Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o ograničenju emisija određenih onečišćivača u zrak iz srednje velikih postrojenja za izgaranje /* COM/2013/0919 final - 2013/0442 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA Opći kontekst –
Osnova i ciljevi prijedloga Odluka Europskog parlamenta i Vijeća o
Općem akcijskom programu Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar
granica našeg planeta”[1]
važan je pokretač u procesu revizije politike EU-a o kakvoći zraka,
osobito u područjima u kojima je utvrđena potreba donošenja mjera za
rješavanje problema onečišćenja zraka na izvoru njegova nastanka. Komunikacijom Komisije Vijeću i Europskom
parlamentu Program „Čisti zrak za Europu”[2]
poziva se na djelovanje u cilju nadzora emisija tvari koje onečišćuju
zrak iz postrojenja za izgaranje s nazivnom ulaznom toplinskom snagom
između 1 i 50 MW (u daljnjem tekstu: srednje velika postrojenja za
izgaranje), čime se dovršava regulatorni okvir za sektor postrojenja za
izgaranje radi povećanja sinergija između politika u području
onečišćenja zraka i klimatskih promjena. Srednje velika postrojenja za izgaranje
naširoko se primjenjuju (među ostalim za proizvodnju električne
energije, grijanje i hlađenje u obiteljskim i stambenim zgradama te za
proizvodnju topline/pare za industrijske procese itd.) i važan su izvor emisija
sumporova dioksida, oksida dušika i čestica. Približan broj srednje
velikih postrojenja za izgaranje u EU-u jest 142 986. Izgaranje goriva u novim malim postrojenjima i
napravama za izgaranje može se obuhvatiti provedbenim odredbama Direktive
2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o
uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji
koriste energiju[3].
Izgaranje goriva u velikim postrojenjima za izgaranje uređeno je od 7.
siječnja 2013. Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama ((integrirano sprečavanje i
kontrola onečišćenja),[4]
a Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada
2001. o ograničenju emisija određenih onečišćivača u
zrak iz velikih postrojenja za izgaranje[5]
primjenjuje se na postojeća velika postrojenja za izgaranje do 31.
prosinca 2015. Emisije onečišćujućih tvari u
zrak iz srednje velikih postrojenja za izgaranje općenito nisu
uređene na razini EU-a, stoga je primjereno nadopuniti postojeće
zakonodavstvo o postrojenjima za izgaranje odredbama za tu kategoriju
postrojenja. Sukladnost s ostalim
politikama i ciljevima Unije Ovaj prijedlog dio je novog okvira djelovanja u području kakvoće zraka u
EU-u utvrđenog revidiranom tematskom strategijom EU-a o
onečišćenju zraka, a usklađen je s
ciljevima strategije Europa 2020. o pametnom, uključivom i održivom rastu
te ih učvršćuje.[6]
U obzir je uzeta i zaštita interesa malih i srednjih poduzeća, u
skladu s načelom „počnimo od najmanjih”.[7] 2. REZULTATI SAVJETOVANJA SA
ZAINTERESIRANIM STRANAMA I OCJENE UTJECAJA Savjetovanje sa
zainteresiranim stranama Provedeno je savjetovanje
s dionicima i širom javnosti nizom službenih i neslužbenih događanja,
uključujući dva internetska upitnika, istraživanje Eurobarometra i
stalni dijalog na dvostranim i višestranim sastancima. Savjetovanje s državama
članicama provedeno je i na sastancima stručne skupine za
kakvoću zraka. Znatan dio dionika istaknuo je važnost kontrole EU-a na
mjestu nastanka onečišćenja radi podjele tereta smanjenja
onečišćenja i pozitivno ocijenio kontrolu emisija iz srednje velikih
postrojenja za izgaranje, uz primjedbu o potrebi ograničavanja
administrativnog opterećenja koje bi u slučaju „potpunog” postupka za
izdavanje dozvola operatorima kao i nadležnim tijelima moglo postati
nerazmjerno. Mišljenja dionika uzeta su u obzir pri izradi različitih
opcija za kontrolu emisija iz srednje velikih postrojenja za izgaranje. Prvo određivanje opsega otvorenog
savjetovanja s javnošću putem interneta provedeno je krajem 2011. radi
proširenja informacijske osnove za početni razvoj opcija politike.
Savjetovanje putem interneta započelo je 10. prosinca 2012. i trajalo 12
tjedana na internetskoj stranici Europske komisije „Vaš glas u Europi”. Za
potrebe savjetovanja upotrijebljena su dva upitnika, kraći upitnik za širu
javnost i drugi, koji je bio dulji i podrobniji, a sadržavao je pitanja o
kontrolama na mjestu nastanka, stručnjacima za određivanje ciljeva i
dionicima. Dobiveno je 1934 odgovora na upitnik za širu javnost i 371 odgovor
od stručnjaka i dionika. Među potonjima, njih 40 % bili su
suglasni da je nužno urediti postrojenja za izgaranje ispod praga od 50 MW
utvrđenog Direktivom o industrijskim emisijama (IED) na razini EU-a, pri
čemu je udjel predstavnika poslovne zajednice 20 %, neovisnih
stručnjaka 43 %, predstavnika vlada 48 % i predstavnika NVO-ova 55 %.
Predstavnici vlada i poslovne zajednice zalažu se za pojednostavnjeni režim
izdavanja dozvola ili registracije, a oko polovice neovisnih stručnjaka i
nevladinih organizacija odabralo je „potpuni” postupak za izdavanje dozvola s graničnim
vrijednostima emisija utvrđenima za cijeli EU. Sve popratne informacije dostupne su na
internetskoj stranici[8]
namijenjenoj isključivo za tu inicijativu. Rezultati ocjene
učinaka U procjeni učinaka (IA) revizije tematske
strategije o onečišćenju zraka navodi se da iako je ukupni ustroj
politike za kakvoću zraka logičan i usklađen, potrebno je u
praktičnoj provedbi osigurati bolju usklađenost kontrole na mjestu
nastanka onečišćenja, gornjih granica emisija i normi za kakvoću
okolnog zraka, posebno kako bi se osiguralo da lokalno ispunjavanje zahtjeva
normi za kakvoću okolnog zraka nije ugroženo zbog (a) nemogućnosti
ograničavanja onečišćenja iz važnih točkastih izvora ili iz
proizvoda (npr. stvarne emisije) ili (b) visokih pozadinskih koncentracija
nastalih zbog ukupnog opterećenja emisijama. Kako bi se ostvario napredak u ostvarivanju
dugoročnog cilja EU-a (nakon 2020.) o dodatnom smanjenju posljedica
onečišćenja zrakom za zdravlje i okoliš, procijenjene su brojne
opcije politike radi utvrđivanja troškovno učinkovitog paketa mjera.
Razmotrena je i mogućnost primjene odabranih dodatnih mjera EU-a za
kontrolu na mjestu nastanka onečišćenja, a jedna od njih namijenjena
je emisijama iz srednje velikih postrojenja za izgaranje. Procjenom je
utvrđeno da bi se instrumentom za nadzor emisija iz srednje velikih
postrojenja za izgaranje na razini EU-a u svim državama članicama
proširile tehničke mjere za koje je višesektorskom analizom utvrđeno
da su troškovno učinkovite, a na temelju toga predlaže se pravni
instrument za nadzor emisija iz dotičnih postrojenja na razini EU-a. Poželjnom opcijom, odabranom među pet
razmatranih i temeljito analiziranih opcija politike za nadzor emisija iz
srednje velikih postrojenja za izgaranje, utvrdile bi se granične
vrijednosti emisije skladu s onima iz Direktive 2010/75/EU za postrojenja snage
50 – 100 MW u većem broju država članica, nadopunjene
brojnim graničnim vrijednostima emisije utvrđenima za nova
postrojenja u izmijenjenom Protokolu iz Göteborga.[9] Radi ograničavanja
troškova povezanih sa smanjenjem emisija dušikovih oksida, granične
vrijednosti emisija trebale bi se uglavnom temeljiti na primjeni primarnih
mjera za smanjenje emisija. U slučajevima kada kakvoća zraka ne
ispunjava zahtjeve normi EU-a, države članice trebale bi primjenjivati
stroža ograničenja. Kako bi se izbjegao snažan učinak na
MSP-ove, u okviru kojih se koristi većina srednje velikih postrojenja za
izgaranje, razmotrene su brojne mjere za ublažavanje posljedica: operatorima
neće trebati dozvola, ali će rad postrojenja trebati prijaviti nadležnim
tijelima koja će se pobrinuti za registraciju; predložena je i postupna
provedba kojom se postojećim postrojenjima omogućuje dulje prijelazno
razdoblje za usklađenje s ograničenjima; predviđeni su ograničen
ili pojednostavnjen nadzor i obveze izvješćivanja. 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA Sažetak predloženog
djelovanja Prijedlogom, koji sadržava
odredbe za srednje velika postrojenja za izgaranje, namjerava se ispuniti postojeći jaz u zakonodavstvu.
Njime se uvode najmanji zahtjevi i administrativno opterećenje zadržava na
najnižoj mogućoj razini, a posebno se u obzir uzima položaj malih i
srednjih poduzeća. U nastavku se navode posebne informacije o
člancima i prilozima prijedloge. Člankom 1.
razjašnjava se da je cilj direktive smanjenje emisija u zrak sumporovog
dioksida, dušikovih oksida i čestica iz srednje velikih postrojenja za
izgaranje i time smanjenja mogućih rizika od tih emisija za zdravlje ljudi
i okoliš. Člankom 2.
određuje se područje djelovanje Direktive tako da se izbjegne
preklapanje s Direktivom 2009/125/EZ ili poglavljima III. ili IV. Direktive
2010/75/EU i izuzimaju određena postrojenja na temelju njihovih
tehničkih svojstava ili njihove upotrebe za određene djelatnosti. U članku 3.
navode se definicije koje se primjenjuju za potrebe ove Direktive. Člankom 4.
utvrđuje se obveza nadležnih tijela da na temelju prijave operatora
registriraju srednje velika postrojenja za izgaranje. Dijelovi takve prijave
navedeni su u Prilogu I. Odredbe o graničnim vrijednostima emisija
utvrđene su u članku 5., a odgovarajuće vrijednosti koje
se primjenjuju na postojeća i nova postrojenja u Prilogu II. Predlaže se
primjena graničnih vrijednosti emisija na postojeća postrojenja za
izgaranje po isteku utvrđenog roka od datuma početka primjene ove
Direktive kako bi se im se ostavilo dovoljno vremena za tehničku
prilagodbu zahtjevima ove Direktive. Člankom 5. stavkom 4. od država
članica zahtijeva se primjena strožih graničnih vrijednosti emisija
za postrojenja u područjima u kojima se ne poštuju granične vrijednosti
kakvoće zraka. U Prilogu III. utvrđuju se referentne vrijednosti za
tu svrhu u kojima se odražavaju osobine najnaprednijih dostupnih tehnologija. Zahtjevi za nadzor navedeni su u članku
6. i Prilogu IV. Predlaže se izmjena tog Priloga delegiranim aktima radi
prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku (u skladu s člancima 14.
i 15.). Člancima 7. i 8. prijedloga utvrđuju se odredbe kojima se osigurava
učinkovita primjena i provedba ove Direktive. Posebno je uvedena odredba
kojom se od operatora zahtijeva da neispunjavanje uvjeta odmah prijave
nadležnim tijelima. Države članice trebale bi osigurati i da operator i
nadležna tijela poduzmu potrebne mjere u slučaju odstupanja od odredaba
ove Direktive. Nadalje, prijedlogom se uvode zahtjevi za države članice da
osiguraju sustav inspekcijskog nadzora okoliša za srednje velika postrojenja za
izgaranje obuhvaćena ovom Direktivom ili uvedu druge mjere za provjeru
usklađenosti s Direktivom. Člankom 9.
predviđaju se obveze operatora i nadležnih tijela u slučaju izmjena
na srednje velikom postrojenju za izgaranje. Članak 10.
odnosi se na pravo na dobivanje informacija i u tom smislu upućuje na
Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja
2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage
Direktive Vijeća 90/313/EEZ [10]. Člankom 11. od
država članica zahtijeva se da imenuju tijela nadležna za izvršavanje
obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Člankom 12.
utvrđuje se mehanizam izvješćivanja. Prvo izvješće država
članica Komisiji, koje se podnosi do 30. lipnja 2019., sadržavat će
sažetak podataka od ključne važnosti za provedbu ove Direktive, a
sljedeća izvješća sadržavat će kvalitativne i kvantitativne
podatke o provedbi ove Direktive, svim mjerama za provjeru usklađenosti
rada srednje velikih postrojenja za izgaranje s ovom Direktivom i svim mjerama
za osiguranje njezine provedbe. Člankom 13 utvrđuju se i obveze
Komisije u pogledu izvješćivanja. Člankom 14.
utvrđuje se primjenjivi postupak delegiranja radi prilagodbe Priloga IV.
znanstvenom i tehničkom napretku s pomoću delegiranih akata, u skladu
s člankom 13. Člancima 15., 16. i 17. utvrđuju se, redom, odredbe o kaznama koje se primjenjuju u
slučaju povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju prijedloga, o
prijenosu prijedloga u zakonodavstvo država članica najkasnije do xx/xx/xx
i o njihovu stupanju na snagu. U Prilogu I.
navode se informacije koje operator treba dostaviti nadležnom tijelu. U Prilogu II.
utvrđuju se granične vrijednosti emisije koje se primjenjuju na postojeća
i nova postrojenja za izgaranje, u skladu s člankom 5. stavcima 2. i 3. U Prilogu III. utvrđuju
se referentne vrijednosti za primjenu strožih graničnih vrijednosti
emisije, u skladu s člankom 5. stavkom 4. U Prilogu IV.
podrobno se navode zahtjevi za praćenje emisija. Dokumenti s
obrazloženjima Komisija smatra da su
dokumenti s obrazloženjima potrebni radi poboljšanja kakvoće informacija o
prenošenju direktive zbog sljedećih razloga. Cjelovito i pravilno
prenošenje Direktive nužno je kako bi se jamčilo ispunjavanje njezinih
ciljeva (tj. zaštita zdravlja ljudi i okoliša). Uzimajući
u obzir da su određene države članice već uredile emisije
onečišćivača zraka iz srednje velikih postrojenja za izgaranje, prenošenje ove Direktive vjerojatno se ne bi ostvarilo same
jednim zakonodavnim dokumentom, nego bi ga sačinjavale razne izmjene ili
novi prijedlozi u odgovarajućim područjima. Osim toga,
provedba direktive često je vrlo decentralizirana jer su za njezinu
primjenu nadležna regionalna i lokalna tijela vlasti, a u nekim državama
članicama čak i za njezino prenošenje. Navedeni čimbenici
vjerojatno će povećati rizik nepravilnog prijenosa i provedbe
direktive, a to će Komisiji otežati izvršavanje njezinog zadatka
praćenja primjene zakonodavstva EU-a. Jasne informacije o prijenosu
direktive pridonose osiguravanju usklađenosti nacionalnog zakonodavstva s
odredbama direktive. Zahtjev za dostavu dokumenta s obrazloženjima može stvoriti dodatno
administrativno opterećenje onim državama članicama koje obično
ne rade na taj način. Međutim, dokumenti s obrazloženjima potrebni su
radi učinkovite provjere cjelovitog i pravilnog prijenosa, što je iz
navedenih razloga bitno, a učinkovita provjera ne može se ostvariti manje
zahtjevnim mjerama. Osim toga, dokumenti s obrazloženjima mogu znatno
pridonijeti smanjenju administrativnog opterećenja praćenja
usklađenosti koje provodi Komisija. Bez njih bi praćenje postupaka
prijenosa u svim državama članicama zahtijevalo znatne resurse i brojne
kontakte s nacionalnim tijelima. Stoga je moguće administrativno
opterećenje zbog dostave dokumenata s obrazloženjima razmjerno cilju koji
se želi postići, a to je osiguranje učinkovitog prijenosa i potpuno
ostvarenje ciljeva ove Direktive. S obzirom na navedeno, primjereno je od država članica zahtijevati
da uz obavijest o svojim mjerama za prijenos dostave i jedan ili više
dokumenata u kojima se objašnjava odnos između odredbi Direktive i
odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Pravna osnova Budući da je zaštita
okoliša primarni cilj Direktive, u skladu s člankom 191. UFEU, prijedlog
se temelji na članku 192. stavku 1. UFEU-a.320 Načela
supsidijarnosti i razmjernosti i odabir instrumenta Načelo
supsidijarnosti primjenjuje se u mjeri u kojoj prijedlog ne pripada u
isključivu nadležnost Europske Unije. Države članice ne
mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve prijedloga, a djelovanjem Unije ti
će se ciljevi bolje ostvariti zbog sljedećih razloga.3 Premda emisije u zrak često uzrokuju
prekogranično onečišćenje, emisije onečišćivača
zraka iz srednje velikih postrojenja za izgaranje u ovom trenutku općenito
nisu uređene na razini EU-a. Glavna je svrha
ovog prijedloga utvrditi granične vrijednosti emisije radi nadzora
emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i čestica u zrak iz srednje
velikih postrojenja za izgaranje kao najnižih
standarda zaštite okoliša i svih građana EU-a. Stoga sve države članice moraju poduzeti
mjere radi usklađenja s najmanjim zahtjevima, a različiti nacionalni
propisi mogli bi spriječiti prekogranične gospodarske djelatnosti. Djelovanje na razini Unije potrebno je i donosi
dodatnu vrijednost u usporedbi s pojedinačnim nacionalnim mjerama. Prema tome, prijedlog je
usklađen s načelom supsidijarnosti. Odabrani je pravni instrument direktiva jer se
prijedlogom utvrđuju ciljevi i obveze, a državama članicama ostavlja
dovoljno fleksibilnosti u pogledu odabira mjera za usklađenost i njihovu
detaljnu provedbu. Prijedlog je stoga usklađen s načelom
proporcionalnosti. 4. UTJECAJ NA PRORAČUN Prijedlog nema utjecaja na proračun EU-a. 5. NEOBVEZNI ELEMENTI Prijedlog se odnosi na
pitanja važna za Europski gospodarski prostor i stoga se na njega treba
primjenjivati. 2013/0442 (COD) Prijedlog DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I
VIJEĆA o ograničenju emisija određenih
onečišćivača u zrak iz srednje velikih postrojenja za izgaranje (Tekst značajan za EGP) EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE
EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1., uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskog
gospodarskog i socijalnog odbora[11],
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[12], u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom[13], budući da: 1. Odlukom XXX/XXXX Europskog
parlamenta i Vijeća[14]
(Akcijski program) potvrđuje se da su tijekom prošlog desetljeća
emisije onečišćivača u zrak znatno smanjene, ali istovremeno su
razine onečišćenja zraka i dalje problematične u mnogim
dijelovima Europe, a građani Unije i dalje su izloženi tvarima koje
onečišćuju zrak i potencijalno štete njihovom zdravlju i dobrobiti.
Prema Akcijskom programu, ekosustavi su i dalje ugroženi prekomjernim
taloženjem dušika i sumpora povezanim s emisijama iz prometa, neodrživih
poljoprivrednih praksi i proizvodnjom energije. 2. Radi osiguranja zdravog
okoliša za sve, Akcijskim programom poziva se na dopunu mjera na lokalnoj
razini odgovarajućom politikom na nacionalnoj razini i razini Unije.
Posebno je potrebno pojačati napore radi ostvarivanja potpune
usklađenosti sa zakonodavstvom o kakvoći zraka Unije i definiranja
strateških ciljeva i djelovanja nakon 2020. 3. Znanstvene ocjene pokazuju
da prosječno skraćenje životnog vijeka građana Unije uzrokovano
onečišćenjem zraka iznosi osam mjeseci. 4. Iako sve više pridonose
onečišćenju zraka, emisije onečišćivača nastalih
izgaranjem goriva u srednje velikim postrojenjima za izgaranje općenito
nisu uređene na razini Unije osobito zbog povećane uporabe biomase kao
goriva, potaknute politikama u području klime i energije. 5. Izgaranje goriva u malim
postrojenjima i napravama za izgaranje može se obuhvatiti provedbenim aktima
Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009.
o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda
koji koriste energije[15].
Izgaranje goriva u velikim postrojenjima za izgaranje obuhvaćeno je
Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća[16] od 7. siječnja
2013., a Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[17] primjenjuje se na
velika postrojenja za izgaranje obuhvaćena člankom 30. stavkom 2.
Direktive 2010/75/EU do 31. prosinca 2015. 6. Zaključak je
izvješća Komisije od 17. svibnja 2013.[18]
o revizijama koje se provode u skladu s člankom 30. stavkom 9. i člankom
73. Direktive 2010/75/EU da je u pogledu izgaranja goriva u srednje velikim
postrojenjima za izgaranje potvrđen jasan potencijal za troškovno
učinkovito smanjenje emisija. 7. Međunarodne obveze
Unije u vezi s onečišćenjem zraka radi suzbijanja zakiseljavanja,
eutrofikacije i prizemnog ozona dogovorene su Protokolom iz Göteborga uz
Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka koja
je izmijenjena 2012. kako bi se ojačale postojeće obveze u pogledu
smanjivanja sumporova dioksida, dušikovih oksida, amonijaka i hlapljivih
organskih spojeva te uvele nove obveze u pogledu smanjivanja sitnih
čestica (PM 2,5) koje treba dosegnuti od 2020. 8. Komunikacija Komisije
Vijeću i Europskom parlamentu Program „Čisti zrak za Europu”[19] poziva se na djelovanje u cilju
nadzora emisija tvari koje onečišćuju zrak iz srednje velikih
postrojenja za izgaranje, čime se dovršava regulatorni okvir za sektor
postrojenja za izgaranje. Strategijom se nadopunjuje program za smanjenje
onečišćenja do 2020. utvrđen u Komunikaciji Komisije od 21.
rujna 2005. o tematskoj strategiji o onečišćenju zraka[20] i razvijaju ciljevi za
smanjenje učinaka u razdoblju do 2030. Radi ostvarivanja strateških
ciljeva, potrebno je utvrditi regulatorni plan, uključujući mjere za
praćenje emisija iz srednje velikih postrojenja za izgaranje. 9. Ova Direktiva ne bi se
trebala primjenjivati na proizvode koji koriste energiju obuhvaćene
provedbenim mjerama donesenima u skladu s Direktivom 2009/125/EZ ili Poglavljem
III. ili IV. Direktive 2010/75/EU. Iz područja primjene ove Direktive
potrebno je izuzeti i određena druga postrojenja na temelju njihovih
tehničkih svojstava ili njihove upotrebe za određene djelatnosti. 10. Kako bi se osiguralo
praćenje emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i čestica u zrak,
svako srednje veliko postrojenje za izgaranje trebalo bi raditi samo ako ga je
nadležno tijelo barem registriralo na temelju prijave operatora. 11. Radi kontrole emisija u zrak
iz srednje velikih postrojenja za izgaranje, ovom je Direktivom potrebno utvrditi
granične vrijednosti emisije i zahtjeve za praćenje. 12. Kako bi se postojećim
srednje velikim postrojenjima za izgaranje ostavilo dovoljno vremena za
tehničku prilagodbu zahtjevima ove Direktive, granične vrijednosti
emisije trebaju se početi primjenjivati na ta postrojenja za izgaranje po
isteku utvrđenog roka od datuma početka primjene ove Direktive. 13. U skladu s člankom 193.
Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ova Direktiva ne sprečava
države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere, primjerice radi
usklađivanja sa standardima kvalitete okoliša. Posebno u područjima u
kojima se ne poštuju granične vrijednosti kakvoće zraka države
članice trebale bi primjenjivati strože granične vrijednosti emisije,
primjerice referentne vrijednosti iz Priloga III. ovoj Direktivi čime bi
se u Uniji promicale i eko-inovacije, a malim i srednjim poduzećima posebno
olakšao pristup tržištu. 14. Države članice trebale
bi osigurati da operator srednje velikog postrojenja za izgaranje i nadležna tijela
poduzmu potrebne mjere u slučaju odstupanja od odredaba ove Direktive. 15. Kako bi se smanjilo
opterećenje malim i srednjim poduzećima koja upravljaju srednje
velikim postrojenjima za izgaranje, administrativne obveze operatorima u
pogledu obavještavanja, praćenja i izvješćivanja trebaju biti
razmjerne, a pritom nadležnim tijelima omogućivati učinkovitu
provjeru usklađenosti. 16. Kako bi osigurala dosljednost
i usklađenost informacija koje države članice dostavljaju u vezi s
provedbom ove Direktive i promicala razmjenu informacije između država
članica i Komisije, Komisija bi, uz pomoć Europske agencije za
okoliš, trebala razviti elektronički sustav izvješćivanja koji bi
državama članicama bio dostupan i za internu upotrebu u svrhu nacionalnog
izvješćivanja i upravljanja podacima. 17. Radi prilagodbe znanstvenom i
tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje
akata kojima se prilagođavaju odredbe o praćenju emisija iz Priloga
IV. u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija provede
odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada, uključujući
na stručnoj razini. Komisija bi, prilikom pripreme i izrade delegiranih
akata, trebala osigurati istovremen, pravovremen i odgovarajući prijenos
relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. 18. Budući da države
članice ne mogu u zadovoljavajućoj mjeri ostvariti ciljeve ove
Direktive, naime poboljšanje kvalitete okoliša i zdravlja ljudi, te se oni
stoga mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu
s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o
Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom
članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog
cilja. 19. Ovom se Direktivom poštuju
temeljna prava i načela utvrđena posebno u Povelji Europske unije o
temeljnim pravima. Posebno se ovom Direktivom želi osigurati primjena
članka 37. Povelje o zaštiti okoliša. 20. U skladu sa Zajedničkom
političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s
obrazloženjima,[21]
države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima,
uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje zakonodavstva EU-a priložiti jedan
ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između elemenata
direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. U
pogledu ove Direktive zakonodavac smatra prosljeđivanje takvih dokumenata
opravdanim, DONIJELI SU OVU DIREKTIVU: Članak 1.
Predmet Ovom Direktivom utvrđuju se pravila za
kontrolu emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida i čestica u zrak iz
srednje velikih postrojenja za izgaranje čime bi se smanjile emisije i
mogući rizici od tih emisija za zdravlje ljudi i okoliš. Članak 2.
Područje primjene 1. Ova se Direktiva primjenjuje
na postrojenja za izgaranje s nazivnom ulaznom toplinskom snagom jednakom ili
većom od 1 MW i manjom od 50 MW (u daljnjem tekstu „srednje velika
postrojenja za izgaranje”), bez obzira na vrstu upotrijebljenog goriva. 2. Ova Direktiva ne primjenjuje
se na sljedeće: (a)
postrojenja za izgaranje obuhvaćena Poglavljem
III. ili Poglavljem IV. Direktive 2010/75/EU; (b)
proizvode koji koriste energiju obuhvaćene
provedbenim mjerama donesenim u skladu s Direktivom 2009/125/EZ kada se tim provedbenim aktima određuju
granične vrijednosti emisije za onečišćivače navedene u
Prilogu II. ove Direktive; (c)
postrojenja za izgaranje u kojima se plinoviti
proizvodi izgaranja upotrebljavaju za izravno zagrijavanje, sušenje ili neki
drugi oblik obrade predmeta ili materijala; (d)
postrojenja za naknadno izgaranje namijenjena za
pročišćavanje otpadnih plinova izgaranjem, a koja ne funkcioniraju
kao zasebna postrojenja za izgaranje; (e)
svi tehnički uređaji koji se
upotrebljavaju za pogon vozila, brodova ili zrakoplova; (f)
postrojenja za izgaranje obuhvaćena
provedbenim mjerama donesenima u skladu s Uredbom (EZ) 1069/2009 Europskog
parlamenta i Vijeća[22]
kada se tim provedbenim aktima određuju granične vrijednosti emisije
za onečišćivače navedene u Prilogu II. ove Direktive. Članak 3.
Definicije Za potrebe ove Direktive
primjenjuju se sljedeće definicije: (1)
„emisija” znači ispuštanje tvari iz
postrojenja za izgaranje u zrak; (2)
„granične vrijednosti emisije” znači
dopuštena količina tvari sadržanih u otpadnim plinovima iz postrojenja za
izgaranje koja se smije ispustiti u zrak tijekom određenog razdoblja; (3)
„dušikovi oksidi” (NOx) znači
dušikov oksid i dušikov dioksid, izraženi kao dušikov dioksid (NO2); (4)
„čestice” znači čestice bilo kojeg
oblika, strukture ili gustoće raspršene u plinovitoj fazi u uvjetima
prikupljanja uzorka koje se mogu prikupiti filtriranjem pod utvrđenim
uvjetima nakon reprezentativnog uzorkovanja plina koji se analizira, a koji se
nalaze uzlazno od filtra i na njemu se zadržavaju nakon sušenja pod
utvrđenim uvjetima; (5)
„postrojenje za izgaranje” znači svaki
tehnički uređaj u kojima gorivo oksidira radi korištenja topline koja
tim spaljivanjem nastaje; (6)
„postojeće postrojenje za izgaranje”
znači postrojenje za izgaranje koje je stavljeno u upotrebu prije [1
godina nakon datuma prijenosa]; (7)
„novo postrojenje za izgaranja” znači
postrojenje za izgaranje koje nije postojeće postrojenje za izgaranje; (8)
„motor” znači plinski motor, dizelski motor
ili motor s dvojnim gorivom; (9)
„plinski motor” znači motor s unutarnjim
izgaranjem koji funkcionira prema Ottovom radnom ciklusu, a gorivo se u njemu
pali iskrom; (10)
„dizelski motor” znači motor s unutarnjim
izgaranjem koji funkcionira prema dizelskom ciklusu, a gorivo se u njemu pali
kompresijskim paljenjem; (11)
„motor s dvojnim gorivom” znači motor s
unutarnjim izgaranjem koji funkcionira prema dizelskom ciklusu i koristi se
kompresijskim paljenjem kada u njemu izgaraju tekuća goriva, a kada u
njemu izgaraju plinovita goriva, funkcionira prema Ottovom ciklusu; (12)
„plinska turbina” znači svaki rotacijski stroj
koji pretvara toplinsku energiju u mehanički rad, a uglavnom se sastoji od
kompresora, toplinske naprave u kojoj gorivo oksidira kako bi zagrijalo radnu
tekućinu i turbine; uključuje plinske turbine otvorenog ciklusa i
kombiniranog ciklusa te plinske turbine u kogeneracijskom načinu rada, s
dodatnim izgaranjem ili bez njega; (13)
„gorivo” znači sav kruti, tekući ili
plinoviti gorivi materijal; (14)
„otpad” znači svaka tvar ili predmet koju imatelj
odbaci, namjerava odbaciti ili mora odbaciti; (15)
„biomasa” znači jedno od sljedećeg: (a)
proizvodi koji se sastoje od bilo koje biljne tvari
iz poljoprivrede ili šumarstva koje se mogu koristiti kao gorivo radi oporavka
njezina energetskog sadržaja; (b)
sljedećeg otpada: (a)
biljni otpad iz poljoprivrede i šumarstva; (b)
biljni otpad iz prehrambene industrije, ako se
proizvedena toplina može oporaviti; (c)
vlaknasti biljni otpad iz proizvodnje papirne mase
i iz proizvodnje papira iz papirne mase, ako se suspaljuje na mjestu
proizvodnje, a proizvedena se toplina može oporaviti; (d)
pluteni otpad; (e)
drvni otpad, uz iznimku drvnog otpada koji može
sadržavati halogenirane organske spojeve ili teške kovine zbog obrade
sredstvima ili premazima za zaštitu drva, a posebno drvni otpad podrijetlom iz
graditeljstva ili ruševinskog otpada; (16)
„radno vrijeme” znači vrijeme, izraženo u
satima, tijekom kojeg postrojenje za izgaranje izbacuje emisije u zrak; (17)
„operator” znači svaka fizička ili pravna
osoba koja upravlja postrojenjem ili ga nadzire ili, ako to predviđaju
nacionalni propisi, osoba kojoj je povjerena odlučujuća gospodarska
ovlast nad tehničkim funkcioniranjem postrojenja; (18)
„granična vrijednost” znači razina
utvrđena na temelju znanstvenih saznanja radi izbjegavanja,
sprječavanja ili smanjenja štetnih učinaka na zdravlje ljudi i/ili
okoliš u cjelini, koja se dostiže unutar određenog razdoblja i koja se
nakon što je dostignuta ne smije prijeći, kao što je utvrđeno
Direktivom 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[23]; (19)
„područje” znači dio državnog
područja države članice koji je ta država članica odredila za
potrebe određivanja kakvoće zraka i upravljanja kakvoćom zraka,
kao što je utvrđeno u Direktivi 2008/50/EZ. Članak 4.
Registracija 1. Države članice
poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da srednje velika postrojenja za
izgaranje rade samo ako ih je registriralo nadležno tijelo. 2. Postupak registracije
uključuje barem prijavu koju nadležnom tijelu podnosi operator o
upravljanju ili namjeri o upravljanju srednje velikim postrojenjem za
izgaranje. 3. Prijava koju operator podnosi
za svako srednje veliko postrojenje za izgaranje sadržava najmanje podatke
navedene u Prilogu I. 4. Nadležno tijelo registrira
srednje veliko postrojenje za izgaranje u roku od mjesec dana nakon prijave operatora
i o tome obavješćuje operatora. 5. Postojeća srednje velika
postrojenja za izgaranje mogu se izuzeti od obveze prijavljivanja iz stavka 2.
uz uvjet da su sve informacije iz stavka 3. stavljene na raspolaganje nadležnim
tijelima. Ta postrojenja za izgaranje registriraju se do
[trinaest mjeseci nakon datuma prijenosa]. 6. Registar koji vode nadležna
tijela za svako srednje veliko postrojenje za izgaranje sadržava najmanje
podatke navedene u Prilogu I. kao i sve podatke dobivene provjerom rezultata praćenja
ili drugim provjerama usklađenosti iz članaka 7. i 8. Članak 5.
Granične vrijednosti emisije 1. Ne dovodeći u pitanje
odredbe Poglavlja II. Direktive 2010/75/EU, prema potrebi granične
vrijednosti emisija iz Priloga II. primjenjuju se na pojedinačna srednje
velika postrojenja za izgaranje. 2. Od 1. siječnja 2025.
emisije sumporovog dioksida, dušikovih oksida i čestica u zrak iz
postojećeg srednje velikog postrojenja za izgaranje nazivne ulazne
toplinske snage iznad 5 MW ne smiju prijeći granične vrijednosti
emisija navedene u dijelu 2. Priloga II. Od 1. siječnja 2030. emisije sumporovog
dioksida, dušikovih oksida i čestica u zrak iz postojećeg srednje
velikog postrojenja za izgaranje nazivne ulazne toplinske snage 5 MW ili manje
ne smiju prijeći granične vrijednosti emisija navedene u dijelu 2.
Priloga II. Države članice mogu postojeća srednje
velika postrojenja za izgaranje kojima radno vrijeme nije dulje od 500 sati na
godinu izuzeti od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima
emisije navedenima u dijelu 1. Priloga II. U tom se slučaju za postrojenja
u kojima se upotrebljavaju kruta goriva primjenjuje granična vrijednost
emisije za čestice od 200 mg/Nm³. 3. Od [1 godina nakon datuma
prijenosa] emisije sumporovog dioksida, dušikovih oksida i čestica u zrak
iz novog srednje velikog postrojenja za izgaranje ne smiju prijeći
granične vrijednosti emisija navedene u dijelu 2. Priloga II. Države članice mogu nova srednje velika
postrojenja za izgaranje kojima radno vrijeme nije dulje od 500 sati na godinu
izuzeti od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije
navedenima u dijelu 2. Priloga II. U tom se slučaju za postrojenja u
kojima se upotrebljavaju kruta goriva primjenjuje granična vrijednost
emisije za čestice od 100 mg/Nm³. 4. U područjima u kojima se
ne poštuju granične vrijednosti kakvoće zraka EU-a utvrđene
Direktivom 2008/50/EZ, države članice za pojedinačna srednje velika
postrojenja za izgaranje u tim područjima primjenjuju granične
vrijednosti emisije temeljene na referentnim vrijednostima utvrđenima u
Prilogu III. ili strožim vrijednostima koje utvrde države članice, osim
ako Komisiji pokažu da bi se primjenom tih graničnih vrijednosti emisije
stvorili nerazmjerni troškovi i da su u planove za kakvoću zraka propisane
člankom 23. Direktive 2008/50/EZ uključene ostale mjere za
osiguravanje usklađenosti s graničnim vrijednostima kakvoće
zraka. 5. Komisija organizira razmjenu
informacija među državama članicama i dionicima o referentnim
vrijednostima za strože granične vrijednosti emisije iz stavka 4. 6. Nadležno tijelo može odobriti
izuzeće od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije
predviđenima stavcima 2. i 3. za sumporov dioksid srednje velikim
postrojenjima za izgaranje u kojima se uobičajeno upotrebljava gorivo s
niskim udjelom sumpora u trajanju od najviše šest mjeseci u slučajevima
kada operator ne može poštovati granične vrijednosti emisije zbog prekida
u opskrbi gorivom s niskim udjelom sumpora koji je posljedica ozbiljne
nestašice. Države članice odmah obavješćuju Komisiju
o svakom odstupanju odobrenom u skladu s prvim podstavkom. 7. Nadležno tijelo može odobriti
izuzeće od obveze usklađenosti s graničnim vrijednostima emisije
predviđenima stavcima 2. i 3. u slučaju kada se u srednje velikim
postrojenjima za izgaranje u kojima se upotrebljava isključivo plinovito
gorivo iznimno, zbog naglog prekida u opskrbi plinom, mora pribjeći
upotrebi drugih vrsta goriva te bi zbog toga morala biti opremljena sekundarnom
opremom za smanjivanje emisija. Takvo se izuzeće odobrava na rok koji nije
dulji od 10 dana osim ako operator nadležnim tijelima ne dokaže opravdanost
duljeg roka. Države članice odmah obavješćuju
Komisiju o svakom odstupanju odobrenom u skladu s prvim podstavkom. 8. Ako se u srednje velikom
postrojenju za izgaranje upotrebljavaju dvije ili više vrsta goriva,
granična vrijednost emisije za svaki onečišćivač
izračunava se prema sljedećim koracima: (a)
uzima se granična vrijednost emisije za svaku
pojedinačnu vrstu goriva u skladu s Prilogom II.; (b)
određuje se ponderirana granična
vrijednost emisije za gorivo koja se dobije množenjem pojedinačne
granične vrijednosti emisije iz točke (a) ulaznom toplinskom snagom
koju isporučuje svako gorivo i dijeljenjem umnoška sumom ulazne toplinske
snage koju isporučuju sva goriva; (c)
agregiraju se ponderirane granične vrijednosti
emisije za gorivo. Članak 6.
Praćenje emisija i funkcioniranje opreme za njihovo smanjenje 1. Države članice
osiguravaju da operatori provode praćenje emisija najmanje u skladu s
Prilogom IV. 2. Praćenje emisija srednje
velikih postrojenja za izgaranje u kojima se upotrebljava više vrsta goriva
provodi se pri izgaranju goriva ili mješavine goriva koji će
najvjerojatnije rezultirati najvišom razinom emisija i u razdoblju koje
predstavlja uobičajene uvjete rada. 3. Svi rezultati praćenja
bilježe se, obrađuju i prikazuju na način koji nadležnom tijelu
omogućuje provjeru usklađenosti s graničnim vrijednostima
emisije. 4. Učinkovito djelovanje
sekundarne opreme za smanjivanje emisija koja se u srednje velikim postrojenjima
za izgaranje primjenjuje radi ispunjavanja graničnih vrijednosti emisija
prati se stalno i ti se rezultati bilježe. Članak 7.
Provjera usklađenosti 1. Države članice
uspostavljaju sustav za inspekcijski nadzor okoliša za srednje velika
postrojenja za izgaranje ili primjenjuju druge mjere za provjeru
usklađenosti sa zahtjevima ove Direktive. 2. Operatori srednje velikih
postrojenja za izgaranje pružaju svu potrebnu pomoć predstavnicima
nadležnog tijela kako bi im omogućili obavljanje inspekcija i pregleda na
licu mjesta, uzimanje uzoraka i prikupljanje svih informacija potrebnih za
obavljanje svojih dužnosti za potrebe ove Direktive. 3. Države članice
poduzimaju mjere kako bi osigurale da faze pokretanja i gašenja srednje velikih
postrojenja za izgaranje i svi kvarovi traju što je moguće kraće.
Operator bez odlaganja obavještava nadležno tijelo o neispravnom radu ili kvaru
sekundarne opreme za smanjivanje emisija. 4. U slučaju
neusklađenosti države članice osiguravaju sljedeće: (a)
operator bez odlaganja obavještava nadležno tijelo; (b)
operator bez odlaganja poduzima mjere potrebne za
ponovnu uspostavu usklađenosti u najkraćem mogućem vremenu; (c)
nadležno tijelo zahtijeva od operatora da poduzme
sve primjerene dodatne mjere koje nadležno tijelo smatra potrebnima radi
ponovne uspostave usklađenosti; Ako se usklađenost ne može ponovno
uspostaviti, nadležno tijelo obustavit će rad postrojenja i ukinuti mu
registraciju. Članak 8.
Provjera rezultata praćenja 1. Države članice
osiguravaju da ni jedna valjana vrijednost emisija utvrđenih
praćenjem u skladu s Prilogom IV. ne prelazi granične vrijednosti
emisije navedene u Prilogu II. 2. Operator srednje velikog
postrojenja za izgaranje vodi sljedeće evidencije: (a)
ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak
5., dokaz o prijavi nadležnom tijelu; (b)
dokaz o registraciji koju je obavilo nadležno
tijelo; (c)
rezultati praćenja iz članka 6. stavaka
3. i 4.; (d)
prema potrebi, evidenciju radnog vremena iz
članka 5. stavka 2. drugog podstavka; (e)
evidenciju o gorivima upotrijebljenima u
postrojenju i neispravnom radu ili kvarovima sekundarne opreme za smanjivanje
emisija. 3. Podaci iz stavka 2.
čuvaju se najmanje deset godina. 4. Podaci iz stavka 2. stavljaju
se na raspolaganje nadležnim tijelima na njihov zahtjev. Članak 9.
Izmjene na srednje velikim postrojenjima za izgaranje 1. Operator obavještava nadležna
tijela o svim planiranim izmjenama na srednje velikom postrojenju za izgaranje
koji bi mogle utjecati na primjenjive granične vrijednosti emisije. Te
obavijesti dostavljaju se najmanje mjesec dana prije obavljanja izmjena. 2. Nakon zaprimanja obavijesti
operatora u skladu sa stavkom 1., nadležno tijelo u roku od mjesec dana upisuje
sve takve izmjene. Članak 10.
Pristup informacijama Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ
Europskog parlamenta i Vijeća[24],
nadležno tijelo stavlja javnosti na raspolaganje, uključujući i
objavom na internetu, registar srednje velikih postrojenja za izgaranje. Članak 11.
Nadležno tijelo Države članice imenuju tijela nadležna za
izvršavanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Članak 12.
Izvješćivanje 1. Države članice do [2
godine nakon datuma prijenosa] Komisiji dostavljaju sažetak podataka iz Priloga
I. s procjenom ukupnih godišnjih emisija sumporovog dioksida, dušikovih oksida
i čestica iz tih postrojenja, razvrstanih po vrsti goriva i kapacitetu. 2. Države članice
dostavljaju Komisiji drugo i treće izvješće s ažuriranim podacima iz
stavka 1. do 1. listopada 2026., odnosno do 1. listopada 2031. Izvješća sastavljena u skladu s prvim
podstavkom sadržavaju kvalitativne i kvantitativne podatke o provedbi ove
Direktive, svim mjerama za provjeru usklađenosti rada srednje velikih
postrojenja za izgaranje s ovom Direktivom i svim mjerama za osiguranje njezine
provedbe. 3. Za potrebe izvješćivanja
iz stavaka 1. i 2., Komisija će državama članicama staviti na
raspolaganje elektronički sustav izvješćivanja. 4. Komisija u roku od dvanaest
mjeseci od primitka izvješća država članica u skladu sa stavcima 1. i
2. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, uzimajući u
obzir podatke koji su stavljeni na raspolaganje u skladu s člankom 5.
stavcima 6. i 7. te člankom 10. 5. U drugom sažetom
izvješću Komisije ocjenjuje se provedba ove Direktive s posebnim osvrtom
na potrebu da se referentne vrijednosti utvrđene u Prilogu III. odrede kao
granične vrijednosti emisije na razini cijele Unije, a prema potrebi
izvješću se prilaže zakonodavni prijedlog. 6. Komisiji u obavljanju
njezinih zadaća u skladu sa stavcima 3. – 5. pomaže Europska agencija za
okoliš. Članak 13.
Izmjene priloga Komisija je u skladu s člankom 14.
ovlaštena donositi delegirane akte radi prilagodbe Priloga IV. tehničkom i
znanstvenom napretku. Članak 14.
Izvršavanje delegiranih ovlasti 1. Ovlasti za donošenje
delegiranih akata dodijeljene su Komisiji pridržavajući se uvjeta
utvrđenih u ovom članku. 2. Ovlasti za donošenje
delegiranih akata iz članka 13 dodjeljuju se Komisiji na rok od pet godina
od [datum stupanja na snagu]. Komisija izrađuje izvješće o
delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja roka od pet godina.
Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja,
osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive
najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. 3. Europski parlament ili
Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz
članka 13. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno
u toj odluci. Ona počinje proizvoditi učinke dan nakon objave odluke
u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj
naveden. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su
već stupili na snagu. 4. Čim Komisija donese
delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću. 5. Delegirani akt donesen u
skladu s člankom 13. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili
Vijeće ne izraze nikakve primjedbe u roku dva mjeseca od
obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije
isteka navedenog roka Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da
nemaju primjedaba. Na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća taj se rok
produljuje za dva mjeseca. Članak 15.
Kazne Države članice donose pravila o kaznama
primjenjivima na kršenje nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom
Direktivom i poduzimaju sve potrebne mjere da bi osigurale primjenu tih
pravila. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, u skladu s težinom
prekršaja i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama
obavješćuju Komisiju najkasnije do [datum prijenosa] te je bez odlaganja
obavješćuju o svakoj naknadnoj izmjeni koja se na njih odnosi. Članak 16.
Prijenos 1. Države
članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom
Direktivom najkasnije do [datum: 1,5 godina nakon stupanja na snagu]. One
Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. Kada države članice donose ove odredbe, te
odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili
se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine
tog upućivanja. 2. Države članice Komisiji
dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u
području na koje se odnosi ova Direktiva. Članak 17.
Stupanje na snagu Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana
od dana objave u Službenom listu Europske unije. Članak 18.
Adresati Ova je
Direktiva upućena državama članicama. Sastavljeno u Bruxellesu, Za Europski parlament Za
Vijeće Predsjednik Predsjednik [1] COM(2012) 710 završna verzija [nakon donošenja: SL L , ,
str. .] [2] COM(2013) xxx završna verzija [3] SL L 285, 31.10.2009., str.10. [4] SL L 334, 17.12.2010., str.17 [5] SL L 309, 27.11.2001., str. 1. [6] Komunikacija Komisije „EUROPA 2020. – Strategija za
pametan, održiv i uključiv rast”, COM(2010) 2020 završna verzija,
3.3.2010. [7] Komunikacija Komisije „,Počnimo od najmanjihʼ
– ,Zakon o malom poduzetništvuʼ za Europu” COM(2008) 394 završna verzija,
25.6.2008. [8] http://ec.europa.eu/environment/air/review_air_policy.htm [9] Protokol o suzbijanju zakiseljavanja, eutrofikacije i
prizemnog ozona uz Konvenciju Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu
(UNECE) o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (1999.). [10] SL L 41, 14.2.2003., str. 26. [11] SL C , , str. . [12] SL C , , str. . [13] Stajalište Europskoga parlamenta od xx/xx/xxxx (SL C …,
str. …) i stajalište Vijeća pri prvom čitanju od xx/xx/xxxx (SL C …,
str. …). Stajalište Europskoga parlamenta od xx/xx/xxxx (SL C …, str….) i
Odluku Vijeća od xx/xx/xxxx. [14] Odlukom XXX/XXXX Europskog parlamenta i Vijeća od … …
… o Općem akcijskom programu Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro
unutar granica našeg planeta” (SL L… ,… … … , str. …). [15] Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća
od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za
ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009.,
str.10.). [16] Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od
24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i
kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str.17.). [17] Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
23. listopada 2001. o ograničenju emisija određenih
onečišćivača u zrak iz velikih postrojenja za izgaranje (SL L 309, 27.11.2001., str. 1.). [18] COM(2013)286 završna verzija. [19] COM(2013) xxx završna verzija [20] COM(2005) 446 završna verzija. [21] SL C 369, 17.12.2011., str. 14. [22] Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća
od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za
nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu
namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br.
1774/2002 (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.). [23] Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
21. svibnja 2008. o kakvoći zraka i čišćem zraku za Europu (SL L
152, 11.6.2008., str.1.). [24] Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od
28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu (SL
L 41, 14.2.2003., str. 26.). PRILOZI Prijedlogu DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I
VIJEĆA o ograničenju emisija
određenih onečišćivača u zrak iz srednje velikih
postrojenja za izgaranje PRILOG I.
Informacije koje operator
treba dostaviti nadležnom tijelu 1. Nazivna ulazna toplinska snaga (MW) srednje
velikog postrojenja za izgaranje; 2. Vrsta srednje velikog postrojenja za
izgaranje; 3. Vrsta i udjel upotrebljavanih goriva u
skladu s kategorijama goriva utvrđenima u Prilogu II.; 4. Datum početka rada srednje velikog
postrojenja za izgaranje; 5. Sektor djelatnosti srednje velikog
postrojenja za izgaranje ili postrojenja u okviru kojeg se srednje veliko
postrojenje za izgaranje koristi (šifra djelatnosti prema NACE-u); 6. Očekivani broj radih sati srednje
velikog postrojenja za izgaranje i prosječno korišteno opterećenje; 7. Primjenjive granične vrijednosti
emisija, uz izjavu operatora da od odgovarajućeg datuma utvrđenog u
članku 5. postrojenjem upravlja u skladu s tim vrijednostima; 8. Ako se primjenjuje članak 5. stavka 2.
drugi podstavak, izjava koju je potpisao operator da postrojenje ne radi više
od 300 sati na godinu; 9. Naziv i registrirano sjedište operatora, a
u slučaju stacionarnog srednje velikog postrojenja za izgaranje, adresa na
kojoj se postrojenje nalazi. PRILOG II. Granične
vrijednosti emisija iz članka 5. stavka 1. Sve granične vrijednosti emisija iz ovog
Priloga definirane su pri temperaturi 273,15 K, tlaku 101,3 kPa i nakon
ispravka za udjel vodene pare u otpadnim plinovima i standardiziranom udjelu O2
od 6 % za postrojenja za izgaranje na kruta goriva, 3 % za postrojenja za
izgaranje na tekuća i plinovita goriva, osim motora i plinskih turbina, te
15 % za motore i plinske turbine. Dio
1. Granične
vrijednosti emisija za postojeća srednje velika postrojenja za izgaranje 1. Granične vrijednosti emisija (mg/Nm³)
za srednje velika postrojenja za izgaranje osim motora i plinskih turbina Onečišćivač || Kruta biomasa || Ostala kruta goriva || Tekuća goriva osim teškog loživog ulja || Teško loživo ulje || Prirodni plin || Plinovita goriva osim prirodnog plina SO2 || 200 || 400 || 170 || 350 || - || 35 NOX || 650 || 650 || 200 || 650 || 200 || 250 Čestice || 30 (1) || 30 || 30 || 30 || - || - (1) 45 mg/Nm3 za
postrojenja za izgaranje nazivne ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5
MW 2. Granične vrijednosti emisija (mg/Nm³)
za motore i plinske turbine Onečišćivač || Vrsta instalacije || Tekuća goriva || Prirodni plin || Plinovita goriva osim prirodnog plina SO2 || Motori i plinske turbine || 60 || - || 15 NOX || Motori || 190 (1) || 190 (2) || 190 (2) Plinske turbine (3) || 200 || 150 || 200 Čestice || Motori i plinske turbine || 10 || - || - (1) 1 850 mg/Nm³ u
sljedećim slučajevima: (i) dizel motori s datumom početka izrade
prije 18. svibnja 2006.; (ii) motori s dvojnim gorivom u načinu
rada s tekućim gorivom. (2) 380 mg/Nm³ za motore s dvojnim
gorivom u načinu rada s plinovitim gorivom. (3) Granične vrijednosti
emisija primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %. Dio
2. Granične
vrijednosti emisija za nova srednje velika postrojenja za izgaranje 1. Granične vrijednosti emisija (mg/Nm³)
za srednje velika postrojenja za izgaranje osim motora i plinskih turbina Onečišćivač || Kruta biomasa || Ostala kruta goriva || Tekuća goriva osim teškog loživog ulja || Teško loživo ulje || Prirodni plin || Plinovita goriva osim prirodnog plina SO2 || 200 || 400 || 170 || 350 || - || 35 NOX || 300 || 300 || 200 || 300 || 100 || 200 Čestice || 1.1. 20(1) || 20 || 20 || 20 || - || - (1) 25 mg/Nm3 za postrojenja
za izgaranje nazivne ulazne toplinske snage manje od ili jednake 5 MW 2. Granične vrijednosti emisija (mg/Nm³)
za motore i plinske turbine Onečišćivač || Vrsta instalacije || Tekuća goriva || Prirodni plin || Plinovita goriva osim prirodnog plina SO2 || Motori i plinske turbine || 60 || - || 15 NOX || Motori || 190 (1) || 95 (2) || 190 Plinske turbine (3) || 75 || 50 || 75 Čestice || Motori i plinske turbine || 10 || - || - (1) 225 mg/Nm³ za motore s dvojnim
gorivom u načinu rada s tekućim gorivom. (2) 190 mg/Nm³ za motore s
dvojnim gorivom u načinu rada s plinovitim gorivom. (3) Granične vrijednosti
emisija primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %. PRILOG III. Referentne
vrijednosti za strože granične vrijednosti emisija iz članka 5.
stavka 4. Sve granične vrijednosti emisija iz ovog
Priloga definirane su pri temperaturi 273,15 K, tlaku 101,3 kPa i nakon
ispravka za udjel vodene pare u otpadnim plinovima i standardiziranom udjelu O2
od 6 % za postrojenja za izgaranje na kruta goriva, 3 % za postrojenja za izgaranje
na tekuća i plinovita goriva. osim motora i plinskih turbina, te 15 % za
motore i plinske turbine. Referentne granične vrijednosti emisija
(mg/Nm³) za srednje velika postrojenja za izgaranje osim motora i plinskih
turbina Onečišćivač || Nazivna ulazna toplinska snaga (MW) || Kruta biomasa || Ostala kruta goriva || Tekuća goriva || Prirodni plin || Plinovita goriva osim prirodnog plina NOX || 1 – 5 || 200 || 100 || 120 || 70 || 120 > 5 – 50 || 145 || 100 || 120 || 70 || 120 Čestice || 1 – 5 || 10 || 10 || 10 || - || - > 5 – 50 || 5 || 5 || 5 || - || - Referentne granične vrijednosti emisija
(mg/Nm³) za motore i plinske turbine Onečišćivač || Vrsta instalacije || Tekuća goriva || Prirodni plin || Plinovita goriva osim prirodnog plina NOX || Motori || 150 || 35 || 35 Plinske turbine (1) || 50 || 20 || 50 (1) Referentne vrijednosti
primjenjuju se samo za opterećenje veće od 70 %. PRILOG IV. Praćenje
emisija 1. Periodička mjerenja SO2,
NOx i čestica obvezna su najmanje jedanput u tri godine za
srednje velika postrojenja za izgaranje nazivne ulazne toplinske snage
veće od 1 MW i manje od 20 MW, a najmanje jedanput na godinu za srednje
velika postrojenja za izgaranje nazivne ulazne toplinske snage jednake
ili veće od 20 MW, ali manje od 50 MW. 2. Za dotično postrojenje
mjerenja su obvezna samo za onečišćivače za koje se
granične vrijednosti emisija navode u Prilogu II. 3. Prva mjerenja provode se u roku od
tri mjeseca od registracije postrojenja. 4. Umjesto mjerenja SO2 iz
točke 1., za utvrđivanje emisija SO2 mogu se primijeniti i
drugi postupci koje su nadležna tijela provjerila i odobrila. 5. Uzorkovanje i analiza
onečišćujućih tvari i mjerenje procesnih parametara te
alternativni korišteni postupci navedeni u točki 4. provode se u skladu s
normama CEN-a. Ako nisu dostupne norme CEN-a, primjenjuju se norme ISO-a,
nacionalne ili druge međunarodne norme kojima se osigurava pribavljanje
podataka jednake znanstvene kvalitete.