19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/45

Izvjestitelj

Kadri Tillemann (EE/EPP)

Predsjedateljica Seoskog općinskog vijeća Keile

Referentni dokument

Pismo potpredsjednika Europske komisije od 13. prosinca 2013. g.

1.

priznaje da su se u ožujku 2011. čelnici EU-a obvezali na glavni cilj EU-a za 2020. godinu: zaustaviti gubitak bioraznolikosti i degradaciju usluga ekosustava u EU-u do 2020., te ih vratiti u prijašnje stanje koliko je to moguće, istodobno povećavajući doprinos EU-a sprječavanju svjetskog gubitka bioraznolikosti”. Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., koju je Europska komisija usvojila u svibnju 2011. (1), a potvrdilo Vijeće (2), uključuje šest glavnih ciljeva i 20 mjera za pomoć EU-u da postigne svoj cilj biološke raznolikosti za 2020.;

2.

priznaje da strategija EU-a ima globalnu zadaću. Ona prenosi svjetske ciljeve i obveze na koje se EU obvezala na 10. sjednici Konferencije stranaka (COP 10) Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti (CBD) 2010. g., tj. Strateški plan za biološku raznolikost 2011. – 2020. (Odluka X/2) koji uključuje 20 ciljeva biološke raznolikosti za 2020. g. iz Aichija (3);

3.

ističe da je gubitak biološke raznolikosti globalni problem s ozbiljnim posljedicama po okoliš i zdravlje te socioekonomskim posljedicama te utječe na kvalitetu života. Radi se o fenomenu čiji su uzroci brojni, a među njima je i ljudsko djelovanje.

4.

upozorava na činjenicu da lokalne i regionalne vlasti (4) igraju ključnu ulogu u provedbi EU-ovih i međunarodnih ciljeva biološke raznolikosti na terenu, te time pomažu nacionalnim vladama u sprječavanju daljnjeg gubitka biološke raznolikosti. Kao rezultat sadašnje decentralizacije u mnogim državama članicama, lokalne i regionalne vlasti imaju sve veću odgovornost za provedbu politika vezanih uz biološku raznolikost.

5.

naglašava važnost primjene načela OR-ove Bijele knjige o višerazinskom upravljanju i Povelje o višerazinskom upravljanju u Europi koju je OR usvojio u travnju 2014., (5) pri provedbi Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti i ciljeva iz Aichija. OR smatra da višerazinsko upravljanje znači usklađeno djelovanje EU-a, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti, utemeljeno na partnerstvu u svim fazama ciklusa politike, od osmišljanja do provedbe politika EU-a. Upravljanje uslugama na području biološke raznolikosti i ekosustava podrazumijeva sukladne političke instrumente i ovlasti na svim razinama vlasti;

6.

poziva Europsku komisiju da pripremi ocjenu država članica o višerazinskom upravljanju biološkom raznolikošću i prepoznavanju aktivne uloge regionalnih i lokalnih vlasti u takvom upravljanju. Isti dokument treba prepoznati područja čiju biološku raznolikost mogu ugroziti izostanak modela upravljanja koji povezuje države članice, regionalne i lokalne vlade i relevantne gospodarske i društvene dionike te predlaže kako se nositi s tim prijetnjama.

7.

pozdravlja u tom smislu tvrdnju iz Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. da „zajedničke ciljeve EU-a i CBD-a treba ostvarivati mješavinom djelovanja na podnacionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a”, kao i to što Europska komisija nastoji izgraditi učinkovita dugotrajna partnerstva s „dionicima uključenima u prostorno planiranje i upravljanje uporabom zemljišta pri provedbi strategija o biološkoj raznolikosti na svim razinama”;

8.

naglašava važnost odluke CBD-a X/22, (6) koja uključuje „Plan djelovanja za biološku raznolikost namijenjen podnacionalnim vlastima, gradovima i drugim lokalnim vlastima (2011. – 2020.)” te odluke CBD-a XI/8(A). (7) OR smatra odluku CBD-a X/22 jedinstvenom u smislu da predstavlja najnapredniju odluku o „višerazinskom upravljanju” donesenu u sklopu Višestranog sporazuma o okolišu (MEA);

9.

podsjeća da su mišljenje OR-a koje priprema za CBD-ov COP10 (8) i OR-ovo izaslanstvo na COP-u 10 snažno poduprli usvajanje odluke X/22 CBD-a; štoviše, OR se u Memorandumu o razumijevanju koji je 2012. g. potpisao s Programom UN-a za okoliš (UNEP) suglasio da promiče provedbu te odluke CBD-a;

10.

poziva države članice da provedu obveze koje su preuzele u odluci CBD-a X/22, da poboljšaju svoje mehanizme upravljanja te pravne i dobrovoljne instrumente s ciljem uključivanja i podupiranja djelovanja lokalnih i regionalnih vlasti na polju biološke raznolikosti, istodobno uzimajući u obzir misiju, ciljeve i okvirni popis mjera u sklopu odluke CBD-a X/22 te ciljeve i mjere Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.;

11.

pozdravlja to što se Vijeće u svojim zaključcima od 12. lipnja 2014. o 12. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 12) CBD-a u listopadu 2014. (9) pozvalo na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi Strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020. i ostvarivanju ciljeva iz Aichija za biološku raznolikost te poziva Vijeće da u svojim budućim zaključcima o COP-ovima CBD-a odražava pristup višerazinskog upravljanja odavajući veće priznanje lokalnim i regionalnim vlastima kao vladinim dionicima, za razliku od drugih, nevladinih dionika unutar procesa CBD-a;

12.

nastoji podijeliti svoja iskustva višerazinskog upravljanja biološkom raznolikošću i provedbe odluke CBD-a X/22 s lokalnim i regionalnim vlastima iz drugih svjetskih regija, te praćenja izaslanstva EU-a na 12. sjednici Konferencije stranaka CBD-a u listopadu 2014. u svojstvu promatrača. OR je Tako dodao nadgradnju na svoje sudjelovanje na 10. sjednici Konferencije stranaka i donošenje Memoranduma o razumijevanju koji je potpisao s UNEP-om, kako bi osigurao da se glas lokalnih i regionalnih vlasti EU-a propisno predstavi;

13.

upozorava na činjenicu da je naručio studiju o višerazinskom upravljanju našim prirodnom kapitalom (10) kako bi podupro to mišljenje te analizirao suradnju među državama članicama i njihovim lokalnim i regionalnim vlastima, inovativna djelovanja lokalnih i regionalnih vlasti i trenutačne najbolje prakse, i da bi pružio podrobnije praktične prijedloge za poboljšanje višerazinskog upravljanja;

14.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da povedu primjerom te snažno pozdravlja strategije, mjere i inovativne pristupe koje je nekoliko lokalnih i regionalnih vlasti poduzelo kako bi na održiv način zaštitile i upravljale svojom biološkom raznolikošću i ekosustavima; također pozdravlja dobre inicijative koje neke države članice već poduzimaju u potporu svojim lokalnim i regionalnim vlastima. Sve te mjere nadahnjuju sljedeće političke preporuke;

15.

poziva države članice da osiguraju ili poboljšaju sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u sastavljanju, preispitivanju i provedbi nacionalnih strategija i akcijskih planova za biološku raznolikost (NBSAP), uključivanjem, na primjer, nacionalnih udruga lokalnih i regionalnih vlasti u nacionalna povjerenstva i upravljačke odbore za biološku raznolikost;

16.

ohrabruje države članice da, u suradnji sa svojim nacionalnim udrugama lokalnih i regionalnih vlasti, nastave razrađivati smjernice, inicijative za izgradnju kapaciteta te usluge za pružanje praktičnih savjeta za lokalne i regionalne strategije o biološkoj raznolikosti, akcijske planove i mjere;

17.

snažno ohrabruje regionalne vlasti da razviju regionalne strategije i akcijske planove za biološku raznolikost (RBSAP), a gradove i općine da razviju lokalne strategije o biološkoj raznolikosti i planove djelovanja (LBSAP) te priznaje inicijative koje su na tom području već poduzete. One mogu pružiti kako sveobuhvatno viđenje tako i praktičan okvir za održivo upravljanje biološkom raznolikošću na podnacionalnim razinama, uzimajući u obzir ciljeve biološke raznolikosti određene na nacionalnoj i europskoj razini te razini CBD-a;

18.

ohrabruje države članice da podupru, na primjer u suradnji s nacionalnim udrugama lokalnih i regionalnih vlasti, jačanje veza među svojim lokalnim i regionalnim vlastima kako bi osnažile upravljanje biološkom raznolikošću te stvorile ili financijski poduprle sustave nacionalnih nagrada/priznanja koji promiču mjere biološke raznolikosti što su ih poduzele lokalne i regionalne vlasti;

19.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da sveobuhvatno pristupe biološkoj raznolikosti u svim svojim upravnim odjelima, te da izgrade kapacitete u svojim upravama, koristeći istodobno na najbolji način projekte za izgradnju administrativnih kapaciteta, pakete za obuku ili smjernice koje lokalne i regionalne vlasti pružaju na nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini; također ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da pojačaju svoju suradnju o biološkoj raznolikosti u udrugama, mrežama ili platformama lokalnih i regionalnih vlasti na nacionalnim, europskim ili međunarodnim razinama kao važno sredstvo za prikupljanje resursa i iskustava za rješavanje zajedničkih izazova te za pružanje zajedničkih političkih savjeta državi članici, EU-u i CBD-u;

20.

poziva države članice da poboljšaju usklađivanje sa svojim lokalnim i regionalnim vlastima pri pripremi nacionalnih stajališta i praćenja u okviru zajedničkog provedbenog okvira Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti ili u sklopu nacionalnih (izvjestiteljskih) djelovanja povezanih s CBD-om;

21.

poziva države članice da zajednički sastave sukladne pokazatelje u dogovoru s lokalnim i regionalnim vlastima, čime bi omogućile usporedbu uvjeta i trendova u područjima obuhvaćenima strategijama biološke raznolikosti na različitim razinama;

22.

ponovo ističe potrebu za učinkovitom i brzom suradnjom država članica i regionalnih i lokalnih vlasti u cilju završetka uspostavljanja planova za upravljanje u okviru mreže Natura 2000 ili sličnih instrumenata kojima se određuju mjera očuvanja i obnove koje su nužne za postizanje 1. cilja Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti;

23.

očekuje da će države članice i lokalne i regionalne vlasti poduzeti skupne mjere kako bi do 2020. g. dostigle drugi cilj Strategije biološke raznolikosti EU-a za 2020. g., tj. obnovu najmanje 15 % narušenih ekosustava, zaustavile gubitak biološke raznolikosti i propadanja ekosustava, te ih obnovile širom Europe, a ne samo na mjestima koja su u sklopu mreže Natura 2000.

24.

ponavlja svoj poziv (11) lokalnim i regionalnim vlastima da primijene načelo „bez neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava” na gradsko i regionalno planiranje i na odobravanje infrastrukture i novčane pomoći za stanovanje, industriju, rekreaciju, turizam, energetiku ili prijevoz, osiguravanjem mjera nadoknade i poravnanja za sve preostale negativne učinke na biološku raznolikost i usluge ekosustava;

25.

naglašava da sprečavanje propadanja ekosustava i obnova funkcionalnosti narušenih ekosustava moraju biti apsolutni prioriteti, jer su mjere upravljanja posljedicama ekoloških neravnoteža prouzročenih ljudskim djelovanjem uvijek skuplje, dugotrajnije i, prije svega, neizvjesnog ishoda;

26.

naglašava važnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih studija ekonomije ekosustava i biološke raznolikosti (TEEB) o vrijednosti usluga ekosustava i potrebi primjene tog pristupa na lokalne projekte kako bi se pokazale društvenogospodarske koristi, na primjer, nacionalno, regionalno i lokalno zaštićenih područja kao i potreba uključivanja vrijednosti prirodnog kapitala u prakse nacionalnog, regionalnog i lokalnog planiranja, računovodstva/izvještavanja i financiranja u potporu Mjeri 5. Strategije biološke raznolikosti EU-a.

27.

smatra da gospodarska procjena usluga ekosustava, iako može pomoći pri odluci među sukobljenim ciljevima u okviru određenih studija isplativosti, ima svoje metodološke i etičke teškoće. OR stoga podupire alternativne i fleksibilne načine procjene troškova gubitka biološke raznolikosti, uključujući one na koje upućuje u svojem mišljenju CDR4577-2013_00_00_TRA_AC;

28.

uočava potrebu da se pruži potpora naporima lokalnih i regionalnih vlasti da poboljšaju svoje znanje o biološkoj raznolikosti, ekosustavima i njihovim uslugama te o mapiranju pomoću sustava za zemljopisne informacije, uporabom mjerila koja su prikladna za lokalno/regionalno planiranje i praćenje stanja ekosustava, uzimajući te potrebe istodobno u obzir pri mapiranju i ocjeni ekosustava i njihovih usluga u Europi (MAES); te da se podupru lokalne i regionalne vlasti u upravljanju prostornim ekološkim podacima na način sukladan Infrastrukturi za prostorne obavijesti u Europi (INSPIRE) kako bi se olakšala razmjena podataka, a također preko granica povezala zelena infrastruktura;

29.

ističe potrebu pokretanja portala za pružanje ažuriranih informacija na internetu o biološkoj raznolikosti, koji bi bili ključne referentne točke za lokalne i regionalne vlasti i zainteresiranu javnost, uz redovne revizije i održavanje te pozdravlja uvođenje digitalnog atlasa MAES diljem EU-a;

30.

ističe da je urbanizacija izazov, ali i prilika za upravljanje uslugama ekosustava i njihovo održanje. Jasno je da je nužno razmotriti međusobnu povezanost pokretača i učinaka kao i priljeva i odljeva koji povezuju gradove s ekosustavima unutar i izvan njihovih teritorija. Gradske regije treba potaknuti i podržati kako bi preuzele veću odgovornost za promicanje i razvoj metoda za povezivanje prirodnog okoliša s ljudskim potrebama i dobrobiti. Također ističe važnost krajolika kao izraza čovjekovog odnosa sa svojom okolinom i njegove odgovornosti za brigu o krajoliku, što ima velik utjecaj na biološku raznolikost. Ističe važnost Europske konvencije o krajoliku iz 2000. godine te naglašava vrijednost potrage za sinergijama sa Strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti;

31.

upozorava na gospodarske izglede razvoja usluga ekosustava – življenje unutar granica zdravih ekosustava i jačanje njihove vrijednosti prirodno će poduprijeti najvažnije vidove zelenog gospodarstva: održiv gospodarski napredak, smanjeno zagađenje i učinkovitu uporabu resursa. Kako bi se iskoristile prednosti upravljanja ekosustavima zelenog gospodarstva, njegove postupke treba ugraditi u postupke odlučivanja na svim razinama upravljanja (tj. lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj) kako bi se poduprla racionalizacija uporabe resursa;

32.

naglašava potencijal zelene infrastrukture kao integralnog, višestrano iskoristivog instrumenta lokalne i regionalne razine za provedbu načela višerazinskog upravljanja u upravljanju biološkom raznolikošću i njezinom zaštitom te poboljšanje usluga ekosistema u regijama, pridonoseći tako Teritorijalnom programu strategije Europa 2020., jačanjem teritorijalne kohezije i identiteta;

33.

ponavlja svoj poziv (12) lokalnim i regionalnim vlastima da rasporede, održavaju i prate seosku i gradsku zelenu infrastrukturu, posebice putem svojih odgovornosti za teritorijalno urbanističko i prostorno planiranje, propisa o uporabi zemljišta, postupaka za odobrenje planova, građevinskih standarda, propisa i kodeksa;

34.

poziva države članice da podupru inicijative za lokalno i regionalno upravljanje i planiranje zelene infrastrukture pružajući im neophodne resurse, jasne upute i smjernice, uključujući određivanje mreža nacionalne zelene infrastrukture i ekoloških mreža, te odredbe u nacionalnim zakonima/politikama prostornog planiranja kako bi lokalne i regionalne vlasti razmotrile uključivanje zelene infrastrukture u svoj sustav prostornog i teritorijalnog te urbanističkog planiranja.

35.

naglašava da je za učinkovitu provedbu zelene infrastrukture ključna potreba da države članice i lokalne i regionalne vlasti održavaju i razvijaju postojeće te uspostavljanju nove programe suradnje za lokalne i regionalne vlasti za prekograničnu suradnju na makroregionalnoj i paneuropskoj razini, a da je za suradnju u decentraliziranom razvoju neophodno ojačati i izvući korist iz zajedničkih i integriranih napora za očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje njome;

36.

upozorava na činjenicu da lokalne zajednice često posjeduju znanje, koje se temelji na tradiciji ili osobnom iskustvu, o sposobnosti prirodnih resursa da opskrbe njihove zajednice i izdržavaju ih. Ta sposobnost, ako se prikladno podupre i učinkovito uključi u osmišljanje i planiranje politike biološke raznolikosti, može olakšati održavanje i obnovu usluga ekosustava; ohrabruje države članice da razviju nacionalne inicijative kojima se nastoji poduprijeti samoodrživa partnerstva lokalnih zajednica koja pridonose postizanju nacionalnih ciljeva biološke raznolikosti;

37.

naglašava znatnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u priopćavanju, obrazovanju i podizanju javne svijesti (aktivnosti CEPA-a). Šira je javnost relativno slabo upućena u ciljeve politike biološke raznolikosti. Međutim, ključno je da građani i šire skupine dionika budu svjesni koji su ulozi u igri. OR smatra promicanje građanskih inicijativa na području znanosti važnom metodom obrazovanja ljudi i učinkovite uporabe lokalnog znanja; također ohrabruje države članice da pomognu lokalnim i regionalnim vlastima u njihovim aktivnostima CEPA-a, na primjer prikladnim nacionalnim mehanizmom za razmjenu podataka.

38.

ističe potrebu da lokalne i regionalne vlasti nastave ulagati i pojačaju napore za podizanje svijesti među svim dionicima i javnošću o ciljevima za biološku raznolikost te, s time u cilju, provedu ili pokrenu ciljane programe za podizanje svijesti;

39.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da podupru i formaliziraju nova višedionička partnerstva s privatnim kompanijama, civilnim društvom uključujući ekološke NVO-e i istraživačku zajednicu; stvaranje lokalnih/regionalnih suradnja s tim partnerima s ciljem učinkovitog korištenja nacionalnih i EU-ovih fondova (npr. Obzor 2020.); te promicanje dobrovoljnih obveza ključnih sektora poput poljoprivrede, turizma i udruga vanjskih sportova ili poduzeća;

40.

naglašava potrebu da sve razine upravljanja kojih se to tiče osiguraju učinkovitu i sveobuhvatnu uključenost dionika u planiranje politike biološke raznolikosti i provedbu postupaka jer to ima izgleda dovesti do dobrih društvenih rezultata, poput boljeg zajedničkog razumijevanja vrednota dionika, većeg povjerenja i učenja; to uključuje učinkovite postupke sudjelovanja, npr. u određivanju područja očuvanja prirode;

41.

očekuje da će buduća Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (13) pomoći lokalnim i regionalnim vlastima u rješavanju te ozbiljne opasnosti po lokalnu biološku raznolikost, usluge ekosustava kao i ljudsko zdravlje i gospodarstvo. U sklopu pravnog okvira EU-a o invazivnim stranim vrstama, a vođene nacionalnim zakonodavstvom i programima, regionalne i lokalne vlasti u najboljem su položaju da poduzmu učinkovite mjere za praćenje, sprečavanje, iskorjenjivanje, ograničavanje i nadzor tih vrsta te da pruže potporu i lokalno znanje za pronalaženje neophodne ravnoteže između dotičnih društvenogospodarskih i ekoloških interesa te da poboljšaju razumijevanje tog problema u javnosti.

42.

napominje da je biološka raznolikost međusektorsko pitanje. Za učinkovitu provedbu politike, očuvanje biološke raznolikosti treba staviti na dnevni red raznih sektora nacionalnog, regionalnog i lokalnog upravljanja (prostornog i urbanističkog planiranja, krajolika, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike, klimatskih promjena, zdravstva, prijevoza, stanovanja, uporabe zemljišta itd.), u skladu s prijedlozima Strategije biološke raznolikosti EU-a do 2020. i ciljevima CBD-a iz Aichija;

43.

upozorava na posebnu potrebu da vlasti na svim razinama upravljanja priznaju i riješe pitanje poljoprivredne biološke raznolikosti, zbog znatnog potencijala biološke raznolikosti vrsta, pasmina/sorta i genetskih resursa zanimljivih poljoprivredi te agro-ekosustava uopće;

44.

poziva lokalne i regionalne vlasti i države članice da, kao što se zahtijeva Strategijom biološke raznolikosti EU-a, bolje usmjere financiranje iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) namijenjenog očuvanju biološke raznolikosti, uključujući uklapanje kvantificiranih ciljeva biološke raznolikosti u regionalne programe ruralnog razvoja i sukladnu lokalizaciju te dodjeljivanje proračunskih sredstava za agro-ekološke mjere. S tim ciljem, bilo bi posebice korisno promicati inicijative za lokalni razvoj koje se odnose na biološku raznolikost i kojima upravlja zajednica (npr. poljoprivrednici i šumari koji rade na postizanju trajnosti obilježja krajobraza, zaštita genetskih resursa);

45.

ohrabruje države članice te lokalne i regionalne vlasti da osiguraju najbolju uporabu mogućnosti financiranja putem EFRR-a, s obzirom da su biološka raznolikost i ekosustavi prvi put uključeni u te ciljeve, pružajući time dodatne izvore financiranja za razmještanje zelene infrastrukture;

46.

naglašava važnost Programa namjenskog financiranja za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) za projekte lokalnih i regionalnih vlasti za biološku raznolikost i zelenu infrastrukturu te potiče nacionalne kontaktne točke LIFE-a da usko surađuju s lokalnim i regionalnim vlastima i s regionalnim kontaktnim točkama LIFE-a u pripremi primjena LIFE-a; također želi da nova kategorija za financiranje integriranih projekata LIFE-a pojača potporu projektima na regionalnoj razini i pokrene potporu ostalih EU-ovih, nacionalnih i privatnih fondova; (14)

47.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da, s potporom država članica, istraže inovativne načine financiranja, uključujući, na primjer, privatne i poslovne zaklade ili zaklade u okviru javnog prava, regionalne/nacionalne lutrije, javno-privatna partnerstva, projekte obnove ponora ugljika u šumama i tresetištima, porezne poticaje, plaćanja za usluge ekosustava, dobrovoljno označavanje i certifikaciju ili lokalna partnerstva poduzeća; dobit prikupljena putem dozvola za prostorno planiranje i izgradnju trebalo bi izravno usmjeriti k lokalnim i regionalnim inicijativama povezanim s biološkom raznolikošću;

48.

potiče lokalne vlasti da na svim razinama financiranja poduzmu učinkovite mjere za ukidanje subvencija i poreznih olakšica štetnih za biološku raznolikost;

49.

naglašava važnost nacionalnog sufinanciranja projekata EU-a kako bi se omogućilo lokalnim i regionalnim vlastima da se prijave za sufinanciranje projekata EU-a na području biološke raznolikosti kako bi poboljšale svoju sposobnost iskorištavanja prilika za financiranje rješenja za biološku raznolikost i zelenu infrastrukturu prilagođenih određenom mjestu u okviru provedbenih programa fondova EU-a te da ulažu u neophodnu međusektorsku izgradnju kapaciteta, sufinanciranje i umrežavanje; također prepoznaje važnost nacionalnih programa financiranja kojima se financiraju (pilot) djelovanja lokalnih i regionalnih vlasti koje pridonose nacionalnim ciljevima biološke raznolikosti;

C.

50.

smatra da revizija tijekom provedbe koju će provesti Europska komisija treba uzeti u obzir sve promjene do kojih je došlo od pokretanja strategije u 2011. g. do revizije tijekom provedbe u 2015. g., a posebice novi financijski okvir i fondove EU-a za razdoblje od 2014- do 2020. g. te mnoge mjere u okviru strategije, koje treba provesti prije revizije u tijeku provedbe. U tom pogledu OR snažno podupire stav Vijeća da Europska komisija treba predložiti daljnje mjere, (15) koje će pridonijeti poboljšanju učinkovitosti druge faze provedbe strategije, kako bi se osiguralo da se glavni cilj strategije postigne do 2020. g.;

51.

slaže se s Europskim parlamentom da će pravi test predanosti EU-a postizanju ciljeva biološke raznolikosti biti konačna količina sredstava iz novih fondova EU-a za razdoblje od 2014. do 2020. g. namijenjena tom cilju. Nedovoljan stupanj uključenosti zaštite biološke raznolikosti u ostale politike EU-a prouzročio je neuspjeh prve strategije EU-a u 2010. g. (16) U tu je svrhu potrebna metodologija za praćenje troškova povezanih s biološkom raznolikošću u proračunu EU-a, nalik onoj koja se razvija za troškove povezane s klimom;

52.

naglašava važnost ozelenjavanja kao središnjeg stupa Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), kako bi se postigli ciljevi biološke raznolikosti. Ključno je da revizija u tijeku provedbe ZPP-a poduzme jasnije korake za osiguranje da će ozelenjavanje dovesti do stvarnih ekoloških poboljšanja, uključujući biološku raznolikost u seoskim područjima posvuda u Europi;

53.

vjeruje u veliki potencijal zelene infrastrukture kao učinkovitog instrumenta za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti i izbjegavanje cjepkanja staništa te stoga očekuje da će revizija strategije ukazati na ključne elemente koje treba razmotriti u izvještaju Europske komisije o napretku na polju zelene infrastrukture, najavljenom za kraj 2017. g., a posebice predvidjeti u 2018. g. prijedlog za zakonodavstvo EU-a o transeuropskoj zelenoj infrastrukturi (TEN-G) kao dijelu proračuna nakon 2020. g., ponavljajući prethodne preporuke u tom pogledu;

54.

upućuje na svoj poziv (17) da Europska komisija uključi u zakonodavstvo EU-a cilj sprečavanja svakog neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava, uzimajući u obzir posao koji je Europska komisija obavila na mjeri 7b Strategije biološke raznolikosti EU-a za 2020. g;

55.

poziva Europsku komisiju da uspostavi program obveza i nagrada EU-a za postignuća gradova i regija na području biološke raznolikosti i platformu za razmjenu koja bi europskim lokalnim i regionalnim vlastima odala priznanje za njihov uspješan i znatan doprinos postignućima Strategije biološke raznolikosti EU-a. OR priznaje u tom smislu novu nagradu Natura 2000., koja je, međutim, namijenjena širokom rasponu dionika;

56.

poziva Europski informacijski sustav za biološku raznolikost (BISE) da poveća dostupnost lokaliziranijih podataka visoke rezolucije o uslugama ekosustava i drugih podataka o praćenju, uključujući također podatke koje su prikupili regionalni opservatoriji biološke raznolikosti, te na gradovima utemeljenih zbirnih podataka (poput ocjena gradova EU-a temeljenih na, na primjer, indeksu gradske biološke raznolikosti/singapurskom indeksu), kako bi promicao razmjenu podataka i informacija među gradovima i regijama, regionalno raznolikije smjernice u politici EU-a, te kako bi olakšao izvještavanje o poboljšanjima na regionalnoj/lokalnoj razini diljem Europe.

57.

ističe potrebu da se učinkovito nastave dijalog i suradnja s ključnim partnerima u zemljama kandidatkinjama i mogućim kandidatkinjama kako bi im se pomoglo da razviju ili prilagode svoje politike kako bi ostvarili ciljeva biološke raznolikosti za 2020. g. Lokalne i regionalne vlasti EU-a mogu pružiti potporu, koju lokalne i regionalne vlasti izvan EU-a trebaju kako bi mogle pridonijeti ostvarenju EU-ovih i svjetskih ciljeva biološke raznolikosti, dijeljenjem svojeg znanja i najboljih praksa te putem odgovarajućih zajedničkih savjetodavnih odbora i radnih skupina OR-a, kao i Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM) te Konferencije lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP); s time u vezi poziva Europsku komisiju da promiče decentraliziranu suradnju između europskih regionalnih i lokalnih vlasti EU-a i lokalnih i regionalnih vlasti u zemljama u razvoju unutar svojeg novog instrumenta EU-a B4Life;

58.

poziva strategiju EU-a da prizna i osigura daljnju potporu sudjelovanju lokalnih vlasti kao ključnih partnera u inicijativi Usluga biološke raznolikosti i ekosustava u europskim prekomorskim teritorijima (BEST), koja promiče očuvanje i održivu uporabu jedinstvene biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i teritorijima EU-a;

D.

59.

poziva Europsku komisiju da naglasi kako pridaje znatnu važnost odluci CBD-a X/22 i njezinoj provedbi u Europi;

60.

poziva Europsku komisiju da istakne da se u EU-u pojavila suglasnost da postoji snažna potreba da institucije EU-a, države članice te lokalne i regionalne vlasti isporuče višerazinski, kooperativni i integrirani pristup ispunjenju ciljeva biološke raznolikosti iz Aichija i s njima povezanih ciljeva Strategije biološke raznolikosti EU-a. Iako je već postignut znatan napredak u postizanju toga i u raznim državama članicama postoji nekoliko dobrih praksa, smatra se da taj postupak višerazinske suradnje i upravljanja još nije odgovarajuće uspostavljen posvuda u EU-u, pa ga treba dodatno poboljšati;

61.

potiče Europsku komisiju da u svojem izvješćivanju prepozna aktivnu uključenost brojnih lokalnih i regionalnih vlasti u globalnim aktivnostima u vezi s biološkom raznolikošću i mrežama, uključujući savjetodavne odbore uspostavljene prema odluci CBD-a X/22, kao što su Savjetodavni odbor o podnacionalnim vlastima i Savjetodavnih odbora o gradovima i biološkoj raznolikosti u Globalnom partnerstvu za lokalno i podnacionalno djelovanje za biološku raznolikost;

62.

priznaje doprinos Europske komisije odluci CBD-a X/22 putem ovog mišljenja o perspektivama i suradnje na povezanoj studiji OR-a, te uključenosti OR-a u zajednički provedbeni okvir Strategije EU-a, štoviše, na primjer, putem potpore, kroz programe LIFE i INTERREG, izgradnji kapaciteta i razmjeni dobrih praksi, te novim prilikama u novom Biološko-zemljopisnom postupku i njegovoj platformi Natura 2000.;

63.

potiče Europsku komisiju da u svojem izvještavanju CBD-a o odluci X/22 spomene i posebnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u vanjskim aktivnostima EU-a kao jedno od glavnih djelovanja koje EK i EU namjeravaju dodatno naglasiti u budućnosti, s ciljem istraživanja – u suradnji s OR-om – novih načina za potporu decentraliziranoj suradnji između europskih lokalnih i regionalnih vlasti i lokalnih i regionalnih vlasti u zemljama u razvoju i u zemljama u susjedstvu EU-a na polju održivog upravljanja biološkom raznolikošću i ekosustavima, u vezi s mjerom (g) CBD-ove odluke X/22.