27.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 280/8

—

primjećuje da nema dovoljno pouzdanih statističkih podataka o pograničnim radnicima;

—

Savjetuje da se članak 5. direktive o mjerama za lakše ostvarivanje prava radnika u kontekstu slobode kretanja radnika (COM(2013) 236) izmijeni kako bi se državama članicama omogućilo oblikovanje transregionalnih struktura zaduženih za promicanje, analizu, nadzor i podržavanje jednakog postupanja prema svim radnicima ili članovima njihovih obitelji. (trad. ref. point 7)

—

naglašava da bi nacionalni koordinacijski uredi mreže EURES (koji će biti uspostavljeni od 2015. godine nadalje) trebali sistematično usko surađivati s regionalnim i lokalnim vlastima;

—

Nadalje, skreće pozornost na temeljnu ulogu transregionalnog savjeta i stručnih organa;

—

izražava žaljenje jer se zbog nedovoljne usklađenosti propisa o minimalnoj plaći posebice u pograničnim regijama javlja opasnost preseljenja radno intenzivnih djelatnosti i usluga u inozemstvo te socijalnog dampinga. (trad.ref.point 22)

Izvjestitelj

g. Karl-Heinz LAMBERTZ (BE/PES), predsjednik vlade Njemačke jezične zajednice u Belgiji

1.

podsjeća da strategija Europa 2020. ističe da, s jedne strane. mobilnost pozitivno utječe na integraciju europskog tržišta radne snage i, s druge, povećava prilagodljivost i zapošljivost radnika u Europskoj uniji;

2.

primjećuje da paradoks manjka radne snage, pogotovo niskokvalificiranih radnika, u određenim područjima u kojima vlada dugotrajna nezaposlenost, zahtjeva veću fleksibilnost i mobilnost u europskim pograničnim područjima;

3.

naglašava da mobilnost pruža mogućnost, naročito mladima, da poboljšaju svoje vještine i znanja te steknu nova iskustva. Shodno tome, čvrsto podržava inicijative Europske komisije usmjerene na mlade ljude, kao što su primjerice Europska inicijativa za zapošljavanje mladih uključujući program "Jamstvo za mlade" o kojima je odlučeno 3. svibnja 2013., vodeća inicijativa "Mladost u pokretu" ili pilot projekt "Tvoj prvi posao preko mreže EURES";

4.

ističe socijalnu dimenziju mobilnosti radne snage i njezin doprinos promicanju održivog i uključivog rasta;

5.

pozdravlja odluku Europske komisije o modernizaciji i poboljšanju EURES-a, mreže za mobilnost osoba koje traže posao, koja bi mogla povećati mobilnost radnika diljem država članica. Ta bi reforma također trebala olakšati mobilnost u pograničnim područjima, gdje je ona i najveća, te istovremeno ojačati postojeće mreže EURES T.

6.

konstatira da su se, nakon 29. rujna 2004., kad je usvojeno prvo mišljenje Odbora regija o pograničnim radnicima, pojavili novi izazovi, ali i nove mogućnosti u odnosu na mobilnost radne snage;

7.

pozdravlja prijedlog Europske komisije za direktivu o mjerama za lakše ostvarivanje prava radnika u kontekstu slobode kretanja radnika (COM(2013) 236) koja za cilj ima jačanje Uredbe (EU) br. 492/2011 od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika unutar Europske unije. Činjenica da Komisija predlaže direktivu za jačanje Uredbe koja u načelu sama po sebi ima neposredan učinak, pravna je posebnost koja otkriva veličinu legalnih i upravnih izazova koji još uvijek postoje na razini nacionalnog zakonodavstva i uprave na području slobodnog kretanja radnika. Savjetuje da se članak 5. direktive izmijeni kako bi se državama članicama omogućilo oblikovanje transregionalnih struktura zaduženih za promicanje, analizu, nadzor i podržavanje jednakog postupanja prema svim radnicima ili članovima njihovih obitelji. OR zahtijeva da bude uključen u popis primatelja izvješća o provedbi Direktive;

8.

pozdravlja usvajanje Uredbe (EU) br. 492/2011 od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika unutar Unije, kojom se kodificira Uredba (EEZ) br. 1612/68 koja jača prava mobilnih radnika istovremeno jačajući i postojeće zakone;

9.

potvrđuje pozitivan učinak Uredbe (EZ) br. 883/2004 na usklađivanje socijalnog osiguranja i Uredbe (EZ) br. 987/2009 kojom se utvrđuje postupak primjene Uredbe (EZ) br. 883/2004, zadnje izmijenjene Uredbom (EU) 465/2012, koja je pojednostavila i modernizirala zakon Unije;

10.

podržava inicijativu Europske komisije za bolju zaštitu prava upućenih radnika kojih u nekim prekograničnim područjima ima znatan broj. Predložena direktiva o provedbi direktive 96/71/EZ mogla bi pomoći u smanjenju postojećih ograničenja provedbe i poboljšati suradnju između nadležnih nacionalnih tijela vlasti. OR ponovno ukazuje na svoje mišljenje od 29. studenog 2012. u kojem je:

11.

podsjeća da više od jedne trećine građana EU-a živi na prekograničnim područjima i da prelazak granice pri odlasku na slobodnu aktivnost, kulturni događaj ili posao predstavlja dio njihovog svakodnevnog života. Pravne i praktične prepreke mobilnosti na ovim područjima stoga su naročito problematične;

12.

primjećuje da nema dovoljno pouzdanih statističkih podataka o pograničnim radnicima. Pogranični radnik prema definiciji Uredbe (EEZ) br. 1408/71 je svaka zaposlena ili samozaposlena osoba koja obavlja svoje zanimanje na području jedne države članice i boravi na području druge države članice u koju se u pravilu vraća dnevno ili najmanje jednom tjedno. Prema Znanstvenom izvješću o mobilnosti prekograničnih radnika u državama EU–27, EEA-e i EFTA-e (Scientific Report on the Mobility of Cross-Border Workers within the EU-27/EEA/EFTA Countries) izrađenom 2009. godine za Europsku komisiju, broj prekograničnih radnika u Europskoj uniji (uključno s EEA-om i EFTA-om) je 2006.–2007. godine dosegao oko 780 000 zaposlenih. U EU-15, EEA-i i EFTA-i, ukupan broj pograničnih radnika porastao je između 2006.–2007. i 2000. za 26 %;

13.

primjećuje da je većina prekograničnih tokova dnevnih migracija koncentrirana u sjeverozapadnoj Europi i južnoj Skandinaviji. U nekim pograničnim područjima duž novih unutarnjih granica (npr. između Estonije i Finske te Mađarske i Austrije), prekogranična radna snaga prilično je mobilna. Godine 2012., Udruga europskih pograničnih područja (Association of European Border Regions) objavila je detaljno izvješće u kojem se analizira stupanj prekogranične mobilnosti radne snage na različitim geografskim područjima i navode informacije i usluge potrebne pograničnim radnicima;

14.

ustvrđuje da su posljedice proširenja Europske unije 2004. i 2007. godine na mobilnost radne snage duž "starih" vanjskih granica još uvijek umjerene. Dnevni migranti iz "novih" država članica ne predstavljaju više od 15 % prekograničnih radnika u Europskoj uniji. Međutim, broj ljudi duž "starih" vanjskih granica koji traže informacije o mogućnostima zaposlenja i uvjetima rada u susjednim državama, znatno je porastao, naročito nakon svibnja 2011. kad su uklonjena sva ograničenja tržišta rada osim onih u Bugarskoj i Rumunjskoj;

15.

dijeli mišljenje Komisije (1) koja smatra da je broj mobilnih radnika u Europi prenizak za stvaranje istinskog europskog tržišta rada. Prema istraživanju o radnoj snazi EU-a iz 2011. godine samo je 3.1 % radno sposobnog europskog stanovništva (15-64) živjelo u državi članici koja nije njihova vlastita država. Odbor regija vjeruje da bi broj prekograničnih radnika mogao biti viši, naročito kad bi građani dobivali bolje i pouzdanije informacije te osobnu podršku. Sindikati bi mogli podržati ove ciljeve, primjerice, braneći prava radnika pri višenacionalnom zapošljavanju. Ti ciljevi bi se također trebali odraziti u savjetovanjima o prioritetima Europskih financijskih programa za 2014.–2020. Odbor izričito poziva države članice da osiguraju dovoljnu količinu sredstava za financiranje prioriteta mreže EURES-a.

16.

pozdravlja inicijativu za razmatranje poreznih mjera za prekogranične radnike koju je 2012. pokrenula Europska komisija. Porezne prepreke i dalje su jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju prekogranični radnici koji još uvijek imaju problema s dobivanjem poreznih olakšica i odbitaka te smanjivanjem poreza na koje bi imali pravo kad ne bi imali status pograničnih radnika;

17.

smatra da složenost pravila o usklađivanju sustava socijalnog osiguranja predstavlja veliki izazov. Gotovo je nemoguće smanjiti probleme nastale zbog razlika u sustavima socijalnog osiguranja u Europskoj uniji jer se zakonska i administrativna pravila na nacionalnoj razini stalno mijenjaju i stvaraju nove izazove. Stoga bi trebalo poboljšati pristup pouzdanim i redovito ažuriranim informacijama i savjetodavnim službama. Budući da se situacija pograničnih radnika bitno razlikuje od normalne, oni bi trebali imati pristupa pojedinačnim informacijama. Internetske službe također predstavljaju važan alat, ali ne mogu zamijeniti personalizirane službe;

18.

ustvrđuje da često nije potpuno jasno kako protumačiti i primijeniti postojeće pravne temelje. Posljedica toga je da se neki od problema pojavljuju samo zato što državna tijela vlasti nisu postigla opću suglasnost o načinu provedbe određenog zakona;

19.

svjestan je da kulturne prepreke, kao što je nedovoljno poznavanje jezika, ne mogu biti savladane u kratkom roku. Međutim, ciljano jezično osposobljavanje moglo bi promijeniti stav prema mobilnosti radne snage; Osim toga, uspostavljanje mehanizama koji promiču stažiranje i pripravništvo za stručno osposobljavanje studenata i radnika od ključne je važnosti za promicanje fleksibilnosti i mobilnosti u europskim pograničnim područjima;

20.

konstatira da nepriznavanje stručne osposobljenosti još uvijek predstavlja prepreku slobodnom kretanju radnika. Da bi olakšala mobilnost radne snage, Europska komisija je u prosincu 2011. usvojila prijedlog za modernizaciju direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručne osposobljenosti kojom se uvodi stručna iskaznica (Professional Card) i olakšava pristup informacijama. Međutim, zakonski uređena zanimanja i dalje predstavljaju poseban izazov jer je za njih, u skladu s nacionalnim zakonima, potreban dokaz specifične stručne osposobljenosti. Postupci priznanja za takve slučajeve mogu biti vrlo složeni i bitno se razlikovati od jedne države članice do druge;

21.

izražava bojazan da pružanje savjeta radnicima i osobama koje traže posao od 2015. godine neće biti prioritet za mrežu EURES jer će se usmjeriti na koordinaciju ponude i potražnje na tržištu rada i pružanje usluga poslodavcima, a ne na savjetovanje o socijalnoj sigurnosti, porezima, plaćama i radnim uvjetima. Odbor želi naglasiti da zadaću savjetovanja radnika i osoba koje traže posao treba naprotiv ojačati, primjerice jačanjem graničnih informacijskih punktova za radnike i osobe koje traže posao, te pružajući više mogućnosti socijalnim partnerima glede savjetovanja pograničnih radnika;

22.

izražava žaljenje jer se zbog nedovoljne usklađenosti propisa o minimalnoj plaći posebice u pograničnim regijama javlja opasnost preseljenja radno intenzivnih djelatnosti i usluga u inozemstvo te socijalnog dampinga. Odbor stoga poziva na usklađivanje minimalnih plaća na europskoj razini pri čemu treba poštivati uvjete tržišta rada i ulogu socijalnih partnera;

23.

primjećuje da razlike u plaćama i/ili visini poreza mogu potaknuti poduzeća u pograničnim područjima na preseljenje u susjednu državu. Posljedica toga jest da zaposleni postaju prisilni pogranični radnici;

24.

očekuje da će se u okviru reformi europske bankovne unije govoriti o fragmentaciji tržišta kapitala što je jedna od glavnih prepreka u osiguravanju ravnopravnog natjecanja za pristup kapitalu malih i srednjih poduzeća u pograničnim regijama;

25.

primjećuje da razlike u visini plaća između "novih" i "starih" država članica Europske unije ponekad dovode do uvođenja dampinških platnih stopa i nepropisnih radnih uvjeta. To predstavlja velik izazov za postojeće savjetodavne službe duž nekadašnjih vanjskih granica. Odbor poziva Komisiju da se pobrine da se u državama gdje su plaće više ne provodi diskriminacija protiv pograničnih radnika iz država u kojima su plaće niže.

26.

podsjeća da stupanj mobilnosti prekogranične radne snage ovisi o različitim čimbenicima, od kojih su odlučujući razlike u plaćama i bolja mogućnost zapošljavanja. Dobro razvijene mreže regionalnog i prekograničnog javnog prijevoza i dobro poznavanje jezika susjedne zemlje također su važni čimbenici koji olakšavaju prekograničnu mobilnost radne snage;

27.

naglašava da bi nacionalni koordinacijski uredi mreže EURES (koji će biti uspostavljeni od 2015. godine nadalje) trebali sistematično i usko surađivati s regionalnim i lokalnim vlastima;

28.

vjeruje da je sustavna prekogranična suradnja između regionalnih i lokalnih vlasti važan preduvjet za usmjeravanje pozornosti državnih tijela na prepreke mobilnosti i pokušaje njihovih uklanjanja;

29.

naglašava dodatnu vrijednost informacija i savjetodavnih službi koje stoje na raspolaganju pograničnim radnicima u europskim pograničnim i prekograničnim regijama. Na regionalnoj i lokalnoj razini postoji više od 35 informacijskih punktova koji pružaju savjete i informacije svim prekograničnim radnicima ponaosob. Dok se radi na rješavanju ovog problema, trebalo bi iskoristiti njihovu stručnost i iskustvo na europskoj i nacionalnoj razini;

30.

potvrđuje napore koje europska pogranična područja poduzimaju da bi olakšala prekograničnu mobilnost radne snage dok traže načine za uklanjanje prepreka mobilnosti. Objavljeno je nekoliko izvješća koja detaljno analiziraju probleme i izazove s kojima se suočavaju pogranični radnici u specifičnim prekograničnim područjima (npr. izvješće o preprekama mobilnosti u regiji Galicija/Sjeverni Portugal ili regiji Sønderjylland-Schleswig). Skreće pozornost na temeljnu ulogu transregionalnog savjeta i stručnih tijela kao što je Radna skupina za pogranične radnike u velikoj regiji SaarLorLux koja se povezuje sa socijalnim i gospodarskim transregionalnim partnerima te sa donosiocima političkih odluka na europskoj i nacionalnoj razini. Podupire sve napore u cilju osiguravanja održivosti ovih tijela;

31.

vjeruje da pravni instrument Zajednice, Europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTC), nudi nove mogućnosti za promicanje i olakšavanje mobilnosti radne snage u Europskoj uniji. Uzevši u obzir činjenicu da EGTC-ovi obično zapošljavaju osoblje iz više država članica, mogla bi se iskoristiti njihova iskustva s pravnim i praktičnim preprekama mobilnosti dok se traga za praktičnim rješenjima;

32.

potvrđuje da online službe SOLVIT i Vaš europski savjetnik (Your Europe Advice) predano pomažu europskim građanima i poduzećima da razumiju i obrane svoja prava u Europskoj uniji. Svake godine, SOLVIT zaprimi više od 1 300 upita. Taj bi broj mogao biti i veći kad bi više građana i poduzeća Europske unije znalo za SOLVIT; stoga poziva države članice te lokalna i regionalna tijela vlasti da podignu svijest, naročito malih i srednjih poduzeća, o centrima SOLVIT te povećaju broj zaposlenih u centrima SOLVIT kako bi mogli brže odgovarati na pitanja.

33.

naglašava da postojeće savjetodavne mreže (npr. EURES T, stručne mreže Euroregija) i informacijski punktovi za prekogranične radnike pružaju jedinstvenu uslugu i daju čvrstu podršku Europskoj komisiji u njenim naporima da poveća mobilnost radne snage u Europskoj uniji. Sukladno tome, prekogranične savjetodavne usluge koje olakšavaju mobilnost, posebice one koje pružaju lokalne i regionalne vlasti te socijalni partneri, trebale bi se stoga smatrati europskom dužnosti i dobiti neophodnu financijsku pomoć;

34.

poziva Europsku komisiju da redovno prati provedbu zakonodavstva Zajednice o slobodnom kretanju radnika, nediskriminaciji i usklađivanju socijalnog osiguranja u državama članicama EU-a i da aktivno doprinosi boljoj zaštiti socijalnih prava radnika u Europskoj uniji, te istovremeno ističe da je dužnost svih država članica da pojačaju kontrole kako bi se borile protiv neprijavljenog rada. Također bi trebalo redovito prikupljati kvantitativne i kvalitativne podatke o mobilnosti prekogranične radne snage u Europskoj uniji da bi se moglo bolje reagirati na novi razvoj situacije i izazove koje ona donosi;

35.

uviđa važnost uloge regionalnih i lokalnih tijela vlasti u promicanju mobilnosti radne snage. Europska unija trebala bi iskoristiti njihova iskustva i know-how te zajedno s njima razraditi zajedničke koncepte koji bi olakšali geografsku mobilnost i pomogli stvoriti istinsko europsko tržište rada;

36.

podržava ideju prekograničnog praćenja tržišta rada i prikupljanja pouzdanih statističkih podataka na regionalnoj i lokalnoj razini. Važno je imati pristup odgovarajućim podacima dok se pripremaju strategije za integrirano tržište rada i političke intervencije kao odgovor na nove tendencije koje se pojavljuju;

37.

vjeruje da su politički dijalog na europskoj, nacionalnoj te državnoj i lokalnoj razini, kao i dijalog s organizacijama koje okupljaju zaposlenike i poslodavce, neophodni za nadvladavanje neprekidnih izazova poput promjene demografske strukture i nedostatka kvalificirane radne snage;

38.

predlaže da se na razini Europe pokrene platforma koja bi identificirala probleme s kojima se susreću pogranični radnici i sastavila preporuke za njihovo rješavanje. Platforma bi jamčila razmjenu stručnih spoznaja, upotrebu eventualnih sinergija i jačala dijalog s odgovornim političkim ili upravnim tijelima;

39.

predlaže da se napravi pregled najhitnijih problema i prepreka mobilnosti te mogućih načina njihovog rješavanja koji bi bio redovito ažuriran.