15.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 468/73

—

uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), a posebno njegove članke 9. i 151. i članak 153. stavak 1. točku (e),

—

uzimajući u obzir članak 209. i 210. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000.,

—

uzimajući u obzir Parišku deklaraciju iz 2005., Akcijski plan iz Accre iz 2008. i Globalno partnerstvo za djelotvoran razvoj iz 2011.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnikâ vladâ država članica koji se sastaju u Vijeću, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: Europski konsenzus (1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. listopada 2011. naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu” (COM(2011)0637),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike EU-a: plan za promjenu” (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnikâ vladâ država članica koji se sastaju u Vijeću od 15. svibnja 2007. o „Kodeksu ponašanja Europske unije o komplementarnosti i podjeli rada u razvojnoj politici” (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. rujna 2006. o „Većoj i boljoj suradnji: paket djelotvorne pomoći EU-a 2006.” (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2008. o popratnim aktivnostima Pariške deklaracije o djelotvornoj pomoći (5) iz 2005.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o 4. forumu na visokoj razini o djelotvornoj pomoći (6),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za opće poslove i vanjske odnose od 17. studenog 2009. o operativnom okviru djelotvorne pomoći (7),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove (ministri odgovorni za razvoj) od 14. lipnja 2010. o podjeli rada među zemljama (8), koji uključuju brojne dodatke i promjene u operativnom okviru djelotvorne pomoći,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove (ministri odgovorni za razvoj) od 9. prosinca 2010. o „Uzajamnoj odgovornosti i transparentnosti: četvrto poglavlje operativnog okvira djelotvorne pomoći EU-a” (9),

—

uzimajući u obzir pročišćeni tekst operativnog okvira djelotvorne pomoći koji je usvojilo glavno tajništvo Vijeća Europske unije 11. siječnja 2011. (10),

—

uzimajući u obzir izvješće iz listopada 2009. naslovljeno „Plan djelotvorne pomoći: koristi europskog pristupa” koje je naručila Glavna uprava za razvoj Komisije (11),

—

uzimajući u obzir konačno izvješće iz ožujka 2011. naslovljeno „Zajednički višegodišnji programi” koje je naručila Glavna uprava za razvoj Komisije (12),

—

uzimajući u obzir „Konačno izvješće o ocjeni Pariške deklaracija: druga faza”, objavljeno u svibnju 2011.,

—

uzimajući u obzir „Izvješće o trošku neujedinjene Europe” o „Povećanju suradnje između donatora iz EU-a”, predstavljeno Odboru za razvoj 10. srpnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (2010/427/EU) (13), posebno članak 9. (Instrumenti za vanjsko djelovanje i planiranje),

—

uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0393/2013),

A.

budući da nedavne procjene navedene u gore spomenutom „Izvješću o trošku neujedinjene Europe” pokazuju da bi se godišnje moglo uštedjeti i do 800 milijuna EUR rezanjem troškova transakcije pod uvjetom da donatori iz EU-a usredotoče svoju pomoć na manje zemalja i aktivnosti; i budući da bi se godišnje moglo uštedjeti dodatnih 8,4 milijardi EUR kada bi raspodjela sredstava po državama bila potpuno usklađena i usmjerena isključivo na smanjenje siromaštva;

B.

budući da je, u kontekstu gdje je ukupno došlo do ograničenog napretka prema dostizanju UN-ova cilja od odvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć do 2015., djelotvornije usklađivanje na razini EU-a od presudne važnosti;

C.

budući da će, s obzirom na međunarodne demografske promjene i buduću veću međuovisnost između onoga što su danas zemlje u razvoju i EU-a, djelotvornija potrošnja razvojne pomoći donijeti djelotvorniju pomoć na terenu i, kao dodanu vrijednost, donijeti veće uzajamno poštovanje u budućnosti;

D.

budući da usklađeno djelovanje EU-a kao cjeline, osobito osnivanjem odbora koji se sastoji od predstavnika Komisije, Vijeća i Europskog parlamenta, ima dodanu vrijednost koja je, kada je riječ o političkoj i financijskoj moći, veća od zbroja pojedinačnih aktivnosti 28 država članica i Komisije;

E.

budući da bi EU i države članice trebali nastaviti davati primjer kad je riječ o smanjenju fragmentacije pomoći cjelovitom provedbom obveza povezanih s djelotvornosti međunarodne pomoći i razvoja dogovorenih u Parizu, Accri i Busanu te oslanjanjem na napredak ostvaren u trenutačnom postupku izrade zajedničkih programa;

F.

budući da bi koordinacija donatora iz EU-a trebala doprinijeti cilju prekida svake službene i neslužbene vezane pomoći i preoblikovanju „plana za učinkovitost pomoći” u „plan za učinkovitost razvoja”;

G.

budući da su inicijative EU-a za poboljšanje koordinacije donatora većinom dobrovoljne i neobvezujuće prirode; i budući da su Kodeksom ponašanja Europske unije o komplementarnosti i podjeli rada u razvojnoj politici postignuti samo djelomični rezultati;

H.

budući da Ugovori daju EU-u pravnu osnovu za jačanje dosljednosti i djelotvornosti vanjskog djelovanja EU-a;

I.

budući da bi Komisija trebala biti pokretačka snaga cjelovite provedbe plana djelotvornosti pomoći i razvoja na razini EU-a;

1.

poziva EU i države članice da poštuju svoje obveze u okviru Akcijskog plana iz Accre i Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju iz Busana, kojima su glavne prepreke nedostatak političke volje, birokracija i visoki transakcijski troškovi; podsjeća u tom kontekstu da je temeljni uvjet ostvarenja „plana za učinkovitost pomoći” u potpunosti prihvatiti načelo „demokratskog vlasništva”, podrazumijevajući time da razvojne strategije vode države i da se u njima odražavaju obveze svih nacionalnih dionika;

2.

poziva EU i države članice da u cijelosti iskoriste pravne odredbe o razvoju iz Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje pozivaju na komplementarnost između EU-a i država članica u razvojnoj suradnji (članak 208. UFEU-a i 210. UFEU-a) kako bi se pojačala učinkovita suradnja među donatorima iz EU-a;

3.

poziva na učinkovitiju koordinaciju EU-a i država članica, među ostalim kroz izradu zajedničkih programa, uključujući podjelu rada unutar države kako bi se izbjeglo preklapanje aktivnosti i visoki transakcijski troškovi; jednako ustraje na nužnosti provođenja podrobne analize potreba posebnih prilika u svakoj državi primateljici, pritom osiguravajući da su financirani projekti uključeni u lokalno gospodarstvo i od njih imaju korist najpotrebitiji;

4.

poziva na učinkovitiju koordinaciju EU-a i država članica u podjeli rada među državama kako bi se rješavao problem privilegiranih i zapostavljenih država u primanju humanitarne pomoći; naglašava da bi politika Europske unije o podjeli rada trebala osigurati podrobno razmatranje horizontalnih pitanja poput ljudskih prava, jednakosti spolova i klimatskih promjena; također naglašava da cilj povećanja učinka pomoći i postizanja više rezultata i veće vrijednosti za novac ne bi trebao dovesti do razvojne politike nesklone riziku koja je usmjerena samo na „lake države”;

5.

poziva na ponovnu procjenu usporednih prednosti EU-a i država članica u podjeli zadaća na području razvoja, s time da se ocijene jake i slabe strane, koja bi trebala uključiti dotičnu državu članicu (ili Komisiju) kao i ostale donatore i partnerske države;

6.

međutim, primjećuje da je bolja koordinacija potrebna i s međunarodnom zajednicom te, što je još važnije, s lokalnim subjektima, posebno s lokalnim vladama, nacionalnim parlamentima, civilnim društvom i nevladinim organizacijama; podsjeća na to da se u sklopu 8. milenijskog razvojnog cilja, „uspostava globalnog partnerstva za razvoj”, potiče široko sudjelovanje i bliska suradnja među svim razvojnim subjektima;

7.

naglašava da povezivanjem sredstava država donatora multilateralne razvojne organizacije stječu potencijal za povećanje djelotvornosti potpore i maksimalno povećanje učinkovitosti; primjećuje da korištenje resursima koje su na raspolaganje stavile međunarodne organizacije također pomaže donatorima u razmjeni informacija o razvojnim aktivnostima, čime se postiže veća transparentnost i odgovornost;

8.

naglašava da je važno poduprijeti razvoj kapaciteta tih zemalja kako bi mogle izgraditi vještine, znanje i institucije potrebne za učinkovito upravljanje vlastitim razvojem; naglašava važnost slobodne trgovine, tržišnoga gospodarstva i poduzetništva kako bi se zemlje u razvoju osposobile za borbu protiv siromaštva, čime se stvara održiv gospodarski razvoj i smanjuje ovisnost o pomoći; također naglašava da je važno promicati i braniti dobro upravljanje te da je važno da se vlasti u zemljama primateljicama bore protiv korupcije i izgrade fiskalnu infrastrukturu kako bi mogle zaštititi svoj prihod od poreza te se boriti protiv utaje poreza i nezakonitog bijega kapitala;

9.

naglašava sve veću ulogu netradicionalnih donatora, kao i ulaganja privatnog sektora, te dobrotvornih financijskih tokova za zemlje u razvoju koji predstavljaju dodatne izazove u koordinaciji; zauzima stajalište da bi se u sklopu novog okvira za koordinaciju donatora iz EU-a za razvojnu potporu trebale istražiti i mogućnosti integracije tih aspekata kroz daljnji razvoj temeljen na obvezama iz Busanskog partnerstva za učinkovit razvoj;

10.

naglašava važnost diferenciranog pristupa za učinkovitost pomoći kojim se uzima u obzir razina razvijenosti partnerskih država (najmanje razvijene, nestabilne ili one sa srednje visokim dohotkom) i njihove pojedinačne potrebe; taj diferencirani pristup trebao bi se temeljiti na višedimenzionalnim pokazateljima razvoja koji se ne zaustavljaju na BNP-u i uzimaju u obzir siromaštvo, nejednakost i ugroženost u svakoj državi;

11.

poziva države članice da u potpunosti iskoriste nove elektroničke alate u koordinaciji projekata, primjerice ODAMoz (baza podataka o službenoj razvojnoj pomoći Mozambiku), čija je izrada financirana iz sredstava EU-a;

12.

poziva EU da osigura da se obveze povezane s djelotvornosti pomoći i razvoja u potpunosti odražavaju u svim financijskim mehanizmima koji imaju veze s razvojnom suradnjom;

13.

naglašava da je, s obzirom na ograničenja nacionalnih proračuna i proračuna EU-a koja proizlaze iz gospodarskih poteškoća i sve veću političku zabrinutost oko ostvarivanja učinkovitijeg ulaganja u razvoj, bolja koordinacija donatora od presudne važnosti, a EU bi trebao imati ključnu ulogu u promicanju te koordinacije, kojom bi se trebali obuhvatiti svi važni aspekti svih razvojnih projekata, uključujući njihovo planiranje, praćenje i ocjenjivanje;

14.

smatra da se, zbog njihove dobrovoljne i neobvezujuće prirode, trenutačnim inicijativama EU-a za poboljšanje koordinacije donatora ne iskorištava u potpunosti potencijal EU-a i država članica za ostvarivanje učinkovitije i djelotvornije razvojne pomoći; stoga poziva EU i države članice da uspostave novi instrument za koordinaciju u obliku uredbe;

15.

traži od Komisije da po mogućnosti do 31. prosinca 2015. te u svakom slučaju najkasnije u prvoj polovici 2016., na temelju članaka 209. i 210. UFEU-a, podnese prijedlog akta o regulatornim aspektima o koordinaciji donatora razvojne pomoći u EU-u, nakon usvajanja i provođenja plana pripremnih radnji u svrhu omogućavanja stupanja na snagu tih regulatornih aspekata, u skladu s detaljnim preporukama iznesenim u Prilogu;

16.

traži od Komisije i ESVD-a da ocijene taj plan na temelju ranije dogovorenog skupa pokazatelja; u tom bi postupku s jedne strane sudjelovala izaslanstva EU-a s diplomatskim predstavništvima država članica u partnerskim državama, a s druge strane Glavna uprava Komisije za pomoć i suradnju (DG DEVCO) i ESVD s predstavnicima država članica; u sklopu tog postupka očekivalo bi se da Komisija i ESVD izvješćuju Europski parlament kako bi se suglasili o provedbi plana;

17.

potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava i načelo supsidijarnosti;

18.

smatra da zatraženi prijedlog nema financijskih implikacija;

19.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću.