9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/165

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 3.,

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 67. i 79.,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, posebno njezin članak 24.,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole,

—

uzimajući u obzir odluke i sudsku praksu Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu od 6. svibnja 2010. pod naslovom „Akcijski plan za maloljetnike bez pratnje (2010. – 2014.)” (COM(2010)0213),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. rujna 2012. pod naslovom „Srednjoročno izvješće o provedbi akcijskog plana za maloljetnike bez pratnje” (COM(2012)0554),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Revizorskom sudu od 20. travnja 2010. o akcijskom planu za provedbu stockholmskog programa (COM(2010)0171),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2009. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću pod naslovom „Područje slobode, sigurnosti i pravde za državljane – stockholmski program” (1),

—

uzimajući u obzir smjernice Europske unije o nasilju nad ženama i borbi protiv svih vrsta njihove diskriminacije,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 3. lipnja 2010. o maloljetnicima bez pratnje koji su doneseni na njegovom 3018. zasjedanju,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda u području prava, pomoći i zaštite za žrtve kaznenih djela, koja zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2001/220/JHA (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju trgovine ljudima i borbi protiv nje te zaštiti njezinih žrtava, i o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/JHA (3) i Komunikaciju Komisije pod naslovom „Strategija EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016.”,

—

uzimajući u obzir direktive o azilu, naročito Direktivu 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima s obzirom na uvjete i status državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili kao osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te sadržaj zajamčene zaštite (4), Direktivu Vijeća 2003/9/EZ od 27. siječnja 2003. o minimalnim standardima za prihvaćanje tražitelja azila (5) te Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima u državama članicama za vraćanje državljana trećih zemalja s ilegalnim boravkom (6),

—

uzimajući u obzir prijedloge Komisije za reformu zajedničkog europskog sustava azila (CEAS), naročito izmijenjeni prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o standardima za prihvaćanje tražitelja azila (preinaka) (COM(2011)0320), izmijenjeni prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje statusa međunarodne zaštite (preinaka) (COM(2011)0319) te prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju mjerila i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji u jednoj od država članica uloži državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) (COM(2008)0820),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji (7),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistikama Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti (8),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 779/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o uspostavi posebnog programa za sprečavanje i suzbijanje nasilja nad djecom, mladima i ženama te zaštitu žrtava i ugroženih skupina za razdoblje 2007. – 2013. (program Daphne III) kao dijela općeg programa „Temeljna prava i pravosuđe” (9),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 23. veljače 2011. pod naslovom „Ocjena sporazuma EU-a o ponovnom prihvatu” (COM(2011)0076),

—

uzimajući u obzir doprinose Vijeća Europe, naročito Rezoluciju 1810 (2011) njegove Parlamentarne skupštine pod naslovom „Djeca bez pratnje u Europi: pitanja dolaska, ostanka i povratka” te preporuku državama članicama o životnim planovima za maloljetne migrante bez pratnje (CM/Rec(2007)9) i „Dvadeset smjernica o prisilnom povratku” njegovog Vijeća ministara (CM(2005)40),

—

uzimajući u obzir međunarodne instrumente o dječjim pravima, naročito Konvenciju UN-a o pravima djeteta, posebice njezin članak 3., te opće napomene Odbora Ujedinjenih naroda za dječja prava, naročito opću napomenu br. 6 (2005) o postupanju s maloljetnicima bez pratnje izvan njihovih matičnih država,

—

uzimajući u obzir smjernice Visokog povjerenika UN-a za izbjeglice iz 1997. godine o strategijama i postupcima u slučaju maloljetnika bez pratnje koji traže azil,

—

uzimajući u obzir opću preporuku br. 19 Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena donesenu 1992.,

—

uzimajući u obzir deklaraciju generalne skupštine UN-a o ukidanju diskriminacije žena, prvi međunarodni instrument o ljudskim pravima koji se odnosi isključivo na nasilje nad ženama, a donesen je u prosincu 1993.,

—

uzimajući u obzir Protokol za sprečavanje, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebice ženama i djecom, koji dopunjuje Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv međunarodnog organiziranog kriminala,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0251/2013),

A.

budući da svake godine tisuće državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva mlađih od 18 godina same dolaze u Europsku uniju ili ostaju same nakon dolaska;

B.

budući da se zbog stalnih sukoba u različitim dijelovima svijeta i zbog gospodarske krize s kojom se svijet suočava broj maloljetnika bez pratnje naglo povećava;

C.

budući da su razlozi dolaska maloljetnika bez pratnje različiti: rat, nasilje, kršenje njihovih temeljnih prava, želja za ponovnim spajanjem s članovima obitelji, prirodne katastrofe, siromaštvo, trgovina ljudima, iskorištavanje itd.;

D.

budući da bi posebnu pozornost trebalo pokloniti djeci bez pratnje koja su žrtve trgovine ljudima jer im je zbog naročito ranjivog položaja potrebna posebna pomoć i podrška;

E.

budući da mnogi maloljetnici dolaze u EU jer bježe od prisilnih brakova te Europska unija mora učiniti više kako bi se suprotstavila toj pojavi;

F.

budući da su ti maloljetnici po prirodi izuzetno ranjivi te je stoga potrebno osigurati poštovanje njihovih temeljnih prava;

G.

budući da su, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, Poveljom EU-a o temeljnim pravima i Konvencijom UN-a o pravima djeteta, Europska unija i države članice obvezne zaštititi dječja prava;

H.

budući da Stockholmski program dao prednost zaštiti maloljetnika bez pratnje;

I.

budući da se prijem i skrb o maloljetnicima bez pratnje u različitim državama znatno razlikuju i ne postoji jedinstvena i učinkovita razina zaštite;

J.

budući da je potrebno osigurati jednakost spolova i jednaku zaštitu ljudskih prava djevojaka migrantkinja i mladića migranata bez pratnje te budući da je potrebno pokloniti posebnu pozornost kršenju ljudskih prava djevojaka i osiguravanju dostatne potpore i odgovarajućih pravnih sredstava;

K.

budući da postoje brojni slučajevi nestanka djece iz stambenih i prihvatnih centara za tražitelje azila;

1.

podsjeća na to da je maloljetnik bez pratnje prije svega dijete u mogućnoj opasnosti te da zaštita djece, a ne imigracijska politika, mora biti vodeće načelo za države članice i Europsku uniju kad se njima bave jer se time poštuje temeljno načelo dobrobiti djeteta; podsjeća na to da se djetetom i time maloljetnikom bez iznimke mora smatrati svaka osoba mlađa od 18 godina; ukazuje na to da su maloljetnici bez pratnje, naročito djevojke, dvostruko podložniji problemima i poteškoćama nego drugi maloljetnici; primjećuje da su ranjiviji iako imaju jednake potrebe kao i drugi maloljetnici i izbjeglice sa sličnim iskustvom; naglašava da su djevojke i žene naročito podložne kršenju svojih prava u čitavom migracijskom procesu te da su posebno ugrožene djevojke bez pratnje jer su često glavna meta seksualnog iskorištavanja, zlostavljanja i nasilja; ukazuje na to da se vlasti u EU-u prema maloljetnicima bez pratnje često ponašaju kao prema prestupnicima koji su prekršili propise o useljavanju, a ne kao prema pojedincima koji imaju prava na temelju svoje dobi i posebnih okolnosti;

2.

podsjeća također na to da dobrobit djeteta, kako je utvrđena u odredbama i sudskoj praksi, mora imati prednost pred bilo kakvim drugim promišljanjima u svim mjerama koje javna tijela ili privatne institucije poduzimaju u vezi s djecom; poziva Komisiju da potiče pravilnu provedbu zakonskih odredbi EU-a o dobrobiti djeteta i predloži strateške smjernice na temelju najbolje prakse, sudske prakse i opće napomene br. 6 (2005) Odbora Ujedinjenih naroda za dječja prava o postupanju s djecom bez pratnje i djecom odvojenom od roditelja izvan njihovih matičnih država te na temelju niza pokazatelja i kriterija ocijeni što je za dobrobit djeteta; poziva Komisiju da poduzme zakonodavne i nezakonodavne mjere kako bi se osigurala primjerena zaštita djece i maloljetnika bez pratnje, naročito s pomoću poboljšanja metoda za pronalaženje trajnih rješenja;

3.

oštro osuđuje postojeće nedostatke u vezi sa zaštitom maloljetnika bez pratnje u Europskoj uniji te osuđuje često bijedne uvjete pri prihvaćanju tih maloljetnika i brojna kršenja njihovih temeljnih prava u nekim državama članicama;

4.

naglašava da EU i države članice moraju djelovati usklađeno kako bi zaštitile maloljetnike bez pratnje, poštujući pritom u potpunosti njihova temeljna prava; izražava zadovoljstvo zbog država članica koje su odlučile pristupiti dobrovoljnom protokolu Konvenciji UN-a o pravima djeteta o osiguravanju zakonske zaštite djece od najgorih oblika iskorištavanja;

5.

pozdravlja činjenicu da je Komisija donijela akcijski plan za maloljetnike bez pratnje za razdoblje 2010. – 2014.; ne odobrava međutim činjenicu da se Komisija u svom pristupu ne oslanja više na zaštitu temeljnih prava takvih maloljetnika te primjećuje da postojeće mjere nisu dovoljne, pa su za potpunu zaštitu maloljetnika bez pratnje potrebne dodatne mjere; podsjeća da je jedan od ciljeva akcijskog plana EU-a za maloljetnike bez pratnje za EU i njegove države članice bio pozabaviti se osnovnim uzrocima migracije i uključiti pitanje maloljetnika bez pratnje u razvojnu suradnju, pridonoseći tako stvaranju sigurne okoline kako bi djeca mogla odrastati u svojim matičnim zemljama; ističe potrebu daljnjeg razvijanja preventivne dimenzije politika EU-a koje se odnose na maloljetnike bez pratnje tako da se veća pozornost prida iskorjenjivanju siromaštva, zdravstvenim politikama i politikama zapošljavanja, ljudskim pravima i demokratizaciji te obnovi nakon sukoba; smatra da EU mora prekoračiti akcijski plan koji je predložila Komisija kako bi se istinski ojačala temeljna prava maloljetnika bez pratnje; naglašava naročito potrebu jačanja statusa skrbnika u EU-u i partnerskim zemljama te smatra da je u suradnji s matičnim i tranzitnim zemljama izuzetno važno izraditi plan praćenja kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita djeteta nakon povratka i ponovnog uključivanja u matičnu zemlju;

6.

ne odobrava rascjepkanost europskih odredbi u vezi s maloljetnicima bez pratnje te potiče Komisiju da izradi priručnik u kojem će biti sakupljeni svi različiti pravni instrumenti, koji će biti namijenjeni državama članicama i stručnim djelatnicima, kako bi se olakšala pravilna provedba u državama članicama i ojačala zaštita maloljetnika bez pratnje;

7.

ne odobrava nedostatak pouzdane službene statistike o maloljetnicima bez pratnje; poziva države članice i Komisiju da poboljšaju sakupljanje statističkih podataka o maloljetnicima bez pratnje, uključujući statistiku o dobi i spolu, poboljšaju usporedivost statističkih podataka u svim državama članicama, uspostave usklađen način skupljanja i razmjene informacija u svakoj državi članici, dok osiguravaju zaštitu osobnih podataka s pomoću platformi koje povezuju sve strane uključene u pitanje maloljetnika bez pratnje i s pomoću popisa nacionalnih kontaktnih točaka te da se bolje koriste već dostupnim alatima za prikupljanje statističkih podataka na razini EU-a kao što su Eurostat, Frontex, Europski ured za azil (EASO) i Europska migracijska mreža; ističe da je svrha prikupljanja takvih podataka bolje razumijevanje stanja, poboljšanje zaštite maloljetnika bez pratnje i bolji odgovor na njihove potrebe; poziva Komisiju, države članice, Europski institut za rodnu jednakost (EIGE) te međunarodne i nevladine organizacije da učine dodatne napore u prikupljanju, praćenju i razmjeni preciznih podataka raščlanjenih po spolu kako bi dobili cjelovit pregled broja djevojaka bez pratnje i mogli ispitati posebne potrebe te skupine, imajući u vidu pružanje potpore i poduzimanje specifičnih mjera kojima bi se te potrebe zadovoljile, te kako bi razmijenili najbolje prakse za poboljšanje stanja na tom području;

8.

podsjeća na to da bi EU i države članice trebali ojačati svoju suradnju s trećim matičnim i tranzitnim zemljama u vezi s maloljetnicima bez pratnje, poštovanjem njihovih temeljnih prava i pitanjima kao što su pronalaženje trajnih rješenja, traženje obitelji, praćenje povratka i ponovnog prihvata ako je to za dobrobit djeteta, obnavljanje obiteljskih veza i reintegracija; poziva također na bolju suradnju s trećim matičnim i tranzitnim zemljama u vezi sa sprečavanjem trgovine ljudima i borbom protiv nje, naročito trgovine djecom i iskorištavanja maloljetnika, u vezi sa sprečavanjem ilegalne imigracije i drugih oblika nasilja nad ženama kao što su prisilni brakovi, što je moguće i u kontekstu redovitih dijaloga između EU-a i tih država te Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS); poziva Komisiju i države članice da zaštitu djece i pitanje maloljetnika bez pratnje uključe u razvojne politike i politike suradnje; ističe važnost usklađenog razvoja politika EU-a na području imigracije, azila i dječjih prava koje se odnose na maloljetnike u EU-u i trećim zemljama, uzimajući pritom u obzir utjecaj tih politika na države u razvoju; podsjeća na obvezu dosljednosti politike iz Ugovora iz Lisabona; poziva Komisiju, države članice i treće zemlje da potiču javne kampanje podizanja svijesti u matičnim, tranzitnim i odredišnim zemljama maloljetnika bez pratnje o rizicima povezanim s migracijom, a naročito o iskorištavanju maloljetnika i organiziranom kriminalu; ističe da su istraživanja o osobnoj i obiteljskoj povijesti vrlo važna kako bi se utvrdila pozadina iz koje dolaze maloljetnici i oblikovali planovi za njihovu integraciju u zemlji dolaska ili njihovu ponovnu integraciju u zemlji porijekla;

9.

podsjeća da je borba protiv trgovine ljudima potreban i vrlo važan korak jer su maloljetnici, naročito djevojke, posebno ugroženi i izloženi toj trgovini, nasilju na temelju spola i iskorištavanju, naročito iskorištavanju za rad te seksualnom iskorištavanju i zlostavljanju; naglašava činjenicu da je potrebno uvesti učinkovite mehanizme za sprečavanje, prepoznavanje, izvješćivanje, prijavu, istragu, postupanje i daljnje djelovanje u slučajevima trgovine ljudima, prisilnog rada ili seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja te da je također potrebno poduzeti mjere u trećim zemljama kako bi se uklonili osnovni uzroci te trgovine; poziva u tom pogledu Komisiju i države članice da budu vrlo oprezne i da učinkovito primjenjuju Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju trgovine ljudima i borbi protiv nje te zaštiti njezinih žrtava, Direktivu 2011/93/EU o borbi protiv spolnog zlostavljanja i spolnog iskorištavanja djece te borbi protiv dječje pornografije i Direktivu 2012/29/EU o uspostavljanju minimalnih standarda na području prava, podrške i zaštite za žrtve kaznenih djela; poziva također države članice i EU da ojačaju policijsku i sudsku suradnju te surađuju s koordinatorima EU-a za borbu protiv trgovine ljudima u otkrivanju mogućih žrtava, osvješćivanju javnosti i borbi protiv trgovine ljudima; izražava zadovoljstvo zbog konačnog donošenja strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima (2012. – 2016.), naročito odredbi o financiranju izrade smjernica o sustavima za zaštitu djece i razmjene najboljih praksi; podsjeća države članice na članak 11. Konvencije UN-a o pravima djeteta koja poziva države da poduzmu mjere za borbu protiv nedopuštenog preseljenja djece; poziva države članice da surađuju s trećim zemljama u rješavanju sve većeg problema krijumčarenja djece; potiče države članice na kazneno gonjenje krijumčara, ako je moguće s odgovarajućim i razmjernim kaznama; zabrinut je zbog položaja mnogih maloljetnika bez pratnje koji se sakrivaju u EU-u i posebno su podložni iskorištavanju i zlostavljanju; poziva vlasti država članica i organizacije civilnog društva da surađuju i poduzmu sve potrebne mjere za osiguravanje njihove zaštite i dostojanstva;

10.

smatra žaljenja vrijednom činjenicu da se zaštiti djece redovito namjenjuje znatno manje sredstava nego drugim humanitarnim sektorima; poziva Komisiju da maloljetnike bez pratnje posebno uzme u obzir u Europskom fondu za migracije i azil kako bi se pružila trajna jamstva za zaštitu djece, uključujući stavke koji se odnose na izbjeglice, tražitelje azila, vanjske granice i povratak, i u Europskom socijalnom fondu, naročito za potporu područjima koja su najviše pogođena; smatra da bi bilo potrebno osigurati odgovarajuće dugoročno financiranje za programe za prepoznavanje maloljetnika bez pratnje, prikladan prijem, zaštitu, imenovanje skrbnika, traženje obitelji, ponovno nastanjivanje, reintegraciju te osposobljavanje pograničnih policajaca i vlasti;

11.

poziva Komisiju da pripremi strateške smjernice za države članice koje bi, utemeljene na najboljim praksama, morale imati oblik zajedničkih minimalnih standarda i obuhvatiti svaku fazu u procesu, od dolaska maloljetnika na europski teritorij do pronalaska trajnog rješenja za njega/nju, kako bi se osigurala njegova/njezina primjerena zaštita; poziva države članice da donesu nacionalne strategije za maloljetnike bez pratnje koje bi se temeljile na tim strateškim smjernicama te da imenuju nacionalne kontaktne točke nadležne za provedbu tih mjera i radnji; poziva Komisiju da prati stanje i mjere poduzete u državama članicama u suradnji s postojećom skupinom stručnjaka te da Parlamentu i vijeću podnosi godišnje izvješće;

12.

podsjeća na to da se nijednom djetetu ne smije zabraniti pristup teritoriju EU-a te ustraje u tome da države članice moraju bez ikakvih samovoljnih ograničenja ispunjavati međunarodne i europske obveze koje se primjenjuju kad je dijete pod njihovom nadležnošću; također podsjeća na to da se nijednom djetetu ne smije zabraniti pristup po skraćenom postupku na granici države članice;

13.

poziva države članice da dosljedno i bez izuzetaka ispunjavaju temeljnu obvezu zabrane pritvaranja maloljetnika; žali zbog činjenice da se izmijenjenim prijedlogom direktive Europskog parlamenta i Vijeća o standardima za prijem tražitelja azila nije uvela zabrana pritvaranja djece bez pratnje koja traže azil te potiče države članice da poštuju mjerila iznimnih okolnosti utvrđena direktivom; poziva Komisiju da, poštujući relevantnu sudsku praksu, vrlo pozorno prati primjenu odredbi prava Unije u vezi s pritvaranjem maloljetnika; potiče države članice da maloljetnike smjeste u posebne domove za djecu, poštujući pritom njihovu dob i spol;

14.

smatra da je svaka država članica nadležna za prepoznavanje maloljetnika bez pratnje; poziva države članice da ih odmah nakon dolaska usmjere prema specijaliziranim službama kao što su socijalne i obrazovne službe koje s jedne strane moraju procijeniti osobne okolnosti i posebne potrebe za zaštitom za svakog pojedinačnog maloljetnika, naročito njegovu ili njezinu nacionalnost, etničku, kulturnu i jezičnu pozadinu i stupanj ugroženosti, a na drugoj strani trebaju im na jeziku i u obliku koji razumiju, po potrebi s pomoću tumača, odmah osigurati sve informacije koje trebaju o svojim pravima, zaštiti, pravnim mogućnostima i mogućnostima pomoći te postupcima i njihovim posljedicama; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse o alatima prihvatljivim za djecu kako bi djeca imala jasnu sliku o relevantnim postupcima i svojim pravima; poziva države članice da pritom pridaju posebnu pozornost i osiguraju posebne mehanizme za identifikaciju, prijem i zaštitu maloljetnika bez pratnje s posebnim potrebama za zaštitom, naročito za maloljetnike bez pratnje koji su žrtve trgovine ljudima, tako da im osiguraju potrebnu pomoć i zaštitu u skladu s Direktivom 2011/36/EU;

15.

ne odobrava neprimjerenu i nametljivu prirodu medicinskih tehnika koje se upotrebljavaju za određivanje dobi u nekim državama članicama i mogu izazvati traumu, te kontroverznu prirodu i velika odstupanja nekih metoda koje se temelje na zrelosti kostiju ili mineralizaciji zubi; poziva Komisiju da u strateške smjernice uključi zajedničke standarde koji se temelje na najboljim praksama u vezi s načinom određivanja dobi koji bi se trebao sastojati od multidimenzionalne i multidisciplinarne ocjene, provesti na znanstven, siguran, djetetu primjeren, spolu prilagođen i pošten način, pri čemu bi posebnu pozornost trebalo pridati djevojkama, te bi ga morali provoditi neovisni, kvalificirani stručni djelatnici i stručnjaci; podsjeća na to da se u određivanju dobi moraju poštovati djetetova prava i njegov tjelesni integritet i ljudsko dostojanstvo, te da maloljetnicima uvijek treba dati povlasticu sumnje; podsjeća također na to da se medicinski pregledi trebaju provoditi samo ako su provedeni svi drugi načini ocjenjivanja te da bi trebala postojati mogućnost žalbe protiv rezultata procjene; pozdravlja rad Europskog ureda za azil u tom pogledu, koji bi se trebao uzeti kao temelj za postupanje sa svim maloljetnicima;

16.

poziva države članice da čim maloljetnik bez pratnje stigne na njihov teritorij i dok se ne pronađe trajno rješenje osiguraju imenovanje skrbnika ili osobe koja će biti odgovorna za to da maloljetnika prati, pomaže mu i zastupa ga u svim postupcima te mu omogući da u svim postupcima uživa sva svoja prava, te poziva na to da se maloljetnik bez odgode obavijesti o imenovanju osobe koja je za nj odgovorna; poziva nadalje na to da se ta osoba odgovarajuće osposobi za izazove s kojima se suočavaju maloljetnici bez pratnje, za zaštitu djece i dječjih prava te za pravo azila i imigracijsko pravo, te da djeluje potpuno neovisno; smatra da za te osobe treba osigurati stalno i odgovarajuće osposobljavanje te da ih treba redovito i neovisno pratiti; poziva Komisiju da u strateške smjernice uključi zajedničke standarde koji se temelje na najboljim praksama u vezi s ovlaštenjem, dužnostima, kvalifikacijama, vještinama i osposobljavanjem tih osoba;

17.

poziva države članice da osiguraju da su službenici i osoblje zaposleni u tijelima za koja je vjerojatno da će doći u doticaj s maloljetnicima bez pratnje, uključujući žrtve trgovine ljudima, odgovarajuće kvalificirani i osposobljeni kako bi mogli prepoznati takve slučajeve i primjereno se njima baviti, te da im osiguraju odgovarajuće osposobljavanje o posebnim potrebama maloljetnika bez pratnje i dječjim pravima, ponašanju djece i dječjoj psihologiji te pravu azila i migracijskom pravu; poziva države članice da uspostave obvezno osposobljavanje vezano uz spol za osoblje koje prima maloljetnike bez pratnje u skloništima kao i za osobe koje s njima vode razgovore, osobe koje donose odluke i skrbnike maloljetnika bez pratnje, te da osiguraju redovito osposobljavanje vezano uz spol za policiju i pravosudne organe u državama članicama; ističe da osoba odgovorna za maloljetnika dotičnog mora obavještavati i savjetovati, ali može samo biti nadopuna pravnom savjetu i nikako njegov nadomjestak; ukazuje na to da, bez obzira na nacionalnost djeteta ili priznatost te nacionalnosti, država članica u kojoj se dijete bez pratnje zatekne mora djelovati kao njegov skrbnik i osigurati mu najvišu razinu zaštite;

18.

poziva države članice da, kako bi osigurale dosljednost i jednake standarde zaštite maloljetnika bez pratnje u EU-u, svim maloljetnicima osiguraju odgovarajuću zaštitu, bez obzira na njihov status i pod jednakim uvjetima kao i djeci državljanima zemlje domaćina:

19.

podsjeća na to da svi postupci moraju biti prilagođeni maloljetnicima, pri čemu treba poštovati njihovu dob, stupanj zrelosti i razinu shvaćanja te potrebe djece u skladu sa smjernicama Vijeća Europe o pravosuđu prikladnom za djecu, te pozdravlja djelatnosti Komisije u promicanju tih smjernica; mišljenja maloljetnika trebaju se saslušati i uzeti u obzir na svim stupnjevima postupaka, u suradnji s kvalificiranim i osposobljenim osobljem kao što su psiholozi, socijalni radnici i kulturni posrednici;

20.

pozdravlja napredak na području zakonodavstva u vezi s azilom te poziva države članice na potrebne zakonodavne i administrativne reforme kako bi se takve odredbe učinkovito provodile; podsjeća međutim na to da je maloljetnicima bez pratnje u politikama azila EU-a potrebno prije svega pristupiti kao djeci te stoga poziva države članice da maloljetnike bez pratnje koliko je god moguće izuzmu iz ubrzanih postupaka i postupaka na granici; podsjeća također na to da je za zahtjev za azil koji maloljetnik bez pratnje, koji na teritoriju države članice nema zakonito prisutnog člana obitelji, preda u više država članica odgovorna država u kojoj se maloljetnik nalazi nakon predavanja zahtjeva te poziva države članice da poštuju odluke Suda Europske unije; naglašava da je s obzirom na specifične potrebe maloljetnika bez pratnje vrlo važno dati prednost obradi njihovih zahtjeva za azil kako bi se poštena odluka mogla donijeti što je moguće prije; poziva države članice da pri razvijanju svojih sustava za azil teže uspostavljanju usklađenog i na dijete usmjerenog institucionalnog okvira koji uzima u obzir posebne potrebe i različite poteškoće maloljetnika bez pratnje, naročito žrtava trgovine ljudima;

21.

naglašava da je sve odluke koje se tiču maloljetnika bez pratnje potrebno donijeti na temelju individualne procjene i poštujući dobrobit djeteta;

22.

osuđuje činjenicu da se ti maloljetnici kad postanu punoljetni iznenada nađu u vrlo neizvjesnom položaju; poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse i uspostave mehanizme za pratnju tih maloljetnika u punoljetnost; pozdravlja rad Vijeća Europe u vezi s tom problematikom i poziva Komisiju da u svoje strateške smjernice uključi najbolje prakse za izradu „individualiziranih nacrta za život” oblikovanih za maloljetnike i u suradnji s njima;

23.

poziva države članice da utvrde odgovornosti svakog partnera, naročito nacionalnih i lokalnih vlasti, službi socijalne skrbi, mladih radnika, obitelji i zakonskih zastupnika, pri provođenju, praćenju i usklađivanju nacrta za život;

24.

čvrsto naglašava da konačni cilj od dolaska maloljetnika/maloljetnice bez pratnje na teritorij EU-a mora biti pronalaženje trajnog rješenja za njega/nju kojim se poštuje njegova/njezina dobrobit; podsjeća da to nastojanje uvijek mora započeti provjerom mogućnosti ponovnog spajanja obitelji, u EU-u i izvan njega, ako je to za dobrobit djeteta; naglašava da se maloljetnika u načelu može zamoliti da pomogne u traženju članova svoje obitelji, ali ne smije postojati obveza suradnje koja bi utjecala na rezultat obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu; podsjeća na to da u slučajevima u kojima je ugrožen život maloljetnika ili članova njegove obitelji, naročito ako su članovi obitelji ostali u zemlji porijekla, treba osigurati da su prikupljanje, obrada i prenošenje informacija o tim osobama povjerljivi kako se ne bi ugrozili njihovi životi; poziva države članice i sva njihova nadležna tijela da poboljšaju suradnju, naročito uklanjanjem svih birokratskih prepreka za traženje i/ili ponovno spajanje obitelji te da razmjenjuju najbolje prakse; poziva Komisiju da prati provedbu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji, naročito njezin članak 10. stavak 3.;

25.

poziva Komisiju da u strateške smjernice uključi zajedničke standarde koji se temelje na najboljim praksama u vezi s uvjetima koji se moraju ispuniti prije povratka maloljetnika, da pritom poštuje dobrobit djeteta te da joj temelj bude poredbena studija o praksama na području vraćanja maloljetnika koju je Komisija objavila 2011. i koja sadrži kontrolni popis i zbirku najboljih praksi; ponavlja odlučno da nikako nije moguće donijeti odluku o vraćanju maloljetnika ako to nije u njegovu korist ili ako predstavlja prijetnju za njegov život, njegovo fizičko i duševno zdravlje, njegovu dobrobit, sigurnost, njegova temeljna prava ili temeljna prava njegove obitelji, te da se moraju u potpunosti uzeti u obzir i ocijeniti individualne okolnosti svakog maloljetnika (i članova njegove obitelji u slučaju ponovnog spajanja obitelji); podjeća da je odluku o vraćanju moguće donijeti samo ako je utvrđeno da će u zemlji povratka za maloljetnika vrijediti sigurne, konkretne i prilagođene odredbe kojima će se poštovati njegova prava i koje će biti povezane s mjerama reintegracije u državi povratka; potiče države članice da u svrhu jamčenja sigurnog povratka djece uspostave dogovore o suradnji i praćenju sa zemljama porijekla i tranzitnim zemljama i u suradnji s nevladinim, lokalnim i međunarodnim organizacijama, te da osiguraju zaštitu i reintegraciju maloljetnika nakon njihova povratka; primjećuje da su takvi dogovori vrlo važan element povratka; poziva Komisiju da pri ocjenjivanju Direktive 2008/115/EZ ustraje u njezinom utjecaju na maloljetnike bez pratnje, naročito u odnosu na njezin članak 10., članak 14. stavak 1. točku (c) i članak 17.; poziva EU da teži za boljim odgovorom na moguće činitelje koji pokreću migraciju, uključujući rani i prisilni brak, štetne tradicionalne prakse kao što je spolno sakaćenje žena i spolno nasilje u čitavom svijetu te da ih zaustavi;

26.

naglašava da se integracija maloljetnika bez pratnje u zemlji domaćinu mora temeljiti na individualnom nacrtu za njegov život, izrađenom za maloljetnika i u suradnji s njim, poštujući pritom u potpunosti njegovo etničko, vjersko, kulturno i jezično porijeklo;

27.

poziva države članice da za javna tijela uvedu obvezu djelovanja s obzirom na maloljetnike bez pratnje koji su žrtve prosjačenja; smatra da pod svaku cijenu treba spriječiti iskorištavanje maloljetnika za prosjačenje;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Vijeću Europe.