26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/80

—

uzimajući u obzir članak 120. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o izmjeni Direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ u pogledu kapitalnih zahtjeva za knjigu trgovanja vrijednosnim papirima i za resekuritizaciju, te nadzorni pregled politika plaća,

—

uzimajući u obzir izvješće od 2. listopada 2012. stručne skupine na visokoj razini (HLEG) o reformiranju strukture bankarskog sektora EU-a (1),

—

uzimajući u obzir zaključke sastanaka G20 održanih u Londonu 2009., u Cannesu 2011. i u Moskvi 2013.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/111/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o izmjeni Direktiva 2006/48/EZ, 2006/49/EZ i 2007/64/EZ u pogledu banaka koje su povezane sa središnjim institucijama, određenih dijelova vlastitih sredstava, visokih rizika, nadzornih propisa i upravljanja krizama, i prijedloge od 20. srpnja 2011. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pristupu aktivnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava (COM(2011)0453) odnosno Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva (COM(2011)0452),

—

uzimajući u obzir prijedlog od 6. lipnja 2012. za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih poduzeća i o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ i 82/891/EEZ, direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ i 2011/35/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (COM(2012)0280),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 13. i 14. prosinca 2012.

—

uzimajući u obzir preporuke Odbora za financijsku stabilnost iz listopada 2011. o „Ključnim atributima učinkovitih programa sanacije za financijske institucije” i iz studenog 2010. o „Intenzitet i učinkovitost nadzora SIFI”,

—

uzimajući u obzir savjetodavni dokument Bazelskog odbora za nadzor banaka iz studenog 2011. s naslovom „Svjetske sustavno važne banke: ocjena metodologije i dodatnog zahtjeva za apsorpcijom gubitaka”,

—

uzimajući u obzir države članice i međunarodne inicijative za strukturne reforme bankarskog sektora, uključujući francuski Loi de séparation et de régulation des activités bancaires, njemački Trennbankengesetz, izvješće Neovisne komisije za bankarstvo i reforme Vickersa u Ujedinjenoj Kraljevini te propise Volckera u Sjedinjenim Američkim Državama,

—

uzimajući u obzir izvješće iz 2012. Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) pod naslovom „Prešutna jamstva za dug banaka: Gdje stojimo?” (2) i izvješće OECD-a iz 2009. pod naslovom „Slon u sobi: potreba za bavljenjem onime što banke rade”, (3);

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. o usporednom bankarstvu (4),

—

uzimajući u obzir Izjavu Euroskupine od 25. ožujka 2013. u vezi s krizom u Cipru (5),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0231/2013),

A.

budući da je od početka krize financijskom sektoru odobrena državna pomoć od više nego 1,6 trilijuna EUR (12,8 % BDP-a EU-a) između 2008. i 2011. (uključujući rekapitalizaciju Northern Rocka u 2007.), od kojih su nekih 1 080 milijardi EUR otišli na jamstva, 320 milijardi EUR na mjere rekapitalizacije, 120 milijardi EUR na ugroženu mirovinu i 90 milijardi EUR na mjere za likvidnost (6); budući da je Komisija tražila znatno restrukturiranje banaka koje dobivaju pomoć, uključujući rezanje određenih aktivnosti, osiguravanje njihove buduće održivosti bez daljnje javne potpore i ujednačavanje narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog primljenim subvencijama;

B.

budući da su ta spašavanja koje financira država uzrokovala golemo povećanje javne zaduženosti u država članicama;

C.

budući da je u pet godina od 2008. od kada je počela svjetska gospodarska i financijska kriza gospodarstvo EU-a i dalje u stanju recesije u kojem države članice daju subvencije i prešutna jamstva bankama, djelomično zbog neprikladne provedbe ekonomskog i fiskalnog okvira;

D.

budući da OECD u svom izvješću iz 2012. procjenjuje vrijednost prešutnih državnih jamstava u 2012. na oko 100 milijardi USD po pitanju uštede troškova banaka EU-a, s velikim razlikama među bankama i državama članicama pri čemu najveću korist ostvaruju najveće banke, posebno ako ih se smatra slabima, i bankama koje imaju sjedište u državama članicama s najvišom bonitetnom ocjenom; budući da se izvješćem pronalazi da se takva jamstva ne primjenjuju samo na one banke klasificirane kao SIFI („sustavno važne financijske institucije”) prema metodologiji Odbora za financijsku stabilnost;

E.

budući da slab europski regulatorni okvir s prekomjernim preuzimanjem rizika, prekomjernim priljevom vanjskih sredstava, neprikladnim zahtjevima za dionički kapital i likvidnost, prekomjernom složenošću u ukupnom bankarskom sustavu, prekomjerno velikim bankarskim sektorima u malim gospodarstvima, nedostatkom provjera i nadzora, prekomjernim širenjem trgovanja izvedenicama, netočnih ocjena kreditne sposobnosti, prekomjernim sustavom bonusa i neprikladnim upravljanjem rizicima postavili su temelje za financijsku krizu koja je uvelike potaknuta prekomjernim rizicima povezanim s nekretninama, prije no aktivnostima na tržištu kapitala, i nedovoljnim nadzorom;

F.

budući da je gubitak opreznosti u računovodstvenim standardima kao posljedica usvajanja međunarodnih standarda financijskog izvještavanja igrao i nastavlja igrati središnju ulogu u dozvoljavanju bankama da predstave svoje financijske izvještaje na način koji nije bio niti je sada uvijek istinit i pošten, s posebnim upućivanjem na MRS 39 o rezerviranju za gubitke po kreditima;

G.

budući da su u Europi rizike akumulirale i poslovne banke koje su davale zajmove građevinskom sektoru na temelju kratkovidnog i manjkavog upravljanja rizicima;

H.

budući da se niti jedan određeni poslovni model nije pokazao osobito dobrim ili osobito lošim tijekom financijske krize, što je naglašeno izvješćem stručne skupine na visokoj razini o reformi bankarstva;

I.

budući da su dobici financijskog sektora često privatizirani dok su rizici i gubici nacionalizirani; budući da u socijalnom tržišnom gospodarstvu rizik i odgovornost moraju ići ruku pod ruku;

J.

budući da je trenutna slabost Europskog bankarskog sustava nakon krize pokazatelj potrebe za jačanjem arhitekture europskog financijskog nadzora i upravljanja krizama, uključujući strukturne reforme određenih banaka radi služenja širim potrebama gospodarstva;

K.

budući da banke ne bi trebale prevladavati nad javnim interesom;

L.

budući da je Akt Glass-Steagall iz 1933. o podjeli bankarstva pomogao u osiguravanju izlaza iz najgore svjetske financijske krize do sadašnje krize, te budući da su spekulativna ulaganja banaka i financijski neuspjesi znatno porasli od kada je Akt opozvan 1999.;

M.

budući da je poduzeto nekoliko važnih inicijativa EU-a radi sprečavanja nove bankarske krize, povećanja zaštite poreznih obveznika i klijenata maloprodaje te radi stvaranja jakog i održivog sustava plaćanja;

N.

budući da osmo izdanje pregleda stanja potrošačkih tržišta (iz prosinca 2012.) jasno pokazuje da je povjerenje potrošača u EU-u u bankarske usluge najniže do sada;

O.

budući da je nedavni paket spašavanja u Cipru izvorno obuhvaćao porez na sve bankovne depozite, time podrivajući povjerenje u sustav depozitnih jamstava te zemlje;

P.

budući da se u studiji Banke za međunarodne namire sugerira da prevelik financijski sektor može imati negativan utjecaj na povećanje produktivnosti kada obujam zajmova privatnog sektora nadmaši BDP države kao mjere veličine financijskog sektora te relativno zapošljavanje u tom sektoru brzo raste jer se ljudski i financijski resursi uzimaju iz drugih gospodarskih djelatnosti (7);

Q.

budući da je Euroskupina vezano uz krizu u Cipru potvrdila načelo da bi se veličina bankarskog sektora u odnosu na BDP-a države članice trebala ograničiti kako bi se riješile neuravnoteženosti bankarskog sektora i promicala financijska stabilnost iz čega slijedi da će nedostatak znatnih sredstava za sanaciju na razini EU-a te ograničenja za veličinu, složenost i međusobnu povezanost banaka biti korisni za sustavnu stabilnost;

R.

budući da čista podjela financijskih institucija u investicijsku i maloprodajnu granu ne rješava problem vezan uz SIFI-je te odnos između obujma fonda za oporavak i sanaciju s jedne strane i ravnoteže institucija sustavno nadležnih za zajmove, plaćanja i depozite s druge strane;

S.

budući da se čini da se proces pretvaranja u održiviji, manje sustavan i zdrav bankarski sektor razlikuje od države članice do države članice;

T.

budući da stručna skupina na visokoj razini zaključuje da je financijska kriza pokazala da niti jedan poslovni model nije posebno dobro ili posebno loše funkcionirao u europskom bankarskom sektoru; budući da je analizom stručne skupine na visokoj razini otkriveno prekomjerno preuzimanje rizika, često u trgovanju vrlo složenih instrumenata ili pozajmljivanju vezanim uz nekretnine bez prikladne zaštite kapitala, te prekomjerno oslanjanje na kratkoročno financiranje i jake veze među financijskim institucijama što je uzrokovalo visoku razinu sistemskog rizika pri zahuktavanju financijske krize;

U.

budući da stručna skupina na visokoj razini naglašava da jednostavne oznake kao što su „maloprodajna banka” ili „investicijska banka” ne opisuju prikladno poslovni model banke te njezine rezultate i sklonost preuzimanju rizika; budući da su poslovni modeli različiti po raznim ključnim elementima, kao što su veličina, djelatnosti, model profita i struktura financiranja, vlasništvo, korporativna struktura i geografsko područje djelovanja, i znatno su se razvili tijekom vremena;

V.

budući da je postalo jasno da rizici mogu nastati u kako u maloprodajno tako i u investicijskom dijelu banke;

W.

budući da bi prijedlog Komisije trebao predvidjeti pristup utemeljen strukturnim reformama europskog bankarsko sektora utemeljen na načelima koji je u skladu s već postojećim i budućim zakonodavstvom Unije za financijske usluge i nadopunjavati ga; budući da bi Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) trebalo igrati ključnu ulogu u razvijanju relevantnih tehničkih standarda radi osiguravanja dosljedne primjene i jačanja od strane nadležnih tijela, uključujući Europsku središnju banku (ESB), diljem Unije;

X.

budući da su se decentralizirane lokalne i regionalne institucije u bankarskom sektoru u državama članicama pokazale stabilnim i korisnim u pogledu financiranja realnoga gospodarstva;

Y.

budući da je potrebno da banke imaju više kapitala bolje kvalitete te jače slojeve likvidnosti i dugoročno financiranje;

Z.

budući da nije ni održivo ni poželjno provesti odvajanje banke nakon propadanja, potreban je učinkovit program oporavka i sanacije kako bi se nadležnim vlastima osigurao pouzdan niz alata, uključujući banku za premošćivanje, kako bi mogli djelovati dovoljno rano i brzo u banci koja je nezdrava ili propada radi pokretanja njezinih osnovnih financijskih i ekonomskih funkcija istovremeno umanjujući učinak na financijsku stabilnosti i osiguravajući da se odgovarajući gubici nameću dioničarima i vjerovnicima koji nose rizik ulaganja u dotičnu instituciju, a ne poreznim obveznicima ili deponentima; budući da takvi planovi oporavka i sanacije nisu potrebni za druge vrste privatnih društava, što sugerira da postoji poseban problem s tržištem financijskih usluga; budući da ako bi tržište uredno funkcioniralo, financijske institucije bi mogle propasti bez ikakve potrebe za planom oporavka i sanacije, što znači da se problem nalazi u strukturi i međusobnoj povezanosti financijskih institucija;

AA.

budući da tijela nadležna za nadzor i sanaciju moraju dobiti potrebne ovlasti kako bi bila u mogućnosti učinkovito ukloniti zapreke rješivosti kreditnih institucija te budući da se banke mora prisiliti da dokažu svoju rješivost; budući da uvoženje obveznog programa oporavka i sanacije pruža priliku utjecanja na bankarsku strukturu, smanjivanja složenosti institucija i ograničiti ili ukinuti poslovne sektore i proizvode;

AB.

budući da je u pogledu ukidanja prešutnog jamstva koje mnoge banke uživaju jedan od najvažnijih alata programa oporavka i sanacije koji je predložila Komisija ovlast nadležnih tijela da rano djeluju, puno prije točke neodrživosti, i zahtijevaju od banaka da promjene svoju poslovnu strategiju, veličinu ili profil rizičnosti tako da ih se može riješiti bez korištenja izvanrednom javnom financijskom potporom;

AC.

budući da više nikada ne bi trebalo dozvoliti bankama da postanu toliko velike da njihovo propadanje uzrokuje sistemske rizika za cijelo gospodarstvo, obvezujući vladu i porezne obveznike da ih spašavaju te budući da bi se time riješio problem banaka koje su prevelike da bi ih se pustilo da propadnu;

AD.

budući da banke više ne smije doseći takvu veličinu – čak ni u jednoj državi članici – da predstavljaju sistemski rizik u nacionalnoj državi kada porezni obveznici moraju snositi trošak gubitaka;

AE.

budući da je bankarski sektor EU-a i dalje vrlo gust: 14 europskih bankarskih grupa su SIFI-ji, a 15 europskih banaka posjeduje 43 % tržišta (u pogledu veličine imovine) i predstavljaju 150 % BDP-a EU-a 27, pri čemu pojedine države članice navode i veće omjere; budući da se je omjer veličine banke prema BDP-u utrostručio od 2000.; budući da se omjer veličine banke i BDP-a učetverostručio u Luksemburgu, Irskoj, Cipru, Malti i Velikoj Britaniji; budući da u europskom bankarskom sektoru postoji vrlo visok stupanj raznolikosti kako u pogledu veličine tako i u pogledu poslovnog modela;

AF.

budući da nema dokaza iz prošlosti da bi model odvajanja mogao na pozitivan način pridonijeti izbjegavanju budućih financijskih kriza ili smanjivanja njihova rizika;

AG.

budući da trenutno država jamči i prešutno subvencionira cijeli financijski sustav potporom za likvidnost, sustavima depozitnih jamstava i programima nacionalizacije; budući da je jedino prikladno za državu da jamči osnovne usluge koje osiguravaju uredno funkcioniranje realnog gospodarstva, kao što su sustavi plaćanja i odobrena prekoračenja; budući da je bit strukturne reforme osiguravanje da država jamči samo osnovne usluge i da se cijena neosnovnih usluga određuje na tržištu;

AH.

budući da tržišta kapitala moraju biti u mogućnosti zadovoljiti europske financijske potrebe u doba vrlo ograničenog pozajmljivanja banaka; budući da u Europi postoji potreba za povećanjem dostupnosti alternativnih izvora financiranja, posebno razvojem alternativa tržištu kapitala, kako bi se smanjila ovisnost o financiranju banaka, što je utvrđeno zelenom knjigom Komisije o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva;

AI.

budući da financiranje realnog gospodarstva od strane banaka znatno više u većini država članica nego što je to u Ujedinjenoj Kraljevini ili SAD-u;

AJ.

budući da je pojačana konkurencija u europskoj bankarskoj industriji vrlo poželjna; budući da se ukupnom količinom zakonodavnih i regulatornih zahtjeva za banke, iako se to uistinu zahtijeva iz više razloga, riskira stvaranje prepreka za ulazak i time pomaže u utvrđivanju trenutnog vladajućeg položaja bankarskih grupa;

AK.

budući da se bankarski sektor EU-a suočava s dalekosežnim strukturnim promjenama koje proizlaze iz promjena u stanju tržišta i sa sveobuhvatnim regulatornim reformama poput provedbe pravila trećeg Bazelskog sporazuma (Basel III);

AL.

budući da u izvješću neovisne komisije o bankarstvu i Vickersovim reformama u Ujedinjenoj Kraljevini nekoliko puta stoji da su njegove preporuke politički pristup za banke Ujedinjene Kraljevine;

1.

pozdravlja analizu i preporuke stručne skupine na visokoj razini o reformi bankarstva i smatra ih korisnim doprinosom za pokretanje reformi;

2.

pozdravlja savjetovanje Komisije o strukturnoj reformi bankarskog sektora EU-a od 16. svibnja 2013.;

3.

zauzima stajalište da je za nacionalne inicijative o strukturnoj reformi potreban okvir EU-a kako bi se očuvala i spriječila fragmentacija jedinstvenog tržišta EU-a istodobno poštujući raznolikost nacionalnih bankarskih modela;

4.

zauzima stajalište da su postojeće reforme bankarskog sektora EU-a (uključujući Direktive i Uredbu o kapitalnim zahtjevima, Direktivu o sanaciji i oporavku, jedinstveni nadzorni mehanizam, sustave depozitnih jamstava, Direktivu i Uredbu o tržištima financijskih instrumenata te inicijative o bankarstvu u sjeni) od presudne važnosti; pozdravlja namjeru Komisije da predloži direktivu o strukturnoj reformi bankarskog sektora EU-a kako bi se riješili problemi što proizlaze iz banaka koje su „prevelike da bi ih se pustilo da propadnu” (engl. „too big to fail”) i ističe da mora dopunjavati ranije spomenute reforme;

5.

ustraje u tome da procjena učinka koju vrši Komisija obuhvati procjene prijedloga stručne skupine na visokoj razini, kao i Volkerove, Vickersove, francuske i njemačke prijedloge strukturne reforme, da se u njoj popišu troškovi koji su se odrazili na javne financije i financijsku stabilnost, a koje je prouzročilo propadanje jedne banke sa sjedištem u EU-u tijekom aktualne krize, kao i potencijalni troškovi za bankarski sektor EU-a i moguće pozitivne i negativne posljedice na realno gospodarstvo, te da se u njoj dostave informacije o naravi aktualnog univerzalnog modela bankarstva EU-a, uključujući veličinu i bilance maloprodajnih i investicijskih aktivnosti relevantnih univerzalnih banaka koje djeluju u EU-u i o mogućim implicitnim jamstvima koje države članice daju bankama; ustraje na tome da Komisija dopuni procjenu kvantitativnom analizom kad god je to moguće, uzimajući u obzir raznolikost nacionalnih bankarskih sustava;

6.

podsjeća Komisiju na upozorenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) i Europske središnje banke (ESB) da financijske inovacije mogu dovesti u pitanje ciljeve strukturnih reformi te ustraje na tome da strukturne reforme budu podložne povremenim revizijama (8);

7.

snažno potiče Komisiju da sastavi zakonodavne prijedloge o uredbi o sektoru bankarstva u sjeni kojom će se uzeti u obzir načela tekuće reforme bankarske strukture;

8.

smatra da cilj cijele reforme bankarske strukture mora biti pružanje sigurnog, stabilnog, djelotvornog i učinkovitog bankarskog sustava koji djeluje u konkurentnom tržišnom gospodarstvu i služi potrebama realnoga gospodarstva te klijenata i konzumenata tijekom gospodarskog ciklusa; zauzima stajalište da strukturna reforma mora potaknuti gospodarski rast podupirući davanje kredita gospodarstvu, posebno MSP-ima i novoosnovanim poduzećima, pružiti veći otpor potencijalnim financijskim krizama, vratiti vjeru i povjerenje u banke, ukloniti rizike u vezi s javnim financijama i ostvariti promjenu u bankarskoj kulturi;

9.

Smatra da se strukturna reforma mora temeljiti na sljedećim načelima:

10.

snažno potiče Komisiju da uzme u obzir prijedlog ESB-a za određenje jasnih i provedivih uvjeta za odvajanje; naglašava da bi se odvajanjem trebalo sačuvati jedinstveno tržište EU-a i spriječiti njegova fragmentacija, poštujući pritom raznolikost nacionalnih bankarskih modela (9);

11.

ističe potrebu da se procijeni sistemski rizik koji predstavljaju i zasebne pravne osobe i grupa kao cjelina, uzimajući potpuno u obzir izvanbilančna izlaganja riziku;

12.

snažno potiče Komisiju i države članice da se uvjere da je Direktiva o sanaciji i oporavku provedena u potpunosti; snažno potiče Komisiju, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i države članice da provjere jesu li banke uspostavile jasne i pouzdane okvire za upravljanje krizom kojima je obuhvaćen dostatan kapital za aktivnosti kredita, plaćanja i depozita, dugovanja koja se mogu spasiti i likvidna sredstva koja bi im omogućila da, u slučaju propadanja, održe pristup deponenata sredstvima, zaštite glavne usluge (posebno aktivnosti kredita, plaćanja i depozita) od rizika nepropisnog propadanja, pravodobno isplate deponente i izbjegnu nepovoljne učinke na financijsku stabilnost;

13.

snažno potiče Komisiju, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i nadležna tijela da na temelju zakonodavnog okvira o kapitalnim zahtjevima te sanaciji i oporavku zajamče postojanje odgovarajuće diferencijacije (u pogledu kapitala, priljeva vanjskih sredstava, dugovanja koja se mogu spasiti, odgovarajućih zaštitnih slojeva kapitala i uvjeta o likvidnosti) između zasebnih pravnih osoba s naglaskom na višim kapitalnim zahtjevima za sporedne riskantne aktivnosti;

14.

poziva Komisiju da u svojoj temeljitoj procjeni učinka potencijalnog odvajanja banaka i njihovih alternativa razmotri prijedloge iz izvješća stručne skupine na visokoj razini o korporativnom upravljanju uključujući: a) mehanizme upravljanja i kontrole, b) upravljanje rizikom, c) programe poticaja, d) objavljivanje rizika i e) sankcije;

15.

poziva Komisiju da primijeni prijedloge i preporuke iznesene u Rezoluciji Parlamenta od 11. svibnja 2011. o korporativnom upravljanju u financijskim institucijama (10);

16.

mišljenja je da nedavno donesena direktiva o bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih tvrtki sadrži odgovarajući okvir zahtjeva o upravljanju bankama, što uključuje članove odbora na izvršnim i na savjetodavnim položajima;

17.

poziva Komisiju da pomogne u postizanju sporazuma o predloženoj Direktivi o sustavu depozitnih jamstava i poboljša zaštitu konzumenata uvođenjem povlaštenosti deponenta;

18.

poziva Komisiju da obuhvati odredbe kojima će se utvrditi obveza da svi članovi izvršnog odbora pravne osobe banke imaju odgovornost kao članovi izvršnog odbora samo za tu pravnu osobu banke;

19.

snažno potiče Komisiju da obuhvati odredbe kojima će se jačati osobna odgovornost članova odbora; predlaže da Komisija u tom pogledu istraži kako je moguće potaknuti povratak na partnerski model upravljanja kompanijom, posebno za investicijsko bankarstvo;

20.

snažno potiče Komisiju i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo da zajamče cjelovito i sveobuhvatno provođenje zakonodavnog okvira o kapitalnim zahtjevima, uz poseban naglasak na odredbe o naknadama i plaćama; poziva Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i Komisiju da predstave godišnje izvješće Parlamentu i Vijeću o provođenju i jačanju relevantnih odredbi u državama članicama; snažno potiče Komisiju da nastavi reformu kulture naknada i plaća u bankama davanjem prednosti dugoročnim poticajima za promjenjive primanja s dužim rokovima odgode sve do umirovljenja, te da promiče transparentnost politike plaća uključujući, ali ne ograničavajući se na, objašnjenja i procjene internih raspona plaća, relevantne promjene i komparativna sektorska odstupanja;

21.

snažno potiče Komisiju, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i nadležna tijela da zajamče da sustavi plaća daju prednost uporabi instrumenata kao što su obveznice podložne spašavanju i dionice, a ne gotovina, provizije ili predmeti koji se temelje na vrijednosti u skladu s odredbama Direktive o kapitalnim zahtjevima;

22.

snažno potiče Komisiju, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i nadležna tijela da zajamče da sustavi naknada i plaća na svim razinama banke odražavaju njezine ukupne rezultate i da su usmjereni na kvalitetno usluživanje klijenata i dugoročnu financijsku stabilnost, a ne na kratkoročnu dobit, sve u skladu s odredbama zakonodavnog okvira kapitalnih zahtjeva;

23.

snažno potiče Komisiju da osigura djelotvorne, obeshrabrujuće i razmjerne sustave sankcioniranja pravnih i fizičkih osoba i objavljivanje razina sankcija i informacija o onima koji krše pravila;

24.

snažno potiče Komisiju da osigura da nadležna tijela i, po potrebi, jedinstveni nadzorni mehanizam poštuju načela strukturne reforme;

25.

traži od Komisije da predloži da se odgovarajuća sredstva i ovlasti dodijele nadležnim nadzornim tijelima, uključujući jedinstveni nadzorni mehanizam;

26.

snažno potiče Komisiju da provede studiju kako bi se uvjerila da računovodstveni standardi kojima se koriste financijske institucije daju istinski vjeran i nepristran prikaz financijskog zdravlja banaka; ističe da su poslovne knjige glavni izvor informacija iz kojeg ulagači mogu razumjeti posluje li neka kompanija redovno i trajno ili ne; primjećuje da revizori mogu potvrditi poslovne knjige samo ako su istinite i poštene, bez obzira na financijske standarde kojima se služe pripravljači financijskih izvješća; vjeruje da ako revizori nisu uvjereni da kompanija posluje redovno, ne smiju potvrditi poslovne knjige kompanije, čak i kad su one sastavljene u skladu s računovodstvenim standardima; ističe da to, međutim, mora biti pokretač boljeg upravljanja kompanijom o kojoj je riječ; predlaže da međunarodni standardi financijskog izvješćivanja ne daju nužno istinit i nepristran prikaz poslovnih knjiga, kao što su pokazali brojni primjeri banaka koje su propale unatoč tome što su njihove poslovne knjige potvrdili revizori;

27.

ističe da je djelotvorno, pravedno i održivo tržišno natjecanje potrebno za održanje bankarskog sektora koji je učinkovit i dobro funkcionira i koji olakšava financiranje realnoga gospodarstva jamčenjem univerzalnog pristupa bankarskim uslugama i smanjenja njihova troška; ističe u tom smislu da nadzorna pravila, među ostalim odredbama, moraju uzeti u obzir profil rizičnosti, regionalno područje primjene i poslovni model pojedinih institucija;

28.

snažno potiče Komisiju i države članice da surađuju kako bi promicale veću diversifikaciju bankarskog sektora EU-a poticanjem i olakšavanjem bankarstva koje se više usmjerava na klijenta, primjerice preko zadruga i stambenih štedionica te preko pozajmljivanja „peer to peer”, grupnog financiranja i modela štednih banaka, imajući na umu da se razne razine rizika kojima su klijenti izloženi obznanjuju na transparentan način;

29.

primjećuje da, kako bi se potaknula konkurentnost i stabilnost europskog bankarskog sustava, presudno je da se pitanje SIFI-ja (sistemski važnih financijskih institucija, tj. banaka koje su prevelike da bi ih se pustilo da propadnu) riješi na djelotvoran način, a problemi u vezi s time rezultirali su eskalacijom nepovoljnih učinaka financijske krize, i to racionaliziranjem opsega aktivnosti bankarskih grupa i smanjenjem međuovisnosti unutar grupa;

30.

snažno potiče Komisiju da u zakonodavnim inicijativama pronađe načine da potakne i promiče pozajmljivanje „na temelju dugotrajnog odnosa”ili „na temelju znanja” čime bi se nastojalo izbjeći pristup „označavanja kvadratića” i umjesto toga se usredotočiti na promicanje strukovne i etičke izobrazbe među onima koji posreduju i posuđuju kapital poduzećima;

31.

snažno potiče države članice, Komisiju i nadležna tijela da njihov jasan cilj postane promicanje i jamčenje djelotvornog tržišnog natjecanja i poticanje veće raznolikosti i usmjerenosti na klijente u bankarskom sektoru EU-a;

32.

poziva Komisiju da predloži mjere za uvođenje prenosivosti bankarskog računa i za promicanje dostupnih internetskih stranica na kojima se potrošačima omogućuje da usporede cijene i financijsku moć banaka, što bi potaknulo disciplinu jer bi informirani potrošač mijenjao banke, te da pomogne u poboljšanju odabira potrošača u bankarskom sektoru smanjenjem prepreka za ulazak i izlazak i primjenom proporcionalnih pravila na nove pristupnike tržištu;

33.

poziva Komisiju da predloži potrebne strukturne reforme naznačene u ovom izvješću, koje, zadržavajući cjelovitost unutarnjeg tržišta, poštuju raznolikost bankarskih sustava i održavaju snažnu ulogu Europskog nadzornog tijela za bankarstvo pri jamčenju pravilne primjene diljem Unije;

34.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.