6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/27

1.1

Pivo je piće u kojem već nekoliko tisuća godina uživaju zajednice diljem Europe. Kultura konzumiranja piva znatno se razlikuje diljem Europe jer postoje različite vrste piva i potrošačke navike, no ono ima važnu ulogu u svim zemljama Europske unije i sastavni je dio kulture, baštine i prehrane. Europski gospodarski i socijalni odbor ističe da se ovaj sektor stalno razvija, prilagođava i opstaje, čak i u sadašnjim teškim uvjetima. Zamjećuje da sektor na različitim prioritetnim područjima, kao što su zapošljavanje, održivost, inovacije, obrazovanje i uključenost u društvo, ispunjava ciljeve iz Strategije Europa 2020.

1.2

Europski gospodarski i socijalni odbor ukazuje Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću i državama članicama na ključne poticajne mjere koje treba razmotriti ako se želi da europska pivarska industrija u potpunosti iskoristi potencijal za rast. EGSO posebice želi da donositelji odluka:

1.3

Europski gospodarski i socijalni odbor također potiče djelovanje na razini država članica te na regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se:

1.4

Europski gospodarski i socijalni odbor smatra da pivarske tvrtke trebaju:

2.1

Europska unija jedan je od najvećih svjetskih proizvođača piva. Godine 2011. u 4 000 pivovara smještenih diljem Europe proizvedeno je više od 380 milijuna hektolitara (1). Ti su se proizvodi izvozili širom svijeta. EU po količini proizvodnje igra ključnu ulogu u svijetu jer čini četvrtinu svjetske proizvodnje. Kina je tek nedavno nadmašila EU, ali se EU i dalje nalazi ispred Sjedinjenih Država, Rusije, Brazila i Meksika (2).

2.2

Struktura europskog pivarskog sektora izrazito je raznovrsna. Većinom ga čine mala i srednja poduzeća, od mikropivovara do pivovara koje rade na lokalnoj i regionalnoj razini, ali i četiri velike pivovare sa sjedištem u Europi (3) koje su globalni lideri u pivarskom sektoru. Povećanje broja novih malih pivovara i mikropivovara tijekom zadnjeg desetljeća znak je iznimnog inovacijskog potencijala sektora i sredstvo postizanja cilja održivosti.

2.3

Lanac opskrbe povezan s pivarskim sektorom obuhvaća lokalne aktere, ali i vodeće svjetske proizvođače slada, opreme i pružatelje tehničkih usluga. Europski pivarski instituti trebaju širiti svoje znanje diljem svijeta. Događaji kao što su Kongres Europske pivarske konvencije ili pojedinačne konferencije pivara privlače posjetitelje iz cijelog svijeta.

2.4

Pivo je glavni prerađeni poljoprivredni proizvod čiji izvoz vrijedi više od 2 milijuna eura (4). Također je obuhvaćeno politikom EU-a o kvaliteti poljoprivrednih proizvoda (5), u okviru sustava PDO/PGI (6) te ostvaruje prodajnu vrijednost od 2,3 milijarde eura putem 23 oznake zemljopisnog podrijetla (7). Ipak, zemljopisna raznolikost piva nedovoljno se odražava unutar ovih sustava, jer sva se ta piva proizvode umanje od jedne trećine zemalja članica EU-a

2.5

Glavni sastojci piva – voda, žitarice, hmelj i kvasac – prirodnog su podrijetla. Voda je najvažnija sirovina koja se koristi u pivarskom sektoru i ona u prosjeku čini 92 % piva. Stoga je zaštita podzemnih voda od presudne važnosti. Odnos s poljoprivrednicima važan je za proizvođače piva i slada zbog potreba za žitaricama (kao što su ječam, žito i druge) koje su važan izvor škroba za pivo.

2.6

Europska unija glavni je akter na svjetskom tržištu hmelja koji se proizvodi u četrnaest država članica EU-a (8), gdje se nalazi trećina svjetskih površina zasađenih hmeljom (9), a pivarski sektor glavni je kupac europskog hmelja. Potrebno je ponovno raspraviti o konkurenciji između proizvođača hmelja te o različitom tretmanu unutar poljoprivrednih politika pojedinih država članica EU-a ako bi se time spriječili tržišni poremećaji koji bi mogli imati štetne dugoročne posljedice za pivare.

2.7

Ovisnost pivara o poljoprivrednom sektoru kao izvoru sirovina znači da je pivarska industrija u posljednjih nekoliko godina zbog žetvi promjenjive kvalitete i nestabilnosti cijena suočena s višim cijenama poljoprivrednih sirovina potrebnih za proizvodnju piva. Njihov odnos trebao bi se po potrebi i po mogućnosti temeljiti na održivom i dugoročnom pristupu među dobavljačima sirovina i pivara.

2.8

Ukupna prodaja piva u 2010. godini iznosila je 106 milijardi eura s uključenim PDV-om, što iznosi 0,42 % BDP-a Europske unije. Procjenjuje se da se više od 63 % piva proizvedenog u Europi kupuje u supermarketima i drugim maloprodajnim mjestima („prodaja izvan ugostiteljstva“). Preostalih 37 % konzumira se u ugostiteljstvu (na primjer, barovi, kafići, restorani, „prodaja u ugostiteljstvu“).

3.1

U posljednjih su se 15 godina na europskom tržištu piva dogodile mnoge promjene koje se tiču tehničkog napretka, ulaganja, spajanja, osnivanja novih tvrtki i stava potrošača. Snažan pad potrošnje koji je počeo 2007. izravno utječe na aktivnosti pivara. Nakon godina rasta, europska je proizvodnja piva 2011. godine naglo pala s 420 milijuna hektolitara na 377 milijuna hektolitara. Međutim, očekuje se da će u nadolazećim godinama doći do oporavka i potencijala za rast ako gospodarske i regulatorne okolnosti postanu povoljnije.

3.2

Gospodarska kriza i pad potrošnje doveli su do restrukturiranja sektora u Europi pri čemu je došlo do konsolidacije djelatnosti u Europi i ulaganja većih međunarodnih i nacionalnih koncerna izvan EU-a. Istovremeno je u svim zemljama porastao broj manjih pivovara, što je povećalo raznovrsnost ponude potrošačima i potvrdilo poduzetnički mentalitet pivara koji je u skladu s Akcijskim planom za razvoj poduzetništva do 2020. godine (10). U pogledu održivosti ovo je dobar razvoj događaja, s obzirom da obično ima pozitivan učinak na regionalni turizam i često omogućuje kraće cikluse proizvodnje i potrošnje, što je korisno za okoliš.

3.3

Zbog gospodarskih okolnosti više se piva konzumira kod kuće nego u barovima ili restoranima, a posljedica toga je manje radnih mjesta, manja dodana vrijednost i smanjeni proračunski prihodi po litri piva konzumiranog u EU-u (11). Na ovaj trend utjecao je i veći pritisak na cijene u maloprodajnom sektoru.

3.4

Sve veći broj pivara i proizvodnih inovacija također je doveo do nastanka novih proizvoda, što je od koristi za potrošače, društvo i okoliš. Nove prilike za pivovare svih veličina pojavile su se zahvaljujući diversifikaciji na piva s niskim postotkom alkohola i na bezalkoholna piva što je dovelo do povećanja prodaje, dok je dostupnost organskog piva u stalnom porastu.

3.5

U fiskalnom smislu pivarski je sektor od velike koristi za nacionalne vlade. Vlade zbog proizvodnje i prodaje piva ostvaraju značajne prihode kroz trošarine, PDV, poreze na dohodak i socijalna davanja koja uplaćuju radnici i njihovi poslodavci iz pivarskog sektora, kao i iz drugih srodnih sektora koji su u pogledu radnih mjesta neizravno povezani sa sektorom proizvodnje piva. Ti su prihodi u 2010. godini iznosili približno 50,6 milijardi eura (12).

3.6

Otpornost pivarskog sektora na trenutne gospodarske poteškoće ugrožena je zbog povećanog poreznog opterećenja uglavnom u vidu trošarina, ali i stopa PDV-a za ugostiteljstvo. Ova su povećanja intenzivirala ionako tešku ekonomsku situaciju pivara, osobito u zemljama kao što su Mađarska, Finska, Francuska, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina (13). Ukupna se dodana vrijednost nastala zbog proizvodnje i prodaje piva u EU-u u razdoblju od 2008. do 2010. godine smanjila za 10 % (14) dok su porezi prikupljeni od pivarskog sektora EU-a pali za 3,4 milijarde eura.

3.7

Sustav trošarina na razini EU-a i nacionalnoj razini u obzir treba uzeti jedinstvene značajke piva, što se odnosi na relativno niski postotak alkohola, proces proizvodnje piva i doprinos pivarskog sektora društvu, stvaranju novih radnih mjesta i ukupnom gospodarstvu. U tom cilju, za pivo kao fermentirano piće trebaju vrijediti isti uvjeti, a u zakonodavstvo EU-a o trošarinama za pivo treba uvrstiti minimalnu stopu od nula eura za vino i ostala fermentirana pića (15).

3.8

Uravnotežena politika za trošarine na nacionalnoj razini i bolja primjena postojećih mehanizama unutar fiskalne uprave mogli bi postati instrument za sprečavanje porezom motivirane trgovine i s njom povezanih štetnih praksi te tako pridonijeti održanju konkurentnosti pivarskog sektora, posebice na pograničnim područjima.

3.9

S obzirom na značaj koji ugostiteljstvo ima za prodaju piva (16), fiskalna politika mogla bi se koristiti kao mjera poticanja rasta u sektorima za ugostiteljstvo i pivarstvo, što bi imalo pozitivan utjecaj na zapošljavanje na lokalnoj razini.

3.10

Europska pivarska industrija i dalje je konkurentna te odolijeva nepogodnim uvjetima. Lokalni pivari još uvijek opstaju na tržištima izvan granica država i EU-a. Iako se većina europske proizvodnje piva plasira unutar jedinstvenog tržišta EU-a, od 2000. godine stalno se povećava izvoz u razne dijelove svijeta, a od 2007. godine porast iznosi 30 %. Najveća su izvozna odredišta Sjedinjene Države, Kanada, Angola, Kina, Švicarska, Tajvan, Rusija i Australija (17). Štoviše, europski su pivari veliki ulagači na svim kontinentima i sudjeluju u raznim inicijativama za suradnju s lokalnim pivarima i distributerima.

3.11

Međutim, lokalne uredbe koje su trgovinska barijera te priječe izvoz piva i ulaganja, mogu ugroziti potencijal europskog piva da održi i proširi prisutnost u trećim zemljama. Osim uvođenja carina, takve barijere mogu biti i u obliku zakonodavnih mjera kao što je definiranje proizvoda (npr. Rusija) ili fiskalnih administrativnih postupaka (npr. Albanija, Turska). Europska komisija i države članice u suradnji s pivarskim sektorom igraju ključnu ulogu u rješavanju ovakvih i sličnih poteškoća povremeno nastalih na stranim tržištima.

3.12

Dok Europska unija u svojim trgovinskim sporazumima primjenjuje carinsku trošarinu od nula eura za uvoz piva, nekoliko zemalja carinske trošarine koristi kako bi osujetile konkurentni uvoz iz država članica EU-a. Trenutni pregovori o sporazumima o slobodnoj trgovini također obuhvaćaju i ovo područje, a nedavnim se sporazumima (npr. između EU-a i Južne Koreje) predviđa postupno smanjenje trošarina, što je temelj daljnjeg razvoja.

3.13

Promotivna događanja poput izložbi i sajmova te savjetodavni programi koje Europska komisija organizira u trećim zemljama povećavaju izglede da europska piva budu prisutna na stranim tržištima. Sudjelovanje pivara u navedenim aktivnostima na terenu dosada je bilo ograničeno zbog nedovoljne svijesti o mogućoj koristi i nedovoljnog publiciteta.

4.1

Pivarski sektor ne podrazumijeva samo proizvodnju piva. On obuhvaća nekoliko djelatnosti, počevši od proizvodnje poljoprivrednih sirovina koje su središnji dio procesa proizvodnje piva, pa sve do ugostiteljstva i maloprodaje. Pivovare u Europskoj uniji izravno zapošljavaju više od 128 800 ljudi. Također, više od 2 milijuna radnih mjesta povezano je s proizvodnjom i prodajom piva, što predstavlja 1 % svih radnih mjesta različitih profila u EU-u (18).

4.2

Ciljevi EU-a za inteligentno, održivo i sveobuhvatno gospodarstvo iz strategije za rast pod nazivom Europa 2020. odražavaju se u karakteristikama pivarskog sektora. Pivari su prisutni u svim europskim zemljama, a zbog visokih troškova roba i usluga i značajnog prometa u ugostiteljstvu i maloprodaji osiguravaju više od 2 milijuna radnih mjesta. Više od 73 % radnih mjesta koja nastaju zahvaljujući pivu odnosi se na ugostiteljstvo.

4.3

Budući da ugostiteljstvo igra bitnu ulogu u stvaranju radnih mjesta i poticanju rasta – ne samo izravno u povezanim poduzećima, već i neizravno za velik dio europskoga gospodarstva – mjere za razvoj ugostiteljstva bitne su za zapošljavanje, posebice mladih i nekvalificiranih radnika, pri čemu treba izbjegavati nestabilne radne ugovore i niske plaće.

4.4

Takva jedinstvena raznovrsnost spaja baštinu, kulturu i suvremenost te nudi razne mogućnosti za korištenje radne snage u pivovarama i oko njih. Osim poslova na području opskrbe i dostave treba i dalje razvijati potencijale gastronomskog doživljaja i turizma kako bi se putem vlastitih aktivnosti pivovara kao i EU-ovih i nacionalnih programa financiranja povećala zaposlenost.

4.5

Pivarska industrija osjetila je učinke svjetske gospodarske situacije jer se izravna zaposlenost između 2008. i 2010. godine zbog smanjene potrošnje proizvoda smanjila za 9 %. Unatoč smanjenoj potrošnji zbog napete gospodarske situacije u Europi, ukupan je broj pivovara (uključujući i male pivovare) u Europi 2010. (3 638) bio veći nego u 2008. godini (3 071 pivovara) i stalno se povećava, što pruža novi potencijal za zapošljavanje. Prodajna ograničenja ili štetne fiskalne mjere ne bi smjele ugroziti ovaj potencijal, već ga treba i dalje poticati kroz program strukovnog osposobljavanja pa i na višim razinama u cilju stvaranja kvalitetnijih poslova u sektoru.

5.1

Europska pivarska industrija mora ispuniti razne ciljeve povezane s energetskom učinkovitosti, smanjenjem emisija CO2 i korištenjem resursa u sklopu obveza o održivosti. Investicije uložene posljednjih godina dovele su do toga da se koristi manje prirodnih resursa, proizvodi manje otpada i da se stalno ponovno koriste sekundarni materijali koji nastaju u procesu proizvodnje piva.

5.2

Pivari su pokazali svoju predanost zaštiti okoliša poduzimanjem odgovarajućih mjera i ulaganjem, a to je dovelo do smanjenja emisija CO2, korištenja energije, proizvodnje otpadnih voda te promjene ambalaže. Pivarski sektor razvio je smjernice za najbolje dostupne tehnike kojima se naglašava uloga održivog upravljanja i koje mogu poslužiti kao polazna točka za obveze na području ekoloških ciljeva. Potrebno je potaknuti upotrebu ocjene životnog ciklusa kao alata za samoanalizu, kako bi se obuhvatio što veći spektar pivarske industrije, uzimajući u obzir ograničenja malih obiteljskih pivara zbog nedovoljnog kapaciteta.

5.3

Pivarski je sektor između 2008. i 2010. godine nastavio ulagati napore unatoč pogoršanoj poslovnoj klimi, a rezultati ukazuju na to da je potrošnja vode smanjena za 4,5 %, a upotreba energije za 3,8 % po hektolitru proizvedenog piva. Također se procjenjuje da su se emisije CO2 smanjile za 7,1 % (19).

5.4

Kvaliteta i upotreba vode važni su čimbenici u procesu proizvodnje piva. Stoga je potrebno da nabavljači vode i pivari pravilno upravljaju vodom kako bi se zajamčila održivost proizvodnje piva. U ovom kontekstu treba poduzeti mjere opreza kako se eksploatacijom plina iz škriljevca ne bi onečistile zalihe podzemne vode za potrošače, uključujući i korisnike na području industrije. EGSO primjećuje da nizozemski i njemački pivari već slijede razvoj događaja na ovom području s dubokom zabrinutošću.

5.5

Postoji nekoliko drugih vrijednih proizvoda (sekundarnih proizvoda) koji nastaju iz sirovina u procesu proizvodnje piva. Oni su cijenjeni kao sirovine u drugim industrijskim procesima ili kao materijali za krajnju upotrebu, npr. u proizvodnji farmaceutskih proizvoda, zdrave hrane, energije iz obnovljivih izvora, za primjenu u industrijski, u proizvodnji hrane za životinje, poljoprivrednih proizvoda (20) te kozmetičkih ili wellness preparata. Ovi materijali zadovoljavaju rigorozne standarde kvalitete i u skladu su sa strogim zakonodavstvom o sigurnosti hrane, životinjske hrane i ostalim zakonodavstvom. Važnost i vrijednost sekundarnih materijala navela je pivovare da s preprodavačima i krajnjim potrošačima uđu u dugoročne dogovore o opskrbi.

6.1

Europska su pivarska poduzeća i udruge tijekom godina poduzeli inicijative usmjerene na podizanje svijesti o odgovornoj potrošnji, širenje znanja potrošača, osiguranje odgovornog oglašavanja i marketinga, obavještavanje o prevenciji i sprečavanje neodgovornog ponašanja potrošača. Neke od ovih inicijativa ostvarene su u suradnji s partnerima, a državne su vlasti uvidjele da su one dale važan doprinos društvu; osim toga, preuzete su na europskoj razini u okviru Europskog foruma o alkoholu i zdravlju (21).

6.2

Uz nastavak tih aktivnosti, vlade, pivari, ostali gospodarski subjekti i skupine civilnog društva trebaju raditi zajedno na promicanju odgovorne potrošnje piva, koja može biti potpuno kompatibilna sa zdravim stilom života odrasle osobe, i na suzbijanju zloupotrebe alkohola.

6.3

Europski su pivari zbog lokalne prirode piva snažno uključeni u lokalne zajednice u kojima podržavaju cijeli niz aktivnosti. Pivarski sektor u Europskoj uniji na podršku zajednici (22) godišnje potroši više od 900 milijuna eura putem širokog spektra aktivnosti koje podržava na lokalnoj i regionalnoj razini.

6.4

Industrija i velik broj dionika snažno su se obvezali da će podržati provedbu inicijativa za korporativnu i institucionalnu odgovornost kako bi se uhvatilo u koštac s negativnim učincima štetne potrošnje. Ovaj angažman potrebno je priznati unutar uravnoteženog okvira na području marketinga i komercijalne komunikacije pivara (23).

6.5

S obzirom na značaj koji pivo ima za kulturu, tradiciju i potrošnju, potrebno je razmisliti o inicijativi EU-a koja bi izdvojila sredstva za organizaciju stručnog usavršavanja nastavnika i odgajatelja u školama na svim razinama, posvećenog zdravlju, te društvenim i kulturnim aspektima potrošnje fermentiranih pića.

7.1

Obrazovanje i istraživanje od presudne su važnosti ako se želi održati daljnji angažman sektora. Te se aktivnosti odvijaju na sveučilištima, školama za proizvodnju piva, institutima za prehrambenu tehnologiju i putem drugih mreža. Treba nastaviti s organiziranjem foruma za razmjenu znanja kako bi Europa ostala vodeće središte za istraživanja koja provode pivari, njihovi partneri, istraživači i zainteresirani pojedinci.

7.2

Potrebno je jačati istraživački kapacitet i potencijal budući da pivari kao industrijski partneri imaju važnu ulogu na raznim područjima povezanima s hranom i tehnologijom proizvodnje piva, zdravstvenim aspektima ili utjecajem na okoliš. Pojačano sudjelovanje u Europskom istraživačkom prostoru, u okviru programa Obzor 2020. i u drugim tehnološkim platformama poboljšalo bi postojeće potencijale (24).

7.3

Podrška pivarskom sektoru u njegovim nastojanjima da promiče izvrsnost u skladu s najvišim znanstvenim standardima o karakteristikama piva i učincima piva na zdravlje i ponašanje može doprinijeti boljem protoku informacija i obrazovanju na ovom važnom području. Sve aktivne strane mogle bi razmisliti o pojačanom sudjelovanju u programima financiranja i suradnje koje nudi EU.