ODGOVORI KOMISIJE NA POSEBNO IZVJEŠĆE EUROPSKOG REVIZORSKOG SUDA

„ISPITIVANJE ‚JEDINSTVENE REVIZIJE’ I OSLANJANJE KOMISIJE NA RAD NACIONALNIH REVIZIJSKIH TIJELA U PODRUČJU KOHEZIJE”

Sažetak

II. Komisija dijeli zaključak Suda te smatra i da se primjenjuje bolji sustav za reviziju troškova u području kohezije za programsko razdoblje od 2007. do 2013. Poboljšanim regulatornim okvirom uspostavljeno je revizijsko tijelo odgovorno za ispitivanje zakonitosti i pravilnosti izdataka sustavnim revizijama i revizijama reprezentativnih uzoraka operacija te za podnošenje godišnjih izvješća Komisiji o svojim zaključcima putem revizijskog mišljenja i izvješća o kontroli.

III. Komisija naglašava da se regulatornim okvirom za razdoblje od 2007. do 2013. razina jamstva koju može ostvariti znatno povećala, osobito dopuštanjem ocjenjivanja jamstva za svaki operativni programa svake godine od počeka provedbe. Zato bi se trošak kontrole trebao ocjenjivati u smislu troškovne učinkovitosti.

Komisija napominje da su prihvatljivim troškovima na temelju tehničke pomoći na raspolaganju državama članicama (članak 46. Uredbe 1083/2006) obuhvaćene revizije i kontrole, kao i troškovi upravljanja, praćenja i procjene. Raspoloživa sredstva tehničke pomoći u većini slučajeva iznose najviše 4 % financiranja za svaki program.

IV. Komisija pozdravlja pohvale svom radu i znatnim naporima da, u uskoj suradnji s revizijskim tijelima, osigura bolju usklađenost njihovih pristupa i metoda rada usmjeravanjem, ciljanim osposobljavanjem i ponovnim obavljanjem revizije, čime se doprinosi jačanju kapaciteta.

V. Jamstvo Komisije temelji se na ocjeni ključnih elemenata sustavâ upravljanja i kontrole na temelju svih dostupnih rezultata revizije.

Komisija raspolaže pouzdanim i preciznim postupkom za analizu stopa pogrešaka koje prijavljuju države članice. Kad ne može potvrditi ili ponovno izračunati stope pogrešaka, Komisija tijekom svog postupka pružanja jamstva procjenjuje razinu rizika upotrebom paušalnih iznosa (5 % – 10 % – 25 % – 100 %) umjesto nepouzdanih prijavljenih stopa pogrešaka. Upotrebom dodatnih alata, poput kumulativnog preostalog rizika, službe Komisije mogle su razmotriti dodatne rezerve u godišnjim izvješćima o radu u usporedbi s ranijim godinama.

Cilj je Komisije da se u izvješćima tijelu koje daje razrješnicu uvijek prikaže točna i pouzdana slika procijenjenog rizika za proračun EU-a za svaku državu članicu, uzimajući u obzir i višegodišnji korektivni kapacitet. Službe Komisije u svojim godišnjim izvješćima o radu potpuno transparentno navode sve dostupne informacije.

VI. Komisija može programu dodijeliti status članka 73. isključivo nakon pozitivne ocjene svih elemenata sustava upravljanja i kontrole. Za ovu je ocjenu rada revizijskog tijela potrebna dostatna ponovna revizija na licu mjesta u skladu s međunarodnim revizijskim standardima. Komisija smatra da do sada primjenjuje razborit i čvrst pristup za dodjelu statusa „jedinstvene revizije” nekim programima.

VII.

Prva alineja:

Komisija primjenjuje detaljan postupak provjere, uključujući misije za utvrđivanje činjenica na licu mjesta, kako bi osigurala točnost i pouzdanost stopa pogrešaka koje su prijavila nacionalna revizijska tijela. Komisija alternativno koristi paušalne stope kad stope pogrešaka smatra nepouzdanima. Ovaj je postupak od 2009. nadopunjen opsežnom revizijom Komisije, pri čemu su provedene 269 revizije rada revizijskih tijela, uključujući ponovno obavljanje revizije, čime je obuhvaćeno više od 90 % dodijeljenih sredstava fondova. Komisija provodi i revizije rizika kako bi provjerila točnost prijavljenih financijskih ispravaka.

Druga alineja:

Komisija smatra da je status jedinstvene revizije dodijeljen na temelju pouzdanih, dosljednih i transparentnih kriterija. Osim toga, Komisija smatra da će do kraja 2013. biti ispunjeni svi zahtjevi za te programe.

Komisija će nastaviti primjenjivati čvrst pristup, dodatno pojašnjen provedbom njezina plana u pogledu članka 73. ažuriranog u rujnu 2013.

Treća alineja:

Komisija smatra da se ova preporuka provodi ažuriranim planom i revizije za praćenje članka 73. donesene u rujnu 2013.

Nakon donošenja prve serije odluka o dodjeli statusa članka 73. u prvoj polovini 2012. i na temelju probnih revizija, službe Komisije razvile su revizijsku metodologiju za praćenje koja uključuje ponovno obavljanje revizije i revizije radnih dokumenata u skladu s međunarodnim revizijskim standardima.

Četvrta alineja:

Komisija je svojim prijedlogom za Uredbu o zajedničkim odredbama za razdoblje od 2014. do 2020. uvela, a zakonodavac je prihvatio, mogućnost neto financijskih ispravaka u slučaju ozbiljnih nepravilnosti utvrđenih nakon podnošenja godišnjih financijskih izvještaja koje revizijsko tijelo nije ranije otkrilo i/ili prijavilo.

Komisija namjerava u sekundarnom zakonodavstvu predložiti povećanje paušalnih ispravaka za višekratna kršenja koja uključuju iste nedostatke, a kad država članica nije poduzela odgovarajuće korektivne mjere za taj dio sustava koji je pogođen i koji podliježe ranijem ispravku.

Peta alineja:

Komisija poduzima mjere kako bi osigurala poboljšano sekundarno zakonodavstvo te pravovremene i cjelovite smjernice unutar stabilnog metodološkog okvira za rad revizijskih tijela na temelju prikupljenog iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013.

Komisija će do kraja 2013. dodatno objasniti neke aspekte postojećih smjernica u pisanom objašnjenju.

Osim toga, u skladu s uredbom za programsko razdoblje od 2014. do 2020., Komisija je ovlaštena donijeti, putem provedbe i delegiranih akata, obvezujuće modele i/ili zahtjeve za revizijski rad revizijskih tijela koji bi se trebali temeljiti na iskustvu i dobrim praksama programskog razdoblja od 2007. do 2013.

Šesta alineja:

Komisija smatra da je ova preporuka već primijenjena u procjeni učinka za 2011. (vidi bilješku 71.). Osim toga, Komisija napominje da na temelju podijeljenog upravljanja i u pogledu načela supsidijarnosti države članice donose odluku o dodjeli financijske pomoći različitim kategorijama troška.

Nadalje, uredbom za razdoblje od 2014. do 2020. Komisija jača svoj pristup troškovne učinkovitosti za koheziju. Posljedično, novim mjerama za provedbu fondova, uključujući mjerama u pogledu kontrole, „(...) poštuje se načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir dodijeljenu razinu potpore te se uzima u obzir ukupni cilj smanjenja administrativnog opterećenja tijela uključenih u upravljanje programima i njihovu kontrolu”.

Uvod

7. U 2012. Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku i Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje (u daljnjem tekstu: „Glavna uprava za zapošljavanje”) primile su od revizijskih tijela 680 odnosno 522 izvješća o reviziji sustava. Komisija analizira rezultate svih izvješća o reviziji te ih po potrebi primjenjuje u svojoj nadzornoj ulozi u godini pokretanja postupaka prekida / prethodne suspenzije te u svojem postupku pružanja jamstva.

9. Kako bi se mogle osloniti na rezultate revizije i stope pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela te u skladu s međunarodnim revizijskim standardima, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku i Glavna uprava za zapošljavanje dosad su provele detaljnu reviziju i ponovnu reviziju rada revizijskih tijela, koji jest i dalje će biti glavni element za Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku i Glavne uprave za zapošljavanje.

Kad se u radu revizijskih tijela utvrde nedostatci, ovisno o težini potrebnih poboljšanja primjenjuju se opsežni akcijski planovi, kao i postupci prekida/suspenzije radi ispravljanja nedostataka i usklađivanja revizije sa standardima. Ovom ponovnom revizijom rada revizijskih tijela omogućeno je i znatno jačanje kapaciteta razmjenom revizijskih popisa za provjeru, jačanjem svijesti o rizičnim područjima te utvrđivanjem područja i rješenja za poboljšanje nacionalnih revizija.

Metodologija za postupak pružanja jamstva i za utvrđivanje rezervi opisuje se u Prilogu 4. godišnjim izvješćima o radu Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku i Glavne uprave za zapošljavanje.

Okvir 2. – Upotreba stopa pogrešaka koje prijavljuju nacionalna revizijska tijela u postupku pružanja jamstva Komisije

Analizu stopa pogrešaka koje do kraja godine prijavljuju revizijska tijela treba provesti za sva 434 programa EFRR-a/KF-a i ESF-a na vrijeme za godišnje izvješće o radu, čija prva verzija treba biti gotova do kraja veljače (i prilagođena do dana potpisivanja 31. ožujka). Komisija naglašava da je cilj navesti procjene stopa pogrešaka u statistički valjanom rasponu ili, u slučaju nestatističkog uzorka predviđenog u uredbi, korisne pokazatelje za procjenu rizika za plaćanja programima u godini koja se ocjenjuje.

Komisija koristi i paušalne stope za procjenu tog rizika kad prijavljene stope pogrešaka smatra nepouzdanima.

Komisija u godišnjim izvješćima o radu upućuje na prosječnu stopu rizika za sve programe za svaku državu članicu na temelju potvrđenih stopa pogrešaka kako bi odredila iznose uključene u privremena plaćanja u godini koja se ocjenjuje i koja su izložena riziku. Zbog razdoblja predviđenog uredbom potrebnog kako bi revizijska tijela mogla provesti svoje revizije, ova procjena rizika kod plaćanja izvršenih u godini N temelji se na potvrđenoj stopi pogrešaka evidentiranoj za izdatke prijavljene u godini N-1, što je u vrijeme potpisivanja godišnjeg izvješća o radu najbolja dostupna procjena. Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku i Glavna uprava za zapošljavanje od 2012. u svojim godišnjim izvješćima o radu navode i prosječan kumulativni (višegodišnji) preostali rizik po državi članici, uzimajući u obzir sve ispravke koje su prijavile države članice kao odbitak od svih zahtjeva za plaćanje do kraja godine N.

10. U skladu s metodologijom postupka pružanja jamstva Komisije, program s potvrđenom stopom pogrešaka većom od 5 % bio bi razvrstan među rezerve već u 1. koraku, osim ako su potrebni financijski ispravci i akcijski plan provedeni prije potpisivanja godišnjeg izvješća o radu (vidi i stavak 40.).

11. Komisija se slaže da se postupak Suda za utvrđivanje ukupne stope pogrešaka i ocjena rizika za godišnja plaćanja Komisije razlikuju zbog razloga koje je naveo Sud i zbog prirode različitih institucionalnih uloga. Međutim, cilj je ovog postupka u osnovi isti, odnosno ocjena rizika za proračun EU-a u određenoj godini. Komisija u svojoj ocjeni uzima u obzir sve te razlike, osobito vremenske razlike u količinskom određivanju pogrešaka u javnoj nabavi. Tome je dokaz činjenica da je, kako je navedeno u posljednje tri uzastopne godine za Glavnu upravu za zapošljavanje odnosno posljednje dvije uzastopne godine za Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku, rezultat ove ocjene u skladu sa stopama pogrešaka koje je izračunao Sud.

U ocjeni Komisije uzima se u obzir i višegodišnji karakter kohezijske politike i korektivnog kapaciteta za svaki program izračunom kumulativnog preostalog rizika.

Neke od razlika koje navodi Sud ukinut će se u regulatornom okviru za programsko razdoblje od 2014. do 2020., čime će se dalje omogućiti cjelovita provedba načela jedinstvene revizije.

12. Komisija je pozdravila načela utvrđena mišljenjem Suda 2/2004, koja su bila važan element pri izradi uredbi za razdoblje od 2007. do 2013. o uspostavi sustava upravljanja i kontrole.

15. Komisija pozdravlja zaključak Suda. Komisija je osmislila svoj sustav općenito u skladu s načelima „jedinstvene revizije” koje je utvrdio Sud (vidi i stavak 80.).

Glavna se prednost primjene članka 73. za Komisiju nalazi u mogućnosti da svoje ograničene revizijske resurse usmjeri na programe i tijela višeg rizika, umjesto da ukupno smanji svoj rad u području kontrole. Osim toga, za jedinstvenu reviziju i dalje je potrebno praćenje rada revizijskog tijela, koja je zato i dalje kritično pitanje.

16. Uvjeti za dodjelu statusa članka 73. odnose na pouzdanost rada revizijskog tijela i na činjenicu da sustavi upravljanja i kontrole dobro funkcioniraju. Komisija zato prije dodjele statusa članka 73. mora provesti opsežnu detaljnu reviziju u skladu s međunarodnim revizijskim standardima. Time se objašnjava i zašto se status članka 73. može dodijeliti isključivo nakon nekoliko godina provedbe programa.

To znači i da kad sustav upravljanja i kontrole programa, neovisno o revizijskom tijelu, još uvijek nije dovoljno pouzdan, programu se ne može dodijeliti status članka 73. čak i kad je Komisija zadovoljna s funkcioniranjem revizijskog tijela na temelju svoje revizije.

Zajednički odgovor na stavke 17., 18. i 19.

Svaka odluka za dodjelu statusa članka 73. specifična je za program u nadležnosti odgovarajuće glavne uprave Komisije.

Uvjeti za dodjelu statusa članka 73. programu utvrđeni su „planom za provedbu članka 73.” o kojem se raspravljalo s revizijskim tijelima u 2009. i 2010. i koji je finaliziran 13. listopada 2010. Zato su revizijska tijela bila u potpunosti uključena i obaviještena o kriterijima i koristima statusa članka 73. za određeni program.

Prvotni plan službeno je ažuriran u rujnu 2013. nakon prvih odluka o dodjeli statusa članka 73. početkom 2012. Ažuriranje se odnosi na objašnjenje uvjeta za dodjelu statusa članka 73., kao i na korektivne mjere koje treba poduzeti ako jedan uvjet ili više njih (privremeno) više nisu ispunjeni. Osim toga, sve predmetne službe Komisije na temelju njihova sporazuma na međuslužbenoj razini zajednički su osmislile i provode posebnu reviziju kojom se utvrđuju metodologija i koraci za praćenje provedbe članka 73.

Kako je utvrđeno ažuriranim planom i ovom revizijom, Komisija će donijeti odluku o nastavku svojih revizija na licu mjesta kad nastavak oslanjanja na rad revizijskih tijela više ne bude opravdan. To može biti posljedica činjenice da materijalni nedostatci nisu prijavljeni i uzeti u obzir u godišnjem revizijskom mišljenju za određenu godinu te da revizijsko tijelo nije primjereno pratilo zahtjev Komisije za provedbu akcijskih planova / korektivnih mjera.

NAPOMENE

27. Kako je navedeno u sažetku Godišnjeg izvješća o radu za 2012. Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, povećanje broja rezervi uglavnom je posljedica korektivnih mjera poduzetih u državama članicama i financijskih ispravaka koje je provela Komisija (vidi Godišnje izvješće o radu za 2012. Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, stranice 46. do 49.). Stroga politika koju provodi Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku u pogledu upozorenja, prekida, suspenzija i financijskih ispravaka služila je kao poticaj za predmetne države članice da poboljšaju manjkave sustave upravljanja i kontrole.

29. Osim na dva pokazatelja koje je naveo Sud, Komisija svoje jamstvo temelji na dubinskom postupku i različitim koracima, uzimajući u obzir brojne druge nacionalne i Unijine rezultate revizije i informacije.

Rezultat ovog postupka i analize detaljno je opisan u odgovarajućim godišnjim izvješćima o radu za 2012. Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku i Glavne uprave za zapošljavanje (vidi stranicu 35. i Prilog 9. i stranicu 37. i Prilog 8. godišnjih izvješća o radu za 2012. Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, odnosno Glavne uprave za zapošljavanje).

Zajednički odgovor na stavak 30. i okvir 4.:

Komisija prepoznaje ključnu ulogu revizijskih tijela i važnost osiguranja točnosti i pouzdanosti informacija navedenih u godišnjim izvješćima o kontroli.

Zbog toga je Komisija tijekom godina provela 269 opsežne revizije kako bi ocijenila učinkovitost revizijskih tijela koja obuhvaćaju 96 % i 99 % odgovarajućih dodijeljenih sredstava EFRR-a/KF-a i ESF-a.

Od 2009. do 2013. ponovljenom revizijom revizijskih tijeka Komisije utvrđeno je da:

– Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku zaključila je da je od 47 revidiranih revizijskih tijela u ovoj fazi 38 revizijskih tijela pouzdano.

– Glavna uprava za zapošljavanje zaključila je da je od 84 revizijska tijela njih 78 pouzdano.

Komisija zato smatra da je dobila razumno jamstvo da su revizijska tijela koja obuhvaćaju približno 90 % dodijeljenih sredstava fondova u sukladnosti s člankom 62. Uredbe (EZ), čime se osigurava pouzdan temelj za jamstvo Komisije i primjenu koncepta jedinstvene revizije.

Ti su rezultati nadopunjeni provjerama revizijskih tijela koje je Sud provodio u posljednje tri godine.

Točnije, kad dvoji o točnosti i pouzdanosti stopa pogrešaka koje su prijavila nacionalna revizijska tijela, Komisija u svojem godišnjem izvješću o radu navodi prijavljene stope pogrešaka koje se ponovno izračunavaju kad na raspolaganju bude dovoljno informacija ili koje se zamjenjuju paušalnim stopama kad se smatraju nepouzdanima.

Prva alineja:

Komisija napominje da su u dva slučaja utvrđeni određeni nedostatci u pristupu uzorkovanju, ali smatra da nije bilo znatnog utjecaja.

Komisija je u tri slučaja utvrdila nedostatke slične onima koje je prijavio Sud te je poduzela odgovarajuće mjere. U jednom slučaju koji je Sud prijavio u 2013. praćenje još uvijek traje.

Druga alineja:

U šest slučajeva Komisija smatra da su revizijska tijela učinkovita u smislu revizija operacija. U preostalih šest slučajeva Komisija je pratila nedostatke koje je utvrdio Sud.

Treća alineja:

U dva se slučaja Komisija slaže da su postojali određeni nedostatci u postupcima revizijskog tijela te je osigurala praćenje. Međutim, ocjena Komisije prijavljenih stopa pogrešaka i godišnjih izvješća o kontroli dovela je do odgovarajućih zaključaka, uzimajući u obzir i dodatne revizije koje je na zahtjev Komisije prema potrebi obavilo revizijsko tijelo.

U preostala tri slučaja Komisija je utvrdila nedostatke slične onima koje je prijavio Sud i poduzela odgovarajuće mjere, uključujući prekid plaćanja dok revizijsko tijelo ne provede popravne mjere.

Kao posljedicu mjera poduzetih za popravak utvrđenih nedostataka, Komisija od sada ima razumno jamstvo da su sva revizijska tijela, osim jednog, EFRR-a/KF-a i ESF-a koje je provjeravao Sud, učinkovita. U slučaju preostalog revizijskog tijela za koje su Komisija i Sud utvrdili da je neučinkovito, popravne mjere još uvijek traju za neke programe EFRR-a/KF-a i ESF-a.

U slučaju pet revizijskih tijela koja su nepotpuno prijavila stope pogrešaka za programe EFRR-a/KF-a tijekom 2010., 2011. ili 2012. stanje je kako slijedi:

– u jednom slučaju nepotpuna prijava nije imala utjecaja na ocjenu Komisije jer je mišljenje revizijskog tijela bilo kvalificirano te je rezerva izvršena u godišnjem izvješću o radu za 2012.

– u drugom je slučaju kumulativni preostali rizik bio manji od 2 %,

– Komisija je smatrala da su prijavljene stope pogrešaka nepouzdane te je primijenila paušalne stope za potrebe svog postupka pružanja jamstva u tri slučaja. Komisija je u odgovarajućim godišnjim izvješćima o radu iskazala rezerve te prekinula plaćanja odgovarajućim programima.

Osim toga, Komisija proaktivno surađuje s tim revizijskim tijelima na poboljšanju pouzdanosti njihovih prijavljenih stopa pogrešaka.

31. Komisija prekida plaćanja čim ima dokaze koji ukazuju na probleme, uključujući probleme u funkcioniranju revizijskog tijela. Nadalje, utemeljeni dokazi o nedostatcima u funkcioniranju revizijskog tijela nakon revizije Komisije uvijek su razlog za pokretanje postupka suspenzije dok država članica ne provede nužne korektivne mjere.

Korektivne mjere dodatno su poboljšane u nacrtima uredbi za programsko razdoblje od 2014. do 2020. kojima se predviđaju neto financijski ispravci u slučaju ozbiljnih nepravilnosti utvrđenih nakon podnošenja godišnjih financijskih izvještaja koje revizijsko tijelo programa nije ranije utvrdili/prijavilo.

Zajednički odgovor na stavke 32. i 33.:

Komisija je razvila pouzdanu metodologiju za provjeru i potvrdu stopa pogrešaka koje prijavljuju revizijska tijela. Zaključci Komisije proizašli iz revizije dokumentacije u pogledu točnosti i pouzdanosti stopa pogrešaka prijavljenih u godišnjim izvješćima o kontroli isto se tako temelje na jamstvu proizašlom iz opsežne revizije rada revizijskih tijela (vidi odgovore na stavak 9.).

Postupkom revizije dokumentacije Komisija pojašnjava sve dvojbe koje bi se mogle pojaviti u pogledu točnosti i/ili pouzdanosti prijavljenih stopa pogrešaka. Prema potrebi Komisija osigurava detaljne rezultate revizije kojima se podupire izračun stope pogrešaka u pisanom obliku ili tijekom misija za utvrđivanje činjenica na licu mjesta.

U 2013. službe su Komisije obavile 12 misija za utvrđivanje činjenica na licu mjesta kojima su obuhvatile 64 programa EFRR-a/KF-a u 11 država članica i 15 misija kojima su obuhvatile 23 programa ESF-a u 10 država članica. Komisija je na temelju prikupljenih informacija prilagodila prijavljene stope pogrešaka za 21 %, odnosno 15 % programa EFRR-a/KF-a i ESF-a te je 11 % prijavljenih stopa pogrešaka za sve programe smatrala nepouzdanima te ih je stoga zamijenila paušalnim stopama.

Nadalje, za dva operativna programa ESF-a od njih 51 Komisija želi naglasiti da Sud u stavku 6.34. svog godišnjeg izvješća za 2012. navodi da se nedostatcima u stopama pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela „ne dovodi u pitanje broj i učinak rezervi koje je formulirala Glavna uprava za zapošljavanje u 2012.”. Kod daljnja 44 programa EFRR-a/KF-a Komisija napominje da se neznatnim razlikama koje je prijavio Sud ne dovodi u pitanje broj i učinak rezervi koje je formulirala Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku u 2012.

Vidi i odgovore na stavke 34. i 35.

34. Komisija smatra da se činjenicom da je 3 godine uzastopno procijenjena stopa pogrešaka Komisije navedena u godišnjem izvješću o radi Glavne uprave za zapošljavanje u skladu s najvjerojatnijom stopom pogrešaka Suda, potvrđuje valjanost i pouzdanost njezina pristupa.

U 2011. i 2012. procijenjene stope pogrešaka Glavne uprave za zapošljavanje navedene u godišnjem izvješću o radu kretale su se u rasponu od 2,0 % do 2,5 % (vidi stranicu 43. Godišnjeg izvješća o radu za 2011.), odnosno od 2,3 % do 3,2 % (vidi stranicu 37. Godišnjeg izvješća o radu za 2012.). Stope pogrešaka Suda za te godine iznosile su 2,2 % odnosno 3,2 %. Stoga Komisija smatra da je stopa pogrešaka koju koristi Glavna uprava za zapošljavanje u svojem godišnjem izvješću o radu za 2010., koja odgovara rezultatima postupka izjave o jamstvu Suda, pouzdana.

Kad je riječ o programima EFRR-a/KF-a, Sud isto tako potvrđuje u svojem godišnjem izvješću za 2012. da je procjena Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku u pogledu iznosa izloženih riziku za 2012. na temelju stopa pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela u odnosu na izdatke u 2011. u skladu s njegovom ocjenom (stavak 5.55. Godišnjeg izvješća Suda za 2012.).

Prva alineja:

Komisija napominje da 51 program koje Sud navodi odgovara radu devet od ukupno 112 revizijskih tijela odgovornih za EFRR, ESF i Kohezijski fond. Ona napominje da tehnički problem uočen u slučaju 31 programa u jednom uzorku ne utječe na ocjene revizijskog tijela i Komisije.

U preostalim slučajevima Komisija smatra da je imala na raspolaganju dovoljno informacija za odgovarajući zaključak o stopama pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela.

Vidi i odgovor Komisije na stavak 32.

Druga alineja:

Komisija pozdravlja činjenicu da je Sud došao do istih zaključaka za sve revidirane slučajeve od njih 138, osim za 5 slučajeva. Kad je riječ o tih 5 slučajeva koji se odnose na dva revizijska tijela, Komisija potvrđuje svoju ocjenu iz Godišnjeg izvješća o radu za 2012. nakon dubinske analize obrazloženja koja su dostavila predmetna revizijska tijela te da nije bilo razloga za rezervu. Za četiri ta programa ponovno grupirana u jedan uzorak, pogreška je ispravljena u 2012. te Komisija zato smatra da je nije trebalo uključiti u izračun planirane stope pogrešaka. Za peti program Komisija smatra da bi uzimanje u obzir dijela izdataka koji je bio isključen iz broja operacija za reviziju imalo vrlo ograničeni utjecaj na stopu pogrešaka.

Vidi i odgovor Komisije na stavak 5.52., četvrtu alineju i stavak 5.57. Godišnjeg izvješća o radu Suda za 2012.

Komisija stoga smatra da je pravilno provela svoju ulogu nadzora stopa pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela.

35. U skladu s metodom primijenjenom u Godišnjem izvješću o radu za 2010. potvrđene stope pogrešaka bile su jedan od elemenata za konačnu ocjenu programa Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku. One se nisu koristile za procjenu minimalnih i maksimalnih plaćanja izloženih riziku koja se temeljila na metodologiji iz prethodnih godina. Kako je izričito navela u svojem Godišnjem izvješću o radu za 2010. (stranica 69.), Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku procijenila je iznos izložen riziku na između 0,8 % i 1,7 % svojih plaćanja u 2010. te je smatrala da se „stope pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela koje se odnose na prijavljene izdatke za 2009. moraju oprezno tumačiti pri ocjeni funkcioniranja sustava u 2010.” (stranica 31.). Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku ocijenila je i potvrdila sve prijavljene stope pogrešaka, uključujući na više ili primjenom paušalne stope u više od polovice slučajeva u 2011. i sljedećim godinama. U nekim su slučajevima revizijska tijela u 2011. ili 2012. dostavila pouzdane revidirane stope pogrešaka.

Od 2011. naovamo Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku revidira svoju metodologiju, čime se omogućava preciznija procjena iznosa izloženog riziku, na temelju stopa pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela i potvrdile službe Komisije. Istovremeno, Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku uvela je izračun kumulativnog preostalog rizika, uzimajući u obzir financijske ispravke koje su provele države članice. Za ovaj izračun Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku zato koristi stope pogrešaka za sve godine od početka programskog razdoblja, uključujući stope pogrešaka koje su revizijska tijela naknadno revidirala, stope pogrešaka koje je mogla ponovno izračunati i paušalne stope. Stoga ograničenja izražena u pogledu stopa pogrešaka u trenutku njihova prijavljivanja u 2010. ne utječu na izračun Komisije kumulativnog preostalog rizika u 2012. Sud je u svojem godišnjem izvješću za 2012. potvrdio da je procjena Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku u pogledu iznosa izloženih riziku za 2012. u skladu s njegovom ocjenom (stavak 5.55. Godišnjeg izvješća Suda za 2012.).

Kad je riječ o Glavnoj upravi za zapošljavanje i socijalna pitanja, Komisija upućuje na svoj odgovor na stavak 34.

36. Komisija je aktivno promicala primjenu statističkog uzorkovanja u 2012./2013. svojom ažuriranom smjernicom o uzorkovanju iz travnja 2013., čak i u slučaju malog broja operacija kako bi se dobili reprezentativni rezultati u rastućem broju programa.

Štoviše, trebalo bi napomenuti da stopa pogrešaka može biti reprezentativna u slučaju primjene službenog pristupa nestatističkom uzorkovanju ili kad se revidiranim uzorkom osigurava velika pokrivenost izdataka.

Međutim, nestatistički uzorci za mali broj operacija u skladu su s uredbom te se njima osigurava najbolji dostupni pokazatelj ukupnog rizika za predmetne programe. U takvim slučajevima Komisija uzima u obzir i obilježja broja operacija i pokrivenosti revizije. Komisija mora koristiti te pokazatelje za potrebe svog postupka pružanja jamstva te za izračun kumulativnog preostalog rizika. U svim slučajevima u kojima prijavljene stope pogrešaka smatra nepouzdanima Komisija primjenjuje paušalne stope.

37. Komisija se slaže sa Sudom da je uračunavanje financijskih ispravaka složena zadaća s obzirom na vremenske razlike između rokova za podnošenje izvješća država članica i godišnjeg izvješća o radu Komisije te razne čimbenike uključene u njihovu provedbu. Kako bi se ukazalo na višegodišnji karakter provedbe programa, uključujući financijske ispravke, Komisija izračunava preostali rizik koji je pokazatelj načina na koji korektivni kapacitet programa napreduje iz godine u godinu. Cilj je Komisije zadržati stopu preostalih pogrešaka ispod praga materijalnosti na kraju programskog razdoblja uzimajući u obzir sve financijske ispravke nastale tijekom trajanja programa.

38. Komisija mora koristiti podatke koje države članice dostavljaju do kraja ožujka svake godine na temelju regulatornih zahtjeva i koji su dostupni na temelju višegodišnjeg karaktera kohezijske politike.

Prva alineja:

Komisija treba izračunati kumulativni preostali rizik na kraju godine na temelju procjene iz godišnjeg izvješća o radu. Kumulativni preostali rizik pokazatelj je korektivnog kapaciteta programa tijekom nekoliko godina, uzimajući u obzir informacije dostupne u vrijeme njegova izračuna u smislu rizika i izvršenih financijskih ispravaka.

U trenutku sastavljanja godišnjeg izvješća o radu Komisija raspolaže izvješćima država članica o financijskim ispravcima podnesenima u prethodnoj godini i podatcima prijavljenima za tekuću godinu za neke programe. Komisija može revidirati ove informacije s obzirom na to da je većina ispravaka pokrenuta na njezin zahtjev.

Nadalje, Komisija posljednje 3 godine provodi posebnu reviziju na temelju rizika kojom je obuhvaćeno 68 operativnih programa kako bi osigurala da se ispravci koje prijavljuju države članice učinkovito provode te, u slučaju dvojbi ili nedostatnih dokaza, odbija predmetne iznose od kumulativnih financijskih ispravaka uzetih u obzir za potrebe izračuna stope preostalih pogrešaka.

Druga alineja:

Kako je navedeno u smjernici za postupanje s pogreškama utvrđenima u godišnjem izvješću o kontroli (COCOF_11-0041-01-EN od 7. prosinca 2011.), revizijska tijela moraju planirati stopu pogrešaka na temelju svih revizijskih nalaza i ne bi pri izračunu planiranih stopa pogrešaka trebala uzimati u obzir financijske ispravke izvršene zbog njihovih revizija. Pri formuliranju svojih revizijskih mišljenja ona mogu uzeti u obzir naknadne događaje u smislu financijskih ispravaka koji su izvršeni od završetka njihovih revizija. Ako su ti ispravci dostatni za ublažavanje planirane stope pogrešaka, revizijsko tijelo može odlučiti o tome da prijavi nekvalificirano mišljenje, ali i dalje treba prijaviti planiranu stopu pogrešaka kao izračunanu.

Komisija će podsjetiti revizijska tijela na ovo pravilo.

Treća alineja:

Povrate koji još nisu izvršeni temelje se na nalozima za povrat države članice i treba izvršiti. Oni se zahtijevaju na temelju uredbe te je legitimno uzeti u obzir te korektivne mjere.

Četvrta alineja:

U skladu s uredbom države članice trebaju prijaviti svako povlačenje uključeno u zahtjev za plaćanje iz prethodne godine. Kako se pojašnjava u smjernici [bilješka: ref. COCOF 10/0002/02 od 17.3.2012.], povlačenja u konačna i ne mogu se ponovno pokrenuti u naknadnim zahtjevima za plaćanje, osim ako se za nepravilne iznose kasnije utvrdi da su pravilni i prihvatljivi. U takvim bi slučajevima tijelo za ovjeravanje trebalo ispraviti svoje izvješće. Komisija će podsjetiti tijela za ovjeravanje na ovo pravilo.

39. Od godišnjih izvješća o radu za 2011. objavljenih u ožujku 2012. svi potencijalni slučajevi negativnih stopa preostalih pogrešaka prilagođavaju se najmanjoj vrijednosti 0 kao dio postupaka koje Komisija primjenjuje radi izbjegavanja podcjenjivanja izračuna ukupnog kumulativnog preostalog rizika.

Kumulativnim preostalim rizikom odražava se ukupan korektivni kapacitet programa uzimajući u obzir najbolju procjenu rizika, potvrđenu stopu pogrešaka i informacije o svim izvršenim ispravcima, neovisno o izvoru nalaza (upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje ili revizijsko tijelo). Stoga u izvanrednim slučajevima kumulativni preostali rizik u iznosu 0 ukazuje na to da su ukupni prijavljeni ispravci povezani s izdatcima koji su prethodno uključeni u zahtjeve za plaćanje u trenutku izračuna bili veći od kumulativnog rizika za program.

40. Rezerve se uglavnom temelje na ocjeni funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole i planiranoj stopi pogrešaka. Kumulativni preostali rizik drugi je filtar kod odlučivanja o potrebi za dodatnim rezervama. Točnije, ali ne isključivo, u slučaju potvrđene stope pogrešaka između 2 % i 5 % njime se omogućava odlučivanje treba li predvidjeti dodatne rezerve. On sigurno nije glavni izvor rezervi u godišnjem izvješću o radu, već dopunski.

Ovaj je pristup primijenilo 65 programa EFRR-a/KF-a od njih 67 koje je naveo Sud. Za preostala dva programa, kako je Sud naveo u Prilogu III. svojem izvješću, učinjene su iznimke u skladu s metodologijom godišnjeg izvješća o radu koje su navedene u njemu i navedene s obzirom na to da su svi potrebni financijski ispravci provedeni u roku za postupak pružanja jamstva (vidi Godišnje izvješće o radu za 2012. Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku, stranica 35.).

Za 4 operativna programa s „planiranim stopama pogrešaka” većim od 5 % nužni financijski ispravci već su bili provedeni kad je Glavna uprava za zapošljavanje objavila svoje Godišnje izvješće o radu za 2012. Stoga su kumulativne stope pogrešaka izračunane za te operativne programe bile manje od 2 %. U skladu s postojećim uputama Komisije za godišnje izvješće o radu za 2012. (kvantificirana rezerva) nužna je samo ako je kumulativni financijski rizik veći od 2 %. Štoviše, za 4 predmetna programa primijenjeni su odgovarajući akcijski planovi kako bi se spriječilo ponavljanje takvih okolnosti.

Štoviše, Komisija napominje da Sud u stavku 6.34. svog godišnjeg izvješća za 2012. navodi da se nedostatcima utvrđenima u stopama pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela „ne dovodi u pitanje broj i učinak rezervi koje je formulirala Glavna uprava za zapošljavanje u 2012.”.

43. Postoje dva postupka koja bi trebalo jasno razlikovati: službeno oslanjanje na rad revizijskog tijela u uvjetima uvedenima člankom 73. uredbe s jedne strane i činjenica da Komisija može za potrebe godišnjeg postupka pružanja jamstva, nakon dubinske ocjene godišnjeg izvješća o kontroli i uzimajući u obzir svoje ponovne revizije na licu mjesta, potvrditi i zato se osloniti na prijavljene rezultate revizije s druge strane.

Brojkama koje je Sud prijavio odražava se razborit pristup koji Komisija primjenjuje, kako je navedeno u stavku 47., i dvostruki uvjet za oslanjanje ne samo na rad revizijskog tijela i prijavljene stope pogrešaka, nego i na to da su svi elementi sustava upravljanja i kontrole za predmetni program u potpunosti učinkoviti (vidi i odgovor na stavak 16.).

Osim toga, ispunjavanjem uvjeta odluka Komisije o dodjeli statusa članka 73. ne pokreće se automatski. Komisija primjenjuje stručnu prosudbu kako bi procijenila sve ostale relevantne čimbenike, uključujući, između ostalog, materijalnost i kritičnost svakog operativnog programa za fond u cjelini.

Zajednički odgovor na stavke 44. do 46.

Komisija bi mogla obavijestiti o članku 73. samo nakon dovršetka dostatne revizije provedene u skladu s međunarodnim revizijskim standardima i pozitivne ocjene revizijskog tijela.

Osim toga, čak i ako se odluke o dodjeli statusa članka 73. donesu u šestoj godini razdoblja od 2007. do 2013., provedba programa u praksi traje do 2015., a završetak je do 2017. Nadalje, provedba jedinstvene revizije može imati ulogu kod uspostave sustava upravljanja i kontrole za sljedeće programsko razdoblje i taj će se koncept zadržati te će imati pozitivan učinak do 2023.

U planu iz 2010. razborito je navedeno da „prva skupina revizijskih tijela mogla bi imati ili već ima koristi od načela jedinstvene revizije za neke programe/sustave i Komisija će se prvenstveno oslanjati na mišljenje revizijskog tijela”. Komisija zato ne može unaprijed utvrditi točan rok prije nego što je provela reviziju. Doista, uvjetima predviđenima ovom uredbom, kao i revizijskim standardima, zahtijeva se da Komisija nakon kontradiktornih postupaka dobije pouzdane rezultate revizije prije odluke o provedbi članka 73. za određeni program. To je bilo moguće samo nakon dubinske ponovne revizije na licu mjesta Komisije na temelju „Revizije rada revizijskih tijela” koja se provodi od 2009.

Komisija je zato donijela razborit pristup s obzirom na to da je prvi status članka 73. dodijeljen isključivo nakon primitka godišnjih izvješća o kontroli za 2010. i 2011. u kojima su po prvi put prijavljene stope pogrešaka. U istom je razdoblju Komisija dala smjernice o sastavljanju tih izvješća, postupanju s pogreškama, uzorkovanju itd. kako bi osigurala pouzdanost i dosljednost dobivenih informacija. 

Vidi i odgovor na stavak 30.

47. Cilj je Komisije dobiti „razumno jamstvo da sustavi upravljanja i kontrole učinkovito funkcioniraju” s pomoću ocjene detaljnih ključnih zahtjeva i funkcija za svaki program. Ova se ocjena temelju na sintezi svih rezultata revizije Komisije i države članice i nadilazi pokazatelj samo kumulativnog preostalog rizika. Komisija je službeno ažurirala svoj plan u rujnu 2013., uključujući dodatno pojašnjenje kriterija koje primjenjuje prilikom dodjele statusa članka 73.: prihvaćanje revizijske strategije i ocjene sukladnosti; razumno jamstvo da sustav upravljanja i kontrole učinkovito funkcionira te da podnosi ograničene rizike; razumno jamstvo da revizijsko tijelo dobro radi te da su potrebna samo neka ili manja poboljšanja, uzimajući u obzir kumulativno znanje o reviziji i iskustvo s ovim revizijskim tijelom Komisije. Komisija razmatra i rezultate revizije Suda.

48. Na temelju vlastite ocjene Komisija smatra da su na kraju 2013. ispunjeni zahtjevi za svaki od 61 programa. Komisija svoju ocjenu temelji na rezultatima opsežnih revizija pokrenutih u 2009. kako bi učinkovito potvrdila pouzdanost revizijskih tijela. Nadalje, ona uzima u obzir regulatorne odredbe, uključujući u nekim slučajevima upotrebu nestatističkog uzorkovanja kao najbolje procjene rizika i učinkovitosti sustava upravljanja i kontrole, kao i „kumulativni preostali rizik” koji se, kako je ranije navedeno, od 2012. izračunava za svaki program ili skupine programa.

Štoviše, Komisija napominje da programi koje Sud navodi u okviru 6. predstavljaju 5 %, odnosno manje od 1 % odgovarajućih globalnih dodijeljenih sredstava za EFRR/KF, odnosno ESF.

Okvir 6. – Pregled rezultata ispitivanja koje je Sud proveo o zadovoljavanju uvjeta članka 73. (2012. godina)

(a)

Prva alineja:

Kad se programi unutar zajedničkog sustava upravljanja i kontrole grupiraju radi statističkog uzorkovanja, kako je predviđeno ovom uredbom, Komisija ne može izračunati kumulativni preostali rizik po programu zato što revizijska tijela prijavljuju jednu jedinstvenu stopu pogrešaka za sve grupirane programe. Ovaj se pristup primjenjuje u svim slučajevima za sve države članice kad revizijska tijela grupiraju programe u jedinstveni reprezentativni uzorak.

Šest programa koje je naveo Sud dio je osam programa unutar zajedničkog sustava upravljanja i kontrole. Za 2011. prijavljena i potvrđena stopa pogrešaka za tu grupu programa iznosila je 2,64 %. Odgovarajući kumulativni preostali rizik za grupu od svih osam programa promatranih zajedno, nakon što je predmetno tijelo za ovjeravanje izvršilo ispravke, iznosio je manje od 2 %. Komisija je zato zaključila da su, u slučaju svih osam programa, sustavi učinkoviti.

Druga alineja:

Početkom 2012. već su bili ispunjeni svi uvjeti za dodjelu statusa članka 73. ovom programu. Ipak, Komisija je odlučila primijeniti razborit pristup pri razmatranju rizika od sustavnih pogrešaka u određenoj mjeri programa. Zato je Komisija, kako bi obuhvatila ovaj rizik, u godišnjem izvješću o radu izdala djelomičnu rezervu. Naknadno je država članica potvrdila da su svi izdatci povezani s ovom mjerom preventivno povučeni već u studenome 2011., a u 2012. proveden je akcijski plan kako bi se osiguralo da nijedan izdatak nije doista izložen riziku za ovu mjeru. Nakon ovog zaključka djelomična rezerva ukinuta je u studenome 2012. Nakon dvije revizije na licu mjesta ovom je programu dodijeljen status članka 73. Pozitivnim rezultatima navedenima u godišnjem izvješću o kontroli za 2012. potvrđena je ova ocjena uz potvrđenu stopu pogrešaka manju od 2 %, a Komisija je u godišnjem izvješću o radu za 2012. objavila nekvalificirano mišljenje.

(b)

Prva alineja:

· Za dva slučaja ESF-a i jedan slučaj EFRR-a koje navodi Sud Komisija potvrđuje da su predmetna revizijska tijela odgovarajuće primijenila smjernicu Komisije o uzorkovanju s obzirom na veličinu uzorka. Komisija napominje da je u slučaju malog broja operacija uredbom predviđena upotreba uzorka stopi pogrešaka na temelju nestatističkih uzoraka. To su jedini dostupni pokazatelji za procjenu ukupnog rizika za predmetne programe te ih Komisija zato koristi za potrebe postupka pružanja jamstva. U takvim slučajevima Komisija uzima u obzir i obilježja opsega i pokrivenosti revizije. U dva slučaja ESF-a, s obzirom na mali broj operacija, ispunjen je zahtjev u pogledu minimalne pokrivenosti (10 %). Za preostali program EFRR-a, u 2011. upotreba nasumičnog odabira kojim su obuhvaćene stavke velike vrijednosti i više od 10 % izdataka, bila je primjerena.

· Osim toga, Komisija je svoju ocjenu temeljila ne samo na stopama pogrešaka prijavljenima u godišnjim izvješćima o kontroli, nego i na ostalim elementima koje je prikupila tijekom revizije, poput ponovnog provođenja brojnih kontrola revizijskog tijela u pogledu operacija i prikupljenog znanja o funkcioniranju predmetnih sustava.

· S obzirom na to da su ti elementi bili pozitivni, Komisija je zaključila da ima čvrst temelj za dodjelu statusa članka 73. tim trima programima.

· Kod uzorka za 2013. oba su revizijska tijela odabrala metodu statističkog uzorkovanja u pogledu povećanja broja operacija i niži prag kojim se potiče upotreba statističkog uzorkovanja utvrđena revidiranom smjernicom o uzorkovanju koju je Komisija objavila u travnju 2013.

Vidi i odgovor na stavak 36.

Treća alineja:

Status članka 73. dodijeljen je tim dvama programima u lipnju 2012. na temelju zaključka da su ispunjeni svi uvjeti propisani planom Komisije. U tom je trenutku Komisija od 2008. vršila reviziju metodologije uzorkovanja koju je koristilo revizijsko tijelo u četiri uzastopna godišnja izvješća o kontroli te je utvrdila da je ona usklađena. Informacija o promjeni metode uzorkovanja dostavljena je u prosincu 2012. u novom godišnjem izvješću o kontroli, a ona je odmah ocijenjena. Na temelju svoje ocjene Komisija je naglasila da isključivanje izdataka iz operacija koje treba uključiti u uzorak nije u skladu s pravilima. Međutim, Komisija je zaključila da ova promjena metodologije nije imala nikakav utjecaj na prijavljene stope pogrešaka te da ju je revizijsko tijelo odabralo zbog troškovne učinkovitosti s obzirom na to da je revizija predmetnih korisnika već bila izvršena prethodnih godina bez nastanka pogrešaka.

Komisija napominje da se promjenom metodologije povećala pokrivenost revizije s 5 % na 20 % u usporedbi s prethodnim godinama.

Četvrta alineja: Operativni program koji navodi Sud četvrti je najmanji operativni program za ESF. Godišnja plaćanja u 2010./2012. iznosila su u prosjeku 1,5 milijuna eura. Unatoč tome što je riječ o vrlo malom programu, članak 74. kojim se utvrđuju proporcionalne mjere kontrole za male operativne programe nije se moglo primijeniti zato što je stopa sufinanciranja za ovaj operativni program veća od 40 %. Nadalje, Komisija potvrđuje da je imala čvrst temelj za dodjelu statusa članka 73. ovom programu, koji ima sličan učinak kao i članak 74., zato što je revizijsko tijelo slijedilo smjernicu Komisije o uzorkovanju na odgovarajući način s obzirom na vrlo mali broj operacija koji je uglavnom bio ispod praga nužnog za statističko uzorkovanje koje Sud navodi u bilješci 9. (manje od 20 projekata u 2011. i 2012.). Stoga se statističko uzorkovanje nije moglo primijeniti na predmetne operacije. Međutim, ostvaren je minimum od 10 % pokrivenosti prema zahtjevima iz smjernice o uzorkovanju.  Nadalje, sustav upravljanja i kontrole za ovaj operativni program ocijenjen je učinkovitim, dok je stopa pogrešaka koju je prijavilo upravljačko tijelo i potvrdila Komisija stalno bila manja od 2 %.

(c) Komisija smatra da je ovim dvama programima dodijelila status članka 73. na temelju pouzdanih, dosljednih i transparentnih kriterija, uzimajući u obzir nalaze Suda.

U jednom od dva slučaja koje Sud navodi sustav upravljanja i kontrole ocijenjen je učinkovitim, dok su stope pogrešaka koje je prijavilo revizijsko tijelo i potvrdila Komisija stalno bile manje od 2 % tijekom razdoblja (od 2010. do 2012.).

U drugom slučaju nalazi Suda nisu bili povezani s funkcioniranjem revizijskog tijela, nego s drugim dijelovima sustava upravljanja i kontrole koji se sada prate. Komisija smatra da nedostatci utvrđeni u sustavu upravljanja i kontrole u 2013. ne utječu nužno na njezino oslanjanje na rad revizijskog tijela.

(d) Status članka 73. dodijeljen je dvama predmetnim revizijskim tijelima u lipnju i rujnu 2012. Napomena Suda odnosi se na nalaze objavljene u 2013.

Komisija u svakom slučaju potvrđuje, nakon detaljne ocjene nalaza Suda, da ova revizijska tijela ispunjavaju zahtjeve za status članka 73. Komisija, na temelju svoje nedavne zajedničke revizije praćenja članka 73., pomno prati da se ti zahtjevi i dalje ispunjavaju (vidi odgovor na stavak 54.).

Zajednički odgovor na stavke 49. i 50.

Kako je propisano ažuriranim planom i zajedničkom revizijom o kojoj se odlučivalo u rujnu 2013. i kako se odražava u revizijskoj strategiji službi Komisije, odgovarajuće praćenje članka 73. provodi se analizom izvješća o reviziji nacionalnih sustava te godišnjim izvješćima o kontroli (uključujući misije za utvrđivanje činjenica prema potrebi), revizije dokumentacije na licu mjesta i ponavljanja revizija koje je obavilo revizijsko tijelo te bilateralnih sastanaka radi koordinacije.

Vidi i odgovor na stavak 32.

Zajednički odgovor na stavke 51. do 53.

Plan je zamišljen kao strateški dokument za utvrđivanje uvjeta za dodjelu statusa članka 73. i za potrebe praćenja, a ne kao metodološki dokument. Nakon prve serije odluka o članku 73. u prvoj polovini 2012. razvijena je metodologija za praćenje, a nova je revizija usavršena na temelju iskustava 2 probne revizije provedene u 2012. koje su uključivale ponovno obavljanje revizije i reviziju radnih dokumenata.

U skladu s ažuriranim planom, zajedničkom revizijom i revizijskom strategijom praćenje svakog revizijskog tijela sa statusom članka 73. u načelu će se obavljati svake druge godine. To praćenje obuhvaća ponovno obavljanje revizije i revizije radnih dokumenata u skladu s međunarodnim revizijskim standardima.

Zajednički odgovor na stavke 54. i 55.

Glavna uprava za regionalnu i urbanu politiku u svojem je Godišnjem izvješću o radu za 2012. navela da su, na temelju njezina praćenja programa sa statusom jedinstvene revizije, uvjeti za njega i dalje ispunjeni s obzirom na to da su revizijska tijela na odgovarajući način prijavila nove nedostatke za neke od predmetnih programa. Stoga predmetna revizijska tijela i dalje funkcioniraju na odgovarajući način.

U rujnu 2013. Komisija je službeno ažurirala svoj prvotni plan i donijela reviziju kojom se utvrđuju metodologija i postupak praćenja statusa „jedinstvene revizije”. U Prilogu I. ažuriranom planu nalazi se pregled radnji/korektivnih mjera u slučaju da više nije ispunjen jedan početni uvjet ili više njih za provedbu načela jedinstvene revizije.

Komisija prati sve predmetne programe, uključujući ponovnim obavljanjem revizije. Krajem 2013. Komisija prati devetnaest operativnih programa sa statusom članka 73. za sedam revizijskih tijela u skladu sa svojom revizijskom metodologijom. Kod četiri revizijska tijela primjenjuju se posebne korektivne mjere.

Glavna uprava za zapošljavanje nije u svojem Godišnjem izvješću o radu za 2012. utvrdila nikakve probleme zbog kojih bi bilo potrebno ponovno razmatranje operativnih programa kojima je u 2012. dodijeljen status članka 73. Stoga nisu trebale biti pokrenute nikakve korektivne mjere za povlačenje ili suspenziju statusa jedinstvene revizije dodijeljenog u 2012. Nadalje, Komisija je pokrenula praćenje tih operativnih programa krajem 2013.

56. Završetak će slijediti nakon opsežne revizije i praćenja koji se obavljaju tijekom razdoblja, osobito u pogledu godišnje ocjene kumulativnog preostalog rizika po programu. Vidi i odgovor na stavke 49. do 53. o ažuriranom planu i reviziji praćenja.

Komisija isto tako skreće pažnju na činjenicu da će se provedba koncepta jedinstvene revizije nastaviti i u razdoblju od 2014. do 2020. kako je propisano člankom 140. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama [bilješka: „Za operativne programe za koje zaključi da se može osloniti na mišljenje revizijskog tijela, Komisija se može složiti s revizijskim tijelom da se ograniče njezine revizije na licu mjesta rada revizijskog tijela, osim ako postoje dokazi o nedostatcima u radu revizijskog tijela u računovodstvenoj godini za koju je Komisija prihvatila financijska izvješća”].

60. Komisija je tijekom prvih godina provedbe izdala smjernicu koja je ključna za rad revizijskih tijela (primjerice, ocjena sukladnosti, revizijska strategija, ocjena sustava upravljanja i kontrole, metode uzorkovanja). Ove su smjernice izdane u roku na početku programskog razdoblja (vidi stavak 62.).

Zajednički odgovor na stavak 61. i okvir 8.

Smjernice o složenim pitanjima, poput onih koje navodi Sud, nužno se temelje na dobrim i lošim praksama utvrđenima tijekom prvih godina provedbe. O nacrtu smjernica raspravlja se tijekom raznih tehničkih sastanaka s revizijskim tijelima prije finalizacije na sastanku COCOF-a. To je osobito bio slučaj kod smjernica o postupanju s pogreškama o kojima se opsežno raspravljalo s revizijskim tijelima prije službene komunikacije.

66.

Prva alineja:

Komisija se slaže da bi se ova obvezna informacija mogla dopuniti dodatnim smjernicama kad je riječ o rezultatima operacija. Komisija namjerava revizijskim tijelima do kraja 2013. dostaviti dodatno pisano pojašnjenje.

Druga alineja:

Komisija prema potrebi dobiva dodatne informacije o rezultatima revizija operacija u pisanom obliku ili tijekom misija za utvrđivanje činjenica na licu mjesta na temelju svoje ocjene rizika (vidi odgovor na stavak 32.).

Komisija će razmotriti mogućnost izdavanja dodatnog pisanog pojašnjenja o ovom pitanju.

Treća alineja:

Na završetku revizijska tijela već moraju izvršiti višegodišnju ocjenu funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole, kao i korektivnog kapaciteta na završetku (vidi smjernice o završetku izdane u 2013.).

Četvrta alineja:

Kad je riječ o učinku naknadnih događaja na revizijsko mišljenje, on je već djelomično obuhvaćen smjernicama o postupanju s pogreškama izdanima u prosincu 2011. kad se radi o „pozitivnim” događajima.

Komisija će razmotriti mogućnost izdavanja dodatnog pisanog pojašnjenja o ovom pitanju.

Komisija je radi daljnjeg usklađivanja provedbe iznijela prijedloge kojima su obuhvaćeni svi prethodni aspekti u provedbenim/delegiranim aktima za programsko razdoblje od 2014. do 2020.

67. Uredbom, a posljedično i smjernicama koje je izdala Komisija, uzimaju se u obzir međunarodni revizijski standardi, ali se u njima trebaju odražavati posebnosti i terminologija kohezijske politike.

Zajednički odgovor na stavke 68. i 69.

Opsežna revizija rada revizijskih tijela od 2009. uključivala je i sveobuhvatan postupak jačanja kapaciteta u koji su bila uključena predmetna revizijska tijela. Na taj je način omogućena razmjena dobrih praksi sa svim revizijskim tijelima dodatnim smjernicama i tehničkim sastancima.

72. Komisija i dalje revizijskim tijelima osigurava osposobljavanje, osobito o tehnikama uzorkovanja, reviziji u cilju završetka razdoblja od 2007. do 2013. te o reviziji za novo programsko razdoblje.

73. Komisija naglašava da se dodjelom statusa članka 73. nekim programima ne smanjuje njezin rad u području kontrole. Glavna se prednost za Komisiju nalazi u mogućnosti da svoje ograničene revizijske resurse usmjeri na programe i tijela višeg rizika, bolje nego da ukupno smanji svoj rad u području kontrole. Osim toga, jedinstvena revizija ne znači nepostojanje nikakve revizije. Nadzor i praćenje i dalje su nužni za daljnju pouzdanost revizije nacionalnih revizijskih tijela.

Zajednički odgovor na stavke 74. do 76.

Komisija naglašava da se regulatornim okvirom za razdoblje od 2007. do 2013. razina jamstva koju može ostvariti znatno povećala, osobito dopuštanjem ocjenjivanja jamstva za svaki operativni programa svake godine od počeka provedbe. Zato bi se trošak kontrola trebao ocjenjivati u smislu troškovne učinkovitosti, a ne u apsolutnom smislu.

Komisija napominje da se iz fondova tehničkom pomoći mogu financirati aktivnosti pripreme, upravljanja, praćenja, procjene, informiranja i kontrole programa.

77. Nakon godina visokih stopa pogrešaka u razdoblju od 2000. do 2006. Komisija je odlučila predložiti poboljšane odredbe o upravljanju i kontroli, uključujući statističko uzorkovanje, za razdoblje od 2007. do 2013. Ti su prijedlozi uglavnom uključeni u trenutačni zakonodavni okvir. Komisija napominje da su u trenutačnom programskom razdoblju stope pogrešaka znatno niže.

78.

Komisija predviđa da će troškovi kontrole za programsko razdoblje od 2014. do 2020. i dalje biti stabilni.

Zbog različitih revizijskih pojednostavljenja predviđenih uredbom smanjenje administrativnog opterećenja (primjerice, ublaženi zahtjevi za izvješćivanje i proširena upotreba pojednostavljenih mogućnosti troškova) ili upotreba ažuriranih smjernica o ažuriranju može dovesti do znatnih dobitaka u području napora u pogledu revizije.

Time bi se i više nego nadmašili dodatni napori nužni za reviziju financijskih izvješća i izjave o upravljanju. 

Zajednički odgovor na stavke 79. i 80.

Komisija pozdravlja zaključak Suda. Komisija isto tako smatra da je zajedno s državama članicama ojačala unutarnji okvir kontrole za programe od 2007. do 2013. u usporedbi s prethodnim programskim razdobljima. Komisija smatra da se na taj način doprinosi osiguranju pouzdanog revizijskog kapaciteta unutar Unije.

83. Kad je riječ o rizicima koje je Sud utvrdio, Komisija zastupa sljedeće stajalište:

Prva alineja:

Komisija od 2009. provodi opsežne revizije na licu mjesta rada revizijskih tijela. Komisija je obavila 269 revizije te revidirala 47 i 84 revizijska tijela za EFRR i ESF. Time je obuhvaćeno približno 96 %, odnosno 99 % ukupnih dodijeljenih sredstava. Zbog tih je revizija Komisija mogla davati savjete, doprinijeti jačanju kapaciteta i ponovno izračunavati stope ili ih zamijeniti paušalnim stopama ako ih je smatrala nepouzdanima.

Ukupno gledajući, Komisija raspolaže detaljnim postupkom za potvrđivanje pouzdanosti stopa pogrešaka koje prijavljuju revizijska tijela, a koje se revidiraju prema potrebi. Činjenicom da su stope pogrešaka navedene u godišnjim izvješćima o radu Glavne uprave za zapošljavanje i Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku u skladu sa stopom pogreške koju je utvrdio Sud, potvrđuje se pouzdanost sustava revizije i izvješćivanja.

Druga alineja:

Komisija isto tako primjenjuje pouzdanu metodologiju za provjeru i potvrđivanje stopa pogrešaka koje prijavljuju revizijska tijela, uključujući, prema potrebi, dodatne zahtjeve za informacije i/ili misije za utvrđivanje činjenica na licu mjesta (u 2013. 64 operativna programa EFRR-a/Kohezijskog fonda u 11 država članica i 23 operativna programa ESF-a u 10 država članica).

Dobro se znanje o funkcioniranju velikog broja revizijskih tijela prikupljeno opsežnim revizijama pokazalo vrlo korisnim pri ocjeni prijavljenih stopa pogrešaka Komisije.

Treća alineja:

Komisija smatra da je kumulativni preostali rizik, kojim se uzimaju u obzir stope pogrešaka i financijski ispravci tijekom programskog razdoblja, pokazatelj ukupnog korektivnog kapaciteta programa koji Komisija ocjenjuje svake godine u svojim godišnjim izvješćima o radu.

On se temelji na svim dostupnim prijavljenim podatcima za prethodne godine i najboljoj procjeni godine koja se ocjenjuje.

Osobito, ali se samo, s pomoću njega Komisija rješava pitanje programa s potvrđenim stopama pogrešaka između 2 % i 5 %.

Takvi programi, kod kojih u prošlosti nije bilo rezervi, sada podliježu rezervaciji, a naknadno i pravnim postupcima (prekidima / suspenzijama / financijskim ispravcima).

Zahvaljujući upotrebi kumulativnog preostalog rizika dodatni su programi stavljeni u rezervu, čime se ublažava rizik podcjenjivanja rizika za te programe koji je Sud utvrdio.

Nadalje, Komisija posljednje 3 godine provodi posebnu reviziju na temelju rizika kojom je obuhvaćeno 68 operativnih programa kako bi osigurala da se ispravci prijavljeni za 68 operativnih programa tijekom posljednje 3 godine učinkovito provode te, u slučaju dvojbi ili nedostatnih dokaza, odbija predmetne iznose od kumulativnih financijskih ispravaka uzetih u obzir za potrebe izračuna stope preostalih pogrešaka.

Cilj je Komisije da se u izvješćima tijelu koje daje razrješnicu navede točna i pouzdana slika procijenjenog rizika za proračun EU-a za svaku državu članicu, uzimajući u obzir i višegodišnji korektivni kapacitet. Službe Komisije u svojim godišnjim izvješćima o radu potpuno transparentno navode sve dostupne informacije.

Komisija svake godine temeljito revidira stope pogrešaka koje prijavljuju revizijska tijela. Zbog ovog postupka provjere i opsežnih rezultata svojih revizija Komisija može u godišnjim izvješćima o radu objaviti potpune i pouzdane potvrđene stope pogrešaka te, prema potrebi, osigurati odgovarajuće rezerve.

Za ilustraciju, Komisija smatra da se činjenicom da je tri uzastopne godine za Glavnu upravu za zapošljavanje i dvije uzastopne godine za Glavnu upravu za regionalnu i urbanu politiku njezina procijenjena stopa pogreške navedena u godišnjem izvješću o radu u skladu sa stopama pogreške Suda, potvrđuje valjanost i pouzdanost njezinog pristupa.

1. preporuka

Komisija smatra da se ova preporuka već provodi.

Komisija primjenjuje detaljan postupak provjere, uključujući misije za utvrđivanje činjenica na licu mjesta, kako bi osigurala točnost i pouzdanost stopa pogrešaka koje su prijavila revizijska tijela. Komisija alternativno koristi paušalne stope kad stope pogrešaka smatra nepouzdanima. Ovaj je postupak od 2009. nadopunjen opsežnom revizijom Komisije, pri čemu su provedene 269 revizije rada revizijskih tijela, uključujući ponovno obavljanje revizije, čime je obuhvaćeno približno 90 % dodijeljenih sredstava fondova. Komisija provodi i revizije rizika kako bi provjerila točnost prijavljenih financijskih ispravaka.

Komisija će i dalje osiguravati strogi nadzor prijavljenih stopa pogrešaka, pratiti i revidirati rad revizijskih tijela i provoditi ciljane revizije kvalitete njihovih postupaka radi evidentiranja i prijavljivanja financijskih ispravaka.

2. preporuka

Komisija je svojim prijedlogom za Uredbu o zajedničkim odredbama za razdoblje od 2014. do 2020. uvela, a zakonodavac je prihvatio, mogućnost neto financijskih ispravaka u slučaju ozbiljnih nepravilnosti utvrđenih nakon podnošenja godišnjih financijskih izvještaja koje revizijsko tijelo nije ranije otkrilo i/ili prijavilo.

Komisija isto tako namjerava u sekundarnom zakonodavstvu predložiti povećanje paušalnih ispravaka za višekratna kršenja koja uključuju iste nedostatke kad država članica nije poduzela odgovarajuće korektivne mjere za taj dio sustava koji je pogođen i koji podliježe ranijem ispravku.

84. Iznosi koje navodi Sud posljedica su strogih uvjeta predviđenih uredbom kojima se zahtijeva sveobuhvatna revizija Komisije i države članice, uključujući ponovno obavljanje revizije u skladu s međunarodnim revizijskim standardima prije mogućnosti ocjene funkcioniranja cjelokupnog sustava upravljanja i kontrole. Osim toga, Komisija je u većini slučajeva morala čekati dostavu stopa pogrešaka u 2010. ili čak u 2011. zbog sporog napretka provedbe. Komisija je morala pažljivo provjeriti te stope, kao i rezultate svoje prve ponovne revizije rada revizijskih tijela na licu mjesta kao bi ocijenila učinkovitost sustava upravljanja i kontrole.

85. Komisija na temelju vlastite ocjene izražava oštro neslaganje u pogledu svih 15 slučajeva navedenih u okviru 6. te smatra da su na kraju 2013. ispunjeni uvjeti za svaki od 61 programa. Komisija svoju ocjenu temelji na rezultatima opsežnih revizija pokrenutih u 2009. kako bi učinkovito potvrdila pouzdanost revizijskih tijela. Nadalje, ona uzima u obzir regulatorne odredbe, uključujući u nekim slučajevima upotrebu nestatističkog uzorkovanja kao najbolje procjene rizika i učinkovitosti sustava upravljanja i kontrole, kao i „kumulativni preostali rizik” koji se, kako je ranije navedeno, od 2012. izračunava za svaki program ili skupine programa. Osim toga, navedeni prigovori osobito su neodgovarajući za male operativne programe.

Štoviše, Komisija napominje da programi koje Sud navodi u okviru 6. predstavljaju 5 %, odnosno manje od 1 % odgovarajućih globalnih dodijeljenih sredstava za EFRR/KF, odnosno ESF.

86. Od revizije Suda predmetne glavne uprave Komisije zajednički su u rujnu 2013. razvile i donijele reviziju za praćenje odluka o statusu članka 73. koji je po prvi put dodijeljen u 2012. Osim toga, one su u rujnu 2013. donijele zajedničku odluku o ažuriranju plana u pogledu članka 73. i postupaka praćenja.

Vidi odgovor na 4. preporuku u nastavku

3. preporuka

Komisija smatra da je status jedinstvene revizije dodijeljen na temelju pouzdanih, dosljednih i transparentnih kriterija. Osim toga, Komisija smatra da će do kraja 2013. biti ispunjeni svi zahtjevi za te programe.

Komisija će nastaviti primjenjivati pouzdan pristup, dodatno pojašnjen provedbom njegova plana u pogledu članka 73. ažuriranog u rujnu 2013.

4. preporuka

Komisija smatra da se ova preporuka provodi ažuriranim planom i revizije za praćenje članka 73. donesene u rujnu 2013.

Nakon donošenja prve serije odluka o dodjeli statusa članka 73. u prvoj polovici 2012. i na temelju probnih revizija službe su Komisije razvile revizijsku metodologiju za praćenje koja uključuje ponovno obavljanje revizije i revizije radnih dokumenata u skladu s međunarodnim revizijskim standardima.

87. Komisija pozdravlja ocjenu Suda te nastavlja blisku suradnju s revizijskim tijelima radi stalnog poboljšanja svojih smjernica i potpore. Komisija aktivno promiče provedbu svojih revidiranih smjernica o uzorkovanju iz travnja 2013. seminarom za osposobljavanje u raznim decentraliziranim državama članicama kako bi osigurala odgovarajuće širenje informacija do svih predmetnih revizijskih tijela u tim državama članicama.

Komisija je pokrenula dijalog s revizijskim tijelima radi odgovarajuće pripreme za početak razdoblja od 2014. do 2020. i poboljšanja sekundarnog zakonodavstva u područjima koja se odnose na rad revizijskih tijela.

5. preporuka

Komisija se slaže s ovom preporukom i poduzima mjere kako bi osigurala poboljšano sekundarno zakonodavstvo te pravovremene i cjelovite smjernice unutar stabilnog metodološkog okvira za rad revizijskih tijela na temelju prikupljenog iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013.

Komisija će do kraja 2013. dodatno pojasniti neke aspekte postojećih smjernica u pisanom pojašnjenju.

Osim toga, u skladu s uredbom za programsko razdoblje od 2014. do 2020., Komisija je ovlaštena donijeti, provedbom i delegiranim aktima, obvezujuće modele i/ili zahtjeve za rad u području revizije revizijskih tijela koji bi se trebali temeljiti na iskustvu i dobrim praksama programskog razdoblja od 2007. do 2013.

89. Podjela odgovornosti jasno je utvrđena Ugovorom, Financijskom uredbom i propisima specifičnima za pojedini sektor. U kontekstu europskih strukturnih i kohezijskih fondova državama članicama na raspolaganju je znatna tehnička pomoć. One trebaju odlučiti o načinu korištenja dodijeljenih sredstava.

Vidi i odgovor Komisije na preporuku 6.

6. preporuka

Komisija smatra da je ova preporuka već primijenjena u procjeni učinka za 2011. (vidi bilješku 71.). Osim toga, Komisija napominje da države članice donose odluku o dodjeli financijske pomoći različitim kategorijama troška na temelju podijeljenog upravljanja i u pogledu načela supsidijarnosti.

Nadalje, uredbom za razdoblje od 2014. do 2020. Komisija jača svoj pristup troškovnoj učinkovitosti za koheziju. Posljedično, novim mjerama za provedbu fondova, uključujući mjerama u pogledu kontrole, „(...) poštuje se načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir dodijeljenu razinu potpore te se uzima u obzir ukupni cilj smanjenja administrativnog opterećenja tijela uključenih u upravljanje programima i njihovu kontrolu”.