IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU Četvrto polugodišnje izvješće o funkcioniranju schengenskog područja za razdoblje od 1. svibnja do 31. listopada 2013. /* COM/2013/0832 final */
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM
PARLAMENTU I VIJEĆU Četvrto polugodišnje izvješće o
funkcioniranju schengenskog područja
za razdoblje od 1. svibnja do 31. listopada 2013.
1.
Uvod
Kao
što je najavila 16. rujna 2011. u svojoj Komunikaciji o jačanju
upravljanja schengenskim područjem[1],
a čemu je Vijeće dalo potporu 8. ožujka 2012., Komisija Europskom
parlamentu i Vijeću podnosi polugodišnja izvješća o funkcioniranju
schengenskog područja. Ovim četvrtim izvješćem obuhvaćeno
je razdoblje od 1. svibnja do 31. listopada 2013.
2.
Prikaz stanja
2.1.
Stanje na vanjskim granicama schengenskog
područja[2]
U razdoblju od travnja do lipnja 2013.
otkriveno je 24 805 nezakonitih prelazaka granica, što
predstavlja porast od 7,4 % u odnosu na isto razdoblje u 2012. te porast
od 155 % u odnosu na prvo tromjesečje 2013. To je najveći porast
zabilježen između dvaju uzastopnih tromjesečja od 2008., a
najvjerojatnije je povezan, s jedne strane, s boljim vremenskim uvjetima na
Sredozemnom moru te, s druge strane, izmjenama u politici azila u Mađarskoj.
Od siječnja 2013. podnositelji
zahtjeva za azil u Mađarskoj slali su se u objekte otvorenog tipa umjesto
u zatvorene, iz kojih bi ubrzo pobjegli u druge države članice. Broj
otkrivenih nezakonitih prelazaka granica porastao je sa 911 u zadnjem tromjesečju
2012. i 2 405 u prvom tromjesečju
2013. na 8 775 osoba u drugom tromjesečju 2013. U razdoblju od travnja do lipnja 2013.
Mađarska je od sviju država članica otkrila najviše nezakonitih
prelazaka granica, 35 % od ukupnog broja na razini EU-a, nakon čega
slijede Italija i Grčka s po 26 % od ukupnog broja u EU-u.
Međutim,
Mađarska je u srpnju 2013. ponovno izmijenila svoje propise i više se
koristi objektima zatvorenog tipa. Od tada se broj otkrivenih nezakonitih
prelazaka granica smanjio. Prema tvrdnjama mađarskih tijela to bi
smanjenje moglo biti i posljedica pojačane suradnje s Kosovom[3]. Kada
je riječ o državljanstvu, najveći broj otkrivenih nezakonitih
prelazaka granica odnosi se na migrante iz Kosova, kojih je u razdoblju od
travnja do lipnja 2013. bilo 4 456. Osim toga otkriveno je i 3 098
migranata iz Albanije, uglavnom u Grčkoj. Broj
građana Sirije koji su uhvaćeni u nezakonitom prelasku granica
porastao je sa 2 024 u drugom tromjesečju 2012. na 2 784 osobe u
drugom tromjesečju 2013., a uglavnom su otkriveni na Egejskom moru
(1 322 osobe). Nakon pokretanja grčke operacije Aspida povećan
je broj otkrivenih prelazaka na tursko – bugarskoj granici, sa 159 otkrivenih
slučajeva u drugom tromjesečju 2012. na 1 059 u istom
tromjesečju 2013. Tijekom ljeta 2013. broj otkrivenih građana Sirije
nastavio je rasti (1 840 u srpnju 2013. i 3 413 u kolovozu 2013.)
osobito na talijanskoj morskoj granici i tursko – bugarskoj kopnenoj granici.
Međutim, građani Sirije koji na schengensko područje ulaze,
između ostalog, u Grčkoj, često nastave put i traže azil u
Švedskoj ili Njemačkoj. U tom kontekstu treba spomenuti da je švedski
Odbor za migracijsku politiku 2. rujna 2013. proglasio novo pravno stajalište,
prema kojem osobe iz Sirije koje su prethodno dobile trogodišnju boravišnu
dozvolu sada dobivaju dozvolu stalnog boravka. Osobe koje posjeduju stalnu
boravišnu dozvolu nakon toga se mogu prijaviti za dodjelu prava na spajanje
obitelji.[4]
Nakon znatno
povećanog broja dolazaka migranata na područje središnjeg Sredozemlja
od ljeta 2013. i tragične pomorske nesreće kod talijanskog otoka
Lampeduse, Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove je 7. i 8.
listopada odlučilo osnovati radnu skupinu kako bi se u budućnosti
spriječile takve tragedije. Komisija je preuzela rukovođenje tom
radnom skupinom, koja bi trebala utvrditi mehanizme na raspolaganju EU-u kojima
bi se moglo učinkovitije koristiti. To između ostalog uključuje
zajedničke operacije Frontexa na Sredozemlju.
2.2.
Stanje unutar schengenskog područja
U
razdoblju od travnja do lipnja 2013. otkriveno je preko 80 000
slučajeva nezakonitog boravka u EU-u, većinom u unutranjem
području, a manjim dijelom na vanjskim granicama. Najviše je
slučajeva otkriveno u Njemačkoj (11 683), zatim u Francuskoj
(8 563) i Španjolskoj (8 156)[5].
Od
30. rujna do 13. listopada 2013. u državama članicama[6], kao i
u Norveškoj i Švicarskoj, u okviru operacije Perkunas prikupljene su
informacije o migracijskim tokovima unutar područja EU-a/schengenskog
područja – operacija Perkunas. Jedan je od ciljeva operacije istražiti
povezanost nezakonitih prelazaka vanjskih granica i sekundarnih kretanja unutar
EU-a i schengenskog područja. Prema podacima litavskog predsjedništva
uhvaćeno je 10 459 osoba u nezakonitom prelasku granica, od čega
4 800 u Italiji i 1 606 u Njemačkoj. U
razdoblju od ožujka do svibnja 2013. AIRPOL (mreža policijskih službi,
graničara i drugih nadležnih službi za provođenje zakona koje djeluju
u zračnim lukama) je koordinirao akciju koja za cilj ima borbu protiv
trgovine ljudima i krijumčarenja ljudi, uporabe lažnih isprava, krađe
identiteta, organiziranog kriminala i terorizma. Sedamnaest zračnih luka
koje su u četrnaest zemalja sudjelovale u operaciji provodile su tijekom
24 sata ciljne mjere za rizične letove unutar EU-a i svoje rezultate dostavile
AIRPOL-u na daljnju analizu. Tijekom operacije kontrolirana su 122 leta, kojom
prilikom je uhvaćeno 26 osoba, uglavnom na letovima iz Budimpešte za
Berlin. Iako
su navedene informacije korisne, još uvijek postoji potreba za boljim prikupljanjem
podataka i poboljšanom analizom nezakonitih migracijskih kretanja unutar EU-a.
Kako bi se odgovorilo na tu potrebu, Frontex će, na inicijativu Komisije i
na osnovi dostupnih podataka koje su dostavile države članice, izraditi
posebno prilagođenu analizu rizika o migracijskim kretanjima unutar EU-a
do sredine studenoga 2013. Pored toga, Frontexova mreža za analizu rizika
sredinom će prosinca 2013. dogovoriti pokazatelje tih kretanja koji
će se od siječnja 2013. redovito prikupljati.
3.
Primjena schengenske pravne stečevine
3.1.
Slučajevi privremenog ponovnog uvođenja
nadzora na unutarnjim granicama
U
članku 23. Zakonika o schengenskim granicama [7]
predviđa se da u slučaju pojave ozbiljne prijetnje za javni poredak
ili unutarnju sigurnost država članica može iznimno ponovo uvesti nadzor
državne granice na svojim unutarnjim granicama. U razdoblju od 1. svibnja do
31. listopada 2013. nijedna država članica nije ponovno uvela nadzor na
svojim unutarnjim granicama.
3.2.
Zadržavanje stanja u kojemu ne postoji nadzor unutarnjih
granica
Dva
područja schengenske pravne stečevine na koja se često odnose
navodi o njezinu kršenju jesu pitanje imaju li policijske kontrole blizu
unutarnje granice učinak istovjetan graničnoj kontroli (članak
21. Zakonika o schengenskim granicama) te obveza uklanjanja prepreka protoku
prometa, primjerice ograničenja brzine, s cestovnih graničnih
prijelaza na unutarnjim granicama (članak 22. Zakonika o schengenskim
granicama). U razdoblju od 1. svibnja do 31. listopada 2013. Komisija je
zatražila informacije o mogućem kršenju članka 21. i/ili članka
22. Zakonika o schengenskim granicama u jednom novom predmetu (odnosi se na
Španjolsku), dok je dva predmeta zatvorila (u vezi s Latvijom i Litvom) a u
vezi sa šest postojećih predmeta nastavlja istragu (u vezi s Austrijom,
Češkom Republikom; Njemačkom, Slovačkom i Švedskom).
3.3.
Navodi o kršenju drugih dijelova schengenske pravne
stečevine
Prenošenje
Direktive o vraćanju (2008/115/EZ) u nacionalna zakonodavstva Rok za
prenošenje Direktive o vraćanju (2008/115/EZ) istekao je 24. prosinca
2010. Sve države članice za koje je ta Direktiva obvezujuća i sve
pridružene zemlje osim Islanda izvijestile su o potpunom prenošenju Direktive u
nacionalna zakonodavstva. Komisija detaljno ispituje pravno prenošenje i
praktičnu primjenu u državama članicama te će prvo izvješće
o primjeni podnijeti do kraja 2013., kao dio Komunikacije o EU-ovoj politici
vraćanja. Provedba
Uredbe o malograničnom prometu (EZ br. 1931/2006) Od
stupanja na snagu režima malograničnog prometa u 2006. Komisija prati
njegovu provedbu. U odnosu na prethodno izvješće Komisija je od dviju
država članica (Mađarska i Slovačka) zatražila informacije te
nastavila ispitivanje u vezi s tri države članice (Latvija, Poljska i
Slovenija) o dvostranim sporazumima koje su te države sklopile sa susjednim
trećim zemljama. Mjere
koje Komisija poduzima u vezi s tim predmetima djelomično se temelje na
presudama Europskog suda od 21. ožujka 2013. u predmetu C-254/11 (Shomodi). Sud
tvrdi da se vlasnik dozvole za malogranični promet može slobodno kretati u
pograničnom području tijekom razdoblja u trajanju do tri mjeseca ako
je njegov boravak neprekinut te da ima novo pravo boravka na puno razdoblje
svaki puta kada njegov boravak bude prekinut. Pored toga, boravak nositelja dozvole
za malogranični promet mora se smatrati prekinutim čim se
dotična osoba vrati u državu u kojoj ima boravište, neovisno o broju i
učestalosti prelazaka granica.
3.4.
Otkrivene slabosti u okviru mehanizma schengenskog
ocjenjivanja
U
okviru sadašnjeg schengenskog mehanizma ocjenjivanja[8]
primjenu schengenske pravne stečevine od strane država članica
redovito ocjenjuju stručnjaci iz država članica, Glavnog tajništva
Vijeća te iz Komisije. U
razdoblju od 1. svibnja do 31. listopada 2013. izvršeno je schengensko ocjenjivanje
u vezi s kopnenim granicama u Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj i
Sloveniji, kao i u vezi sa sustavom SIS/Sirene u Češkoj Republici, na
Malti, u Slovačkoj i Sloveniji. Izvješća se finaliziraju i
očekuje se da će uključivati i pozitivne i negativne komentare
te preporuke o pitanjima poput osposobljavanja, primjene analize rizika,
razmjene informacija, međunarodne suradnje te infrastrukture na
graničnim prijelazima. Kao što je to bio slučaj i tijekom prethodnih
šest mjeseci, ima prostora za poboljšanja, ali nisu pronađeni nedostaci
zbog kojih bi bilo potrebno neposredno djelovanje Komisije. Nakon
ponovnog posjeta Grčkoj u listopadu 2013. Komisija navodi da je postignut
napredak u upravljanju vanjskim granicama te zemlje i poziva Grčku da
nastavi provoditi schengenski akcijski plan, naglašavajući svoju podršku
grčkim naporima, između ostalog s pomoću Fonda za vanjske
granice, budućeg Fonda za unutarnju sigurnost te uz pomoć Frontexa. Za
okvirni vremenski raspored schengenskih ocjenjivanja za razdoblje od studenoga
2013. do travnja 2014. vidi Prilog I. Kada
je riječ o samom mehanizmu schengenskog ocjenjivanja, Vijeće je 7.
listopada 2013. odlučilo donijeti novi mehanizam, kojime se mogu utvrditi
nedostaci u ranim fazama i osigurati primjereni korektivni mehanizmi, naknadni
postupci i transparentnost. Komisija će
biti zadužena za koordiniranje novog mehanizma, budući da će ona
zajedno sa stručnjacima država članica provoditi ocjenjivanje te
preuzeti odgovornost za donošenje izvješća i predlaganje mogućih
poboljšanja. Pored toga Komisija će organizirati nenajavljenje posjete na
terenu, primjerice schengenskim unutarnjim granicama. Ipak,
moguće su veoma iznimne situacije kada prijedlozi korektivnih mjera nisu
dovoljni kako bi se osiguralo da mogući dugotrajni nedostaci uočeni
kod država članica pri vršenju nadzora nad njihovim vanjskim granicama
budu primjereno ili dovoljno brzo uklonjeni. Novim se mehanizmom stoga
predviđa donošenje odluke na inicijativu Komisije o privremenom ponovnom
uvođenju nadzora nad unutarnjim granicama ako država članica ne
uspijeva primjereno upravljati svojim vanjskim granicama. To je krajnja
izvanredna mjera kojoj se pribjegava u zaista kritičnim situacijama kako
bi se osiguralo da se problemi mogu riješiti, a da se pri tome minimalno
utječe na slobodu kretanja. Uredba
o novom mehanizmu schengenskog ocjenjivanja stupa na snagu 20 dana nakon što je
6. studenoga 2013. objavljena u Službenom listu. Međutim, kada je
riječ o sadašnjim schengenskim državama, ona se u praksi primjenjuje
godinu dana kasnije. Za ostale države članice EU-a koje žele pristupiti
schengenskom području, uredba se počinje primjenjivati najkasnije 1.
siječnja 2016. Treba napomenuti da se, budući da je ocjenjivanje
Rumunjske i Bugarske završeno, te dvije države neće ponovno ocjenjivati u
okviru novog mehanizma. Nakon pristupanja Hrvatske EU-u 1. srpnja 2013. i nakon
što ta država izvijesti da je spremna, izradit će se planovi za
schengensko ocjenjivanje u skladu s novim postupkom.
3.5.
Ukidanje nadzora na unutarnjim granicama s
Bugarskom i Rumunjskom
Nakon
što je Vijeća u lipnju 2011. zaključilo da Bugarska i Rumunjska
ispunjuju kriterije za potpunu primjenu schengenske pravne stečevine,
provedene su dodatne mjere kojima će se pridonijeti njihovu pristupanju.
Međutim, Vijeće još nije u mogućnosti donijeti odluku o ukidanju
nadzora unutarnjih granica s tim državama, ali se tim pitanjem ponovno
namjerava baviti na svojem zasjedanju 7. i 8. prosinca 2013. Komisija i dalje u
potpunosti podupire pristupanje Bugarske i Rumunjske schengenskom
području.
3.6.
Tehničke izmjene Zakonika o schengenskim
granicama itd.
Nakon sporazuma
o paketu za upravljanje schengenskim područjem u svibnju 2013. Europski
parlament odobrio je izmjene Zakonika o schengenskim granicama, koje je
Vijeće donijelo u lipnju 2013.[9]
te su stupile na snagu 19. srpnja 2013. Svrha je tih izmjena ukloniti
različita tumačenja Zakonika o schengenskim granicama i odgovoriti na
praktične probleme koji su se pojavili nakon stupanja Zakonika na snagu.
Glavne izmjene jesu uvođenje jasne definicije metode izračuna
„boravka koji ne prelazi 90 dana ni u jednom razdoblju od 180 dana” (kratki
boravak) za državljane trećih zemalja unutar schengenskog područja te
pojašnjenje u vezi s obveznim trajanjem važenja putnih isprava državljane
trećih zemalja.
4.
Prateće mjere
4.1.
Uporaba schengenskog informacijskog sustava
Druga generacija
schengenskog informacijskog sustava (SIS II) počela je djelovati 9.
travnja 2013. Nakon isteka jednomjesečnog razdoblja intenzivnog nadzora,
koji je uslijedio nakon toga i koji je prošao bez incidenata, operativno upravljanje
sustavom SIS II povjereno je Europskoj Agenciji za operativno upravljanje
opsežnim informatičkim sustavima u području slobode, sigurnosti i
pravde (eu-LISA). Nakon što je počeo s radom, SIS II neometano
funkcionira. Zahvaljujući njegovoj poboljšanoj funkcionalnosti i
općenitoj učinkovitosti tim se sustavom znatno pridonosi zaštiti
sigurnosti i slobodnom kretanju osoba u schengenskom području. Broj
upozorenja pohranjenih u sustavu SIS II stalno raste. Prve neformalne
procjene provedbe sustava SIS II kako ih je provela Komisija u srpnju 2013.
pokazale su da države članice općenito primjenjuju nove kategorije
upozorenja i funkcije, što rezultira znatno većim brojem rezultata
pretraživanja koje provode države članice. To se posebno odnosi na države
članice koje vrše izravne upite na središnjem sustavu. Za razliku od toga
neke su države članice zabilježile manji broj rezultata tijekom prva dva
mjeseca djelovanja sustava SIS II u odnosu na isto razdoblje u 2012. Iz
raspoloživih podataka vidljivo je da su razlog tomu prilagodbe okruženju
sustava SIS II koje se još uvijek provode u unutarnjoj organizaciji država
članica, nedovoljna obučenost krajnjih korisnika odnosno nepotpuna
primjena sustava SIS II. Nove kategorije podataka i funkcija sustava SIS II
zapravo još nisu u potpunosti primijenile sve države članice.
Uzimajući u obzir presudnu važnost sustava SIS II za funkcioniranje
schengenskog područja, njegova puna provedba te sigurno i neometano
djelovanje i dalje su od izuzetnog značaja. Kako bi se još bolje
procijenilo trenutačno stanje i ostvareni napredak u primjeni sustava SIS
II, a uz schengenska ocjenjivanja koja su u tijeku, Komisija u posljednjem
tromjesečju 2013. namjerava provesti dodatnu anketu u kojoj se procjenjuju
statistički podaci o broju rezultata pretraživanja država članica.
4.2.
Uporaba viznog informacijskog sustava
Vizni
informacijski sustav (VIS)[10]
jest sustav za razmjenu informacija o vizama za kratkotrajni boravak. Nakon
završetka zadnjeg izvještajnog razdoblja (30. travnja 2013.) VIS je počeo
djelovati u šestoj (istočna Afrika) i sedmoj regiji (južna Afrika). Dana
5. rujna počeo se primjenjivati u osmoj regiji (Južna Amerika)[11].
Nadalje, 14. studenoga 2014. planira se početak primjene VIS-a u devetoj
(središnja Azija), desetoj (jugoistočna Azija) i jedanaestoj regiji
(Palestina). Završene su rasprave o utvrđivanju treće i posljednje
skupine regija za primjenu sustava i s tim u vezi je 30. rujna 2013. donesena
Provedbena odluka. VIS
dobro funkcionira i do 31. listopada 2013. u sustavu je obrađeno 5,0
milijuna zahtjeva za izdavanje schengenske vize, dok ih je izdano 4,2 milijuna.
Unatoč stalnom nastojanju država članica, pitanje koje izaziva
najviše zabrinutosti srednjoročni je i dugoročni učinak
neprimjerene kvalitete podataka (biometrijskih i alfanumeričkih), koje
konzularna predstavništva dostavljaju u VIS.
4.3.
Vizna politika i sporazumi o ponovnom prihvatu
Mehanizam za
praćenje nakon liberalizacije viznog režima za zemlje zapadnog Balkana Prema podacima
kojima raspolaže Frontex ukupan broj zahtjeva za azil iz zemalja zapadnog
Balkana koje su izuzete od obveze posjedovanja vize, a koji su podneseni onim
državama članicama EU-a i schengenskog područja na koje se takvi
zahtjevi najčešće odnose, u razdoblju između siječnja 2013.
i rujna 2013. smanjio se za 5,6 % u odnosu na isto razdoblje prošle
godine. Ove je godine isto tako vidljiv skoro identičan trend kretanja
tijekom različitih godišnjih razdoblja, uz postupan rast broja zahtjeva od
svibnja 2013. Taj je trend rezultat zahtjeva koje podnose državljani Srbije i
bivše jugoslavenske republike Makedonije. Najčešće je odredište i
dalje Njemačka, zatim Švedska, Belgija, Švicarska i Luksemburg. Sporazumi o ponovnom prihvatu Kako
bi se olakšao ponovni prihvat u matičnu zemlju onih osoba koje neovlašteno
borave u nekoj od država članica, 18. travnja 2013. potpisan je sporazum s
Kabom Verde. Europski parlament dao je suglasnost 11. rujna a Odluka
Vijeća potrebna za sklapanje sporazuma donesena je 9. listopada 2013. Sada
se s Kabom Verde trebaju razmijeniti obavijesti o ratificiranju te bi sporazum
(zajedno sa sporazumom o ublažavanju viznog režima) uskoro trebao stupiti na
snagu. Postupak sklapanja sporazuma o ponovnom prihvatu s Turskom pokrenut je u
lipnju 2012. te se očekuje njegovo potpisivanje i pokretanje dijaloga o
liberalizaciji viznog režima. U listopadu 2012. parafiran je sporazum o
ponovnom prihvatu s Armenijom, nakon čega je 19. travnja 2013. potpisan te
se očekuje njegovo skoro stupanje na snagu. Pored toga završeni su
pregovori s Azerbajdžanom o sporazumima o ublažavanju viznog režima i ponovnom
prihvatu te su oba sporazuma parafirana 29. srpnja 2013.; u Vijeću i
Europskom Parlamentu uskoro će se raspravljati o prijedlozima odluka
Vijeća o njihovu potpisivanju i sklapanju. [1] COM (2011) 561 završna verzija [2] Frontexova tromjesečna analiza rizika za razdoblje
od travnja do lipnja 2013. [3] Ovim nazivom ne dovode se u pitanje
stajališta o statusu te se on koristi u skladu s rezolucijom UNSCR 1244/1999 i
mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašavanju neovisnosti Kosova [4] Web-mjesto švedskog Odbora za migracijsku
politiku 5. rujna 2013. [5] Frontexova tromjesečna analiza rizika za razdoblje
travanj – lipanj 2013. [6] Nisu sudjelovale Hrvatska, Grčka, Irska, Luksemburg
i Švedska. [7] Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i
Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se
uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama),
kako je izmijenjena Uredbom br. 610/2013 [8] SCH/Com-ex (98) 26 def. [9] Uredba (EU) br. 610/2013 Europskog
parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ)
br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o Zakoniku Zajednice o
pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o
schengenskim granicama), Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma, uredaba
Vijeća (EZ) br. 1683/95 i (EZ) br. 539/2001 i uredaba (EZ)
br. 767/2008 i (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća [10]
Odluka Vijeća od 8. lipnja 2004. o uspostavi viznog informacijskog sustava
(VIS) (2004/512/EZ) [11]
Provedbena odluka Komisije od 21. rujna 2011. o određivanju datuma za
početak djelovanja viznog informacijskog sustava (VIS) u prvoj regiji
(2011/636/EU), Provedbena odluka Komisije od 21. rujna 2012. o određivanju
datuma za početak djelovanja viznog informacijskog sustava (VIS) u
trećoj regiji (2012/512/EU), Provedbena odluka Komisije od 7. ožujka 2013.
o određivanju datuma početka rada viznog informacijskog sustava (VIS)
u četvrtoj i petoj regiji (2013/122/EU), Provedbena odluka Komisije od 5. lipnja
2013. o određivanju datuma za početak djelovanja viznog
informacijskog sustava (VIS) u šestoj i sedmoj regiji (2013/266/EU),
Provedbena odluka Komisije оd 20. kolovoza 2013. o utvrđivanju
datuma za početak djelovanja viznog informacijskog sustava (VIS) u osmoj
regiji (2013/441/EU)