1.         TRŽIŠTE RADA I SOCIJALNA KRETANJA I IZAZOVI U EUROPSKOJ UNIJI[1]

Nezaposlenost u 28 država članica EU-a dosegnula je rekordnu razinu. Iako se između 2003. i 2008. stopa nezaposlenosti smanjila za više od 2 postotna boda, financijska i gospodarska kriza dovela je do velikog porasta nezaposlenosti (slika 1.). Između 2008. (godišnja stopa) i drugog tromjesečja 2013. (sezonski usklađena) stopa nezaposlenosti u državama članicama EU-a (EU-28) porasla je sa 7,1 % na 10,9 %. Kretanja su uglavnom bila slična za različite skupine na tržištu rada, uz nekoliko iznimaka. Kao prvo, čini se da je nezaposlenost mladih općenito u većoj mjeri ovisna o poslovnom ciklusu. Kao drugo, kada je nastupila kriza, nezaposlenost je brže rasla među muškarcima nego među ženama, uglavnom stoga što su krizom najviše bili pogođeni sektori u kojima prevladavaju muškarci. To je vidljivo iz većeg rasta ukupne nezaposlenosti od nezaposlenosti žena između 2008. i 2009. Kada je riječ o strukturnim razlikama, zamjetne su znatno veće stope nezaposlenosti među mladima, niskokvalificiranim radnicima i državljanima trećih zemalja[2].

Slika 1.: Kretanje stopa nezaposlenosti u EU-28 nakon 2003. – ukupna stopa, mladi, stariji radnici i niskokvalificirani radnici

Napomena: Podaci za 2013. odnose se na drugo tromjesečje; podaci za razdoblje od 2003. do 2012. godišnji su podaci; izvor: Eurostat

Nezaposlenost je prestala rasti sredinom 2013. Od početka 2013. stopa nezaposlenosti ostala je relativno stabilna. U rujnu 2013. ukupni broj nezaposlenih iznosio je gotovo 26,9 milijuna (sezonski usklađeno), što odgovara stopi od 11 %, koja je ostala nepromijenjena šesti mjesec zaredom. Međutim, još uvijek je prerano donositi zaključke o budućem kretanju stope nezaposlenosti, odnosno o tome znači li to početak preokreta trenda. Kretanja nisu svugdje ista unutar EU-a. U usporedbi s rujnom 2012. nezaposlenost se povećala u 16 država članica (najviše EL, CY, IT i NL), a smanjila se u 12 država (najviše u baltičkim državama, IE i HU). Ta su odstupanja u većoj ili manjoj mjeri u skladu s kretanjima BDP-a u državama članicama.

Dugoročna nezaposlenost i dalje raste zbog dugotrajnosti krize. Na kraju drugog tromjesečja 2013. dugoročna nezaposlenost dosegnula je rekordnu brojku od 12,5 milijuna u EU-28, što čini gotovo 5 % aktivnog stanovništva. Nakon 2008. dugoročna se nezaposlenost otprilike udvostručila porastavši u gotovo svim državama članicama izuzev Njemačke (u kojoj se stopa između 2008. i 2012. smanjila s 4 % na 2,5 %) i Luksemburga (u kojem je stopa tijekom navedenog razdoblja ostala stabilna na razini od 1,5 %). Tijekom godine do drugog tromjesečja 2013., dugoročna nezaposlenost izražena kao postotak ukupne nezaposlenosti  povećala se s 45 % na 47,1 % u EU-28 (odnosno s 47,0 % na 49,5 % u državama članicama europodručja (EA-17)).

Zamjetno je sve veće odstupanje u stopi nezaposlenosti među državama članicama, osobito unutar europodručja. Od početka krize nezaposlenost se znatno povećala na jugu i na periferiji europodručja, dok je u ostalim državama članicama porast nezaposlenosti bio puno manji. U kolovozu 2013. stopa nezaposlenosti kretala se u rasponu od 4,9 % u Austriji, 5.2 % u Njemačkoj i 5,9 % u Luksemburgu do 26,6 % u Španjolskoj te 27,6 % u Grčkoj[3]. Pored nerazmjerno visoke stope u Grčkoj i Španjolskoj, nezaposlenost je znatno iznad prosjeka EU-28 u Portugalu, Hrvatskoj i na Cipru sa stopom većom od 16 %. Uspoređujući promjenu stopa nezaposlenosti, najveće godišnje povećanje (između rujna 2012. i rujna 2013.) zabilježeno je na Cipru (+ 4,4 postotna boda). Relativno negativan trend vidljiv je i u Nizozemskoj (ali uz početnu nisku stopu) i Italiji te u nešto manjoj mjeri u Belgiji, Bugarskoj, Hrvatskoj, Luksemburgu i Sloveniji.

Nezaposlenost među mladima i dalje je vrlo visoka. U rujnu 2013. stopa nezaposlenosti mladih u EU-28 iznosila je više od 23,5 %, što je povećanje od 0,4 postotna boda u odnosu na prethodnu godinu, no u proteklih šest mjeseci ostala je stabilna. Razlika u stopi među državama članicama je znatna, a prema podacima za rujan 2013. stopa nezaposlenosti kreće se u rasponu od 7,7 % u Njemačkoj i 8,7 % u Austriji do 56,5 % u Španjolskoj i 57,3 % u Grčkoj. U proteklih nekoliko mjeseci odstupanje se prestalo povećavati, ali je i dalje veliko.

Nastavlja rasti udio mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET - Neither in Education, Employment, or Training). Između 2008. i 2011. stopa NEET za mlade ljude u dobi između 15 i 24 godine povećala se za 2 postotna boda na 12,9 % (slika 2.). U 2012. došlo je do daljnjeg povećanja stope NEET na razini EU-a, ali manjeg nego u prethodnim godinama te ne u svim državama članicama (smanjenje je zabilježeno u AT, UK, LT, LV, RO i BG). Stope su i dalje visoke u velikoj većini država članica (LT, MT, PL, FR, BE, EE, SK, UK, PT, HU, LV, CY, HR, RO, IE, ES, EL, IT i BG), a osobito su zabrinjavajuća najnovija kretanja (2011. – 2012.) u Grčkoj i Sloveniji te u nešto manjoj mjeri u Italiji i Mađarskoj. Stopa NEET nešto je viša za žene nego za muškarce: u 2012. iznosila je 13,4 % za žene i 12,9 % za muškarce (ukupno 13,1 %). Fenomen mladih koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja velikim je dijelom posljedica povećanja nezaposlenosti među mladima, a ne povećanja neaktivnosti zbog nedostatka obrazovanja.

Slika 2.: Ukupna stopa NEET (u dobnoj skupini od 15 do 24 godine) u državama članicama

Izvor: Eurostat

Stopa mladih koji rano napuštaju školovanje u postupnom je padu. Stopa mladih koji rano napuštaju školovanje (ESL - Early School Leaving) u 2012. se s 13,4 %, koliko je iznosila u prethodnoj godini, smanjila na 12,7 %. Rano napuštanje školovanja i dalje predstavlja ozbiljan problem kojim je pogođeno 5,5 milijuna ljudi među kojima je preko 40 % nezaposlenih. U 2012. ta je stopa u 12 država članica bila manja od cilja od 10 % zadanog strategijom Europa 2020. ESL je bio najviši u Španjolskoj, Portugalu i na Malti sa stopom većom od 20 %. Europa je ostvarila dobar napredak ka postizanju cilja da do 2020. udio stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem dosegne brojku od najmanje 40 %. U 2012. udio stanovništva sa završenim tercijarnim obrazovanjem iznosio je 35,7 %.

Unatoč krizi stope aktivnosti poboljšale su se u mnogim državama članicama, uglavnom zahvaljujući povećanju stope aktivnosti među starijim zaposlenicima i ženama (starosne skupine 55 – 64). Između 2008. (2. tromjesečje) i 2013. (2. tromjesečje) stopa aktivnosti stanovništva u dobnoj skupini između 15 i 64 godine u EU-28 porasla je sa 70,7 % na 71,9 %, premda postoje znatna odstupanja među pojedinim državama. Stopa aktivnosti najviše se povećala u Češkoj Republici, na Malti, u Litvi i Mađarskoj, dok je najveće smanjenje zabilježeno u Danskoj (ali s vrlo visoke stope), Irskoj i Hrvatskoj. Premda su se tijekom vremena povećale stope aktivnosti žena, još uvijek postoji velik jaz u usporedbi sa stopama za muškarce: 12,1postotna boda u drugom tromjesečju 2013. (uz stopu od 78 % za muškarce i 65,9 % za žene). Razlike između muškaraca i žena u stopama aktivnosti osobito su velike u nekoliko južnih država članica EU-a, primjerice u Grčkoj, Italiji i Portugalu. Iako se neke zemlje mogu pohvaliti visokom stopom aktivnosti žena, u tim je zemljama istodobno velik broj žena zaposlen s nepunim radnim vremenom, npr. u drugom tromjesečju 2013. u Nizozemskoj (77,3 %), Njemačkoj (46,5 %) i Austriji (45,6 %) .

Stopa zaposlenosti i dalje pokazuje negativan trend te je potreban je snažan zaokret trenda da bi se dosegnuo cilj strategije Europa 2020. od 75 % za muškarce i žene dobne skupine od 20 do 64 godine.  Od pojave krize stopa zaposlenosti u EU-28 smanjila se za gotovo 2 postotna boda te je do konca 2012. iznosila samo 68 % (slika 3.). Od tada se ta brojka nastavila smanjivati. Između drugog tromjesečja 2012. i drugog tromjesečja 2013. stopa zaposlenosti smanjila se za 0,6 postotnih bodova u europodručju odnosno 0,42 postotna boda u EU-28. 

Slika 3.: Kretanje stopa zaposlenosti u EU-28 i europodručju u odnosu na ciljeve strategije Europa 2020. (dobna skupina od 20 do 64 godine)

Napomena: Stope zaposlenosti za 2000. i 2001. navedene su za EU-27 umjesto za EU-28; podaci za 2013. odnose se na drugo tromjesečje; izvor: Eurostat (LFS) i ciljevi strategije Europa 2020.

Povećanja i smanjenja stope zaposlenosti tijekom krize nisu ravnomjerno raspoređena. Od 2008. stope zaposlenosti za muškarce (dobne skupine 20 – 64) smanjile su se za više od 3 postotna boda (sa 77,9 % u 2008. na 74,5 % u 2012.), dok se istodobno zaposlenost žena tek neznatno smanjila, a tijekom protekle godine čak se i malo povećala. Zabilježeno je znatno povećanje stope zaposlenosti starijih zaposlenika (od 2008. ta se stopa povećala za 3,3 postotna boda narastavši na 48,8 % u 2012. sa zamjetnim povećanjem u Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu, Mađarskoj, Nizozemskoj i Poljskoj), osobito žena (porast od 5,0 postotnih bodova). Gledajući stupanj obrazovanja, pad zaposlenosti bio je najviši među osobama niskih kvalifikacija, a najmanji među visokoobrazovanim osobama. Stopa zaposlenosti državljana trećih zemalja (starosne skupine 20 – 64 godine) u EU-28 spustila se s 58,5 % u 2010. na 56,8 % u 2012. Kada je riječ o trendovima zapošljavanja po sektorima, u razdoblju između drugog tromjesečja 2012. i drugog tromjesečja 2013. najveći su gubici zabilježeni u građevinarstvu (-4,5 %), poljoprivredi (-1,5 %) i proizvodnji (-1,2 %) Osobito su velika povećanja u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT)(+2,5 %). Iako je proteklih pet godina bilo nepovoljno razdoblje za stalno zapošljavanje, najveći teret usklađenja pao je na zaposlene na određeno vrijeme (ugovor o radu im nije obnovljen). Naposljetku, zaposlenost u punom radnom vremenu u padu je četvrtu godinu za redom, a od posljednjeg tromjesečja 2008. smanjila se za 8,3 milijuna (-4.6 %). S druge strane, proteklih se godina bilježi stalan porast radnih mjesta u nepunom radnom vremenu, s povećanjem od 6,4 % odnosno 2,5 milijuna od zadnjeg tromjesečja

U rastu zaposlenosti vidljive su razlike među državama. Kao što je vidljivo iz slike 4., među državama članicama postoje znatne razlike u stopi zaposlenosti, pri čemu je do drugog tromjesečja 2012. rast zaposlenosti bio osobito negativan u Latviji, Grčkoj, Litvi, Irskoj i Španjolskoj. Od drugog tromjesečja 2012. stopa zaposlenosti se povećala u baltičkim zemljama te u Irskoj. Međutim, u nekoliko drugih zemalja se smanjila, osobito na Cipru, u Španjolskoj, Portugalu i Mađarskoj. Ukupno gledano, u nekim „ključnim” zemljama europodručja (uključujući MT) zaposlenost je bila na prilično zadovoljavajućoj razini, dok se u južnim zemljama europodručja, npr. u IT i ES, nastavila smanjivati, što potvrđuje sve veće odstupanje unutar europodručja u pogledu nezaposlenosti (vidi gore).

Slika 4.: Kretanje stope zaposlenosti (broja osoba) od drugog tromjesečja 2008., po državama članicama

Napomena: Prvo tromjesečje 2013. za Mađarsku i Hrvatsku; izvor: Eurostat (nacionalni računi), izračuni Glavne uprave za zapošljavanje

Očekuje se lagano povećanje zaposlenosti, uglavnom kao rezultat predviđenog rasta BDP-a. Trenutno se stopa slobodnih radnih mjesta kreće oko 1,5 %, što je otprilike prosjek od kraja 2010.[4] Srednjoročno gledano, nekoliko će trendova dovesti do daljnjeg povećanja broja radnih mjesta, osobito u nekim područjima. Primjerice, tehnološki napredak omogućit će otvaranje novih radnih mjesta u sektoru IKT-a (očekuje se da će se do 2015. otvoriti 900 000 radnih mjesta za stručnjake u području IKT-a), dok će starenje stanovništva, usprkos postojećim ograničenjima u proračunima za zdravstvo, srednjoročno dovesti do povećanja potražnje za zdravstvenim djelatnicima i zdravstvenim uslugama (u 2012. ukupni broj osoba zaposlenih u zdravstvenim zanimanjima u EU-27 već se popeo na gotovo jedan milijun). Nadalje, prijelaz na ekološki prihvatljivo gospodarstvo može dovesti do povećanja broja  zanimanja povezanih s ekologijom (ukupni broj zaposlenih porastao je s 2,4 milijuna u 2000. na 3,0 milijuna u 2008. te se predviđalo da će u 2012. narasti na 3,4 milijuna). U drugim sektorima koji uvelike ovise o naprednim tehnologijama, kao što je prometna industrija, također će biti potrebno zaposliti znatan broj srednje i visoko obrazovanih djelatnika kako bi se odgovorilo na rast zabilježen u zrakoplovstvu i putničkom prijevozu te velik broj starijih zaposlenika koji će napustiti prometni sektor do 2020.

Dinamiku zapošljavanja uglavnom određuje pad stope nalaženja posla. Gledajući osnovnu dinamiku, pad stope zaposlenosti uzrokovan je povećanjem stope fluktuacije te smanjenjem stope zapošljavanja, pri čemu potonja stopa predstavlja važniji čimbenik u relativnom smislu (slika 5.).[5] U razdoblju između 2008. i 2012. stopa zapošljavanja smanjila se u 24 države članice, a povećala u samo tri (LU, DE i NL). Najveći pad stope zabilježen je u Danskoj, na Cipru i u Sloveniji.

Slika 5.: Stopa zapošljavanja i stopa fluktuacije zaposlenih u EU-27, godišnji prosjek 2005. – 2012.

Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za zapošljavanje

I dalje postoji znatna segmentacija tržišta rada. Od 2011. broj radnih mjesta na određeno vrijeme povećao se za 0,4 postotna boda, što uglavnom odražava nesigurnu gospodarsku situaciju. Time se dodatno pogoršava situacija s obzirom na visoku stopu nezaposlenosti i/ili niske stope sudjelovanja određenih skupina. Za zaposlenost mladih karakterističan je velik udio radnih mjesta na određeno vrijeme i radnih mjesta u nepunom radnom vremenu, s udjelom od 40 % odnosno 30 % (ukupnog broja zaposlenih) u 2012. Za usporedbu, u ukupnom radnom stanovništvu udio radnih mjesta na određeno vrijeme i radnih mjesta u nepunom radnom vremenu bilo je znatno manji i u EU-28 je u 2012. iznosio 14 % odnosno 19 %. Među zaposlenima u nepunom radnom vremenu puno je više žena. U 2012. je 31,9 % žena bilo zaposleno na radnim mjestima u nepunom radnom vremenu, dok je istodobno na takvim radnim mjestima bilo zaposleno 8,4 % muškaraca, pri čemu je u  Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Austriji i Belgiji u nepunom radnom vremenu bilo zaposleno više od 40 % žena, što znatno smanjuje stopu zaposlenosti mjerenu u ekvivalentima punog radnog vremena. U sadašnjem trenutku radna mjesta na određeno vrijeme i radna mjesta u nepunom radnom vremenu, koja u određenoj mjeri nisu dobrovoljna, mogu pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta, a dugoročno mogu predstavljati odskočnu dasku za ugovor o radu na neodređeno vrijeme i/ili ugovor o radu u punom radnom vremenu (primjerice za mlade ljude). Segmentacija je vidljiva i u konstantnim razlikama u plaćama između muškaraca i žena te u i niskim stopama prijelaza s ugovora o radu s manjim stupnjem zaštite na ugovor o radu koji pruža veću zaštitu. Ovo potonje ide na štetu skupinama koje se u pravilu zapošljavaju na temelju ugovora na određeno vrijeme, a uglavnom je riječ o mladim ljudima.

U nekoliko država članica izražen je problem neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada. Iako se broj slobodnih radnih mjesta u prosjeku nije mnogo promijenio u posljednje tri godine, nezaposlenost je rasla, što ukazuje na manju usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada. Beveridgeova krivulja (slika 6.) pokazuje da se strukturna nezaposlenost povećava od otprilike sredine 2011. Beveridgeova krivulja se pogoršala za većinu država članica, uz iznimku prvenstveno Njemačke. Na ukupni negativni trend u prvom redu utječe sve veća neusklađenost ponude i potražnje[6], što pokazuje da nedostatak mogućnosti na tržištu rada, koji je povezan s gospodarskom krizom, stvara učinke histereze koje treba suzbiti ulaganjima u ljudski kapital i učinkovitijim usklađivanjem s potrebama tržišta rada.

Slika 6.: Beveridgeova krivulja, EU-27, prvo tromjesečje 2008. - prvo tromjesečje 2013.

Napomena: LSI (vertikalna os) kratica je za pokazatelj nedostatka radne snage (Labour Shortage Indicator), dobiven iz rezultata ankete EU-a provedene među poduzećima (% proizvodnih poduzeća koja su navela nedostatak radne snage kao ograničavajući čimbenik za proizvodnju); izvor: Eurostat

Povećanje broja nezaposlenih, sve veći broj dugoročno nezaposlenih i posljedično smanjenje učinkovitosti usklađivanja ponude i potražnje predstavljaju ozbiljan izazov za aktivne politike tržišta rada i javne službe za zapošljavanje. Neke su države članice povećale sredstva namijenjena aktivnim politikama tržišta rada i javnim službama za zapošljavanje, dok su druge smanjile izdvajanja za te namjene u svrhu ispunjenja ciljeva fiskalne konsolidacije i povećanja učinkovitosti javnih službi za zapošljavanje. Osim toga, neke su države članice poboljšale radne postupke unutar javnih službi za zapošljavanje.

Gospodarska kriza i njezine posljedice za tržište rada utjecali su na migracijske tokove u EU-u na tri različite razine: smanjena migracija iz trećih zemalja u EU (-3.7 % između 2010. i 2011.), povećanje migracije iz EU-a u treće zemlje (+14 % između 2010. i 2011., od čega 90 % iz Španjolske, Ujedinjene Kraljevine, Francuske, Irske, Portugala i Češke Republike, uglavnom migranti povratnici, a ne državljani tih zemalja), te promjenjivi migracijski obrasci kada je u pitanju migracija unutar EU-a („mobilnost unutar EU-a”). Mobilnost radnika unutar EU-a sve više pokreću čimbenici u zemlji podrijetla radnika (takozvani „push” čimbenici), dok su prije dominirali čimbenici u odredišnoj zemlji (takozvani „pull” čimbenici). Unatoč snažnom povećanju mobilnosti iz južnih država članica u druge države članice (npr. Ujedinjenu Kraljevinu i Njemačku) iskazane u relativnim pokazateljima, pokazatelji izraženi apsolutnim brojkama relativno su niski u usporedbi s veličinom radne snage (i segmentom nezaposlenih) u južnim državama EU-a te u usporedbi s mnogo većim tokovima mobilnosti iz istočnih i središnjih država članica koje su i dalje glavne države podrijetla osoba koje se kreću unutar EU-a.

Ponuda profila zanimanja zaostaje za promjenama u potražnji za profilima zanimanja. Nekoliko je trendova utjecalo na postupne promjene u potražnji za radnom snagom, osobito globalizacija i tehnološke promjene, uključujući one koje podrazumijevaju visokospecijalizirana znanja. Općenito se povećala relativna potražnja za visokokvalificiranim zanimanjima nauštrb radnika sa srednjom i niskom stručnom spremom (potražnja za zanimanjima višeg stupnja stručnosti, tzv. up-skilling). Došlo je do promjene i u relativnoj važnosti vrsta znanja koje se traže na tržištu rada, pri čemu za velik broj zanimanja sve veću važnost imaju informatička znanja i socijalne vještine (tzv. soft skills).

Iako su se s vremenom povećali prosječni stupnjevi obrazovanja, a time i „kvaliteta” ponude stručnih kvalifikacija, stručna znanja koja posjeduju radnici ne idu ukorak s potražnjom za stručnim kvalifikacijama. Tim više uzme li se u obzir da trendovi sudjelovanja u cjeloživotnom učenju imaju negativnu krivulju u nekoliko država članica i za žene i za muškarce. Kao posljedica tih promjena u relativnoj potražnji i ponudi stručnih kvalifikacija, osobe s visokom stručnom spremom imaju bolje mogućnosti zapošljavanja od osoba sa srednjom i niskom stručnom spremom. Prema prognozama za tržište rada taj bi se trend trebao nastaviti i u narednim godinama[7].

Strukturne slabosti u bazi stručnih kvalifikacija ugrožavaju potencijal rasta i konkurentnost u Europi.  Prema najnovijim podacima[8]  oko 20 % radno sposobnog stanovništva ima vrlo nisku stručnu spremu, a u nekim je državama (ES, IT) taj postotak još i veći. Samo je u nekolicini država (FI, NL, SE) visok udio stanovništva s vrlo dobrim kvalifikacijama te većina europskih država nije ni približno na razini visokouspješnih država izvan Europe (na primjer Japana ili Australije). Podaci potvrđuju da Europa ne ulaže učinkovito u obrazovanje i vještine, čime se ugrožava njezina srednjoročna konkurentnost i mogućnosti zapošljavanja velikog broja radnika. Deset država članica smanjile su izdatke za obrazovanje u apsolutnom iznosu (DK, IE, EL, ES, IT, CY, HU, PT, SK i UK), a 20 država članica smanjilo je relativni udio BDP-a koji ulažu u obrazovanje.

Kretanja plaća prate potrebe za usklađenjem. Pred izbijanje krize unutar EU-a stvorile su se znatne vanjske neravnoteže, osobito unutar europodručja. U novije je vrijeme dinamika jediničnih troškova rada podupirala vanjsko usklađenje (slika 7.). Nadalje, stvarni trend troškova rada prilagođava se u skladu s položajem pojedinih država na tržištu rada. Važno je da trend plaća i dalje bude usklađen s potrebom uklanjanja vanjskih neravnoteža i smanjenja nezaposlenosti.  Ako se trend nastavi, najnovije povećanje plaća u državama „u plusu” moglo bi ojačati ukupnu potražnju.[9]

Slika 7.: Kretanje nominalnih jediničnih troškova rada u europodručju

Napomena: za Grčku nisu dostupni kvartalni podaci; obračun za Grčku na kraju 2012.; izvor: izračuni Glavne uprave za zapošljavanje na temelju podataka Eurostata

Smanjenja jediničnih troškova rada i ograničenje plaća sporo su i nepotpuno utjecali na kretanja cijena. Taj se nepotpuni prijenos dijelom može objasniti istovremenim povećanjem neizravnih poreza i reguliranih cijena uslijed fiskalne konsolidacije[10]. Smanjenja nominalnih jediničnih troškova rada u situaciji stagnacije cijena dovela su do smanjenja udjela dohotka od rada u nekoliko država članica, osobito u Španjolskoj, Portugalu i Grčkoj. Nastalo povećanje profitnih marži nije praćeno povećanjem ulaganja.

Porezni klin i dalje je visok u velikom broju država članica. U velikom broju država članica i dalje je prisutan problem velikog, a u nekim slučajevima i rastućeg, poreznog klina, osobito za osobe s niskim primanjima i primatelje drugog dohotka u kućanstvu. Za ilustraciju, u slučaju osoba s niskim primanjima (67 % prosječne plaće), nakon smanjenja poreznog klina u većini država članica između 2008.  i 2010., u naredne dvije godine došlo je do njegova povećanja u gotovo svim državama članicama (uz iznimku UK, NL, PT, SI i FI). U 2012. stope su se kretale od 20 % ili manje na Malti i u Irskoj do više od 45 % u BE, DE, FR i HU. U razdoblju 2012. – 2013. povećanje poreza na osobni dohodak koncentrirano na osobe s višim primanjima nastavilo se u 11 država članica [11].

Na promjene ukupnog poreznog klina uglavnom je utjecao porez na osobi dohodak pri čemu je povećanje zabilježeno u 19 (od 26) država članica (slika 8.; samac, bez djece). Osobito velika povećanja poreza na osobni dohodak zabilježena su u Irskoj, Mađarskoj i Grčkoj. Gledajući zajedno porez na osobni dohodak i doprinose za socijalno osiguranje, teret za zaposlenike povećao se u 18 država članica, dok isto ne vrijedi u istoj mjeri i za poslodavce (opterećenje se povećalo u 11 država). Ukupno gledano, razina doprinosa za socijalno osiguranje koje plaća poslodavac ostala je više ili manje stabilna u većini država članica uz nekoliko iznimaka (prvenstveno FR, SK, PL i HU).

Slika 8.: Promjena ukupnog poreznog klina između 2010. i 2012. po komponentama (67 % prosječne plaće samca bez djece)

Napomena: Podaci za Cipar i Hrvatsku nisu dostupni; izvor: OECD

U nekim je država članicama izazov kako suzbiti problem neprijavljenog rada. Siva ekonomija i neprijavljeni rad imaju negativne posljedice koje utječu na makroekonomske ciljeve te kvalitetu i produktivnost rada i socijalnu uključenost. S makroekonomskog stajališta, oni smanjuju porezne prihode (porez na dohodak i PDV) i dovode u pitanje financiranje sustava socijalne sigurnosti. S mikroekonomskog stajališta, neprijavljeni rad i drugi atipični oblici zapošljavanja kao što je lažno samozapošljavanje narušavaju poštenu tržišnu utakmicu među poduzećima, otvaraju put socijalnom dampingu te priječe propisno zapošljavanje s punom socijalnom zaštitom. Osim toga, uzrokuju neučinkovitost proizvodnje, jer neformalna poduzeća u pravilu izbjegavaju pristup službenim uslugama i proizvodima (npr. kreditima) i ne rastu. Iako potpuno pouzdani podaci o razmjerima sive ekonomije i neprijavljenog rada nisu lako dostupni, grubi podaci ukazuju da taj problem predstavlja izazov u nekim državama članicama[12].

Kriza je znatno promijenila dinamiku nejednakosti i različito utjecala na različite segmente populacije. Dok je omjer S80/S20[13] u prosjeku ostao stabilan u razdoblju između 2008. i 2012. u  EU-27, među državama članicama postoje velika odstupanja i sve veće razlike u nejednakosti (slika 9.). Nejednakost se povećala u većini južnih država članica (ES, EL, IT, CY) te u Hrvatskoj,  Estoniji, Danskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i u nešto manjoj mjeri u Irskoj. Unatoč nedavnim poboljšanjima, nejednakost je i dalje poseban problem u Bugarskoj, Latviji, Portugalu i Rumunjskoj. 

Slika 9.: Nejednakost raspodjele dohotka (kvintilni omjer),  2008. –2012.

Izvor: Eurostat, EU-SILC. *Za AT, BE, IE i UK podaci za 2011. umjesto 2012., Za 2012. procijenjeni podaci za EU-27 i EU-28, za Italiju privremeni podaci.

Postotak osoba u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti znatno se povećao, sa sve većim razlikama između država članica. Potreban je snažan zaokret trenda kako bi se dosegnuo glavni cilj strategije Europa 2020. da se  broj ljudi izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti smanji za najmanje 20 milijuna.  Od početka krize u 2008. do 2012.[14], broj Europljana izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti  povećao se za zabrinjavajućih 8,7 milijuna (ne uključujući Hrvatsku) na 25,1 % stanovništva EU-28 u  2012. (slika 10.). Dok se postotak stanovništva u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti posebno povećao u državama članicama koje su najjače pogođene gospodarskom krizom, istodobno je u nekoliko država članica zabilježeno smanjenje relativne stope siromaštva.

Slika 10.: Kretanja stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) 2008- – 2012.

Izvor: Eurostat, EU-SILC. Podaci prema AROPE-u u 2012. Procijenjeni podaci za 2012. za EU-27 i EU-28, za Italiju privremeni podaci, *za AT, BE, IE i UK podaci za 2011. umjesto za 2012., **za HR i EU-28 nema podataka za 2008.

Postoje znatne razlike među dobnim skupinama. Najpogođenije je radno sposobna stanovništvo. Siromaštvo i socijalna isključenost među osobama u dobnoj skupini 18 – 64 zadnjih su  se godina znatno povećali u dvije trećine država članica, uglavnom zbog povećanja broja kućanstava bez zaposlenih ili kućanstava s niskim intenzitetom rada te siromaštva zaposlenih. U 2012. približno 50 milijuna radno sposobnog stanovništva živjelo je od dohotka manjeg od 60 % srednjeg nacionalnog ekvaliziranog dohotka u EU-28, 33,1 milijun ljudi bilo je pogođeno teškom materijalnom deprivacijom, a 30,4 milijuna ljudi dobne skupine 18 – 59 živjelo je u kućanstvu bez zaposlenih.

Slika 11.: Kretanja stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti (AROPE) nakon 2005. u EU-28, ukupno, djeca, radno sposobno stanovništvo i starije osobe

Izvor: Eurostat, EU-SILC.  prosjek EU-27 za 2005. – 2009.; prosjek EU-28 za 2010. – 2012., procjena za 2012.

Starije osobe (65+) relativno su manje pogođene jer se njihov rizik od siromaštva ili socijalne isključenost smanjio u većini država članica, pri čemu su žene još uvijek izloženije riziku od siromaštva u starosti od muškaraca. Međutim, relativno poboljšanje u prvom je redu posljedica toga što su mirovine uglavnom ostale nepromijenjene, dok je visina dohotka radno sposobnog stanovništva stagnirala ili se smanjila.

Nakon 2008. rizik od siromaštva ili socijalne isključenosti djece povećavao se paralelno s pogoršanjem situacije njihovih (uglavnom radno sposobnih) roditelja  u više od 20 država članica u usporedbi s 2008., dok su istodobno kućanstva s jednim roditeljem (EU-28: 47,8 % u 2012.) izložena više od dvostruko većem riziku od siromaštva od obitelji s dvije odrasle osobe (24,4 %). Znatno veći rizik od siromaštva među kućanstvima s jednim roditeljem prisutan je u svim državama članicama, a kreće se od 35 % u Sloveniji, Finskoj i Danskoj do 78 % u Bugarskoj. Riziku od siromaštva i socijalne isključenosti izložene su i obitelji s troje ili više djece (EU-28: 30,9 %), u znatno većoj mjeri od stanovništva u cjelini. Pogoršanjem uvjeta na tržištu rada u doba krize izravnije su pogođeni radno sposobni muškarci. Unatoč tome, žene su još uvijek izložene većem riziku od (kroničnog) siromaštva ili isključenosti od muškaraca zbog razdoblja neaktivnosti radi skrbi o djeci i zaposlenja u nepunom radnom vremenu. Puno većem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u 2012. bili su izloženi državljani trećih zemalja (48,8 %) (dobne skupine 18 – 64) u usporedbi s državljanima država članica (24,9 %). Ukupno se razlika povećala s 21,7 postotnih bodova u 2010. na 23,9 postotnih bodova u 2012.

Nakon 2011. raspoloživi dohodak kućanstava  u prosjeku se stvarno smanjio u EU-u i u europodručju. Smanjenje dohotka osobito je izraženo (više od 5 postotnih bodova kumulirano tijekom dvije godine) u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, na Cipru, u Portugalu i Rumunjskoj, dok je nešto umjerenije smanjenje zabilježeno u Belgiji, Češkoj Republici, Danskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Sloveniji i Slovačkoj. U drugim je državama dohodak kućanstava stagnirao ili se blago povećao.

Stabilizirajući učinak socijalnih izdataka na dohodak kućanstava oslabio je nakon 2010. Tijekom recesije 2008. – 2009. socijalni izdaci imali su važnu ulogu u održavanju visine dohotka kućanstava u većini država EU-a[15], između ostalog i kao posljedica fiskalnih poticajnih mjera uvedenih kako bi se održala razina ukupne potražnje i smanjilo prekomjerno otpuštanje u skladu s Europskim planom gospodarskog oporavka iz studenoga 2008.  Osim toga, neto socijalne naknade i smanjeni porezi pozitivno su se odrazili na promjenu raspoloživog bruto dohotka kućanstava (GHDI) u 2009. te u prava dva tromjesečja 2010. (slika 12.). Od sredine 2010. smanjio se utjecaj socijalnih naknada na promjenu bruto dohotka kućanstava. Uzrok tome moglo bi biti povećanje broja dugoročno nezaposlenih koji su izgubili pravo na naknadu te djelomično ukidanje protukriznih mjera nakon što je u nekoliko država članica došlo do određenog poboljšanja gospodarske situacije. Naposljetku, postupno smanjenje utjecaja socijalne potrošnje u nekim državama članicama također odražava poboljšanje gospodarske situacije i prognoza.[16]

Slika 12.: Udio komponenti u povećanju raspoloživog bruto dohotka kućanstava (GHDI) (EA17 i EU27)

Izvor: Eurostat – sektorski računi

Distributivni učinak fiskalne konsolidacije znatno je varirao od zemlje do zemlje. Prema istraživanju na temelju Euromoda[17],  paketi fiskalne konsolidacije, ovisno o njihovoj prirodi, drugačije su se odrazili na kućanstva s visokim primanjima nego na kućanstva s niskim primanjima. U nekoliko država regresivni učinci dodatno nepovoljno utjecali na životni standard, osobito kućanstava s niskim primanjima. Druge su države, pazeći više na distributivni profil svojih mjera fiskalne konsolidacije, uspjele izbjeći nerazmjerni učinak na kućanstva s niskim dohotkom. Te su se razlike u distributivnom učinku dogodile neovisno o razlikama u ukupnoj veličini usklađenja.

Ukupno gledano, dosegavši najvišu razinu 2009., nakon 2011. stope rasta socijalnih izdataka bile su negativne (slika 13.).U ranoj fazi krize (do 2009.) na porast socijalnih izdataka najviše su utjecali izdaci za nezaposlene, ali, u nešto manjoj mjeri, i druge funkcije (prvenstveno mirovine i naknade za zdravstvo). Rast socijalnih izdataka oslabio je 2010., na što je utjecao prestanak fiskalnih poticajnih mjera i standardni postupak postupnog ukidanja automatske stabilizacije u državama u kojima je došlo do oporavka. Nakon 2011. (slika 13.) socijalni izdaci smanjili su se unatoč daljnjem pogoršanju gospodarskih i socijalnih uvjeta[18].

Slika 13.: Utjecaj novčanih naknada i naknada u naturi na rast stvarnih javnih socijalnih izdataka u EU-u (2001. – 2012.)

Izvor: Nacionalni računi, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje;

Kriza je utjecala i na strukturu izdataka za socijalnu zaštitu. U nekim je državama došlo do velikog povećanja tih izdataka u 2009. i 2010.[19] u područjima (na primjer mirovine i invalidnine) u kojima je razina izdataka već bila visoka te povezana s relativno slabijim rezultatima za socijalnu isključenost i zapošljavanje (slika 14.). Istodobno je u nekim državama razina izdataka stagnirala ili se čak smanjila u područjima kao što su zdravstvo, socijalna isključenost, stanovanje ili obiteljski izdaci.

Slika 14.: Kumulativni udio u ukupnom rastu socijalne zaštite u  EU 27 prema funkcijama (2007. – 2010.) i rast (stvarnih) ukupnih izdataka za socijalnu zaštitu u Europi, po zemljama, 2010.

Napomena: udio po funkcijama u ukupnom rastu socijalnih izdataka; izvor: ESSPROS

U nekim državama članicama otežan je pristup zdravstvenoj skrbi ranjivim društvenim skupinama. Pored utjecaja koji je kriza imala na dohodak, smanjenje izdataka za javno zdravstvo može utjecati na dostupnost zdravstvenih usluga, osobito skupinama s niskim primanjima i ranjivim društvenim skupinama. Na slici 15. prikazan je postotak ljudi u najnižem kvintilu dohotka koji navode da njihove zdravstvene potrebe nisu zadovoljene zbog „preskupog” liječenja ili predugačkog čekanja ili velike udaljenosti mjesta liječenja. Iako se taj postotak za EU-27 u cjelini tek umjereno povećao u razdoblju od 2008. do 2011., u nekim je zemljama zabilježeno daljnje pogoršanje s visokog stupnja dostupnosti usluga, primjerice u Latviji, Grčkoj, Italiji i Poljskoj, dok je u drugim zemljama zabilježeno znatno poboljšanje s niskog stupnja, primjerice na Cipru, u Belgiji, Finskoj, Francuskoj i Slovačkoj.   

Slika 15.: Neispunjene potrebe za zdravstvenom skrbi, najniži kvintil dohotka, 2008. – 2011.

Izvor: Eurostat EU-SILC 2011. 2.         PROVEDBA SMJERNICA ZA ZAPOŠLJAVANJE: REFORMA POLITIKE ZAPOŠLJAVANJA I SOCIJALNE POLITIKE

U ovom se poglavlju[20] donosi pregled reformi i mjera koje su države članice uvele u proteklih 12 mjeseci. Smjernice za zapošljavanje[21] državama članicama daju strateške naputke o tome kako odgovoriti na socijalne i izazove u području zapošljavanja u kontekstu postojećih trendova te u cilju ostvarenja ciljeva strategije Europa 2020. (navedenih u poglavlju 1.). U Godišnjem pregledu rasta 2013. navedeni su prioriteti i strateške smjernice za države članice koje su dostavile programe nacionalnih reformi u okviru Europskog semestra 2013. Programi nacionalnih reformi analizirani su u skladu s tim smjernicama te je Vijeće, na temelju prijedloga Komisije, izdalo posebne preporuke po državama članicama. Odbor za zapošljavanje i Odbor za socijalnu zaštitu analiziraju rezultate država članica te njihov napredak u rješavanju odgovarajućih izazova koristeći se instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja (Employment Performance Monitor – EPM) i instrumentom za praćenje uspješnosti socijalne zaštite (SPPM). Buduće reforme procjenjivat će se u kontekstu Europskog semestra 2014.

Europski socijalni fond podupire napore na postizanju ciljeva strategije Europa 2020. mjerama za borbu protiv nezaposlenosti, s posebnim naglaskom na mlade, tako što nudi vježbeničke programe i programe stručne prakse za prekvalifikaciju i stjecanje višeg stupnja kvalifikacije, te obrazovanje i poticanje socijalne uključenosti i razvoja administrativnih kapaciteta. Za programsko razdoblje 2014. – 2020. usklađivanje ESF-a i drugih europskih strukturnih i investicijskih fondova s prioritetima politika strategije Europa 2020. te usredotočenost fondova na rezultate ojačat će njihovu ulogu financijskih stupova strategije.

U svim područjima opisanima u sljedećim poglavljima već su poduzete ili se pripremaju reforme. Međutim, stupanj napretka varira od područja do područja te od države do države. Stoga su potrebni dodatni napori iako u mnogim slučajevima još nisu vidljivi puni učinci reformi s obzirom na to da je u pravilu potrebno dulje vrijeme da postanu vidljivi. Osim toga, „vrijednost” reformi u pravilu se ne može mjeriti izolirano jer je istodobno moguće provoditi više reformi. Države članice stoga prilikom izrade politika i reformi u obzir moraju uzeti odgovarajuće kompromise.

2.1 Smjernica za zapošljavanje 7.: Povećanje sudjelovanja na tržištu rada

Države članice nastavile su jačati svoje mjere aktivne politike tržišta rada (ALMP - Active Labour Market Policy). U nekoliko država članica povećana su sredstva koja se izdvajaju za mjere ALMP-a za 2013. (CY, IE, HR, PL, SE), dok su u drugim državama ta sredstva smanjena (NL, SI) stavljajući veći naglasak na učinkovitost. Neke su države članice poduzele mjere za bolje usklađivanje ponude i potražnje (BE, BG, ES, LT) te su uvele ili poboljšale profiliranje nezaposlenih (FR). Francuska je izradila nacionalni plan prioritetnog osposobljavanja koji provodi javna služba za zapošljavanje: 30 000 osoba koje traže zaposlenje sudjeluje u osposobljavanju u prioritetnim područjima u kojima je velika ponuda poslova. U Ujedinjenoj Kraljevini veća se podrška pruža nezaposlenima koji teško pronalaze posao tako što im se nudi individualizirana pomoć u traženju posla, no istodobno se postrožuju uvjeti za nastavak primanja naknade za nezaposlene osobe koje traže posao. U Italiji poslodavci koji zaposle osobe koje primaju naknadu za nezaposlenost imaju pravo na 50 % preostale pomoći koja bi bila isplaćena zaposlenicima da su ostali nezaposleni. Uspostavljena je i baza podataka za prikupljanje podataka o pruženim uslugama u čitavoj zemlji. Planirana državna reforma u Belgiji dodatno će regionalizirati nekoliko kompetencija u pogledu aktivacije i naknadnih mjera za nezaposlene. Rumunjska je izmijenila svoj Zakon o osiguranju nezaposlenih, između ostalog uvođenjem nove kategorije nezaposlenih (dugotrajno nezaposleni) kako bi se iskoristile prednosti ALMP-a, kao što su poticaji za mobilnost te slobodna procjena formalno ili neformalno stečenih kompetencija.  U Mađarskoj, Hrvatskoj, Latviji i Sloveniji programima javnih radova nastoji se uvesti nezaposlene na tržište rada te pružiti dohodovna potpora nezaposlenim osobama koje ne ostvaruju pravo na naknadu za nezaposlene.

U nekoliko država članica pokrenute su mjere za povećanje kapaciteta njihovih javnih službi za zapošljavanje (PES - Public Employment Services), poboljšanjem njihove učinkovitosti i djelotvornosti, provođenjem osposobljavanja i/ili zapošljavanjem savjetnika za zapošljavanje (CY, CZ, DE, EL, ES, FI, FR, HR, HU, IE, NL, PL, PT, SI).

Neki su PES-ovi usredotočeni na pružanje korisniku prilagođenijih usluga za nezaposlene (SI), promicanje uzajamne odgovornosti (NL) i jačanje suradnje s ostalim dionicima (PL), poslodavcima i lokalnim vlastima (HU, PT). U Njemačkoj je namjera usmjeriti napore na dugotrajno nezaposlene osobe koje teško pronalaze zaposlenje premještanjem osoblja PES-a iz službi za kratkoročno nezaposlene. U Francuskoj su osobe koje traže zaposlenje podijeljene u tri kategorije koje odražavaju poteškoće s kojima se nezaposleni susreću pri ulasku na tržište rada, pri čemu se za svaku kategoriju primjenjuju drugačije metode praćenja osoba nakon što pronađu zaposlenje. U Irskoj je osmišljena inicijativa „Jobpath”  s ciljem povećanja kapaciteta PES-a angažiranjem vanjskih izvršitelja, planiranim udvostručenjem broja djelatnika zaduženih za predmete nezaposlenih tijekom 2014. te spajanjem s ustanovama socijalne skrbi. U Španjolskoj i Portugalu učinjen je određeni napredak u povećanju uloge privatnih agencija pri izradi aktivnosti zapošljavanja. U okviru Europskog semestra 2013. u 16 država članica (BE, BG, CZ, DE, EE, ES, FR, HU, IT, LT, LU, LV, RO, SE, SI i SK) izdane su preporuke za svaku državu članicu (CSR – Country Specific Report) o ALMP-ima i/ili PES-u (tj. povećanje kvalitete, obuhvatnost i učinkovitost ALMP-a, učinkovitije poslovanje PES-a, osiguravanje bolje usmjerenosti mjera ili jačanje elemenata aktivacije i individualiziranih usluga).

Uvedene su posebne mjere za približavanje tržištu rada nezaposlenih osoba iz skupina u nepovoljnom položaju, posebno osoba s invalidnošću, dugotrajno nezaposlenih i radnika s migrantskim podrijetlom. U nekoliko država članica (BG, HU, NL, PT) poduzete su mjere za poboljšanje situacije na tržištu rada osoba u nepovoljnom položaju u cjelini. U drugim zemljama napori su usredotočeni na određene ciljne skupine.

U nekoliko država članica poduzete su mjere za poboljšanje situacije na tržištu rada osoba s invalidnošću (FI, HU, LT i MT). U Mađarskoj je osnovano novo tijelo i uspostavljena mreža za mjere rehabilitacije te su smanjeni troškovi rada snižavanjem doprinosa za socijalno osiguranje. U Finskoj je osmišljen novi projekt koji predviđa imenovanje osobnog koordinatora za pružanje individualnih usluga osobama s invalidnošću. Učinak projekta trebale bi povećati druge promjene: produljenje trajanja rada u nepunom radnom vremenu naknadom za bolovanje s nepunim radnim vremenom te snižavanje uvjeta za strukovnu rehabilitaciju. Novoosnovana ustanova za pomoć nezaposlenima na Malti („Job Bridge Centre”) nastoji integrirati osobe s invalidnošću u radnu sredinu. U Litvi je više pažnje posvećeno poticanju zapošljavanja osoba s invalidnošću poboljšanjem financiranja socijalnih poduzeća.

Mnoge (prethodno opisane) mjere ALMP-a posebno su usmjerene na dugotrajno nezaposlene. Osim toga, u Irskoj je dugotrajno nezaposlenima ponuđeno više programa osposobljavanja i izobrazbe kako bi im se povećali izgledi za pronalazak zaposlenja, a poduzećima su se počele isplaćivati poticaji za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih. Državna agencija za zapošljavanje u Latviji pruža potporu dugotrajno nezaposlenima s problemima ovisnosti. U Danskoj su nezaposlenima otvorena slobodna radna mjesta, uglavnom u javnom sektoru, posebno za dugotrajno nezaposlene kojima prijeti opasnost da izgube naknade.

Države članice donijele su posebne mjere za integriranje osoba s migrantskim podrijetlom.  U Njemačkoj je donesen program za poticanje integracije imigranata na tržištu rada te poboljšanje njihova sudjelovanja u sustavima izobrazbe i strukovnog osposobljavanja. Švedska je ojačala svoje mjere ALMP-a za imigrante dajući prioritet mjerama usmjerenima na radno mjesto te povećanjem poticaja na plaće za migrante.

Na situaciju mladih na tržištu rada države članice odgovorile su ranim uvođenjem pojedinih elemenata inicijative Europsko jamstvo za mlade. S obzirom na pogoršanje situacije mladih na tržištu rada, sve su države članice uvele dodatne mjere za ovu ciljnu skupinu. U mnogim slučajevima već postojeće mjere proširene su na širu ciljnu skupinu, produljeno im je trajanje te su ojačane dodatnim financijskim sredstvima. Puni, djelomični i/ili sektorski poticaji na plaće  (BE, BG, EL, HU, FR, IT, PT), smanjenje troškova rada koji se obračunavaju na plaću (BE, EL, ES, FR, HR, PT, SI), programi stažiranja za mlade (BE, CZ, PT), naukovanje (DK, EL, ES, FI, HU, IT, PT, SE, UK), stručna radna praksa (CY, PL, SI), savjetovanje (AT) i mogućnosti zapošljavanja u javnom sektoru (BG, FR, HU) najčešće su korišteni instrumenti poticanja zapošljavanja mladih.

Većina država članica trenutno radi na izradi nacrta svojih programa za provedbu jamstva za mlade kako bi svoje nacionalne programe jamstva za mlade (YG – Youth Guarantee) mogli početi provoditi od siječnja 2014. Ostale države članice svoje bi planove trebale dostaviti u proljeće 2014. U proteklih 12 mjeseci u nekim su zemljama pokrenuti  cjeloviti programi YG-a ili neke njihove komponente ili pilot projekti (AT, ES, FI, FR, IE, HR, HU, MT, RO, UK). U Finskoj je YG intenziviran od 1. siječnja 2013.  U Irskoj je u jednoj četvrti Dublina pokrenut pilot projekt YG-a, a cjelovita provedba programa planirana je u 2014. Rumunjska je pokrenula nadmetanje za strateške projekte u vrijednosti od 10 milijuna eura te donijela nacionalni plan za zapošljavanje mladih. U Ujedinjenoj Kraljevini nastavio se provoditi projekt ugovora o radu za mlade u okviru kojeg se mladima nudi naukovanje i dobrovoljna stručna radna praksa. Austrija je uvela mjeru savjetovanja mladih osmišljenu kako bi se mladim ljudima pomoglo da pronađu smjer izobrazbe ili strukovnog osposobljavanja koji odgovara njihovim osobnim potrebama. Programom jamstava za prvo zaposlenje u Mađarskoj poslodavcima se nudi povrat 100 % iznosa za plaće i doprinose za socijalno osiguranje za osobe koje prvi put ulaze na tržište rada. Malta je donijela nacionalnu strategiju za zapošljavanje mladih koja služi kao sveobuhvatni okvir za uspješno uključivanje mladih osoba u radnu sredinu te osnovala akcijski odbor čije zadaće između ostalog uključuju i provedbu jamstva za mlade. U Francuskoj se provodi projekt subvencioniranja ugovora o radu  pod nazivom Poslovi za budućnost s ciljem osposobljavanja i zapošljavanja 100 000 mladih do kraja 2013. i još 150 000 do ožujka 2014., uglavnom u javnom sektoru, a u 10 teritorija pokrenut je pilot projekt kojim je obuhvaćeno 10 000 nezaposlenih mladih koji nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) i suočavaju se s ozbiljnim problemima. Španjolska je odobrila strategiju za poduzetništvo i zapošljavanje mladih za razdoblje 2013. – 2016. koja sadržava 100 mjera za čiju je provedbu predviđen proračun od 3 485 milijardi eura.

Države članice potiču mjere za povećanje stope zapošljavanja među ženama i lakše usklađivanje radnog i privatnog života uvođenjem promjena u ustanove predškolskog obrazovanja i skrbi o djeci (ECEC)[22] i revidiranjem propisa o roditeljskom dopustu. Dodijeljeni su dodatni resursi kako bi se omogućilo fleksibilnije radno vrijeme cjelodnevnih ustanova za djecu predškolske dobi (DE, FI, HU, MT, PL).  U Ujedinjenoj Kraljevini najavljen je novi sustav poreznog oslobođenja za troškove brige o djeci za zaposlene obitelji, a u Irskoj su zajamčena dodatna mjesta za učenike osnovnih škola iz obitelji s niskim primanjima. U Njemačkoj je uvedeno pravo na predškolsku ustanovu za djecu mlađu od tri godine uz zajamčeno pravo na roditeljsku naknadu. Istodobno je zadržala naknade za brigu o djeci koja ne pohađaju ustanove za skrb o djeci. U Mađarskoj će od 2014. biti smanjena dob za obvezno obrazovanje na tri godine. Hrvatska je uvela obvezno predškolsko obrazovanje i promijenila zakonodavstvo o nestandardnim oblicima brige o djeci predškolskog uzrasta[23]. Estonija je izmijenila svoj zakon o roditeljskim naknadama.

Kako bi zaposlenima omogućile usklađivanje obiteljskih i radnih obveza, države članice uvele su promjene u pogledu fleksibilnijeg radnog vremena za glavnog hranitelja (LU), mjere za potporu studentima s djecom (CZ), besporezne premije (DK) i poticanje jednakosti spolova jačanjem prava, uključivanjem i izobrazbom (EE).

U nekim državama članicama produljen je (plaćeni) roditeljski dopust (LU, MT, PL, UK). U Danskoj i na Malti samozaposlenim roditeljima odobrena su jednaka prava na roditeljski dopust (u odnosu na zaposlene roditelje). Novim mjerama u Estoniji i Poljskoj potiču se očevi na uzimanje roditeljskog dopusta. U Francuskoj su uvedena nova pravila prema kojima drugi roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od šest mjeseci. Austrija je uvela reforme u svoj zakon o roditeljskom dopustu kako bi roditeljima koji žive u netradicionalnim obiteljima omogućila da usklade radne i životne obveze te kako bi se pojednostavnila upotrebu postojećih modela. Hrvatska je uskladila svoj zakon o rodiljnim i roditeljskim naknadama s pravnom stečevinom EU-a (acquis communautaire)..

U okviru mjera za poticanje zapošljavanja razmatrane su i prepreke duljem radnom vijeku. U nekoliko država članica poduzete su mjere za povećanje stope zaposlenosti među starijim zaposlenicima (AT, BE, CZ, FI, PL, SI), primjerice donošenjem posebnih mjera, akcijskih planova ili strategija aktivnog starenja (CZ, FI, PL). Te mjere uključuju rad u nepunom radnom vremenu (AT), usavršavanje na radnom mjestu (SI), uvođenje sveobuhvatnog osposobljavanja i e-osposobljavanja za zaposlenike PES-a radi unaprjeđenja usluga za nezaposlene starije od 50 godina (PL) i isplatu poticaja poslodavcima za zapošljavanje starijih zaposlenika (AT, ES, PT). U Belgiji se promiču mjere poticanja zaposlenika da nastave raditi i nakon što prijeđu dob za odlazak u mirovinu uvođenjem obveze za poduzeća s više od 20 zaposlenih da donesu godišnje planove za zadržavanje ili povećanje broja zaposlenika starijih od 45 godina, starosni prag za izuzimanje iz obveze aktivnog traženja posla podignut je s 58 na 60 godina. Španjolska je u ožujku 2013. donijela kraljevski dekret kojim se omogućuje usklađivanje isplate mirovine i zaposlenja te destimulira kolektivno otpuštanje zaposlenika starijih od 50 godina u velikim poduzećima. Kada je riječ o sudjelovanju na tržištu rada, u CSR-ima izdanima ove godine naglašavaju se izazovi u pogledu sudjelovanja žena na tržištu rada (11 država članica: AT, CZ, DE, EE, HU, IT, MT, NL, PL, SK i UK):, duljeg zadržavanja na tržištu rada i olakšavanja zapošljavanja starijih zaposlenika (15 država članica: AT, BE, BG, CZ, ES, FI, FR, LT, LU, MT, NL, PL, RO, SI i SK) te poboljšanja perspektiva zapošljavanja mladih (22 države članice: AT, BE, BG, CZ, DE, DK, EE, ES, FI, FR, HU, IT, LT, LU, LV, MT, PL, RO, SE, SI, SK i UK). 

U nekoliko država članica uvedene su promjene u iznosu minimalne plaće ili plaće u javnom sektoru. U većini država članica poduzete su mjere u području plaća. U nekim je državama zabilježeno povećanje minimalne plaće (CZ,  EE, FR, HR, HU, LT, PL, SI, RO). S druge strane, u drugim su zemljama minimalne plaće smanjene (EL) ili zamrznute (PT). U nekoliko su slučajeva zamrznute ili smanjene i plaće u javnom sektoru. Zamrzavanje plaća u javnom sektoru nastavilo se u nekoliko država članica (ES, IT, NL, PT), dok su u drugima (CY, EL, HR, IE, SI) uvedeni rezovi. Za razliku od toga, u Danskoj je odobreno vrlo skromno povećanje plaća u javnom sektoru. U Rumunjskoj su poduzete mjere za vraćanje plaća zaposlenika u javnim službama na razinu iz lipnja 2010.

Države članice poduzele su mjere u pogledu mehanizma za određivanje plaća, uključujući indeksaciju plaća i postupak kolektivnog pregovaranja. Indeksacija plaća (privremeno) je obustavljena ili izmijenjena u nekolicini država članica (CY, ES, LU). Italija je izmijenila svoj okvir za pregovaranje o plaćama kako bi se mogao bolje uskladiti s kretanjima na lokalnoj i sektorskoj razini. U Španjolskoj su socijalni partneri postigli dogovor o umjerenosti plaća za razdoblje 2012. – 2014. kojim se rast plaća ograničava i povezuje s rastom španjolskog BDP-a te inflacijom u europodručju. Belgijska je vlada, nakon neuspjelih pregovora među socijalnim partnerima o novom međusektorskom kolektivnom ugovoru, postavila normu plaća (iznos do kojeg se troškovi rada mogu povećati iznad inflacije) na 0 % za 2013. i 2014. U preporukama po državama članicama donesenima u srpnju 2013. istaknute su države članice (BE, DE, FI, FR, IT, LU, SI) u kojima je kretanje plaća i dalje problematično.

U mnogim su državama članicama poduzete porezne mjere za poticanje otvaranja novih radnih mjesta. U nekoliko država (CZ, DK, LV, MT, NL, RO, SK i UK) nastavljeno je promicanje programa javnih ulaganja i/ili poticaja za ulaganja kako bi se potaknulo otvaranje novih radnih mjesta unatoč fiskalnim ograničenjima. U različitim državama (BE, ES, FI, FR, HU, LV, MT i UK) poduzete su porezne mjere za poticanje otvaranja novih radnih mjesta. Gotovo su sve države članice uvele nove (ili ojačale već postojeće) mjere ili inicijative za poticanje privatnih ulaganja u istraživanje i razvoj te inovacije. Istodobno je velika većina država članica uvela bespovratna sredstva za mala i srednja poduzeća ili poduzeća s većim brojem zaposlenih. 

Porezni klin još uvijek je prilično velik u velikom broju država članica, no samo je nekolicina država poduzela mjere za rješavanje ovog problema, između ostalog i zbog ograničenog fiskalnog manevarskog prostora. Kako bi potaknule potražnju za radnom snagom,  Estonija i Hrvatska smanjile su stope doprinosa za socijalno osiguranje koje plaćaju zaposlenici i poslodavci, dok su u Belgiji, Mađarskoj i Portugalu smanjene stope za posebne skupine. U Portugalu se poslodavcima koji zaposle starije nezaposlene osobe (45+ godina) isplaćuju poticaji u obliku naknade 75 % do 100 % doprinosa za socijalno osiguranje koje plaća poslodavac. U Francuskoj je uvedena nova porezna olakšica za konkurentnost i zapošljavanje koja će omogućiti smanjivanje troškova rada. Kada je riječ o ponudi radne snage, Latvija je smanjila stopu poreza na osobni dohodak na 24 %. U Belgiji se „radnim bonusom” zaposlenicima s niskom plaćom jamči veća neto plaća, čime se smanjuje nezaposlenost i zamka niskih plaća. U preporukama po državama članicama izdanima ove godine općeniti je naglasak na smanjenju poreznog opterećenja za osobe s niskim dohotkom (AT, DE, HU, LV i HU) te smanjenju poreznog opterećenja i socijalnih doprinosa za sve zaposlene (BE, CZ, DE, FR, IT, NL).

U nekoliko država članica nastavljeno je poticanje inicijativa kojima se istražuju sektori u kojima postoji velika ponuda radnih mjesta (CZ, FI, LU, MT, NL, RO). Vlada u Luksemburgu nastavlja svoju strategiju ulaganja u obećavajuće nove sektore gospodarstva te je osnovala odbor za pronalazak  novih specijaliziranih sektora s potencijalom povećanja broja radnih mjesta. U Češkoj Republici sredinom 2013. raspisan je prvi natječaj u okviru opsežnog programa zaštite okoliša „New Green for Savings” financiranog iz ESF-a. Rumunjska planira uvesti fiskalne poticaje (npr. porezna oslobođenja) za veći dio svog informatičkog sektora. Unatoč tome, tek su u malom broju država uspostavljeni integrirani strateški okviri kojima se objedinjuju zeleni rast i zapošljavanje (EL, FR, AT, PT, FI), dok je u nekim drugim državama učinjen napredak ka uvođenju sveobuhvatnijih strateških mjera (BG, IE, ES, LU, MT, HR). U velikom broju država zeleni se rast još uvijek nastoji poticati nizom odvojenih instrumenata i politika (npr. CZ, LT, LT, SI)[24].

Neke su države članice isplaćivale subvencije  poslodavcima i poticale poduzetništvo. Kao sredstvo oživljavanja potražnje za radnom snagom često su korištene subvencije za poslodavce (LV, ES na regionalnoj razini, NL i SI). Države članice poduzele su daljnje mjere za poticanje osnivanja poduzeća i samozapošljavanja. Neke su države uvele ili nastavile isplaćivati subvencije nezaposlenima za pokretanje vlastitog poduzeća (BG, CZ, PL, SI). U Španjolskoj su smanjeni doprinosi za socijalno osiguranje kako bi se potaknulo samozapošljavanje te je poticano zapošljavanje određenih skupina, primjerice osoba s invaliditetom ili mladih. U Austriji je poboljšan sustav socijalnog osiguranja za samozaposlene. Portugal je uveo mjeru kojom se potiče zapošljavanje u novoosnovanim poduzećima. U nekim državama članicama (IT, LT, PL, SI) napori su usredotočeni na jačanje poduzetnišva među mladima. U južnim talijanskim pokrajinama podupiru se projekti samozapošljavanja koje su razvili mladi, osobito oni u neprofitnom sektoru. Ostale zemlje (AT, PL i LT) usmjeravaju napore na smanjenje birokracije i poboljšanje radne sredine kao mjere poticanja zapošljavanja. Na Cipru se potiču mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća tako što im se pruža tehnička podrška. Kako bi privukla strana ulaganja Češka Republika izradila je „paket dobrodošlice” čija je svrha olakšavanje i ubrzavanje useljavanja i zapošljavanja državljana zemalja izvan EU-a koji su uključeni u velika ulaganja.

Poduzimaju se dodatne mjere za suočavanje s problemom neprijavljenog rada. U borbi protiv neprijavljenog rada neke su države članice postrožile kaznene mjere (BE, CZ, EL, ES, FR, LV, NL, SK), dok su druge ponudile određene poticaje za prijavu zaposlenja (EL, HR, LT, SI). U Belgiji i Češkoj Republici naglasak je stavljen na borbu protiv lažnog samozapošljavanja, dok su u Francuskoj i Slovačkoj napori više usmjereni na kontrolu nezakonitog rada. Litva je uvela čekove za usluge kao bi se omogućio jednostavniji i fleksibilniji način zapošljavanja u poljoprivredi i šumarstvu. U Grčkoj je poticana upotreba „radnih kupona” odnosno kupona za zapošljavanje s alternativnom vrstom osiguranja, prvenstveno za osoblje koje pruža pomoć u kućanstvu i osobe zaposlene u poljoprivredi i zdravstvu. Latvija je ojačala propise za suzbijanje porezne prijevare i učinila napredak u provedbi plana mjera za suzbijanje sive ekonomije i osiguravanje poštene tržišne utakmice.

U mnogim je državama članicama nastavljeno uvođenje promjena u zakonodavstvo o zaštiti zaposlenja. U Francuskoj je zakonom o osiguranju zaposlenja, donesenim u lipnju 2013., uvedena šira dostupnost dopunskog zdravstvenog osiguranja, otvaranje osobnog „računa osposobljavanja”, pravo na osiguravanje mobilnosti i savjetovanje o mogućnostima zaposlenja, pojednostavnjenje kolektivnog otpuštanja i veća fleksibilnost u teškim gospodarskim situacijama s pomoću ugovora o zadržavanju zaposlenja. Nova reforma u Sloveniji predviđa pojednostavnjenje postupaka i smanjivanje administrativnih prepreka, povećavanje fleksibilnosti na tržištu rada, poticaje za ugovore o radu na neodređeno vrijeme i odvraćajuće mjere za ugovore na određeno vrijeme. Belgija usklađuje svoje zakonodavstvo o zaštiti zaposlenja za radnike i službenike te je povećala fleksibilnost svog zakona o radnom vremenu. U Hrvatskoj je u prvoj fazi izmjena zakona o radu, završenoj u lipnju 2013., naglasak između ostalog stavljen na usklađenje s Direktivom o osnivanju Europskog radničkog vijeća te određene elemente ugovora o radu na određeno vrijeme. U Estoniji su reformom javne službe unesene znatne promjene u radne odnose i uvjete rada u javnom sektoru kako bi se bolje uskladili s onima u privatnom sektoru. U nekoliko država članica poduzete su mjere za povećanje fleksibilnosti u području radnog prava: primjenom ugovora o radu na određeno vrijeme (CZ, za sezonske  poslove u poljoprivredi i građevinarstvu), produljenjem kratkotrajnog rada (DE, sa šest na dvanaest mjeseci), skraćivanjem obveznog prekida između pojedinačnih ugovora na određeno vrijeme sklopljenih s istim poslodavcem (IT), produljenjem razdoblja rada i uvođenjem fleksibilnog radnog vremena. Neke su države uvele promjene u pogledu plaća ili naknada za fleksibilne oblike zapošljavanja (DE za privremeno zapošljavanje preko agencije za posredovanje pri zapošljavanju u nekoliko novih sektora, AT za kratkotrajni rad). Time se u nekoliko država članica promijenio odnosi između fleksibilnosti i sigurnosti. Ukupno pet od sedam država kojima su 2013. dostavljene preporuke za reformu zakonodavstva o zaštiti zaposlenja dobilo je preporuku da poduzmu mjere za rješavanje problema segmentacije (ES, IT, SI, FR i PL). Liberalizacijom propisa o ugovorima na određeno vrijeme i zaštiti od otpuštanja u Litvi i Nizozemskoj želi se potaknuti veće sudjelovanje u zapošljavanju i veća fleksibilnost tržišta rada.

2.2 Smjernica za zapošljavanje 8.: Stvaranje kvalificirane radne snage

Poboljšanje ponuda kvalificirane radne snage i poticanje obrazovanja odraslih prioritetna su područja u nekoliko država članica. Mnoge države članice uvele su mjere za poboljšanje ponude kvalificirane radne snage i poticanje obrazovanja odraslih. Na Malti i u Bugarskoj nezaposlenima ili osobama s niskim primanjima osigurano je osposobljavanje kako bi se povećale njihove mogućnosti zapošljavanja, dok su u Austriji napori usmjereni na osobe s niskom ili srednjom stručnom spremom uvođenjem povoljnih promjena u sustav obrazovanja. Poljska je donijela strategiju razvoja ljudskog kapitala do 2020. U Latviji se u okviru novog plana povratka iseljenika, donesenog s ciljem poticanja povratka kvalificiranih radnika i visokokvalificiranih stručnjaka, osiguravaju informacije o tržištu rada, tečajevi latvijskog jezika i pomoć za integraciju djece povratnika u obrazovni sustav.

U nekim zemljama (CZ, IE, MT, NL) nove su mjere usredotočene na određene sektore s velikim potencijalom zapošljavanja ili sektore osobito pogođene krizom. Na Malti se osobama sa sveučilišnom diplomom sa zvanjima koja su deficitarna na tržištu rada nude poticaji u obliku povrata troškova školovanja, dok se u Irskoj naglasak stavlja na stjecanje dodatnih kvalifikacija za osobe s visokoškolskom naobrazbom kako bi im se proširile mogućnosti zapošljavanja na informacijski i komunikacijski sektor. Kako bi se ponuda radne snage obogatila potrebnim kvalifikacijama, u dvije države članice (AT i DE) izmijenjeni su propisi koji se odnose na dostupnost zaposlenja državljanima trećih zemalja. U velikom broju država članica u 2013. su uvedene ili se planiraju uvesti nove ili intenzivnije mjere za održavanje ili povećavanje ljudskih resursa u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM - Science, Technology, Engineering and Mathematics).

U mnogim su državama članicama uvedene mjere kojima se olakšava prijelaz iz škole na posao. U znatnom broju država članica (AT, BE, CZ, ES, FI, IT, PT, RO, SE, UK) poduzete su mjere za poboljšanje prijelaza iz škole na tržište rada izradom programa pripravničkog staža i naukovanja te jačanjem relevantnih institucija. Portugal je proveo reformu svojeg dualnog sustava naukovanja, produljio trajanje pripravničkog staža te proširio pristup na sve stupnjeve stručne spreme. U Rumunjskoj se poticalo profesionalno osposobljavanje za osobe sa završenim visokoškolskim obrazovanjem. U Ujedinjenoj Kraljevini poslodavci će moći osmisliti vlastite programe naukovanja u skladu sa svojim specifičnim potrebama, a uveden je i novi pripravnički program kako bi se mladima bez kvalifikacija i iskustava koji se traže na tržištu rada ponudio posebno prilagođeni paket potpore koji će im omogućiti da započnu naukovanje ili drugu vrstu zaposlenja. U Belgiji mlade osobe bez kvalifikacija mogu obaviti tromjesečni do šestomjesečni staž u poduzećima u punom radnom vremenu, neprofitnim organizacijama ili javnoj službi. U okviru jamstva za mlade Finska je programe naukovanja učinila dostupnijima i atraktivnijima i za polaznike i za poslodavce. U Italiji su pojednostavnjene obveze poslodavaca u pogledu osposobljavanja naučnika te dodijeljena sredstva za pokretanje programa naukovanja za mlade nezaposlene koji nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja i koji žive u socijalno ugroženim područjima kao i za studente visokoškolskih ustanova. Švedska za mlade u dobi od 15 do 24 godine koji nemaju prethodno iskustvo u određenom zanimanju nudi radna mjesta za uvođenje na tržište rada („vocational introduction jobs”), pri čemu će 15 % – 25 % njihova radnog vremena biti posvećeno neplaćenom obrazovanju i osposobljavanju. Španjolska je razradila ugovor za naučnička i pripravnička mjesta te utvrdila osnovu za dualno strukovno osposobljavanje. Češka Republika izradila je nacionalni katalog pripravničkih mjesta.

2.3 Smjernica za zapošljavanje 9.: unaprjeđivanje kvalitete sustavâ obrazovanja i osposobljavanja

Nekoliko država članica usredotočilo se na unaprjeđivanje sustavâ strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET) kako bi se bolje odrazile potrebe tržišta rada (DK, EE, EL, ES, HU, IE, LV, PL, SE, SK). Neke su države u skladu s time postavile temelje za dvojne sustave strukovnog obrazovanja ili ih revidirale (EE, EL, ES, HU, SK). U Estoniji se na temelju novog zakona o ustanovama za strukovno obrazovanje primjenjuje nova struktura studijskih programa sustavâ za strukovno obrazovanje i osposobljavanje. U Grčkoj se zakonom o restrukturiranju srednjoškolskog obrazovanja postavljaju temelji za promjene u strukovnom obrazovanju, poput restrukturiranja nastavnih planova i unaprjeđivanja uloge organizacije za zapošljavanje u uspostavljanju programa naukovanja. Švedska je poboljšala svoj sustav povećanjem dodataka za poslodavce koji uzimaju naučnike. Danska je u svoje strukovne škole uvela centre za naukovanje, a Irska je osnovala novu upravu za obrazovanje i osposobljavanje (SOLAS). Cipar je osnovao ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje poslije srednje škole i večernje tehničke i strukovne srednje škole.

Države članice uvele su kvalifikacijske okvire radi boljeg povezivanja općeg obrazovanja, strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i visokog obrazovanja te bolje prekogranične transparentnosti kvalifikacija. Od kraja 2012. još je pet država (BG, DE, IT, PL, SI) uvelo nacionalne kvalifikacijske okvire i povezalo ih s Europskim kvalifikacijskim okvirom, tako da je to sada učinilo ukupno 20 država članica. U Češkoj Republici, Danskoj, Estoniji, Francuskoj, Irskoj i Litvi započelo je izdavanje kvalifikacija s izričitim upućivanjem na razinu u Europskom kvalifikacijskom okviru.

U mnogim su državama članicama uvedene relevantne promjene u sustavima tercijarnog obrazovanja. Reforme sustava visokog obrazovanja provode se u sljedećim državama: AT, EE, EL, FR, HU, PL, PT i LV. Reforma u Austriji namijenjena je povećanju udjela aktivnih studenata i stope završavanja studija, smanjenju broja studenata koji napuštaju studij i skraćivanju prosječnog trajanja studija. Reformom u Estoniji institucijama visokog obrazovanja pruža se više smjernica u pogledu toga koliko mjesta staviti na raspolaganje u različitim studijskim grupama na temelju potreba tržišta rada i u uskoj suradnji s poslodavcima i povezanim ministarstvima. Grčka je konsolidirala mrežu visokih tehničkih škola i sveučilišta. Poljska jamči financijsku podršku za donošenje inovativnih nastavnih planova sveučilišta u strateškim sektorima, a Latvija je predložila niz reformi u cilju povećanja kvalitete i konkurentnosti visokog obrazovanja. Širi pristup stručnim i tehničkim dodiplomskim kvalifikacijama (bachelor), smanjenje broja studenata koji napuštaju dodiplomski studij, veći naglasak na praktičnom iskustvu u nastavnim planovima, reforma programa za osposobljavanje nastavnika i poticanje strateškog razvoja u pravcu digitalnog učenja ključni su ciljevi nedavne reforme u Francuskoj. Nekoliko je država članica promijenilo sustave dodjele stipendija i/ili školarina (DE, DK, EE, FR, HU, PL).

Nekoliko je država članica poduzelo mjere za poboljšanje osnovnog i srednjoškolskog sustava obrazovanja (AT, BE, BG, CZ, DK, EE, EL, ES, FR, LU, MT, NL, PL, PT, SE, SK). Neke države rješavale su izazove sveobuhvatnim reformama, dok su se druge usredotočile na kvalitetu poduke i nastavnih planova ili na mlade koji rano napuštaju školovanje. U Estoniji se nedavno donesenim zakonom o osnovnim i višim srednjim školama pojašnjavaju dužnosti države i lokalnih općina u organizaciji općeg obrazovanja te se nastoji poboljšati mreža viših srednjih škola. Malta nastavlja jačati opće obrazovanje uvođenjem novog nacionalnog okvirnog kurikuluma. Danska je dogovorila reformu osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja koja će se provoditi od školske godine 2014. – 2015., a uključuje više nastavnih sati za glavne predmete (npr. danski, matematika i engleski) i veći naglasak na praktičnom osposobljavanju. Nakon konačnog donošenja novom će se reformom srednjoškolskog obrazovanja u Luksemburgu nastojati uspostaviti dinamičniji i fleksibilniji sustav koji je usredotočeniji na razvoj sposobnosti. Češka Republika i Slovačka uvele su nove mjere u vezi s prosvjetnim inspekcijama i radom škola. Portugal radi na razvoju instrumenta sveobuhvatnog nadzora za procjenu rezultata i učinka obrazovnih politika. U cilju poboljšanja rada škola i nastavnika Poljska od 2014. uvodi promjene Povelje o obrazovanju koje uključuju skraćivanje plaćenog godišnjeg odmora i dugotrajnog bolovanja i usmjeravanje sredstava za osposobljavanje na predmete kojima se izravno rješavaju potrebe škola. Poljska je i snizila dob polaska u školu sa sedam na šest godina, a pohađanje škole od navedene dobi bit će obvezno od 2014.

Bugarska i Malta donijele su mjere u cilju smanjenja broja mladih koji rano napuštaju školovanje, dok se Austrija usredotočila na rješavanje neopravdanih školskih izostanaka u cilju poboljšanja obrazovnog učinka, osobito za mlade ljude u nepovoljnom položaju. Kako bi se ubrzala integracija osoba niskog obrazovnog statusa na tržištu rada, Švedska je uvela tromjesečne motivacijske studijske programe koji će se provoditi u srednjim školama.

2.4 Smjernica za zapošljavanje 10.: Promicanje socijalne uključenosti i borba protiv siromaštva

Dok su neke države članice poboljšale naknade namijenjene borbi protiv dječjeg siromaštva, druge su ograničile pristup naknadama ili ih smanjile. Kao odgovor na rastuću zabrinutost u pogledu posljedica zbog sve većeg broja djece pogođene siromaštvom u nekim su državama članicama pojačane mjere namijenjene borbi protiv dječjeg siromaštva, među ostalim i sveobuhvatnim nacionalnim akcijskim planom u Belgiji. U Estoniji je od srpnja 2013. djelomično provedena reforma obiteljskog doplatka utemeljenog na potrebama (a povećanje doplataka planira se za 2015.). U cilju potpore siromašnijim obiteljima u Latviji su povećane minimalne mjesečne roditeljske naknade, naknade za čuvanje djeteta kod kuće i dodaci naknadama za čuvanje djeteta kod kuće za djecu iz višeplodnih poroda, uključujući naknade za roditelje bez socijalnog osiguranja, a povećane su i olakšice za porez na osobni dohodak za uzdržavane osobe. Nastavili su se i nedavni trendovi strožih uvjeta ili smanjivanja naknada, na primjer u državama u kojima se postrožuju uvjeti za stjecanje prava na dohodovnu potporu ili se smanjuje razina dohodovne potpore (EL, ES, SI, UK). Time se pridonijelo slabljenju učinka stabilizacije koji socijalna davanja imaju na dohodak kućanstava.

U pristupu predškolskom obrazovanju i skrbi primjećuju se slične razlike. Neke države članice (DE, FR, HU, LV, PL, UK) poduzele su inicijative namijenjene većoj uključenosti djece u predškolsko obrazovanje i skrb o djeci kao dio svojih strategija namijenjenih poboljšanju mogućnosti za djecu. Njemačka je uvela pravo na skrb o djeci mlađoj od tri godine, cilj je reformi u Francuskoj s pomoću odgovarajućeg pedagoškog pristupa podići stopu sudjelovanja djece u dobi od dvije do tri godine, a Poljska planira proširiti popis poduzeća koja mogu zatražiti financiranje iz državnog proračuna za troškove uspostave i operativne troškove ustanova za skrb. Osim toga, Poljska je u srpnju 2013. donijela novu uredbu na temelju koje će od rujna 2015. svaki četverogodišnjak imati pravo na predškolsko obrazovanje, a od rujna 2017. svaki će trogodišnjak imati zajamčeno mjesto u sustavu predškolskog obrazovanja. Druge države (HR, LV i UK) poduzele su mjere za poboljšanje financijske dostupnosti predškolskog obrazovanja i skrbi o djeci. U Latviji lokalna uprava sada sufinancira troškove upisivanja u privatne ustanove djece u dobi od jedne do četiri godine u slučaju da postoji lista čekanja za javne ustanove. Hrvatska je uvela zakon o dadiljama čija je namjena poboljšati dostupnost skrbi za djecu. Različite države članice poduzele su mjere za jačanje zaštite djece u svojim sustavima socijalne skrbi (DK, ES, FI, PL, SE).

Postizanje ravnoteže radnog vijeka i mirovine ključna je tema u mirovinskim inicijativama jer u gotovo svim zemljama dob odlaska u mirovinu raste, a spolovi se izjednačuju. Kao odgovor na demografske izazove mirovinskog sustava države članice sve više prepoznaju potrebu za osiguravanjem duljeg radnog vijeka radi usklađivanja s duljim životnim vijekom. Tijekom protekle godine razne su države članice donijele ili ubrzale povećanje dobi odlaska u mirovinu za žene i/ili muškarce. Ukupno 23 od 28 država članica sada ima zakonodavstvo o sadašnjem ili budućem povećanju dobi odlaska u mirovinu. U mnogim je slučajevima to povećanje popraćeno (postupnim) izjednačivanjem dobi odlaska u mirovinu za muškarce i žene (CZ, EE, EL, HR, IT, LT, MT, PL, SI, SK, UK). Međutim, potrebno je više napora za borbu protiv drugih glavnih uzroka mirovinskog jaza između spolova, osobito prekida zaposlenja i niskog intenziteta rada.

Također je sve više država koje poduzimaju ključni korak povezivanja dobi odlaska u mirovinu s duljim životnim vijekom. Nakon što je dob odlaska u mirovinu povećana kako bi se nadoknadilo prethodno produljenje životnog vijeka, sve je veći broj država odlučio uvesti izričitu poveznicu između dobi odlaska u mirovinu i budućeg produljenja životnog vijeka (CY, DK, EL, IT, NL, SK). No nekoliko država članica vrlo je suzdržano u ovom pogledu. Neke navode da prvo moraju smanjiti postojeći jaz između stvarne i službene dobi odlaska u mirovinu. Druge pak zamisao o dobi odlaska u mirovinu koja se automatski povećava kako raste očekivani životni vijek smatraju preinovativnom.

Kako bi se smanjilo rano napuštanje posla, države članice poduzele su mjere za ograničavanje dostupnosti prijevremene mirovine. Glavne reformske mjere u tom pogledu obuhvaćaju strože uvjete za stjecanje prava na prijevremenu mirovinu (minimalna dob, uplaćeni doprinosi i visina davanja), veće kazne za rano napuštanje i veću usredotočenost na aktivacijske mjere. Konkretno, u mnogim se državama ograničava dostupnost uhodanih mehanizama za prijevremenu mirovinu kao što su dugotrajno primanje naknade za nezaposlenost (npr. u Španjolskoj) ili naknada za invalidnost (npr. AT, BE, DK). U mnogim državama članicama (AT, BE, BG, HR, LU, MT, RO, SI) mogućnosti ranog napuštanja posla i dalje imaju tendenciju narušavanja prikladnosti i održivosti mirovina i smanjivanja zaposlenosti i rasta.

U mnogim se državama članicama otvaraju mogućnosti za produljenje radnog vijeka i poboljšanje mirovinskih prava kasnijim odlaskom u mirovinu. Bugarska i Ujedinjena Kraljevina ukinule su 2012. odredbe o obveznom odlasku u mirovinu. U Francuskoj se dob u kojoj privatni poslodavci mogu radnika poslati u mirovinu bez njegovog/njezinog pristanka povećala sa 65 na 70 godina. Mnogi mirovinski sustavi uključuju poticaje za rad nakon dobi odlaska u mirovinu (Španjolska), kao što su više stope prirasta na mirovinu ili dodatak na mirovinu u slučaju kasnijeg odlaska u mirovinu (Finska i Francuska). Sve je više zemalja u kojima se uvode manje stroga pravila kako bi se omogućilo kombiniranje mirovine s prihodima od rada (BE, ES, NL i SI).  Važno je napomenuti da neke zemlje sve više podupiru mirovinske reforme mjerama namijenjenima aktivnom starenju koje se provode na radnim mjestima i tržištima rada (npr. u Belgiji, Francuskoj, Sloveniji i Slovačkoj). Međutim, napori u tom području još su uvijek previše ograničeni i nisu koordinirani. Da bi mirovinske reforme uspjele, države članice morat će u velikoj mjeri proširiti i intenzivirati mjere kojima se omogućuje i potiče rad žena i muškaraca do starije dobi.

Kao odgovor na fiskalne pritiske države razmatraju izdatke za zdravstvenu skrb i traže načine za poboljšanje odnosa cijene i ponude, a uvode se i bolji instrumenti za ograničavanje troškova. Nekoliko je država članica poduzelo ili pokrenulo strukturne reforme svojih sustava zdravstvene skrbi (AT, BG, CY, EL, ES, FI, HR, HU, LT, UK). Bugarska je u postupku uvođenja novog modela određivanja cijena bolničkog liječenja koji se temelji na skupinama prema dijagnozama. Novim zakonom o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi uvest će se velike promjene u Državni zavod za zdravstvo (NHS) u Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska) s učinkom na aktere koji donose odluke o naručivanju usluga i načinu na koji se troši novac. Više je država članica uvelo ili planira uvesti mjere za ograničavanje rastućih troškova za zdravstvenu skrb (AT, BE, CY, DE, EL, ES, FR, HR, HU, IE, NL, PT). Austrija, Belgija i Francuska usredotočile su se na ograničavanje ukupne razine rasta rashoda za zdravstvenu skrb. Portugal je uveo nova pravila za određivanje cijena generičkih lijekova i recepte na temelju međunarodnog nezaštićenog imena (INN), promičući upotrebu generičkih lijekova i najjeftinijih dostupnih proizvoda. Poduzet je niz mjera za poboljšanje pružanja zdravstvenih usluga, a mnoge od njih namijenjene su razvoju sustava e-zdravstva (AT, BE, BG, DK, ES, HU, LT, LT, LV, MT, PL, PT, SE, SI, SK, UK). Španjolska uvodi novi zakonski okvir za definiranje modela upravljanja klinikama primjenjiv na sve centre nacionalnog zdravstvenog sustava. Austrija je donijela zakon o zdravstvenoj dokumentaciji u elektroničkom obliku s namjerom poboljšanja kontinuiteta skrbi i razmjene informacija među pružateljima zdravstvene skrbi. S obzirom na važne izazove s kojima se suočavaju u području zdravstvene skrbi, neke države članice ulažu pojačane napore, ali još je prerano za procjenu jesu li navedeni napori učinkoviti.

I dalje je nužno tražiti nove načine za rješavanje nedostatka osoblja, a potrebne su daljnje mjere za osiguravanje dostupnosti zdravstvene skrbi za sve. Neke države članice znatno ulažu u radnu snagu u području zdravstvene skrbi (BG, DE, HU, MT, PL, SK). Mađarska je povećala plaće 90 000 zdravstvenih djelatnika. Njemačka namjerava rješavati nedostatak zdravstvenih djelatnika u ruralnim područjima. Poboljšanje dostupnosti zdravstvenih usluga i dalje je prioritet u više država članica (DK, EL, FI, FR, LU, LV). Luksemburg je uveo sustav „platitelja treće strane” za osigurane osobe koje je nadležna socijalna služba službeno proglasila osobama u ekonomski osjetljivom položaju. Grčka uspostavlja privremeni sustav zdravstvenih kupona kojima se omogućuje dostupnost osnovne zdravstvene skrbi za neosigurane građane. 

Dok na usluge dugoročne skrbi često utječu proračunska ograničenja, države poduzimaju i mjere za osiguranje bolje organizacije tih usluga. Neke države članice (BG, SI) donijele su nacionalne strategije na temelju integriranog pristupa i poboljšanja kvalitete usluga socijalne skrbi, uključujući dugoročnu skrb. U Sloveniji se nacionalnim programom socijalne zaštite (2013. – 2020.) definiraju kvalitativni i kvantitativni ciljevi za razvoj socijalnih sustava općenito, a posebno usluga socijalne skrbi. Finska je odobrila reformu svojeg sustava dugoročne skrbi kojom se jača uloga rehabilitacijskih usluga, a kućna se njega postavlja kao jasan prioritet u odnosu na usluge u ustanovama. U nekoliko su država članica nedovoljno razvijene odredbe o dugoročnoj skrbi i dalje velika prepreka zapošljavanju žena i rastu te zaštiti od potrebe za uzdržavanjem u starijoj dobi. 

Povećani napori na ograničavanju ili smanjivanju siromaštva odraslih uključuju veliku reviziju sustava socijalne pomoći. Više država članica uvodi ili pojačava aktivacijske mjere kao dio svoje politike za bolju borbu protiv siromaštva odraslih (vidi poglavlje o sudjelovanju na tržištu rada). U nizu država članica planiraju se ili su u tijeku reforme sustava socijalne pomoći (LT, CY, DK, EL, HR, IT, PL i RO). Litva je 2012. pokrenula reformu novčane socijalne pomoći kako bi se povećali poticaji za rad, ojačale veze između socijalne pomoći i aktivacijskih mjera te bolje usmjerila i poboljšala suradnja između lokalnih ureda za zapošljavanje i općina. U Italiji se provodi reforma glavnih mehanizama za primjenu imovinskog cenzusa. Ta je odredba namijenjena povećanju ciljne usmjerenosti instrumenta i pravedne raspodjele fiskalnih olakšica i socijalnih davanja. Italija je pokrenula i pilot-projekt „nove socijalne iskaznice”, sustav minimalnog dohotka koji će se kasnije spojiti s aktivacijskim politikama. U okviru reformi sustava socijalne pomoći Cipar planira uvesti i sustav minimalnog zajamčenog dohotka (kojim će se zapravo zamijeniti postojeći sustav javne pomoći). Grčka planira pokrenuti pilot-program za uvođenje sustava minimalnog dohotka. Neke države članice (BE, EE, ES, HU, MT, UK) poduzele su mjere u pravcu administrativnog pojednostavnjenja. Unatoč naporima potrebno je učiniti još mnogo na razini država članica kako bi se postigla prava mješavina odgovarajuće dohodovne potpore, uključivih tržišta rada i pristupa uslugama.

Države članice uvele su posebne programe za uključivanje osoba u posebno nepovoljnom položaju, beskućnika i osoba pogođenih socijalnom isključenošću u pogledu stanovanja. Mnoge su države članice ponovno razmotrile ili razvile svoje nacionalne strategije za integraciju Roma ili u konkretnom smislu uklopile skup političkih mjera, posebno nastojanjima za pokretanje dijaloga (AT, BE, BG, CZ, DK, EE, EL, ES, FI, FR, HU, IE, IT, LV, NL, RO, SE, SI, UK). U cilju učinkovite borbe protiv beskućništva Luksemburg je pokrenuo cjelovitu strategiju bez kriminalizacije, usmjerenu na stanovanje, s naglaskom na sprječavanju, smanjivanju dugotrajnog beskućništva i poboljšanju dostupnosti stanovanja i kvalitetnih socijalnih usluga za beskućnike. Nekoliko je država članica (ES, FR, SK) uvelo mjere namijenjene povećanju financijske dostupnosti socijalnog stanovanja i najma za kućanstva s niskim primanjima ili za borbu protiv segregacije (HU). Nizozemska je u sektoru socijalnog stanovanja uvela povećanja najma na temelju prihoda, a u Belgiji se osobama koje se dugo nalaze na listi čekanja za socijalno stanovanje nude subvencije za troškove najma.

3. LJESTVICA KLJUČNIH POKAZATELJA U PODRUČJU ZAPOŠLJAVANJA I SOCIJALNIH POKAZATELJA  

U Komunikaciji o jačanju socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)[25] Komisija predlaže ljestvicu ključnih pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja koja će se upotrijebiti u nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju. Ljestvica se sastoji od pet glavnih pokazatelja: stopa nezaposlenosti (dobna skupina 15 – 75), stopa NEET u vezi sa stopom nezaposlenosti mladih (dobna skupina 15 –24), stvarni raspoloživi bruto dohodak kućanstava, stopa rizika od siromaštva (dobna skupina 15 – 64) i nejednakosti dohodaka (omjer S80/S20). Ljestvicom se osigurava veća vidljivost i lakše utvrđivanje glavnih trendova u zapošljavanju i socijalnih trendova[26] koji mogu utjecati na pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije i opravdati pažljivije praćenje u okviru Europskog semestra[27]. U listopadu 2013. Europsko vijeće donijelo je zaključak o potrebi upotrebe ljestvice pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju, kao i pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja u skladu s prijedlogom Komisije, na temelju odgovarajućeg rada nadležnih odbora, kako bi u prosincu Vijeće donijelo odluku u cilju upotrebe tih novih instrumenata već u Europskom semestru 2014.[28]

U slučaju gospodarskog šoka postoji opasnost od problema u području zapošljavanja i socijalnih problema u monetarnoj uniji u nedostatku provedbe djelotvornih političkih mjera, što bi dovelo do kroničnih razlika i pogoršanja gospodarskih temelja Europske unije u cjelini. Ozbiljni problemi u području zapošljavanja i socijalni problemi šire se na druge države članice uglavnom preko unutarnje trgovine i gubitka ljudskog kapitala, što dovodi do pogoršanja uvjeta dugoročne međunarodne konkurentnosti. Stoga je u interesu svih država članica osigurati pravovremeno i učinkovito rješavanje izazova u području zapošljavanja i socijalnih izazova.[29]

Analiza u ovom poglavlju temelji se na pet glavnih pokazatelja predstavljenih u prethodno navedenoj Komunikaciji.[30] Ljestvicu ne treba tumačiti mehanički, a njezino detaljnije tumačenje treba se temeljiti na postojećim instrumentima kao što su praćenje uspješnosti zapošljavanja, praćenje uspješnosti socijalne zaštite, Zajednički okvir procjene (JAF) i dogovoreni skupovi podataka, poput europske ankete o radnoj snazi i statistike EU-a o dohotku i životnim uvjetima[31].

Odstupanja na koja upućuje ova nova ljestvica i načini borbe protiv negativnih trendova i uznemirujućih razina problema u području zapošljavanja i socijalnih problema dalje će se analizirati tijekom Europskog semestra 2014. s pomoću još detaljnije primjene dodatnih pokazatelja te tijekom postupka multilateralnog nadzora i pripreme preporuka za svaku pojedinu državu.

U točkama u nastavku nalazi se pregled najnovijih odstupanja u socio-ekonomskim trendovima u Europskoj uniji i utvrđuju najvažniji trendovi u pojedinim državama na temelju svakog od pet pokazatelja. Naposljetku, u Prilogu se nalaze tablice s pregledom situacije prema pokazateljima u svim državama članicama EU-a, kao i pregled ključnih izazova u području zapošljavanja utvrđenih instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja te socijalnih trendova koje treba pratiti s pomoću instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite.

Potencijalno zabrinjavajući ključni trendovi u području zapošljavanja i socijalni trendovi i razine koje dovode do razlika unutar EU-a i opravdavaju daljnju analizu i mogući jači politički odgovor mogu se utvrditi na temelju sljedećih triju čimbenika:

· za svaku državu članicu, promjena pokazatelja u određenoj godini u usporedbi s prijašnjim razdobljima (povijesni trend);

· za svaku državu članicu, odstupanje od prosječnih stopa EU-a i europodručja u istoj godini (prikaz postojećih razlika u području zapošljavanja i socijalnih razlika);

· promjena pokazatelja između dvije uzastopne godine u svakoj državi članici u odnosu na promjenu na razini EU-a i europodručja (ukazuje na dinamiku socio-ekonomskih približavanja/odstupanja). 

3.1. Stopa nezaposlenosti – promjene i razina

Jaz koji se pojavio između stope nezaposlenosti „sjevernog i središnjeg” i „južnog i perifernog” dijela europodručja[32] od 2008. raste alarmantnom brzinom te je dostigao 10,2 postotnih bodova u odnosu na 1,7 postotnih bodova između sjevernog i perifernog dijela država koje nisu u europodručju. Sredinom prvog desetljeća 21. stoljeća monetarna je unija neizravno pridonijela približavanju stopa nezaposlenosti među svojim državama članicama, osobito zbog povećanja potražnje povezanog s velikim prilivom kapitala u „periferne” zemlje nakon uvođenja eura. Međutim, financijska i gospodarska kriza dovela je do odstupanja u stopama nezaposlenosti mnogo većih razmjera, posebno zbog sporog razduživanja i nesigurnosti u pogledu izgleda za oporavak „perifernih” zemalja, što se također odražava u visokim troškovima zajmova unutar tih zemalja.

Slika I.: Stope nezaposlenosti (dobna skupina 15 – 74) po skupini država članica europodručja i država koje nisu u europodručju od 2000.

Izvor: Eurostat (LFS), izračuni Glavne uprave za zapošljavanje; ponderirani prosjek

Na slikama u tablici u prilogu može se vidjeti da je nezaposlenost najalarmantnija u pet država članica (HR, CY, EL, PT i ES). U tim je državama stopa nezaposlenosti uvelike iznad prosjeka EU-a i europodručja. Osim toga, rast nezaposlenosti relativno je brz u usporedbi s povijesnim trendovima i drugim državama članicama (tj. odstupanja). Polazeći od drugačijih polaznih točaka, stope nezaposlenosti u Italiji, Nizozemskoj i Sloveniji nisu pretjerane u pogledu razine, ali su tijekom proteklih godina znatno porasle.

3.2. Stopa nezaposlenosti mladih i stopa NEET (mladi koji su nezaposleni i nisu uključeni u programe obrazovanja ili osposobljavanja) – promjene i razina

U južnom i perifernom dijelu europodručja stopa nezaposlenosti mladih znatno se povećala od 2008. nadalje i 2012. dostigla razinu od više od 40 %. Suprotno tome, u sjevernom/središnjem dijelu europodručja stope su ostale više ili manje stabilne, pa je do 2012. jaz između dvije skupine država članica porastao na više od 25 postotnih bodova. I u ostalim državama članicama postoji negativan trend, ali manje nego u južnom/perifernom dijelu. Prosječna stopa osoba koje su nezaposlene i nisu uključene u programe obrazovanja ili osposobljavanja (NEET) u dobi od 15 – 24 dostigla je 19 % u južnom i perifernom dijelu europodručja u odnosu na 9,2 % u sjevernom/središnjem dijelu, a jaz između te dvije skupine zemalja sve je veći i slijedi sličan obrazac poput stopa nezaposlenosti. Nezaposlenost i neaktivnost uzrokuju znatnu zabrinutost zbog svojih štetnih učinaka na buduću zapošljivost i produktivnost tih osoba. Postoji opasnost da sadašnja odstupanja u stopama nezaposlenosti mladih i stopama NEET pokrenu još veća odstupanja u socio-ekonomskim temeljima diljem monetarne unije i EU-a tijekom dugoročnog razdoblja.

Slika II.a: Stope nezaposlenosti mladih (dobna skupina 15 – 24) po skupini država članica europodručja i država koje nisu u europodručju od 2007.

Izvor: Eurostat, statistički podaci o obrazovanju i osposobljavanju, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje, ponderirani prosjek

Slika II.b: Stope NEET (dobna skupina 15 – 24) po skupini država članica europodručja i država koje nisu u europodručju od 2007.

Izvor: Eurostat, statistički podaci o obrazovanju i osposobljavanju, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje, ponderirani prosjek

Na temelju podataka iz ljestvice (tablice u prilogu) situacija u pogledu mladih osoba alarmantna je u nekoliko država članica. I visina i trendovi nezaposlenosti među mladima zabrinjavajući su u sljedećim državama članicama: CY, EL, ES, IT, PT i HR. U Sloveniji i u manjoj mjeri u Belgiji zabrinutost ne uzrokuje visina već trendovi, dok suprotno vrijedi u Slovačkoj (visoka stopa nezaposlenosti mladih). U pogledu stopa NEET, u Grčkoj i Italiji zabrinjavajuća je i visina i trendovi. U Bugarskoj, Irskoj i Španjolskoj ističe se visina, dok se na Cipru, u Luksemburgu, Mađarskoj, Portugalu i Sloveniji ističe najnoviji trend.

3.3. Stvarna promjena u raspoloživom bruto dohotku kućanstava

Tijekom godina krize nastavio se rast dohotka kućanstava (mjeren na temelju stope rasta stvarnog raspoloživog bruto dohotka kućanstava) u sjevernom i središnjem dijelu europodručja, iako smanjenom brzinom (osim 2010.), dok je u državama u perifernom dijelu stvarna vrijednost nakon 2009. stagnirala ili se smanjila. Na dohodak kućanstava prije svega je utjecalo smanjenje prihoda na tržištu rada i postupno slabljenje automatskih stabilizatora. Osim toga, restriktivna proračunska politika, usredotočena na južne/periferne države europodručja, utjecala je na zaposlenost, a promjene u sustavu poreza i doprinosa i smanjivanje plaća u javnom sektoru doveli su do znatno niže razine stvarnog dohotka kućanstava. Moguće je da je to dovelo do povećanja odstupanja unutar europodručja.

Slika III.: Stvarna promjena u raspoloživom bruto dohotku kućanstva po grupama država članica europodručja i država koje nisu u europodručju od 2002.

Izvor: Eurostat, nacionalni računi, izračuni Glavne uprave za zapošljavanje, ponderirani prosjek

Među državama članicama postoji velika raspršenost i sve veća odstupanja u razvoju raspoloživog bruto dohotka kućanstava. Podaci iz 2012. pokazuju da je u čak 11 država članica postojao znatan negativni razvoj u raspoloživom bruto dohotku kućanstava. U Grčkoj se dohodak na godišnjoj razini smanjio za gotovo 10 %, a na Cipru za više od 8 %. Smanjenja u Italji, Mađarskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Rumunjskoj (podaci iz 2011.), Sloveniji i Španjolskoj kreću se od 3 % do 5 %, dok je u Danskoj i Slovačkoj došlo do pada od oko 1 % – 2 %. Takva smanjenja na godišnjoj razini od posebne su važnosti, s obzirom na to da je tijekom nekoliko desetljeća stvarni raspoloživi bruto dohodak kućanstava diljem Europe sustavno, iako blago, rastao zbog gospodarskog rasta ili kratkotrajne automatske stabilizacije u slučaju gospodarskog pada, dok su smanjenja na godišnjoj razini bila više iznimka.

3.4. Stopa rizika od siromaštva radnog stanovništva – promjene i visina

Stope rizika od siromaštva (AROP) u porastu su u mnogim državama članicama. Od 2008. znatno su porasle u južnom i perifernom dijelu EU-a i u državama članicama europodručja i državama koje nisu u europodručju. Taj se porast nadovezuje na već ionako visoke razine rizika od siromaštva. Stope rizika od siromaštva porasle su od 2009. i u državama članicama u sjevernom i središnjem dijelu europodručja, iako s mnogo niže razine. Produljeno razdoblje negativnog rasta ili nulte stope rasta BDP-a, porast dugoročne nezaposlenosti i postupno slabljenje automatskih stabilizatora i u tim državama sada utječu i na rizik od siromaštva.

Slika IV.: Stopa rizika od siromaštva radnog stanovništva (15 – 64) po skupinama država članica europodručja i država koje nisu u europodručju od 2004.[33]

Izvor: Eurostat, EU-SILC, izračun Glavne uprave za zapošljavanje, ponderirani prosjek – godine se odnose na dohodovnu godinu

Države članice u kojima postoji trend povećanja stopa rizika od siromaštva od 2010. do 2011. uključuju Bugarsku, Estoniju, Španjolsku, Francusku, Italiju, Mađarsku, Rumunjsku i Slovačku. U Grčkoj, Latviji i Litvi postoje vrlo visoke razine osoba izloženih riziku od siromaštva u usporedbi s prosjekom EMU-a, bez znatnog povećanja trendova tijekom tog razdoblja. Posebnu zabrinutost uzrokuje stanje u Španjolskoj i Rumunjskoj jer se primjećuju i visoke razine siromaštva i trend znatnog povećanja siromaštva u kratkom vremenskom razdoblju.

3.5. Nejednakosti (omjer S80/S20) – promjene i razina[34]

Nejednakost dohotka u porastu je diljem država članica i unutar njih, osobito u južnom i perifernom dijelu EU-a. To su ujedno i države članice s najvećim porastom nezaposlenosti. U mnogim se državama zbog krize pogoršao dugotrajni trend polarizacije plaća i segmentiranja tržišta rada, što je u kombinaciji s porezima i sustavom doprinosa s manje redistributivnim učinkom potaklo sve veće nejednakosti. Znatna povećanja nejednakosti u državama koje su najviše pogođene krizom zapošljavanja objašnjavaju se i visokom razinom nezaposlenosti (s najvećim porastom na najnižem dijelu tržišta rada) i, u nekim slučajevima, utjecajem fiskalne konsolidacije[35].

Slika V.: Nejednakost (mjerilo S80/S20) po skupinama država članica europodručja i država koje nisu u europodručju od 2005.

Izvor: Eurostat, EU-SILC, izračun Glavne uprave za zapošljavanje, ponderirani prosjek – godine se odnose na dohodovnu godinu

Među državama članicama postoji velika raspršenost i sve veća odstupanja u nejednakosti (omjer S80/S20) Na temelju podataka iz 2011. na Bugarsku se odnose sve tri dimenzije: godišnja promjena, udaljenost od prosjeka EMU-a i promjena u dvije uzastopne godine u državi članici u odnosu na promjenu na razini EU-a/europodručja. Estonija, Grčka, Italija i Mađarska ističu se godišnjom promjenom (pogoršanje omjera nejednakosti s 0,3 boda na 0,5 bodova), dok se Rumunjska, Latvija i Španjolska ističu odstupanjem od prosjeka europodručja (povećanje omjera nejednakosti za 1,2 boda ili više).

 

Prilog 1.: Ljestvica ključnih pokazatelja u području zapošljavanja i socijalnih pokazatelja s prosjekom EU-a i europodručja kao referentnim vrijednostima

|| Stopa nezaposlenosti || Nezaposlenost mladih || Stvaran rast raspoloživog bruto dohotka kućanstva || Stopa rizika od siromaštva || Nejednakosti – S80/S20

|| Stopa nezaposlenosti mladih || Osobe koje su nezaposlene i nisu uključene u programe obrazovanja ili osposobljavanja

|| Godišnja promjena (S1/2012. – S1/2013.) || Odstupanje od prosjeka EU-a || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za EU || Godišnja promjena (S1/2012. – S1/2013.) || Odstupanje od prosjeka EU-a || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za EU || Godišnja promjena (2011. – 2012.) || Odstupanje od prosjeka EU-a || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za EU || Godišnja promjena (2011. – 2012.) || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za EU || Godišnja promjena (2010. – 2011.) || Odstupanje od prosjeka EU-a || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za EU || Godišnja promjena (2010. – 2011.) || Odstupanje od prosjeka EU-a || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za EU

EU-27 || 0,6 || 0,0 || 0,0 || 0,6 || 0,0 || 0,0 || 0,3 || 0,0 || 0,0 || -0,9 || 0,0 || 0,8 || 0,0 || 0,0 || 0,0 || 0,0 || 0,0

Europodručje – 17 || 0,9 || 1,2 || 0,4 || 1,4 || 0,6 || 0,7 || 0,6 || 0,0 || 0,3 || -1,7 || -0,7 || 1,0 || 0,2 || 0,2 || 0,1 || 0,0 || 0,1

Belgija || 1,0 || -2,5 || 0,4 || 3,3 || 0,0 || 2,6 || 0,5 || -0,9 || 0,2 || -0,4 || 0,5 || 0,8 || -3,1 || 0,0 || 0,0 || -1,1 || 0,0

Bugarska || 0,8 || 2,0 || 0,2 || -0,1 || 5,1 || -0,8 || -0,3 || 8,3 || -0,6 || : || : || 2,2 || 2,2 || 1,4 || 0,6 || 1,5 || 0,6

Češka Republika || 0,3 || -3,8 || -0,4 || -0,6 || -4,4 || -1,3 || 0,6 || -4,3 || 0,3 || 0,3 || 1,2 || 1,0 || -6,9 || 0,2 || 0,0 || -1,5 || 0,0

Danska || -0,8 || -4,0 || -1,4 || -2,3 || -10,9 || -3,0 || 0,3 || -6,6 || 0,0 || -0,9 || 0,0 || 0,2 || -2,9 || -0,6 || 0,0 || -0,6 || 0,0

Njemačka || -0,2 || -5,6 || -0,8 || -0,3 || -15,5 || -0,9 || 0,2 || -5,5 || -0,1 || 0,7 || 1,6 || 0,8 || 0,4 || 0,0 || 0,0 || -0,5 || 0,0

Estonija || -1,7 || -2,2 || -2,3 || -4,0 || -5,3 || -4,7 || 0,7 || -0,7 || 0,4 || 2,4 || 3,3 || 2,4 || 2,0 || 1,6 || 0,3 || 0,3 || 0,3

Irska || -1,2 || 2,9 || -1,8 || -3,2 || 4,9 || -3,8 || -0,1 || 5,5 || -0,4 || 5,7 || 6,7 || 0,5 || -0,9 || -0,3 || -0,1 || -0,4 || -0,1

Grčka || 4,1 || 16,1 || 3,5 || 6,1 || 36,1 || 5,5 || 2,9 || 7,1 || 2,6 || -9,6 || -8,7 || 1,0 || 4,0 || 0,2 || 0,4 || 1,0 || 0,4

Španjolska || 2,2 || 15,5 || 1,6 || 3,9 || 32,2 || 3,3 || 0,3 || 5,6 || 0,0 || -5,2 || -4,2 || 1,5 || 4,5 || 0,7 || -0,1 || 2,1 || -0,1

Francuska || 0,8 || -0,1 || 0,2 || 2,1 || 2,4 || 1,4 || 0,2 || -1,0 || -0,1 || -0,3 || 0,6 || 1,1 || -2,5 || 0,3 || 0,1 || -0,4 || 0,1

Hrvatska || 1,9 || 6,1 || 1,3 || 12,2 || 28,1 || 11,5 || 1 || 3,5 || 0,7 || : || : || 0,7 || 3,1 || -0,1 || -0,2 || 0,4 || -0,2

Italija || 1,7 || 1,1 || 1,1 || 4,5 || 15,6 || 3,8 || 1,3 || 7,9 || 1,0 || -4,5 || -3,6 || 1,6 || 2,5 || 0,8 || 0,4 || 0,6 || 0,4

Cipar || 4,3 || 4,3 || 3,7 || 11,2 || 13,8 || 10,5 || 1,4 || 2,8 || 1,1 || -8,0 || -7,0 || -0,4 || -4,5 || -1,2 || -0,2 || -0,7 || -0,2

Latvija || -3,6 || 1,1 || -4,2 || -8,2 || -2,2 || -8,9 || -1,1 || 1,7 || -1,4 || 4,9 || 5,8 || -0,3 || 4,2 || -1,1 || -0,3 || 1,6 || -0,3

Litva || -1,5 || 1,4 || -2,1 || -5,5 || -0,6 || -6,1 || -0,4 || -2,1 || -0,7 || : || : || -1,6 || 4,2 || -2,4 || -1,5 || 0,8 || -1,5

Luksemburg || 0,6 || -5,3 || 0,0 || 0,2 || -4,7 || -0,4 || 1,2 || -7,3 || 0,9 || : || : || -0,8 || -2,9 || -1,6 || -0,1 || -1,0 || -0,1

Mađarska || -0,4 || -0,3 || -1,0 || 0,5 || 4,9 || -0,1 || 1,4 || 1,5 || 1,1 || -3,0 || -2,0 || 1,7 || -2,4 || 0,9 || 0,5 || -1,1 || 0,5

Malta || 0,1 || -4,4 || -0,5 || -0,5 || -9,5 || -1,2 || 0,5 || -2,1 || 0,2 || : || : || 0,2 || -2,9 || -0,6 || -0,2 || -0,9 || -0,2

Nizozemska || 1,4 || -4,5 || 0,8 || 1,4 || -12,7 || 0,7 || 0,5 || -8,9 || 0,2 || -3,1 || -2,2 || 0,4 || -5,5 || -0,4 || 0,1 || -1,2 || 0,1

Austrija || 0,6 || -6,1 || 0,0 || 0,0 || -14,6 || -0,6 || -0,4 || -6,7 || -0,7 || 1,4 || 2,3 || 0,3 || -5,0 || -0,5 || 0,1 || -1,2 || 0,1

Poljska || 0,6 || -0,4 || 0,0 || 1,1 || 3,8 || 0,4 || 0,2 || -1,4 || -0,1 || 0,4 || 1,4 || 0,2 || 1,1 || -0,6 || 0,0 || 0,0 || 0,0

Portugal || 2,1 || 6,4 || 1,5 || 3,6 || 16,6 || 3,0 || 1,4 || 0,9 || 1,1 || -3,0 || -2,1 || 0,5 || 0,2 || -0,3 || 0,1 || 0,7 || 0,1

Rumunjska || 0,1 || -3,7 || -0,5 || -0,3 || -0,1 || -0,9 || -0,6 || 3,6 || -0,9 || -4,3* || -4,2* || 1,8 || 5,0 || 1,0 || 0,2 || 1,2 || 0,2

Slovenija || 2,3 || -0,3 || 1,7 || 5,3 || 0,1 || 4,6 || 2,2 || -3,9 || 1,9 || -3,8 || -2,9 || 0,7 || -4,3 || -0,1 || 0,1 || -1,5 || 0,1

Slovačka || 0,4 || 3,3 || -0,2 || 0,4 || 10,5 || -0,3 || 0 || 0,6 || -0,3 || -2,3 || -1,4 || 1,2 || -3,6 || 0,4 || 0,0 || -1,2 || 0,0

Finska || 0,4 || -2,8 || -0,2 || 1,1 || -3,3 || 0,4 || 0,2 || -4,6 || -0,1 || 0,3 || 1,2 || 0,5 || -3,2 || -0,3 || 0,1 || -1,3 || 0,1

Švedska || 0,3 || -2,9 || -0,4 || 1,1 || 0,8 || 0,4 || 0,3 || -5,4 || 0,0 || 2,9 || 3,9 || 0,6 || -3,5 || -0,2 || 0,1 || -1,4 || 0,1

Ujedinjena Kraljevina || -0,3 || -3,2 || -0,9 || -0,6 || -2,5 || -1,3 || -0,3 || 0,8 || -0,6 || 2,2 || 3,1 || -0,8 || -1,9 || -1,6 || -0,1 || 0,3 || -0,1

* Najnoviji podaci za stvarni rast raspoloživog bruto dohotka kućanstava u Rumunjskoj za 2010. – 2011.

|| Stopa nezaposlenosti || Nezaposlenost mladih || Stvaran rast raspoloživog bruto dohotka kućanstva || Stopa rizika od siromaštva || Nejednakosti – S80/S20

|| Stopa nezaposlenosti mladih || Osobe koje su nezaposlene i nisu uključene u programe obrazovanja ili osposobljavanja

|| Godišnja promjena (S1/2012. – S1/2013.) || Odstupanje od prosjeka europodručja || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za europodručje || Godišnja promjena (S1/2012. – S1/2013.) || Odstupanje od prosjeka europodručja || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za europodručje || Godišnja promjena (2011. – 2012.) || Odstupanje od prosjeka europodručja || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za europodručje || Godišnja promjena (2011. – 2012.) || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za europodručje || Godišnja promjena (2010. – 2011.) || Odstupanje od prosjeka europodručja || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za europodručje || Godišnja promjena (2010. – 2011.) || Odstupanje od prosjeka europodručja || Godišnja promjena za države članice u odnosu na godišnju promjenu za europodručje

EU-27 || 0,6 || -1,2 || -0,4 || 0,6 || -0,6 || -0,7 || 0,3 || 0 || -0,3 || -0,9 || 0,7 || 0,8 || -0,2 || -0,2 || 0,0 || 0,0 || -0,1

Europodručje – 17 || 0,9 || 0,0 || 0,0 || 1,4 || 0,0 || 0,0 || 0,6 || 0 || 0 || -1,7 || 0,0 || 1,0 || 0,0 || 0,0 || 0,1 || 0,0 || 0,0

Belgija || 1,0 || -3,7 || 0,0 || 3,3 || -0,7 || 1,9 || 0,5 || -0,9 || -0,1 || -0,4 || 1,3 || 0,8 || -3,3 || -0,2 || 0,0 || -1,1 || -0,1

Bugarska || 0,8 || 0,9 || -0,1 || -0,1 || 4,5 || -1,5 || -0,3 || 8,3 || -0,9 || : || : || 2,2 || 2,0 || 1,2 || 0,6 || 1,5 || 0,5

Češka Republika || 0,3 || -5,0 || -0,7 || -0,6 || -5,0 || -2,0 || 0,6 || -4,3 || 0 || 0,3 || 2,0 || 1,0 || -7,1 || 0,0 || 0,0 || -1,5 || -0,1

Danska || -0,8 || -5,1 || -1,7 || -2,3 || -11,6 || -3,7 || 0,3 || -6,6 || -0,3 || -0,9 || 0,7 || 0,2 || -3,1 || -0,8 || 0,0 || -0,6 || -0,1

Njemačka || -0,2 || -6,7 || -1,1 || -0,3 || -16,2 || -1,7 || 0,2 || -5,5 || -0,4 || 0,7 || 2,3 || 0,8 || 0,2 || -0,2 || 0,0 || -0,5 || -0,1

Estonija || -1,7 || -3,4 || -2,6 || -4,0 || -5,9 || -5,4 || 0,7 || -0,7 || 0,1 || 2,4 || 4,0 || 2,4 || 1,8 || 1,4 || 0,3 || 0,3 || 0,2

Irska || -1,2 || 1,7 || -2,2 || -3,2 || 4,2 || -4,5 || -0,1 || 5,5 || -0,7 || 5,7 || 7,4 || 0,5 || -1,1 || -0,5 || -0,1 || -0,4 || -0,2

Grčka || 4,1 || 15,0 || 3,2 || 6,1 || 35,4 || 4,7 || 2,9 || 7,1 || 2,3 || -9,6 || -7,9 || 1,0 || 3,8 || 0,0 || 0,4 || 1,0 || 0,3

Španjolska || 2,2 || 14,4 || 1,2 || 3,9 || 31,6 || 2,6 || 0,3 || 5,6 || -0,3 || -5,2 || -3,5 || 1,5 || 4,3 || 0,5 || -0,1 || 1,8 || -0,2

Francuska || 0,8 || -1,3 || -0,2 || 2,1 || 1,8 || 0,7 || 0,2 || -1 || -0,4 || -0,3 || 1,3 || 1,1 || -2,7 || 0,1 || 0,1 || -0,4 || 0,0

Hrvatska || 1,9 || 4,9 || 0,9 || 12,2 || 27,5 || 10,8 || 1 || 3,5 || 0,4 || : || : || 0,7 || 2,9 || -0,3 || -0,2 || 0,4 || -0,3

Italija || 1,7 || -0,1 || 0,8 || 4,5 || 14,9 || 3,1 || 1,3 || 7,9 || 0,7 || -4,5 || -2,8 || 1,6 || 2,3 || 0,6 || 0,4 || 0,6 || 0,3

Cipar || 4,3 || 3,2 || 3,4 || 11,2 || 13,1 || 9,8 || 1,4 || 2,8 || 0,8 || -8,0 || -6,3 || -0,4 || -4,7 || -1,4 || -0,2 || -0,7 || -0,3

Latvija || -3,6 || -0,1 || -4,5 || -8,2 || -2,8 || -9,6 || -1,1 || 1,7 || -1,7 || 4,9 || 6,6 || -0,3 || 4,0 || -1,3 || -0,3 || 1,6 || -0,4

Litva || -1,5 || 0,2 || -2,5 || -5,5 || -1,3 || -6,8 || -0,4 || -2,1 || -1 || : || : || -1,6 || 4,0 || -2,6 || -1,5 || 0,8 || -1,6

Luksemburg || 0,6 || -6,5 || -0,4 || 0,2 || -5,4 || -1,2 || 1,2 || -7,3 || 0,6 || : || : || -0,8 || -3,1 || -1,8 || -0,1 || -1,0 || -0,2

Mađarska || -0,4 || -1,4 || -1,4 || 0,5 || 4,3 || -0,9 || 1,4 || 1,5 || 0,8 || -3,0 || -1,3 || 1,7 || -2,6 || 0,7 || 0,5 || -1,1 || 0,4

Malta || 0,1 || -5,6 || -0,9 || -0,5 || -10,1 || -1,9 || 0,5 || -2,1 || -0,1 || : || : || 0,2 || -3,1 || -0,8 || -0,2 || -0,9 || -0,3

Nizozemska || 1,4 || -5,6 || 0,4 || 1,4 || -13,3 || 0,0 || 0,5 || -8,9 || -0,1 || -3,1 || -1,4 || 0,4 || -5,7 || -0,6 || 0,1 || -1,2 || 0,0

Austrija || 0,6 || -7,3 || -0,4 || 0,0 || -15,2 || -1,4 || -0,4 || -6,7 || -1 || 1,4 || 3,1 || 0,3 || -5,2 || -0,7 || 0,1 || -1,2 || 0,0

Poljska || 0,6 || -1,5 || -0,3 || 1,1 || 3,2 || -0,3 || 0,2 || -1,4 || -0,4 || 0,4 || 2,1 || 0,2 || 0,9 || -0,8 || 0,0 || 0,0 || -0,1

Portugal || 2,1 || 5,3 || 1,2 || 3,6 || 16,0 || 2,3 || 1,4 || 0,9 || 0,8 || -3,0 || -1,3 || 0,5 || 0,0 || -0,5 || 0,1 || 0,7 || 0,0

Rumunjska || 0,1 || -4,8 || -0,9 || -0,3 || -0,8 || -1,6 || -0,6 || 3,6 || -1,2 || -4,3* || -4,0* || 1,8 || 4,8 || 0,8 || 0,2 || 1,2 || 0,1

Slovenija || 2,3 || -1,5 || 1,4 || 5,3 || -0,5 || 3,9 || 2,2 || -3,9 || 1,6 || -3,8 || -2,2 || 0,7 || -4,5 || -0,3 || 0,1 || -1,5 || 0,0

Slovačka || 0,4 || 2,1 || -0,6 || 0,4 || 9,9 || -1,0 || 0 || 0,6 || -0,6 || -2,3 || -0,6 || 1,2 || -3,8 || 0,2 || 0,0 || -1,2 || -0,1

Finska || 0,4 || -4,0 || -0,5 || 1,1 || -3,9 || -0,3 || 0,2 || -4,6 || -0,4 || 0,3 || 2,0 || 0,5 || -3,4 || -0,5 || 0,1 || -1,3 || 0,0

Švedska || 0,3 || -4,0 || -0,7 || 1,1 || 0,1 || -0,3 || 0,3 || -5,4 || -0,3 || 2,9 || 4,6 || 0,6 || -3,7 || -0,4 || 0,1 || -1,4 || 0,0

Ujedinjena Kraljevina || -0,3 || -4,3 || -1,3 || -0,6 || -3,1 || -2,0 || -0,3 || 0,8 || -0,9 || 2,2 || 3,9 || -0,8 || -2,1 || -1,8 || -0,1 || 0,3 || -0,2

* Najnoviji podaci za stvarni rast raspoloživog bruto dohotka kućanstava u Rumunjskoj za 2010. – 2011.

Prilog 2.: Sažetak ključnih izazova u području zapošljavanja i posebno dobrih ishoda na tržištu rada u skladu s instrumentom za praćenje uspješnosti zapošljavanja (C=izazov; G=dobar ishod na tržištu rada) – doneseno u lipnju 2013.[36].

Prilog 3.: Sažetak „socijalnih trendova koje je potrebno pratiti” utvrđenih na temelju instrumenta za praćenje uspješnosti socijalne zaštite[37] – donesen u siječnju 2013.

Napomena: Socijalni trendovi koje je potrebno pratiti za 2010. – 2011., utvrđeni na temelju pogoršanja u više od 1/3 država članica, naglašeni su crvenom bojom u tablici s desne strane.

[1] Ovaj se dio dijelom temelji na podrobnoj analizi iznesenoj u publikaciji „EU Employment and Social Situation”, Quarterly Review", ožujak 2013. Za više pojedinosti o obrazovanju, izobrazbi i kvalifikacijama vidi Pregled Obrazovanja i osposobljavanja za 2013.

[2] Stopa nezaposlenosti državljana trećih zemalja u 2012. dosegnula je 21,3 % u usporedbi s 20,0 % u 2011. i 14,4 % u 2008.

[3]  Za Grčku su dostupni podaci samo do srpnja.

[4] Prema najnovijim podacima europskog sustava za praćenje slobodnih radnih mjesta Vacancy Monitor, zanimanja s najvećim rastom broja zaposlenih nakon njegovatelja u zdravstvu bili su programeri softverskih aplikacija i analitičari, administrativne i specijalizirane tajnice, nadzornici u rudarstvu, proizvodnji i graditeljstvu te učitelji i nastavnici u predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama.

[5] Stopa zapošljavanja definira se kao omjer između broja novozaposlenih i broja nezaposlenih. Stopa fluktuacije zaposlenih je omjer broja osoba koje su napustile posao i broja zaposlenih.

[6] "Labour Market Developments in Europe, 2013", Europska komisija.

[7] Primjerice publikacija "Future Skills Supply and Demand in Europe", Cedefop.

[8]  U listopadu 2013., OECD i Komisija objavili su rezultate novog istraživanja o osposobljenosti odraslih Survey on Adult Skills (PIAAC), European Commission, OECD.

[9] Pogledajte primjerice publikaciju „Is Aggregate Demand Wage-Led or Profit-Led? National and Global Effects”, International Labour Office, Conditions of Work and Employment Series No. 40, Ženeva, 2012.

[10]  Vidi Quarterly Report on the Euro Area, Europska komisija, svezak 12., br. 3., 2013.

[11] Izvor: Garnier et al. (2103.): Recent Reforms of Tax Systems in the EU: Good and Bad News. Taxation paper, 39. Europska komisija

[12] Vidi, na primjer, Eurofound (2013.), Tackling Undeclared Work in 27 European Union Member States and Norway: Approaches and Measures Since 2008, Eurofound, Dublin; Hazans, M. (2011.), Informal Workers Across Europe, Research Paper 5912, Svjetska banka, Washington DC. 

[13]  Kvintilni omjer ili omjer S80/S20 pokazatelj je nejednakosti u raspodjeli dohotka. Izračunava se kao omjer ukupnog dohotka koji prima 20 % stanovništva s najvišim dohotkom (gornji kvintil) i dohotka koji prima 20 % stanovništva s najnižim dohotkom (donji kvintil). U tu su svrhu svi dohodci izračunani kao ekvivalentni raspoloživi dohodci.

[14] Najnoviji podaci Europske ankete o dohotku stanovništva (ADS) uključuju procjene Eurostata za EU-28 i EU-27 za 2012. (nedostaju rezultati za AT, BE, IE i UK). Referentni podaci iz SILC-a za 2012. odnose se na godinu dohotka 2011.

[15] Vidi Employment and social developments in Europe 2012, Europska komisija  

[16] Ibid

[17] Vidi Radni dokument EUROMOD 2/13 Avram, Figari, Leventi, Levy, Navicke, Matsaganis, Militaru, Paulus, Rastringina, Sutherland: The Distributional Effects of Fiscal Consolidation in Nine Countries. Uskoro će biti objavljena nova inačica tog dokumenta. U devet država obuhvaćenih istraživanjem utjecaj mjera usmjerenih na dohodak kućanstava (npr. promjene poreznog sustava i sustava naknada i smanjenje plaća između 2007. i sredine 2012.) varirao je od 1,6 % raspoloživog dohotka prije izbijanja krize u Italiji i 1,9 % u Ujedinjenoj Kraljevini do 9,1 % u Latviji i  11,6 % u Grčkoj.

[18]  Vidi EU Employment and social situation, Quarterly Review, ožujak 2013. Analiza je pokazala da je smanjenje socijalnih izdataka, koje je zamijećeno nakon 2011., bilo izraženije u usporedbi sa sličnim epizodama recesije u protekla tri desetljeća.

[19] Uskoro će biti dostupni podaci za 2011.

[20] U ovom su poglavlju izneseni ažurirani podaci situacije prikazane u prijašnjem Zajedničkom izvješću o zapošljavanju, a zbog prostornih ograničenja izvješće nije sveobuhvatno i cilj mu nije izvijestiti o svim reformama i mjerama politika.

[21] Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2012. o smjernicama za politike zapošljavanja u državama članicama.

[22] Pojam obrazovanje i briga o djeci predškolskog uzrasta odnosi se na sve oblike skrbi o djeci i obrazovanja djece od rođenja do polaska u osnovnu školu.

[23] Dodatni podaci o ovom pitanju navedeni su u poglavlju o socijalnoj uključenosti.

[24] Promoting green jobs throughout the crisis: a handbook of best practices in Europe, Europski opservatorij zapošljavanja 2013.

[25] COM(2013) 690.

[26] Ljestvica uključena u ovu inačicu nacrta Zajedničkog izvješća o zapošljavanju može se ažurirati u prosincu 2013. kada bude dostupan novi skup godišnjih socijalnih podataka. 

[27] Kao dio nacrta Zajedničkog izvješća o zapošljavanju koji se temelji na članku 148. UFEU-a i uvrštava se u postupak Europskog semestra, ljestvica obuhvaća sve države članice EU-a i stoga se usporedbe vrše s prosjekom EU-a. U nekim bi slučajevima od važnosti mogla biti i statistička odstupanja od prosjeka europodručja. Kako se navodi u Nacrtu Komisije za snažnu i istinsku ekonomsku i monetarnu uniju, potrebno je pojačati koordinaciju i nadzor nad politikama zapošljavanja i socijalnim politikama u okviru upravljanja ekonomskom i monetarnoj unijom i poticati usklađivanje u tim područjima.  

[28] Zaključci Europskog vijeća, 24. i 25. listopada 2013.

[29] Za detaljni pregled učinaka širenja preko granica trendova u zapošljavanju i društvenih trendova vidi: Zapošljavanje i socijalna situacija u EU-u: tromjesečno izvješće iz rujna 2013., dostupno na sljedećem web-mjestu: http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&newsId=1974&furtherNews=yes

[30] Komisija je otvorena za razmatranje mogućeg usavršavanja budućih inačica ljestvice na temelju pregovora u tijeku u Odboru za zapošljavanje i Odboru za socijalnu zaštitu i reakcija Europskog parlamenta, socijalnih partnera i drugih dionika.

[31] COM(2013) 690, str. 6.

[32] Definicija područja: sjeverni i središnji dio europodručja: AT, BE, DE, FI, FR, LU, NL; južni i periferni dio europodručja: EE, EL, ES, IE, IT, CY, MT, PT, SI, SK; države koje nisu u europodručju – sjever: CZ, DK, PL, SE, UK; države koje nisu u europodručju – južni i periferni dio: BG, HR, LV, LT, HU, RO.

[33] Za stopu rizika od siromaštva, referentna godina za dohodak je kalendarska godina prije godine ankete (odnosno 2010.), osim za Ujedinjenu Kraljevinu (godina ankete) i Irsku (12 mjeseci prije ankete). Isto se odnosi na pokazatelj nejednakosti (omjer S80/S20).

[34] Omjer između dohotka 20 % stanovništva s najvišim dohotkom i dohotka 20 % stanovništva s najnižim dohotkom.

[35] Vidi Radni dokument EUROMOD-a 2/13.

[36] http://register.consilium.europa.eu/pdf/en/13/st10/st10373-re01.en13.pdf

[37] ec.europa.eu/social/BlobServlet?docId=9235&langId=en