IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Drugo izvješće o procjeni provedbe Direktive o jačanju sigurnosne zaštite luka

(Tekst značajan za EGP)

1.           Uvod

Glavni cilj Direktive 2005/65/EZ[1] o jačanju sigurnosne zaštite luka (u daljnjem tekstu „Direktiva”) bio je nadopuniti mjere donesene 2004. Uredbom (EZ) br.° 725/2004[2] o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka (u daljnjem tekstu „Uredba”).

Područje primjene Uredbe ograničeno je na sigurnosne mjere na plovilima i neposredno sučelje brod/luka. Prije prihvaćanja provedbe dodatnih obveza u pogledu donošenja Direktive, države članice obvezale su se da će prvenstveno ispuniti obveze koje su nadasve obuhvaćene ISPS Pravilnikom. Direktivom se nadopunjuje mehanizam kojim se uvodi sustav sigurnosne zaštite svih lučkih područja kako bi se osigurala visoka i usporediva razina sigurnosne zaštite svih europskih luka[3].

Duž 70 000 km obale u Europskoj uniji u pogonu je više od 1 200 pomorskih luka namijenjenih komercijalnom korištenju, zbog čega se Europa ubraja među regije s najvećom gustoćom luka na svijetu. Od njih je gotovo tisuću (vidi točku 6.1.) pod područjem primjene Direktive, tj. sve luke koje raspolažu jednim ili više lučkih pristaništa za koja je u skladu s Uredbom odobren plan sigurnosne zaštite.

Cilj Direktive je poboljšati sigurnosnu zaštitu na lučkim područjima koja nisu obuhvaćena Uredbom i osigurati da se poboljšanjem sigurnosne zaštite potaknu mjere sigurnosne zaštite poduzete na temelju Uredbe. Premda su za provedbu mjera sigurnosne zaštite lučkih pristaništa nadasve odgovorni njihovi upravitelji, za odgovarajuće mjere sigurnosne zaštite na razini luke nadasve je odgovorna lučka uprava[4] kao i sve službe nadležne za očuvanje sigurnosti i javnog mira.

Člankom 19. Direktive predviđeno je da Komisija ocjenjuje usklađenost država članica s ovom Direktivom i učinkovitost poduzetih mjera do 15. prosinca 2008. i svakih pet godina nakon toga.

Prvo izvješće doneseno je 20. siječnja 2009.[5]. U ovom drugom izvješću o napretku povezanom s provedbom Direktive predstavljene su mjere poduzete radi promicanja provedbe standardiziranih mjera u području sigurnosne zaštite luka na razini Unije, napredak postignut u zadnjem petogodišnjem referentnom razdoblju i poteškoće koje su nastale u okviru razdoblja provedbe[6].

Izvješće se temelji na:

– povratnim informacijama tijela država članica nadležnih za pomorsku sigurnost i drugih zainteresiranih strana;

– rezultatima inspekcijskih pregleda koje je Komisija obavila na području sigurnosne zaštite luka;

– stalnom dijalogu među nacionalnim tijelima i različitim akterima iz pomorskog i lučkog sektora.

Izvješćem se upozorava na različite poteškoće nastale u pogledu postizanja željenih ciljeva, ali i u pogledu sveobuhvatnog učinka provedbe Direktive.

2.           Zaključci prvog izvješća

U prvom izvješću naglašena je činjenica, kako je većina uključenih država članica odredbe Direktive, premda je donesena nakon prvog čitanja uz široku potporu Europskog parlamenta i jednoglasnu odluku Vijeća, prenijela s velikim zakašnjenjem, zbog čega su pokrenuti postupci zbog povrede propisa, od kojih su dva završila presudom zbog neispunjivanja obveza[7].

Na kraju tog razdoblja procjene glavne odredbe Direktive naposljetku su prenesene u nacionalno zakonodavstvo velike većine država članica. Nažalost pri njihovoj provedbi u praksi nastale su organizacijske i funkcionalne poteškoće na razini samih luka, jer lokalne uprave još nisu raspolagale svim sredstvima potrebnima za provedbu Direktive u praksi. Glavna poteškoća odnosila se na definiranje granica luke s aspekta sigurnosne zaštite.

3.           Popratne mjere i provedba od prethodnog razdoblja procjene

Kašnjenjem u pripremi i donošenju mjera za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo nadležna tijela za luke do konačnog donošenja nacionalnih mjera nisu mogla obavljati svoj dio posla u vezi s provedbom Direktive.

U načelu, države članice prenijele su Direktivu pravilno, naime mjere za prenošenje uključene su u zakone i druge propise. Međutim te odredbe potrebno je još provesti u praksu i na lokalnoj razini.

Direktivom je predviđeno – u skladu s načelom supsidijarnosti – da države članice samostalno određuju granice svake luke i odlučuju o možebitnoj primjeni Direktive na susjedna područja. Nadalje, države članice trebale bi osigurati pravilnu provedbu procjene i izradu planova sigurnosne zaštite luka. Međutim u 2009. velik broj luka i dalje nije udovoljavao zahtjevima Direktive.

Komisija je stoga u cjelokupnom razdoblju 2009. – 2013. polagala napore k učinkovitijoj provedbi Direktive. Radom njezinih službi obuhvaćene su inicijative pomoći državama članicama te aktivnosti praćenja. Mjerama su uglavnom obuhvaćena sljedeća područja:

– priprema drugog seminara posvećenog provedbi Direktive;

– studija o tehničkim aspektima sigurnosne zaštite luka (TAPS II) čija je provedba povjerena Zajedničkom istraživačkom centru (JRC – Ispra);

– prikupljanje i širenje najbolje prakse u okviru odbora MARSEC;

– uvođenje sustava redovitog izvješćivanja o provedbi i daljnjem praćenju akcijskih planova država članica radi praktične provedbe Direktive;

– provedba inspekcijskih pregleda za praćenje provedbe Direktive u skladu s Uredbom (EZ) br. 324/2008[8].

4.           Pomoć pri provedbi Direktive

4.1.        Seminar od 21. listopada 2010.

Prvi seminar organiziran je u rujnu 2006. kako bi države članice i Komisija mogli razmjenjivati informacije o odgovarajućim pravilima za prenošenje i provedbu Direktive. Države članice koje su imale najvećih poteškoća zatražile su dodatne informacije o mjerama i praksama koje su već bile uspješno provedene u određenim lukama Europske unije.

Komisija se s time složila i 21. listopada 2010. organizirala je drugi seminar na kojem su predstavljeni različiti primjeri, a koji su pridonijeli poboljšanju standarda sigurnosne zaštite luka.

U okviru seminara prikazani su različiti pristupi predviđeni za definiranje granica luke s aspekta sigurnosne zaštite u pogledu zemljopisne konfiguracije lučkih područja, njihovo umreženje u stambena područja i povezivanje s industrijskim i trgovinskim zonama. Predstavljena su različita rješenja za određivanje granica lučkog područja upotrijebljena u različitim primjerima, među ostalim na ušću rijeke (Bordeaux), u povijesnoj luci (La Vallette), u luci smještenoj u iznimno urbanoj sredini (Salerno) ili u jednoj od najvećih luka na svijetu (Rotterdam).

U okviru radionice sudionike se upozorilo na temeljne ciljeve Direktive, a naglašeni su i svi aspekti povezani s procjenom sigurnosne zaštite luke koja je temelj provedbe Direktive. Zaključke tog seminara potom je odobrio odbor MARSEC.

4.2.        Studija o tehničkim aspektima sigurnosne zaštite (TAPS II)

U pogledu poteškoća s kojima su se susrele pojedine države članice, Komisija je od Zajedničkog istraživačkog centra zatražila provedbu studije o provedbi Direktive u europskim lukama.

U okviru studije težište je postavljeno na metodologije kojima se potiče primjerena provedba Direktive i tehnička sredstva za njezinu provedbu. Cilj studije bio je pomoći uspostavi zajedničkih kriterija za postizanje ciljeva Direktive utvrđivanjem minimalnih standarda, preporuka, smjernica i prikupljanjem najboljih praksi. Posebna pozornost bila je posvećena definiranju granica luke zbog poteškoća s kojima su se suočile pojedine države članice u vezi s definiranjem područja primjene Direktive i općenito u pogledu mjera sigurnosne zaštite luka. U konačnom izvješću predložena je metodologija kojom su predviđene dvije faze provjera. Namjena prve faze odrediti je lučko pristanište i druge značajke koje su dio te luke, dok je namjena druge faze na temelju analize rizika odrediti granice luke radi postizanja najučinkovitije sigurnosne zaštite luke.

Prije nego što je konačno izvješće bilo dostavljeno Komisiji, Institut za zaštitu i sigurnost državljana JRC 9. i 10. ožujka 2011. u Ispri (Italija) organizirao je sastanak sa svim zainteresiranim stranama, među kojima je bilo 14 predstavnika država članica i lučke industrije. Na tom sastanku predstavljeni su preliminarni zaključci i preporuke studije te se o njima raspravljalo, a autorima studije omogućeno je da objasne svoje nalaze.

Rezultati studije TAPS II 20. rujna 2011. poslani su odboru MARSEC. Brojni prijedlozi, poglavito prijedlozi povezani s razvojem sustavne metodologije za provedbu analize rizika u dvije faze radi određivanja granica luke, predstavljeni su kao posebno korisni i učinkoviti alati za potrebe analize koju je potrebno provesti prije praktične provedbe Direktive[9].

Članovima odbora 24. siječnja 2012. predan je radni dokument o poglavlju u vezi s određivanjem granica luke. Općenito države članice smatrale su kako bi pristup predstavljen u studiji omogućio otklanjanje određenih poteškoća povezanih s određivanjem zemljopisnih granica luke. Međutim mogućnost obvezne primjene takve metodologije kategorički je odbijena – u pogledu sljedećeg petogodišnjeg pregleda procjene sigurnosne zaštite luke zaključci studije TAPS II mogli bi se eventualno primjenjivati na pojedinačnoj i neobveznoj osnovi.

5.           Praćenje provedbe Direktive

5.1.        Praćenje akcijskih planova radi praktične provedbe Direktive

Komisija je 2009. uspostavila sustav u okviru kojeg redovito dobiva informacije od država članica o provedbi Direktive. S tijelima država članica uspostavljen je intenzivan dijalog kako bi se omogućio redovit protok pouzdanih informacija o opsegu provedene procjene i donošenju planova sigurnosne zaštite luka.

Od država članica s najvećim kašnjenjima pri ispunjivanju njihovih obveza zahtijevalo se da dostave nacionalne akcijske planove s točnim rokovima za provedbu procjena i izradu planova. Od njih se također zahtijevalo podnošenje redovitih izvješća o napretku radi provjere ispunjuju li se te obveze uredno.

U državama članicama s manje od 30 luka situacija se brzo popravila. U toj skupini država članica provedene su gotovo sve procjene te je izrađeno i odobreno 96 % planova sigurnosne zaštite luka.

Nasuprot tomu, u državama članicama s više od 30 luka napredak je bio znatno sporiji. Trenutačno provedeno je 92 % procjena, a izrađeno i odobreno je malo više od dvije trećine (70 %) planova sigurnosne zaštite luka. Kašnjenja su uglavnom zabilježena u Ujedinjenoj Kraljevini, Španjolskoj, Grčkoj i Njemačkoj. S obzirom na to da te države članice nisu pokazale volju za odlučnom i prioritetnom provedbom Direktive, Komisija je pokrenula postupke zbog povrede propisa (vidi točku 5.3.).

5.2.        Inspekcijski pregledi koje je Komisija obavila za potrebe praćenja provedbe Direktive

Postupci za praćenje provedbe Direktive provedeni su tijekom inspekcijskih pregleda Komisije u skladu s Uredbom (EZ) br. 324/2008.

Radnim programom za obavljanje inspekcijskih pregleda u području sigurnosne zaštite u pomorstvu od 2009. sustavno je obuhvaćen i sklop kojim se omogućuje provjera pravilnosti postupaka za praćenje provedbe Direktive.

Međutim do 2012. kašnjenjima u praktičnoj provedbi izazvane su smetnje u obavljanju inspekcijskih pregleda jer uprave na lokalnoj razini nisu dobile upute i sredstva potrebne za provedbu procjene sigurnosne zaštite luke.

Inspekcijskim pregledima obavljenima od 2012. na razini nacionalnih uprava i neposredno na uzorku luka utvrđeno je kako, unatoč tomu što se opći okvir za provedbu Direktive trenutačno pravilno primjenjuje, ostaje velika razlika među ciljevima poboljšanja sigurnosne zaštite luka i nedostatnih rezultata na licu mjesta. Inspektori, među ostalim, redovito izvješćuju kako procjene nisu provedene u skladu s odgovarajućim postupcima, kako planovi nisu u skladu s rezultatima procjene, kako časnici za sigurnosnu zaštitu nisu imenovani, kako sustav redovitog praćenja planova sigurnosne zaštite luke nije pravilno uspostavljen ili kako odredbe povezane s osposobljavanjem i vježbama nisu ispunjene.

5.3.        Postupci zbog povrede propisa

Premda je Komisija bila u stalnom dijalogu sa svim državama članicama kako bi se postiglo dosljedno i usklađeno provođenje Direktive, u razdoblju 2009. – 2013. bila je prisiljena pokrenuti pet postupaka zbog povrede propisa.

Tri predmeta povezana su s nepotpunom provedbom Direktive zbog kašnjenja pri provođenju procjene i donošenja planova zaštitne sigurnosti luka. Ti postupci odnose se na Grčku, Španjolsku i Ujedinjenu Kraljevinu – koje su se obvezale da će izraditi nove akcijske planove kako bi se osigurala potpuna provedba procjena i planova do prvog tromjesečja 2014.

Druga dva postupka predmetom su nepravilne provedbe Direktive, a što je utvrđeno tijekom inspekcijskih pregleda:

– prvi postupak odnosi se na luku Malmö (Švedska) u kojoj su inspektori otkrili da je 11 lučkih pristaništa od kojih je luka sačinjena bilo deklarirano kao pojedinačne luke kako bi se izbjegla provedba glavnih odredbi Direktive. Postupak je zaključen nakon pregleda procjene sigurnosne zaštite luke kojom je utvrđeno postojanje samo jedne luke Malmö (Malmö Hamn) sačinjene od 11 lučkih pristaništa[10].

– drugi postupak povezan je s lukama savezne pokrajine Mecklenburg-Vorpommern (Njemačka) u kojoj je inspekcijskim pregledom utvrđeno da procjene i planovi sigurnosne zaštite luka još nisu bili provedeni i izrađeni. Nakon dostavljanja obrazloženog mišljenja njemačka tijela prihvatila su da će provesti nove procjene zaštitne sigurnosti luka koje imaju više lučkih pristaništa radi pripreme planova sigurnosne zaštite luka koji udovoljavaju zahtjevima Direktive.

6.           Posebne točke koje su proizašle iz procjene

6.1.        Kritična veličina luka za koje vrijede zahtjevi praktične provedbe Direktive

Tijekom razgovora s različitim zainteresiranim stranama izneseno je mišljenje kako je Direktiva u načelu dobro osmišljena za velike luke sa snažnom komercijalnom djelatnošću, međutim da je provedba teža za manje luke.

Potrebno je upozoriti kako se Direktiva primjenjuje na sve luke smještene u državama članicama u kojima se nalaze jedno ili više lučkih pristaništa obuhvaćenih odobrenim planom sigurnosne zaštite lučkih pristaništa u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004 (članak 2., stavak 2.). Nadalje države članice osiguravaju da su mjere sigurnosne zaštite luke dobro usklađene s mjerama poduzetima na temelju Uredbe (članak 4. i članak 7.). Direktivom je predviđeno da države članice samostalno određuju granice svake luke i odlučuju o možebitnoj primjeni Direktive na susjedna područja.

Suzakonodavci su time, kako bi osigurali uravnoteženu provedbu korisnih mjera u skladu s načelom razmjernosti, predvidjeli člankom 2. stavkom 4. da kada država članica odredi granice lučkog pristaništa u smislu Uredbe (EZ) br. 725/2004 tako da one praktički obuhvaćaju cijelu luku, odgovarajuće odredbe Uredbe prevladavaju nad odredbama Direktive.

Ovom odredbom često su se koristile države članice u lukama sa samo jednim lučkim pristaništem u smislu Uredbe. Na temelju procjene sigurnosne zaštite luke granice luke bile su često (ali ne uvijek) definirane tako da su potpadale granicama lučkog pristaništa. Stoga za 586 od 1052 luke[11] u kojima se nalaze jedno ili više lučkih pristaništa obuhvaćenih odobrenim planom sigurnosne zaštite lučkih pristaništa u skladu s Uredbom, utvrđeno je da spadaju pod odredbe članka 2. stavka 4. Direktive, tj. 55 % luka Europske unije. Ta situacija posebno je zapažena u državama članicama s manjim lukama raspršenima duž obala ili po otocima[12].

6.2.        Prepoznavanje prijetnji i osvješćivanje aktera

Procjenom zaštitne sigurnosti omogućuje se prepoznavanje dobara i infrastrukture koje treba zaštiti od prijetnji i rizika povezanih s lučkim aktivnostima. U sljedećoj fazi potrebno je donijeti i provesti odgovarajuće mjere kojima bi se odgovorilo na prijetnje na svakoj od triju prepoznatih razina rizika (normalni, rastući i visoki) posebnim postupcima i uporabom tehničke opreme za potrebe luka te kako bi se ponudila prava reakcija na možebitnu ranjivost infrastrukture.

Direktivom je otvorena mogućnost osnivanja odbora za sigurnosnu zaštitu luka koji su nadležni za pružanje praktičnih savjeta (uvodna izjava br. 9). U državama članicama koje su uspostavile takvu strukturu sastavljena je obično od predstavnika lokalne uprave nadležne za sigurnost (policija, obalne straže, pomorske službe, carine itd.). Time je uspostavljen primjeren forum za nužnu razmjenu informacija radi širenja znanja o prijetnjama kako bi se pridonijelo osvješćivanju među svim uključenim akterima.

Podizanje svijesti o sigurnosnoj zaštiti luka dio je opće politike sigurnosne zaštite s kojom treba biti upoznato sve osoblje luke (npr. osoblje lučkih poduzeća, ali isto tako osoblje vanjskih podizvođača koji sudjeluju u lučkim aktivnostima) kao i različiti korisnici luka. Mjere osvješćivanja uvelike pridonose učinkovitom širenju mjera sigurnosne zaštite, a imaju i edukativni učinak u pogledu pridržavanja tih mjera. Važno je da se mjere sigurnosne zaštite prihvate kao sredstva kojima se potiču izvedba i razvoj gospodarskih aktivnosti luka.

Boljim poštovanjem zahtjeva u vezi s osposobljavanjem osoblja i izvođenjem vježbi sigurnosne zaštite luka[13], kako se redovito navodi u izvješćima o inspekcijskim pregledima, poboljšala bi se opća razina znanja potrebna za zaštitu luka.

6.3.        Nadziranje i praćenje planova sigurnosne zaštite luka

Države članice u skladu s člankom 13. Direktive redovito osiguravaju nadziranje kojim se omogućuje primjereno i redovito praćenje planova sigurnosne zaštite luka i njihova provedba. To je ključna točka koja zbog kašnjenja u prenošenju, ali i zbog razlika među utvrđenim ciljevima i sredstvima potrebnima za obavljanje tih pregleda, još nije u potpunosti ostvarena u svim državama članicama.

Svaka država članica razvila je svoj sustav praćenja ovisno o svojemu unutarnjem ustroju i raspoloživim sredstvima. Ta uloga praćenja dodijeljena je središnjim ili lokalnim upravama ili miješanim jedinicama sastavljenima od više upravnih tijela (promet, policija, carina, kapetanija itd.). Revizija je usmjerena provjeri jesu li planovi usklađeni s propisima, udovoljavaju li mjere sigurnosne zaštite zahtjevima iz plana i provode li se te mjere pravilno.

Ti zadaci obavljaju se u skladu s radnim programom koji se redovito odobrava. U slučaju neispunjene obveze donosi se prijedlog za popravak tog programa. Na temelju izvješća podnesenog nadležnoj upravi može se zahtijevati nova procjena sigurnosne zaštite luke ili ažuriranje plana. Važna točka službi koje obavljaju inspekcijske preglede provjera je postojanja usklađenosti među mjerama poduzetima na razini lučkog pristaništa i mjerama predviđenima na razini luke. Praćenje korektivnih mjera ponekad se može obaviti tijekom nenajavljenih revizija operativne kakvoće provedenih mjera.

Izvješća revizora i inspektora Komisije nacionalnim tijelima služe kao podloga za savjetovanje s nadležnim lučkim tijelima, ali i kao pomoć tim tijelima radi otklanjanja utvrđenih nedostataka. Potrebno je potaknuti i razviti primjenu te prakse, međutim pojedine države članice još nisu uspostavile strukture potrebne kako bi se osiguralo da se provjere sukladnosti obavljaju redovito i primjereno[14]. Potrebno je čim prije osigurati ljudske resurse i financijska sredstva za potrebe obavljanja praćenja. U budućnosti toj točci bit će posvećena veća pozornost s obzirom na to da aktualne sustave namijenjene praćenju sigurnosne zaštite luke treba dodatno poboljšati.

7.           Zaključak

Procjenom provedbe Direktive 2005/65/EZ utvrđeno je da mjere potrebne za potpunu provedbu svih odredbi Direktive treba poboljšati u većini država članica.

Međutim, iskustvo stečeno u okviru praćenja provedbe Direktive, pokazuje kako je ostvaren značajan napredak. Razina sigurnosne zaštite europskih luka nedvojbeno je povećana. Provedbom Uredbe povezanom s primjenom Direktive omogućena je uspostava vjerodostojnog okvira za suzbijanje prijetnji sigurnosnoj zaštiti luka, a osigurana primjerena zaštita pomorskih i lučkih aktivnosti. Premda je učinak tih mjera teško procijeniti, u pogledu odvraćanja od terorističkih napada lučka tijela potvrđuju da su učinci u pogledu krijumčarenja, krađe i zlonamjernih radnji znatno smanjeni. Nadalje, uvođenjem mjera sigurnosne zaštite često je dovelo do preustroja luka – na primjer protoka i skladištenja robe, nadzora nad pristupom različitim dijelovima luke ili određivanja područja ograničenog pristupa. Te mjere pokazale su se kao odlična mogućnost za poboljšanje učinkovitosti lučkih aktivnosti u iznimno konkurentnom okružju.

Komisija je upozorila i u svojoj komunikaciji[15] od 23. svibnja 2013. „Luke: motor rasta” da Europska unija uvelike ovisi o pomorskim lukama. Ta ovisnost očituje se i u trgovini s trećim zemljama i u okviru unutarnjeg tržišta. Sigurnosna zaštita luka i pristupa njima stoga je od izričite važnosti u pogledu osiguranja cjelokupne sigurnosne zaštite pomorskog prometa. Uvjetima sigurnosne zaštite zahtijeva se visok stupanj nadzora država članica i uključivanje svih aktera kako bi se osigurala visoka i usporediva razina sigurnosne zaštite svih europskih luka. Stoga svi uključeni akteri moraju nastaviti sa stalnim poboljšanjem preventivnih, zaštitnih i odzivnih mehanizama radi suzbijanja novih prijetnji. Sustavi sigurnosne zaštite lučkih pristaništa moraju se odlučno nadovezivati na sustave sigurnosne zaštite luka. Učinkovit odnos među lukama, njezinim pristaništima i brodovima koji pristaju u njima, ostaje velik izazov za upravitelje i uprave.

Države članice će u narednim mjesecima morati preispitati procjene i planove sigurnosne zaštite luka u skladu s odredbama članka 10. Direktive kojim je utvrđeno da se to preispitivanje mora obaviti najmanje jedanput svakih pet godina. Komisija stoga smatra da bi se, prema potrebi, za redefiniranje granica luka bilo dobro poslužiti metodologijom razvijenom u studiji TAPS II uzimajući u obzir odgovarajuću vodenu površinu.

Nadalje, u okviru višegodišnjeg radnog programa inspekcijskih pregleda Komisije uslijedit će faza detaljnije provjere. Provjerom će – na primjer – biti obuhvaćeni provedba i primjena postupaka utvrđenih planovima sigurnosne zaštite luka koji se primjenjuju na putnike i vozila pri ukrcaju na ro-ro putničke brodove (koji su po prirodi iznimno ranjivi) ili provjere povezane s tim sudjeluju li predmetne države članice u procjeni sigurnosne zaštite na oba kraja pomorske relacije u slučaju usluga međunarodnog pomorskog prometa.

Komisija će nastaviti surađivati s državama članicama kako bi se poboljšala provedba Direktive, pri čemu je zajednički cilj bolja zaštita luka Europske unije u korist svih korisnika luka, korisnika prijevoznih sredstava, gospodarstva pomorskog prometa i društva u cjelini. Nastavit će i s praćenjem pravilne provedbe Direktive i, prema potrebi, pokretati postupke zbog povrede propisa.

[1]               Direktiva 2005/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o jačanju sigurnosne zaštite luka – SL L 310, 25.11.2005., str. 2.

[2]               Uredba (EZ) br. 725/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka – SL L 129, 29.4.2004., str. 6.

[3]               S obzirom na to da se Direktiva odnosi na morske luke, obveze se ne primjenjuju na Austriju, Češku Republiku, Mađarsku, Luksemburg i Slovačku. Nadzorno tijelo EFTA-e nadalje osigurava da Island i Norveška ispunjuju svoje obveze u okviru Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

[4]               Tijelo za sigurnosnu zaštitu imenuje država članica u skladu s odredbama članka 5. Direktive.

[5]               COM(2009) 2 završna verzija

[6]               Provedba Direktive u Hrvatskoj još nije bila predmetom procjene.

[7]               Predmet C-464/08 Komisija protiv Estonije 3. rujna 2009. i predmet C-527/08 Komisija protiv Ujedinjene Kraljevine 3. rujna 2009.

[8]               Uredba Komisije (EZ) br.° 324/2008 od. 9. travnja 2008. o utvrđivanju izmijenjenih postupaka za obavljanje pregleda Komisije u području sigurnosne zaštite u pomorstvu - SL L 98, 10.4.2008., str. 5.

[9]               Tijekom inspekcijskih prijedloga – u više navrata – upućeno je na pedagošku vrijednost i razmatranja predložena studijom TAPS II.

[10]             Naknadnim inspekcijskim pregledom luke Malmö provjerena je i potvrđena sukladnost s Direktivom.

[11]             Razlika između ove brojke i brojke navedene u izvješću iz 2009. (754 luke) može se objasniti činjenicom kako pojedine države članice na koje se odnosi Direktiva u svojem popisu  prvotno nisu uključile luke u smislu članka 2. stavka 4. To je ispravljeno na zahtjev Komisije (brojke od 16.9.2013.).

[12]             Luke sa samo jednim lučkim pristaništem nalaze se poglavito u Finskoj (65/78, 83 %), Švedskoj (131/162, 81 %), Grčkoj (82/119, 69 %), Ujedinjenoj Kraljevini (119/175 68 %) i Danskoj (51/82, 62 %).

[13]             Nakon izrade priručnika o vježbama i osposobljavanju za sigurnosnu zaštitu luka 4. svibnja 2012. obavljena je vježba u Antwerpenu (Belgija). Vježbu su pratili promatrači iz država članica i Komisije.

[14]             U okviru razmjene informacija od država članica zahtijevano je da dostave izvatke svojih programa. Neke su dostavile točne brojke o zaposlenim revizorima i nacrte obavljenih revizija luka, dok druge nisu mogle dostaviti tako precizne podatke.

[15]             COM(2013) 295 završna verzija