Uvod

Financijska i gospodarska kriza ukazala je na potrebu za dubokim strukturnim reformama u Europi. Kao odgovor na to Komisija je ponudila ambiciozan program za bolje funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Aktima o jedinstvenom tržištu I. i II. utvrđuje se skup zakonodavnih prijedloga i ostalih mjera za poticanje rasta i zapošljavanja u Europi. Komisija je isto tako objavila nedavne prijedloge za daljnji dovršetak digitalnog jedinstvenog tržišta. Za djelotvorno oslobađanje punog potencijala jedinstvenog tržišta i njegovo prilagođavanje 21. stoljeću potrebno je brzo donošenje svih preostalih prijedloga.

Međutim, za dobro funkcioniranje jedinstvenog tržišta reforma zakonodavnog okvira EU-a nije dovoljna. Pravila moraju funkcionirati u praksi kako bi građani, potrošači i poduzeća djelotvorno uživali u prednostima jedinstvenog tržišta. Potrebni su znatni i stalni napori kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje tržišta i uklanjanje preostalih prepreka.

Pet godina od početka krize postoje naznake oporavka. Mnoge su države članice poduzele korake kako bi provele reforme i stvorile bolje tržišne uvjete unatoč kratkoročnim namjerama da zaštite nacionalna tržišta.

Cilj je ovog izvješća u kontekstu strategije Europa 2020. revidirati način na koji funkcionira jedinstveno tržište unutar različitih država članica. Njime se procjenjuje napredak koji je ostvaren od početka krize te se nastoje utvrditi preostala uska grla i utvrditi skup prioriteta politike na toj osnovi. Ovim se izvješćem stoga doprinosi ukupnim prioritetima utvrđenima Godišnjim pregledom rasta za 2014. Komisije te daljnjem utvrđivanju posebnih preporuka po državama članicama u okviru europskog semestra.

Kao i prošlogodišnjim izdanjem, i ovim se izvješćem naglašuju ključna područja s najvećim potencijalom rasta: usluge, mreže i digitalno gospodarstvo. Sektori usluga rastu brzo i u njima se otvara većina radnih mjesta. Iako je ostvaren napredak, potrebno je poduzeti daljnje korake kako bi se oslobodio puni potencijal sektora usluga. Istovremeno, i s obzirom na to da su usluge blisko povezane s ostalim sektorima gospodarstva, a osobito s proizvodnjom, potrebno je raditi na daljnjem poboljšanju funkcioniranja unutarnjeg tržišta industrijskih proizvoda. Zapravo, iako je unutarnje tržište robe uspješno, EU mora osigurati da njegov zakonodavni okvir i dalje odgovara svrsi u globaliziranom svijetu u kojem je inovativnost ključna, a proizvodi se razvijaju brzo. Zato će Komisija do kraja godine predstaviti reviziju o unutarnjem tržištu industrijskih proizvoda.

Ovogodišnjim se izvješćem razmatra i funkcioniranje financijskoga sektora s obzirom na to da su bolji pristup financijama i bolja integracija financijskih tržišta ključni za vraćanje povjerenja i financiranje realnoga gospodarstva.

Mreže su i dalje kralješnica gospodarstva. Aktivnosti u područjima elektroničkih komunikacija, energetike i prometa zajedno čine 8,9 % dodane vrijednosti i 6,1 % radnih mjesta u EU27 te im važnost i dalje raste.[1] One predstavljaju i bitne poticaje ostalim sektorima gospodarstva. Digitalni je sektor isto tako glavni pokretač produktivnosti, kreativnosti i inovacije. U nekim je vodećim gospodarstvima (zemlje skupine G8, Južna Koreja i Švedska) internetsko gospodarstvo[2] dovelo do rasta BDP-a od 21 % u razdoblju od 2006. do 2011.[3]

U dijelu I. ovog izvješća navedena je analiza prethodno navedenih ključnih sektora te se utvrđuje niz političkih prioriteta. U dijelu II. navedeni su više vodoravni nalazi o funkcioniranju jedinstvenog tržišta na temelju analize vrijednosnih lanaca unutar i izvan EU-a.

Dio I. – stanje jedinstvenog tržišta u ključnim područjima s najvećim potencijalom rasta

2.1. Provedba i izvršenje – opći pregled

· Komunikacijom o boljem upravljanju iz lipnja 2012.[4] najavljen je skup mjera za obilježavanje brzog napretka u ključnim područjima za rast. Kao prvo, zatražen je pristup „nulte tolerancije”: Države bi članice trebale prenijeti i provesti zakonodavstvo EU-a navedeno u prilogu Komunikaciji brzo i pravilno kako bi se nedostaci prijenosa i sukladnosti smanjili na 0 %.

· Godinu i pol dana kasnije ima dobrih rezultata (vidi prilog). Kod dijelova zakonodavstva navedenog u prilogu Komunikaciji koji se odnose na područja financijskih usluga, digitalnog jedinstvenog tržišta i prijevoz poštuje se ciljni deficit prijenosa od 0 %. Međutim, na drugom kraju spektra nalazi se energetski sektor. Iako su mnoge države članice popravile svoje rezultate, velik broj njih i dalje ne uspijeva poštovati rokove za prijenos, a četiri države članice čak nisu uspjele ni prenijeti tri od četiri predmetne direktive.

· Komunikacijom su se zahtijevali i revniji pristup i izvršavanje u ključnim područjima. Kod naznaka kršenja ključnih dijelova zakonodavstva postupci radi utvrđivanja povrede ne bi trebali u prosjeku trajati dulje od 18 mjeseci, a postupanje u potpunoj sukladnosti s presudama Suda ne bi trebalo u prosjeku trajati dulje od 12 mjeseci. U nekoliko su područja poduzeti ozbiljni koraci radi utvrđivanja mogućih kršenja zakonodavstva EU-a, a rezultati takvog pristupa jasno su vidljivi, primjerice u sektoru usluga (vidi u nastavku). Osim toga, prosječno trajanje postupaka radi utvrđivanja povrede i dalje je 29,4 mjeseca, a neki postupci radi utvrđivanja povrede traju i dulje od 50 mjeseci ili čak 84 mjeseca. Stanje je mnogo bolje u područjima energetike (15 mjeseci) i prometa (15,4 mjeseca).

2.2. Tržišta usluga

Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a

Mnoge države članice provode reforme u sektorima usluga radi njihova boljeg funkcioniranja. Tijekom posljednje je godine to bio slučaj osobito u Portugalu, Španjolskoj, Italiji, Grčkoj i Poljskoj te, u manjoj mjeri, u Sloveniji i Češkoj. Te se reforme potiču u posebnim preporukama po državama članicama ili programima usuglašenima s odgovarajućim vladama. Međutim, u nekoliko država članica postoji potreba za reformama, uključujući Austriju, Belgiju, Njemačku i Francusku, koje su isto tako dobile posebne preporuke povezane s uslugama.

Drugi je poticaj za reforme posljedica nulte tolerancije Komisije kako bi se osigurala potpuna sukladnost s Direktivom o uslugama. Tijekom prošle je godine 13 država članica pokrenulo daljnje reforme kao odgovor na pokusne postupke ili postupke radi utvrđivanja povrede EU-a koje je pokrenula Komisija. Oni se uglavnom odnose na ograničenja komercijalne komunikacije, zahtjev u pogledu boravka ili teritorijalno ograničenje ovlaštenja.

U mnogim su se državama članicama dalje razvijale jedinstvene kontaktne točke kao dio njihovih napora da ponude sveobuhvatne usluge e-uprave za poduzeća (pitanja u pogledu e-uprave detaljnije se razmatraju u odjeljku o „digitalnim tržištima” u nastavku). Kako bi napredovala, poduzeća trebaju pouzdane i lako dostupne informacije o regulatornim zahtjevima te trebaju moći dovršiti odgovarajuće administrativne postupke online. To je cilj jedinstvenih kontaktnih točaka i nedavno odobrene Povelje o jedinstvenim kontaktnim točkama. Neke su jedinstvene kontaktne točke već dio integriranih struktura e-uprave (u Estoniji, Španjolskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Švedskoj i Luksemburgu). Ostale su zemlje tijekom posljednje godine ostvarile napredak (Bugarska, Grčka, Francuska). Međutim, na jedinstvene kontaktne točke u Belgiji, Njemačkoj, Latviji i Rumunjskoj treba obratiti posebnu pažnju, osobito u pogledu dovršetka postupaka online.

Osim toga, potencijal jedinstvenog tržišta za poticanje razvoja sektora usluga i dalje je velik. Kretanja predstavljena u prošlogodišnjem izvješću koja ukazuju na to da je integracija u uslugama bila znatno manja od integracije na tržištu roba, i dalje stoje. Doista, trgovinska integracija na jedinstvenom tržištu roba predstavlja približno 22 %, a usluga približno 5 %.[5] Istodobno, potrošači ocjenjuju učinak jedinstvenog tržišta za usluge negativnije nego za robe.[6]

Ambiciozniji pristup provedbi Direktive o uslugama mogao bi donijeti koristi u pogledu rasta i radnih mjesta u EU-u. Mjerama koje su države članice poduzele radi provedbe Direktive o uslugama povećat će se BDP za približno 0,8 % tijekom 5 do 10 godina. Samo ambicioznijom provedbom Direktive o uslugama moglo bi se ostvariti dodatnih 0,6 % do 2,6 % BDP-a.[7]

Istovremeno, stručnom procjenom provedbe Direktive o uslugama potvrđena je ranija procjena[8] da mnoge države članice nisu provele važna testiranja razmjernosti preostalih zahtjeva u sektoru usluga.[9] Provođenje takvih testiranja nužno je za procjenu jesu li ograničenja opravdana i ne mogu li se isti ciljevi u javnom interesu ostvariti s pomoću manje ograničavajućih mjera. Posljedično, i dalje postoji previše ograničenja prava poslovnog nastana, poput obveze da društva imaju određeni pravni oblik i članove društva te zahtjeva u pogledu kapitala. Takvim se preprekama može ograničiti osnivanje društava koja pružaju usluge diljem jedinstvenog tržišta, omesti razvoj nekih poslovnih modela ili ograničiti ulaganje u sektor koje utječe na rast i inovaciju.

Rascjepkanost nacionalnih pravila u pogledu rada, oporezivanja, zdravlja i sigurnosti, zaštite potrošača i ugovornog prava i dalje je problem. U prekograničnom kontekstu ovo uzrokuje troškove u pogledu sukladnosti koji utječu osobito na mikro i mala poduzeća.

Kad je riječ o pristupu profesionalnim aktivnostima, nekoliko je država članica pokrenulo reforme, ali u mnogim profesionalnim aktivnostima i dalje su prisutne ulazne prepreke. Ulazne se prepreke često pojavljuju u obliku zahtjeva za stručne kvalifikacije ili ograničenja broja pružatelja usluga na tržištu. One se mogu opravdati potrebom za zaštitom kvalitete usluga, osiguranjem odgovarajućeg tehničkog znanja stručnjaka i zaštitom potrošača od zloporabe. Istovremeno, njima se nameću znatna ograničenja pristupa i obavljanja profesionalnih aktivnosti. Nekoliko je država članica pokrenulo revizije kako bi procijenile ne mogu li se interesi javne politike postići bez ograničavanja pristupa tržištu i konkurencije. Portugal provodi sveobuhvatan pregled i reformu reguliranih struka. Italija je revidirala vodoravni regulatorni okvir. Španjolska je predstavila nacrt zakona kojim se ukidaju ograničenja ovlasti profesionalnih komora u sektorima. Sektorske reforme pokrenule su i Poljska, Češka i Slovenija, a najavila ih je i Danska. Komisija će i dalje olakšavati takve revizije s pomoću uzajamne ocjene pokrenute na temelju revidirane Direktive o stručnim kvalifikacijama[10], uključujući zemlje u kojima su moguće daljnje reforme, poput Austrije, Njemačke ili Francuske.

Kad je riječ o zdravstvenim uslugama, mnoge države članice tek trebaju uspostaviti nacionalne kontaktne točke s odgovarajućim resursima kako bi pomogle pacijentima da ostvare svoje pravo na prekograničnu zdravstvenu zaštitu.  Osim pacijenata, slobodno kretanje profesionalaca i pružatelja usluga u sektoru zdravstvenih usluga ima znatan potencijal.

U sektoru maloprodajnih usluga pokrenute su neke reforme kojima se i dalje trebaju rješavati preostale prepreke koje utječu na konkurentnost, uključujući prepreke u području komercijalnih nastana. Finska je pokrenula reforme radi povećanja konkurentnosti u sektoru maloprodaje. Španjolska je provela reforme u pogledu malih maloprodajnih trgovina, dok ograničenja za veće trgovine i dalje postoje. I dok se neka ograničenja mogu opravdati ciljevima u javnom interesu (poput učinka na okoliš), druge je teže opravdati s obzirom na to da se njima, naime, ublažava konkurentnost uz negativne učinke na industriju (modernizacija, djelotvornost) i potrošače (manji izvor, više cijene). Direktivom o uslugama zabranjena su ispitivanja gospodarskih potreba, ali ona se i dalje primjenjuju u Mađarskoj, Nizozemskoj i određenim regijama Njemačke i Španjolske. Komisija je Belgiji, Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i Španjolskoj izdala posebne preporuke kako bi ih potaknula na daljnje reforme. Kako je najavljeno Europskim akcijskim planom za maloprodaju[11], Komisija pokreće širu raspravu i razmjenu najboljih praksi među državama članicama u području komercijalnog nastana.

Ograničenja prekogranične opskrbe robom može utjecati i na konkurenciju na maloprodajnim tržištima. Trgovci na malo ne mogu uvijek slobodno nabavljati svoju robu po najboljim cijenama u cijeloj Europi. Postoje valjani razlozi za određene razlike u cijeni između nacionalnih tržišta, ali postoje i naznake teritorijalnih ograničenja opskrbe kojima se onemogućuju niže cijene na nekim nacionalnim tržištima (Luksemburg i Belgija), osobito u slučaju brandiranih proizvoda. Komisija se namjerava baviti ovim pitanjem u 2014. u okviru savjetovanja s dionicima o navodnim teritorijalnim ograničenjima opskrbe kako bi odlučila o mogućim sljedećim koracima.

Potrošači se i dalje ponekad susreću sa situacijama u kojima je njihovo državljanstvo ili mjesto boravka prepreka njihovoj mogućnosti kupnje proizvoda i usluga na cijelom jedinstvenom tržištu ili razlog viših cijena koje plaćaju, osobito u online svijetu. Ovo stanje precipirane diskriminacije ne mora uvijek biti posljedica objektivnih tržišnih uvjeta te utječe na povjerenje potrošača u jedinstveno tržište.

Javna tijela glavni su korisnici usluga u Europi. Pravilnom, djelotvornom i transparentnom primjenom pravila o nabavi ostvaruju se znatni dobici. Nekoliko država članica, uključujući Italiju, Grčku, Portugal i Španjolsku, pokrenulo je reforme javne nabave[12]. U mnogim bi državama članicama pružatelji usluga i javni proračuni mogli imati dodatnu korist od skraćivanja postupaka, jačanja konkurencije i transparentnosti na javnim natječajima i sprečavanja nepravilnosti (primjerice, ulaganjem u profesionalizaciju službenika odgovornih za javnu nabavu ili povećanjem razine objave obavijesti) te, općenitije, boljeg upravljanja u ovom području (primjerice boljim nadzorom, boljim informacijama i širenjem najboljih praksi). Reforme su osobito potrebne u Bugarskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Malti i Rumunjskoj, ali ne samo u njima, kako je istaknuto u posebnim preporukama upućenima državama članicama u 2013. Osim toga, s obzirom na gospodarski značaj[13], bolja sukladnost s pravilima o nabavi u sektorima upravljanja otpadom i ICT-a mogla bi biti izvor osobitih ušteda zbog poboljšane konkurencije na tim tržištima.

Prioriteti politike

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, države bi se članice trebale usredotočiti na sljedeće ključne prioritete:

· donijeti ambiciozniji pristup u provedbi Direktive o uslugama sustavnim pregledom regulatornih okvira radi procjene nužnosti i razmjernosti preostalih prepreka. Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti ograničenjima koja su utvrđena u kontekstu nedavne stručne procjene pravnih oblika i članova društva.

· uzeti u obzir načela jedinstvenog tržišta pri donošenju nacionalnih pravila kojima se utječe na pružanje usluga i poslovni nastan, poput nacionalnog poreznog sustava, radnog prava i pravila o zaštiti potrošača. Samo će se sveobuhvatnim pristupom uslugama dopustiti znatan napredak u integraciji jedinstvenog tržišta za usluge.

· pojednostavniti zakonodavstvo u sektoru usluga tako da dođe do administrativnog pojednostavnjenja za poduzeća, osobito mala i srednja. E-uprava moćan je alat za postizanje toga. Države bi članice stoga trebale poboljšati funkcioniranje jedinstvenih kontaktnih točaka tako da ih uključe u usluge e-uprave (vidi i odjeljak „digitalna tržišta” u nastavku).

· iskoristiti priliku koja se pruža putem transparentnosti i uzajamne ocjene s pomoću dubinskog pregleda postojećih ograničenja na nacionalnoj razini koji utječu na pristup reguliranim strukama, ispitujući opravdanja za njihovo zadržavanje s obzirom na njihove sekundarne učinke na druga tržišta. razmotriti mogućnost manje restriktivnih mehanizama za osiguranje interesa potrošača i javnog interesa.

· jačati konkurenciju u cijelom sektoru usluga, uključujući maloprodajne usluge, uklanjanjem prepreka. Točnije, potrebno je ukloniti ograničenja u pogledu komercijalnog nastana koja nisu potrebna i razmjerna i sustavno ukinuti preostala ispitivanja gospodarskih potreba.

· jačati transparentnost i svijest o razlikama u cijeni i pravima potrošača na cijelom jedinstvenom tržištu, osobito putem europskih potrošačkih centara i ostalih odgovornih tijela. raditi na smanjenju neopravdane diskriminacije potrošača.

· uspostaviti nacionalne kontaktne točke za pomoć pacijentima koji žele zdravstvenu zaštitu u inozemstvu.

· raditi na pojednostavnjenju i skraćivanju postupaka, jačanju konkurencije u javnim nadmetanjima, između ostalog, putem veće transparentnosti i objave cijena te ulagati u profesionalizaciju službenika odgovornih za javnu nabavu. One bi trebale i aktivno sprečavati nepravilnosti i poboljšati upravljanje javnom nabavom. Dodatna bi se pažnja trebala posvetiti pravilnoj primjeni pravila o javnoj nabavi u sektorima upravljanja otpadom i ICT-a.

2.3. Financijske usluge

Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a

Općenito, rascjepkanost financijskog tržišta – čime se podrazumijevaju razlike u funkcioniranju i učinku nacionalnih tržišta zbog prepreka slobodnom kretanju kapitala i financijskih usluga – povećala se za vrijeme krize. Iako sada postoje naznake stabilizacije, ovo bi kretanje trebalo preokrenuti. Rascjepkanost je vidljiva iz odgovora društava SAFE-u[14] u kojima se navode znatne razlike među zemljama. Rascjepkanost je vidljiva i pri usporedbi različitih kamata na bankovne zajmove (od tipične važnosti za kućanstva i mala i srednja poduzeća) u različitim državama članicama iz dijagrama 1.

Dijagram 1. Kamate, zajmovi nefinancijskim društvima (dospijeće do 1 godine; nepodmireni iznos, prosječne stope od siječnja do kolovoza 2013.)

Izvor: Europska središnja banka. Podaci za Dansku i Hrvatsku nisu dostupni.

Važne su razlike jednako vidljive u pogledu količine zajmova (vidi dijagram 2.). Osim toga, iako podaci nisu u potpunosti usporedivi zbog razlika u cikličkim kretanjima i posebnih mjera koje su poduzele neke države članice (primjerice, u Španjolskoj su određeni zajmovi preneseni u „lošu banku” koja nije monetarna financijska institucija), i dalje je jasno da je ograničeno ili skupo davanje kredita doprinijelo znatnom smanjenju ukupne količine kredita koja se posreduje putem banaka u realno gospodarstvo u EU-u.

Dijagram 2. Zajmovi nefinancijskim društvima, nepodmirena bilanca monetarnih financijskih institucija

(godišnje stope rasta, kolovoz 2013.)

Izvor: Europska središnja banka. Podaci za Dansku, Ujedinjenu Kraljevinu i Hrvatsku nisu dostupni.

Konačno, rascjepkanost se odražava i u procjenama potrošača. Potrošači financijske usluge[15] ocjenjuju kao osobito neučinkovitu skupinu tržišta te se kod njih bilježe najveće razlike u ocjeni između različitih država članica. Osobito niske ocjene zabilježene su u državama članicama iz južne i istočne Europe[16].

Rascjepkanost je ponekad pogoršavala praksa nekih nacionalnih nadzornih tijela u europodručju i izvan njega država članica. Kako bi odgovorile na potencijalnu zabrinutost u pogledu zabrinutosti potaknutu suverenom dužničkom krizom, neke su poduzele mjere opreza koje imaju učinke „izdvajanja” poput mjera za zadržavanje likvidnosti, dividendi i ostale bankovne imovine unutar nacionalnih granica[17]. Iako ograničavajuće mjere opreza mogu biti opravdane radi stabilnosti financijskih tržišta, nacionalna nadzorna tijela trebaju osigurati da su sve mjere kojima se može ograničiti slobodan protok kapitala nediskriminirajuće i razmjerne svojem cilju. Za tu je svrhu bliska i lojalna suradnja nacionalnih nadzornih tijela pod pokroviteljstvom Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) preduvjet za ublažavanje rizika rascjepkanosti na unutarnjem tržištu.

Nedavnim donošenjem paketa o zahtjevima u pogledu kapitala za banke[18] učvrstit će se banke u EU-u i ojačati njihov kapacitet za pravilno upravljanje rizicima povezanih s njihovim aktivnostima te apsorbiranje svih gubitaka koji mogu nastati u poslovanju. 28 država članica treba osigurati provedbu tih pravila do 1. siječnja 2014.

Cilj je razvoja jedinstvenog pravilnika, kojim će se osigurati jednaka pravila, nadzor i postupak rješavanja u cijelom EU-u te stvaranje bankarske unije, vratiti povjerenje i tako olakšati financiranje i jačati unutarnje tržište za financijske usluge. Usuglasivanje njegovih elemenata[19] te brza i učinkovita provedba stoga su vrlo važni. Istodobno, od presudne je važnosti osigurati pravilnu, brzu i jednaku provedbu ostalih bitnih elemenata plana financijske reforme s obzirom na to da oni stupaju na snagu radi očuvanja financijske stabilnosti i vraćanja povjerenja potrošača.

U ovom se kontekstu Uredbom o jedinstvenom nadzornom mehanizmu zahtijeva da se prije izravnog nadzora novog jedinstvenog nadzornog tijela, ECB-a, treba provesti revizija kvalitete imovine. Ta je revizija dio većeg postupka koji uključuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i obuhvaća ocjenu bankovnih bilanci i testiranje otpornosti na stresove.[20] Time bi se trebalo poboljšati tržišno povjerenje i doprinijeti daljnjem ublažavanju financijske rascjepkanosti. Zbog toga je važno da se države članice temeljito pripreme za te postupke ulažući sve potrebne napore, uključujući uspostavu odgovarajućih zaštitnih mehanizama prije dovršetka postupka i pripremu provedbe revidiranih pravila za državne potpore bankama.

Prije stupanja na snagu Direktive o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (AIFMD)[21] aktivnosti AIFM-a u Europi nisu bile dovoljno transparentne niti su povezani rizici bili dovoljno zastupljeni u regulatornim mjerama i mjerama nadzora.  Iako je rok za prijenos bio srpanj 2013., nisu sve države članice prenijele Direktivu.

Integrirano tržište platnog prometa u europodručju dovest će do jeftinijeg, lakšeg i sigurnijeg platnog prometa. Više od 10 godina od puštanja u promet eura kao zajedničke valute i zajedničkog platežnog sredstva i dalje postoji 28 različitih sustava gotovinskog plaćanja. Uredbom o SEPA-i[22] 1. veljače 2014. utvrđuje se kao krajnji rok za migraciju domaćih i unutareuropskih kreditnih transfera i izravnih terećenja u eurima na kreditne transfere jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) (SCT), odnosno izravna terećenja jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SDD). To će utjecati na više od 35 milijardi kreditnih transfera i izravnih terećenja koji se godišnje obrade u europodručju. Prema ECB-ovu pokazatelju jedinstvenog područja plaćanja u eurima, ukupna je stopa migracije u europodručju u srpnju bila 50 % za SCT (u usporedbi s 38,2 % u veljači), odnosno 4,8 % za SDD (u usporedbi s 2,3 % u veljači). To znači da sve uključene strane bez odgađanja trebaju znatno pojačati pripremljenost za SEPA-u, napore u području komunikacije i mjere provedbe kako bi se poštovao rok za migraciju na SEPA-u.

Poduzeto je nekoliko koraka na razini EU-a radi poboljšanja pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća[23]. Na nacionalnoj razini države članice trebaju pojačati svoju potporu pristupu financiranju malih i srednjih poduzeća koristeći i mnogo rada na razini EU-a koji uključuje regulatorne, financijske instrumente EU-a, pravila o potporama nove države za rizično financiranje i ostale mjere za poboljšanje okruženja za mala i srednja poduzeća.

Pristup informacijama o društvu na cijelom unutarnjem tržištu isto je tako ključan element za mala i srednja poduzeća za olakšavanje njihovih prekograničnih aktivnosti i njihova financiranja. U tom je kontekstu prvi korak, pravovremeni prijenos Direktive o povezivanju središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava[24] za koji rok istječe 7. srpnja 2014., kojom se od svih država članica zahtijeva elektroničko povezivanje njihovih poslovnih registara, vrlo važan. Daljnji će koraci biti povezivanje registara društava u stečaju putem europskog portala e-pravosuđe[25] i modernizacija stečajnog prava u EU-u[26].

Prioriteti politike

Na temelju prethodno navedenog, države bi se članice trebale usredotočiti na sljedeće ključne prioritete:

· osigurati provedbu novih pravila o zahtjevima u pogledu kapitala za banke do 1. siječnja 2014.

· poduzeti sve potrebne mjere, uključujući uspostavu odgovarajućih zaštitnih mehanizama i pripremu provedbe revidiranih pravila za državne potpore bankama prije revizije kvalitete imovine, ocjene bilanci i testiranja otpornosti na stresove.

· osigurati potpunu sukladnost nacionalnih nadzornih tijela sa zahtjevima za suradnju utvrđenima zakonodavstvom u području bankarstva kako bi se spriječile nekoordinirane i nerazmjerne akcije u kontekstu ograničavajućih mjera opreza koje poduzimaju nacionalna nadzorna tijela. Ovo je osobito važno prije nego što jedinstveni nadzorni mehanizam postane u potpunosti funkcionalan.

· dovršiti provedbu Direktive o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (AIFMD).

· osigurati da svi sudionici na tržištu dovrše svoju migraciju na SEPA-u do 1. veljače 2014. Treba pojačati komunikacijske napore i akcije podizanja svijesti, osobito kad je riječ o malim i srednjim poduzećima, malim javnim upravama i lokalnim tijelima.

· poticati i podržavati pristup malih i srednjih poduzeća financiranju, osobito:

o razvojem alternativa bankovnom financiranju i inovativnih izvora financiranja, uključujući mogućnosti za razvoj obveznica malih i srednjih poduzeća i alternativnih burzi, promicanje nastanka burzi specijaliziranih za uvrštenje malih i srednjih poduzeća brzorastućih društava, crowd-funding i poduzetnički kapital. Potonje je sada moguće u cijeloj Europi zahvaljujući uredbama o europskim fondovima poduzetničkog kapitala[27] i o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo[28]. Nadolazećim pravilima o državnim potporama isto će se tako stvoriti ujednačeniji uvjeti među državama članicama i olakšati pristup malih i srednjih poduzeća poduzetničkom kapitalu;

o poboljšanjem kvalitete načina utvrđivanja kreditnih ocjena za mala i srednja poduzeća i olakšavanjem prekograničnog pristupa informacijama o društvu radi dobivanja informacija o društvu na razini cijelog EU-a. Prvi je korak u tom pogledu pravovremeni prijenos Direktive o povezivanju središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava;

o poboljšanjem tokova financiranja unutar opskrbnog lanca, uključujući financiranje trgovine te suzbijanjem zakašnjelih plaćanja, čime bi se doprinijelo ublažavanju ograničenja u pogledu likvidnosti malih i srednjih poduzeća i povećao njihov obrtni kapital.

2.4. Tržišta energije

Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a

Cilj je Trećeg energetskog paketa zaokruživanje unutarnjeg tržišta plina i električne energije. Međutim, više od dvije godine nakon roka i dalje postoje zastoji u njegovu prijenosu, provedbi i djelotvornoj primjeni na terenu. Na dan 25. listopada 2013. i dalje je u tijeku 12 predmeta zbog izostanka prijenosa direktiva, od kojih je Komisija Sudu Europske unije podnijela 9, dok su 3 predmeta protiv 7 država članica (Poljska, Slovenija, Finska, Estonija, Rumunjska, Irska i Litva) u fazi obrazloženog mišljenja. Osim toga, Komisija je i dalje u postupku procjene sukladnosti nacionalnog zakonodavstva s obzirom na to da su mnoge obavijesti primljene tek nedavno.

I dalje je potrebno znatno ulaganje u energetsku infrastrukturu poput cjevovoda za prijenos i elektroenergetske mreže, skladišta i projekata u području LNG-a, kako bi energija slobodno tekla i kako bi se njome trgovalo preko granica radi jačanja i osiguranja sigurnosti opskrbe. U 2013. posebne preporuke u pogledu potrebe za povećanjem interkonekcija za električnu energiju i/ili plin upućene su u 13 država članica (Bugarska, Estonija, Francuska, Njemačka, Italija, Latvija, Litva, Malta, Portugal, Rumunjska, Slovačka, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina). Od tada su se poboljšale interkonekcije za plin i električnu energiju (npr., plinske interkonekcije na koridoru Afrika – Španjolska – Francuska, interkonekcije za električnu energiju između Portugala i Španjolske, Ujedinjene Kraljevine, Irske i Baltičke regije te razvoj projekata za protok plina u suprotnom smjeru, osobito u središnjoj i istočnoj Europi). Ti su projekti doprinijeli boljem funkcioniranju tržišta. U listopadu 2013. Europska je komisija donijela popis 248 ključnih infrastrukturnih projekata u zajedničkom interesu koji će imati koristi od bržih i djelotvornijih postupaka dodjele dozvola i boljeg regulatornog tretmana, a moći će uživati i financijsku podršku Instrumenta za povezivanje Europe.

Tržište proizvodnje i dalje je u velikoj mjeri koncentrirano. U osam država članica više od 70 % proizvodnje električne energije i dalje kontrolira pozicionirani operator[29]. Koncentracija, s tržišnim udjelom iznad 75 %, osobito je velika u Estoniji, Latviji, Francuskoj, Luksemburgu i Slovačkoj. Najmanji se tržišni udio najvećeg društva za proizvodnju na nacionalnoj razini uočava u Portugalu i Španjolskoj. Kad je riječ o maloprodaji plina, osim Latvije u kojoj samo jedan subjekt prevladava na nacionalnom prodajnom tržištu, najveće maloprodajno društvo zauzima više od 90 % u Litvi, Poljskoj i Estoniji. Razmjerno mala tržišna penetracija najvećeg maloprodajnog društva na nacionalnoj razini (manje od 30 %) uočava se u Njemačkoj, Mađarskoj i Italiji.

Potrošači smještaju tržišta električne energije i plina među slabo funkcionirajuća tržišta[30]. Oba su tržišta ocijenjena ispodprosječno u pogledu izbora, usporedivosti, mijenjanja dobavljača i tarifa, što ukazuje na to da potrošači ne sudjeluju aktivno na tržištu. Ukupno gledajući, tržišta električne energije i plina najviše su napredovala u Belgiji, dok je tržište električne energije najviše nazadovalo u Estoniji i Bugarskoj.

Pametnim sustavima mjerenja potrošačima će se omogućiti precizniji i učestaliji podaci o njihovoj potrošnji energije, smanjit će se greške, olakšati izdavanje računa ili promjena te smanjiti infrastruktura. 16 je država članica već odlučilo ponuditi pametne sustave mjerenja potrošnje električne energije najkasnije do 2020., što predstavlja oko 84 % potrošača u EU-u i ulaganje od približno 35 milijardi EUR. Kad je riječ o plinu, 7 je država članica već odlučilo to ponuditi, što predstavlja oko 30 % korisnika i ulaganje od približno 15 milijardi EUR. Za uspješnu je provedbu povjerenje potrošača važan element, kao što je slučaj s ponudom u Slovačkoj i Finskoj. Potrebno je posvetiti pažnju postojećim dvojbama u pogledu zaštite podataka i sigurnosti.

Države bi članice trebale postupno ukinuti regulaciju maloprodajne cijene. Ovom se regulacijom nastoji omesti ulazak konkurencije na tržište i ulaganje novih i postojećih operatora. U nedostatku regulacije maloprodajne cijene, intenzivnije bi tržišno natjecanje, mjere država članica u cilju povećanja transparentnosti na maloprodajnom tržištu energije i bolji instrumenti za obavješćivanje potrošača držali cijene pod kontrolom te potrošačima omogućili slobodu izbora i iskorištavanje prednosti tržišnog natjecanja. Kvaliteta usluge i inovacija obično su niže kao posljedica regulacije maloprodajne cijene. S obzirom na postupno ukidanje reguliranih cijena potrebno je pojačati potporu ranjivim potrošačima putem provedbe mjera u pogledu energetske učinkovitosti u kombinaciji s posebnim mjerama potpore (uključujući, primjerice, bolju informiranost, transparentnost cijena ili financijsku pomoć kako bi se ranjivim potrošačima pomoglo da plate račune). Koraci u pravom smjeru poduzeti su u Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Švedskoj, u kojima je potpora povezana s tržišnom cijenom energije. Bugarska, Francuska, Mađarska, Poljska, Rumunjska primile su posebne preporuke o reguliranim cijenama u 2013.

Kako bi države članice ostvarile obvezujuće ciljeve u pogledu obnovljivih izvora energije za 2020. – ukupno 20 % krajnje bruto potrošnje energije treba dolaziti iz obnovljivih izvora energije – znatna su ulaganja potrebna i u kapacitete za proizvodnju energije. Iako je u 2011. većina država članica već ostvarila svoje prijelazne ciljeve za 2011./2012. (osim Belgije, Francuske, Latvije, Malte, Nizozemske i Ujedinjene Kraljevine), nema mjesta za zadovoljstvo. U kratkoročnom je do srednjoročnom razdoblju i dalje potrebna potpora mnogim tehnologijama za tehnologiju za energiju iz obnovljivih izvora. Ona se treba primjenjivati u skladu sa smjernicama o dobroj praksi koje objavljuje Komisija[31].

Mehanizmi za nadoknadu kapaciteta ponekad su potrebni kako bi se osigurala stalna mogućnost proizvodnje električne energije s obzirom na povećani udjel obnovljive energije (vjetar, sunce). Međutim, takvim se mehanizmima može znatno poremetiti tržište i oni bi zato trebali biti posljednja mogućnost nakon što su u potpunosti iskorištene mjere u pogledu odgovora na potražnju, energetske učinkovitosti i prekogranične suradnje.

Prioriteti politike

Na temelju prethodno navedenog, države članice trebale bi se usredotočiti na sljedeće ključne prioritete:

· pravovremen i sveobuhvatan prijenos Direktive o Trećem energetskom paketu i pravilna primjena propisa u području Trećeg energetskog paketa.

· donošenje i primjena kodova elektroenergetske i plinske mreže kojima se upravlja svakodnevnim funkcioniranjem tržišta u smislu olakšavanja trgovine i prekograničnog funkcioniranja mreža.

· povećanje kapaciteta interkonekcije sa susjednim zemljama, odnosno putem potpune primjene uredbe koja sadržava smjernice za transeuropsku infrastrukturu. Istovremeno, države bi članice trebale donijeti širu prekograničnu perspektivu za suočavanje s izazovima u pogledu sigurnosti opskrbe.

· osnaživanje potrošača tako da im se osiguraju bolji pristup transparentnim i jednostavnim informacijama, bolje vještine za sudjelovanje na otvorenim tržištima, korištenje čestih mjernih podataka koji će biti dostupni putem pametnih sustava mjerenja.

· postupno ukidanje reguliranih cijena i pružanje zaštite ranjivim potrošačima. Potporom bi se trebalo ciljati na posebne potrebe ranjivih potrošača  istovremeno ne utječući nerazmjerno na konkurenciju na tržištima energije.

· ponovno razmatranje državne intervencije u skladu s najboljom praksom koju utvrdi Komisija[32] kako bi se izbjegle subvencije, programi potpora, porezi ili pristojbe u energetskom sektoru koji imaju štetne učinke na funkcioniranje tržišta ili imaju nepotreban i nerazmjeran učinak na financijsku dostupnost energije za kućanstva i poduzeća.

2.5. Tržišta prijevoza

Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a

S obzirom na ograničeni napredak u integraciji usluga prijevoza, Komisija je u 2013. predložila glavne inicijative za željeznički sektor i sektor zračnog prometa[33]. Ipak, kako bi se postiglo stvarno unutarnje tržište za usluge prijevoza, potrebno je učiniti mnogo na razini država članica s obzirom na to da različiti nacionalni prioriteti i rascjepkanost tržišta prijevoza i dalje negativno utječu na kvalitetu usluga prijevoza u Europi.

Tržište usluga u željezničkom prijevozu potrošači smatraju jednim od najneučinkovitijih sektora usluga. U 2013. to je tržište zauzelo 25. mjesto od 31 tržišta usluga. S pozitivnije strane, tržišni se učinak neznatno poboljšao od 2012. kada je tržište zauzelo 27. mjesto.[34] Iako je tržište usluga u zračnom prijevozu ukupno ocijenjeno razmjerno dobrim, jedna petina svih prekograničnih pritužbi odnosila se na zračni prijevoz putnika ili prtljage[35].

Kad je riječ o mjerilima za provedbu (vidi detalje u prilogu), u sektoru prijevoza rezultat je dobar s obzirom na to da su sve države članice konačno prenijele svih sedam povezanih direktiva. Ipak, i dalje postoje poteškoće pri odgovarajućem prijenosu i provedbi ključnog zakonodavstva u ovom području. Posljedično, u tijeku je 20 postupaka protiv 14 država članica radi utvrđivanja povrede u pogledu nesukladnosti s zakonodavstvom u području prijevoza.

Promatrajući posebne načine prijevoza, uska grla kod integracije najotpornija su u sektoru usluga u željezničkom prijevozu. Tržišni je uspjeh i dalje najveći problem unatoč otvaranju usluga željezničkog prijevoza tereta konkurenciji u 2007. i međunarodnih putničkih usluga u 2010.

Nekoliko je država članica zadržalo pravni monopol na domaćem putničkom tržištu (Finska, Francuska, Španjolska, Belgija, Nizozemska[36]). Mnoge druge države članice izravno dodjeljuju ugovore za javnu uslugu bez otvaranja natječaja (Belgija, Češka, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Irska, Luksemburg, Rumunjska, Slovenija)[37]. Štoviše, u nekim državama pravnim otvaranjem tržišta nije došlo do promjene stanja zato što otvorenim natječajima za javne usluge nisu pronađeni novi sudionici na tržištu (Bugarska, Litva, Latvija, Slovačka).

Druga su prepreka ulasku novih operatora i učinkovitom pružanju usluga željezničkog prijevoza nedostatna neovisnost i manjak financijske transparentnosti između upravitelja infrastrukturom i operatera koji pružaju usluge, što može dovesti do diskriminirajućeg ponašanja i poremećaja na tržištu. U 2013. u tijeku su bila 42 postupka radi utvrđivanja povrede (stanje u lipnju 2013.) pokrenuta protiv gotovo svih država članica u pogledu usluga u željezničkom prijevozu, dok su neke pritužbe podnesene i na temelju pravila o konkurenciji. Nedostatak napretka u uspostavi otvorenih i konkurentnih tržišta usluga u željezničkom prijevozu može biti osobito štetan za cjelokupno europsko gospodarstvo kad je riječ o tranzitnim zemljama i/ili velikim tržištima s većim potencijalom za ulazak. Ta se zabrinutost odražava u posebnim preporukama za 2013. kojima se savjetuje Austriji, Njemačkoj, Španjolskoj i Francuskoj jačanje konkurencije na tržištu usluga u željezničkom prijevozu, dok su Belgija, Bugarska, Italija, Poljska i Rumunjska dobile preporuku da ojačaju ulogu regulatora.

Približno 40 % robe na jedinstvenom tržištu prevozi se kratkim morskim prijevozom između luka u EU-u. Međutim, usluge prijevoza između država članica uređene su sporim i krutim postupcima, što je posljedica činjenice da se za pomorski prijevoz smatra da prelazi vanjske granice. Svojom inicijativom za „Plavi pojas”[38] Europska komisija želi uspostaviti stvarno jedinstveno tržište za pomorski prijevoz tako da roba iz EU-a koja se prevozi između luka u EU-u više ne podliježe administrativnim formalnostima koje se primjenjuju na robu koja stiže iz prekomorskih luka. Ovime se povećava privlačnost ovog načina prijevoza.

Kretanja u sektoru zračnog prijevoza ukazuju na moguće koristi od liberalizacije tržišta. Broj putnika prevezenih unutar EU-a stalno raste od 90-ih, dok su cijene karata znatno snižene. Između 1995. i 2011. broj putničkih kilometara u zračnom prijevozu u EU-u povećao se za više od 66 % pa zračni prijevoz sada čini gotovo 9 % putničkog tržišta u EU-u. Ipak, zračni prostor EU-a i dalje je rascjepkan što uzrokuje više troškove i stavlja operatore iz EU-a u nepovoljan položaj u odnosu na strane konkurente. U ovom kontekstu, operativne koristi od provedbe Funkcionalnih blokova zračnog prostora i jakog upravitelja mrežom EU-a nužni su elementi za daljnju tržišnu integraciju. Nadalje, pružanje usluga navigacije u zračnoj plovidbi (ANSP) i dalje je zatvoreno za konkurenciju te zahtijeva poboljšanja u smislu kvalitete i ekonomičnosti. U lipnju 2013. Europska komisija iznijela je prijedloge za ubrzanje reforme europskog sustava kontrole zračnog prometa[39].

Kad je riječ o izvršenju, pravilna provedba Direktive o naknadama zračnih luka i dalje predstavlja problem u nekoliko država članica, što se osobito ilustrira slučajevima diskriminacijskih naknada zračnih luka.

Formalni istražni postupci u pogledu državnih potpora pokrenuti su u 2012./2013. osobito u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, ali i u Rumunjskoj, Poljskoj, Danskoj, Švedskoj kako bi se osiguralo da se javnim financiranjem odobrenim zračnim lukama i prijevoznicima ne ometa pošteno tržišno natjecanje unutar sektora zračnog prijevoza.

Otvaranje tržišta pokazalo se uspješnim i u međunarodnom cestovnom prijevozu. Međunarodni cestovni prijevoz tereta povećao se za 32 % u razdoblju od 2000. do 2011. te čini gotovo 33 % ukupnog prijevoza tereta. Ipak, optimalno povezivanje ponude i potražnje prijevoza narušeno je zbog stalnih ograničenja privremenog pružanja usluga cestovnog prijevoza tereta i ograničenja stalnog pristupa domaćim tržištima cestovnog prijevoza[40].

Domaća tržišta cestovnog prijevoza tereta i dalje su zaštićena od međunarodne konkurencije[41]. Operativnim i vremenskim ograničenjima kabotaže ograničava se sloboda pružanja usluga operatera u cestovnom prijevozu tereta. Posljedično, kabotaža ostaje mali segment tržišta cestovnog prijevoza tereta EU-a (oko 2 % ukupne količine prijevoza). Osim toga, neke su države članice (Finska, Danska) donijele dodatne mjere za zaštitu svojih tržišta od konkurencije nerezidentnih prijevoznika. Druge su države članice, poput Španjolske, nastavile nametati ograničenja stalnog poslovnog nastana malih poduzeća. Komisija se u tom smislu želi usredotočiti na jasnoću tumačenja i ujednačeniju provedbu postojećih propisa u području pristupa tržištu i socijalnih standarda. Ukidanje ograničenja aktivnosti prijevoznika iz EU-12 s druge je strane dovelo do znatnog porasta njihova sudjelovanja na međunarodnom tržištu cestovnog prijevoza tereta (dvije trećine njihovih količina prijevoza odvija se u međunarodnom okruženju).

Države članice trebaju pojačati napore za dovršetak i modernizaciju prekograničnih veza i infrastrukture za europski prijevoz roba i putnika. To se osobito može ostvariti provedbom novih koridora osnovne transeuropske prometne mreže, primjenom inteligentnih prometnih sustava (ITS) i boljim upravljanjem zagušenjima u prekograničnom prometu[42]. Osim toga, infrastrukturnim bi se naknadama trebala izbjeći moguća diskriminacija povremenih korisnika provedbom naknada za infrastrukturu na temelju udaljenosti. Ovaj se sustav dosad koristio samo u Austriji, Češkoj, Njemačkoj, Poljskoj, Sloveniji, Slovačkoj za naknade za prijevoz teških tereta te u Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Irskoj, Italiji, Poljskoj, Portugalu za naknade za sve korisnike cesata na posebnim dijelovima cestovne mreže[43].

Prioriteti politike

Na temelju prethodno navedenog, države članice trebale bi se usredotočiti na sljedeće ključne prioritete:

· osigurati pravovremen i kvalitetan prijenos pravne stečevine u području prijevoza, osobito u sektoru željezničkog prijevoza.

· otvoriti domaće usluge željezničkog prijevoza putnika konkurenciji i osigurati da su ugovori za javne usluge dobro definirani i dodijeljeni nakon poštenog, otvorenog i transparentnog natječajnog postupka. Institucionalnim ustrojem trebala bi se jamčiti neovisnost upravitelja infrastrukturom kako bi se omogućila učinkovita konkurencija na tržištima usluga željezničkog prijevoza i jamčio jednak pristup infrastrukturi.

· ukinuti birokraciju iz luka i pojednostavniti carinske formalnosti za prijevoz unutar EU-a i za brodove koji pristaju u lukama treće zemlje.

· ubrzati provedbu Jedinstvenog europskog neba (SES) (primjerice, napretkom u defragmentaciji mreže za upravljanje zračnim prometom provedbom funkcionalnih zračnih blokova i ispunjavanjem ciljeva u pogledu učinka za razdoblje od 2012. do 2014.) radi poboljšanja sigurnosti, kapaciteta, učinkovitosti i utjecaja na okoliš zračnog prometa.

· revidirati eventualna preostala nacionalna ograničenja pristupa domaćim tržištima cestovnog prijevoza tereta i putnika u cilju osiguravanja njihove potpune usklađenosti s postojećim propisima EU-a povezanima sa slobodom stranih cestovnih prijevoznika tereta i putnika da obavljaju određene poslove kabotaže i imaju poslovni nastan u bilo kojoj državi članici.

· ukloniti uska grla i modernizirati prometnu infrastrukturu dovršetkom koridora transeuropske prometne mreže, poboljšanjem prekograničnih veza, usklađenom primjenom ITS-a te provedbom nediskriminacijskih naknada na temelju udaljenosti uz istovremeno izbjegavanje ulaganja u prometnu infrastrukturu koja nije dio usklađenog dizajna mreže, nedovoljne iskorištenosti rizika i skupog održavanja.

2.6. Digitalna tržišta Tržišni učinak i prepreke za integraciju EU-a

Nekoliko međusobno povezanih čimbenika doprinosi dobrom učinku digitalnih tržišta. Napredne zemlje u području e-trgovine obično pokazuju visok intenzitet e-gospodarstva. Uspješne zemlje poput Švedske, Danske i Ujedinjene Kraljevine[44] sve imaju visoke razine penetracije širokopojasnog interneta, veliki postotak korištenja interneta i napredne vještine stanovništva u pogledu korištenja interneta. Povjerenje u internet kao prodajni kanal[45] i svijest o pravima i obvezama online[46] također su vrlo razvijeni u tim državama članicama. Snažna povezanost online prodaje i BDP-a po stanovniku može se uočiti u Švedskoj i Danskoj.

Dostupnost fiksne širokopojasne infrastrukture, koja je ključna za digitalna tržišta, rasla je blago, ali stabilno. Međutim, fiksna ruralna pokrivenost i dalje je ispod 80 % u deset država članica te ostaje izazov u državama članicama poput Poljske, Slovačke, Slovenije, Latvije i Rumunjske, dok je određeni napredak zabilježen u Litvi i Češkoj. Iako je više od polovine kućanstava u EU-u pokriveno brzim širokopojasnim internetom, Italija, Hrvatska, Grčka, Francuska, Irska i Poljska trebaju modernizirati svoje mreže kako bi održale korak[47].

Sektor mobilnih komunikacija općenito je imao koristi od konkurencije i stalnog rasta mobilnog širokopojasnog interneta[48], ali mu prepreke predstavljaju kašnjenja u oslobađanju spektra. Pokrivenost mrežama 4. generacije za mobilni širokopojasni pristup utrostručila se na 26 % samo u jednoj godini, ali  za stalni rast bežičnog širokopojasnog interneta bit će potrebna daljnja velika ulaganja u mreže koje to omogućuju. To je moguće samo ako je dostupan dovoljan spektar. Ipak, više od polovine država članica još uvijek nije učinilo dostupnim pojas 800MHz za bežični širokopojasni internet, što je trebalo učiniti do 1. siječnja 2013.[49] Dijeljenjem mobilne mreže u skladu s pravilima o konkurenciji već dodijeljeni spektar može se bolje iskoristiti. Postoji i potreba za uklanjanjem neopravdanih ograničenja za izgradnju bežičnih širokopojasnih mreža. 

Razlike u cijenama između država članica i dalje su općenito velike[50] i postojane tijekom vremena[51]. Ovime se, u kombinaciji s postojanim preprekama za promjenu operatora[52], naglašuje potreba za produbljavanjem jedinstvenog tržišta za elektroničke komunikacije, pri čemu su ključni neovisnost, dobar odabir nacionalnih regulatora te pravilna provedba regulatornog okvira. Nedavno predloženim zakonodavnim paketom za jedinstveno tržište elektroničkih komunikacija srušit će se preostale prepreke te pružiti regulatorna sigurnost potrebna za ulaganja u infrastrukturu. Međutim, u slučaju tržišnih neuspjeha postojat će i potreba za stalnom ciljanom javnom potporom, uključujući strukturne fondove koji su, u nekim državama članicama, premalo iskorišteni i/ili suočeni s ozbiljnim problemima pri apsorpciji.

U prosjeku EU-a online trgovina nastavlja rasti nacionalno i prekogranično. Međutim, ona je i dalje pretežno domaća trgovina. Broj pojedinaca koji naručuju ili kupuju preko interneta u posljednjih je 12 mjeseci narastao na 45 % u 2012. s 43 % u 2011., odnosno 40 % u 2010.[53], pri čemu države članice koje su krenule s osobito niske razine („zemlje koje nadoknađuju”) osobito brzo rastu. Međutim, mnoge države članice i dalje imaju ispodprosječne razine domaće e-trgovine (stope od 25 % ili niže u Mađarskoj, Estoniji, Hrvatskoj, Poljskoj, Cipru, Grčkoj, Litvi, Italiji, Bugarskoj, Rumunjskoj).

Prekogranična e-trgovina i dalje je ograničena, pri čemu se udjel pojedinaca u EU-u koji kupuju u drugim državama članicama EU-a neznatno povećao (s 10 % na 11 %)[54]. I dok se Direktiva o e-trgovini općenito dobro provodi, u nekim državama članicama i dalje postoje problemi u smislu zahtjeva za prethodno odobrenje i izvršavanja obveza trgovaca u pogledu informacija. Nadalje, područja kojima se jamči obnovljena pažnja jesu dostupnost i sigurnost plaćanja, zaštita osobnih podataka, isporuka naručene robe, informacije o online ugovorima i jednostavan pristup mehanizmima za naknadu štete, kao i opće ugovorno pravo te pravo u području zaštite potrošača. Troškovi koje poduzeća i potrošači imaju radi bavljenja online gospodarstvom mogli bi se daljnje smanjiti učinkovitim strategijama kibernetičke sigurnosti, koje, međutim, postoje samo u polovici država članica EU-a (Austrija, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska, Litva, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Ujedinjena Kraljevina)[55], pri čemu Austrija, Njemačka, Danska, Finska, Francuska, Nizozemska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina[56] imaju osobito dobre nacionalne kapacitete.

ICT za učinkovitost javnog sektora podcijenjena je poluga za fiskalnu konsolidaciju i strukturne reforme koje potiču rast, osobito preko e-uprave, usluga u oblaku[57], e-zdravstva te pametnih i interoperabilnih energetskih i prometnih mreža, kao i putem otvaranja informacija o javnom sektoru. Od prošle se godine stabilan napredak ostvaruje u modernizaciji javnog sektora: 87 % poduzeća koristi usluge e-uprave, a nekoliko država članica uvodi obvezne online usluge. Udjel građana koji se koriste e-upravom isto se tako povećao tijekom prošle godine na 44 % (kod oba iznosa radi se o porastu od 3 postotna boda). Italija, Hrvatska, Bugarska, Cipar, Češka, Rumunjska, Poljska i Grčka imali bi koristi od snažnijeg uzleta. Iako je primjena elektroničkih alata u javnoj nabavi i dalje ograničena, neke su države članice iskoristile svoju priliku, osobito Portugal (e-ponuda obvezna u većini postupaka), Litva, Irska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Upotreba e-fakturiranja već je obvezna za većinu javnih tijela u Danskoj i Švedskoj te bi trebala postati pravilo u cijelom EU-u.

„Infrastruktura u području intelektualnog vlasništva” EU-a[58] mora se ojačati. Sektor ICT-a i oni koji sve otvorenije zagovaraju internet kao distribucijski kanal vrlo se često oslanjaju na prava intelektualnog vlasništva, s pomoću kojih raste njihova privlačnost za financiranje i osiguravaju se nužni povrati ulaganja.  Sustavi registracije nacionalnih prava moraju biti dostupni i pristupačni[59]. Osim toga, specijalizirani odjeli nacionalnih sudova koji se bave intelektualnim vlasništvom mogu znatno ubrzati i poboljšati kvalitetu odluka.

Čak se i puni potencijal za rast i zapošljavanje najsuvremenijih mreža i tehnologija ne može iskoristiti ako ih društva i građani ne koriste u potpunosti[60]. Ovaj potencijal za rast i zapošljavanje trenutačno je blokiran osobito zbog manjka računalnih vještina radne snage. Približno 50 % građana EU-a nema nikakve ili ima slabe računalne vještine[61]; a predviđa se da će se do 2015. za 90 % svih poslova zahtijevati neko računalno znanje[62]. Računalne vještine trebaju postati dio sustava općeg obrazovanja na svim razinama. Osim toga, postoji potreba za snažnijom interakcijom između obrazovanja i poslovnih zajednica s obzirom na akutan nedostatak računalnih stručnjaka[63].

Prioriteti politike Na temelju prethodno navedenog, države članice trebale bi se usredotočiti na sljedeće ključne prioritete: osigurati pravilno funkcioniranje tržišta elektroničkih komunikacija osnaživanjem njihovih nacionalnih regulatornih tijela i provedbom uredbe kojom se podržava upotreba brzog širokopojasnog interneta i uz ciljanu javnu potporu prema potrebi, osobito putem učinkovitog korištenja europskih strukturnih i investicijskih fondova. dovršiti dodjelu frekvencijskih pojaseva 800 MHz u najkraćem mogućem roku i dovesti radijski spektar dostupan za bežični širokopojasni internet do ukupnog iznosa od najmanje 1200 MHz te ukloniti prepreke za učinkovitu upotrebu bežičnih širokopojasnih mreža. osigurati povoljne uvjete u različitim područjima koji utječu na online usluge, uključujući putem pravilne i pravovremene provedbe mjerodavnog zakonodavstva, od e-trgovine – kao zakonodavnog polazišta za pružanje online usluga – do oporezivanja, od isporuke paketa do plaćanja, od zakonodavstva u području zaštite potrošača poput Direktive o pravima potrošača[64] do mehanizama za rješavanje sporova poput zakonodavstva u području alternativnog, odnosno online rješavanja sporova[65]. podupirati upotrebu ICT-a, a osobito širokopojasnog interneta poboljšanjem pristupa financiranju povezivanja i upotrebe malih i srednjih poduzeća. Države bi članice trebale i uložiti u računalne vještine, osobito putem Europskog socijalnog fonda, njihovom boljom i većom integracijom u svoje obrazovne sustave, promicanjem partnerstava s poduzećima, privlačenjem prekogranične mobilnosti i donošenjem okvira e-kompetencija. donijeti sveobuhvatnu i suvremenu strategiju kibernetičke sigurnosti te odrediti subjekt za njezinu provedbu i suradnju s ostalim državama članicama. povećati dostupnost online javnih usluga jednostavnih za korištenje, uključujući putem prekogranične interkonekcije i infrastruktura, učiniti e-nabavu interoperabilnom i više je nuditi kroz različite razine administracije te promicati češće korištenje e-fakturiranja. Države bi članice trebale promicati otvorene usluge u oblaku kako bi se razvile infrastrukture za digitalne usluge i poticala potražnja. Države bi članice trebale koristiti i interoperabilna rješenja u području e-zdravstva, uključujući elektroničke zdravstvene kartone i e-recepte za učinkovitije javno zdravstvo i klinička istraživanja te dodatno promicati korištenje ICT-a za interoperabilne pametne energetske i prometne mreže. Ne dovodeći u pitanje kvalitetu odobrenih patenata i žigova, države bi članice trebale razmotriti moguća smanjenja troškova i prosječnih kašnjenja pri registraciji nacionalnih patenata i žigova. Štoviše, trebale bi osigurati postojanje specijaliziranih komora za intelektualno vlasništvo te raspolagati potrebnim resursima.

Dio II. – Integracija jedinstvenog tržišta pod lupom integracije vrijednosnog lanca

U ovom se dijelu navode neki vodoravni nalazi o stanju integracije jedinstvenog tržišta na temelju analize vrijednosnih lanaca, odnosno ponude i nabave proizvodnih faktora. Potpuno izvješće analize može se naći na sljedećoj poveznici.

Jačanje prekograničnih proizvodnih lanaca važno je sredstvo za jačanje konkurencije i rast,[66] a i ukupni dugotrajni učinci u pogledu zapošljavanja vjerojatno će biti pozitivni. Osim toga, jačanjem integracije vrijednosnog lanca unutar EU-a može se doprinijeti vraćanju vanjskih ravnoteža s obzirom na to da se na taj način otvaraju tržišta u državama članicama s pomoću vanjskih viškova.

Iz analize je vidljivo da se, ukupno gledajući, u proizvodnji u EU-u povećala prekogranična primjena proizvodnih faktora, i unutar EU-a i izvan njega. Iz toga je jasno da se tempo integracije unutarnjeg tržišta nastavio. Neovisno o tim pozitivnim ukupnim kretanjima, uočene su razlike među državama članicama.[67]

Dijagram 1.: Važnost međusektorskih proizvodnih faktora u EU-u Oznake sektora objašnjavaju se u tablici u prilogu potpunog izvješća koje se može naći na sljedećoj poveznici. Brojevi predstavljaju udjele proizvodnih faktora unutar EU-a (prekogranični i domaći) u odnosu na izlazni proizvod odredišnog sektora (u postotku).

Analizom se isto tako ukazuje na to da je trgovina unutar i izvan EU-a proizvodnim faktorima komplementarna.[68] Iz ovoga je vidljivo da se napori za daljnje produbljivanje jedinstvenog tržišta i jačanje sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a i partnerskih gospodarstava izvan EU-a međusobno jačaju.

Osim toga, iz sektora usluga dolazi najviše proizvodnih faktora za aktivnosti ostalih sektora, osobito za sektor proizvodnje. Stoga, funkcionalna tržišta usluga imaju pozitivne učinke na proizvodnju EU-a i obratno, prema ilustraciji iz dijagrama 1.

Analizom se isto tako ukazuje na to da bi države članice, radi maksimiziranja koristi od jedinstvenog tržišta, trebale usredotočiti svoje reformske napore na smanjenje trgovinskih prepreka u sektorima koji su razmjerno veliki, ali i dalje slabije integrirani. Ovo se osobito odnosi na sektore u kojima je integracija izvan EU-a velika u usporedbi s integracijom unutar EU-a jer to može ukazivati na to da je kapacitet za suradnju unutar EU-a premalo iskorišten te na to da zato i dalje postoje velike prepreke.

Dijagram 2.: Najjače proizvodne veze unutar EU-a (domaće i prekogranične) između sektora Debljina strelice odgovara veličini koeficijenta; proizvodni faktor iz jednog sektora u drugi kao % prosječnog izlaznog proizvoda oba sektora. Odgovarajući koeficijenti navedeni su uz sredinu svake strelice. Oznake sektora objašnjavaju se u poveznici.

Iz ove perspektive (odnosno fokusa na trgovinske tokove unutar proizvodnih vrijednosnih lanaca) čini se da ima prostora za daljnje smanjenje prepreka u netržišnim uslugama,[69] aktivnostima u području nekretnina i maloprodaji.[70]

Osim toga, veći gospodarski rast mogao bi se ostvariti da države članice provedu politike za poboljšanje produktivnosti u već visoko integriranim sektorima. Takve bi reforme vjerojatno dovele do prelijevanja produktivnosti u partnerske sektore, osobito u sektorima u kojima su međusobne veze jake, kao što je navedeno u dijagramu 2., pri čemu se sektori usluga, najma strojeva i opreme i ostalih poslovnih aktivnosti odlikuju najjačim vezama i velikim brojem partnera. Proizvodnja je imala najjače veze s najmom i ostalim poslovnim aktivnostima, kao i s veleprodajom i maloprodajom na strani ulaznih proizvodnih faktora te građevinskim sektorom na strani izlaznog proizvoda. Prometni sektor najsnažnije je povezan s veleprodajnim tržištima.

Prilog

[1] Povremena publikacija Europske komisije 129 „Funkcioniranje tržišta u mrežnim industrijama – elektroničke komunikacije, energetika i promet”, veljača 2013.

[2] Sve aktivnosti povezane sa stvaranjem i korištenjem mreža za pristup internetu kao i sve usluge koje se nude na

internetu ( telekomunikacije putem internetskog protokola, proizvodnja i održavanje materijala IT namijenjenog mreži, aktivnosti intenetskih usluga i sve aktivnosti kod kojih se internet koristi kao medij, od elektroničke trgovine do online oglašavanja).

[3] „Internet je važan, veliki utjecaj interneta na rast, radna mjesta i prosperitet”, McKinsey Global Institute, svibanj

2011., kojim se razmatraju navedene zemlje i Brazil, Kina i Indija.

[4] Komisija Europske komisije „Bolje upravljanje za jedinstveno tržište”, COM(2012)259 završna verzija, lipanj 2012.

[5] Trgovinska integracija navodi se kao prosjek uvoza i izvoza roba i usluga podijeljen s BDP-om.

[6] Vidi Istraživanje nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu zdravlja i potrošača i koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm

[7] Ekonomska publikacija Europske komisije 456: „Ekonomski učinak Direktive o uslugama: prva procjena nakon provedbe”, lipanj 2012.

[8] Komunikacija Europske komisije o provedbi Direktive o uslugama „Partnerstvo za novi rast u uslugama od 2012. do 2015.”, COM(2012)

[9] Komunikacija Komisije o ocjeni nacionalnih propisa u pogledu pristupa profesijama, COM(2013) 676 završna verzija, listopad 2013. i Radni dokument osoblja o ishodu stručne procjene pravnog oblika,

[10] Komunikacija Komisije o ocjeni nacionalnih propisa u pogledu pristupa profesijama, COM(2013) 676 završna verzija, listopad 2013.

[11] Komunikacija Komisije „Uspostava Europskog akcijskog plana za maloprodaju”, COM(2013)36 završna verzija, siječanj 2013.

[12] Aspekti e-nabave razmatraju se u odjeljku „digitalna tržišta”

[13] Vrijednost dodijeljenih ugovora za prikupljanje i obradu otpada u 2010. iznosila je 12 674 milijuna EUR, odnosno 10 % ukupnog prometa industrije u istoj godini ili oko jedne trećine rashoda opće države za robu, radove i usluge u području upravljanja otpadom. Vrijednost obavijesti o dodjeli ugovora za hardver, softver ili usluge u sektoru ICT-a u EU27 u 2010. iznosila je 22 483 milijunaEUR. Za više informacija vidi: „Sektorska analiza javne nabave, kriteriji za odabir sektora i početna analiza dva sektora: ugovori u područjima prikupljanja i obrade otpada i ICT-a”, 25. lipnja 2013.

[14] http://www.ecb.europa.eu/stats/money/surveys/sme/html/index.en.html

[15] Tržišta zajmova, kredita i kreditnih kartica, bankovnih računa, hipoteka, ulagačkih proizvoda, privatnih mirovina i vrijednosnih papira i pojedinačnih mirovinskih fondova.

[16] Istraživanje nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu zdravlja i potrošača koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm

Ocjena se odnosi na indeks tržišnog učinka (MPI) koji se sastoji od ocjena usporedivosti potrošača, povjerenja, problema i pritužbi i zadovoljstva posebnih tržišta.

[17] Službe su Komisije od nacionalnih nadzornih tijela dobile povjerljive informacije o mjerama opreza poduzetima u različitim državama članicama radi zabrinutosti u pogledu financijske stabilnosti, koje bi mogle imati učinke izdvajanja.

[18] Direktiva 2013/36/EU o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ i Uredba (EU) br. 575/2013 o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012.

[19] Uključujući osobito jedinstveni mehanizam s jedinstvenim fondom za rješavanje i Direktivu o rješavanju i oporavku banaka.

[20] http://www.ecb.europa.eu/press/pr/date/2013/html/pr131023.en.html

[21] Direktiva 2011/61/EU od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010

[22] Uredba (EU) br. 260/2012 o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009

[23] Na razini EU-a Komisija je u 2011. pokrenula akcijski plan za pristup financiranju za mala i srednja poduzeća, a u ožujku 2013. pokrenuto je i javno savjetovanje o dugoročnom financiranju, uključujući pristup financiranju za mala i srednja poduzeća. Već su donesene dvije uredbe kojima se uspostavlja europska putovnica za investicijske fondove koji ciljaju na mala i srednja poduzeća i socijalno poduzetništvo koje su na snazi od 22. srpnja 2013. Europska komisija i EIB blisko surađuju na razvoju inicijative za proširenje instrumenata podjele rizika između Europske komisije te EIB-a i EIF-a uz podršku europskih strukturnih i investicijskih fondova radi utjecaja na ulaganja tržišta kapitala privatnog sektora u mala i srednja poduzeća. Ovu inicijativu u pogledu malih i srednjih poduzetnika do listopada podržalo je Europsko vijeće, a trenutačno je razmatra Europski parlament. Podrška malim i srednjim poduzećima, uključujući i financijske instrumente, trenutačno iznosi gotovo 70 milijardi EFRR-a i ESF-a putem kohezijske politike te će i dalje biti ključan prioritet za europske strukturne i investicijske fondove u razdoblju od 2014. do 2020.

[24] Direktiva Komisije 2012/17/EU o izmjeni Direktive Vijeća 89/666/EEZ te direktiva 2005/56/EZ i 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s povezivanjem središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava.

[25] Ovo prati pokusni projekt sa skupinom država članica i prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe o stečajnim postupcima – za više detalja vidi Prijedlog uredbe o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku, COM (2012) 744 završna verzija, prosinac 2012.

[26] Komunikacija o novom europskom pristupu poslovnom neuspjehu i stečaju COM (2012) 742, prosinac 2012.

[27] Uredba (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (tekst značajan za EGP)

[28] Uredba (EU) br. 346/2013 od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (tekst značajan za EGP)

[29] http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Electricity_market_indicators

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/statistics_explained/index.php/Natural_gas_market_indicators

[30] Istraživanje nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu zdravlja i potrošača koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm

[31] Radni dokument službi Komisije „Smjernice Europske komisije za izradu programa potpore za obnovljive izvore energije”, http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/doc/com_2013_public_intervention_swd04_en.pdf

[32] Komunikacija Europske komisije o uspostavi unutarnjeg tržišta energije i optimalnom iskorištavanju državnih intervencija, http://ec.europa.eu/energy/gas_electricity/doc/com_2013_public_intervention_en.pdf

[33] 4. željeznički paket (siječanj 2013.), Jedinstveno europsko nebo 2+ (lipanj 2013.), savjetovanje o nacrtu Smjernica o državnim potporama zračnim lukama i prijevoznicima (srpanj 2013.).

[34] Istraživanje nadzora potrošačkog tržišta za 2013. koju je naručila Glavna uprava za zaštitu zdravlja i potrošača koje bi se trebalo koristiti za nadolazeći 10. pokazatelj rezultata potrošačkih tržišta, http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/consumer_market_monitoring_survey_en.htm

[35] Zabilježila Mreža europskih potrošačkih centara u 2012. (http://ec.europa.eu/consumers/ecc/ecc_key_statistics_en.htm)

[36] Ugovori na temelju natječaja ili otvoren pristup komercijalnim uslugama čine manje od 5 % ukupnog tržišta

[37] Ugovori na temelju natječaja ili otvoren pristup komercijalnim uslugama čine manje od 5 % ukupnog tržišta

[38] Komunikacija Komisije „Plavi pojas, jedinstveno transportno područje za prijevoz, COM(2013), 8. srpnja 2013.

[39] http://ec.europa.eu/transport/modes/air/single_european_sky/ses2plus_en.htm

[40] Iako su uvjeti za poslovni nastan utvrđeni Uredbom (EZ) br. 1071/2009, ovom se Uredbom isto tako

omogućava državama članicama nametanje dodatnih zahtjeva u pogledu poslovnog nastana poduzeća za cestovni prijevoz tereta.

[41] Poslovi domaćeg cestovnog prijevoza koje obavljaju prijevoznici iz drugih država članica, poznati i kao kabotaža,

ograničeni su na tri posla u sedam dana nakon međunarodnog prijevoza na temelju Uredbe (EZ) br.

1072/2009.

[42] U tom je smislu Komisija predložila i suzakonodavci su prihvatili dva važna propisa, Uredbu o TEN-T-u i Uredbu o instrumentu za povezivanje Europe, kojima se želi uspostaviti potpuno funkcionalna paneuropska prometna mreža kao kralješnica jedinstvenog tržišta.

[43] Vidi Delft et al. (2012.) „An inventory of measures for internalising external costs in transport”.

[44] U tim državama članicama 74 %, 73 %, odnosno 73 % građana barem je jednom kupovalo online u 2012. (izvor: Eurostat).

[45] U Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Švedskoj 80 %, 75 %, odnosno 71 % ispitanika u nedavnim studijama izjavilo da imaju povjerenja u internetsku prodaju domaćig trgovala na malo, u usporedbi s prosjekom EU-a od 59 %.

[46] http://ec.europa.eu/public_opinion/flash/fl_358_en.pdf

[47] Za podatke o tržištu u ovom odjeljku vidi osobito pokazatelj rezultata Digitalne agende na: https://ec.europa.eu/digital-agenda/sites/digital-agenda/files/DAE%20SCOREBOARD%202013%20-%20SWD%202013%20217%20FINAL.pdf

[48] Udjel mobilnog širokopojasnog interneta povećao se da daljnjih 11 postotnih bodova od siječnja 2012. do siječnja 2013.

[49] Između srpnja i listopada 2013. Komisija je odobrila odstupanja (novi rokovi) za jedanaest država članica (Austrija, Cipar, Finska, Grčka, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska i Španjolska). U zemljama poput Belgije, Estonije, Slovenije i Slovačke dostupnost narušuju administrativna kašnjenja. 

[50] Primjerice, postoji sedmerostruka razlika u prosječnoj cijeni po minuti poziva u nacionalnoj mobilnoj mreži između najskuplje (Nizozemska) i najjeftinije države članice (Litva).

[51] Za detaljan pregled razvoja navedenih cjenovnih i necjenovnih razlika na tržištu fiksnih i mobilnih komunikacija vidi Povremenu publikaciju o europskom gospodarstvu 129: „Funkcioniranje tržišta u mrežnim industrijama – elektroničke komunikacije, energetika i promet” (veljača 2013.)

[52] „Istraživanje potrošačkog tržišta u pogledu funkcioniranja tržišta za pristup internetu i pružanja usluga iz perspektive potrošača” (2012.) – koje je proveo Civic Consulting u ime Europske komisije.   http://ec.europa.eu/consumers/consumer_research/market_studies/internet_services_provision_study_en.htm

[53] Eurostat – istraživanje Zajednice o korištenju ICT-a u kućanstvima i od strane pojedinaca – ključni pokazatelj učinka Digitalne agende za Europu.

[54] Eurostat – istraživanje Zajednice o korištenju ICT-a u kućanstvima i od strane pojedinaca – ključni pokazatelj učinka Digitalne agende za Europu.

[55] Mapiranje nacionalnih strategija kibernetičke sigurnosti koje je provela ENISA, travanj 2013.

[56] Izvješće o procjeni utjecaja uz prijedlog Direktive o mjerama za osiguranje visoke razine sigurnosti mreže i informacija u Uniji, SWD(2013) 32 završna verzija, veljača 2013.

[57] Vidi Strategiju računalstva u oblaku Komisije, COM(2012) 529 završna verzija, rujan 2012.

[58] Obuhvaćeni su i nacionalni sustavi EU-a priznavanja, registracije, eksploatacije i provedbe intelektualnog vlasništva.

[59] Primjerice, trošak podnošenja zahtjeva i registracije žiga u tri razreda razlikuje se unutar EU-a i iznosi od 78 eura u Cipru do 419 eura u Švedskoj.

[60] U tom pogledu, jedan od pet Europljana nikada nije koristio internet, a u nekim su državama članicama stope nekorištenja iznad 40 %.

[61] Eurostat na temelju reprezentativnog uzroka odraslog stanovništva (16 – 74) u EU-u Razlike među zemljama su znatne; kreću se od 26 % do 79 % pojedinaca koji nemaju nikakve ili imaju slabe vještine.

[62] Bijela knjiga IDC-a „Poslije krize: e-vještine potrebne su za pokretanje europskog društva inovacija” (studeni 2009.).

[63] Od 2011. do 2012. otvoreno je više od 100 000 radnih mjesta u softverskom inženjerstvu. U kombinaciji sa stagnirajućim brojem diplomanata u ICT-u, posljedica je rastući manjak na tržištu radne snage.

[64] Direktiva 2011/83/EU od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ

[65] Direktiva 2013/11/EU od 21. svibnja 2013. o alternativnom rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ i Uredba (EU) br. 524/2013 od 21. svibnja 2013. o online rješavanju potrošačkih sporova i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2009/22/EZ

[66] Vidi poglavlje 2. na http://ec.europa.eu/enterprise/policies/industrial-competitiveness/competitiveness-analysis/european-competitiveness-report/comprep2012_en.htm.

[67] Za analizu promjena intenziteta integracije za pojedinačnu zemlju vidi potpuno izvješće na sljedećoj poveznici.

[68] Prosječni udjel u razdoblju od 2006. do 2009. stranih proizvodnih faktora unutar EU-a u izlaznom proizvodu pozitivno se podudarao s prosječnim udjelom proizvodnih faktora izvan EU-a u državama članicama.

[69] Javna uprava, obrana, obrazovanje i zdravstvena skrb.

[70] Ovom je analizom uzeta u obzir integracija izvan EU-a u tim uslugama kao mjerilo. Međutim, kod procjene ukupne integracije tržišta usluga u EU-u trebalo bi uzeti u obzir ostale kanale integracije izvan područja primjene ovog poglavlja (osobito pružanje usluga uspostavom poslovnog nastana) radi upotpunjivanja tih nalaza.