IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Izvješće o provedbi Direktive 2004/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva nastalih uporabom organskih otapala u određenim bojama i lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila, te o izmjeni Direktive 1999/13/EZ

1.           Uvod

Direktivom 2004/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o bojama“) ograničavaju se emisije hlapivih organskih spojeva („HOS“) nastalih uporabom organskih otapala u određenim bojama, lakovima i proizvodima za završnu obradu vozila.

Cilj je Direktive o bojama sprječavanje ili smanjenje onečišćenja zraka koje je rezultat doprinosa HOS-a stvaranju prizemnog ozona[1] i sekundarnih čestica. Njome se upotpunjuju mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj razini kako bi se osigurala sukladnost s maksimalnim graničnim vrijednostima emisija HOS-a kako je utvrđeno Direktivom 2001/81/EZ o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari („Direktiva NGGE“). Proizvodi koji su njome obuhvaćeni boje su i lakovi koji se nanose na zgrade, njihove ukrase i armature i uz njih vezane konstrukcije u svrhu ukrašavanja, funkcionalnosti i zaštite te proizvodi za završnu obradu vozila[2].

Direktivom o bojama propisuje se da sadržaj HOS-a u proizvodima koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive i koji se stavljaju na tržište nakon 1. siječnja 2007. ne smije prelaziti granične vrijednosti utvrđene u njezinu Prilogu II. Za boje i lakove od 1. siječnja 2010. primjenjuju se strože granične vrijednosti HOS-a (faza II.). Direktivom o bojama također se propisuje označivanje proizvoda kako bi se prikazao sadržaj HOS-a i na taj način potrošačima pomoglo donijeti informiranu odluku. Države članice moraju uspostaviti program praćenja u svrhu provjeravanja sukladnosti s granicama HOS-a i zahtjevima za označivanje te redovno izvješćivati Komisiju o rezultatima praćenja.

Ovo je drugo izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću s pregledom provedbe Direktive o bojama od strane država članica. Prvo izvješće[3] doneseno je 2011. Stalnim preispitivanjem Tematske strategije o onečišćenju zraka (TSOZ)[4] obuhvaćena je cjelovita procjena izvora emisija HOS-a i moguće isplative mjere smanjenja emisija. Stoga nije provedeno zasebno preispitivanje Direktive o bojama.

Kao dodatno djelovanje na europskoj razini, valja primijetiti da danas postoje„znakovi zaštite okoliša” za boje i lakove za unutarnju i vanjsku primjenu[5]. Tim znakovima zaštite okoliša zahtijeva se, između ostalog, strože dobrovoljno ograničavanje sadržaja HOS-a u proizvodima, što dovodi do daljnjih smanjivanja emisija HOS-a s pomoću informiranije odluke pri odabiru proizvoda od strane potrošača.

2.           Provedba

2.1.        Uvod

Člankom 7. Direktive o bojama od država članica zahtijeva se da Komisiju izvješćuju o rezultatima svojeg programa praćenja kako bi dokazale sukladnost sa zahtjevima Direktive. Njime se od država članica također zahtijeva da izvješćuju o kategorijama i dozvoljenim količinama proizvoda u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive o bojama.

Do 1. srpnja 2012. države članice trebale su predati svoje drugo izvješće o strožim ograničenjima HOS-a prema fazi II. (Prilog II. Direktive o bojama) za 2010., koja se na boje i lakove primjenjuju od 1. siječnja 2010. Za promicanje dosljednog izvješćivanja od strane država članica, Komisija je izradila i donijela zajednički format[6].

Svih 27 država članica dostavilo je izvješća o provedbi. Ta izvješća i njihove naknadne ocjene dostupni su na mrežnoj stranici Komisije[7].

Ovo izvješće, koje sažima glavne nalaze ocjenjivanja podataka primljenih od država članica, usmjereno je na dva dijela provedbe Direktive o bojama, odnosno:

· koji su programi za praćenje uspostavljeni za provjeru zahtjeva Direktive o bojama, tj. djelovanja koja pretežno poduzimaju nadležna tijela država članica;

· u kojoj mjeri države članice poštuju tehničke zahtjeve Direktive o bojama, tj. provedbena djelovanja koja provode proizvođači, uvoznici, veletrgovci i trgovci na malo boja i lakova.

2.2.        Programi praćenja

Podaci za 2010., kako su ih dostavile države članice, pokazuju da je praćenje sukladnosti sa zahtjevima za granice sadržaja HOS-a (Prilog II.) i označivanje (članak 4.) uznapredovalo ili je barem ostalo na istoj razini kao i 2007.

Države članice imaju razne pristupe praćenju sukladnosti. Oni mogu sadržavati fizičke provjere (npr. uzorkovanje i analizu boja; vizualnu provjeru oznaka) i/ili više daljinski revizijski pristup provjere dokumentacije koju predaju proizvođači. U nekim slučajevima zahtjevniji se postupak kontroliranja/uzorkovanja poduzima samo ako je potaknut primjedbama iz revizije. Za promicanje učinkovitijeg praćenja, neke države članice naznačile su kako razmatraju alternativne pristupe provjeri sukladnosti, npr. zahtijevanjem da proizvođači ispune upitnik koji se vraća s uzorcima proizvoda; programe samo-ovjeravanja.

Iako su pojedinačne države članice pokazale velike razlike, ukupan broj inspekcijskih nadzora postrojenja provedenih 2010. u 27 država članica EU-a bio je visok, s oko 4 700 inspekcijskih nadzora za provjeru sadržaja HOS-a u proizvodima i/ili njihovo označivanje. Kontrole su obuhvatile sve čimbenike uključene u stavljanje proizvoda na tržište, tj. proizvodnju, uvoz, veleprodaju i maloprodaju boja i lakova. Na razini pojedinačnih država članica, broj prijavljenih inspekcijskih nadzora bio je u rasponu od nula (tri države članice) do 830.

Ponovno s velikim razlikama na razini država članica, 2010. je u 27 država članica EU-a analiziran velik broj uzoraka boja i lakova kako bi se utvrdila količina HOS-a, s više od 19 000 provedenih analiza. Četiri države članice analizirale su više od 1 000 uzoraka (najveći broj bio je 11 800), ali pet država članica nije provelo nikakve analize. Najčešće su analizirane boje i lakovi koje prodaju trgovci na malo (što čini 41 % uzoraka).

Broj provjera oznaka na proizvodu, vizualnom kontrolom ili ostalim metodama, bio je oko 121 000 u 27 država članica EU-a u 2010., iako opet s velikim razlikama u državama članicama. Na razini pojedinačnih država članica, broj provjera bio je u rasponu od nula (pet država članica) do 78 000. Radi sukladnosti s oznakom najčešće su provjeravane boje i lakovi koje prodaju veletrgovci (41 % svih provjera).

One države članice koje su prijavile nula praćenja ili vrlo niske razine praćenja 2010. navele su više razloga. Mnoge države članice bile su spriječene manjkom resursa, posebno financijskih. Nadležna tijela u nekim državama članicama to su riješila primjenom alata za prioritizaciju (npr. praćenje je usmjereno na određene proizvode) i/ili kampanjama informiranja (kako bi se povećala svijest o Direktivi o bojama i unaprijedila sukladnost). Također su postojali problemi s manjkom kapaciteta ovlaštenih laboratorija za analizu uzoraka proizvoda.

2.3.        Sukladnost sa zahtjevima za granice HOS-a i označivanje

Granice HOS-a

U Prilogu II.A Direktive o bojama definirane su dvije skupine graničnih vrijednosti za maksimalan sadržaj HOS-a u bojama i lakovima (u gramu po litri proizvoda koji je spreman za uporabu”). „Granične vrijednosti iz faze I.” primjenjivale su se od 1. siječnja 2007. Strože „granične vrijednosti iz faze II.” stupile su na snagu 1. siječnja 2010. Stoga su proizvodi za koje je 2010. utvrđena nesukladnost s granicama iz „faze I.” istodobno bili nesukladni i s granicama iz „faze II.” Za proizvode za završnu obradu vozila granične vrijednosti HOS-a iz Priloga II.B Direktivi o bojama primjenjivale su se od 1. siječnja 2007. i od tada se nisu mijenjale.

Za granice HOS-a iz faze I. ukupna stopa sukladnosti od 98,7 % bila je relativno visoka (259 nesukladnih uzoraka od ukupno 19 525). Najveći omjer nesukladnih uzoraka utvrđen je kod veletrgovaca (2,5 % uzoraka nije bilo sukladno) i uvoznika (2,4 % uzoraka nije bilo sukladno).

Za strože granice HOS-a iz faze II. ukupna stopa sukladnosti od 97,46 % također je bila relativno visoka (500 uzoraka nije bilo sukladno). Najveći omjer nesukladnih uzoraka utvrđen je kod uvoznika (6 % uzoraka nije bilo sukladno).

Tim se visokim razinama sukladnosti pokazuje da je 27 država članica EU-a općenito poštovalo granice HOS-a, ondje gdje su bile provjeravane, iako postoje mogućnosti približavanja sukladnosti od 100 %. Ukupne razine sukladnosti slične su razinama prijavljenima za 2007..

Zahtjevi za označivanje

Od oko 121 000 uzoraka koji su 2010. provjereni radi oznaka, za 94,2 % utvrđeno je da su sukladni. Najviša stopa nesukladnosti utvrđena je kod uvoznika. Zbog razlika u brojevima analiziranih uzoraka/oznaka nije moguće pravilno usporediti razine nesukladnosti između država članica.

Razlozi za nesukladnost nisu vidljivi iz podataka koje su države članice navele u izvješćima. Iako se čini da su se razine sukladnosti znatno povećale od 2007., kada je postotak kršenja zahtjeva za označivanje iznosio oko 20 %, moguće je poboljšanje provjera sukladnosti, posebno u onim državama članicama u kojima se trenutačno ne provodi praćenje.

Nesukladni proizvodi

U većini slučajeva, države članice koje su otkrile nesukladnost sa zahtjevima za granice sadržaja HOS-a ili označivanje dostavile su i podatke o potkategorijama nesukladnih proizvoda u skladu s Prilogom I. Direktive o bojama.

Nesukladnost sa zahtjevima za granice sadržaja HOS-a i istodobno sa zahtjevima za označivanje uglavnom se odnosila na kategoriju proizvoda 1.1.(d) („boje za unutarnje/vanjsko ukrašavanje i oblaganje drveta, metala ili plastike”). Još tri kategorije proizvoda prijavljene su kao nesukladne sa zahtjevima za granice sadržaja HOS-a i za označivanje: točnije kategorije 1.1.(a) „mat premazi za unutarnje zidove i stropove”, 1.1.(e) „lakovi i neprozirne lazure za unutarnje i vanjsko uređenje” i 1.1.(i) „jednokomponentni funkcionalni premazi”.

Veći broj potkategorija koje su prijavljene kao nesukladne sa zahtjevima za označivanje, u usporedbi sa granicama HOS-a, odnosio se na sve potkategorije osim dvije potkategorije među bojama i lakovima i na sve kategorije proizvoda za završnu obradu vozila.

Djelovanja za osiguravanje sukladnosti

Najčešća sankcija koju su poduzimale države članice u slučaju nesukladnosti s granicama sadržaja HOS-a bilo je povlačenje proizvoda s tržišta, kako je propisano Direktivom o bojama.

Kao odgovor na povredu zahtjeva za označivanje, države članice najčešće su od operatera zatražile da isprave pogrešku u određenom vremenskom razdoblju kako bi se spriječio kazneni progon ili financijske kazne.

Samo je jedna država članica spomenula kazneni progon i ta ista država članica od operatera zahtijeva da provedu promjene u svojem lancu opskrbe.

Neke su države članice izvijestile da su, umjesto kažnjavanja operatera zbog nesukladnosti, konstruktivno savjetovale operatere o zahtjevima Direktive o bojama i promjenama potrebnima kako bi se osigurala sukladnost.

3.           zaključak i izgledi

Podaci primljeni od država članica u skladu s člankom 7. Direktive o bojama pokazuju da je od 2010. većina država članica uspostavila praćenje radi provjere sukladnosti boja i lakova koji se stavljaju na tržište. Međutim, ostaje mali broj manjkavih država članica koje još nisu uspostavile odgovarajuće programe praćenja.

U onim državama članicama koje provode praćenje, velik je raspon redovitosti praćenja. Te države članice pokazuju načelno dobru sukladnost s graničnim vrijednostima HOS-a propisanima u skladu s Direktivom o bojama, a najveći udjel nesukladnosti općenito je utvrđen kod uvoznih boja. Međutim, čini se da postoji potreba za boljom provedbom zahtjeva za označivanje.

Države članice koje zaostaju potiču se da brzo poduzmu potrebne mjere kako bi u potpunosti provele obveze u pogledu programa za praćenje.

Komisija će pomno pratiti napredovanje tih pitanja te će nastaviti pomagati državama članicama u daljnjem unapređenju razina njihove učinkovitosti, i s pomoću raznih djelatnosti za pružanje potpore i odgovarajućeg provedbenog djelovanja.

Stoga se državama članicama preporučuje da nastave sa svojim naporima usmjerenima na praćenje i provedbu ondje gdje je to najučinkovitije i najefikasnije kako bi se smanjilo stavljanje nesukladnih boja i lakova na tržište.

[1]               Ozon nastaje reakcijom HOS-a, dušikovih oksida i ugljikovog monoksida u prisustvu sunčeve svjetlosti.

[2]               „Proizvodi za završnu obradu vozila” definiraju se kao proizvodi navedeni u potkategorijama u Prilogu II. odjeljku B. Direktive o bojama. Oni se koriste za premazivanje cestovnih vozila utvrđenih u Direktivi 70/156/EEZ ili njihovih dijelova, koje se obavlja u okviru popravka vozila, zaštite ili ukrašavanja vozila izvan proizvodnih pogona.

[3]               COM(2011)297 http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2011:0297:FIN:EN:PDF

[4]               Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu: Tematska strategija o onečišćenju zraka (COM(2005) 446 konačna verzija), 21.9.2005.

[5]               Odluka Komisije 2009/543/EZ o uspostavi ekoloških kriterija za dodjelu znaka za okoliš Zajednica za vanjske boje i lakove i Odluka Komisije 2009/544/EZ o utvrđivanju ekoloških kriterija za dodjelu znaka za okoliš Zajednice za unutrašnje boje i lakove.

[6]               Odluka Komisije 2010/693/EU od 22. srpnja 2010. (SL L 301, 18.11.2010., str. 4).

[7]               https://circabc.europa.eu/w/browse/d8915eeb-0b2f-4d22-824e-1d4b5d969e14