7.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 174/43

Izvjestiteljica

gđa Linda Gillham, članica gradskog vijeća Runnymedea, (UK/EA)

Referentni dokument

Prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica

COM(2013) 761 final – 2013/0371 (COD)

1.

uviđa da su ista svojstva koja su plastične vrećice učinila komercijalno uspješnim – mala težina, čvrstoća i otpornost na razgradnju – također pridonijela njihovoj raširenosti. Procjenjuje se da je 2010. svaki građanin EU-a uporabio 198 plastičnih vrećica, pri čemu se procjenjuje da se u 90% slučajeva radilo o laganim plastičnim vrećicama; njih se rjeđe ponovno koristi nego deblje vrećice i češće ih se odbacuje u okoliš;

2.

napominje da su komercijalno korisna svojstva vrećica tanjih od 50 mikrona (lakoća, zajedno s velikom nosivošću i nerazgradivošću) dovode do ograničene ponovne uporabe i zagađenja globalnih razmjera, kako zemlje tako i vode

3.

napominje da otpad u obliku plastičnih vrećica u vodenim ekološkim sustavima ne pogađa samo zemlje koje imaju morsku obalu, nego i zemlje s velikim jezerima jer znatna količina otpada putuje niz rijeke. Jednom odbačene, plastične vrećice mogu trajati stotinama godina, ponajviše u rascjepkanom obliku, a zbirni broj odbačenih plastičnih vrećica s vremenom raste i smatra se velikim globalnim izazovom;

4.

napominje da se plastične vrećice smatra ambalažom u skladu s Direktivom o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWD: Direktiva 94/62/EZ). Plastične vrećice mogu se staviti na tržište samo ako ispunjavaju bitne zahtjeve za smanjivanje ambalaže, ograničavanje opasnih tvari i prikladnost za ponovnu uporabu i oporabu, uključujući recikliranje, oporabu energije, kompostiranje i biorazgradnju. No, ne postoje ni zakonodavstvo EU-a niti politika EU-a koji bi bili posebice usmjereni na plastične vrećice;

5.

utvrđuje da su države članice provele razne mjere za smanjenje uporabe plastičnih vrećica, u rasponu od dobrovoljnih sporazuma do fiskalnih mjera (Belgija, Irska, Danska), pa sve do potpune zabrane vrećica koje nisu biorazgradive, što je slučaj u Italiji. Neke su države članice već postigle velike rezultate u smislu smanjenja svoje uporabe plastičnih vrećica u rasponu od procijenjene 4 uporabljene plastične vrećice po građaninu u Danskoj i Finskoj, do procijenjenih 466 u Poljskoj, Portugalu i Slovačkoj;

6.

izražava odobravanje onim državama članicama koje su smanjile svoju godišnju potrošnju plastičnih vrećica po stanovniku. Očito se štošta može naučiti iz uspješnih mjera poduzetih u nizu država članica pa ohrabruje nacionalne, regionalne i lokalne vlasti širom svijeta da prime te mjere k znanju;

7.

naglašava da se svim plastičnim otpadom mora gospodariti kao resursom kao što je predviđeno u Planu za Europu učinkovitih resursa kako bi se postigli ciljevi za 2020. godinu;

8.

vjeruje, u svjetlu nedavnih OR-ovih mišljenja (1), da prijedlog Europske komisije nije dovoljno ambiciozan da spriječi uporabe laganih plastičnih vrećica, pa poziva Europski parlament i Vijeće da razmotre:

9.

vjeruje da kombinacija tih mjera, uključujući predloženu mogućnost da države članice primijene tržišna ograničenja odstupajući od odredbi članka 18., predstavlja učinkovitiji pristup. Te bi se mjere uzajamno podupirale, s time da bi gospodarske instrumente bilo najprikladnije primijeniti na nacionalnoj i regionalnoj razini, ali bi postavljanje ambicioznog cilja na razini EU-a bio važan da se pomogne osigurati provedbu i podići svijest (2);

10.

predloženu definiciju koja se temelji na debljini stjenke od 50 mikrona podupire kao primjereni parametar za odvraćanje od uporabe laganih plastičnih vrećica bez negativnih posljedica po uporabu plastičnih vrećica za višekratnu uporabu poznatih kao trajne vrećice. Plastične vrećice tanje od 50 mikrona, za koje se procjenjuje da čine 90% ukupnog broja plastičnih vrećica koje se potroše u Uniji, rjeđe se ponovno uporabe i češće se odbacuju u okoliš (3);

11.

naglašava važnost definicije/područja primjene predložene direktive kako bi se izbjegle neželjene posljedice poput prijelaza na druge materijale, deblje vrećice ali i dalje za jednokratnu uporabu te druge oblike plastičnih vrećica sa sličnom funkcijom, koje ne bi pružile željene ekološke ishode a imaju potencijal povećati obujam proizvedene ambalaže;

12.

podupire isključenje vrećica za višekratnu uporabu iz ciljeva za smanjenje i mogućih zabrana, no vjeruje da gospodarske instrumente treba primijeniti i na vrećice za višekratnu uporabu, pa zahtijeva njihovo uključenje u definiciju/područje primjene direktive za ovu osobitu svrhu;

13.

napominje da trajne vrećice trgovci na malo često besplatno zamjenjuju, pa to treba ohrabriti. Ta mjera može pomoći vrednovanju prirodnih resursa i promijeniti ponašanje da se vrećicu više ne promatra kao otpad;

14.

traži razjašnjenje hoće li vrlo lagane plastične vrećice (tanje od 10 mikrona) koje se koriste za svježu ili sirovu hranu za ljudsku ili životinjsku uporabu biti obuhvaćene predloženom definicijom. Njih se obično isključuje iz politika o plastičnim vrećicama zbog praktičnosti, higijene i sigurnosti hrane (naročito kada se koriste za sirovo meso). Međutim, cilj EU-a za sprečavanje/smanjenje uporabe mogao bi ih imati potrebu uključiti kako bi se izbjegle neželjene promjene u ponašanju potrošača (4);

15.

također traži razjašnjenje zašto se definicija laganih plastičnih vrećica ograničava na plastične vrećice umjesto da isključi spominjanje materijala i uključi vrećice za jednokratnu uporabu načinjene od papira, biljnog materijala ili škroba, kako bi se pozabavila neodrživim načinima uporabe i učinkovitošću resursa;

16.

napominje u tom smislu da procjena učinka koju je provela Europska komisija ukazuje da će se za svakih 100 izbjegnutih jednokratnih plastičnih vrećica uporabiti 127 papirnatih vrećica. Pretpostavlja da će se 50% plastičnih vrećica koje se potroše u sektorima izvan supermarketskog zamijeniti papirnatim vrećicama, ako ih se ne podvrgne istoj politici, što je npr. iskustvo Irske (5);

17.

pozdravlja reviziju politika o otpadu koji trenutačno provodi Europska komisija i iščekuje bolje razjašnjenje kako pozitivnih tako negativnih ekoloških svojstava koja proizlaze iz novih tehnologija za koje se tvrdi da proizvode vrećice biorazgradive oksidacijom, biorazgradive vrećice ili vrećice koje se mogu kompostirati. Također je nužno razumjeti utjecaj ovih mikroskopskih čestica na život u moru;

18.

snažno se protivi bilo kojem izuzimanju biorazgradivih vrećica ili vrećica koje se mogu kompostirati iz definicije/područja primjene ove direktive. OR ponavlja svoju zabrinutost zbog zavodećeg etiketiranja i definicija te djelomično potvrda o ekološkoj ispravnosti takvih vrećica (6). Nadalje, prijelaz na biorazgradive vrećice ne bi smanjio broj vrećica koje se odbacuje kao otpad. On bi također mogao prouzročiti teškoće općinama u postupcima recikliranja plastike i izazvati zabunu pri kućnom ili komercijalnom kompostiranju.

19.

poziva na zabranu plastike razgradive oksidacijom dok daljnja istraživanja ne utvrde da ovi proizvodi imaju dodanu vrijednost;

20.

smatra da je dizajn proizvoda ključan za smanjivanje otpada. Dok je postojeća direktiva o ekološkom dizajnu usmjerena na potrošnju vode i energije, vjeruje da bi revizija mogla uključiti i pripreme za ponovnu uporabu, popravljivost i recikliranje te obavijest potrošačima o trajnosti vrećice;

21.

zagovara najmanji mogući udio recikliranog sadržaja u budućim revizijama dizajna, dok istovremeno razumije da određena uporaba u prehrambene i zdravstvene svrhe zahtijeva određene standarde za taj materijal;

22.

podupire postavljanje najnižeg cilja na razini EU-a od 35 potrošenih vrećica godišnje po stanovniku, koji treba postići tijekom prijelaznog razdoblja nakon stupanja direktive na snagu. To odgovara smanjenju od 80% prosjeka EU-a iz 2010. godine, a neke su ga države članice već postigle;

23.

pozdravlja predloženu odredbu koja omogućuje državama članicama zabraniti lagane plastične vrećice na svom teritoriju, odstupajući od članka 18. Direktive 94/62/EZ. Ta nova odredba odražava činjenicu da sve više i više zemalja, regija, gradova i naselja širom svijeta zabranjuje lagane plastične vrećice ili razmatra uvođenje zabrana te da njihov broj nastavlja rasti.

24.

prima k znanju da su takva nacionalna tržišna ograničenja podložna zahtjevima postavljenim u člancima 34. do 36. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije. To znači da treba ispuniti određene uvjete – zabrana ne smije diskriminirati određenu vrstu lagane plastične vrećice nauštrb druge i ne smije predstavljati prikriveno ograničenje trgovine među državama članicama. U tom smislu smatra da sve trenutačno dostupne lagane plastične vrećice treba podvrgnuti zabrani do 2020.;

25.

poziva Europsku komisiju da istraži sredstva kojima bi se do 2020. na razini EU-a uvela zabrana laganih plastičnih vrećica u maloprodajnoj usluzi (7). Poziva Europsku komisiju da prouči moguće sukobe s pravilima unutarnjeg tržišta i međunarodnim trgovačkim pravom, potrebu promjene pravnog temelja Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu, duljinu potrebnog prijelaznog razdoblja, potrebu spajanja zabrane s naplatom vrećica za višekratnu uporabu te ostale mjere za izbjegavanje neželjenih posljedica;

26.

preporučuje državama članicama da uključe predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti u svako razmatranje o uvođenju takvih zabrana;

27.

poziva na punu primjenu načela „zagađivač plaća” (8) i primjećuje da su države članice koje su uspješno smanjile potrošnju plastičnih vrećica uvele gospodarske instrumente (pristojbe/poreze). To se može vidjeti, recimo, na primjeru ohrabrujućih rezultata postignutih irskom pristojbom ili danskim porezom na plastične vrećice (9);

28.

ponavlja da zabrana besplatne ponude laganih plastičnih vrećica i drugih vrećica pokazuje pozitivne rezultate u nizu regija te treba stoga biti razmotrena (10);

29.

smatra da poticanje uporabe takvih instrumenata kakvo se predlaže nije dovoljno, pa poziva na izmjenu predložene direktive u obvezu država članica da koriste gospodarske instrumente kako bi smanjile potrošnju plastičnih vrećica i osigurale da se lagane plastične vrećice ne nude besplatno. Ta se odredba može također nadovezati na članak 15. Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu, u kojem se već općenito potiče uporabu gospodarskih instrumenata;

30.

naglašava da provedbu gospodarskih instrumenata treba prepustiti državama članicama ili regijama koje imaju odgovarajuće zakonodavne ovlasti;

31.

ističe da su neki činitelji u osmišljanju gospodarskih instrumenata ključni za njihovu učinkovitost;

32.

vjeruje da se obveza uvođenja gospodarskih instrumenata treba primijeniti na sve plastične vrećice, a ne samo na lagane vrećice, kako bi se općenito potaknula veća ponovna uporaba plastičnih vrećica te stoga što se zapravo plastične vrećice za višekratnu uporabu ionako rijetko dijele besplatno. No vrećice za višekratnu uporabu može besplatno zamijeniti izvorni trgovac na malo;

33.

smatra da dobrovoljne inicijative na nacionalnoj razini, uključujući i odgovornost trgovaca za povrat, mogu pomoći prenijeti troškove rukovanja određenim plastičnim otpadom s vlasti nadležnih za otpad i okoliš diljem vrijednosnog lanca;

34.

naglašava potencijal gospodarskih instrumenata da lokalnim i regionalnim vlastima stvaraju prihod koji se može koristiti za poravnanje administrativnih troškova vezanih uz primjenu i provedbu te za odvajanje financija za aktivnosti na čišćenju smeća i za ekološke projekte;

35.

ponavlja svoj poziv Europskoj komisiji da prouči najbolji način primjene proširene odgovornosti proizvođača u EU-u za sprečavanje i upravljanje plastičnim otpadom (11);

36.

zahtijeva da Europska komisija razmotri uputu na proširenu odgovornost proizvođača koja bi uključila punu internalizaciju troškova i prijenos troškova za rukovanje tom vrstom plastike s lokalnih i regionalnih vlasti kao onih koje upravljaju otpadom na proizvođače, uključujući troškove smeća;

37.

pozdravlja prijedlog povjerenika za okoliš o inicijativi „Europskom danu čišćenja”, koji bi se počeo provoditi ove godine;

38.

ponavlja potporu toj i sličnim inicijativama koje povećavaju upoznatost lokalnih i regionalnih vlasti s problemom bacanja otpada u okoliš. To je preduvjet za promjenu ponašanja kako bi se smanjio učinak povećane proizvodnje otpada na okoliš te očuvali prirodni resursi.

39.

priznaje da je, dok sve veće gomilanje plastičnog smeća u svjetskom morskom okolišu poziva na uzbunu, poznato da je većina tog nenadziranog odlaganja došla s kopna. Plastične vreće su kao otpad neprihvatljive u svakom okolišu!