26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/42

1.

vjeruje da je prijevoz otpada jedno od najvažnijih područja zakonodavstva o otpadu, u kojemu je nužna snažnija provedba. U nekim se državama članicama prijevoz otpada na odgovarajući način nadzire, ali u drugim zemljama to nije slučaj, što ishodi obilaženjem luka u potrazi za onom s najslabijim nadzorom, kako bi se otpad u njoj iskrcao („port hopping”). Postoje jasni dokazi o slučajevima nezakonitog prijevoza otpada koji su u izravnoj suprotnosti s Baselskom konvencijom i Uredbom o pošiljkama otpada, posebice o izvozu opasnoga otpada (poput otpadne električne i elektroničke opreme) izvan OECD-a pod oznakom za ponovnu uporabu, te izvozu neopasnoga otpada u zemlje u razvoju za odlaganje ili obradu koja nije sigurna za okoliš;

2.

primjećuje da je pri zajedničkim inspekcijskim pregledima, koje provodi IMPEL-TFS (1) s 22 državama članicama, u 3 454 pošiljke ustanovljena 863 kršenja, što je stopa neusklađenosti od 25%.

3.

naglašava da bi učinkovita provedba Uredbe o pošiljkama otpada (WSR) pridonijela:

4.

vidi korist od pojačanoga nadzora na položajima proizvođača i skupljača otpada, s ciljem smanjenja pritiska na luke;

5.

potiče industriju upravljanja otpadom i resursima na snažnu i aktivnu suradnju jer ograničavanje nezakonitoga prijevoza koristi tvrtkama za obradu u EU-u, koje koriste postupke sigurne po okoliš;

6.

primjećuje ishod javne rasprave o predloženim izmjenama, u kojoj je 90% dionika izrazilo potporu zakonodavnome djelovanju EU-a na polju prijevoza otpada.

7.

pozdravlja predloženu obvezu o planovima nadzora, uključujući širom EU-a vrijedeće određenje obveznoga sadržaja, s ciljem promicanja redovitoga i dosljednoga planiranja nadzora u svim državama članicama. Odgovarajuće planiranje nadzora pomoći će vlastima povećati svoju sposobnost provedbe učinkovitih inspekcijskih pregleda;

8.

opaža da loša provedba u jednoj državi članici može dovesti do dodatnoga rada i troška u drugoj državi članici, pa postoji zajednički interes za razvoj usklađenih postupaka nadzora i poboljšanu suradnju te prekograničnu razmjenu obavještajnih podataka;

9.

podsjeća da su inspekcijski planovi glavni elementi IMPEL-ovih smjernica o nadziranju pošiljaka otpada (2), ali opominje da raspoređivanje osoblja na planiranje inspekcija ne smije smanjiti broj osoblja dostupnog za provedbu inspekcija;

10.

podupire prijedlog da bi planovi nadzora trebali pokrivati čitav zemljopisni prostor dotične države članice, ali bi predložio dodatnu formulaciju kojom bi se omogućilo da se to čini na regionalnoj razini;

11.

potiče da planovi također uključe mjerljive ciljeve, u skladu s postojećim najboljim praksama, što donositeljima odluka osigurava mogućnost vrednovanja izvedbe;

12.

snažno podupire odredbu da inspekcijski planovi uključe procjenu opasnosti koja se odnosi na posebne tijekove otpada i izvore nezakonitih pošiljaka, koristeći obavještajno prikupljene podatke potvrđene od policijskih vlasti te ohrabruje mjerodavne vlasti da s time u vezi primijene IMPEL-ove preporuke, s ciljem da bolje odrede prioritete za korištenje ograničenih resursa za inspekcije;

13.

smatra da bi i prijevoz vodenim putovima također trebao biti dio planova nadzora, odražavajući IMPEL-ove preporuke;

14.

poziva Komisiju da provede pretvorbenu tablicu između carinskih brojeva i otpadnih kodova kako bi se međunarodne tarifne kodove koje koriste carinske vlasti moglo uporabiti za odabir visokorizičnih pošiljaka za inspekciju;

15.

dijeli zabrinutost Vijeća (3) da objava planova nadzora može pomoći onima koji se bave nezakonitim prijevozom otpada. Vjeruje stoga da planove nadzora treba objaviti na strateškoj, a ne na operativnoj razini;

16.

uviđa da lokalne i regionalne vlasti imaju dužnost skrbiti za svoje građane kako bi osigurale da se s materijalima koji se kod njih odlažu za ponovnu uporabu, recikliranje, oporabu ili odlaganje postupa na način koji poštuje okoliš i ljudsko zdravlje. Na aktivno sudjelovanje građana u sustavima za oporabu i otpad štetno utječe svijest o po okoliš opasnoj obradi nezakonito prevezenoga otpada.

17.

potiče stoga objavu godišnjih izvještaja o provedenim inspekcijskim pregledima, njihovu ishodu, te o izrečenim kaznama;

18.

pozdravlja prijedlog da se od prijevoznika zahtijeva da dokaže da je predmet koji se izvozi za navodnu ponovnu uporabu posve funkcionalan. To vrijedi za električnu i elektronsku opremu (a ne za otpadnu električnu i elektronsku opremu), te za automobile (a ne za otpadna vozila). Ovo obrtanje tereta dokazivanja trebalo bi pomoći inspekcijskim vlastima da prepoznaju nezakonit izvoz nefunkcionalnih predmeta, tj. otpada, koji bi inače mogli biti namijenjeni recikliranju ili obradi koja ne zadovoljava standarde izvan EU-a. Takve bi predmete trebalo obraditi u europskim postrojenjima, kako bi se izbjeglo curenje vrijednih sirovina te zaštitilo okoliš i zdravlje ljudi u trećim zemljama;

19.

pozdravlja prijedlog da u slučaju pošiljaka namijenjenih oporabi za koje se sumnja da su nezakonite, mjerodavne vlasti mogu od prijevoznika zahtijevati dokaz o postupcima obrade, tehnologiji i standardima koji će se primijeniti na njihovu odredištu. Nadalje vjeruje da to treba uvesti za sve odgovarajuće pošiljke na koje se odnosi WSR te da treba objaviti konačno odredište svake oporabe kako bi se povećali transparentnost i povjerenje javnosti u lanac otpada i izvora.

20.

podupire razvoj elektroničke razmjene podataka za prijevoz otpada koja bi mogla pružiti sigurnu bazu podataka za elektronsku deklaraciju pošiljaka koja uključuje dobavljača, prijevoznika, trgovačke brodove i konačno odredište materijala te naglašava važnost široke rasprave s lokalnim i regionalnim vlastima i ostalim dionicima tijekom njezine pripreme;

21.

drži da bi takva banka podataka trebala biti dostupna svim odgovarajućim javnim vlastima (inspektoratima okoliša, carini, policiji) i uključiti rezultate inspekcija kako bi vlastima pomogla usmjeravati njihove inspekcijske preglede;

22.

opaža da četiri zemlje već koriste elektroničku razmjenu podataka za obavješćivanje o otpadu (4) za koju se procjenjuje da bi, kad bi se primijenila širom EU, mogla gospodarstvu uštedjeti više od 40 milijuna eura u administrativni teret (5) te da je Skupina na visokoj razini za administrativni teret pozvala na njezino korištenje u svim državama članicama;

23.

iznova naglašava da ključno dopunsko djelovanje k izmjeni WSR-a dodatno osnažuje IMPEL, osiguravajući odgovarajuću dugoročnu financijsku podršku povećavanju IMPEL-ove sustavne uporabe istorazinskih inspekcijskih pregleda te njegovu radu na prepoznavanju i razmjeni dobrih praksa, uz njihovo daljnje širenje na regionalne i lokalne razine; (6)

24.

ponavlja svoj poziv Europskoj komisiji da predstavi opći EU-ov zakonodavni okvir o inspekcijskim pregledima i praćenju okoliša, uključujući ovlaštenje Europske komisije za provođenje inspekcije, kako bi poduprla ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi EU-ova zakonodavstva o okolišu, da smanji nepošteno tržišno natjecanje koje omogućuju različiti ili nepostojeći inspekcijski režimi te da osigura jednakost u zakonskome djelovanju; (7)

25.

podsjeća da je politika zaštite okoliša područje za koje je ovlast podijeljena između EU-a i država članica, pa se stoga primjenjuje načelo supsidijarnosti;

26.

ističe da je prijevoz otpada međunarodan, pa ako sve države članice ne budu na jednak način primjenjivale i provodile zakonodavstvo, neće biti ni ravnopravnosti, niti će se moći savladati opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš; vjeruje stoga da je djelovanje na razini EU-a nužno;

27.

insistira da se posljedice po ovlasti lokalnih i regionalnih vlasti posve uzmu u obzir u provedbi elektronske razmjene podataka putem delegiranog akta Komisije. Treba stoga izravno se savjetovati s lokalnim i regionalnim vlastima ili njihovim predstavnicima prije podnošenja bilo kojeg delegiranog akta;