11.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 177/78

1.1

Ova savjetodavna komunikacija dio je šire rasprave o tome kako Europska unija može na najekonomičniji i ekološki najprihvatljiviji način održavati zalihe ključnih sirovina potrebnih i za proizvodnju i za potporu života životinja i ljudi u sve napučenijem i kompetitivnijem globaliziranom svijetu. Ona daje dobro informiran, uravnotežen i dostatan sažetak postojeće situacije u uvozu i korištenju proizvoda na bazi fosfora, kako u proizvodnji hrane tako i u drugim ključnim primjenama.

1.2

Komisija postavlja 11 pitanja na koja EGSO daje odgovor i konkretne preporuke. EGSO bilježi prilog Europske platforme za održivi fosfor (ESPP), kao i prilog koji bi mogao proizaći iz rada Europskog partnerstva za inovacije (EIP) o pitanjima produktivnosti i održivosti poljoprivrede. EGSO podupire te inicijative i izražava uvjerenje da će njihov rad biti dobro iskorišten.

1.3

EGSO pohvaljuje taj pristup koji, kao što navodi Komisija, ne bi nužno trebao dovesti do izrade konkretnog zakonodavstva. Umjesto toga, prikladnije bi moglo biti da se postave prava pitanja i osigura da su dostupni pravi podaci kako bi i drugi mogli donositi upućenije odluke. Treba utvrditi najbolje prakse i o njima dobro izvijestiti javnost kako bi ih mogli slijediti i drugi.

1.4

To će možda zahtijevati kratkoročnu tržišnu podršku za nove tehnologije te, kada je to nužno, dugoročniju regulatornu podršku za one promjene za koje je dogovoreno da su ključne. Vjerojatno bi bilo korisno postaviti i konkretne ciljeve za odgovorno upravljanje i recikliranje fosfora; provedba na nacionalnoj razini trebala bi biti prepuštena onima kojih se to neposrednije tiče.

2.1

Fosfor je element nužan za život. Može se beskonačno reciklirati, ali ga ništa ne može zamijeniti. Rasprostranjen je naširoko u zemljinoj kori, ali iskoristive rezerve fosfatne stijene koncentrirane su u samo nekoliko zemalja, od kojih su sve osim jedne (Finska) izvan EU-a.

2.2

Svi otpadni proizvodi, uključujući biološke krute tvari od biljaka, životinja i ljudi, sadrže fosfor; oni se u različitoj mjeri recikliraju u obradi zemlje, i kao način zbrinjavanja otpada i kako bi se nadohranili usjevi. Neka područja imaju višak fosfora, što je problematično jer uzrokuje pad kvalitete vode i eutrofikaciju (rast vegetacije zbog prevelike količine hranjivih tvari); druga imaju manjak pa ne mogu postići visoke prinose usjeva. Promjene u koncentraciji ljudi i životinja dodatno povećavaju te teškoće.

2.3

U prvih 50 godina korištenja fosfatnih ruda malo se pažnje pridavalo problemima i prilikama koji proizlaze iz dosad opisanih okolnosti. Ponuda se činila adekvatnom; cijene su ostajale stabilne i niske; proizvodnja usjeva i životinja je rasla. To se naglo promijenilo 2008. godine. Shvativši da bi joj se mogla dogoditi nestašica na domaćem tržištu, Kina je uvela porez na izvoz; svjetske su cijene dramatično porasle; to je utjecalo na cijene hrane; počela je rasprava o tome da je možda već dosegnut „fosforni vrhunac”.

2.4

Dvije godine kasnije donesene su nove, deset puta veće, procjene o svjetskim rezervama, pa se činilo da je problem nestao, iako su se pojačale sumnje o stvarnom stanju stvari. Bez obzira na sve, bilo je vrijeme da se počnu postavljati teška pitanja.

3.1.1

Fosfatna ruda je primarni izvor fosfora koji služi za povećanje prinosa usjeva i rast životinja, a time i održanje sve brojnijeg stanovništva. Poznate rezerve koncentrirane su u nekoliko malobrojnih zemalja. Izvozu su sklone samo one sa značajnim viškom u odnosu na svoje potrebe. Vjeruje se da se trguje tek malim dijelom (16%) iskopane rude. (Rosemarin & Jensen, European Sustainable Phosphorus Conference, ožujak 2013). Mnoge zemlje dobavljači smatraju se politički nestabilnima. Tržište nije u potpunosti transparentno niti funkcionira savršeno. EU nije samodostatna i izgubila je radna mjesta zbog preseljenja proizvodnje konačnih proizvoda (gnojiva i kemikalija baziranih na fosforu) u zemlje dobavljače.

3.1.2

To se može riješiti samo na globalnoj razini: ako neka gusto naseljena i/ili bogata zemlja s velikom potražnjom smatra da joj je ugrožena opskrba sirovinama, uključujući opskrbu hranom, onda će biti ugrožen i položaj svih zemalja ili regija ovisnih o uvozu. To se u jednakoj mjeri odnosi i na robu proizvedenu iz sirovina. Svaka studija to mora uzeti u obzir, posebice ako su se obrasci proizvodnje promijenili, pa sada primarna potražnja dolazi izvan EU-a.

3.1.3

Odgovor na prvo pitanje je jasno „da”. Izazov je pronaći ekonomične načine kojima će se povećati samodostatnost. Događaji nakon povećanja cijena od 700% tijekom 2008. pokazali su se korisnima. Iako su cijene otada pale, svijest o trajnim opasnostima pomogla je potaknuti ulaganja kroz cijeli lanac opskrbe. Jednako je važno i povećanje svijesti o utjecaju na okoliš u svim fazama lanca opskrbe, kao i razumijevanje o tome kako te utjecaje na ekonomičan način svesti na najmanju moguću mjeru. Potpora Komisije za istraživanja i uključivanje skupina dionika preko EIP-a i ESSP-a bit će od vitalne važnosti.

3.1.4

75% poznatih rezervi je u Maroku i Zapadnoj Africi (Rosemarin & Jensen, European Sustainable Phosphorus Conference, ožujak 2013). Svjetskom trgovinom dominira marokanski izvoz. EU uz ostale opskrbljuju i Tunis i Sirija. Rusija je važan dobavljač rude i gotovih proizvoda. Jordan i Egipat također izvoze velike količine. Zbog toga su prednosti jačanja susjedskih i drugih bilateralnih sporazuma očite.

3.1.5

O ovoj se temi temeljito raspravljalo u nedavnom mišljenju EGSO-a „Osiguranje uvoza osnovnih dobara za EU – kroz sadašnju trgovinsku politiku i srodne politike EU-a”, (1) usvojenom u listopadu 2013. godine. Očita je i potreba za suvislim, zajedničkim, cjelovitim, pravovremenim, na podacima utemeljenim, politički svjesnim i taktički provedenim pristupom koji će biti primijenjen u svim institucijama EU-a na korist država članica.

3.2.1

EGSO podupire Komisiju u korištenju aktualnih podataka, onih od 2010. nadalje, o ponudi – i općenito govoreći, potražnji – no treba ih smatrati „indikativnima”, umjesto „točnima”. Budući da poznate rezerve predstavljaju manje od 1 milijuntinke ukupnog fosfora u zemljinoj kori, EGSO-u se čini se da je iznimno malo vjerojatno da su već sve ukupne i iskoristive rezerve otkrivene – a još je manje vjerojatno da se tehnike vađenja i izvlačenja ruda ubuduće neće dodatno poboljšavati. Potražnja se može smanjiti trajnim procesom uklanjanja fosfora iz deterdženata i učinkovitijom upotrebom gnojiva, prelaskom na prehranu s malo mesa ili stabiliziranjem populacije.

3.2.2

S obzirom na brojne varijable i nesigurnosti oko stvarnih rezervi, teško da bi „Hubbertove krivulje” i predviđanja o „fosfornom vrhuncu” mogli postati korisni alati za kratkoročne prognoze.

3.2.3

EGSO podupire tehničku i financijsku suradnju sa zemljama dobavljačima kako bi se identificirale nove rezerve, smanjili ekološki utjecaji crpljenja, distribucije i prerade fosfora, izgradila nužna infrastruktura, uključujući pruge i luke, te povećao udio lokalne prerade u gnojivima s višom dodanom vrijednošću.

3.2.4

No, to nema utjecaja na primarni cilj politike EU-a prema fosforu – povećanju samodostatnosti unutar EU-a i ublažavanju posljedica prekomjerne upotrebe. Poboljšani podaci o tokovima unutar EU-a, posebice u državama članicama u kojima se potražnja povećava, bit će ključni za razvoj ekonomičnih praksi i politika. O tome će ovisiti i napredak prema održivoj sigurnosti hrane.

3.3.1

Podatke o cijelome svijetu, posebice o rezervama, sastavlja Geološka služba Sjedinjenih Država na temelju podataka Međunarodnog centra za razvoj gnojiva i drugih organizacija, poput australskog Združenog odbora za rudarske resurse. S obzirom na događaje posljednjih godina, ostaje nada da će te organizacije popraviti svoje rezultate. UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu ima snažan interes za pouzdanim podacima; EU bi mogla tu usmjeriti svoje napore, uključujući one za smanjenje potražnje u zemljama u kojima je potrošnja velika, prije svega u Aziji, te podupirati ponovnu procjenu rezervi u svim zemljama dobavljačima.

3.3.2

Poboljšanje podataka o tokovima potražnje te prilike za optimizaciju i ponude i potražnje unutar Europe također su važni; Europska platforma za održivi fosfor (ESPP) predstavlja najočitiji put. I dalje će biti ključan i upućen i aktualan doprinos svih dionika, uključujući udrugu Fertilizers Europe.

3.4.1

Ležišta fosfata sadrže različite količine metala u tragovima, uključujući kadmij, uran i krom. Oni se mogu ukloniti za upotrebu u proizvodnji hrane i tehničku upotrebu, ali ti su procesi skupi i stvaraju otpad. Uobičajena sedimentna ležišta sadrže 25-150 mg Cd/kg P205. Vulkanska ležišta (u Rusiji, Finskoj i Južnoafričkoj Republici) imaju oko 10 mg Cd/kg P205. Fosfor koji se uvozi u EU obično ima malo kadmija, no dugoročna upotreba može dovesti do nakupljanja u tlu, biljkama i životinjama te stoga može predstavljati opasnost za ljudsko zdravlje. Uklanjanje kadmija povećava troškove za poljoprivrednike u EU-u te smanjuje konkurentnost u usporedbi s uvoznim usjevima na koje se takva ograničenja ne odnose. Fosfat iz životinjskog i ljudskog otpada sadrži niske razine kadmija, ali može biti onečišćen na drugačije načine. Određivanje sigurnih razina za sve vrste kontaminanata zato je ključno.

3.4.2

EGSO stoga ohrabruje Komisiju da nastavi i dovrši sve nedovršene studije, da pokrene nove procjene rizika kada je to potrebno i da predloži potrebne preporuke, posebno o dostupnim tehnologijama za uklanjanje kadmija, troškovima i primjeni različitih načina proizvodnje.

3.4.3

EGSO priznaje da su poljoprivredne prakse često lokalizirane i da se mogu činiti nepreciznima. Tehnički se savjeti i najbolje prakse doduše razvijaju, ali se ne komuniciraju uvijek na dobar način. U nedostatku jačih financijskih poticaja promjene su spore. Prodaja i upotreba miješanih NPK gnojiva ne uzima u obzir potrebe koje mogu biti različite od jednog polja do drugog. Kao i u drugim područjima, cjeloživotno učenje je od presudne važnosti.

3.4.4

Prijelaz na „preciznu poljoprivredu”, u kojoj se veća pažnja posvećuje lokalnim potrebama, uzorcima dostupnosti i otpuštanja gnojiva, što obuhvaća i prirodna i sintetička gnojiva, stoga je sada od presudne važnosti, uz poticaje tamo gdje je potrebno da bi se ohrabrile promjene. U tom će procesu ključnu ulogu imati opće uprave EU-a i za istraživanja i za poljoprivredu.

3.5.1

Fosfor je stabilan neradioaktivni element i stoga se može beskonačno puta reciklirati i iznova upotrebljavati. Ne postoji u značajnim količinama u atmosferi, ali može se izgubiti erozijom tla ili transferom vode, pa tada obično svoj put završi na morskome dnu. Uklanjanje iz kopnenih vodenih sustava istražuje se kao korak prema pročišćavanju vode; treba pridati više pažnje vađenju radi ponovne uporabe.

3.5.2

Održiva upotreba zahtijeva analizu životnog ciklusa (LCA) od „rudnika” do „polja” do „stola” do „mora”. Vađenje minerala zahtijeva velike količine energije i vode, često u područjima u kojima nedostaje i jednog i drugog. Prijevoz i proizvodnja zahtijevaju ugljikovodike i stvaraju stakleničke plinove. Trenutno je udio rasipanja visok – samo oko 15% izvađenog fosfora završi u hrani koju jedemo. (Rosemarin & Jensen u European Sustainable Phosphorus Conference iz ožujka 2013 navode 20-25%; podaci ESPP-a sugeriraju da je riječ o samo 15%). No, i ta je iskoristivost ključna za postojanje bilo kakvog života. To je proces koji se može poboljšati, ali ne i zamijeniti nečim drugim.

3.5.3

Upotreba koja nije povezana s hranom je drugačija. Deterdženti za kućnu upotrebu mogu se proizvesti i bez fosfata i njihova je upotreba uvelike smanjena. Mnogo veću prijetnju predstavlja prenamjena usjeva za proizvodnju biogoriva. Treba bolje kvantificirati troškove i koristi te energije u svim fazama. EGSO je proučio neke od socijalnih i gospodarskih učinaka; sada hitno treba provesti sveobuhvatnu analizu životnog ciklusa (LCA), uključujući upotrebu fosfora, te prilagoditi politike gdje je to potrebno.

3.5.4

U svim slučajevima treba poduzeti napore da se smanji potrošnja primarnog fosfora (svježa sirovina koja zahtijeva uvoz u EU) te povećati višestruko iskorištavanje organskih materijala (hrana, prerada otpada i komposta) i sigurno recikliranje materijala bogatih fosforom koji se sada smatra „otpadom” (životinjski i ljudski izmet, otpadne vode i blato iz kanalizacije). Treba razviti i načine upotrebe nusproizvoda koji nastaju tijekom prerade.

3.5.5

Postoji potreba da se identificiraju prikladni putevi koji bi omogućili da se postigne gore navedeno i obrazuju regulatori, dobavljači, poljoprivrednici, prodavači i njihovi kupci te usvoje novi proizvodi i prakse. Trenutačno se pokušavaju pronaći tržišno održiva rješenja. ESPP i druga tijela blisko surađuju s Komisijom kako bi ih doveli do realizacije.

3.5.6

Komisija i druge institucije, agencije i savjetodavna tijela EU-a moraju nastaviti s identifikacijom zakonodavstva koje treba ili revidirati ili bolje primijeniti u svjetlu iskustva ili promijenjenih vanjskih potreba. Cijeli pristup „otpadu” treba – a to se i radi – osmisliti iznova. Kao što se navodi u komunikaciji, trenutačni pristup je neujednačen i ne pretjerano koristan te ometa postizanje željenih ishoda ponovne upotrebe i recikliranja.

3.6.1

Komisija bi trebala poticati istraživanja kada postoji željeni ishod, ali kada tržište ne daje jasne gospodarske poticaje (npr. zbog toga što je i dalje dostupan relativno jeftin primarni fosfor) ili kada postoje veliki izgledi za nerazriješene sukobe interesa (npr. povezane sa standardima kvalitete za gnojiva od recikliranih fosfata u odnosu na one od dotad nekorištenih fosfata) ili kada postoje oštre razlike među nacionalnim praksama unutar EU-a (npr. što se tiče trenutačne uporabe fosfata i trendova potrošnje) ili kada se ne mogu postići očite sinergije (npr. što se tiče prijenosa životinjskog ili drugog otpada bogatog fosforom iz država članica u kojima postoji višak u one u kojima postoji manjak fosfora).

3.6.2

Također, treba priznati postojanje potrebe za poboljšanom komunikacijom među uključenim sektorima, različitost primjenjivih zakonodavstava te podijeljene i ponekad suprotne odgovornosti unutar Komisije i drugih regulatornih tijela.

3.7.1

Ovdje je odgovor „ne”. Postoji jasna potreba za mjerodavnim, manje fragmentiranim te potpunijim informacijama o drugim kontaminantima, njihovim izvorima i prisutnosti u hrani, uključujući teške (i lakše) metale, farmaceutske proizvode i metabolite, uzročnike bolesti, povezane hranjive tvari, dostupnost, uzorke otpuštanja, općenitu agronomsku učinkovitost, tehnologije recikliranja, utjecaj na okoliš i tako dalje.

3.7.2

Dobra početna točka bili bi statistički podaci, ako su dostupni. Obrazovanje i osjećaj odgovornosti te prihvaćanje promjene bit će od ključne važnosti. Partnerstvo između Komisije i tijela poput ESPP-a čini se kao najizgledniji put prema ostvarenju tog cilja.

3.8.1

U okviru strategije Europa 2020. pokrenuto je pet EIP-a. Tri EIP-a – o poljoprivrednoj produktivnosti, vodi i sirovinama – imat će utjecaj i na poljoprivredni sektor općenito, i na sam fosfor – a to u manjem opsegu vrijedi i za preostala dva, o pametnim gradovima te aktivnom i zdravom starenju. Budući da je riječ o novom problemu koji treba riješiti, pristup fosforu mogao bi postaviti model i za druge.

3.8.2

Već postoji Upravni odbor na visokoj razini, a dogovoren je i Strateški plan za provedbu (SIP). To bi se moglo pokazati uspješnim ako svi dionici budu zastupljeni i aktivno uključeni i ako budu radili zajedno. Naglasak je na akcijama koje su moguće unutar EU-a – općenito gledano, od „polja” do „tanjura” – pa zato ne uključuje neke od prethodno navedenih tema.

3.8.3

EGSO se slaže s vrlo širokim, sveobuhvatnim sadržajem SIP-a, ali primjećuje da mu nedostaju jasno definirani prioriteti, mehanizmi za rješavanje legitimnih nesuglasica ili vremenski okviri za akciju. Malo se raspravlja o područjima u kojima su postojeće politike EU-a ili država članica (u sklopu kojih jesu ili nisu poticane ili čak dopuštane određene aktivnosti radi zadovoljenja drugih ciljeva) dovele do gospodarski neodrživih ili nepoželjnih ishoda u ili izvan EU-a.

3.8.4

EGSO se nada da će EIP ispuniti svoje ciljeve na vrijeme; to bi bio koristan ishod za fosfor. Rasprave bi trebale uključivati korištenje hranjivih tvari, učinkovitost gnojiva, recikliranje, razine onečišćenja, preradu stajskog gnoja i drugih organskih otpada, prijevoz i upotrebu. To bi trebalo biti potpora radnom programu ESPP-a. Jasno je da bi ta dva organa trebala međusobno surađivati.

3.9.1

„Otpad” je svaki materijal za koji njegovi neposredni vlasnici smatraju da nema vrijednost ili da je ona negativna; jednom kada mu se pripiše vrijednost, to postaje proizvod kojim se može trgovati. Potpuno učinkovit proces valorizirao bi i iskoristio sve izlazne tokove. Zbog globalizacije to je postalo kompliciranije za analizu, ali je hitnije za rješavanje. Na biljni, životinjski i ljudski otpad u tekućem i krutom obliku sada se mora gledati kao na komercijalne prilike, a ne kao na skupe probleme.

3.9.2

No, to je lakše reći nego učiniti. Bit će potrebna istraživanja i nove tehnologije; treba prilagoditi regulativu kako bi se osigurala veća jasnoća i sadržajna sigurnost za prekogranična i unutarnja kretanja. Financijski poticaji također moraju biti jasni. Čini se da je najizglednije da bi mogla uspjeti lokalna rješenja koja obuhvaćaju stajsko gnojivo, prerađeno ili ne, kao i sintetička gnojiva. Mogli bi se razvijati projekti, na razini zajednice ili lokalnoj razini, za rješavanje specifičnih problema, za iskorištavanje ulaganja i za svođenje ekoloških učinaka na najmanju moguću mjeru.

3.9.3

Dionici u EIP-u ili ESPP-u mogli bi imati ključnu ulogu u usklađivanju globalnih rješenja i stvarnih mogućnosti na razini seoskih gospodarstava, zajednica, općina ili regija; u to se moraju u potpunosti uključiti države članice i drugi predstavnici civilnog društva.

3.10.1

Najbolji način da se smanji bacanje hrane je da se osigura da se ona rasporedi tako da je u sklopu uravnotežene i zdrave prehrane jedu oni kojima je potrebna za opstanak. Nužna je revizija maloprodajne prakse i zakona o označavanju, posebice kada su u pitanju natpisi „kvaliteta” (oblik, izgled i veličina nasuprot okusa i hranjivog sadržaja), veličina porcija, datumi do kojih proizvode treba „upotrijebiti” ili do kojih ih je „najbolje upotrijebiti” te bacanje neprodane hrane. Veliki komercijalni korisnici (proizvođači hrane, opskrbljivači pripremljenom hranom, restorani) trebali bi otpad svesti na najmanju moguću mjeru već i zbog uobičajenih tržišnih razloga – a trebali bi imati i obavezu kompostirati sve što izravno ne mogu upotrijebiti. Inicijative na razini cijele industrije koje obuhvaćaju maloprodaju trebalo bi ohrabrivati. Bacanje hrane u domaćinstvima može se i treba svesti na najmanju moguću mjeru učinkovitim kupovanjem i pravodobnom uporabom – a to je u velikoj mjeri pitanje obrazovanja kupaca. Pojedinačno kompostiranje ostataka moguće je na selu, ali je manje jednostavno u velikim gradovima.

3.10.2

Odvojeno skupljanje biorazgradivog otpada, s iznimkom otpada iz vrta, općenito je prilično ograničeno i ovisi o dostupnim financijama i prioritetima. Kompostiranjem svega što se ne može konzumirati fosfor se zadržava unutar prehrambenog lanca i, tamo gdje je to potrebno, poboljšava kvalitetu tla. Pažnju treba posvetiti stvaranju dodatne vrijednosti, a ne samo zbrinjavanju otpada.

3.11.1

Već postoje rješenja za kućnu primjenu na malo, prije svega za rješavanje problema pretjerane količine fosfora u udaljenim područjima, što uzrokuje eutrofikaciju obližnjih voda stajaćica. No, ta su rješenja skupa i čini se da bi ih bilo teško prilagoditi za gušće naseljena urbana područja. Često upravo veličina naseljenog mjesta određuje što je moguće.

3.11.2

Urbano zbrinjavanje otpadnih voda uređuju propisi o kvaliteti otpadnih voda, a ne regulativa o potencijalnoj vrijednosti određenih komponenti. To hitno treba preispitati. Prilagođavanje postojećih kanalizacijskih sustava može biti skupo; smislenijim se čini osmišljavanje planova za nove investicije koje bi operaterima donijele veću dodanu vrijednost. Upotreba krutog biološkog otpada treba biti usmjerena na optimizaciju prinosa usjeva, umjesto na pridržavanje ograničenja na količinu otpada.

3.11.3

Bit će potrebni novi standardi za upotrebu u prehrani, uključujući pri obradi zemlje, kako bi se uz sintetička gnojiva (koja je lakše kontrolirati po pitanju kvalitete i učinaka) mogao upotrebljavati i taj otpad. Primjena koja nije povezana s hranom (parkovi, golf tereni, urbana i industrijska hortikultura, vraćanje nekog područja u prvobitno stanje, šumarstvo, zaštita od erozije, zaštita od mora itd.) je jednostavnija.

3.11.4

Postoji trajna potreba za usmjerenim istraživanjima i razvojem novih ekonomičnih tehnologija. Za sve je korisno da se to na razini EU-a podupire, financira i publicira te ako se podupire utvrđivanjem postojećih najboljih praksi i njihovim učinkovitim prijenosom. Uspješne tehnologije stvaraju radna mjesta i otvaraju tržišta. Učinkovitosti u proizvodnji hrane, distribuciji, upotrebi i upravljanju otpadom pridonose smanjenju troškova za potrošače i pomažu u postizanju drugih ciljeva povezanih s energijom i klimatskim promjenama.

3.11.5

Treba ukloniti prepreke napretku. Treba razviti usklađene kriterije prema kojima bi „otpad prestao biti otpad” te osmisliti novi pristup definiranju i kontroli otpada. Okvirne direktive o kemikalijama (REACH), kvaliteti tla i vode, upotrebi gnojiva i hrane te zbrinjavanju otpada trebalo bi iznova ocijeniti kao bi se provjerilo jesu li njihovi ciljevi i dalje relevantni i potpuni te ispunjavaju li današnje prioritete EU-a u globaliziranom svijetu u kojem živimo. Važna će biti pravilna i proporcionalna primjena na nacionalnoj i lokalnoj razini. U tom će procesu EGSO rado pomoći.