11.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 177/52

1.1

EGSO se slaže da je potrebno ažurirati Odluku Vijeća (1) o novim psihoaktivnim tvarima iz 2005. godine. Slaže se da je potrebna bolja koordinacija djelovanja relevantnih agencija EU-a i kraći vremenski rokovi za prikupljanje podataka te podržava mogućnost korištenja preciznije razrađene unutarnje klasifikacije tvari na tvari niskog, umjerenog i visokog rizika. Svaka mjera kojom bi se ograničila opskrba trebala bi se osloniti na tu klasifikaciju na pravovremen i proporcionalan način.

1.2

EGSO također primjećuje da u priloženoj procjeni utjecaja popratni podaci često nisu dostupni, da je korištenje psihoaktivnih tvari u EU-u neravnomjerno te da među državama članicama postoje velike razlike u stavu javnosti i političkim rješenjima. Slaže se s Komisijom koja ističe ono što se može politički postići s obzirom na Ugovor o EU-u i sadašnja financijska ograničenja, ali smatra da treba ići i dalje te ustanoviti koje su stvarne potrebe.

1.3

EGSO je uvjeren da se iz iskustava zemalja izvan EU-a mogu izvući korisne pouke koje bi trebalo posebno istaknuti u svim sljedećim procjenama utjecaja. U međuvremenu, od ključne je važnosti pojačati i osigurati dodatna sredstva za prikupljanje svih relevantnih podataka unutar EU-a vezanih uz preduvjete (dostupnost tvari, opskrbni pravci, gospodarske mogućnosti i socijalna potreba), načine komunikacije (internet i društveni mediji) te posljedice korištenja psihoaktivnih tvari (mjerljive bolesti i ostale štete).

1.4

U 5. odjeljku ovog Mišljenja niz je tehničkih pitanja koja treba pojasniti ukoliko se Prijedlog Uredbe ne misli mijenjati. Uspjeh će ovisiti o političkoj potpori, dostavljanju podataka i financiranju od strane država članica. Moraju se dogovoriti praktični ciljevi. Mora se nastaviti s istraživanjem i pronalaženjem najboljih (i najgorih) primjera kontrole i liječenja. Trebalo bi redovito s ostalim stručnjacima razmjenjivati planove i rezultate programa istraživanja financiranih od EU-a, kao što su eSBIRTes, Orion i ALICE-RAP, te ih bolje uključiti u procjenu utjecaja i sve naredne zakonodavne prijedloge. Prikupljanje podataka, procjena rizika i prijenos znanja trebali bi se istodobno nastaviti u okviru Foruma civilnog društva EU-a o drogama (ili možda putem šire platforme za nove psihoaktivne tvari), koji bi uključivao sve dionike, a posebno direktno uključene nevladine organizacije i grupe za podršku. Time bi trebalo obuhvatiti sve nove psihoaktivne tvari, uključujući one koje su već prijavljene, kao tvari koje se koriste u čistom obliku, u smjesama ili kao primjese u drugim psihoaktivnim tvarima. S državama članicama češće bi trebalo dogovarati prioritete i mogućnosti djelovanja. Trebalo bi razmotriti alternative ili neke dodatne elemente ujednačenog pristupa na razini EU-a koji je ograničen samo na smanjenje opskrbe.

2.1

„Psihoaktivnom” se smatra prirodna ili namjerno sintetizirana tvar za bilo koju uporabu, dopuštenu ili nedopuštenu, ako pored drugih fizičkih, kemijskih, toksikoloških ili ekoloških značajki ima sposobnost podražiti ili deprimirati središnji živčani sustav čovjeka koji ju je konzumirao iz bilo kojeg razloga i pritom dovesti do halucinacija, promjena motoričkih funkcija, razmišljanja, ponašanja ili raspoloženja.

2.2

Ti učinci mogu se smatrati korisnim kade se dotične tvari proizvode, propisuju i koriste u kontroliranim uvjetima kao lijekovi kojima se liječe specifična zdravstvena stanja, ali i nekorisnim i potencijalno ili stvarno (ponekad i jako) opasnim, kada ih korisnik uzima na vlastitu ruku samo da bi „uživao” u gore opisanim učincima. Ovi rizici znatno su veći ako tvari izazivaju i ovisnost te ako je njihovu uporabu moguće ekonomski iskorištavati.

2.3

Tvari poput morfija, heroina, kokaina, ekstazija i kanabisa te njihovih glavnih derivata i prekursora, zajedno s nizom amfetamina, barbiturata, benzodiazepina i ostalih „psihodeličnih” droga kontroliraju se, s manje ili više uspjeha, na temelju dviju konvencija UN-a (2) (iz 1961. i 1971.) i Protokola (3) (iz 1972.), provedenih u različitoj mjeri na nacionalnoj razini diljem svijeta.

2.4

Psihoaktivne tvari koje nisu navedene u tim konvencijama i ne kontroliraju se na temelju njih u zakonodavstvu EU-a (kao i u nekim drugim zakonodavstvima) smatraju se „novim”, bez obzira na vrijeme kada su postale poznate ili kad su se počele koristiti za druge, često opravdane namjene. Nazivaju se „novim psihoaktivnim tvarima” samo u slučajevima kada postoje dokazi (ili sumnje) da se puštaju na tržište ili dijele isključivo zbog svojih psihoaktivnih značajki, za osobnu uporabu korisnika koji nisu pod liječničkim ili drugim nadzorom.

2.5

Alkohol, duhan i kofein, koji u različitim doziranjima ispunjavaju sve gore navedene kriterije za nove psihoaktivne tvari te imaju dugoročno štetne učinke, izričito su isključeni iz definicija psihoaktivnih tvari UN-a i EU-a. To je teže postići „na ulici” ili u akademskim istraživanjima, u slučajevima istovremenog korištenja i kada postoje uzajamni učinci, te kada su zdravstvene i socijalne posljedice korištenja alkohola i duhana znatno veće od posljedica korištenja velike većine novih psihoaktivnih tvari. Znanstvenici i zakonodavci ipak o ovim pitanjima nisu uvijek složni te je sada hitno potrebno dogovoriti zajednički postupak procjenjivanja štetnosti i rizika koji će imati kvantitativnu podlogu.

2.6

Utvrđeno je da se diljem EU-a povremeno ili dugotrajno koristi (ili se koristilo) više od 300 novih psihoaktivnih tvari. Trenutno države članice prijavljuju približno jednu novu tvar tjedno. Budući da nisu pod nadzorom, njihova uporaba nije nedopuštena, dakle dopuštena je i može se smatrati „legalnom”, ali iz toga bi se moglo pogrešno tumačiti da su one „sigurne” ili „odobrene”. U većini slučajeva postoji premalo znanstvenih podataka koji bi potvrdili ili opovrgli ove pretpostavke. U Kini ili Indiji mogu se brzo sintetizirati nove molekule, inačice onih koje su već izričito zabranjene, te uvesti po narudžbi organiziranih grupa ili pojedinaca iz EU-a. U EU-u je postojeće molekule moguće upotrijebiti i u nedozvoljene svrhe. U većini slučajeva motivacija je zarada, a nekad je pak glavni izazov u zaobilaženju zakona. Nacionalne kontaktne točke u Europskoj informacijskoj mreži o drogama i ovisnosti o drogama („Reitox”) izdaju rana upozorenja i prosljeđuju informacije o novootkrivenim novim psihoaktivnim tvarima.

2.7

Nove psihoaktivne tvari stavljaju se na tržište pod raznim nesistematiziranim, skraćenim i/ili egzotičnim trgovinskim nazivima. Tvari su često pomiješane s drugim zabranjenim, novim ili isključenim proizvodima, između ostalog s biljnim proizvodima, aktivnim sastojcima koji se koriste u medicini, dodacima hrani, duhanom, kofeinom i inertnim sredstvima za punjenje. U pogledu sastojaka nedostaje i dosljednosti i kontrole, a upozorenja nema ili su tu samo kako bi se omogućila prodaja („nije za prehranu ljudi”). Označavanje proizvoda može biti namjerno obmanjujuće („soli za kupku” ili „miomiris” za proizvode koji se vrlo vjerojatno mogu inhalirati, pušiti ili ubrizgavati).

2.8

Proizvodi se prodaju kod specijaliziranih distributera ili na maloprodajnim mjestima (headshops, smartshops i smokeshops, zajedno s pomoćnim proizvodima vezanim uz konzumaciju duhana) i putem interneta (gdje se mogu kupiti kreditnom karticom uz brzu dostavu na kućnu adresu i gdje se mogu pročitati komentari u vezi s proizvodom i dobavljačem). Poseban su problem anonimne internetske stranice. Cijena jedne doze uglavnom je niža od cijene nedopuštenih droga. Društveni mediji potiču nove trendove i pomažu u razmjeni iskustava. Uporaba tih sredstava (poznatih pod nazivima „legalni stimulansi” ili „klupske”, „party”, „rekreativne” odnosno „dizajnerske” droge) vrlo se razlikuje unutar EU-a i čini se da je u laganom porastu, uz iznadprosječni rast u Irskoj, Poljskoj, Latviji i Ujedinjenoj Kraljevini. Broj osoba hospitaliziranih neposredno nakon konzumacije ostaje relativno nizak (što u nedostatku pouzdanih podataka može, ali i ne mora biti stvarni pokazatelj pravih štetnih učinaka).

2.9

U skladu s gore navedenim i u usporedbi s redovnim korisnicima, ovisnicima o nedopuštenim drogama, korisnici novih psihoaktivnih tvari (posebno u Ujedinjenoj Kraljevini, u kojoj je prikupljeno dosta podataka) do sada su uglavnom bili mladi i relativno imućni ljudi, nisu bili počinitelji kaznenih dijela, a u slučaju potrebe bili su spremniji podvrgnuti se liječenju. Budući da se radi o osobama koje su i dalje uključene u svoju obiteljsku i radnu sredinu, stope izlječenja uglavnom su dobre. U slučaju nesreće ili smrti, na njih se obično gleda kao na neočekivane osobne tragedije i radi toga ti događaji obično budu uvelike popraćeni od strane medija, a samim time i politike.

2.10

Imajući to u vidu, nije iznenađujuće da postoje velike razlike u stavu javnosti i politike u vezi s kontrolom novih psihoaktivnih tvari u različitim državama članicama EU-a, kao i diljem svijeta. Urugvaj je nedavno legalizirao kanabis. Novi Zeland će dozvoliti „prihvatljive” nove psihoaktivne tvari niskog rizika i kontrolirane kakvoće. Irska je drastično smanjila broj maloprodajnih mjesta, a Nizozemska i Kanada razmišljaju o istom. Ujedinjena Kraljevina tradicionalno je prednost davala zabrani proizvoda, pojedinačno ili u paketu, no sada razmatra alternativne strategije. Belgija planira zabraniti nekoliko skupina proizvoda. Uloženi su napori u ograničavanje prodaje nedopuštenih droga putem anonimnih stranica na internetu; međutim, prodaja dopuštenih droga će se, po svemu sudeći, znatno povećati.

3.1

Odlukom Vijeća iz 2005. godine (4) uspostavljen je okvir za razmjenu informacija, procjenu rizika i nadzor nad novim psihoaktivnim tvarima. Pokazalo se da je taj pristup reaktivan, da omogućava ograničeno prikupljanje podataka, da loše kategorizira rizike i da daje male mogućnosti za primjenu restriktivnih mjera. Godine 2011. Vijeće je od Komisije zatražilo da Odluku ažurira.

3.2

U ovom se prijedlogu iznose mjere koje se smatraju neophodnim, primjerice donošenje direktive kojom bi se izmijenila Okvirna odluka Vijeća (5) kojom se utvrđuju minimalne odredbe u području nedopuštene trgovine drogama. Time bi se definicija „droge” proširila na nove psihoaktivne tvari koje predstavljaju ozbiljne zdravstvene, socijalne i sigurnosne rizike i koje bi se, iz istih razloga kao i u slučaju tvari koje su već navedene u okviru relevantnih konvencija i protokola UN-a, podvrgnulo trajnim restriktivnim mjerama na tržištu EU-a.

3.3

Prijedlog uredbe o novim psihoaktivnim tvarima popraćen je internom procjenom utjecaja u kojoj se ističu razlike u dostupnosti podataka, stvarnoj uporabi, troškovima za zdravstvo te reakcijama javnosti i vlada diljem EU-a. Tamo gdje podaci nisu dostupni, navedene su procjene. Moguća politička rješenja procijenjena su u pogledu njihove učinkovitosti u postizanju ciljeva, njihovih gospodarskih, financijskih i socijalnih učinaka te proporcionalnosti i prihvaćenosti od strane dionika.

3.4

Prijedlog se temelji na članku 114. UFEU-a, čiji je cilj osigurati unaprjeđenje funkcioniranja unutarnjeg tržišta uz visoku razinu zdravstvene zaštite, sigurnosti i zaštite potrošača. Njegov je cilj skratiti vrijeme reagiranja na razini EU-a, omogućiti ciljane i primjerene reakcije, uhvatiti se u koštac s problemima dvostruke namjene i pomanjkanja pravne sigurnosti za legalne proizvođače i pružatelje usluga te povezati tržište za nove psihoaktivne tvari sa širim unutarnjim tržištem.

3.5

U Prijedlogu se zadaje vremenski okvir za prikupljanje podataka za zajedničko izvješće Komisije, Europskog centra za nadzor droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA), Europola i drugih usko uključenih europskih agencija (za lijekove, kemikalije i sigurnost hrane), koje će se temeljiti na ranim upozorenjima država članica o novootkrivenim novim psihoaktivnim tvarima.

3.6

To izvješće može dovesti do formalne procjene rizika od strane EMCDDA-a, koja bi zatim bila podloga za djelovanje Komisije. Predlažu se kriteriji koji bi pravili razliku između niskih, umjerenih i visokih rizika za zdravlje, društvo i sigurnost. Tamo gdje se rizici smatraju niskim, neće biti potrebno daljnje djelovanje. U slučaju umjerenog ili visokog rizika Komisija će moći uvesti privremenu ili trajnu zabranu prodaje određenih novih psihoaktivnih tvari te, u posebnim slučajevima, njihovu distribuciju, uvoz i izvoz.

3.7

Prijedlogom se predviđa ponovna procjena razine rizika ukoliko dođe do novih saznanja te redovito izvješćivanje i evaluacija primjene i učinkovitosti Uredbe. Istraživanja i analize će se nastaviti. Države članice obavezne su odrediti administrativne sankcije neophodne za provedbu tržišnih ograničenja i osigurati da su one učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Navedeno je da se Prijedlogom ne utječe izravno na proračun EU-a.

3.8

Uredba će stupiti na snagu dvadeset dana od dana objave u Službenom listu EU-a i bit će obvezujuća za države članice. Izvorna Odluka Vijeća (6) bit će poništena i zamijenjena.

4.1

EGSO je pozdravio Komunikaciju Komisije iz 2011. godine pod nazivom „Prema snažnijoj europskoj reakciji protiv droga” i Prijedlog uredbe o prekursorima za droge iz 2012. godine. EGSO je iščekivao prijedloge o „novim psihoaktivnim tvarima” te je predložio opće smjernice za učinkovito djelovanje na razini EU-a i na razini država članica.

4.2

U slučaju prekursora za droge posebnu pozornost je posvetio tome da se uključene strane (Komisija i ograničen broj ovlaštenih proizvođača, trgovaca i krajnjih korisnika) u cijelosti pridržavaju zahtjeva iz članka 12. Konvencije UN-a iz 1988. godine (7) koji zagovara suradnju u postizanju željenih rezultata. U tom posebnom slučaju, kad se radi o prenamjeni malih količina anhidrida octene kiseline potrebnih za proizvodnju heroina, željeni rezultati bi se mogli vrlo precizno definirati.

4.3

To još uvijek nije slučaj s novim psihoaktivnim tvarima s obzirom na ogromne razlike u njihovom stvarnom korištenju te stavu javnosti i političkim rješenjima u državama članicama i diljem svijeta. Često se ključni podaci ne prikupljaju i ne uspoređuju; pojedinačne tragedije privlače pažnju medija; reakcije politike nemaju uvijek podlogu u znanstvenim i profesionalnim savjetima te znaju biti u potpunoj suprotnosti s njima; drugi čimbenici koji izazivaju pomutnju, uključujući i puno rašireniju i štetniju konzumaciju alkohola i duhana, smatraju se previše osjetljivim da bi ih se uključilo u jedinstven regulatorni pristup; očit je generacijski jaz kod oglašavanja putem interneta i uloge društvenih medija u stvaranju mišljenja, preuzimanju rizika i rekreativnoj konzumaciji psihoaktivnih tvari, kako starih tako i novih.

4.4

U ovim vrlo teškim okolnostima za sve koji se pokušavaju uhvatiti u koštac s novim psihoaktivnim tvarima, mogu se navesti dva relevantna komentara iz prijašnjih mišljenja EGSO-a i to da „država članica svojim odgovorom na prijetnju ne bi smjela izazvati više štete nego sama prijetnja koju želi spriječiti” (8) te da bi se, kao i u slučaju mnogih drugih područja od interesa za zakonodavce, politike „morale zasnivati na podacima i dokazima, a ne obrnuto  (9)”. Ovo je lakše reći nego primijeniti u praksi.

4.5

Bojazan u vezi s postojećim prijedlozima nije ta da bi oni mogli prouzročiti štetu, već da nisu dovoljno dobri te da bi mogli odgoditi osmišljavanje širih međusektorskih i multidisciplinarnih pristupa zasnovanih na prikupljenim podacima, koji su potrebni za postizanje suglasja čak i o postojećem stanju, kao i o dugoročnim ciljevima za određene društvene skupine. Ako o ovom nije moguće unaprijed postići suglasje te pridobiti ikakvu političku i financijsku potporu, onda to treba i priznati u svakom prijedlogu uredbe na razini EU.

4.6

EGSO primjećuje da prijedlog ima druge ciljeve te se između ostalog bavi problemima dvostruke uporabe, prenamjenom dozvoljenih tvari unutar EU za proizvodnju nedozvoljenih tvari te pomanjkanjem pravne sigurnosti za „legalne subjekte”. Međutim, ovi ciljevi nisu kvantitativno opisani u procjeni učinka i u prijedlogu im je posvećeno malo pozornosti. Druge mogućnosti za uklanjanje manjkavosti koje postoje u ostalim zakonodavnim aktima uopće nisu uzete u obzir. Zato je teško znati je li odabrana pravna osnova (članak 114. UFEU-a) opravdana ili ne. Radi pojašnjavanja ovih i drugih pitanja mogli bi se koristiti statistički podaci za već popisanih 300 tvari.

4.7

EGSO je čvrstog mišljenja, što je više puta i ponovio, da je reguliranje ponude samo jedan dio rješenja te nije vjerojatno da će ono samo po sebi donijeti korisne i mjerljive rezultate. Veću pozornost treba posvetiti razumijevanju potražnje te predložiti bolje načine kako je zadovoljiti uz što manji rizik. Kao i uvijek, određena razina rizika nikad se ne može u potpunosti isključiti, ali se može znatno smanjiti. Od pomoći bi trebali biti bolji i na pravi način rasprostranjeni podaci.

4.8

EGSO također ističe da se primjena kaznenih sankcija mora ograničiti na one koji žele osigurati komercijalnu dobit od prodaje tvari za koje se već zna da su zabranjene ili da će uzrokovati ozbiljnu štetu ljudskom zdravlju. Ovo se posebno odnosi na nove psihoaktivne tvari kod kojih se za sada čini da je rizik niži nego kod „starih” ili zabranjenih psihoaktivnih tvari i u slučaju kad bi zatvaranje konzumenata u kaznionice, gdje bi neizbježno bili izloženi „starim” psihoaktivnim tvarima, bilo najgore moguće rješenje, kako za te osobe, tako i za društvo. To treba jasno naznačiti u prijedlogu, ako želimo da mjere budu vjerodostojne kod ugroženih dijelova populacije u EU-u, posebno kod izravno uključenih mladih ljudi.

5.1

Prijedlog nudi definicije nekih, ali ne i svih ključnih termina koji se upotrebljavaju, no ne objašnjava kako ih primijeniti na tom neobično strukturiranom, brzorastućem, dijelom zakonitom, dijelom nezakonitom, dijelom transparentnom te samo djelomično reguliranom tržištu za proizvode koji su velikim dijelom proizvedeni izvan EU-a. Pojam „gospodarski subjekt” nije definiran i stoga se pretpostavlja da može biti zakonit (prodavač koji nove psihoaktivne tvari prodaje direktno ili u prodavaonici pomoćnih proizvoda vezanih uz konzumaciju droga (headshop) ili putem interneta) ili nezakonit (prodavač lijekova na recept). Što znači „plasiranje na tržište” u kontekstu prodaje putem interneta gdje izvor može biti bilo gdje u svijetu? Zašto bi „smjese” trebale podrazumijevati samo dvije ili više nove psihoaktivne tvari a ne, na primjer, jednu novu psihoaktivnu tvar u kombinaciji s različitim količinama duhana, kofeina, biljki ili inertnih sredstava za punjenje? Ne bi li bilo bolje usredotočiti se na „konzumente” kao na „sve koji konzumiraju nove psihoaktivne tvari izvan liječničkog nadzora” umjesto na širu skupinu „potrošača” („osobe koje djeluju u svrhe koje su izvan njihova zanimanja, profesionalne djelatnosti ili profesije”) koja uglavnom ne trpi posljedice ove djelatnosti? Ne bi li se prijedlog koji želi biti proaktivan umjesto reaktivan trebao usredotočiti i na nove psihoaktivne tvari „za koje se može s vjerojatnošću očekivati da će se pojaviti, na temelju znanstvene procjene i sposobnosti prosuđivanja”? I što je najvažnije, zašto je obaveza dokazivanja s dobavljača, koji bi trebali pružati dokaze da su njihovi proizvodi „niskog rizika”, prebačena na EMCDDA i Komisiju, čime bi se moglo pomisliti da oni izdaju odobrenja za nove psihoaktivne tvari?

5.2

Definicija novih psihoaktivnih tvari također bi mogla biti jasnija kad bi se u okviru ovog Prijedloga riječ „nove” (što se odnosi samo na postojeće konvencije UN-a) zamijenila riječju „prijavljene”. Budući da se ove tvari ne podvrgavaju redovnom testiraju (niti bi mogle ni trebale) radi utvrđivanja njihovih psihoaktivnih svojstava u okviru uredbe REACH ili nekog sličnog zakonodavstva, postoji manjak podataka o tome koji bi broj molekula mogao, u manjoj ili većoj mjeri, proizvesti opisane učinke (ili bi se pustio na tržište s tim ciljem). Budući da se pojam „psihoaktivne tvari” upotrebljava samo kad se učinci osjete na ljudima, očigledna su ograničenja u pogledu pokusa na životinjama.

5.3

EGSO primjećuje, uz određenu dozu zabrinutosti, da je prijedlog usredotočen na pojedinačne tvari umjesto na smjese kojih ima više na tržištu. Utvrđeni su vremenski rokovi u kojima se agencije moraju odazvati, no nije utvrđen rok u kojem Komisija treba započeti izradu zajedničkog izvješća ili procjene rizika. Postupak započinje ako „nekoliko” država članica prepozna istu novu psihoaktivnu tvar. Zašto ne ako je u pitanju samo jedna, ukoliko trpi ozbiljne posljedice? Koliko je to „nekoliko”? Nije jasno kakvu će odluku donijeti Komisija u (vjerojatnom) slučaju kad agencije ne pruže dodatne informacije i, što je najvažnije, kad nema političke potpore država članica. Ne postoje odredbe u zakonodavstvu na razini EU-a ili država članica – primjerice, u propisima o označavanju i prodaji proizvoda, općoj zaštiti potrošača ili drugim zakonodavnim aktima vezanim uz kemikalije, lijekove i sigurnost hrane – prema kojima bi se moglo djelovati. Ukoliko se i dalje dozvoli postojanje prodavaonica pomoćnih proizvoda vezanih uz konzumaciju droga (headshop), trebalo bi ih u potpunosti uskladiti s postojećim zakonodavstvom o zaštiti potrošača.

5.4

EGSO je posebno zabrinut zbog manjka dodatnih financijskih sredstava za ovaj rad. Ukoliko se on može obavljati u okviru postojećih proračunskih sredstava, zašto se ovi postupci već ne primjenjuju? Mogu li se postići značajni rezultati bez ovih financijskih sredstava? Da li je stvarno potrebna uredba (namijenjena državama članicama) za određivanje načina međusobne suradnje različitih agencija EU-a ili se ovi unutarnji postupci mogu, s obzirom na dosadašnje iskustvo, brže mijenjati konsenzusom?

5.5

EGSO primjećuje da u procjeni učinka, na kojoj se temelji ovaj Prijedlog, nedostaju usporedni podaci iz svih država članica o konzumiranju novih psihoaktivnih tvari te njihovim učincima i troškovima za zdravstveni sustav. Ukoliko bi podaci pokazali da se troškovi pojavljuju posvuda i da su veliki, tada bi se djelovanje agencija EU-a činilo učinkovitim rješenjem. EGSO je zabrinut što prijedlog ne uspostavlja minimalne standarde izvješćivanja te zato smatra da bi trebalo odati veće priznanje i pružiti bolju potporu većinom dobrovoljnim nacionalnim kontaktnim točkama, koje putem „Reitoxa” pružaju ključne podatke.

5.6

EGSO se slaže da bi nove psihoaktivne tvari na osnovi prethodno dogovorenih kriterija i do sada raspoloživih dokaza, trebalo interno klasificirati kao tvari niskog, umjerenog ili visokog rizika. Ovo se, međutim, ne bi smjelo smatrati izdavanjem dozvole za sigurnu prodaju te svaki javno dostupan popis to treba istaknuti. S obzirom na pomanjkanje dostupnih podataka i poteškoće u izradi kvantitativne procjene rizika, može se očekivati ponovna klasifikacija na temelju dodatnih dokaza.

5.7

EGSO se također slaže sa sadašnjim smjernicama EMCDDA-a o procjeni rizika novih psihoaktivnih tvari prema kojima druge „stare” psihoaktivne tvari ili tvari koje su isključene, ali su u širokoj uporabi i poznatije su, kao na primjer heroin, kokain, kanabis, ekstazi, alkohol i duhan, treba na jednak način uključiti kao parametre. Ako to unatoč svim raspoloživim podacima nije moguće učiniti, onda isto neće biti moguće ni u slučaju novih psihoaktivnih tvari gdje će podaci biti slabo dostupni, nepotpuni i često proturječni; nove psihoaktivne tvari koje su nedavno plasirane na tržište mogu imati male učinke na društvo, kriminalitet ili okoliš, ali i dalje mogu biti jako opasne za ljudsko zdravlje ako se zloupotrebljavaju.

5.8

EGSO vjeruje da bi sveobuhvatni pristup prema ovisnosti o drogama vodio i prema bolje financiranim programima prevencije i liječenja na nacionalnoj razini. Od izuzetne važnosti bit će razumijevanje ponašanja i stavova različitih dobnih skupina (10 – 18, 18 – 25 i 25 +). Uloga društvenih medija i internetskih platformi za prodaju i pružanje savjeta već je značajna u oblikovanju trendova ili širenju upozorenja i sve će više utjecati na donošenje osobnih odluka u ovom području. Projekte koji će ovo pratiti treba podupirati i u cijelosti financirati. Odgovarajuća zaštita zdravlja trebala bi imati prednost pred pravosuđem i unutarnjim tržištem.

5.9

EGSO priznaje da će u određenom trenutku možda biti potrebno regulirati ovo područje; unatoč tomu, trenutno nije u potpunosti jasno jesu li ti zakonodavni akti potrebni te koji bi oblik oni trebali imati. Države članice primjećuju različite probleme, daju prednost različitim rješenjima i moraju imati mogućnost djelovanja u različitim vremenskim okvirima. Diljem svijeta postoje velike razlike koje se kreću od ograničavanja do dozvoljavanja. Korisno bi bilo pratiti razvoj događaja u dvije susjedne, gospodarski i kulturno slične države južne polutke, u Australiji i Novom Zelandu. Nužna će biti uska suradnja sa SAD-om i ostalim državama koje nude proizvode na internetu. Trgovinski pregovori s Kinom i Indijom trebali bi obuhvatiti i mjere kojima bi se ograničila proizvodnja i prodaja starih, isključenih i novih psihoaktivnih tvari.

5.10

Ovo je prije svega uistinu globalni problem i svaka sljedeća procjena utjecaja i prijedlog zakonodavstva trebali bi uključiti te dimenzije te razmotriti širi krug mogućnosti djelovanja, bez obzira što bi one prvotno mogle izgledati teško ostvarive na razini EU-a. EMCDDA će u tome igrati ključnu ulogu. Ukoliko je potrebno dodatno financiranje, treba ga omogućiti. Potrebno je bolje koordinirati relevantne istraživačke programe i njihove rezultate objavljivati široj javnosti. Ukoliko na bilo kojoj razini bude potrebno donošenje zakonskih akata, EGSO se nada da će postojati bolje uporište temeljeno na podacima za pronalaženje rješenja za gore navedene probleme.