6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/6

1.1

EU, države članice kao i njihovo civilno društvo nevjerojatno su bogat izvor tranzicijskog iskustva. Ovo bi se iskustvo trebalo bolje iskoristiti za postizanje stabilnosti putem promjena unutar Europe, u susjednim zemljama EU-a te diljem svijeta.

1.2

EU preuzima vodeću ulogu u trenutnim raspravama UN-a o razvojnom programu za razdoblje nakon 2015. godine te se mora zalagati za i konkretne buduće korake koji će se temeljiti na solidarnosti i dosljednim politikama. U obzir se trebaju uzeti ovo i prijašnja mišljenja EGSO-a (1).

1.3

Iskustvo na području tranzicije koje EU posjeduje treba pretočiti u praksu. EU mora bolje sistematizirati svoje pozitivno i negativno tranzicijsko iskustvo, dostupne instrumente potpore i podatke o bitnim čimbenicima. Bit će izrađen i akcijski plan za upotrebu tranzicijskih iskustava u postupku izrade programa. Bez odgađanja je potrebno ostvariti prijedlog o Europskom priručniku o tranziciji i druge prijedloge iz novijih dokumenata EU-a.

1.4

Vanjska politika EU-a mora postati jača, participativnija i otvorenija te učinkovitija i dosljednija. Politiku je potrebno usmjeriti ka promicanju ljudskih prava, temeljnih sloboda (uključujući i slobodu udruživanja i mirnog okupljanja) i vladavine prava te bi trebala pomoći u stvaranju poticajnog i demokratskog okruženja koje bi pojedincima i organizacijama civilnog društva (OCD) omogućilo sudjelovanje u oblikovanju politike i nadzoru nad provedbom. Potreban je dugoročni pristup.

1.5

Civilno i političko društvo EU-a uz njegove partnerske države mora igrati ključnu ulogu. U skladu s načelom EU-a o partnerstvu, sporazumi o partnerstvu, programi podrške i potpore ne smiju se odobriti bez strukturiranog dijaloga s civilnim društvom, posebice s organiziranim civilnim društvom. Dijalog s raznim socijalnim skupinama u partnerskim državama i uključivanje tih skupina, uključujući manjine i stanovnike udaljenih regija, treba posebno istaknuti.

1.6

Trenutno mnogo potencijalnih promotora održivog razvoja ne može primati potporu EU-a uslijed diskriminatornih administrativnih i ostalih pravila. Pozitivna diskriminacija (koja ne dopušta manipulaciju) i preduvjet da se u razvojne projekte uključe partneri s nedavnim tranzicijskim iskustvom potrebni su kako bi akteri koji prema sadašnjim procjenama imaju lošije rezultate imali iste uvjete. Kvaliteta projekata i rezultata mora biti na prvom mjestu.

1.7

Potrebno je pokrenuti nove mehanizme za suradnju, a već postojeće proširiti (vidi posebice točke 3.3.4., 3.3.6., 3.3.7. i 3.3.8.) kao što su primjerice program Twinning na svjetskoj razini, Taiex, Erasmus+, nova platforma za razmjenu, itd.

1.8

Potporu treba uskratiti organizacijama povezanima s autoritarnim režimima i/ili nedemokratskim praksama (npr. GoNGO-i, Žuti sindikati, itd.).

1.9

U pravilu, širi dijelovi društva u partnerskim državama trebaju dobiti sveobuhvatnu podršku.

1.10

Najbolji temelj za demokratsku promjenu, održivi razvoj, uključivi gospodarski rast, stabilno tržište te poboljšanu socijalnu skrb i zapošljavanje dobro su upravljanje i snažan pristup temeljen na pravima. Iskustvo je pokazalo da je snažno civilno društvo, naročito ako je organizirano, najbolja garancija uspjeha.

2.1

EGSO podržava široko poimanje održivog razvoja. Kao što je istaknulo Vijeće EU-a, to uključuje aspekte poput „demokratskog upravljanja, ljudskih prava i vladavine prava, gospodarske i socijalne dobrobiti kao i mira i stabilnosti“ (2).

2.2

Tranzicija se ukratko može definirati kao „stabilizacija, podržavanje demokracije, izgradnja institucija i kapaciteta, razmjena najboljih praksi te konsolidacija reformi kako bi promjene bile održive. Temelji se na solidarnosti i djelovanju pojedinaca, organizacija civilnog društva, vlada i ostalih.

2.3

Na dnevnom redu EGSO-a već se raspravljalo o nekoliko aspekata suradnje s tranzicijskim društvima (3). Cilj ovog mišljenja izaći je izvan okvira postojećih izvora i odraziti posebne interese litavskog predsjedanja EU-om i opće interese u ime europskog civilnog društva (također kao doprinos samitu Istočnog partnerstva u Vilniusu iz studenog 2013. godine te Danima europskog razvoja).

2.4

Novi razvoj događaja u partnerskim državama EU-a još je jedan razlog da se nadopuni postojeća politika. EGSO i dalje izražava zabrinutost zbog održivosti situacije u nekoliko susjednih država EU-a, Euromediteranskoj regiji i drugim partnerskim državama. Nekoliko pozitivnih promjena može se uočiti u regiji Zapadnog Balkana (primjećujući važnost pristupanja Hrvatske EU-u).

3.1.1

Kako bi se stvorile održive promjene, potrebno je uskladiti razne politike EU-a, programe i aktivnosti koji se odnose na iste regije ili politička područja i to u cilju stvaranja više sinergija i održavanja dosljednosti. Kapacitet za vanjsko djelovanje EU-a treba razvijati dalje, do te mjere da se zajedničke europske vrijednosti i ciljevi zaista mogu učinkovito podupirati na istinski europskoj razini (4).

3.1.2

„Dosljednost politike u cilju razvoja“ mora biti osigurana i pažljivije kontrolirana. Obaveza dosljednosti politike u cilju razvoja sadržana u članku 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (kako je izmijenjen u Lisabonskom ugovoru) trebala bi biti u središtu izrade politike i provedbe svih uredbi o instrumentima vanjskog djelovanja te se stoga izričito treba primjenjivati u svim politikama EU-a, programima i aktivnostima. Usklađenost novih inicijativa EU-a potrebno je ocijeniti u 100 % slučajeva. Svi programi (uključujući i njihovo ocjenjivanje i proračunska sredstva koja su za to izdvojena) trebali bi odražavati međunarodne odgovornosti i obaveze EU-a koje se tiču ljudskih prava i razvoja (uključujući i UN-ov Opći dogovor o pristupu temeljenom na ljudskim pravima) te bi se trebali usmjeriti na najmarginaliziranije i najslabije skupine. Također je važno pratiti je li u postupku tranzicije i europske integracije pozitivni razvoj događaja na jednom političkom području popraćen negativnim razvojem u drugom.

3.1.3

Potrebna je zajednička platforma kako bi se korisnicima na pristupačan način ponudio pregled postojećih instrumenata (poput potpora, natječaja, programa itd.) kojima upravljaju EU ili države članice, i koji imaju izravan ili neizravan vanjski utjecaj. Trebalo bi uzeti u obzir i uvođenje poveznice na portal Vaša Europa ili suradnju s istim. Potrebno je uložiti napore kako bi se uključile informacije za manje (također i podregionalne) organizacije. Dodatne ciljane skupine trebale bi biti institucije u članicama EU-a i društvima u tranziciji. Platformu treba podržati, na primjer, pomoću biltena ili Twittera.

3.1.4

EU treba težiti ka prikupljanju i usklađivanju djelatnosti EU-a i država članica u partnerskim državama i stvaranju sinergija između njih, te ka izbjegavanju pretjerane unutarnje konkurencije. Države članice mogle bi razmisliti o podjeli odgovornosti tako da razviju oblike zajedničke vanjske suradnje (koordinatori tranzicije, prevoditeljski centri, centri za pravnu pomoć, obrazovne ustanove itd.) na svom ili teritoriju partnerskih država.

3.2.1

Mehanizmi za vanjsko djelovanje EU-a moraju u što većoj mjeri omogućavati uključivanje, transparentnost i sudjelovanje kako bi osigurali osjećaj odgovornosti za razvoj i suradnju. Trenutno postoje nedostaci. Potrebno je ispitati potencijal načela partnerstva da ujedini civilno društvo i javne vlasti, primjerice, kao preduvjet za primanje potpora.

3.2.2

Uska i po mogućnosti strukturirana uključenost predstavnika civilnog i političkog društva preduvjet je dugoročnom posvećivanju reformama. Vidi također točku 1.5. U kreiranje i realizaciju svih aktivnosti na području razvoja i suradnje potrebno je uključiti OCD-e, uključujući socijalne partnere kako iz EU-a, tako i iz partnerskih država. Postojeća partnerstva moraju se jačati te također razvijati nova.

3.2.3

EGSO pritom želi dati svoj doprinos, a njegovi partneri diljem svijeta predstavljaju dragocjen izvor u tom pogledu, kakvim bi se mogli pokazati i postojeći forumi koji se redovito održavaju".

3.2.4

EU mora uložiti više napora kako bi razvio kapacitet aktera EU-a i partnerskih država. To se može postići financijskom pomoći, razmjenom iskustava, pružanjem obrazovanja i osposobljavanja te drugim vrstama programa.

3.2.5

Treba osigurati jednake mogućnosti za sudjelovanje raznih vlada i nevladinih činitelja kako u EU-u, tako i u partnerskim zemljama. Treba eliminirati stalnu izravnu i neizravnu diskriminaciju bilo koje vrste, uključujući pretjerano restriktivne kriterije podobnosti, tehničke i projektne zahtjeve, diskriminaciju u administrativnim pravilima, uključujući razlike u naknadama i/ili oporezivanju stručnjaka koji rade na istom projektu, zahtjeve za sufinanciranje (problemi s prihvaćanjem nenovčanih doprinosa), lobiranje država koje dovodi do nepravilnih ishoda itd. (5) Vidi točku 1.6.

3.2.6

Na području dijaloga i uključenosti u većoj je mjeri potrebno koristiti i promicati mogućnosti tehnologija 21. stoljeća, uključujući i instrumente e-vlade. Mogao bi se i izraditi poseban program za promicanje demokracije 2.0.

3.3.1

Sadašnji sustav EU-a i s njim povezane mogućnosti za financiranje i potporu često se kritiziraju da su nepotrebno komplicirani. EGSO pozdravlja najavljene planove da se od 2014. godine pojednostavne i izjednače vanjski instrumenti financiranja EU-a, uključujući i Europski instrument za susjedstvo te podržava udruživanje financijskih sredstava.

3.3.2

Kvaliteta prije svega. Posebno tranzicijsko stručno znanje i sposobnost razumjeti potrebe država partnera te im se prilagoditi, treba objektivno ocijeniti i jače ga vrednovati od prethodnih iskustava u provedbi EU projekata.

3.3.3

Postojeće iskustvo na području tranzicije koje posjeduje EU pri izradi vanjskih politika EU-a (uključujući razvoj) (6) treba bolje iskoristiti. Uspjeh i naučene lekcije potrebno je u potpunosti sistematizirati i detaljno proanalizirati. Nužno je koristiti zaključke koji će biti potpuno provedeni u praksi i uključeni u programski ciklus. Pri oblikovanju operativnih programa te ocjenjivanju i određivanju projektnih potpora i opsega itd., potrebne su konkretne mjere praćenja (koje se, između ostalog, oslanjaju na ovo znanje).

3.3.4

Potrebno je izraditi Europski priručnik o tranziciji, uključujući i za svrhe izrade programa, te ga proširiti s podatkovnom bazom stručnjaka na području tranzicije, koji dolaze iz vladinih i nevladinih sektora. Treba ga učiniti privlačnim kako bi partneri u njemu tražili stručnjake tega opširno promicati, posebice u partnerskim državama. Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje trebale bi delegacijama EU-a pripremiti kontrolnu listu o korištenju Priručnika pri izradi programa (on može biti, između ostalog, propisan kao obvezan izvor informacija za stručnjake koji sudjeluju u aktivnostima EU-a).

3.3.5

Europska komisija trebala bi pripremiti Akcijski plan o boljoj primjeni bogatog tranzicijskog iskustva EU-a u izradi programa. Tako bi se osiguralo njegovo sustavno korištenje na područjima gdje je to potrebno. Europska komisija također treba osigurati dostatne administrativne resurse za provedbu takvog plana.

3.3.6

S obzirom na to da već postoji širok spektar alata za dijeljenje iskustva na području tranzicije, bilo bi preporučljivo da Komisija organizira sustav međuresornog upravljanja, s ciljem prikupljanja iskustava i njihovog predstavljanja na jednom mjestu, na primjer, putem krovne platforme ili strukture.

3.3.7

Treba razmisliti i o daljnjem proširenju stručnih instrumenata EU-a temeljenih na potražnji, kao što su SOCIEUX ili MIEUX. Ovi instrumenti savršeni su alat za brzi odgovor na potrebe partnerskih država. Zemljopisno područje postojećih mehanizama za razmjenu iskustava koji se temelje na potrebi i drugih programa, posebice TAIEX, Twinning i Erasmus +, treba proširiti na cijeli svijet (osobito države AKP-a), pri čemu se predviđena sredstva za projekte već postojećih programa ne smiju smanjiti.

3.3.8

Treba uspostaviti koncept dvojne ili trojne suradnje (twinning/trioning) nevladinih organizacija, koji bi uključivao barem jednog partnera iz EU-15, jednog iz EU-13 i jednog iz zemlje u razvoju ili u tranziciji (7). Treba podržati i razmjenu iskustava među predstavnicima privatnog sektora.

3.3.9

Europski fond za razvoj mora postati pristupačniji za razmjenu nedavnih tranzicijskih iskustava zemalja članica EU-a.

3.3.10

Kako bi pretočile svoje iskustvo u učinkovitu potporu pri tranziciji, EU i države članice moraju osigurati dovoljna financijska sredstva i javnu potporu. EGSO uz to ponavlja da tranzicija i uloga pojedinaca, civilnog društva i države moraju biti jedan od aspekata Europske godine razvoja u 2015. godini.

4.1.1

Održiv rast uvjetovan je postizanjem najšire moguće suglasnosti u partnerskim društvima. Podržavanje demokracije, dobro upravljanje, temeljne slobode (uključujući i slobodu udruživanja i mirnog okupljanja, govora, neovisnosti medija itd.) građanskog odgoja, neformalnog i neslužbenog učenja, pravde i socijalne pravde na svim područjima i razinama je ključno.

4.1.2

Treba se snažnije usmjeriti na učinkovitost i rezultate politika i projekata. Njih se mora popratiti administrativnim i operativnim programima i mjerama potpore za pojedince. Učinkovitost se može postići samo poboljšanim usklađivanjem u partnerskim državama. Potrebno je ponuditi podršku i mogućnost savjetovanja.

4.1.3

Nediskriminacija, ravnopravno postupanje i proaktivno uključivanje partnera EU-a i svih članova njihovih društava (uključujući skupine kao što su žene, manjine itd.) ključno je kao opće načelo i preduvjet za vjerodostojnost EU-a. Naravno da je razlikovanje politika prema potrebama partnerske zemlje imperativ i treba ga se poboljšati. Istovremeno, EU ne bi trebao biti popustljiv prema „strateški važnim” zemljama samo zato što postoje uski interesi koji nisu povezani s održivim razvojem. Poštivanje ljudskih prava područje je na kojem EU i njegovi partneri moraju zajednički raditi.

4.1.4

Predstavnici EU-a moraju biti i „moderatori/facilitatori” (analizirati lokalne potrebe te podržavati i promicati dijalog između lokalnih dionika) i „stručnjaci” (dijeliti prijašnje iskustvo i primjenjivati lekcije naučene tijekom rada na tranziciji).

4.1.5

Širi dijelovi društva u partnerskim zemljama trebaju dobiti sveobuhvatnu podršku. Trenutno se vladine institucije, a u nekim slučajevima organizacije civilnog društva (uključujući socijalne partnere), mladi i istraživači smatraju ključnim ciljanim skupinama za pomoć EU-a. Održiv razvoj i demokratske promjene zahtijevaju sveobuhvatnu podršku i blisku suradnju s „ambasadorima“, „pokretačima/voditeljima“ ili „licima održivih promjena“ iz civilnog društva te s njegovim voditeljima i mrežama, ali ne smije se stati na tome. Potrebna je univerzalna, široko dostupna i vidljiva podrška partnerima i njihovim društvima. Podrška susjednim državama i njihova integracija u EU ne smije se doživljavati kao nagrada za nekolicinu odabranih. Vidljiva poboljšanja na područjima poput obrazovanja i znanosti (uključujući reforme strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, aktivnosti za djecu itd. (8)), gospodarstva s niskim emisijama ugljika, infrastrukture te javnih i socijalnih usluga (uključujući IKT, zdravstvo, igrališta itd.), dostojanstvenog rada, kvalitetnih mogućnosti zapošljavanja, jednakosti spolova, potpore društveno i gospodarski ranjivima i autohtonom stanovništvu, socijalnih pokreta i uvjeta koji omogućuju poslovni razvoj (uključujući jačanje i uključivanje socijalnih partnera (9)) itd. poticat će promjenu i veću suglasnost oko proeuropske orijentacije.

4.1.6

U državama s demokratskim deficitom može se dogoditi da se sredstva namijenjena za službene institucije ili koja se putem njih dodjeljuju ne troše u socijalne svrhe, već za potporu režimu te da se doista demokratskim organizacijama civilnog društva ne pruži prilika da se prijave. Uspostavljanje Europske zaklade za demokraciju nesumnjivo je važan i već dugo potreban korak. Međutim, Europska zaklada za demokraciju ne može sama riješiti ove dalekosežne probleme. Djelomično rješenje je „sveobuhvatno mapiranje organizacija civilnog društva” i drugih primatelja pomoći u regiji (10). Također u većoj mjeri treba podržati lokalno/neformalno civilno društvo i građanske inicijative, a nekoliko država članica EU-a ima iskustva u fleksibilnom financiranju projekata. Istovremeno se mora povećati postotak pomoći koja se raspodjeljuje kroz civilno društvo, a posebice kada je riječ o autoritarnim režimima.

4.1.7

Posebnu pažnju treba posvetiti tranzicijskim prilikama u južnim i istočnim mediteranskim zemljama, gdje su demokracija, ljudska prava i prava žena ozbiljno ugroženi, kao i potrebi da se osigura jača potpora EU-a civilnom društvu i ženskim organizacijama.

4.1.8

Općenito govoreći, EU mora pažljivo analizirati i prilagoditi se različitim apsorpcijskim kapacitetima i specifičnim značajkama u partnerskim zemljama.

4.1.9

Nakon što završe prve faze tranzicije i postigne se relativno blagostanje, EU mora dijeliti svoje iskustvo o tome kako osigurati stalnu vanjsku i unutarnju potporu za razvoj, između ostaloga i civilnog društva.

4.2.1

Ključnu ulogu u razvoju tranzicijskih društava (u skladu s konceptom "gospodarske preobrazbe" u raspravama na temu razdoblja nakon 2015.) moraju imati uključiv gospodarski rast i stabilno tržište uz poboljšanu dobrobit i zapošljavanje te pametnu gospodarsku liberalizaciju. Sigurna i poticajna investicijska klima mora se poticati i štititi putem međunarodnih sporazuma unutar multilateralnih okvira poput WTO-a, OECD-a itd.

4.2.2

Ključ za održivost je vladavina prava odnosno neovisan pravni sustav koje ne može biti ugrožen korupcijom ili diktaturom. Nezavisne organizacije civilnog društva koje se ne mogu zastrašiti, pristup informacijama, socijalna zaštita i mogućnosti dostojanstvenog rada, znanstvena i tehnička suradnja, energetska učinkovitost/neovisnost te zaštita okoliša prijeko su potrebni.

4.2.3

Moraju se poboljšati trgovinski uvjeti te, kada je to moguće, koristiti dubinski i sveobuhvatni sporazumi o slobodnoj trgovini kojima je cilj "preći granice" kako bi se promicalo kontinuirano usklađivanje pravila, načela i standarda u tehničkim propisima EU-a i u njihovoj provedbi. Cilj za partnere EU-a trebala bi biti snažna i uključiva gospodarstva čime bi se stalno smanjivala njihova ovisnost o vanjskoj pomoći, a ovo je još jedno područje u kojem je važno razmjenjivati iskustva.

4.2.4

Kada je riječ o autoritarnim režimima, prednost se mora dati dijalogu i pomoći neovisnim poduzećima (kao i sindikatima i drugim organizacijama civilnog društva). U svakom slučaju mala i srednja poduzeća moraju dobiti važniju ulogu kao akteri održivosti, vladavine prava i razvoja u gospodarstvu. Dodatnu ulogu mogu igrati i vijeća stranih ulagača te drugi partneri OCD-a.

4.3.1

Kada je riječ o razvojnom programu za razdoblje nakon 2015. godine, EGSO i druga tijela već su ukazali na potrebu bliske i učinkovite suradnje između EU-a, UN-a i drugih međunarodnih tijela.

4.3.2

EU također u obzir mora uzeti druge nedavne događaje, uključujući pokretanje Partnerstva za otvorenu vlast (ova je inicijativa od osobite važnosti za EGSO te odražava gore navedeno načelo partnerstva). Utjecaj planiranog Transatlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva te drugih sličnih sporazuma treba biti pomno isplaniran i kontroliran, s obzirom na njihove posljedice za razvojnu suradnju i tranziciju.

4.3.3

U pogledu poštivanja temeljnih gospodarskih i socijalnih prava potrebno je bolje upotrijebiti i podržavati ulogu i potencijal globalnih privatnih poduzeća i stranih ulagača koji dijele vrijednosti EU-a.

4.3.4

Potrebno je isplanirati sveobuhvatnu studiju kojom će se razmotriti najbolje prakse globalnih zaklada i organizacija civilnog društva te instrumenti koje one koriste u tranzicijskim zemljama.