6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/79

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja ovaj Prijedlog direktive kojom bi se uvela normizacija podataka za elektroničko fakturiranje u cilju definiranja jedinstvenog modela podataka od strane europskog odbora za normizaciju CEN.

1.2

U stvarnosti rascjepkanog tržišta, gdje su pokušaji opće upotrebe elektroničkog fakturiranja dosad bili uglavnom individualne naravi te su se koristili međusobno različiti kriteriji koji onemogućuju prekograničnu razmjenu elektroničkih računa, stvaranje jedinstvene europske norme ključan je instrument za razvoj jedinstvenog tržišta i važan korak ka eliminaciji prepreka koje trenutno stoje na putu sudjelovanju na tržištu.

1.3

U prosincu 2010. Europska komisija predstavila je Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija Komunikaciju o Prednostima korištenja elektroničkog fakturiranja za Europu (1), o kojoj se EGSO imao priliku očitovati (2).

1.4

Među preporukama skupine stručnjaka za elektroničko fakturiranje, koju je osnovala Komisija s ciljem analize prepreka koje onemogućuju brže usvajanje elektroničkog fakturiranja u Europskoj uniji (EU), nalazi se i preporuka „usvajanja, od strane svih sudionika, kako javnih, tako i privatnih, zajedničke norme za sadržaj računa i jedinstvenog modela podataka – UN/CEFACT Cross-Industry Invoice (CII) v.2.“ Potrebno je istaknuti da se većina ispitanika prilikom javnog savjetovanja složila s tom i s drugim preporukama spomenutima u izvješću. Ovaj podatak kao i ostale specifikacije (CWA 16356 i CWA 16562 i financijski račun osnovan na metodologiji norme ISO 20022) uključeni su u ovaj Prijedlog direktive. EGSO pozdravlja uključenje ovih specifikacija koje predstavljaju rezultat dugoročnog rada stručnjaka.

1.5

Međutim, EGSO ne može sakriti svoje iznenađenje i neslaganje u vezi s činjenicom da ništa nije rečeno o datumu do kojeg CEN mora izraditi prijedlog europske norme za semantički podatkovni model osnovnog elektroničkog računa. Određivanje roka predviđeno je člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EU) No 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća, a u postojećem Prijedlogu direktive ipak se ne spominje ništa o tome, što to nikako nije u skladu s važnosti i neodgodivosti stvaranja norme.

1.6

Također, što se roka tiče, EGSO bi htio izraziti svoju zabrinutost činjenicom da Prijedlog direktive predviđa prijelazni rok u trajanju od 48 mjeseci. Taj rok je predug i ne samo da nije u skladu s ciljem najavljenim za prijelaz na sustav elektroničke javne nabave do 2016. godine, već nije u skladu ni s realnim stanjem stvari i trenutnim tehnološkim napretkom, a ni sa željama gospodarskih subjekata. To razdoblje moglo bi dodatno produbiti jaz među državama članicama i utrti put Europi koja se na tom području kreće u dvije brzine.- Čak bi moglo stvoriti i dodatne zapreke za pristup tržištima, sve dok Direktiva u potpunosti ne bude prihvaćena u svim državama članicama. Na području elektroničkog fakturiranja dosad je postignut značajan napredak, čak i u zemljama koje prolaze kroz tešku gospodarsku i financijsku krizu, poput primjerice Italije ili Portugala, što nam ukazuje na to da je ostvarenje ovog važnog projekta izvedivo i u kraćem roku. Stoga je skraćivanje rokova moguće i poželjno.

1.7

Kao što je EGSO već ranije tvrdio (3), normizacija i interoperabilnost sustava ključni su za uspjeh projekta elektroničkog fakturiranja i razvoja unutarnjeg tržišta koji se pomoću njega nastoji ostvariti, zbog čega je potrebno što je moguće prije započeti borbu protiv trenutne rascjepkanosti tržišta. Također, rok od deset godina određen za analizu rezultata primjene Direktive na unutarnje tržište i na usvajanje elektroničkog fakturiranja neadekvatan je, tj. čak nespojiv s brzinom tehnološkog razvoja prisutnog na tržištu koje se konstantno mijenja.

1.8

Postojeći Prijedlog direktive ograničava se na jamčenje da „javni i privatni naručitelji neće odbiti elektroničke račune koji budu u skladu s europskom normom“ koju će ustanoviti CEN. EGSO se pita ne bi li svi dosadašnji napori proizašli iz znatnih ulaganja u ljudske i financijske resurse, opravdali širi cilj, odnosno stvarnu ujednačenost postupaka i sveopće prihvaćanje budućeg elektroničkog fakturiranja među svim sudionicima, kako privatnima tako i javnima. Takav bi cilj istinski služio ambicijama stvaranja jedinstvenog tržišta i javne administracije bez papirnih dokumenata.

1.9

EGSO podupire široku upotrebu elektroničkog fakturiranja. Međutim, njegovi potencijali mogu se iskoristiti samo ako su sustavi interoperabilni i ako omogućuju razmjenu podataka. Tržište javne nabave, sa svojom transparentnosti i točnosti koje se od njega zahtijevaju, koje moraju biti na višoj razini nego na drugim tržištima, mora služiti kao dobar primjer i širiti svoju dobru praksu na druga tržišta. Uspostava elektroničkog fakturiranja na područje ugovora o javnoj nabavi te usvajanje elektroničke javne nabave „od početka do kraja“ stoga su neodgodivi i poželjni. U tom kontekstu EGSO ponovno izražava svoju potporu i želju da elektronička javna nabava „od početka do kraja“ što prije postane stvarnost, kao što je to već naveo u svom mišljenju na tu temu (4).

1.10

Osnovne norme za elektroničko fakturiranje već su bile proučene, posebice u okviru programa PEPPOL (Pan-European Public Procurement Online - Sveeuropska javna nabava putem interneta) (5), koji je financirala Europska komisija. Konačno izvješće za taj projekt objavljeno je u studenom 2012. godine. U sklopu Projekta PEPPOL definirane su, na temelju radionice CEN BII (Business Interoperability Interfaces for Public Procurement in Europe – Sučelja za poslovnu interoperabilnost za javnu nabavu u Europi) različite specifikacije interoperabilnosti, (Business Interoperability Specifications – BIS), odnosno specifikacije elektroničkog fakturiranja. Taj je model specifikacija bio široko prihvaćen među sudionicima konzorcija. EGSO inzistira da se iskoristi već odrađeni posao, koji nadilazi definiranje podataka elektroničkog računa. Osim toga čini se da tako žele i sudionici konzorcija. Na taj će se način izbjeći ili svesti na minimum rizik od ponavljanja istog posla i rasipanja resursa na nove studije ili ponovnog investiranja od strane zemalja članica i gospodarskih subjekata koji bi, došavši do određenih rješenja zahvaljujući studijama u koje su investirali, ubrzo shvatili da ta rješenja već postoje.

1.11

Budući da na europskom tržištu prevladavaju mala i srednja poduzeća (MSP), EGSO preporučuje da se njihovi interesi zaštite tako da se usvoji dostupno i široko primjenjivo rješenje, kako na financijskoj, tako i na tehnološkoj razini, te da se na taj način pridonese uklanjanju postojećih prepreka sudjelovanju MSP-a u tržišnoj utakmici. Jedino tako domino-efekt koji se želi postići može imati realnog učinka, a ovakva inicijativa može biti važna za postizanje značajnih ušteda financijskih i ljudskih resursa, za borbu protiv prijevara i neplaćanja poreza te za skraćivanje rokova plaćanja.

1.12

EGSO također preporučuje, kao što je već imao priliku spomenuti (6), da se uzmu u obzir potrebe i interesi potrošača, s obzirom na to da samo osobe s poznavanjem informacijskih tehnologija mogu imati realne koristi od elektroničke javne nabave, te podsjeća na potrebu pružanja osposobljavanja masovnih razmjera u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT).

1.13

Također, što se potrošača tiče, EGSO želi još jednom istaknuti svoju zabrinutost za zaštitu interesa osoba s invaliditetom. Potrebno je osigurati da nacrt dokumenta bude univerzalne naravi, da se uzmu o obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom te da dokument bude u skladu s pravilima nediskriminacije na području invaliditeta, utvrđenima člankom 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koju je ratificirala Europska unija.

2.1

Cilj je ovog Prijedloga direktive odgovoriti na nedostatak zakonodavstva neophodnog za uspostavu javne uprave bez papirnatih dokumenata, koja predstavlja jedan od prioriteta Digitalnog programa koji je jedan od vodećih predvodnika strategije Europa 2020.

2.2

Komisija smatra da je instrument u obliku direktive primjeren i u skladu s ciljem koji se želi postići; također obvezuje države članice da postignu određeni cilj dajući im istovremeno slobodu izbora pri odluci kako to učiniti.-

2.3

Moderniziranje javne uprave jedan je od pet prioriteta Komisijine Godišnje analize rasta u 2012. i 2013. godini. Reforma režima javne nabave, digitalizacija javne uprave i njezino rasterećenje te povećanje transparentnosti predstavljaju faktore rasta koji osuvremenjuju javnu administraciju i čine je učinkovitom te donose financijsku korist, na ekološkoj i gospodarskoj razini, u iznosu od 2,3 milijarde eura.

2.4

Unatoč postojanju različitih metoda elektroničkog fakturiranja i platformi za elektroničku javnu nabavu, one u većini država članica nisu u širokoj upotrebi, a elektroničko fakturiranje predstavlja tek 4 do 15 % svih izdanih ili primljenih računa. Nadalje, unutarnje elektroničko tržište ne funkcionira.

2.5

Treba dodati da se formati koji se upotrebljavaju za elektroničko fakturiranje i platforme za javnu nabavu međusobno razlikuju te su vrlo često međusobno inkompatibilni, što prisiljava gospodarske subjekte na poštovanje različitih zahtjeva fakturiranja u različitim zemljama članicama u kojima žele sudjelovati u natječajima za javnu nabavu, uzrokujući pritom znatne troškove prilagodbe. To predstavlja prepreku slobodnom tržištu te obeshrabruje neke gospodarske subjekte u sudjelovanju u postupcima javne nabave.

2.6

Stvaranje jedinstvene europske norme za elektroničko fakturiranje i interoperabilnost sustava fakturiranja koja iz toga proizlazi te ujednačenost postupaka elektroničke javne nabave „od početka do kraja“ važne su mjere u uklanjanju trenutnih prepreka natjecanju.

2.7

U Izvješću iz 2010. godine o procjeni Akcijskog plana za elektroničku javnu nabavu iz 2004. (7), koji prati Zelenu knjigu u vezi sa širenjem upotrebe elektroničke javne nabave u EU-u (8), Komisiji se savjetuje da svede na minimum rizik od decentraliziranog i rascjepkanog pristupa te su izdvojeni neki bitni elementi koje treba sagledati:

3.1

Cilj Direktive je uspostaviti europsku normu za semantički podatkovni model (9) osnovnog elektroničkog računa (10) koja bi bila tehnološki neutralna te bi jamčila zaštitu osobnih podataka u skladu s Direktivom 95/46/EZ.

3.2

Nadležni europski organ za normizaciju tj. Europski odbor za normizaciju (CEN), bit će zadužen za izradu modela.

3.3

U Prijedlogu direktive nije određen rok unutar kojeg Komisija mora predati zahtjev za prijedlog norme organu za normizaciju, niti rok za predaju prijedloga od strane istog, što je važno i poželjno.

3.4

Od zemalja članica se traži da osiguraju prihvaćanje elektroničkih računa kako od strane naručitelja tako i od ugovornih strana, pod uvjetom da su računi u skladu s europskom normom koja će biti definirana.

3.5

Od država članica se traži da u maksimalnom roku od 48 mjeseci prihvate Direktivu te da objave potrebne zakone i nacionalne propise.

3.6

Izvještaj o učincima Direktive na unutarnje tržište i usvajanje elektroničkog fakturiranja na području javne nabave mora biti predstavljeno Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 30. lipnja 2023. EGSO smatra da je ova naknadna studija od ključne važnosti te da je potrebno osmisliti instrumente nadzora koji će omogućiti mjerenje učinaka usvajanja Direktive, kako u pogledu troškova potrebnih za njezinu provedbu, tako i na razini ušteda koje nastaju njezinim korištenjem.

4.1

Neke države članice već jesu ili će tek uvesti sustav elektroničkog fakturiranja, s obaveznim izdavanjem računa putem računalnih sustava za fakturiranje. U Portugalu je primjerice izdavanje računa putem računalnih sustava za fakturiranje, koje je ovlastilo porezno tijelo, obavezno za sve gospodarske subjekte, osim za one čija zarada ne premašuje 150 000 eura te za one koji izdaju manje od 1 000 računa godišnje.

Elektronička javna nabava u toj je zemlji obavezna od 2009. godine. U Švedskoj, Danskoj i Finskoj elektroničko fakturiranje obavezno je u određenim postupcima javne nabave. U Austriji i Italiji elektroničko fakturiranje je u procesu uvođenja a u Italiji će postati obavezno od 2014. godine.

4.2

Ispitivanje objavljeno u siječnju 2011., koje je za Institut za građevinarstvo i nekretnine (IGI, Instituto da Construção e do Imobiliário) provela Portugalska udruga za tržišta javne nabave, nudi sugestije za poboljšanje procesa elektroničke javne nabave. Trebalo bi ga uzeti u obzir pri pripremi europskog modela javne nabave i modela elektroničkog fakturiranja. Studija naglašava važnost ujednačenosti djelovanja platformi, veće interoperabilnosti među platformama i ostalim uslugama te pojednostavnjenje mehanizama i zahtjeva u vezi s elektroničkim potpisima.

4.3

Među prednostima koje elektroničko fakturiranje pri javnoj nabavi nudi ugovornim stranama su:

4.4

Među prednostima koje elektroničko fakturiranje u okviru javne nabave nudi naručiteljima su:

4.5

I na kraju, što se nedostataka tiče, moguće je izdvojiti sljedeće: