6.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 67/145

1.1

EGSO zagovara da europsko zalaganje bude proaktivno, ambiciozno i stvarno glede mogućih postignuća, u skladu s EGSO-ovim mišljenjem o "Planu za ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 za razdoblje do 2050." (1), i prilagodljivo promjenama u globalnome okruženju. Odražavanje svih triju stupova održivosti, kao i transparentnost te odgovornost, preduvjeti su za bilo kakav uspješan budući dogovor o klimi. EU koji je u stanju nositi se s vanjskim izazovima moći će također pružiti svojim građanima novi poticajni diskurs.

1.2

Komisijin dokument pruža sveobuhvatan temelj za raspravu o pripremama za dolazeće pregovore o promjeni klime, s ciljem postizanja prihvatljivog globalnoga sporazuma za 2015.

1.3

Odbor cijeni korake usmjerene ka bavljenju važnim načelima očekivanoga globalnoga sporazuma i podupire Komisiju u njezinu daljnjemu pripremnom radu potrebnom za uspostavu uključivog, ambicioznog, učinkovitog, poštenog, nepristranog, transparentnog i obvezujućeg okvira za taj sporazum. Međunarodni pregovori o promjeni klime trebaju biti forum u kojemu zemlje jedna drugu ohrabruju na napredovanje, a ne jedna drugoj otežavaju.

1.4

U daljnjem je radu nužno usredotočiti se na opće prihvaćanje globalnoga sporazuma za 2015. jer se odnos snaga na globalnoj geopolitičkoj i gospodarskoj karti znatno promijenio u kratkom vremenskom razdoblju. Te dubinske promjene moraju se uzeti u obzir, a uloga klimatske i energetske politike EU-a tijekom gospodarskoga pada i u godinama koje dolaze mora se pažljivo procijeniti. EGSO iznova naglašava svoj stav iz mišljenja o Sedmom akcijskom programu za okoliš (2), da pretjeranom uporabom financijskih i prirodnih resursa nije pokrenuta samo financijska i gospodarska, nego i ekološka kriza (promjena klime jedna je od njezinih pojavnosti) te da je za njihovo nadvladavanje potreban posve nov pristup, kakav je ugrađen u strategiju održivosti EU-a. Gospodarstvo budućnosti morat će se uvelike temeljiti na nefosilnim energetskim izvorima. Iako politika EU-a ostaje ambiciozna, treba postaviti postupne ciljeve koji poštuju globalni okoliš, a bilo kakva uvjetovanja treba jasno odrediti.

1.5

Međunarodno gospodarsko okružje i općeprihvaćeni postupak upravljanja oblikovat će u konačnici daljnje rasprave o budućem globalnom klimatskom ugovoru. Postupak će voditi glavne gospodarske sile. EU se mora temeljito pripremiti da igra svoju ulogu globalnoga vodstva vlastitim primjerom. EU mora, međutim, paziti da ne izgubi svoju trenutačno neospornu vodeću ulogu u pitanjima klimatskih promjena i tehnološkom razvoju. Daljnja je (nepristrana) analiza potrebna da se globalno procijeni Protokol iz Kyota, uključujući sve njegove dobre i loše strane, a pouku treba izvući s ciljem osmišljanja sporazuma za 2015. Temelj za daljnji razvoj događaja također će biti predstojeće (2014.) peti izvještaj o procjeni Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC).

1.6

Trenutačno opstaje opća znanstvena suglasnost da bi bilo posve nepodnošljivo dopustiti porast globalnih temperatura za više od dva stupnja iznad razina iz 1990. te da razine stakleničkih plinova u atmosferi treba ustaliti na sadašnjim razinama. Da bi se to postiglo, ispuštanje stakleničkih plinova treba drastično smanjiti. Sada, međutim, razine stakleničkih plinova nastavljaju rasti iz godine u godinu. Pozitivno je to što se poduzima više napora da se emisije ograniče, ali oni još nisu dovoljni da se razine emisija ustale. Opći cilj novoga kruga pregovora mora stoga biti da se ubrizga nova hitnost u taj postupak i osiguraju mnogo ambicioznije obveze te djelovanje svih zemalja i svih dijelova društva.

1.7

Interese pregovaračkih strana treba točno analizirati, kao i sinergije prepoznate u pripremnoj fazi, kako bi se izbjegao mogući sukob interesa i gradilo na sinergijama. Ambiciozne i stvarne mjere i ciljeve treba postići suglasno i u međudjelovanju s onima koji će te mjere provoditi. Pozitivni bi poticaji mogli olakšati opće prihvaćanje preporučenih mjera i ciljeva te osigurati njihovu temeljitu provedbu.

1.8

To se može postići samo transparentnom i temeljitom procjenom učinkovitosti, troškova i pozitivnoga utjecaja klimatskih politika na gospodarstvo i društvo u cjelini. Odbor se slaže s Komisijinom izjavom da sporazum za 2015. mora biti uključiv tako što će se njime osigurati da obveze budu primjenjive na sve zemlje - kako razvijene tako nerazvijene.

1.9

Aktivnosti i koraci poduzeti na osnovnoj razini (zajednice, sektori) bez novog globalnog klimatskoga sporazuma savršen su primjer proaktivnog pristupa civilnoga društva u cjelini. Zapravo, civilno društvo mora igrati ključnu ulogu, posebice u ostvarenju politika i ciljeva sporazuma za 2015. Civilno društvo mora također zagovarati ulaganje većih političkih napora i zahtijevati od donosioca odluka da održe obećanje o većoj zaštiti klime (npr. putem obveza da prekinu subvencionirati fosilna goriva). Zbog toga usvojene politike moraju ispuniti zahtjeve transparentnosti i odgovornosti koje civilno društvo postavlja, izbjegavajući društvene i gospodarske nejednakosti. Sporazum za 2015. bio bi prvi korak na putu globalnog energetskoga prijelaza.

1.10

Kako bi pokazala svoju vodeću ulogu i imala veći utjecaj na međunarodne pregovore, EU se treba čvrsto obvezati na zahtjevnije ciljeve za 2020. i 2030. i pokazati da je provedba takvih ciljeva sastavni dio njezinih planova gospodarskoga oporavka i prijelaza k održivijoj budućnosti. Odbor stoga nastavlja zahtijevati punu provedbu svih postojećih s ugljikom povezanih ciljeva za 2020. i ponovno razmatra pooštrenje cilja za stakleničke plinove za 2020. na smanjenje od 25 %, u okviru dogovora o smanjenju od 80-95 % do 2050. Odbor nastavlja zahtijevati od EU-a da usvoji okvirni cilj za smanjenje stakleničkih plinova za 40 % do 2030. a za 60 % do 2040., te da nastavi provoditi zakonski obvezujuće politike kojima bi se ta smanjenja ostvarila. Takvi su dugoročni okvirni ciljevi nužni kao mjerila koja će ulagačima i donositeljima odluka pružiti predvidljivost i postojanost. Oni će također međunarodnim pregovorima pružiti snažnu referentnu razinu ambicioznosti.

1.11

Teško je zamisliti kako je moguće uskladiti različite interese već samih glavnih igrača u postojećem pregovaračkom sustavu "ograniči i trguj". Mnogi dionici izražavaju suzdržanost i predlažu alternative za budući pregovarački okvir. Zamjenske mogućnosti za novo poimanje sporazuma treba istražiti temeljem projekata poput "ugljičnog proračuna" ili globalne "ugljične pristojbe", ili indijskoga prijedloga da se svakome tko živi na ovome planetu dodijele prava na emisiju ugljika, ili spleta svega navedenoga.

1.12

EGSO posve podupire Komisijin stav da ne možemo čekati dok sporazum za 2015. ne stupi na snagu 2020. godine; koraci koje poduzmemo od sada do 2020. bit će ključni za stavljanje politika na pravi put. Te je korake potrebno dobro promisliti i utemeljiti na stvarnim i opipljivim postignućima na poljima znanosti, tehnologije i razvoja, kako je EGSO raspravio u svojemu mišljenju "Plan za ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 za razdoblje do 2050." (3)

2.1

U 2011. godini međunarodna je zajednica pokrenula pregovore o novom međunarodnome sporazumu kako bi zajedno djelovala da zaštiti Zemljin klimatski sustav. O tome sporazumu, koji treba dovršiti do kraja 2015. a primjenjivati od 2020. nadalje, trenutačno se pregovara kroz postupak poznat kao "Durbanska platforma za poboljšano djelovanje" (ADP)

2.2

sporazum za 2015. treba do 2020. objediniti sadašnje šarenilo obvezujućih i neobvezujućih sporazuma pod UN-ovom Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama (Konvencija) u jedan sveobuhvatan sustav.

2.3

Postupak obvezivanja jednostrane naravi ("od baze prema vrhu") iz konferencija u Kopenhagenu i Cancunu omogućuje uključiviji međunarodni pristup.

2.4

Pri oblikovanju sporazuma za 2015. trebat ćemo izvlačiti pouke iz uspjeha i nedostataka Konvencije, Protokola iz Kyota i postupka Kopenhagen-Cancun. Morat ćemo se odmaknuti od predloška Sjever-Jug, koji odražava svijet 1990-ih, prema jednome koji se temelji na uzajamnoj međuovisnosti i podijeljenoj odgovornosti.

3.1

U svojemu mišljenju o Sedmom akcijskom programu zaštite okoliša (4) EGSO je već naglasio podudaranja između financijske i ekološke krize, obje izazvane neodrživom uporabom gospodarskih i prirodnih resursa. U tome smatra da "odgovor na ekološku krizu treba biti osmišljen nalik mjerama poduzetim u fiskalnom ugovoru u odgovoru na financijsku krizu, s jasnim zahtjevima, jasnim pokazateljima, provjerama i kaznama". To također vrijedi za predstojeće razgovore o klimi, koji moraju poslati jasnu poruku o razvoju globalnog gospodarstva s niskom razinom emisija CO2 i učinkovitim korištenjem resursa.

3.2

Dogodile su se važne geopolitičke promjene i treba ih uzeti u obzir u pripremi pregovaračke strategije. U kratkom vremenskom razdoblju, odnos snaga na globalnoj geopolitičkoj i gospodarskoj karti uvelike se promijenio. Te je duboke promjene dijelom prouzročila financijska kriza, povezana s gospodarskom krizom u EU-u, dok je stopa poslovnih ulaganja pala s 23 boda (2008.) na 18,3 boda (prva polovica 2013.)(Eurostat). Ulogu klimatske i energetske politike EU-a tijekom gospodarskoga pada treba pažljivo proučiti pri oblikovanju predstojećih pregovora.

3.3

Ti napori nisu još dostatni. Međunarodno gospodarsko okružje oblikovat će u konačnici daljnje rasprave o budućem globalnom klimatskom ugovoru, a taj će postupak voditi ključne gospodarske snage: Kina i SAD, koje slijede Indija i ostale zemlje BRICS-a (zajedno odgovorne za 61,8 posto globalnih emisija u 2012.). Do 2020. bit će izgrađene nove elektrane na ugljen s ukupnom proizvodnjom energije 400-600 GW. EU je usred gospodarskoga pada koji je odnio 3.8 milijuna radnih mjesta i srezao industrijsku proizvodnju za otprilike 20 %, dok se broj zaposlenika u sektoru obnovljivih energija i mjera uštede energije povećao.

3.4

Postoje, međutim, vrlo pozitivni znakovi na području zaštite klime.

3.5

Svijet nije na putu da ispuni cilj koji su vlade dogovorile, da se dugoročni rast prosječne globalne temperature ograniči na dva stupnja Celzija (°C). Globalne emisije stakleničkih plinova ubrzano se pojačavaju i u svibnju 2013. razine ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi prešle su 400 dijelova na milijun.

3.6

Politike koje su već primijenjene, ili se upravo provode, mogle bi dovesti do dugoročnog porasta temperature između 3,6 °C i 5,3 °C (u usporedbi s razinama iz predindustrijskog doba), od čega bi se većina povećanja dogodila u ovome stoljeću (temeljem klimatskih modela).

3.7

Kako bismo imali stvarnu priliku ispuniti cilj od 2 °C, stvarno djelovanje je nužno prije 2020., kada se očekuje da će novi međunarodni klimatski sporazum stupiti na snagu. Energija je u srcu ovoga izazova: energetski sektor odgovoran je za oko dvije trećine emisija stakleničkih plinova, s obzirom na to da se više od 80 % globalne potrošnje energije temelji na fosilnim gorivima.

3.8

Unatoč pozitivnom razvoju događaja u nekim zemljama, globalne emisije CO2 povezane s energetikom povećale su se za 1,4 % te su u 2012. godini dosegle 31,6 gigatona (Gt) u 2012., što je povijesni maksimum. Zemlje nečlanice OECD-a danas su odgovorne za 60 % globalnih emisija, za razliku od 2000. godine, kada je njihov udio iznosio 45 %. U 2012. Kina je najviše pridonijela povećanju globalnih emisija CO2, ali to je bilo jedno od najmanjih povećanja zabilježenih u desetljeću, što je uvelike posljedica uvođenja obnovljivih izvora i znatnoga poboljšanja energetskog intenziteta kineskoga gospodarstva.

3.9

U SAD-u je prelazak s ugljena na plin u proizvodnji struje pomogao smanjiti emisije za 200 milijuna tona (Mt), spustivši ih natrag na razinu iz sredine 1990-ih. Unatoč povećanoj uporabi ugljena, emisije su se u Europi smanjile za 50 Mt kao ishod gospodarske krize, rasta obnovljivih izvora i ograničavanja emisija iz industrijskog i energetskog sektora. Emisije su se u Japanu povećale za 70 Mt, jer napori da se poboljša energetska učinkovitost nisu posve poravnali uporabu fosilnih goriva u cilju nadoknade za smanjenje nuklearne energije. Čak i nakon uvođenja politika koje se sada provode, predviđa se da će 2020. emisije stakleničkih plinova povezane s energetikom zamalo odgovarati razini za 4 Gt CO2 (CO2-eq) višoj od one uz koju bi se postigao cilj od 2 °C, što ističe razmjer izazova s kojime se treba pozabaviti već u ovome desetljeću.

3.10

Međunarodni pregovori o klimi ishodili su obećanjem da se do 2015. postigne novi globalni sporazum koji bi stupio na snagu 2020. Ali gospodarska je kriza imala negativan učinak na brzinu uvođenja čiste energije i na tržišta ugljika. Trenutačno je 8 % globalne emisije CO2 podložno cijeni ugljika, dok 15 % dobiva poticaj od $110 po toni u obliku potpora za fosilna goriva (izvan zemalja EU-a). EGSO poziva međunarodnu zajednicu da izvrši obvezu postavljenu u zaključcima konferencije Ujedinjenih naroda Rio+20 iz 2012., uvođenjem obvezujućih zahtjeva da se ukinu potpore za štetna fosilna goriva - koje Svjetska banka procjenjuje na 780 milijarda USD godišnje - u klimatskom sporazumu za 2015.

3.11

Dinamika cijena između plina i ugljena poticajna je za smanjenje emisija u nekim regijama, ali ga u drugima usporava, dok se nuklearna energija suočava s teškoćama a hvatanje i pohranjivanje ugljika u širokome opsegu ostaje daleka budućnost. Unatoč rastućem poticaju da se poboljša energetska učinkovitost, postoji još golem neiskorišteni energetski potencijal. Instalirani kapaciteti nevodnih obnovljivih izvora, poticani ciljanim vladinim politikama, rastu dvocifrenim stopama. Ulaganja u obnovljive izvore zahtijevala bi postojano gospodarsko okružje, kako glede cijena ugljika, tako i, konačno, oporezivanja u zemljama u kojima se koristi porez na ugljik.

4.1

Kako se sporazum za 2015. može osmisliti da osigura da zemlje mogu provoditi održiv gospodarski razvoj, a da ih istovremeno ohrabruje da preuzmu svoj pravičan i pošten udio u smanjenju globalne emisije stakleničkih plinova tako da se globalne emisije usmjeri k ispunjenju cilja od manje od 2 °C? Kao prvo, teško je zamisliti kako je u postojećem pregovaračkom sustavu "ograniči i trguj" moguće pomiriti različite interese već samih velikih igrača, dok su pravični i pošteni doprinosi svih nužan preduvjet bilo kakvog budućega dogovora. Stoga, barem kao zamjenski izbor, treba razviti drugačiju zamisao sporazuma, te priznati teškoće s upravljanjem. Treba pronaći načine da se osigura da koraci poduzeti za rješavanje problema klimatskih promjena mogu pomoći društvenom, gospodarskom i ekološkom rastu i razvoju. To se može postići samo transparentnom i temeljitom procjenom učinkovitosti, troškova i pozitivnoga utjecaja klimatskih politika na gospodarstvo i društvo u cjelini. Moramo izvući pouke iz Kyotskog protokola, sa svom njegovom zapletenošću i propustima. On bi trebao poslužiti kao korisno polazište za ozbiljan rad na novoj zamisli. Produljeni protokol Kyoto II i njegovo pokrivanje udjela u emisijama snažan su znak koji poziva na koncepcijsku promjenu.

4.2

Kako sporazum za 2015. može najbolje osigurati doprinos svih glavnih gospodarstava i sektora te smanjiti moguću opasnost od izmještanje ugljika među vrlo konkurentnim gospodarstvima? Izmještanje ugljika pojava je koja se odnosi ne samo na energetski intenzivne industrije kojima prijeti propast - ono je svojstveno općim uvjetima poslovanja na pojedinom gospodarskome polju. Neravnoteža uvjeta za emisiju ugljika, uglavnom među najkonkurentnijim regijama, uzrok je što su ulaganja u EU-u presušila. Ambiciozne i stvarne mjere i ciljeve treba postići suglasno i u međudjelovanju s onima koji će te mjere provoditi. Jednostavan, nepristran i pošten sporazum za 2015. je stoga preduvjet za nepristran poslovni okoliš u svim regijama globalnoga gospodarstva.

4.3

Kako sporazum za 2015. može najučinkovitije ohrabriti uključivanje klimatskih promjena u područja svih odgovarajućih politika? Kako može ohrabriti dopunske postupke i inicijative, uključujući one nedržavnih sudionika? Očito, najučinkovitiji je način da se ohrabri uključivanje sporazuma za 2015. u područja svih odgovarajućih politika taj da ga se održi jednostavnim. Bilo koja pretjerana odredba kojoj je cilj organizirati taj postupak otežala bi provedbu sporazuma. Također je važno provesti transparentnu procjenu učinaka uključivanja klimatskih promjena u područja drugih politika. Kada se klimatske promjene uključuju u područja drugih politika, važno je osigurati da se to učini na najisplativiji i najpredvidljiviji mogući način, ne namećući dionicima nepotreban administrativni teret. Prednost treba dati tržišno utemeljenom pristupu.

4.4

Kojim se kriterijima i načelima treba voditi pri određivanju nepristrane raspodjele obveza ublažavanja među stranama u sporazumu za 2015. zajedno s nizom obveza koje odražavaju nacionalne okolnosti, koje se uglavnom smatra nepristranima i poštenima te koje su zajedno dostatne da se izbjegne bilo kakav manjak težnje? Zadržavanje sustava "ograniči i trguj" zahtijevat će postavljanje kriterija i načela, i uvijek će biti doživljaja nepravde i nepoštenog postupanja. Međutim, u svim slučajevima treba u obzir uzimati tržišnu dinamiku koja utječe na sektor, postojeće i predložene uredbe u promjeni klime koje se na njega odnose te zrelost sektora u smislu njegovih napora da ograniči emisije stakleničkih plinova i iskoristi energetski učinkovite tehnologije. Kako bi se postigli uspjeh i održivost, sve se sudionike mora potaknuti da rade na postizanju ciljeva, poput ograničenja emisija, poboljšanja učinkovitosti, suradnje na istraživanjima, razmjene dobrih praksa itd. Pristojba na ugljik može dovesti do ušteda na emisijama i povećanoga financiranja istraživanja i razvoja te prilagodbe na najusklađeniji i najučinkovitiji način.

4.5

Što treba biti uloga sporazuma iz 2015. u suočavanju s izazovom prilagodbe i kako to treba ugraditi u trenutačan rad u okviru Konvencije? Kako sporazum za 2015. može dodatno potaknuti uključivanje prilagodbe u područja svih odgovarajućih politika? Prilagodba je zapravo prilično dobro zacrtana i temelji se uvelike na postojećim programima upravljanja rizikom. Iako prilagodba ne može ukloniti sve opasnosti od učinka klimatskih promjena, dat će važan doprinos ograničavanju opasnosti na mnogim poljima. Poboljšanje sposobnosti prilagodbe zahtijevat će daljnju analizu, određivanje prioriteta, planiranje i djelovanje na svim razinama vlasti te traži sudjelovanje mjesnih zajednica i poduzeća. S pravom se očekuje da prilagodba bude jedno od četiriju glavnih uporišta budućega sporazuma za 2015. Poduzeća će igrati naročitu ulogu, putem prijenosa tehnologije i razmjenom najboljih praksa.

4.6

Što treba biti buduća uloga Konvencije, a posebice sporazuma za 2015., u desetljeću koje završava 2030. godine kada je riječ o financiranju, tržišno utemeljenim mehanizmima i tehnologiji? Kako se postojeće iskustvo može nadograditi a okviri dodatno poboljšati? Konvencija treba postati tijelo za usklađivanje ključnih klimatskih mjera, nadzirući izvedbe pojedinih zemalja te velike financijske tokove i razmjenu tehnologije. Tvrtke su uvelike odgovorne za tehnologiju i za njezinu uporabu. Putem Tehnološkog izvršnog odbora (TEC) te Središta i mreže za klimatsku tehnologiju (CTCN), Konvencija može pružiti stručnu analizu tehnologija i dati državama pun pristup obavijestima, omogućujući im da izaberu najprikladnije tehnologije.

4.7

Kako bi sporazum za 2015. mogao dodatno poboljšati transparentnost i odgovornost zemalja na međunarodnoj razini? Do koje će se mjere računovodstveni sustav morati globalno standardizirati? Kako pozvati države na odgovornost kada ne izvrše svoje obveze? U svakom slučaju, računovodstveni sustav treba standardizirati globalno, kako god da se to postigne, jer su točne obavijesti ključne kada se radi o novcu. To je također ključ za postizanje odgovornosti kada je riječ u sporazumu za 2015.

4.8

Kao se UN-ov postupak klimatskoga pregovaranja može poboljšati da bolje podupire postizanje uključivog, ambicioznog, učinkovitog i poštenog sporazuma za 2015. te osigura njegovu provedbu? Široko sudjelovanje dionika i transparentan postupak nužni su da se osigura da se sporazum na zadovoljavajući način postigne i provede. Poduzeća mogu ponuditi vlastitu stručnost za pregovore o klimi, o učinkovitim načinima smanjenja emisija i razvoja rješenja za održivi razvoj. Sudjelovanje civilnoga društva i poslovne zajednice u cjelini može također osigurati usporedivost napora i izjednačiti uvjete. Novi globalni sporazum za 2015. tek je početni korak naprijed, a čitava će se primjena sporazuma oslanjati na civilno društvo u cjelini. Postupak i rezultati provedbe moraju stoga biti transparentni i uvjerljivi, osvajajući povjerenje građana širom svijeta.

4.9

Kako EU može najbolje ulagati u postupke i inicijative izvan Konvencije te ih podupirati da poploči put ambicioznom i učinkovitom sporazumu za 2015.? Odbor pozdravlja raspravu koju je Komisija otvorila o ovome dokumentu. Analiza svih vidova klimatske politike, koju bi proveli neovisni stručnjaci, od ključne je važnosti, posebice imajući na umu globalno političko okružje koje se promijenilo i koje se i dalje mijenja. Neke su analize već dostupne, pa nije nužno započeti od ništice. Jedan od primjera jest pismo koje su predsjedniku SAD-a poslali njegovi znanstveni savjetnici, a u kojemu sabiru pitanja proistekla iz klimatskih promjena. Pouke Kyota i razvučenost UN-ovih pregovora također podvlače potrebu za promjenom prije no što bude prekasno. K tome, zaključci i preporuke stručnih organizacija poput Međunarodne agencije za energiju (IEA) trebaju se i mogu provesti bez pretjerane odgode. Izvještaj IEA-e "Ponovni nacrt energetsko-klimatske karte" pruža pragmatičan i ostvariv pristup. Četiri temeljne i dosežne politike iznesene u tome izvještaju su: poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada, industrije i prijevoza; smanjenje izgradnje i uporabe najneučinkovitijih elektrana na ugljen; smanjenje na najmanju moguću mjeru ispuštanja metana iz proizvodnje nafte i prirodnoga plina te ubrzavanje postupnog ukidanja nekih poticaja za potrošnju fosilnih goriva.