11/Sv. 063

HR

Službeni list Europske unije

69

L 306/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.11.2007.

1.1.

Ovaj se Pravilnik primjenjuje na sustave za držanje djece koji su prikladni za postavljanje u motorna vozila s tri ili više kotača i nisu namijenjeni za uporabu na sklopivim sjedalima ili bočno okrenutim sjedalima.

2.1.

Sustav za držanje djeteta znači skup elemenata koji mogu sadržavati kombinaciju remena ili savitljivih dijelova sa sigurnosnom kopčom, napravama za namještanje, spojnim elementima i u nekim slučajevima dodatnu napravu kao što je prijenosna dječja ležaljka, dječja nosiljka, dodatno sjedalo i/ili štitnik od udara, koji se mogu pričvrstiti u motornom vozilu. Sustav je konstruiran tako da smanjuje opasnost od povreda ograničavanjem pokretljivosti tijela korisnika u slučaju sudara ili naglog usporenja vozila.

„Isofix” je sustav za povezivanje sustava za držanje djeteta na vozila koji ima dva kruta sidrišta u vozilu, dva pripadajuća kruta pričvrsnika na sustavu za držanje djeteta i ograničava naginjanje sustava za držanje djeteta u smjeru naprijed-natrag.

2.1.1.

Sustavi za držanje djece razvrstani su u pet „masenih skupina”:

2.1.1.1.

skupina 0 za djecu mase manje od 10 kg;

2.1.1.2.

skupina 0 + za djecu mase manje od 13 kg;

2.1.1.3.

skupina I za djecu mase od 9 kg do 18 kg;

2.1.1.4.

skupina II za djecu mase od 15 kg do 25 kg;

2.1.1.5.

skupina III za djecu mase od 22 kg do 36 kg.

2.1.1.6.

Isofix sustavi za držanje djeteta dijele se u 7 Isofix razreda veličine opisana u Pravilniku br. 16., Prilogu 17., Dodatku 2.:

2.1.2.

Sustavi za držanje djeteta razvrstani su u četiri „kategorije”:

2.1.2.1.

kategorija „univerzalni” za uporabu na većini sjedala u vozilu, kako je određeno u stavcima 6.1.1. i 6.1.3.1. i posebno onima za koja je na temelju Pravilnika br. 16 utvrđeno da odgovaraju takvoj kategoriji sustava za držanje djeteta;

2.1.2.2.

kategorija „za ograničenu uporabu” za uporabu u određenim položajima sjedala za posebne tipove vozila prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta ili proizvođača vozila, kako je određeno u stavcima 6.1.1. i 6.1.3.1.;

2.1.2.3.

kategorija „poluuniverzalni” za uporabu kako je određeno u stavcima 6.1.1. i 6.1.3.2.;

2.1.2.4.

kategorija „za određeno vozilo” za uporabu:

2.1.2.4.1.

u određenim tipovima vozila, u skladu sa stavcima 6.1.2. i 6.1.3.3., ili

2.1.2.4.2.

kao „ugrađeni” sustav za držanje djeteta.

2.1.3.

Sustavi za držanje djeteta mogu se razvrstati u dva razreda:

2.1.3.1.

„djelomični sustav za držanje” znači naprava kao što je pomoćno dječje sjedište koji, kada se koristi zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle i koji prolazi oko tijela djeteta ili zadržava napravu u kojoj se dijete nalazi, predstavlja potpuni sustav za držanje djeteta;

2.1.3.2.

„pomoćno dječje sjedište” znači čvrsto sjedište koje se može upotrijebiti zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle;

2.1.3.3.

„vodeći remen” znači remen koji zadržava rameni remen sigurnosnog pojasa za odrasle u položaju prikladnom djetetu i s kojim se, s napravom koja se pomiče po remenu gore i dolje, smjer prolaza ramenog remena može namjestiti prema ramenu korisnika i blokirati u tom položaju. Taj vodeći remen nije predviđen za preuzimanje značajnijeg dijela dinamičkog opterećenja.

2.2.

„Sigurnosno dječje sjedalo” znači sustav za držanje djeteta koji uključuje sjedalo u kojem je dijete smješteno.

2.3.

„Pojas” znači sustav za držanje djeteta, koji se sastoji od kombinacije remena sa sigurnosnom kopčom, naprava za namještanje i dijelova za pričvršćenje.

2.4.

„Sjedalo” znači konstrukcija koja je sastavni dio sustava za držanje djeteta i namijenjeno je za postavljanje djeteta u sjedeći položaj;

2.4.1.

„prijenosna dječja ležaljka” znači sustav za držanje djeteta koji je namijenjen za postavljanje i držanje djeteta polegnutog na leđa ili na trbuh tako da je kralježnica djeteta okomita na srednju uzdužnu ravninu vozila. Konstruirana je tako da se pri sudaru sile držanja rasporede na glavu i tijelo djeteta osim udova;

2.4.2.

„sustav za držanje prijenosne dječje ležaljke” znači naprava s kojom se prijenosna dječja ležaljka drži na konstrukciji vozila;

2.4.3.

„nosiljka za dijete” znači sustav za držanje namijenjen postavljanje djeteta okrenuta licem prema natrag u poluležećem položaju. Konstruirana je tako da se pri sudaru sile držanja rasporede na glavu i tijelo djeteta osim udova.

2.5.

„Oslonac sjedala” znači dio sustava za držanje djeteta pomoću kojeg se sjedalo može podići.

2.6.

„Oslonac za dijete” znači dio sustava za držanje djeteta pomoću kojega je moguće podići dijete unutar sustava za držanje djeteta.

2.7.

„Štitnik od udara” znači naprava koja je pričvršćena ispred djeteta i konstruirana je tako da se pri čelnom sudaru sile držanja rasporede na veći dio visine dječjeg tijela.

2.8.

„Remen” znači savitljivi dio konstruiran za prijenos sila;

2.8.1.

„trbušni remen” je remen koji u obliku potpunog pojasa ili dijela takvog pojasa prolazi ispred zdjeličnog dijela djeteta i drži ga;

2.8.2.

„rameni remen” znači dio pojasa koji drži samo gornji dio torza djeteta;

2.8.3.

„međunožni remen” znači remen (ili razdvojene remene, ako se sastoje od dva ili više komada) pričvršćen na sustav za držanje djeteta i na trbušni pojas i namješten tako da prolazi između bedara djeteta; konstruiran je tako da pri uobičajenoj uporabi pojasa sprječava da dijete sklizne ispod trbušnog pojasa, a da se pri sudaru trbušni pojas ne pomakne sa zdjelice;

2.8.4.

„remen za držanje djeteta” znači remen koji je sastavni dio pojasa i drži samo tijelo djeteta;

2.8.5.

„remen za pričvršćenje sustava za držanje djeteta” znači remen s kojim je sustav za držanje djeteta pričvršćen na konstrukciju vozila i može biti dio naprave za držanje za sjedalo u vozila;

2.8.6.

„H-pojas” znači sklop pojasa koji se sastoji od trbušnog pojasa, ramenog pojasa i međunožnog remena ako je ugrađen;

2.8.7.

„Y-pojas” znači pojas kombinacija remena koji prolaze između nogu djeteta i s po jednog remena za svako rame.

2.9.

„Kopča” znači naprava za brzo otkapčanje, koja omogućuje da sustav za držanje dijete, odnosno da konstrukcija vozila drži sustav za držanje koji se može brzo otkopčati. Kopča može imati napravu za namještanje pojasa;

2.9.1.

„upušteni gumb za otvaranje kopče” znači gumb za otvaranje kopče koja se ne smije moći otvoriti kuglom promjera 40 mm;

2.9.2.

„neupušteni gumb za otpuštanje kopče” znači gumb za otvaranje kopče koja se ne smije moći otvoriti kuglom promjera 40 mm.

2.10.

„Naprava za namještanje” znači naprava koja omogućuje da se sustav za držanje ili njegovo pričvršćenje namjesti prema tjelesnoj građi korisnika i/ili obliku vozila. Naprava za namještanje može biti dio kopče, uvlačnika ili bilo kojeg drugog dijela sigurnosnog pojasa;

2.10.1.

„naprava za brzo namještanje” znači naprava za namještanje kojom se može upravljati jednom rukom i jednim pokretom.

2.10.2.

„Naprava za namještanje postavljena izravno na sustavu za držanje djeteta” znači naprava za namještanje cijelog sustava remena koja je izravno ugrađena na sustav za držanje djeteta, za razliku od naprave koju drži pojas koji treba namjestiti.

2.11.

„Pričvrsni elementi” znače dijelovi sustava za držanje djeteta, uključujući i sigurnosne sastavne dijelove koji omogućuju da se sustav za držanje djeteta može sigurno pričvrstiti na konstrukciju vozila bilo izravno ili preko sjedala u vozilu;

2.11.1.

„potporna noga” znači trajni pričvrsni element u sustavu za držanje djeteta koji stvara tlačni prijenos opterećenja između sustava za držanje djeteta i konstrukcije vozila kako bi se izbjegli učinci jastuka sjedala prilikom usporenja; potporna noga se može namještati.

2.12.

„Naprava za apsorpciju energije” znači naprava koja raspršuje energiju neovisno od ili zajedno s pojasom i dio je sustava za držanje djeteta.

2.13.

„Uvlačnik” znači naprava u koju se može djelomično ili potpuno smjestiti pojas sustava za držanje djeteta. Taj pojam obuhvaća sljedeće naprave:

2.13.1.

„uvlačnik s automatskim blokiranjem” znači uređaj koji omogućuje da se pojas izvuče do željene dužine i koji, kad se kopča pričvrsti, automatski podešava pojas prema fizičkim karakteristikama korisnika; daljnje izvlačenje pojasa nije moguće ako to korisnik pojasa ne učini namjerno;

2.13.2.

„uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti” znači uvlačnik koji pri uobičajenom načinu vožnje ne ograničava slobodno pomicanje korisnika pojasa. Ima napravu za namještanje dužine koja automatski podešava dužinu prema tijelu korisnika, te blokirni mehanizam koji se aktivira u slučaju opasnosti:

2.13.2.1.

zbog smanjenja brzine vozila, izvlačenja pojasa iz uvlačnika ili na neki drugi automatski način (jednostruka osjetljivost); ili

2.13.2.2.

zbog kombinacije bilo kojeg od ovih elemenata (višestruka osjetljivost).

2.14.

„Sidrišta sustava za držanje” znače oni dijelovi konstrukcije vozila ili sjedala na koja su pričvršćeni priključni dijelovi sustava za držanje djeteta;

2.14.1.

„dodatno sidrište” znači dio konstrukcije vozila ili konstrukcije sjedala ili svaki drugi dio vozila predviđen za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta i koji dopunjuje sidrišta homologirana prema Pravilniku br. 14. To uključuje ploču poda ispitnog vozila, kako je opisano u Prilogu 6., ili druge konstrukcijske značajke specifičnog vozila (specifičnih vozila), kad su opterećeni potpornom nogom;

2.14.2.

„donje sidrište Isofix” znači okrugla kruta šipka, promjera 6 mm, koja se nastavlja na konstrukciju vozila ili sjedala za prihvat i držanje sustava za držanje djeteta Isofix pomoću pričvršćenja Isofix;

2.14.3.

„sustav sidrišta Isofix” znači sustav koji čine dva donja sidrišta Isofix i koji ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 14, konstruiran za pričvršćenje sustava za držanje djeteta Isofix u sprezi s napravom za sprječavanje okretanja;

2.14.4.

„Naprava za sprečavanje okretanja”:

2.14.5.

„sidrište za gornju sigurnosnu uzicu Isofix” znači naprava kao je npr. šipka koja ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 14, postavljena u predviđenom području, namijenjena za prihvat priključka remena gornje sigurnosne uzice Isofix i za prijenos sile držanja na konstrukciju vozila.

2.15.

„Okrenut prema naprijed” znači usmjerenost (koji gleda) u smjeru vožnje vozila.

2.16.

„Okrenut prema natrag” znači usmjerenost (koji gleda) u smjeru obrnutom od uobičajenog smjera vožnje vozila.

2.17.

„Nagnuti položaj” znači poseban položaj sjedala koji djetetu omogućuje da se nasloni.

2.18.

„Polegnut na leđa/na trbuh” znači položaj u kojemu barem glava i tijelo djeteta, izuzev udova, leže na vodoravnoj površini sustava za držanje djeteta.

2.19.

„Tip sustava za držanje djeteta” znači sustavi za držanje koji se ne razlikuju u bitnim vidovima kao što su:

2.19.1.

kategorija i masene skupine za koje se sustav za držanje koristi te položaj te usmjerenost (kako je određeno u stavcima 2.15. i 2.16.) u kojima se sustav za držanje koristi;

2.19.2.

geometrija sustava za držanje djeteta;

2.19.3.

mjere, masa, materijal i boja:

2.19.4.

materijal, tkanje, mjere i boja remena;

2.19.5.

kruti dijelovi (kopče, priključci itd.).

2.20.

„Sjedalo vozila” znači konstrukcija koja može i ne mora biti sastavni dio konstrukcije vozila, zajedno s priborom, i koja je namijenjena za sjedenje jedne odrasle osobe. S tim u vezi:

2.20.1.

„skupina sjedala u vozilu” znači sjedeća klupa ili više odvojenih sjedala koja su smještena jedno do drugoga (tj. pričvršćena tako da se prednja sidrišta jednog sjedala i prednja ili stražnja sidrišta drugoga sjedala nalaze na istoj crti ili na crti koja prolazi između tih sidrišta), pri čemu na svakom sjedalu sjedi jedna ili više odraslih osoba;

2.20.2.

„sjedeća klupa” znači konstrukcija za sjedenje zajedno s priborom, namijenjenu za sjedenje više odraslih osoba;

2.20.3.

„prednja sjedala vozila” znače skup sjedala smještenih u prvom redu prednjeg dijela prostora za putnike, tj. pred kojima se neposredno ne nalazi niti jedno drugo sjedalo;

2.20.4.

„stražnja sjedala vozila” znači učvršćena sjedala okrenuta prema naprijed, smještena iza druge skupine sjedala.

2.20.5.

„položaj Isofix” znači sustav koji omogućuje ugradbu:

2.21.

„Sustav za namještanje” znači kompletan uređaj s kojim se sjedalo u vozilu ili njegovi dijelovi namještaju tako da se prilagode odraslom korisniku; taj uređaj posebno omogućava:

2.21.1.

uzdužno pomicanje; i/ili

2.21.2.

vertikalno pomicanje; i/ili

2.21.3.

kutno pomicanje.

2.22.

„Sidrište sjedala vozila” znači sustav zajedno s pripadajućim dijelovima konstrukcije, s kojim je cijelo sjedalo za odraslu osobu pričvršćeno na konstrukciju vozila.

2.23.

„Tip sjedala” znači kategorija sjedala za odrasle osobe koja se bitno ne razlikuju u sljedećem:

2.23.1.

obliku, mjerama i materijalima konstrukcije sjedala,

2.23.2.

tipovima i mjerama sustava za namještanje i blokiranje sjedala i

2.23.3.

tipu i mjerama sidrišta sigurnosnog pojasa za odraslu osobu na sjedalu, sidrišta sjedala i pripadajućih dijelova konstrukcije vozila.

2.24.

„Sustav za pomicanje” znači naprava koja omogućuje kutni ili uzdužni pomak sjedala za odrasle osobe ili njegovih dijelova bez čvrstog međupoložaja, za lakši ulaz i izlaz putnika i unošenje i iznošenje stvari.

2.25.

„Sustav za blokiranje” znači naprava koja osigurava da sjedalo za odraslu osobu i njegovi dijelovi ostanu u položaju korištenja.

2.26.

„Blokirna naprava” znači naprava koja blokira i sprečava pomicanje dijela remena sigurnosnog pojasa za odrasle osobe u odnosu na drugi dio remena istog pojasa. Taj pojam obuhvaća sljedeće razrede:

2.26.1.

„naprava razreda A” koja sprečava da dijete s dijelom trbušnog pojasa izvuče remen iz uvlačnika kad se sigurnosni pojas za odrasle izravno koristi za držanje djeteta. Ako se ta naprava isporučuje u kombinaciji sa sustavima za držanje skupine I, tada je u skladu sa zahtjevima stavka 6.2.9.;

2.26.2.

„naprava razreda B” koja omogućava zadržavanje zatezne sile u trbušnom dijelu sigurnosnog pojasa za odrasle, kad se sigurnosni pojas za odrasle upotrebljava za pričvršćenje sustava za držanje djeteta. Naprava je namijenjena za sprečavanje klizanje remena iz uvlačnika kroz napravu koje bi prouzročilo otpuštanje zatezne sile i dovelo u neugodni položaj sustav za držanje.

2.27.

„Sustav za držanje za posebne potrebe” znači sustav za držanje djeteta s posebnim potrebama zbog fizičkog ili psihičkog invaliditeta. Ta naprava može posebno omogućiti korištenje dodatnih naprava za držanje bilo kojeg dijela tijela djeteta, međutim mora u najmanju ruku obuhvaćati primarnu funkciju držanja koja je sukladna zahtjevima ovog Pravilnika.

2.28.

„Pričvršćenje Isofix” znači jedna od dvije veze koje ispunjavaju zahtjeve stavka 6.3.2. ovog Pravilnika i koja seže od konstrukcije sustava za držanje djeteta Isofix i odgovara donjem sidrištu Isofix.

2.29.

„Sustav za držanje djeteta Isofix” znači sustav za držanje djeteta pričvršćen na sustav sidrišta Isofix ispunjavajući zahtjev Pravilnika br. 14.

2.30.

„Usjek sjedala” znači područje u blizini presjeka površina sjedišta i naslona sjedala vozilu.

2.31.

„Učvršćenje sjedala vozila (VSF)” znači učvršćenje u skladu s razredima veličina Isofix definiranim u stavku 2.1.1.7. i čije su mjere dane u Pravilniku br. 16, Prilogu 17., Dodatku 2., na slikama od 1. do 6., koje koristi proizvođač sustava za držanje djeteta kako bi odredio odgovarajuće mjere sustava za držanje Isofix i raspored pričvrsnika Isofix.

2.32.

„Priključna spojnica gornje sigurnosne uzice Isofix”znači naprava namijenjena za pričvršćivanje na sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.33.

„Kuka gornje sigurnosne uzice Isofix” znači priključak gornje sigurnosne uzice Isofix koji se uobičajeno upotrebljava za pričvršćivanje remena gornje sigurnosne uzice Isofix na sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix kako je određeno u Prilogu br. 14., na slici 3.

2.34.

„Remen gornje sigurnosne uzice Isofix” znači pleteni remen (ili neki drugi jednakovrijedan) koji se nastavlja od vrha sustava za držanje djeteta Isofix do sidrišta za gornju sigurnosnu uzicu Isofix i koji je opremljen napravom za namještanje, napravom za otpuštanje napetosti i priključkom gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.35.

„Pričvrsni dio gornje sigurnosne uzice Isofix” znači naprava za učvršćenje remena gornje sigurnosne uzice Isofix na sustav za držanje djeteta;

2.36.

„Naprava za otpuštanje napetosti” znači sustav koji omogućava otpuštanje naprave koja namješta i održava napetost u remena gornje sigurnosne uzice Isofix.

2.37.

„Vodilica remena sigurnosnog pojasa za odrasle” znači naprava kroz koju prolazi pojas radi njegova pravilnog postavljanja i koji omogućava slobodno pomicanje remena.

2.38.

„Homologacijsko ispitivanje” znači ispitivanje kako bi se odredilo u kojoj mjeri sustav za držanje djeteta podnesen za homologaciju može ispuniti zahtjeve.

2.39.

„Ispitivanje sukladnosti proizvodnje” znači ispitivanje kako bi se odredilo je li proizvođač sposoban proizvesti sustav za držanje djeteta sukladan sustavima za držanje djeteta podnesenim za homologaciju.

2.40.

„Rutinsko ispitivanje” znači ispitivanje određenog broja sustava za držanje odabranih iz jedne serije kako bi se provjerilo u kojoj mjeri ispunjavaju zahtjeve.

3.1.

Zahtjev za izdavanje homologacije tipa sustava za držanje djeteta podnosi nositelj trgovačkog imena ili njegov propisno ovlašteni zastupnik.

3.2.

Zahtjevu za homologaciju, vezano za svaki tip sustava za držanje djeteta, prilažu se:

3.2.1.

tehnički opis sustava za držanje djeteta u kojemu su navedeni remeni i drugi korišteni materijali, zajedno s crtežima dijelova koji čine sustav za držanje djeteta i u slučaju uvlačnika upute za ugradbu tih uređaja i njihovih osjetila, izjavu o toksičnosti (stavak 6.1.5.) i zapaljivosti (stavak 6.1.6.), na crtežima moraju biti označena mjesta namijenjena za broj homologacije i dodatni simbol (simbole) u odnosu na krug homologacijske oznake. U opisu se navodi boja modela dostavljenog za homologaciju;

3.2.2.

četiri uzorka sustava za držanje djeteta;

3.2.3.

10 metara od svake kategorije remena koji se koristi u sustavu za držanje djeteta; i

3.2.4.

dodatni se uzorci dostavljaju na zahtjev tehničke službe nadležne za provođenje ispitivanja;

3.2.5.

upute za uporabu i podaci o pakiranju u skladu sa stavkom 14. dolje;

3.2.6.

u slučaju prijenosnih ležaljka za djecu, ako se sustav za držanje prijenosne ležaljke može uporabiti s više tipova prijenosnih ležaljka za djecu, njihov proizvođač dostavlja popis tipova.

3.3.

Kad se za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta koristi homologirani sigurnosni pojas za odrasle, u zahtjevu se mora odrediti koja se kategorija sigurnosnog pojasa za odrasle može koristiti, npr. statički trbušni pojasevi.

3.4.

Prije izdavanja homologacije nadležno tijelo provjerava postoje li zadovoljavajuće mjere za osiguranje učinkovitog nadzora nad sukladnošću proizvodnje.

4.1.

Na uzorcima sustava za držanje djeteta, dostavljenim za homologaciju u skladu s odredbama gornjih stavaka 3.2.2. i 3.2.3., trebaju jasno i neizbrisivo biti označeni ime proizvođača, inicijali, odnosno trgovački znak.

4.2.

Na jednom od plastičnih dijelova sustava za držanje djeteta (kao što su školjka, štitnik od udara, pomoćno dječje sjedište itd.), osim pojasa (pojaseva) ili H-pojasa, treba jasno (i neizbrisivo) biti označena godina proizvodnje.

4.3.

Ako se sustav za držanje djeteta koristi zajedno sa sigurnosnim pojasom za odrasle, crtežom se treba označiti točan smjer tkane trake koji je trajno pričvršćen na sustav za držanje. Ako je sustav za držanje pričvršćen na svoje mjesto sigurnosnim pojasom za odrasle, točan smjer remena treba se jasno označiti oznakama u boji. Crvenom se bojom označava smjer sigurnosnog pojasa koji se koristi kad je sustav okrenut prema naprijed, a plavom bojom kada je sustav okrenut prema natrag. Iste se boje koriste na naljepnicama na sustavu koje prikazuju način uporabe.

Predviđeni smjerovi trbušnog dijela i dijagonalnog dijela sigurnosnog pojasa moraju biti jasno određeni. Svaki dio sigurnosnog pojasa mora biti označen odgovarajućim oznakama u boji, riječima, oblicima itd.

Na svakoj slici smjera pojasa na proizvodu mora biti jasno označen smjer sustava za držanje djeteta u odnosu na vozilo. Dijagrami smjera pojasa koji ne prikazuju sjedalo vozila nisu prihvatljivi.

Oznake definirane u ovom stavku trebaju biti vidljive na sustavu za držanje djeteta u vozilu. Za sustave za držanje skupine 0, te oznake moraju biti vidljive i kad je dijete smješteno u sustavu za držanje djeteta.

4.4.

Osim toga, u sustavima za držanje djeteta okrenutima prema natrag, izravno u području gdje je djetetova glava i na vidljivoj površini sustava za držanje djeteta, mora trajno biti pričvršćena naljepnica (prikazan je najmanji mogući tekst obavijesti).

Ta naljepnica mora biti na jeziku države u kojoj se sustav prodaje.

Najmanja veličina naljepnice: 60 × 120 mm

Naljepnica mora biti prišivena na presvlaku po cijelom obodu i/ili trajno pričvršćena za presvlaku po cijelom stražnjem dijelu. Prihvatljiv je i svaki drugi oblik pričvršćivanja koji je trajan i ne može se ukloniti s proizvoda niti izblijediti. Naljepnice u obliku zastavica su izričito zabranjene.

Ako dijelovi sustava za držanje djeteta ili neki drugi dodaci koje je priložio proizvođač sustava za držanje djeteta zaklanjaju naljepnicu zahtjeva se dodatna naljepnica. Jedna upozoravajuća naljepnica mora biti trajno vidljiva u svim položajima kad je sustav za držanje djeteta spreman za uporabu u bilo kojoj konfiguraciji.

4.5.

Sustavi za držanje djeteta koji se mogu upotrijebiti tako da su okrenuti prema naprijed ili prema natrag, naljepnice uključuju sljedeće riječi:

„VAŽNO- NE KORISTITI OBRNUTO OD SMJERA VOŽNJE PRIJE NEGO TEŽINA DJETETA PRIJEĐE … (vidjeti upute)”

4.6.

Kod sustava za držanje djeteta s alternativnim položajima pojasa, alternativne dodirne točke preuzimanja opterećenja između sustava za držanje djeteta i sigurnosnog pojasa za odrasle moraju biti trajno označene. To označivanje naznačuje da je to alternativni položaj pojasa i da je u skladu s gore navedenim zahtjevima za označivanje sjedala koja su okrenuta prema naprijed, odnosno natrag.

4.7.

Ako sustav za držanje djeteta nudi alternativne dodirne točke preuzimanja opterećenja, oznaka iz stavka 4.3. treba sadržavati naznaku da je alternativni položaj pojasa opisan u uputama za uporabu.

(a)

ključne korake potrebne za pripremu sjedala za namještanje. Na primjer mora biti pojašnjen postupak kako se izvlači Isofix sustav zabravljivanja;

(b)

mora biti pojašnjen položaj, funkcija i značenje svih kazala;

(c)

pomoću jednog od donjih simbola koji odgovara, moraju biti navedeni položaj i prema potrebi smjer gornjih sigurnosnih uzica ili drugi načini za ograničavanje okretanja sjedala koji zahtijevaju posredstvo korisnika;

(d)

mora se navesti kako se prilagođava sustav zabravljivanja Isofix i gornja sigurnosna uzica, ili druga sredstva za ograničavanje okretanje sjedala, koja zahtijevaju posredstvo korisnika;

(e)

oznaka mora biti trajno pričvršćena i vidljiva korisniku koji postavlja sjedalicu;

(f)

kada je potrebno, pomoću donjeg simbola se treba pozvati na upute za uporabu sustava za držanje djeteta i na lokaciju tog dokumenta.

5.1.

Prije nego što se homologacija izda, svaki uzorak koji je dostavljen za homologaciju u skladu s gornjim stavcima 3.2.2. i 3.2.3. mora u svakom pogledu ispunjavati zahtjeve iz stavaka 6. do 8. ovog Pravilnika.

5.2.

Broj homologacije se dodjeljuje za svaki homologirani tip. Prve dvije znamenke (trenutačno 03, što odgovara nizu izmjena 03 koje su stupile na snagu 12. rujna 1995.) ukazuju na niz izmjena koji uključuje najnovije veće tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna strana ne smije dodijeliti isti broj drugomu tipu sustava za držanje djeteta koji je obuhvaćen ovim Pravilnikom.

5.3.

Izjava o izdavanju homologacije, ili o proširenju ili odbijanju homologacije sustava za držanje djeteta dostavlja se ugovornim stranama u skladu s ovim Pravilnikom na obrascu koji odgovara uzorku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

5.4.

Osim oznaka koje su propisane gornjim stavkom 4., na prikladnom mjestu moraju se postaviti sljedeće oznake na sustav za držanje djeteta koji odgovara tipu koji je homologiran prema ovom Pravilniku:

5.4.1.

međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

5.4.1.1.

kruga koji okružuje slovo „E” iza kojega slijedi razlikovni broj države koja je dodijelila homologaciju (1);

5.4.1.2.

broja homologacije;

5.4.2.

sljedeće dodatne oznake:

5.4.2.1.

riječ(i) „univerzalni”, „za ograničenu uporabu”, „poluuniverzalni” ili „za određeno vozilo” ovisno o kategoriji sustava za držanje djeteta.

5.4.2.2.

raspon mase za koju je namijenjen sustav za držanje djeteta i to: 0-10 kg; 0-13 kg; 9-18 kg; 15.25 kg; 22-36 kg; 0-18 kg; 9-25 kg; 15-36 kg; 0-25 kg; 9-36 kg; 0-36 kg;

5.4.2.3.

znak „Y” u slučaju da sustav ima međunožni remen, u skladu s uvjetima iz dopune 3. niza izmjena 02 ovog Pravilnika;

5.4.2.4.

znak „S” u slučaju „da se radi o sustavu za držanje za posebne potrebe”.

5.5.

U Prilogu 2. ovom Pravilniku naveden je primjer izgleda homologacijske oznake.5.5.

5.6.

Detalji iz gornjeg stavka 5.4. trebaju biti jasno su vidljivi i neizbrisivi i moraju se postaviti na napravu naljepnicom ili izravno označiti na napravi. Naljepnica ili oznaka moraju biti otporne na habanje.

5.7.

Naljepnice navedene u gornjem stavku 5.6. može izdati tijelo koje je izdalo homologaciju, odnosno proizvođač na temelju odobrenja tog tijela.

6.1.1.

Uporaba sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni”, „poluuniverzalni” i „za ograničenu uporabu” dopušta se na prednjim i stražnjim sjedalima, ako su sustavi za držanje djeteta ugrađeni sukladno uputama proizvođača.

6.1.2.

Uporaba sustava za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” dopušta se na svim sjedalima, a također i u prostoru za prtljagu, ako su sustavi za držanje ugrađeni prema uputama proizvođača. Kod sustava za držanje koji su okrenuti prema natrag, konstrukcija mora osiguravati naslon za glavu djeteta kad je sustav za držanje spreman za korištenje. To treba odrediti kao crtu koja je okomita na naslon sjedala i prolazi kroz crtu očiju, dok presjecište mora biti najmanje 40 mm ispod početka polumjera oslonca za glavu.

6.1.3.

Ovisno o kategoriji u koju pripada, sustav za držanje djeteta pričvršćuje se na konstrukciju vozila ili na konstrukciju sjedala.

MOGUĆE KONFIGURACIJE ZA HOMOLOGACIJU

TABLICA SKUPINA/KATEGORIJA

6.1.3.1.

Za kategorije „univerzalni” i „za ograničenu uporabu” pomoću sigurnosnog pojasa za odraslu osobu (sa ili bez uvlačnika), koji ispunjava zahtjeve Pravilnika br. 16 (ili istovrijednog propisa), koji je pričvršćen na sidrišta koja ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 14 (ili istovrijednog propisa).

6.1.3.2.

Za univerzalne sustave za držanje djeteta Isofix pomoću dijelova za pričvršćenje Isofix i gornje sigurnosne uzice Isofix koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika ugrađene u sustav sidrišta Isofix i sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix koji ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 14.

6.1.3.3.

Za kategoriju „poluuniverzalni”: pomoću donjih sidrišta koja su propisana Pravilnikom br. 14 i dodatnim sidrištima koja zadovoljavaju preporuke Priloga 11. ovom Pravilniku.

6.1.3.4.

Za poluuniverzalne sustave za držanje djeteta Isofix pomoću dijelova za pričvršćenje Isofix i gornje sigurnosne uzice ili potporne noge ili ploče s instrumentima vozila koji ispunjavaju zahtjeve ovog Pravilnika učvršćene na sidrišta Isofix i/ili sidrište gornje sigurnosne uzice Isofix koji ispunjavaju zahtjeve Pravilnika br. 14.

6.1.3.5.

Za kategoriju „za određeno vozilo”: pomoću sidrišta koja je konstruirao proizvođač sustava za držanje djeteta, odnosno proizvođač vozila;

6.1.3.6.

Kod remena za držanje djeteta ili remena za pričvršćenje sustava za držanje djeteta, koji koriste sidrišta na koja je već pričvršćen sigurnosni pojas, odnosno pojasevi za odraslu osobu, tehnička služba provjerava:

Kod sustava za držanje djeteta koji koriste spojne šipke ili dodatne naprave pričvršćene na sidrišta koja su homologirana prema Pravilniku br. 14, koja pomiču stvarni položaj sidrenja izvan područja određena Pravilnikom br. 14, primjenjuju se sljedeće točke:

6.1.3.7.

Sustavi za držanje djeteta koji koriste potpornu nogu mogu biti homologirani samo pod kategorijom „poluuniverzalni” ili „za posebno vozilo” i primjenjuju se zahtjevi Priloga 11. ovom Pravilniku. Proizvođač sustava za držanje djeteta uzima u obzir potrebu za potpornom nogom radi njihovog ispravnog funkcioniranja u svakom vozilu i osigurava potrebne informacije u vezi s tim.

6.1.4.

Pomoćno dječje sjedište mora biti pričvršćen sigurnosnim pojasom za odrasle ako se koristi ispitivanje određeno stavkom 8.1.4. ili na druge načine.

6.1.5.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora dati pisanu izjavu da je toksičnost materijala korištenih u proizvodnji sustava za držanje, a dostupni su djeci koja upotrebljavaju te sustave, u skladu s odgovarajućim dijelovima norme CEN Sigurnost igračaka, dio 3. (lipanj 1982.). Ispitivanja za potvrdu valjanosti te izjave mogu se obaviti prema nahođenju homologacijskog tijela. Taj se stavak na primjenjuje za sustave za držanje skupina II. i III.

6.1.6.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora u pisanu obliku izjaviti da je zapaljivost materijala, korištenog za proizvodnju sustava za držanje djeteta, u skladu s odgovarajućim stavcima Konsolidiranje rezolucije ECE o izradi vozila (R.E.3) (dokument TRANS/WP.29/78/Rev.1, stavak 1.42.). Ispitivanja za potvrdu valjanosti te izjave mogu se obaviti po nahođenju tijela za homologacijska ispitivanja.

6.1.7.

Kod sustava za držanje djeteta okrenutima prema natrag, oslonjenih na ploču s instrumentima, pri homologaciji se prema ovom Pravilniku pretpostavlja da je ploča s instrumentima dovoljno čvrsta.

6.1.8.

Kod sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni”, najviše opterećena dodirna točka sustava za držanje djeteta i sigurnosnog pojasa za odraslu osobu mora biti udaljena najmanje 150 mm od osi Cr, mjereno kad se sustav za držanje djeteta nalazi na napravi za dinamičko ispitivanje.

6.1.9.

Najveća dužina pojasa za odrasle koji se može koristiti za pričvršćenje sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni” na napravi za dinamičko ispitivanje određena je u Prilogu 13. ovom Pravilniku.

Za provjeru sukladnosti s ovim zahtjevom, sustav za držanje djeteta pričvršćuje se na napravu za ispitivanje upotrebom odgovarajućeg normiranog sigurnosnog pojasa opisanog u Prilogu 13. Ispitna se lutka ne postavlja ako sustav za držanje nije konstruiran tako da postavljanje lutke iziskuje veću duljinu pojasa. Kad je sustav za držanje djeteta u odgovarajućem položaju, u pojasu smije postojati samo vlačno naprezanje prouzročeno uobičajenim uvlačnikom, ako je ugrađen. Ako se koristi sigurnosni pojas s uvlačnikom, taj uvjet mora biti zadovoljen s najmanje 150 mm pojasa preostalog na namatalici uvlačnika.

6.1.10.

Sustavi za držanje djeteta skupine 0 i 0 + ne smiju se koristiti okrenuti prema naprijed.

6.2.1.

Konstrukcija za držanje je takva da:

6.2.1.1.

sustav za držanje osigurava propisanu zaštitu u svakom predviđenom položaju; kod „sustava za držanje za posebne potrebe” osnovna funkcija sustava za držanje mora pružiti zahtijevanu zaštitu u svakom položaju sustava za držanje bez uporabe dodatnih naprava za držanje koje mogu postojati;

6.2.1.2.

se dijete lako i brzo posjedne i izvadi iz sustava za držanje; kod sustava za držanje djeteta u kojem se dijete drži H-pojasom ili Y-pojasom bez uvlačnika, tijekom postupka propisanog u stavku 7.2.1.4. svi rameni i trbušni remeni moraju se moći pomicati jedni u odnosu na druge.

U tim se slučajevima sklop sustava za držanje djeteta može se konstruirati iz dva ili više spojnih dijelova. Za „sustave za držanje za posebne potrebe” razumljivo je da će dodatne naprave za držanje djeteta smanjiti brzinu kojom se dijete može postaviti u i podići iz sustava za držanje. Međutim, dodatne naprave moraju biti konstruirane tako da se mogu što brže otkopčati.

6.2.1.3.

Ako se može promijeniti nagib sustava za držanje, tu promjenu nagiba treba biti moguće izvesti bez ponovnog ručnog namještanja remena. Za promjenu nagiba sustava za držanje potreban je namjeran pokret s rukom.

6.2.1.4.

Sustavi za držanje djece skupine 0 i 0 + i I moraju držati dijete u takvom položaju da daju potrebnu zaštitu i onda kad dijete spava;

6.2.1.5.

Kako bi se spriječilo skliznuće ispod pojasa, bilo zbog udara ili nemira djeteta, potreban je međunožni pojas na svim naprijed okrenutim sustavima za držanje skupine I koji sadrže integrirani sustav H-pojasa. S pričvršćenim međunožnim pojasom u krajnje izvučenom položaju, ako je namjestiv, ne smije biti moguće namjestiti trbušni remen iznad zdjelice ispitne lutke od 9 kg odnosno 15 kg.

6.2.2.

Za skupine I, II i III, sve sustavi za držanje koji koriste „trbušni pojas” moraju prinudno voditi taj „trbušni pojas” tako da se opterećenja koja prenosi trbušni pojas prenose preko zdjelice.

6.2.3.

Svi remeni sustava za držanje moraju biti postavljeni tako da pri uobičajenoj uporabi ne uzrokuju neudobnost niti ne ugrožavaju korisnika. Razmak između remena ramenog pojasa u blizini vrata treba biti najmanje jednak širini vrata odgovarajuće ispitne lutke.

6.2.4.

Sklop ne smije vršiti prekomjerni pritisak na meke dijelove dječjeg tijela (trbuha, međunožja itd.). Konstrukcija treba biti takva da u slučaju sudara ne vrši pritisak na tjeme glave djeteta.

6.2.4.1.

Y-pojasevi se koriste samo kod sustava za držanje djece koji su okrenuti prema natrag.

6.2.5.

Sustav za držanje djeteta mora biti konstruiran i postavljen tako da:

6.2.5.1.

što više smanji opasnost od pozljeđivanja djeteta ili drugih putnika u vozilu zbog oštrih rubova ili izbočina (kako je primjerice određeno Pravilnikom br. 21);

6.2.5.2.

nema oštrih rubova odnosno izbočina koje bi mogle oštetiti navlake sjedala u vozilu ili odjeću putnika;

6.2.5.3.

ne izlaže meke dijelove tijela djeteta (trbuh, međunožje itd.) dodatnim silama inercije koje prouzroči;

6.2.5.4.

osigurava da u dodirnim točkama s remenjem kruti dijelovi nemaju oštrih rubova koji bi mogli strugati remenje.

6.2.6.

Svaki dio posebno izrađen da omogući postavljanje i skidanje sastavnih dijelova mora biti tako konstruiran da postoji što manja opasnost od pogrešnog sastavljanja ili uporabe. „Sustavi za držanje za posebne potrebe” mogu imati dodatne naprave za držanje; oni moraju biti tako konstruirani da ne postoji opasnost od pogrešnog sastavljanja i da su njihov mehanizam za otvaranje i način djelovanja u slučaju opasnosti odmah jasni spasitelju.

6.2.7.

Ako sustav za držanje djeteta skupine I i II te kombinacije skupina I i II obuhvaća naslon sjedala, njegova unutarnja visina, određena u skladu s dijagramom iz Priloga 12., mora iznositi najmanje 500 mm.

6.2.8.

Mogu se koristiti samo uvlačnik s automatskim blokiranjem ili uvlačnici s blokiranjem u slučaju opasnosti.

6.2.9.

Kod sustava za držanje koji su namijenjeni za uporabu u skupini I ne smije biti moguće da dijete, nakon stavljanja u sustav za držanje, lako otpusti onaj dio naprave koji drži zdjelični dio; svaka naprava koja je za to konstruirana mora stalno biti pričvršćena na sustav za držanje djeteta.

6.2.10.

Sustav za držanje djeteta može se konstruirati za uporabu za više masenih skupina i/ili za više djece, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve određene za svaku od tih skupina. Sustav za držanje djeteta kategorije „univerzalni” mora ispunjavati uvjete te kategorije za sve masene skupine za koje je homologiran.

6.2.12.

U slučaju pomoćnog dječjeg sjedišta mora biti provjereno prolaze li remeni i jezičac sigurnosnog pojasa za odrasle lagano kroz pričvrsne točke. To posebno vrijedi za pomoćna dječja sjedišta konstruirana za prednja sjedala vozila, koja mogu imati duge polukrute stalke. Kopču za pričvršćivanje ne smije biti moguće provući kroz pričvrsne točke pomoćnog dječjeg sjedišta, odnosno dopustiti da pojas naliježe potpuno drukčije nego li na ispitnim kolicima.

6.2.13.

Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za nekoliko djece, svaki sustav za držanje mora biti u potpunosti nezavisan u pogledu prijenosa opterećenja i namještanja.

6.2.14.

Sustavi za držanje djeteta koji uključuju dijelove za napuhavanje, moraju biti konstruirani tako da uvjeti uporabe (tlak, temperatura, vlažnost) ne utječu na ispunjavanje zahtjeva iz ovog Pravilnika.

1

Dio za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta Isofix – primjer 1

2

Dio za pričvršćivanje sustava za držanje djeteta Isofix – primjer 2

6.4.1.

Tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja provjerava da oznake ispunjavaju zahtjeve stavka 4.

6.5.1.

Tehnička služba provodi homologacijska ispitivanja za provjeru uputa za ugradbu i uputa za uporabu i njihovu sukladnost sa stavkom 15.

7.1.1.1.

Na cijelom sustavu za držanje djeteta ili na njegovim dijelovima koji su osjetljivi na koroziju, ispitivanja otpornosti na koroziju obavljaju se sukladno niže navedenom stavku 8.1.1.

7.1.1.2.

Nakon ispitivanja otpornosti na koroziju sukladno stavcima 8.1.1.1. i 8.1.1.2. ne smije biti znakova oštećenja koji bi mogla štetno utjecati na pravilno djelovanje sustava za držanje djeteta, niti veće korozije koju bi stručnjak mogao opaziti prostim okom bez pomagala.

7.1.2.1.

Kod svih sustava s naslonima za leđa moraju postojati unutarnje površine, koje su definirane u Prilogu 18. ovom Pravilniku, izrađene od materijala s vršnim ubrzanjem manjim 60 g kada se mjeri u skladu s Prilogom 17. ovom Pravilniku. Ovaj se zahtjev primjenjuje također na područja štitnika od udara koji se nalaze u području udara glave.

7.1.2.2.

Kod sustava za držanje djeteta s trajno mehanički pričvršćenim prilagodljivim napravama za potporu glave, kod kojih se visina sigurnosnog pojasa za odrasle ili pojasa H za djecu izravno nadzire prilagodljivim potpornjem za glavu, nije nužno zahtijevati materijal koji apsorbira energiju na mjestima određenim u Prilogu 18., koji ne mogu doći u dodir s glavom ispitne lutke, odnosno iza potpornja za glavu.

7.1.3.1.

Sustav za držanje djeteta ispituje se sukladno zahtjevima stavka 8.1.2.; ispitna lutka ne smije ispasti iz naprave i, kad je ispitno sjedalo okrenuto naopako, glava ispitne lutke ne smije se pomaknuti za više od 300 mm iz svog početnog položaja u vertikalnom smjeru u odnosu na ispitno sjedalo.

7.1.4.1.1.

Sustavi za držanje djeteta kategorija „univerzalni”, „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni” ispituju se na ispitnim kolicima pomoću ispitnog sjedala kako je propisano u stavku 6. i u skladu sa stavkom 8.1.3.1.

7.1.4.1.2.

Sustavi za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” ispituju se na svakom modelu vozila za koje su namijenjeni. Tehnička služba, nadležna za izvođenje ispitivanja, može smanjiti broj ispitivanih modela vozila, ako se bitno ne razlikuju u značajkama koje su navedene u stavku 7.1.4.1.2.3. Sustav za držanje djeteta može se ispitati na jedan od sljedećih načina:

7.1.4.1.2.1.

na potpunom vozilu, kako je propisano stavkom 8.1.3.3;

7.1.4.1.2.2.

na u karoseriji vozila na ispitnim kolicima, kako je određeno stavkom 8.1.3.2.; ili

7.1.4.1.2.3.

na dijelova karoserije vozila koji su dovoljni da predstavljaju konstrukciju vozila i površine udara. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za korištenje na stražnjem sjedalu, taj dio uključuje naslon prednjeg sjedala, stražnje sjedalo, podnu plohu, stupove B i C i krov. Ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za korištenje na prednjem sjedalu, dijelovi moraju uključiti ploču s instrumentima, stupove A, vjetrobransko staklo, ručice ili tipke koje su ugrađene u pod ili na konzolu, prednje sjedalo, podnu ploču i krov. Nadalje, ako je sustav za držanje djeteta namijenjen za korištenje u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom za odrasle, ti dijelovi uključuju odgovarajuće sigurnosne pojaseve za odrasle. Tehnička služba, nadležna za izvođenje ispitivanja, može dopustiti da određeni dijelovi budu izuzeti ako smatra da su suvišni. Ispitivanje se obavlja sukladno stavku 8.1.3.2.

7.1.4.1.3.

Dinamičko ispitivanje se obavlja na sustavima za držanje djeteta koji prethodno nisu bili izloženi opterećenju.

7.1.4.1.4.

Tijekom dinamičkog ispitivanja niti jedan dio sustava za držanje djeteta čija je funkcija držanje djeteta u predviđenom položaju ne smije se slomiti niti se smije osloboditi kopča, sustav za blokiranje ili sustav za pomicanje.

7.1.4.1.5.

Kod sustava „neintegriranog tipa” kao sigurnosni pojas koristi se normirani pojas i njegovo sidrište koji su propisani u Prilogu 13. ovom Pravilniku. To se ne primjenjuje na homologaciju sustava kategorije „za određeno vozilo” gdje se koristi sigurnosni pojas koji je ugrađen u vozilo.

7.1.4.1.6.

Ako je sustav za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” ugrađen na dijelu iza krajnjeg stražnjeg sjedala za odrasle okrenutog prema naprijed (na primjer u prostor za prtljagu), obavlja se jedno ispitivanje na potpunom vozilu s najvećom ispitnom lutkom ili više njih, kako je to određeno u stavku 8.1.3.3.3. Ostala se ispitivanja, uključujući sukladnost proizvodnje, mogu obaviti prema odredbama stavka 8.1.3.2. ako tako želi proizvođač.

7.1.4.1.7.

Kod „sustava za držanje za posebne namjene” svako dinamičko ispitivanje propisano ovim Pravilnikom, izvodi se dva puta za svaku masenu skupinu: prvi put pri korištenju primarnih sredstava za držanje, a drugi puta pri korištenju svih naprava za držanje. Pri tim ispitivanjima treba posebno poštovati zahtjeve iz stavaka 6.2.3. i 6.2.4.

7.1.4.1.8.

Tijekom dinamičkih ispitivanja normirani sigurnosni pojas, koji se koristi za postavljanje sustava za držanje djeteta, ne smije se odvojiti od vodilice ili naprave za blokiranje upotrijebljene pri ispitivanju.

7.1.4.1.9.

Sustav za držanje djeteta s potpornom nogom ispituje se kako slijedi:

7.1.4.1.10.

U slučaju sustava za držanje djeteta koji koristi sustav sidrišta Isofix i napravu za sprečavanje okretanja, ako postoji, dinamičko ispitivanje se provodi:

7.1.4.1.10.1.

Za SDD Isofix razreda veličine A i B:

7.1.4.1.10.1.1.

s napravom za sprečavanje okretanja u uporabi; i

7.1.4.1.10.1.2.

bez naprave za sprečavanje okretanja u uporabi. Ovaj zahtjev se ne primjenjuje kada se koristi trajno pričvršćena i neprilagodljiva potporna noga kao naprava za sprečavanje okretanja.

7.1.4.1.10.2.

Za sustave za držanje djeteta Isofix drugih razreda veličina s napravom za sprečavanje okretanja u uporabi.

7.1.4.2.1.

Rezultanta ubrzanja prsnoga koša ne smije prelaziti 55 g, osim u razdobljima čiji zbroj ne prelazi 3 ms.

7.1.4.2.2.

Vertikalna komponenta ubrzanja od trbuha prema glavi ne smije prelaziti 30 g, osim u razdobljima čiji zbroj ne prelazi 3 ms.

7.1.4.3.1.

Tijekom provjere opisane u stavku 5.3. Dodatka 1. Prilogu 8. ne smije biti vidljivih znakova prodora na plastelinu u trbušnom predjelu koji bi prouzročio bilo koji dio naprave za držanje djeteta.

7.1.4.4.1.

Sustavi za držanje kategorije „univerzalni”, „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni”.

7.1.4.4.1.1.

Sustavi za držanje djeteta okrenuti prema naprijed: glava ispitne lutke ne smije se pomaknuti izvan ravnina BA i DA, kako su određene na slici 1.

Slika 1.

Shema ispitivanja naprave okrenute prema naprijed

7.1.4.4.1.2.

Sustavi za držanje djeteta okrenuti prema natrag:

7.1.4.4.1.2.1.

Sustavi za držanje djeteta koji se oslanjaju na ploču s instrumentima: glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i DCr, kako su određene na slici 2. dolje. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

Slika 2.

Shema ispitivanja naprave okrenute prema natrag

7.1.4.4.1.2.2.

Sustavi za držanje djeteta skupine 0 koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima i prijenosni dječji ležajevi: glava lutke ne smije prijeći ravnine AB, AD i DE, kako je to prikazano na slici 3. dolje. To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

Slika 3.

Shema ispitivanja naprava za držanje djeteta skupine 0 koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima

7.1.4.4.1.2.3.

Sustavi za držanje djeteta, koji se ne oslanjaju na ploču s instrumentima i ne pripadaju u skupinu 0:

Glava ispitne lutke ne smije prijeći ravnine FD, FG i DE, kako su prikazane na slici 4.

To se ocjenjuje u trajanju do 300 ms ili do trenutka kada je ispitna lutka došla do krajnjeg položaja, ovisno što se prije dogodi.

Ako se takav sustav za držanje djeteta dodirne sa šipkom promjera 100 mm, a ispunjeni su svi kriteriji za provođenje ispitivanja, obavlja se još jedno dinamičko ispitivanje (čelni sudar) s najtežom ispitnom lutkom namijenjenom za takav sustav za držanje djeteta i bez šipke promjera 100 mm; zahtjevi za to ispitivanje su da budu zadovoljeni svi kriteriji osim pomaka prema naprijed.

Slika 4.

Shema ispitivanja naprava okrenutih prema natrag, osim skupine 0, koje se ne oslanjaju na ploču s instrumentima

7.1.4.4.2.

Sustavi za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo”: pri ispitivanju u potpunom vozilu ili u karoseriji vozila, glava ne smije dodirnuti bilo koji dio vozila. Međutim, ako dođe do dodira, brzina udara glave treba biti manja od 24 km/h, a dio u koji glava udari mora ispunjavati zahtjeve ispitivanja apsorpcije energije određene u Prilogu 4. Pravilniku br. 21. Kod ispitivanja izvedenog s potpunim vozilima, ispitne lutke mora biti moguće izvaditi iz sustava za držanje djeteta nakon ispitivanja bez uporabe alata.

7.1.5.1.

Mehanizam kopče, uređaji za povlačenje, uređaji za namještanje i blokiranje na koje bi mogla štetno utjecati visoka temperatura, izlažu se ispitivanju na utjecaj temperaturu koje je navedeno u stavku 8.2.8.

7.1.5.2.

Nakon ispitivanja na utjecaj temperaturne, propisanog stavkom 8.2.8.1., na sustavu za držanje djeteta stručnjak golim okom bez optičkih pomagala ne smije uočiti vidljive znakove oštećenja koja bi mogla štetno utjecati na pravilno djelovanje sustava za držanje djeteta.

7.2.1.1.

Kopča treba biti konstruirana tako da je isključena svaka mogućnost nepravilne uporabe. Između ostalog, to znači da kopča ne smije ostati u djelomično zatvorenom položaju; u postupku zatvaranja kopče ne smije biti moguće nepažnjom zamijeniti dijelove kopče; kopča se mora zatvoriti samo kad su svi dijelovi zakvačeni. Na mjestima gdje dolazi u dodir s djetetom kopča ne smije biti uža od najmanje širine trake, koja je određena stavkom 7.2.4.1.1. Taj se stavak ne primjenjuje na sklopove sigurnosnih pojaseva koji su već homologirani u skladu s Pravilnikom ECE br. 16, ili bilo kojom istovrijednom normom na snazi. Kod „sustava za držanje za posebne potrebe” samo kopča na primarnom sustavu za držanje mora biti sukladna zahtjevima stavaka 7.2.1.1. do uključivo 7.2.1.9.

7.2.1.2.

Kopča mora ostati zatvorena u svakom položaju i kad nije opterećena. Mora biti napravljena tako da ju je lako uhvatiti i s njom rukovati. Ona se mora dati otkopčati pritiskom na gumb ili sličnu napravu. Dio na koji treba pritisnuti kod otvorene kopče mora imati: kod naprava u kućištu, površinu najmanje 4,5 cm2 širine najmanje 15 mm; kod naprava bez kućišta, površinu najmanje 2,5 cm2 širine najmanje 10 mm. Širina je ona manja od navedene dviju dimenzija koje čine propisanu površinu i mora se mjeriti okomito na smjer kretanja dugmeta za otkapčanje.

7.2.1.3.

Površina za otkapčanje kopče je crvene boje. Niti jedan drugi dio te kopče ne smije biti te boje.

7.2.1.4.

Treba biti moguće osloboditi dijete iz sustava za držanje samo jednom radnjom na jedinoj kopči. Kod grupa 0 i 0 + dopušteno je ukloniti dijete zajedno s napravama kao što su dječja nosiljka/prijenosna ležaljka za dijete/sustavi za držanje prijenosne ležaljke za dijete, ako se sustav za držanje djeteta može osloboditi otvaranjem najviše dvije kopče.

7.2.1.4.1.

Smatra se da povezivanje ramenih remena H-pojasa spojnom stezaljkom nije u skladu sa zahtjevom za jednu radnju iz stavka 7.2.1.4.

7.2.1.5.

Za skupine II i III kopča mora biti postavljena tako da je dijete koje se nalazi u napravi može dohvatiti. Osim toga, ona, kod svih skupina, mora biti postavljena tako da u slučaju opasnosti spasilac odmah prepoznaje njezinu namjenu i način djelovanja.

7.2.1.6.

Otvaranje kopče mora omogućiti da se dijete oslobodi neovisno o „sjedalu”, „postolju sjedala” ili „štitniku od udara”, ako su ugrađeni i ako naprava ima međunožni remen, on se mora osloboditi djelovanjem te iste kopče.

7.2.1.7.

Kopča mora izdržati ispitivanje otpornosti na utjecaj temperature sukladno zahtjevima stavka 8.2.8.1. i zatim ponovljenu radnju te prije dinamičkog ispitivanja propisanog stavkom 8.1.3. mora proći ispitivanje koje obuhvaća 5 000 ± ciklusa otvaranja i zatvaranja pri uobičajenim uvjetima uporabe.

7.2.1.8.

Na kopči se obavljaju sljedeća ispitivanja otvaranja:

7.2.1.8.1.1.

Za ovo se ispitivanje mora se koristiti sustav za držanje djeteta na kojemu je obavljeno dinamičko ispitivanje iz stavka 8.1.3. navedeno dolje u tekstu.

7.2.1.8.1.2.

Sila potrebna za otvaranje kopče pri ispitivanju propisanom stavkom 8.2.1.1. ne smije prelaziti 80 N.

7.2.1.8.2.1.

Za ovo se ispitivanje koristi kopča koja prije toga nije bila izložena opterećenju. Sila potrebna za otvaranje neopterećene kopče iznosi od 40 do 60 N pri ispitivanjima propisanima stavkom 8.2.1.2.

7.2.1.9.1.

Tijekom ispitivanja u skladu sa stavkom 8.2.1.3.2. ne smije se slomiti niti odvojiti ni jedan dio kopče, remena na kopči ni uređaja za namještanje.

7.2.1.9.1.2.

Kopča H-pojasa masenih skupina 0 i 0 + mora izdržati silu od 4 000 N.

7.2.1.9.1.3.

Kopča H-pojasa masene skupine I i više mora izdržati silu od 10 000 N.

7.2.1.9.1.4.

Nadležno tijelo može izostaviti ispitivanje čvrstoće ako iz raspoloživih podataka proizlazi da je ispitivanje suvišno.

7.2.2.1.

Raspon podešavanja mora biti dovoljan da omogući pravilno namještanje sustava za držanje djeteta za cijelu masenu skupinu za koju je sustav namijenjen i da omogući zadovoljavajuću ugradbu u sve specificirane tipove vozila.

7.2.2.2.

Svi naprave za namještanje moraju biti tipa „za brzo namještanje”, osim naprava za namještanje koje se upotrebljavaju kod prve ugradbe sustava za držanje u vozilo, koje mogu biti drugog tipa.

7.2.2.3.

Naprave tipa „za brzo namještanje” trebaju biti lako dohvatljive ako je sustav za držanje djeteta pravilno postavljen, a dijete ili lutka su na mjestu.

7.2.2.4.

Naprava tipa „za brzo namještanje” treba se lako namještati prema tjelesnoj građi djeteta. Posebno, pri ispitivanju u skladu sa stavkom 8.2.2.1. sila potrebna za aktiviranje naprave s ručnim namještanjem ne smije prelaziti 50 N.

7.2.2.5.

Ispituju se dva uzorka naprave za namještanje sustava za držanje djeteta sukladno zahtjevima postupka ispitivanja otpornosti na utjecaj temperature iz stavaka 8.2.8.1. i 8.2.3.

7.2.2.5.1.

Klizanje trake pojasa ne smije prelaziti 25 mm za jednu napravu za namještanje, odnosno 40 mm za sve naprave za namještanje.

7.2.2.6.

Tijekom ispitivanja sukladno stavku 8.2.2.1., naprava se ne smije slomiti niti odvojiti.

7.2.2.7.

Naprava za namještanje, ugrađena izravno na sustav za držanje djeteta, mora biti sposobna izdržati ponovljenu radnju, a prije dinamičkog ispitivanja iz stavka 8.1.3. mora biti podvrgnuta ispitivanju s 5 000 ± 5 ciklusa kako je određeno stavkom 8.2.7.

7.2.3.1.1.

Remen sigurnosnog pojasa koja ima uvlačnik s automatskim blokiranjem, ne smije se odmotati više od 30 mm između položaja blokiranja. Kad se korisnik nagne prema natrag, pojas mora ili ostati u svojem prvobitnom položaju ili se automatski vratiti u taj položaj kad se korisnik pojasa ponovno nagne prema naprijed.

7.2.3.1.2.

Ako je uvlačnik dio trbušnog pojasa, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 7 N, izmjerena na slobodnoj dužini između ispitne lutke i uvlačnika, kako je propisano stavkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio sustava za držanje prsnog koša, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 2 N niti veća od 7 N, pri sličnim mjerenjima. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini između lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, s ručnim ili automatskim aktiviranjem, koja sprječava da se remen namota do kraja, tada ta naprava pri tim mjerenjima ne smije biti u funkciji.

7.2.3.1.3.

Remen se 5 000 puta izvlači i uvlači u uvlačnik u uvjetima propisanima stavkom 8.2.4.2. Potom se na uvlačniku obavljaju ispitivanja otpornosti na utjecaj temperature prema zahtjevima iz stavka 8.2.8.1. korozijsko ispitivanje iz stavka 8.1.1., te ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u stavku 8.2.4.5. Nakon toga mora uspješno izdržati daljnjih 5 000 ciklusa izvlačenja i uvlačenja. Nakon gornjih ispitivanja uvlačnik treba i dalje ispravno funkcionirati i ispunjavati zahtjeve iz gornjih stavaka 7.2.3.1.1. i 7.2.3.1.2.

7.2.3.2.1.

Kada se ispituje sukladno stavku 8.2.4.3. uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti treba ispunjavati sljedeće zahtjeve:

7.2.3.2.1.1.

mora se blokira kad usporenje vozila dosegne 0,45 g.

7.2.3.2.1.2.

ne smije blokirati pri ubrzanju remena manjem od 0,8 g mjereno u osi izvlačenja.

7.2.3.2.1.3.

ne smije blokirati kad je njegovo osjetilo nagnuto najviše 12° u bilo kojem smjeru od položaja ugradbe kojeg je odredio proizvođač.

7.2.3.2.1.4.

mora blokirati kad je njegovo osjetilo nagnuto najviše 27° u bilo kojem smjeru od položaja ugradbe kojeg je odredio proizvođač.

7.2.3.2.2.

Ako djelovanje uvlačnika ovisi o vanjskom signalu ili izvoru energije, konstrukcijom mora biti osigurano da se uvlačnik automatski blokira u slučaju kvara ili prekida tog signala, odnosno izvora energije.

7.2.3.2.3.

Uvlačnik s blokiranjem u slučaju opasnosti s višekratnom osjetljivošću mora ispunjavati gore navedene zahtjeve. Osim toga, ako je jedan od kriterija osjetljivosti za izvlačenja remena, uvlačnik mora blokirati pri ubrzanju remena od 1,5 g, mjereno u osi izvlačenja remena.

7.2.3.2.4.

U ispitivanjima navedenima u stavcima 7.2.3.2.1. i 7.2.3.2.3., pomak izvlačenja remena koje se dešava prije nego što uvlačnik blokira ne smije prelaziti 50 mm, počevši s dužinom odmatanja određenom u stavku 8.2.4.3.1. Pri ispitivanju navedenom u stavku 7.2.3.2.1.2., ne smije doći do blokiranja tijekom odvijanja 50 mm remena, s početnom dužinom odmatanja određenom u stavku 8.2.4.3.1.

7.2.3.2.5.

Ako je uvlačnik dio trbušnog pojasa, uvlačenja remena ne smije biti manja od 7 N izmjerena na slobodnoj dužini između lutke i uvlačnika, kako je propisano stavkom 8.2.4.1. Ako je uvlačnik dio sustava za držanje prsnoga koša, uvlačna sila remena ne smije biti manja od 2 N niti veća od 7 N, pri sličnom mjerenju. Ako remen prolazi kroz vodilicu ili remenicu, uvlačna se sila mjeri na slobodnoj dužini između lutke i vodilice ili remenice. Ako sigurnosni pojas ima napravu, s ručnim ili automatskim aktiviranjem, koja sprječava da se remen namota do kraja, tada ta naprava pri tim mjerenjima ne smije biti u funkciji.

7.2.3.2.6.

Remen se uzastopno 40 000 puta izvlači i uvlači u uvlačnik u uvjetima propisanima stavkom 8.2.4.2. Potom se na uvlačniku obavljaju ispitivanja otpornosti na utjecaj temperature prema zahtjevima iz stavka 8.2.8.1., korozijsko ispitivanje iz stavka 8.1.1., te ispitivanje otpornosti na prašinu opisano u stavku 8.2.4.5. Nakon toga mora uspješno izdržati daljnjih 5 000 ciklusa izvlačenja i uvlačenja (ukupno 45 000). Nakon gornjih ispitivanja uvlačnik mora i dalje ispravno funkcionirati i ispunjavati zahtjeve iz gornjih stavaka 7.2.3.2.1. i 7.2.3.2.5.

7.2.4.1.1.

Najmanja širina remena sustava za držanje djeteta koji dodiruju ispitnu lutku mora biti 25 mm kod skupina 0, 0 + i I, odnosno 38 mm kod skupina II. i III. Te mjere treba izmjeriti tijekom ispitivanja prekidne čvrstoće propisane u stavku 8.2.5.1. bez zaustavljanja ispitne naprave i pod opterećenjem koje je iznosi 75 % prekidne čvrstoće remena.

7.2.4.2.1.

Na dva uzorka remena kondicionirana sukladno stavku 8.2.5.2.1. mora se odrediti prekidno opterećenje remena, kako je to određeno stavkom 8.2.5.1.2.

7.2.4.2.2.

Razlika između prekidnih opterećenja dvaju uzoraka ne smije prelaziti 10 % od veće vrijednosti izmjerenih opterećenja.

7.2.4.3.1.

Na dva uzorka remena kondicioniranih u skladu s jednom od odredbi stavka 8.2.5.2. (osim stavka 8.2.5.2.1.) prekidno opterećenje remena ne smije biti manje od

7.2.4.3.2.

Osim toga, prekidno opterećenje ne smije biti manje od 3,6 kN za sustave za držanje skupine 0, 0 + i 1,5 kN za sustave skupine II te 7,2 kN za sustave skupine III.

7.2.4.3.3.

Nadležno tijelo može izostaviti jedno ili više tih ispitivanja ako sastav korištenog materijala ili dostupni podaci pokazuju da su takva ispitivanja suvišna.

7.2.4.3.4.

Postupak kondicioniranja abrazijom tipa 1., koji je opisan u stavku 8.2.5.2.6., izvodi se samo kad ispitivanje mikroklizanjem, koje je utvrđeno stavkom 8.2.3., daje rezultat koji prelazi 50 % graničnu vrijednost koja je propisana gornjim stavkom 7.2.2.5.1.

7.2.4.4.

Ne smije biti moguće da se cijeli remen provuče kroz naprave za namještanje, kroz kopče ili sidrene točke.

7.2.5.1.

Blokirna naprava mora stalno biti pričvršćena na sustavu za držanje djeteta.

7.2.5.2.

Blokirna naprava ne smije utjecati na trajnost sigurnosnog pojasa za odrasle i mora se podvrgnuti ispitivanju otpornosti na utjecaj temperature iz stavka 8.2.8.1.

7.2.5.3.

Blokirna naprava ne smije sprječavati da se dijete brzo oslobodi iz sustava.

8.1.1.1.

U komoru za ispitivanje stavljaju se metalni dijelovi sustava za držanje djeteta, kako je određeno u Prilogu 4. Kad sustav za držanje djeteta sadrži uvlačnik, remen se mora odmatati cijelom dužinom umanjeno za 100 ± 3 mm. Osim kratkih prekida koji su mogu biti potrebni npr. za provjeru i dopunu slane otopine, ispitivanje traje neprekidno 50 ± 0,5 sati.

8.1.1.2.

Nakon završenog ispitivanja metalni se dijelovi sustava za držanje djeteta pažljivo isperu ili urone u čistu tekuću vodu temperature koje nije viša od 38 °C da se uklone eventualne naslage soli koje su se mogle formirati te se potom suše 24 ± 1 sata na sobnoj temperaturi od 18 do 25 °C prije nego što su pregledani u skladu s gornjim stavkom 7.1.1.2.

8.1.2.1.

Ispitna lutka se postavlja u sustav za držanje pričvršćen u skladu s ovim Pravilnikom i uputama proizvođača i s uobičajenom labavošću kako je utvrđeno stavkom 8.1.3.6.

8.1.2.2.

Sustav za držanje pričvrsti se na ispitno sjedalo ili sjedalo u vozilu. Cjelokupno se sjedalo zaokrene oko vodoravne osi u srednjoj uzdužnoj ravnini sjedala za puni krug (360°) brzinom od 2-5 stupnjeva/sekunda. Za to se ispitivanje naprave namijenjene za korištenje u određenim vozilima mogu postaviti na ispitno sjedalo opisano u Prilogu 6.

8.1.2.3.

To se ispitivanje ponavlja vrtnjom sjedala u suprotnom smjeru nakon što se ispitna lutka, ako je potrebno, ponovno namjesti u njezin prvotni položaj. Postupak se zatim ponavlja u oba smjera vrtnje, pri čemu se os vrtnje u vodoravnoj ravnini zakrene za 90° u odnosu na dva ranija ispitivanja.

8.1.2.4.

Pri tim se ispitivanjima koriste najmanja i najveća ispitna lutka skupine odnosno skupina za koju (koje) je sustav za držanje namijenjena.

8.1.3.1.1.1.

Ispitna kolica i ispitno sjedalo koji se koriste za dinamičko ispitivanje moraju zadovoljavati zahtjeve iz Priloga 6. ovom Pravilniku, a postupak namještanja za dinamičko ispitivanje sudara mora biti u skladu s Prilogom 21.

8.1.3.1.1.2.

Ispitna kolica tijekom usporenja moraju zadržati vodoravni položaj.

8.1.3.1.1.3.

Usporenje ispitnih kolica postiže se napravom koja je propisana u Prilogu 6. ovom Pravilniku, ili nekom drugom napravom koja daje istovrijedne rezultate. Ta naprava mora ispunjavati zahtjeve iz stavka 8.1.3.4. i Priloga 7. ovom Pravilniku.

8.1.3.1.1.4.

Obavljaju se sljedeća mjerenja:

8.1.3.1.1.4.1.

Brzina kolica neposredno prije udara;

8.1.3.1.1.4.2.

Zaustavni put;

8.1.3.1.1.4.3.

Pomak glave ispitne lutke u vertikalnoj i vodoravnoj ravnini za skupine I, II i III, a za skupine 0 i 0 + pomak ispitne lutke ne uzimajući u obzir udove.

8.1.3.1.1.4.4.

Ubrzanje prsnoga koša u tri međusobno okomita smjera, osim kod lutke novorođenčeta.

8.1.3.1.1.4.5.

svaki vidljivi znak prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidjeti stavak 7.1.4.3.1.), osim kod ispitne lutke novorođenčeta.

8.1.3.1.1.5.

Nakon udara sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče, kako bi se utvrdilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.1.2.1.

Ispitno sjedalo se zaokrene za 180° kada se ispituje u skladu sa zahtjevima za ispitivanje stražnjeg sudara.

8.1.3.1.2.2.

Za ispitivanje sustava za držanje djeteta okrenutog prema natrag namijenjenog za korištenje na prednjim sjedalima, ploču s instrumentima predstavlja kruta šipka koja je pričvršćena na kolica tako da sustav za držanje djeteta apsorbira svu energiju.

8.1.3.1.2.3.

Uvjeti usporenja trebaju odgovarati zahtjevima iz stavka 8.1.3.4.

8.1.3.1.2.4.

Mjerenja koja treba obaviti slična su onima navedenim u gornjim stavcima 8.1.3.1.1.4. i 8.1.3.1.1.4.5.

8.1.3.1.2.5.

Nakon udara sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se utvrdilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.2.1.1.

Način učvršćenja vozila tijekom ispitivanja ne smije biti izveden tako da pojača sidrišta sjedala vozila, sigurnosnih pojaseva za odrasle i svaka dodatna sidrišta potrebna za pričvršćenje sustava za držanje djeteta, niti da smanji uobičajene deformacije konstrukcije. Na vozilu ne smije biti niti jedan dio koji bi ograničavanjem pomicanja lutke smanjio opterećenje kojem je izložen sustav za držanje djeteta tijekom ispitivanja. Dijelovi konstrukcije vozila koji su bili uklonjeni smiju se zamijenjeni dijelovima jednake čvrstoće, pod uvjetom da oni ne ograničavaju pomicanje lutke.

8.1.3.2.1.2.

Smatra se da naprava za pričvršćivanje zadovoljava ako ne utječe na područje koje se proteže cijelom širinom konstrukcije i ako su vozilo ili karoserija blokirani ili učvršćeni sprijeda na udaljenosti od najmanje 500 mm od sidrišta sustava za držanje. Na stražnjoj strani konstrukcija mora biti pričvršćena na dovoljnoj udaljenosti iza sidrišta kako bi bili ispunjeni svi zahtjevi iz gornjeg stavka 8.1.3.2.1.1.

8.1.3.2.1.3.

Sjedalo vozila i sustav za držanje djeteta ugrađuju se i namještaju u položaj koji, prema mišljenju tehničke službe koja obavlja homologacijska ispitivanja, daje najnepovoljnije uvjete u pogledu čvrstoće, a primjenjiv je za postavljanjem ispitne lutke u vozilo. U izvješću trebaju biti navedeni položaj naslona sjedala i naprave za držanje djeteta. Naslon sjedala vozila, ako je njegov nagib namjestiv, mora se blokirati kako je to odredio proizvođač, ili ako nema uputa, u položaju koji je čim bliži stvarnom kutu od 25°.

8.1.3.2.1.4.

Osim ako u uputama za ugradnju i uporabu nije navedeno drukčije, prednje se sjedalo stavlja u krajnji prednji položaj koji se uobičajeno koristi za sustave za držanje djeteta koji su namijenjeni za uporabu na prednjim sjedalima, odnosno u krajnji stražnji položaj koji se uobičajeno koristi za sustave za držanje djeteta koji su namijenjeni za uporabu na stražnjem sjedalu.

8.1.3.2.1.5.

Uvjeti usporenja trebaju biti u skladu sa zahtjevima iz stavka 8.1.3.4. Kao ispitno sjedalo koristi se sjedalo stvarnog vozila.

8.1.3.2.1.6.

Obavljaju se sljedeća mjerenja:

8.1.3.2.1.6.1.

brzina ispitnih kolica neposredno prije udara;

8.1.3.2.1.6.2.

zaustavni put;

8.1.3.2.1.6.3.

bilo koji dodir glave ispitne lutke s unutrašnjošću karoserije vozila;

8.1.3.2.1.6.4.

usporenje prsnoga koša u tri međusobno okomita smjera, osim kod lutke novorođenčeta;

8.1.3.2.1.6.5.

svi vidljive znakovi prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidjeti stavak 7.1.4.3.1.), osim kod lutke novorođenčeta.

8.1.3.2.1.7.

Nakon udara sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava bez otvaranja kopče kako bi se utvrdilo je li došlo do bilo kakvoga kvara.

8.1.3.2.2.1.

Za ispitivanje stražnjeg sudara, karoserija vozila se na kolicima zaokreće za 180°.

8.1.3.2.2.2.

Zahtjevi su isti kao i kod čelnog sudara.

8.1.3.3.1.

Uvjeti usporenja trebaju odgovarati zahtjevima iz stavka 8.1.3.4. koji je naveden niže u tekstu.

8.1.3.3.2.

Za ispitivanja frontalnog udara postupak je onaj koji je naveden u Prilogu 9. ovom Pravilniku.

8.1.3.3.3.

Za ispitivanja udara odostraga postupak je onaj koji je naveden u Prilogu 10. ovom Pravilniku.

8.1.3.3.4.

Obavljaju se sljedeća mjerenja:

8.1.3.3.4.1.

brzina vozila/udarne naprave neposredno prije udara;

8.1.3.3.4.2.

bilo koji dodir glave ispitne lutke (kod ispitne lutke skupine 0, ne uzimajući se u obzir udove) s unutrašnjošću vozila;

8.1.3.3.4.3.

ubrzanje prsnoga koša u tri međusobno okomita smjera, osim kod ispitne lutke novorođenčeta.

8.1.3.3.4.4.

svi vidljivi znakovi prodora u abdominalnom plastelinskom umetku (vidjeti stavak 7.1.4.3.1.), osim kod ispitne lutke novorođenčeta.

8.1.3.3.5.

Ako su nasloni prednjih sjedala vozila namjestivi po nagibu, moraju biti blokirani kako je to odredio proizvođač ili, ako nema takvih uputa, u položaju čim bližem stvarnom kutu od 25°.

8.1.3.3.6.

Nakon udara se sustav za držanje djeteta vizualno se pregledava, bez otvaranja kopče, kako bi se utvrdilo je li došlo do kvara ili lomova.

8.1.3.4.

U donjoj tablici zbirno su navedeni uvjeti za dinamičko ispitivanje:

8.1.3.5.1.

Za sustave za držanje djeteta, namijenjene za korištenje sukladno stavku 2.1.2.3. i koji zahtijevaju korištenje dodatnih sidrišta, ispitivanje čelnog sudara mora se obaviti u skladu sa stavkom 8.1.3.4. na sljedeći način:

8.1.3.5.2.

Kod naprava s kratkim gornjim remenima za pričvršćivanje na stražnju policu vozila, gornja sidrišta na ispitnim kolicima propisana su u Dodatku 3. Prilogu 6.

8.1.3.5.3.

Kod naprava s dugim gornjim remenima za pričvršćivanje za vozila koja nemaju krute stražnje police i kod kojih su gornji pričvrsni remeni pričvršćeni na pod vozila, sidrišta na ispitnim kolicima moraju biti kako su propisana u Dodatku 3. Prilogu 6.

8.1.3.5.4.

Kod naprava namijenjenih za korištenje u obje izvedbe moraju se obaviti ispitivanja određena u stavcima 8.1.3.5.2. i 8.1.3.5.3; kod ispitivanja koje se obavljaju u skladu s gornjim stavkom 8.1.3.5.3 samo se koristi najteža lutka.

8.1.3.5.5.

Kod naprava okrenutih prema natrag, raspored donjih sidrišta na ispitnim kolicima mora odgovarati određenom u Dodatku 3. Prilogu 6.

8.1.3.5.6.

Za prenosive dječje ležaljke koje koriste dodatne remene koji su pričvršćeni na dva sigurnosna pojasa za odrasle pri čemu se prijenos opterećenja direktno primjenjuje preko sigurnosnog pojasa za odrasle osobe na donje sidrište sigurnosnog pojasa za odrasle osobe, sidrište na ispitnim kolicima mora biti kako je propisano u Prilogu 6., Dodatku 3., stavku 7. (A1, B1). Namještanje na napravi za dinamičko ispitivanje mora biti onakvo kako je opisano u Prilogu 21., napomeni 5. Taj sustav mora raditi ispravno čak i kad su sigurnosni pojasevi za odrasle osobe neprikopčani i smatra se univerzalnim kada je sukladan stavku 6.1.8.

8.1.3.6.1.

Sustavi za držanje djeteta i lutke moraju biti postavljeni tako da su sukladni zahtjevima iz stavka 8.1.3.6.3.

8.1.3.6.2.

Sustavi za držanje djeteta ispituju se upotrebom lutaka, kako je određeno u Prilogu 8. ovom Pravilniku.

8.1.3.6.3.

Postavljanje ispitne lutke

8.1.3.6.3.1.

Ispitna lutka se postavlja s razmakom između stražnje strane lutke i sustava za držanje. Kod prijenosnih dječjih ležaljka ispitna lutka se stavlja u ravni vodoravni položaj, što bliže središnjoj crti prijenosne dječje ležaljke.

8.1.3.6.3.2.

Dječje sjedalo se postavlja na ispitno sjedalo.

Ispitna lutka se postavlja u dječje sjedalo.

Između lutke i naslona sjedala postavlja se okretna ploča ili slična savitljiva naprava debljine 2,5 cm i širine 6 cm, čija je dužina jednaka visini ramena (sjedeći položaj, Prilog 8.), umanjena za visinu središta kuka (sjedeći položaj, Prilog 8., to je visina sjedenja uvećana za pola visine bedra lutke u sjedećem položaju) što odgovara veličini lutke koja se ispituje. Oblik ploče treba što bolje slijediti oblik sjedala, a njezin donji dio treba biti u visini kuka lutke.

Pojas se namješta prema uputama proizvođača, ali na zateznu silu koja je za 250 ± 25 N veća od sile potrebne za namještanje, s kutom trake otklona remena u odnosu na napravu za namještanje od 45 ± 5°, ili s kutom koji odredi proizvođač.

Pričvršćivanje dječjeg sjedala na ispitno sjedalo dovršiti u skladu s Prilogom 21. ovom Pravilniku.

Ukloniti savitljivu elastičnu napravu.

To se primjenjuje samo na H-pojaseve i sustave za držanje kod kojih je dijete držano sa sigurnosnim pojasom za odrasle u tri točke i kod kojih se koristi naprava za blokiranje, a ne primjenjuje se za remene za držanje djeteta koji su izravno povezani na uvlačnik.

8.1.3.6.3.3.

Uzdužna ravnina koja prolazi kroz središnjicu ispitne lutke postavlja se na sredinu između oba donja sidrišta pojasa, međutim treba voditi računa o odredbama iz stavka 8.1.3.2.1.3. Kod pomoćnih dječjih sjedišta koje treba ispitati s lutkom koja predstavlja 10-godišnje dijete, uzdužna ravnina koja prolazi kroz središnjicu ispitne lutke postavlja se na 75 ± 5 mm lijevo ili desno u odnosu na točku koja se nalazi u sredini između dva donja sidrišta pojasa.

8.1.3.6.3.4.

Kod naprava koje zahtijevaju korištenje normiranog pojasa, rameni se remen prije dinamičkog ispitivanja postavlja na ispitnu lutku pomoću dovoljno duge i široke lake ljepljive trake. Kod naprava okrenutima prema natrag glava se postavlja na naslon sustava za držanje pomoću dovoljno duge i široke ljepljive trake. Kod sustava za držanje djeteta okrenutima prema natrag dopuštena je uporaba lake trake za povezivanje glave ispitne lutke na 100 mm šipku, odnosno na naslon sustava za držanje tijekom ubrzavanja na ispitnoj stazi

8.1.3.7.1.

8.1.3.7.2.

8.1.3.7.3.

8.1.3.7.4.

8.1.3.7.5.

8.1.3.7.6.

Ako je sustav za držanje djeteta odgovarajući za dvije ili više masenih skupina, pri ispitivanjima se koriste najlakša i najteža gore određena ispitna lutka za sve pripadajuće masene skupine. Međutim, ako se sustavi pojedinih skupina međusobno znatno razlikuju, primjerice ako je promijenjen raspored ili dužina H-pojasa, laboratorij koji provodi ispitivanja može obaviti dodatno ispitivanje s lutkom mase između tih dviju krajnjih masa, ako smatra da je to potrebno.

8.1.3.7.7.

Ako je sustav za držanje djeteta konstruiran za dvoje ili više djece, jedno se ispitivanje obavlja s najtežim lutkama na svim sjedećim mjestima. Drugo se ispitivanje obavlja s najlakšom i najtežom ispitnom lutkom kako je gore određeno. Ispitivanja se obavljaju na ispitnom sjedalu kako je prikazano na slici 3. u Dodatku 3. Prilogu 6. Laboratorij, koji provodi ispitivanja može, ako smatra da je uputno, obaviti treće ispitivanje s bilo kojom kombinacijom lutaka ili s praznim sjedećim mjestima.

8.1.3.7.8.

Ako sustav za držanje djeteta skupina 0 ili 0 + ima mogućnost različitih načina postavljanja ovisno o masi djeteta, svaki način postavljanja treba biti ispitan s obje ispitne lutke pripadajuće masene skupine.

8.1.3.7.9.

Ako sustav za držanje djeteta mora koristiti gornju sigurnosnu uzicu, treba provesti jedno ispitivanje s najmanjom lutkom s najmanjom udaljenosti gornje sigurnosne uzice (sidrišna točka G1). Drugo ispitivanje se provodi s težom lutkom s duljom udaljenosti gornje sigurnosne uzice (sidrišna točka G2). Namjestiti gornju sigurnosnu uzicu da postigne sila zatezanja 50 ± 5 N.

8.1.3.7.10.

Ispitivanje navedeno u točki 7.1.4.1.10.1.2, potrebno je izvesti samo s najvećom ispitnom lutkom za koju je sustav za držanje djeteta konstruiran.

8.2.1.1.1.

Za ovo se ispitivanje koristi sustav za držanje djeteta na kojemu je već obavljeno dinamičko ispitivanje, kako je određeno stavkom 8.1.3.

8.2.1.1.2.

Sustav za držanje djeteta uklanja se iz kolica za ispitivanje ili iz vozila bez otvaranja kopče. Kopča je opterećena neposrednim povlačenjem putem remena koji je na njoj učvršćena tako da na svaki remen djeluje sila od 80/n daN; pri tome omjer „n” znači broj remena povezanih s kopčom kad je ona u zatvorenom položaju, a smatra se da ih treba biti najmanje 2 ako je kopča povezana s krutim dijelom. Pri promjeni sile mora se voditi računa o kutu koji tijekom dinamičkog ispitivanja tvori kopča s krutim dijelom.

8.2.1.1.3.

Na geometrijsko središte gumba za otvaranje kopče uzduž nepokretne osi koja se proteže usporedno s početnim smjerom pomicanja gumba, primjenjuje se sila brzinom 400 ± 20 mm/min; geometrijsko središte se primjenjuje na dio površine kopče na koji djeluje sila otkapčanja. Kopča mora biti pričvršćena na kruti oslonac tijekom djelovanja sile otvaranja.

8.2.1.1.4.

Silom kojom se otvara kopča djeluje se preko dinamometra ili nekoga drugog uređaja na način i u smjeru koji je uobičajen za otvaranje kopče. Dodirna točka ispitne opreme mora biti kuglastog oblika polumjera 2,5 ± 0,1 mm i treba imati poliranu metalnu površinu.

8.2.1.1.5.

Mjeri se sila otvaranja kopče i bilježi se svaka neispravnost.

8.2.1.2.1.

Sklop kopče koji prethodno nije bio podvrgnut opterećenju mora se ugraditi i postaviti tako da nije opterećen.

8.2.1.2.2.

Postupak mjerenja sile otvaranja kopče je takav kako je to određeno u stavcima 8.2.1.1.3. i 8.2.1.1.4.

8.2.1.2.3.

Izmjeri se sila otvaranja kopče.

8.2.1.3.1.

Za ispitivanje čvrstoće moraju se koristiti dva uzorka. U ispitivanje čvrstoće potrebno je uključiti sve naprave za namještanje, osim naprava za namještanje koje su izravno pričvršćene na sustav za držanje djeteta.

8.2.1.3.2.

U Prilogu 20. prikazana je tipična naprava za ispitivanje čvrstoće kopče. Kopča se stavlja na gornju okruglu ploču (A). Svi remeni pričvršćeni na kopču duljine su najmanje 250 mm i podešeni su tako da vise s gornje ploče ovisno o njihovom položaju na kopči. Potom se slobodni krajevi remena obmotaju oko donje okrugle ploče (B), dok se ne provuku kroz unutarnji otvor ploče. Svi remeni između ploča A i B moraju biti vertikalni. Potom se okrugla stezna ploča C lagano osloni na donju površinu ploče (B) tako da je još uvijek moguće pomicanje remena između ploča. S malom silom na steznoj napravi remeni se napinju i vuku između ploča B i C, sve dok svi remeni ne budu opterećeni ovisno o njihovom rasporedu. Tijekom tog postupka i samog ispitivanja kopča ne smije doći u dodir s pločom (A) niti s jednim dijelom te ploče. Potom se ploče B i C međusobno čvrsto stegnu, a vlačna sila se pri brzini pomaka od 100 ± 20 mm/min povećava tako dugo dok se ne postignu propisane vrijednosti.

8.2.2.1.1.

Pri ispitivanju ručno namjestive naprave, remen se ravnomjerno povlači kroz napravu za namještanje, vodeći računa o uvjetima uobičajene uporabe, brzinom 100 ± 20 mm/min, a najveća izmjerena sila N nakon prvih 25 ± 5 mm pomaka remena zaokružuje se na najbližu cijelu vrijednost.

8.2.2.1.2.

Ispitivanje se provodi u oba smjera prolaska remena kroz napravu, a remen se prije mjerenja 10 puta provlači u punoj dužini kroz napravu

8.2.3.1.

Dijelovi ili naprave na kojima se obavlja ispitivanje mikroklizanja moraju se držati najmanje 24 sata prije ispitivanja u atmosferi koja ima temperaturu od 20 ± 5° i relativnu vlagu od 65 ± 5 %. Ispitivanje se obavlja na temperaturi između 15 i 30 °C.

8.2.3.2.

Slobodni kraj remena mora se nalazi u jednakom položaju kao kad se naprava upotrebljava u vozilu i nije pričvršćen niti na jedan drugi dio.

8.2.3.3.

Naprava za namještanje se postavlja na vertikalni dio remena čiji jedan kraj treba opteretiti silom od 50 ± 0,5 N (pritom silu treba usmjeriti tako da se spriječi promjena opterećenja i izvijanje remena). Slobodan kraj trake na napravi za namještanje mora biti usmjeren je vertikalno prema gore ili prema dolje, kao što je uobičajeno u vozilu. Drugi kraj mora prolaziti preko vodećeg valjka, čija je vodoravna os prolazi usporedno s ravninom opterećenog dijela remena, pri čemu je dio koji prolazi preko valjka vodoravan.

8.2.3.4.

Naprava koja se ispituje postavlja se tako da se njezino središte, u najvišem položaju do kojeg se može podići, nalazi 300 ± 5 mm iznad ispitne klupe, a opterećenje od 50 N 100 ± 5 mm iznad te klupe.

8.2.3.5.

Zatim se obavlja prije ispitivanja 20 ± 2 ciklusa i nakon toga 1 000 ± 5 ciklusa s frekvencijom od 30 ± 10 ciklusa u minuti s ukupnom amplitudom od 300 ± 20 mm ili kako je određeno stavkom 8.2.5.2.6.2. Opterećenje od 50 N se koristi samo u vremenu koje odgovara pomaku od 100 ± 20 mm za svaku polovinu ciklusa. Mikroklizanje se mjeri s od početnog položaja u trenutku završetka 20 ciklusa prije ispitivanja.

8.2.4.1.1.

Sile uvlačenja se mjere na sklopu sigurnosnog pojasa koji je postavljen na ispitnoj lutki kao za dinamičko ispitivanje prema propisanog u stavku 8.1.3. Napetost remena se mjeri u dodirnoj točci s lutkom (ali bez dodira s njom) dok se remen uvlači brzinom od približno 0,6 m/min.

8.2.4.2.1.

Remen treba izvući i pustiti ga da se uvuče zahtijevani broj ciklusa, brzinom od najviše 30 ciklusa u minuti. Kod uvlačnika koji blokiraju u slučaju opasnosti, u svakom se petom ciklusu treba izvesti nagli trzaj tako da se uvlačnik blokira. Jednaki broj trzaja se obavlja pri svakom od pet različitih duljina izvlačenja koja predstavljaju 90, 80, 75 i 65 % ukupne dužine remena u uvlačniku. Međutim, ako je dužina remena veća od 900 mm gornji se postoci odnose na zadnjih 900 mm remena koja se može izvući iz uvlačnika.

8.2.4.3.1.

Blokiranje uvlačnika se ispituje kad na kalemu ostane namotano 300 ± 3 mm remena.

8.2.4.3.2.

Kod uvlačnika koji se blokira pomicanjem remena, remen se izvlači u smjeru u kojemu se to uobičajeno događa kada je uvlačnik ugrađen u vozilo.

8.2.4.3.3.

Osjetljivost uvlačnika na ubrzanje vozila ispituje se na gore navedenoj izvučenoj duljini i to u oba smjeru duž dvaju međusobno okomitih osi koje su vodoravne ako se uvlačnici trebaju ugraditi u vozilo prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta. Ako to mjesto nije određeno, organizacija koja provodi ispitivanje dužna je savjetovati se s proizvođačem sustava za držanje djeteta. Tehnička služba koja obavlja homologacijska ispitivanja izabire jedan od tih smjerova ispitivanja kako bi se postigli najnepovoljniji uvjeti s obzirom na aktiviranje mehanizma blokiranja.

8.2.4.3.4.

Konstrukcija korištenog uređaja treba biti takva da je zahtijevano ubrzanje postiže uz srednji porast ubrzanja od najmanje 25 g/s (9)

8.2.4.3.5.

Pri ispitivanju sukladnosti sa zahtjevima iz stavaka 7.2.3.2.1.3. i 7.2.3.2.1.4. uvlačnik se mora ugraditi na vodoravni ploču koja se naginje brzinom od najviše 2° u sekundi sve dok ne dođe do blokiranja. To se ispitivanje ponavlja s nagibom u drugim smjerovima kako bi se osiguralo da su zahtjevi ispunjeni.

8.2.4.4.1.

Ispitivanje na koroziju je opisano u prije navedenom stavku 8.1.1.

8.2.4.5.1.

Uvlačnik se stavlja u ispitnu komoru, kako je opisano u Prilogu 3. ovom Pravilniku. Mora se ugraditi u smjeru koji je sličan onom u vozilu. Ispitna komora treba sadržavati prašinu kako je to određeno stavkom 8.2.4.5.2. Remen dužine 500 mm se izvuče iz uvlačnika tako da ostane izvučen, osim što se u jednoj ili dvije minute nakon svakog miješanja prašine obavi 10 potpunih ciklusa izvlačenja i uvlačenja. U vremenu od pet sati, prašina se mora promiješati svakih 20 minuta u trajanju pet sekundi pomoću stlačenog zraka bez ulja i vlage, pod tlakom od 5,5 ± 0,5 bara kroz otvor od 1,5 ± 0,1 mm.

8.2.4.5.2.

Prašina korištena u ispitivanju opisanom u stavku 8.2.4.5.1. treba sadržavati približno 1 kg suhog kremena. Raspored veličine čestica je sljedeći:

8.2.5.1.1.

Svako se ispitivanje obavlja na dva nova uzorka remena koji su kondicionirani kako je određeno stavkom 7.2.4.

8.2.5.1.2.

Svaki se remen uhvati čeljustima uređaja za ispitivanje zatezne čvrstoće. Stezne čeljusti trebaju biti konstruirane tako da se spriječi trganje remena u čeljustima ili u njihovoj blizini. Brzina pomaka treba biti 100 ± 20 mm/min. Slobodna dužina uzorka između čeljusti uređaja na početku ispitivanja treba biti 200 mm ± 40 mm.

8.2.5.1.3.

Opterećenje se povećava sve dok se remen ne prekine i bilježi se prekidno opterećenje.

8.2.5.1.4.

Ako remen proklizne ili se prekine na mjestu dodira s jednom od čeljusti ili na udaljenosti do 10 mm od čeljusti, ispitivanje je nevažeće i mora se obaviti se novo ispitivanje na drugomu uzorku.

8.2.5.2.

Uzorci koji se uzimaju iz remena sukladno stavku 3.2.3., moraju se kondicionirati kako slijedi:

8.2.5.2.1.1.

Remen treba držati 24 ± 1 sat na temperaturi okoline od 23 ± 5° i relativne vlažnosti od 50 ± 10 %. Ako se ispitivanje ne obavi odmah nakon kondicioniranja, uzorak se stavlja u nepropusno zatvorenu posudu do početka ispitivanja. Prijelomno se opterećenje određuje u roku od pet minuta nakon vađenja remena iz okoline za kondicioniranje, odnosno iz posude.

8.2.5.2.2.1.

Primjenjuju se odredbe Preporuke ISO/105-B02(1978). Remen se izlaže djelovanju svjetlosti sve dok etalon plave boje br. 7. ne izblijedi do kontrasta koji odgovara stupnju 4 na ljestvici sive boje.

8.2.5.2.2.2.

Nakon kondicioniranja, remen treba ostati najmanje 24 sata na temperaturi okoline od 23° ± 5 °C i relativne vlažnosti od 50 ± 10 %. Prekidno se opterećenje određuje u roku od pet minuta nakon vađenja remena iz uređaja za kondicioniranje.

8.2.5.2.3.1.

Remen se mora držati najmanje 24 sata u okolini temperature od 23° ± 5 °C i relativne vlažnosti od 50 ± 10 %.

8.2.5.2.3.2.

Remen se potom mora držati 90 ± 5 minuta na ravnoj podlozi u rashladnoj komori u kojoj je temperatura zraka – 30 ± 5 °C. Potom se remen mora presaviti i pregib opteretiti s utegom od 2 ± 0,2 kg koji je prethodno ohlađen na – 30 ± 5 °C. Nakon što je tako opterećen remenu držan 30 ± 5 minuta u istoj rashladnoj komori, uteg se mora ukloniti i izmjeriti prekidno opterećenje u roku od pet minuta nakon što se remena izvadi iz rashladne komore.

8.2.5.2.4.1.

Remen se mora držati 180 ± 10 minuta u toplinskoj komori s temperaturom od 60 ± 5 °C i relativnom vlagom od 60 ± 5 posto.

8.2.5.2.4.2.

Mjerenje prekidnog opterećenja treba obaviti u roku od pet minuta nakon što se remen izvadi iz toplinske komore.

8.2.5.2.5.1.

Remen se mora držati 180 ± 10 minuta u cijelosti uronjen u destiliranu vodu temperature od 20 ± 5 °C, kojoj je dodano malo sredstva za namakanje. Može se koristiti bilo koje sredstvo za namakanje prikladno za vlakna remena koje se ispituje.

8.2.5.2.5.2.

prekidno se opterećenje mora odrediti u roku od 10 minuta nakon što se remen izvadi iz vode.

8.2.5.2.6.1.

Dijelovi ili naprave koji se trebaju izložiti ispitivanju abrazijom moraju se držati najmanje 24 sata prije ispitivanja u atmosferi temperature od 23 ± 5 °C i relativne vlažnosti od 50 ± 5 %. Tijekom ispitivanja sobna temperatura mora biti između 15° i 30 °C.

8.2.5.2.6.2.

Donja tablica navodi opće uvjete za svako ispitivanje:

Ako dužina remen nije dovoljna za obavljanje ispitivanja s pomakom od 300 mm, ispitivanje se može obaviti s manjom dužinom ne kraćom od 100 mm.

8.2.5.2.6.3.1.

Postupak tipa 1: u slučajevima kad remen kliže kroz brzo namjestivu napravu. Jedan od remena treba trajno opteretiti vertikalnom silom od 10 N. Drugi remen, koji je postavljen vodoravno, mora se pričvrstiti na napravu koja izvodi gibanje remena naprijed-natrag. Naprava za namještanje se postavlja tako da vodoravni dio remena tkanine ostane zategnut (vidjeti Prilog 5. sliku 1.).

8.2.5.2.6.3.2.

Postupak tipa 2: za slučajeve kad remen mijenja smjer pri prolazu kroz kruti dio. Tijekom tog ispitivanja, kutovi oba dijela remena tvore kut koji odgovara kutu prikazanom na slici 2. Priloga 5. Na remen mora trajno djelovati sila od 5 N. U slučajevima kad remen prolazeći kroz kruti dio više puta promijeni smjer, sila od 5 N se može povećavati dok se ne postigne propisani pomak remena od 300 mm kroz taj kruti dio.

8.2.8.1.

Sastavni dijelovi određeni stavkom 7.1.5.1. izlažu se najmanje 24 sata okolnoj temperaturi od najmanje 80 °C iznad površine vode u zatvorenom prostoru, potom se hlade u okruženju temperature od najviše 23 °C. Iza hlađenja odmah slijede tri uzastopna 24-satna ciklusa, od kojih svaki sadrži sljedeće uzastopne faze:

8.3.1.

Svako novo sjedište ispitnog sjedala mora se certificirati radi određivanja početnih vrijednosti dubine uleknuća kod sudara i najvećeg usporenja, i kasnije svaki put nakon 50 dinamičkih ispitivanja ili najmanje jedanput mjesečno, već prema tome što je prije, odnosno prije svakog ispitivanja ako se ispitni okvir često rabi.

8.3.2.

Postupci certificiranja i mjerenja trebaju odgovarati postupcima koji su određeni u najnovijoj verziji norme ISO 6487; mjerna oprema mora odgovarati značajkama podatkovnoga kanala s filtrom kanala razreda (CFC) 60.

Korištenjem naprave za ispitivanje koja je određena Prilogom 17. ovom Pravilniku, obavljaju se tri ispitivanja, na središnjoj osi na udaljenosti od 150 ± 5 mm od prednjeg ruba sjedišta te na udaljenosti od 150 ± 5 mm u svakom smjeru od središnje osi.

Naprava se postavlja vertikalno na ravnu krutu površinu. Udarna masa se spušta sve dok ne dotakne površinu, a naprava za označivanje dubine uleknuća se postavlja u nulti položaj. Naprava se postavi vertikalno iznad ispitne točke, masa se podigne 500 ± 5 mm i pusti da slobodnim padom udari na površinu sjedišta. Bilježi se dubina uleknuća i krivulja usporenja.

8.3.3.

Najviše zabilježene vrijednosti ne smiju odstupati za više od 15 postotaka od početnih vrijednosti.

8.4.1.

Za utvrđivanje ponašanja ispitne lutke i njezinih pomaka, sva se dinamička ispitivanja bilježe u skladu sa sljedećim uvjetima:

8.4.1.1.

uvjeti snimanja:

8.4.1.2.

ocjena moguće pogreške:

Ispitni laboratoriji moraju imati i primjenjivati postupke za ocjenjivanje moguće pogreške u mjerenju pomicanja glave ispitne lutke. Moguća pogreška mora biti u okviru ± 25 mm.

Primjeri međunarodnih standarda takvog postupka su EA-4/02 Europske organizacije za akreditacije ili ISO 5725:1994 ili metoda opće mjeriteljske moguće pogreške (GUM).

8.4.2.

Na ispitna kolica ili na konstrukciju vozila dobro se pričvrste odgovarajuće umjerne oznake kako bi se mogao odrediti pomak ispitne lutke.

9.1.

U izvješću o ispitivanju potrebno je zabilježiti rezultate svih ispitivanja i mjerenja (uključujući krivulju usporenja kolica i bilježenje vremena u msec kada glava ispitne lutke dosegne najveći pomak tijekom provođenja dinamičkih ispitivanja, te brzine ispitnih kolica, položaj kopče tijekom ispitivanja, ako se može mijenjati, te sve kvarove i lomove.

9.2.

Ako odredbe o sidrištima iz Dodatka 3. Prilogu 6. ovom Pravilniku nisu uzete u obzir, u izvješću o ispitivanju je potrebno opisati način postavljanja sustava za držanje djeteta i navesti najvažnije kutove i mjere.

9.3.

Kada se sustav za držanje djeteta ispituje u vozilu ili na konstrukciji vozila, u izvješću o ispitivanju je potrebno navesti način pričvršćivanja konstrukcije vozila na ispitna kolica, položaj sustava za držanje djeteta i sjedala vozila te nagib naslona sjedala vozila.

9.4.

U ispitnim izvješćima o homologaciji tipa i sukladnosti proizvodnje navode se provjerene oznake, upute za postavljanje i uporabu.

10.1.

O svakoj preinaci sustava za držanje djeteta treba obavijestiti nadležno tijelo koje je homologiralo sustav za držanje djeteta. To tijelo tada može:

10.1.1.

smatrati da učinjene preinake neće bitno štetiti i da sustav za držanje djeteta još uvijek ispunjava zahtjeve; ili

10.1.2.

zahtijevati od tehničke službe nadležne za obavljanje ispitivanja, dodatno izvješće o ispitivanju.

10.2.

Potvrđivanje ili odbijanje homologacije s navedenim preinakama dostavlja se strankama iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom koji je određen u gornjem stavku 5.3.

10.3.

Nadležno tijelo koje izdaje produljenje homologacije dodjeljuje serijski broj za to produljenje i o tomu obavješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom koji je sukladan predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

11.1.

Radi osiguranja da proizvodni sustav proizvođača zadovoljava zahtjeve, tehnička služba koja provodi homologacijska ispitivanja mora provesti ispitivanja za utvrđivanje da je odgovarajuća proizvodnja u skladu sa stavkom 11.2.

11.2.1.1.

Dinamičko ispitivanje koje je opisano u stavku 8.1.3. treba provesti za pet sustava za držanje djeteta. Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja odabire uvjete u kojima pri homologacijskim dinamičkim ispitivanjima dolazi do najvećeg vodoravnog pomaka glave, isključujući uvjete opisane u stavku 7.1.4.1.10.1.2. gore. Svih pet sustava treba ispitati u jednakim uvjetima.

11.2.1.2.

Pri svakom ispitivanju opisanom u stavku 11.2.1.1. mjeri se vodoravni pomak glave i ubrzanje prsnog koša.

11.2.1.3.

11.2.2.1.

Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja provjerava da oznake ispunjavaju zahtjeve stavka 4.

11.2.3.1.

Tehnička služba koja je provela homologacijska ispitivanja provjerava da upute za ugradbu i upute za uporabu ispunjavaju zahtjeve stavka 15.

12.1.

svaki se sustav za držanje djeteta, homologiran prema ovom Pravilniku mora biti proizveden u skladu s homologiranim tipom, tako da ispunjava zahtjeve određene u gornjim stavcima 6. do 8.;

12.2.

Najmanje moraju biti ispunjeni zahtjevi za postupke nadzora nad sukladnosti proizvodnje određeni u Prilogu 16. ovom Pravilniku;

12.3.

Nadležno tijelo koje je dodijelilo homologaciju može u svako doba provjeriti metode nadzora nad sukladnošću koje se primjenjuju u svakom proizvodnom pogonu. Uobičajena učestalost tih provjera je dvaput godišnje.

13.1.

Homologacija dodijeljena za sustav za držanje djeteta na temelju ovog Pravilnika može se ukinuti ako sustav za držanje djeteta, koji nosi oznake iz stavka 5.4., ne prođe nasumične provjere opisane u stavku 11., odnosno nije sukladan s homologiranim tipom.

13.2.

Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik ukine homologaciju koju je prethodno dodijelila, o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju taj Pravilnik putem obrasca izjave koji je sukladan predlošku u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

14.1.

Ako nositelj homologacije u potpunosti prestane proizvoditi poseban tip sustava za držanje djeteta u skladu s ovim Pravilnikom, o tomu mora obavijestiti tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Po primitku predmetne izjave to tijelo o tomu odmah mora obavijestiti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca izjave koji je sukladan predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

15.1.

Svakom sustavu za držanje djeteta moraju biti priložene upute na jeziku države u kojoj se naprava prodaje, sljedećeg sadržaja:

15.2.

Upute za ugradnju trebaju obuhvaćati sljedeće točke:

15.2.1.

za sustave za držanje djeteta kategorije „univerzalni” mora na prodajnom mjestu jasno biti vidljivi sljedeći natpis bez uklanjanja ambalaže:

UPOZORENJE

15.2.2.

Za sustave za držanje djeteta kategorije „za ograničenu uporabu” i „poluuniverzalni”, mora na prodajnom mjestu biti jasno vidljiv sljedeći natpis bez uklanjanja ambalaže:

Ovaj je sustav za držanje djeteta razvrstan u kategoriju „(za ograničenu uporabu/poluuniverzalni)” i odgovara za ugradnju na sjedišta u sljedećim vozilima:

Položaji za sjedenje u drugim vozilima također mogu odgovarati za ovaj sustav za držanje djeteta. U slučaju dvojbe, potražiti savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta ili od trgovca.

15.2.3.

Za sustave za držanje djeteta kategorije „za određeno vozilo” moraju na prodajnom mjestu podaci o predmetnom vozilu biti jasno vidljivi a da se ne uklanja ambalaža:

15.2.4.

Sljedeći natpis također mora biti jasno biti vidljiv na prodajnome mjestu bez uklanjanja ambalaže, ako je za napravu potreban sigurnosni pojas za odrasle.

„Prikladno samo ako su homologirana vozila opremljena sigurnosnim pojasima – trbušnim/s 3 točke/statičkim/s uvlačnikom, homologiranima prema UNECE Pravilniku br 16 ili drugim istovrijednim normama” (nepotrebno precrtati).

Kod sustava za držanje s prijenosnom ležaljkom za dijete mora se priložiti popis prijenosnih ležaljki za dijete za koje je taj sustav prikladan.

15.2.5.

Proizvođač sustava za držanje djeteta mora navesti na ambalaži adresu na koju se kupac može pismeno obratiti za dodatne informacije o ugradnji sustava za držanje djeteta u određenim vozilima.

15.2.6.

Način postavljanja prikazan na fotografijama i/ili veoma jasnim crtežima;

15.2.7.

Korisnika treba obavijestiti da tvrdi dijelovi i dijelovi od plastike sustava za držanje djeteta moraju biti smješteni i ugrađeni tako da pri svakodnevnom korištenju vozila ne mogu biti prikliješteni pomicanjem sjedala ili vratima vozila;

15.2.8.

Korisnik mora biti obaviješten da se prijenosne ležaljke za dijete rabe u položaju okomitom na uzdužnu os vozila;

15.2.9.

u slučaju sustava za držanje okrenutih prema natrag kupca se treba upozoriti da ih ne smije koristiti na sjedištima koja su opremljena zračnim jastukom. To upozorenje mora na prodajnom mjestu biti jasno vidljivo bez uklanjanja ambalaže;

15.2.10.

za sustavima za držanje „za posebne potrebe” sljedeća obavijest mora na prodajnom mjestu biti jasno vidljivo bez uklanjanja ambalaže:

Ovaj sustav za držanje „za posebne potrebe” konstruiran je tako da pruži dodatnu potporu djeci koja imaju poteškoće pri pravilnom sjedenju u uobičajenim sjedalima. Savjetujte se sa svojim liječnikom kako bi bili sigurni da ovaj sustav za držanje odgovara vašem djetetu.

15.2.11.

Za sustav za držanje djeteta Isofix sljedeća naljepnica mora biti jasno vidljiva na mjestu prodaje bez uklanjanja ambalaže:

OBAVIJEST

15.3.

Upute za uporabu trebaju sadržavati sljedeće podatke:

15.3.1.

masene skupine za koje je naprava namijenjena;

15.3.2.

ako se naprava upotrebljava u kombinaciji sa sigurnosnim pojasom za odrasle, sljedeći natpis: „Prikladno samo u navedenim vozilima opremljenim sigurnosnim pojasima – trbušnim/s 3 točke/statičkim/s uvlačnikom, homologiranima prema UNECE Pravilniku br 16. ili drugim istovrijednim normama.” (nepotrebno prekrižiti);

15.3.3.

način uporabe mora biti prikazan fotografijama i/ili veoma jasnim crtežima. Kod sjedala koja se mogu rabiti okrenuta prema naprijed ili natrag, mora biti jasno naznačeno upozorenje da se sustav za držanje rabi okrenut prema natrag sve dok tjelesna masa djeteta ne prijeđe određenu graničnu vrijednost, odnosno druga mjerila u pogledu mjera;

15.3.4.

jasno objašnjenje djelovanja kopče i naprava za namještanje;

15.3.5.

preporuku da svi remeni koji se rabe za pričvršćivanje sustava za držanje na vozilo moraju biti napeti, da remeni koji drže dijete moraju biti prilagođeni tjelesnoj građi djeteta i da remeni ne smiju biti uvijeni;

15.3.6.

naglasiti važnost da je trbušni remen potrebno namjestiti što niže, tako da je zdjelica pravilno držana;

15.3.7.

mora biti preporučeno da napravu za držanje treba zamijeniti ako je bila izložena velikom naprezanju u slučaju nesreće;

15.3.8.

moraju se dati upute za čišćenje;

15.3.9.

opće upozorenje mora se dati korisniku o opasnostima u slučaju da se vrše bilo kakve preinake ili dopune na napravi za držanje bez odobrenja nadležnog tijela, te o opasnosti u slučaju nepridržavanja uputa za ugradbu koja je dao proizvođač sustava za držanje djeteta;

15.3.10.

mora biti preporučeno da sjedalo koje nema presvlaku od tkanine treba zaštititi od izravnih sunčevih zraka, u protivnom bi sjedalo moglo opeći dijete;

15.3.11.

mora biti preporučeno da se djeca ne smiju ostavljati bez nadzora u sustavu za držanje djeteta;

15.3.12.

preporuku da se prtljaga ili drugi predmeti koji bi mogli prouzročiti povrede u slučaju sudara pravilno pričvrste.

15.3.13.

Mora biti preporučeno da se:

15.3.14.

Mora postojati pisano upozorenje ili skica koja naznačuje kako korisnik može ustanoviti nezadovoljavajući položaj kopče sigurnosnog pojasa za odrasle u odnosu na točke na sustavu za držanje koje nose glavni dio opterećenja. Korisniku se savjetuje da u slučaju nedoumice u tome pogledu, potraži savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta.

15.3.15.

Ako sustav za držanje djeteta ima drugu točku koja prenosi glavni dio opterećenja, način njezine uporabe mora biti jasno opisan. Korisnika se mora uputiti kako da ocijeni je li uporaba tog drugog načina postavljanja pojasa zadovoljavajuća. Korisnika se da u slučaju nedoumice s obzirom na tu točku potraži savjet od proizvođača sustava za držanje djeteta. U priručniku za uporabu vozila korisnika se mora jasno upozoriti kako da pravilno postavi sustav za držanje kategorije „univerzalni” na sjedišta u vozilu upotrebom primarnog načina postavljanja pojasa.

15.3.16.

Moraju se poduzeti mjere da upute ostanu na sustavu za držanje djeteta za tijekom cijelog razdoblja njegove uporabe, ili budu u priručniku za uporabu vozila kod ugrađenih sustava za držanje.

15.3.17.

Mora postojati jasno upozorenje da nije dopuštena uporaba drugih dodirnih točaka za prijenos opterećenja osim onih koje su navedene u uputama i označene na sustavu za držanje djeteta.

15.3.18.

Za sustav za držanje djeteta Isofix uputa za uporabu je da se pročita priručnik proizvođača o rukovanju vozilom.

16.1.

Stranke iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik, dostavljaju Tajništvu Ujedinjenih naroda imena i adrese tehničkih službi koje su odgovorne za provođenje homologacijskih ispitivanja i administrativnih tijela koja dodjeljuju homologaciju i kojima se moraju poslati obrasci s izjavom koji potvrđuju dodjelu ili dopunu, odbijanje ili povlačenje homologacije, a koji su izdani u drugim državama.

—

sustavi za držanje djeteta okrenuti prema naprijed, opremljeni potpornom nogom; ili

—

sustavi za držanje djeteta okrenuti prema nazad, opremljeni potpornom nogom ili gornjom sigurnosnom uzicom za uporabu u vozilima opremljenim sustavom sidrišta Isofix i sidrištem za remen gornje sigurnosne uzice; prema potrebi;

—

ili sustavi za držanje djeteta okrenuti prema nazad koji se oslanjaju na ploču s instrumentima vozila, za uporabu na prednjem putničkom sjedalu opremljeni sustavom sidrišta Isofix,

—

bočno okrenuti sustavi za držanje djeteta opremljeni prema potrebi napravom za sprečavanje okretanja za uporabu u vozilima opremljenim sustavom sidrišta Isofix i prema potrebi sidrištem za gornju sigurnosnu uzicu.

Napomena

:

Svi sustavi za držanje djeteta skupina 0 i 0 + ispituju se sukladno uvjetima za „sustave okrenute prema natrag” pri čelnom i stražnjem sudaru.

Ispitni impuls br. 1

:

kako je određeno u Prilogu 7. – čelni sudar.

Ispitni impuls br. 2

:

kako je određeno u Prilogu 7. – stražnji sudar.

Ispitni impuls br. 3

:

tijek usporenja vozila pri čelnom sudaru.

Ispitni impuls br. 4

:

tijek usporenja vozila pri stražnjem sudaru.

Napomena

Broj homologacije i dodatne oznake moraju se staviti pokraj kružnice i iznad ili ispod slova „E”, lijevo ili desno od tog slova. Znamenke broja homologacije moraju biti na istoj strani u odnosu na slovo „E” i poredane u istomu smjeru. Dodatni se simbol(i) moraju postaviti dijametralno nasuprot broju homologacije. Mora se izbjeći uporaba rimskih brojeva za brojeve homologacije kako bi se isključila svaka zabuna s drugim oznakama.

1.1.

Uređaj se sastoji od komore sa slanom maglom, spremnika za slanu otopinu, dovoda odgovarajuće pripremljenog stlačenog zraka, jedne ili više sapnica za raspršivanje, nosača uzoraka, opreme za grijanje komore, i potrebne opreme za upravljanje. Veličina i pojedinosti konstrukcije uređaja su proizvoljni, pod uvjetom da ispunjava uvjete za ispitivanje.

1.2.

Važno je osigurati da kapljice otopine koje se skupljaju na stropu ili pokrovu komore, ne padaju na ispitne uzorke.

1.3.

Kapljice otopine koje padaju s ispitnih uzoraka ne smije se vraćati u spremnik i ponovno se raspršivati.

1.4.

Naprava ne smije biti izrađena od materijala koji bi utjecali na korozivnu agresivnost magle.

2.1.

Uzorci, osim uvlačnika, oslone se ili objese pod kutom između 15° i 30° od vertikale i po mogućnosti usporedno s glavnim smjerom vodoravnog toka slane magle kroz komoru, s obzirom na glavni dio površine koja se ispituje.

2.2.

Uvlačnici se oslone ili objese tako da su osi kalema na koji je namotan remen okomite na glavni smjer vodoravnog otoka slane magle kroz komoru. Otvor za remen u uvlačniku također mora biti usmjeren prema tom glavnom smjeru.

2.3.

Svaki se uzorak mora biti postavljen tako da slana magla slobodno oplakuje sve uzorke.

2.4.

Svaki uzorak mora biti postavljen tako da slana otopina ne može kapati s jednog uzorka na drugi.

3.1.

Slana otopina se priprema tako da se 5 ± 1 masenih dijelova natrijeva klorida otopi u 95 dijelova destilirane vode. Sol treba biti natrijev klorid bez primjesa nikla i bakra, koja u suhom stanju sadrži najviše 0,1 % natrijeva jodida i najviše 0,3 % sveukupnih nečistoća.

3.2.

Otopina treba biti takva da skupljena otopina nakon raspršivanja na 35 °C ima pH vrijednost između 6,5 i 7,2.

4.1.

Stlačeni zrak koji se dovodi na sapnicu ili sapnice koje raspršuju slanu otopinu, ne smije sadržavati ulje niti nečistoće pri čemu se njegov tlak treba održavati između 70 kN/m2 i 1870 kN/m2.

5.1.

U komori sa slanom maglom, u dijelu gdje se vrši izlaganje uzoraka mora se održavati temperatura na 35 ± 5 °C. U tom području moraju se postaviti najmanje dva čista sabirnika slane magle, kako bi se spriječilo nakupljanje kapljica otopine koje padaju s ispitnih uzoraka ili iz nekih drugih izvora. Sabirnici se postavljaju pokraj ispitnih uzoraka, jedan što bliže sapnicama a drugi što dalje od svih sapnica. Slana magla treba biti takva da se na svakih 80 cm2 vodoravne sabirne površine u svakom sabirniku sakupi u prosjeku između 1,0 i 2,0 ml otopine na sat, ako se mjerenja obavljaju najmanje 16 sati.

5.2.

Sapnica ili sapnice moraju biti usmjerene ili izmaknute u stranu tako da se prskanje ne vrši izravno po ispitnim uzorcima.

1.1.

Za ispitivanje sigurnosnih pojaseva, ispitna kolica na koja je pričvršćeno samo sjedalo moraju imati masu od 400 ± 20 kg. Za ispitivanje sustava za držanje, kolica zajedno s pričvršćenom konstrukcijom vozila moraju imati masu od 800 kg. Međutim, ako je potrebno, može se ukupna masa kolica i konstrukcije vozila povećavati dodavanjem po 200 kg. Ni u jednom slučaju ukupna masa ne smije odstupati od nazivne vrijednosti za više od ± 40 kg.

2.1.

Umjerni se zaslon mora čvrsto pričvrstiti na ispitna kolica s vidljivo označenom graničnom crtom pomaka, kako bi se na temelju fotografskih snimaka mogla utvrditi sukladnost sa zahtjevima u pogledu pomaka prema naprijed.

3.1.

Sjedalo mora biti proizvedeno kako slijedi:

3.1.1.

tvrdi naslon sjedala, dobro pričvršćen, mjera koje su navedene u Dodatku 1. ovom Prilogu. Donji i gornji dio izrađeni su od cijevi promjera 20 mm;

3.1.2.

kruto sjedište, s mjerama koje su navedene u Dodatku 1. ovom Prilogu. Stražnji dio površine sjedišta izrađen je od krute metalne ploče, čiji je gornji rub cijev promjera 20 mm. Prednji je dio sjedišta također izrađen od cijevi promjera 20 mm;

3.1.3.

otvori za pristup sidrišnim konzolama moraju biti napravljeni na stražnjoj se strani obloge sjedala, kako je određeno u Dodatku 1. ovog Priloga;

3.1.4.

širina sjedišta iznosi 800 mm;

3.1.5.

naslon i sjedište se oblažu poliuretanskom spužvom čije su značajke navedene u tablici 1. Mjere obloge navedene su u Dodatku 1. ovom Prilogu;

Tablica 1.

3.1.6.

Poliuretanska spužva mora biti presvučena tkaninom od poliakrilnih vlakana koje štite od sunčevih zraka, čije su značajke navedene u tablici 2.

Tablica 2.

3.1.7.

Pokrov sjedišta i naslona sjedala (1)

3.1.7.1.

Pjenasta obloga sjedala izrađuje se pravokutnog bloka pjene (800 × 575 × 135 mm),) tako da (vidjeti sliku 1. u Dodatku 1. ovom Prilogu) svojim oblikom odgovara obliku aluminijske podne ploče koja je prikazana na slici 2. u Dodatku 1. ovom Prilogu.

3.1.7.2.

U podnoj ploči se izbuši šest provrta tako da se vijcima može pričvrstiti na kolica. Provrti se buše duž najdužeg ruba ploče, po tri na svakoj strani, a njihov položaj ovisi o konstrukciji ispitnih kolica. Kroz provrte se stavlja šest vijaka. Preporuča se da se vijci zalijepe na ploču odgovarajućim ljepilom. Potom se vijci pričvrste maticama.

3.1.7.3.

Pokrovni materijal (1 250 × 1 200 mm, vidjeti sliku 3. u Dodatku 1. ovom Prilogu) kroji se po širini tako da nakon oblaganja nije moguće preklapanje materijala. Između rubova pokrovnog materijala mora ostati razmak od oko 100 mm. Stoga se materijal treba odrezati na dužinu od približno 1 200 mm.

3.1.7.4.

Pokrovni materijal se označava po širini dvjema crtama. Crte se iscrtaju 375 mm od središnjice (vidjeti sliku 3. u Dodatku 1. ovom Prilogu)

3.1.7.5.

Pjenasta obloga sjedala postavlja se s donje strane na pokrovni materijal s aluminijskom podnom pločom.

3.1.7.6.

Pokrovni materijal se s obje strane navlači sve dok se crte iscrtane na materijalu ne poklope s rubovima aluminijske podne ploče. Na mjestima gdje se nalaze vijci načine se mali prorezi i pokrovni materijal prevuče preko vijaka.

3.1.7.7.

Pokrov materijal se mora prorezati na mjestu ureza na podnoj ploči i na pjenastoj oblozi.

3.1.7.8.

Pokrov se zalijepi na aluminijsku ploču elastičnim ljepilom. Prije lijepljenja moraju se ukloniti matice.

3.1.7.9.

Dijelovi koji vise sa strane preklapaju se na ploču i dobro zalijepe.

3.1.7.10.

Dijelovi tkanine u urezima preklapaju se prema unutra i učvrste jakom vrpcom.

3.1.7.11.

Elastično se ljepilo mora sušiti najmanje 12 sati.

3.1.7.12.

Obloga naslona sjedala prekriva se na potpuno isti način kao i sjedište, samo se crte na presvlaci (1 250 × 850 mm) iscrtaju na udaljenosti od 320 mm od središnjice materijala.

3.1.8.

Crta Cr se poklapa sa sjecištem gornje ravnine površine sjedišta i prednje ravnine naslona sjedala.

3.2.

3.2.1.

Na ispitna kolica se pričvrsti poseban okvir da podupire sustav za držanje djeteta, kako je prikazano na slici 1.

3.2.2.

Čelična se cijev dobro pričvrsti na ispitna kolica tako da sila od 5 000 ± 50 N, koja djeluje vodoravno na središte cijevi, ne prouzroči pomak veći od 2 mm.

3.2.3.

Mjere cijevi su: 500 × 100 × 90 mm.

3.3.

3.3.1.

Ploča poda ispitnih kolica mora biti izrađena od ravne metalne ploče jednolike debljine i materijala, vidjeti sliku 2. Dodatka 3. ovom Prilogu.

3.3.1.1.

Ploča poda se čvrsto postavlja na ispitna kolica. Visina ploče poda s obzirom na projekcijsku točku osi Cr, mjere X 2/ (2) na slici 2., namješta se u skladu sa zahtjevima stavka 7.1.4.1.9.

3.3.1.2.

Ploča poda mora biti oblikovana tako da tvrdoća površine nije ispod 120 HB, u skladu sa EN ISO 6506-1:1999.

3.3.1.3.

Ploča poda mora izdržati primjenjeno vertikalno opterećenje od 5 kN bez da se os Cr pomakne u vertikalnom smjeru više od 2 mm i bez da dođe do trajne deformacije.

3.3.1.4.

Površinska hrapavost ploče poda ne prelazi Ra 6,3 u skladu s ISO 4287:1997.

3.3.1.5.

Ploča moda mora biti izrađena tako da se prilikom dinamičkog ispitivanja sustava za držanje djeteta u skladu s ovim Pravilnikom ne prouzroči trajna deformacija.

4.1.

Naprava se sastoji od dva identična usporedno ugrađena apsorbera.

4.2.

Ako je potrebno, koristi se dodatni apsorber za svakih dodatnih 200 kg nazivne mase. Svaki apsorber sadrži:

4.2.1.

vanjsko kućište izrađeno od čelične cijevi;

4.2.2.

poliuretansku cijev za apsorbiranje energije;

4.2.3.

poliranu čeličnu glavu ovalnog oblika utisnutu u apsorber, i

4.2.4.

osovinu i udarnu ploču.

4.3.

Mjere različitih dijelova apsorbera prikazane su na crtežima u Dodatku 2. ovom Prilogu.

4.4.

Značajke apsorbirajućeg materijala prikazane su u tablicama 3. i 4. ovog Priloga.

4.5.

Sklop naprave za zaustavljanje mora se držati najmanje 12 sati na temperaturi između 15 i 25 °C prije uporabe za umjerna ispitivanjima koja su opisana u Prilogu 7. ovom Pravilniku,. Naprava za zaustavljanje pri svakoj vrsti ispitivanja treba zadovoljavati zahtjeve propisane u dodacima 1. i 2. Priloga 7. Za dinamička ispitivanja sustava za držanje djeteta sklop naprave za zaustavljanje drži se najmanje 12 sati na istoj temperaturi kao pri umjernom ispitivanju unutar ± 2 °C. Prihvatljiva je svaka druga naprava koja daje istovrijedne rezultate.

*

ta mjera može se mijenjati između 43 i 49 mm

1.

Sidrišta se moraju postaviti kako je prikazano dolje na donjoj slici.

Prilikom pričvršćivanja standardne sidrišne ploče na sidrišne točke A i B ili B0, ploče se postavljaju s vijkom u poprečno vodoravnom smjeru s kutnom površinom okrenutom prema unutra te se slobodno rotiraju oko osi.

2.

Sustavi za držanje djeteta kategorije „univerzalni” i za „ograničenu uporabu” koriste sljedeće sidrišne točke:

2.1.

sustavi za držanje djeteta, homologirani za uporabu s trbušnim pojasima, točke A i B;

2.2.

sustavi za držanje djeteta, homologiranih za uporabu s trbušnim i s dijagonalnim pojasima, točke A, B0 i C.

2.3.

sustavi za držanje djeteta koji koriste pričvršćenja Isofix, krajnje stražnje točke H1 i H2.

3.

Sidrišta A, B i/ili (stražnje) H1 H2 i D koriste se za sustave za držanje djeteta kategorije „poluuniverzalni” koji imaju samo jedno dodatno gornje sidrište.

4.

Sidrišta A, B i/ili (stražnje) H1 H2, E i F koriste se za sustave za držanje djeteta kategorije „poluuniverzalni” koji imaju dva dodatna gornja sidrišta.

5.

Sidrišne točke R1, R2, R3, R4 i R5 su dodatne sidrišne točke sustava za držanje djeteta koji su okrenuti prema natrag kategorije „poluuniverzalni” koji imaju jedno dodatno sidrište ili više njih (vidjeti stavak 8.1.3.5.3.).

6.

Osim točke C (koja predstavlja položaj zakretne vodilice na stupu), točke koje odgovaraju rasporedu sidrišta pokazuju gdje se moraju pričvrstiti krajevi sigurnosnog pojasa na ispitna kolica, odnosno na pretvorniku opterećenja, ovisno o slučaju. Konstrukcija koja nosi sidrišta mora biti kruta. Gornja se sidrišta ne smiju pomaknuti u uzdužnom smjeru za više od 0,2 mm ako na njih djeluje sila od 980 N u tom smjeru. Ispitna kolica moraju biti tako konstruirana da tijekom ispitivanja ne nastanu trajne deformacije na dijelovima koja nose sidrišta.

7.

Za prijenosne dječje ležaljke skupine 0, prema uputama proizvođača sustava za držanje djeteta mogu se alternativno upotrebljavati točke A1 i/ili B1. Točke A1 i B1 se nalaze na poprečnoj crti koja prolazi kroz točku R1 na udaljenosti od 350 mm od točke R1.

8.

Za ispitivanje sustava za držanje djeteta kategorije „univerzalni” i za „ograničenu uporabu” na ispitno se sjedalo ugrađuje normirani sigurnosni pojas s uvlačnikom, kako je određeno Prilogom 13. Tkani materijal koji se koristi između uvlačnika i sidrišne ploče A1 standardnog sigurnosnog pojasa se obnavlja za svako dinamičko ispitivanje.

9.

Za ispitivanje sustava za držanje djeteta s gornjim sidrišnim remenom koriste se sidrište G1 ili G2.

10.

U slučaju sustava za držanje djeteta koji koriste potpornu nogu tehnička služba odabire sidrišta koja će se koristiti u skladu sa stavcima 2., 3., 4. ili 5. gore i s potpornom nogom namještenom kako je određeno u stavku 7.1.4.1.9.

1.

Dijagram usporenja kolica opterećenih dodatnim utezima da se dobije masa od 455 ± 20 kg pri ispitivanjima sustava za držanje djeteta sukladno stavku 8.1.3.1. ovog Pravilnika i od 910 ± 40 kg pri ispitivanjima sustava za držanje djeteta sukladno stavku 8.1.3.2. ovog Pravilnika, gdje je nazivna masa kolica i konstrukcije vozila 800 kg, mora pri čelnom sudaru ostati unutar osjenčanog područja koje je prikazano u Dodatku 1. ovom Prilogu, a u slučaju stražnjeg sudara unutar osjenčanog područja prikazanog u Dodatku 2. ovom Prilogu.

2.

Ako je potrebno nazivna masa kolica i pričvršćene konstrukcije vozila povećava se postupno na svakih 200 kg dodatnim utegom težine 28 kg. Ni u kojem slučaju se ukupna težina kolica, konstrukcije vozila i dodatnih utega ne smije razlikovati od nazivne vrijednosti za umjerna ispitivanja za više od ± 40 kg. Tijekom umjeravanja naprave za zaustavljanje, zaustavni put pri čelnom sudaru iznosi 650 ± 30 i 275 ± 20 pri stražnjem sudaru.

3.

Postupci umjeravanja i mjerenja trebaju odgovarati postupcima koji su određeni međunarodnom normom ISO 6487 (1980), a mjerna oprema treba odgovarati specifikaciji za podatkovni kanal s razredom kanalne frekvencije (CFC) 60.

1.

Općenito

1.1.

Ispitne lutke propisane ovim Pravilnikom opisane su u dodacima 1. do 3. ovom Prilogu i u tehničkim nacrtima koje je izradio TNO (Research Institute for Road Vehicles - Istraživački institut za cestovna vozila), Schoemakerstraat 97, 2628 VK Delft, Nizozemska.

1.2.

Mogu se koristiti i druge ispitne lutke pod uvjetom:

1.2.1.

da se njihova istovrijednost dokaže nadležnim tijelima, i

1.2.2.

da se njihova uporaba navede u izvješću o ispitivanju kao i u obrascu s izjavom koji je opisan u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

1.1.

Mjere i mase niže opisanih ispitnih lutaka temelje se na antropometrijskim podacima za 50 postotaka djece u dobi od 9 mjeseci, odnosno 3, 6 i 10 godina.

1.2.

Ispitne lutke imaju kostur od metala i poliestera s dijelovima tijela iz lijevanog poliuretana.

1.3.

Shematski prikaz ispitne lutke prikazan je na slici 9.

2.1.1.

Glava je izrađena od poliuretana i ojačana metalnim trakama. U unutrašnjosti glave može se mjerna oprema postaviti na poliamidni blok koji se nalazi u težištu glave.

2.2.1.1.

Vrat se sastoji od 5 poliuretanskih prstenova koji okružuju jezgru od poliamidnih elemenata. Blok atlas-osi izrađen je od poliamida.

2.2.2.1.

Pet lumbalnih kralješaka izrađeno je od poliamida.2.3.

2.3.1.

Kostur prsnoga koša se sastoji od okvira iz čeličnih cijevi na koji su ugrađeni ručni zglobovi. Kralježnica se sastoji od čeličnog kabela s četiri navojna završetka.

2.3.2.

Kostur je obložen poliuretanom. Mjerna se oprema može smjestiti u šupljinu prsnog koša.

2.4.1.

Ruke i noge su također izrađene od poliuretana ojačanog metalnim elementima u obliku kvadratnih cijevi, traka i ploča. Koljena i laktovi su opremljeni podesivim zglobovima. Rameni zglob i zglob kuka izvedeni su s namjestivim zglobovima.

2.5.1.

Zdjelica je izrađena od poliestera ojačanog staklenim vlaknima koji je također obložen poliuretanom.

2.5.2.

Oblik gornjeg dijela zdjelice koji je značajan za određivanje osjetljivosti na opterećenje trbuha, izrađen je tako da što točnije oponaša oblik zdjelice djeteta.

2.5.3.

Kukovi se nalaze neposredno ispod zdjelice.

2.6.1.1.

Leđni kralješci i zdjelica su povezani čelični užetom čija se napetost namješta maticom. Vratni kralješci su postavljeni i namješteni na isti način. Budući da se čelično uže ne smije slobodno pomicati u prsnom košu, ne smije biti moguće namještati napetost leđnih kralješaka sa strane vrata ili obrnuto.

2.6.2.1.

Glava se može ugraditi i namjestiti pomoću vijka i matice kroz blok atlas-osi.

2.6.3.1.

Ruke i noge se pričvršćuju i namještaju na trup pomoću kuglastih zglobova.

2.6.3.2.

Kugle ramenih zglobova su spojene s trupom, a zglobovi nogu s nogama.