42006X1227(06)

Pravilnik br. 83 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) - Jedinstvene odredbe o homologaciji vozila s obzirom na emisiju onečišćujućih tvari u skladu sa zahtjevima za motorna goriva

Revizija 3.

Obuhvaća sav važeći tekst do:

niza izmjena 05 – dan stupanja na snagu: 29. ožujka 2001.

dopune 1. niza izmjena 05 - dan stupanja na snagu: 12. rujna 2001.

dopune 2. niza izmjena 05 - dan stupanja na snagu: 21. veljače 2002.

ispravak 1. niza izmjena 05 podložno notifikaciji depozitara C.N.111.2002.TREATIES-1 od 8. veljače 2002.

ispravak 2. niza izmjena 05 podložno notifikaciji depozitara C.N.883.2003.TREATIES-1od 2. rujna 2003.

dopuna 3. niza izmjena 05 - dan stupanja na snagu: 27. veljače 2004.

dopuna 4. niza izmjena 05 - dan stupanja na snagu: 12. kolovoza 2004.

ispravak 3. niza izmjena 05 podložno notifikaciji depozitara C.N.1038.2004.TREATIES-1 od 4. listopada 2004.

dopuna 05. niza izmjena 05 - dan stupanja na snagu: 4. travnja 2005.

1.   PODRUČJE PRIMJENE

1.1.   Ovaj se Pravilnik primjenjuje na  (1):

1.1.1.   Emisije iz ispušne cijevi pri uobičajenoj i niskoj temperaturi okoline,emisije isparavanjem, emisije plinova iz kućišta koljenaste osovine,trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja i sustava ugrađenedijagnostike (OBD) motornih vozila opremljenih motorima s vanjskimizvorom paljenja koja imaju najmanje četiri kotača.

1.1.2.   Emisije iz ispušne cijevi, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćavanjai sustava ugrađene dijagnos-tike (OBD) vozila kategorija M1 i N1, opremljenih motorom skompresijskim paljenjem, koja imaju najmanje četiri kotača i najvećumasu ne veću od 3 500 kg.

1.1.3.   Emisije iz ispušne cijevi pri uobičajenoj i niskoj temperaturi okoline,emisije isparavanjem, emisije plinova iz kućišta koljenaste osovine,trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja i sustava ugrađenedijagnostike (OBD) hibridnih električnih vozila (HEV) opremljenihmotorima s vanjskim izvorom paljenja koja imaju najmanje četirikotača.

1.1.4.   Emisije iz ispušne cijevi, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćavanjai sustava ugrađene dijagnos-tike (OBD) hibridnih električnih vozila(HEV) kategorija M1 i N1,opremljenih motorom s kompresijskim paljenjem, koja imaju najmanječetiri kotača i najveću masu ne veću od 3 500 kg.

1.1.5.   Ne primjenjuje se na:

1.1.6.   Na zahtjev proizvođača homologacija dodijeljena prema ovom Pravilnikumože se proširiti s M1 ili N1vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem koja su već bilahomologirana na M2 i N2 vozila čija referentna masa ne prelazi 2 840 kgi koja ispunjavaju uvjete stavka 7. (proširenje homologacije).

1.1.7.   Vozila kategorije N1 opremljena motorima skompresijskim paljenjem ili s vanjskim izvorom paljenja koji koristeprirodni plin (PP) ili ukapljeni naftni plin (LPG) ne podliježu ovomPravilniku uz uvjet da su bila homologirana u skladu s Pravilnikom br.49 kako je izmijenjen zadnjim nizom izmjena.

1.2.   Ovaj se Pravilnik ne primjenjuje na vozila opremljena motorima s vanjskimizvorom paljenja koji koriste prirodni plin ili ukapljeni naftni plin zapokretanje motornih vozila kategorije M1 čija najveća masa prelazi 3 500 kg,M2, M3, N2,N3 na koja se primjenjuje Pravilnik br. 49.

2.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika:

2.1.   „Tip vozila” znači kategorija motornihvozila koja se ne razlikuju u takvim bitnim značajkama kao što su:

2.1.1.   istovrijedna inercija određena u ovisnosti o referentnoj masi kako je propisano u Prilogu 4., stavku 5.1. i

2.1.2.   značajke motora i vozila kako je određeno u Prilogu 1.;

2.2.   „Referentnamasa” znači masavozila u voznom stanju umanjena za jedinstvenu masu vozača od 75 kg iuvećana za jedinstvenu masu od 100 kg.

2.2.1.   „Neopterećena masa” znači masa vozila u voznom stanju bez vozača, putnika ili opterećenja sa spremnikom napunjenim do 90 % obujma i s uobičajenim kompletom alata i rezervnom gumom, ako je primjenjivo;

2.3.   „Najveća masa” znači najveća tehnički dopuštena masa koju je izračunao proizvođač vozila (ta masa može biti veća od najveće mase koju dopuštaju nacionalna nadležna tijela);

2.4.   „Plinovite onečišćujuće tvari” znači emisije ugljikovog monoksida, dušikovih oksida izraženo kao ekvivalentni dušikov dioksid (NO2) i ugljikovodika u ispušnom plinu, pretpostavljajući omjer:

2.5.   „Krute onečišćujuće tvari” znači sastojci ispušnog plina koji su izdvojeni iz razrijeđenog ispušnog plina pri temperaturi od najviše 325 °K (52 °C) pomoću filtara opisanih u Prilogu 4.;

2.6.   „Emisije iz ispušne cijevi” znači:

2.7.   „Emisijeisparavanjem” značipare ugljikovodika koje su izašle iz sustava za gorivo motornog vozila, osimonih u emisijama iz ispušne cijevi;

2.7.1.   „Gubici iz spremnika goriva” su emisije ugljikovodika prouzročene promjenama temperature u spremniku goriva (pretpostavljajući omjer C1H2.33).

2.7.2.   „Gubici iz toplog motora” su emisije ugljikovodika koji su izašle iz sustava za gorivo vozila u mirovanju nakon razdoblja vožnje (pretpostavljajući omjer C1H2.20).

2.8.   „Kućište koljenaste osovine” je prostor u motoru ili izvan njega koji je povezan s koritom za ulje s unutarnjim ili vanjskim cijevima kroz koje mogu izaći pare ili plinovi.

2.9.   „Uređaj za pokretanje hladnog motora” znači uređaj koji privremeno obogaćuje smjesu zraka i goriva čime se olakšava pokretanje motora.

2.10.   „Uređaj za olakšavanje pokretanja motora” znači uređaj koji olakšava pokretanje motora bez obogaćivanja smjese zraka i goriva, npr. žarne svjećice, pomicanje početka ubrizgavanja itd.

2.11.   „Radni obujammotora” znači:

2.11.1.   kod motora s pravocrtnim gibanjem klipova, nazivni obujam (razlika između najvećeg i najmanjeg obujma cilindra) svih cilindara;

2.11.2.   kod motora s rotacijskim klipom (Wankel), dvostruku vrijednost nazivnog obujma svih komora.

2.12.   „Uređaji za smanjivanje onečišćenja” znači oni sastavni dijelovi vozila koji nadziru i/ili ograničavaju emisiju iz ispušne cijevi i emisiju isparavanjem.

2.13.   „OBD” znači sustav ugrađene dijagnostike za nadzor nad emisijama koji ima sposobnost određivanja vjerojatnog područja neispravnosti pomoću kodova grešaka pohranjenih u memoriji računala.

2.14.   „Ispitivanje vozila u uporabi” znači ispitivanje i ocjena sukladnosti koja se izvodi u skladu sa stavkom 8.2.1. ovog Pravilnika.

2.15.   „Ispravno održavano i upotrebljavano” znači za potrebe ispitivanja vozila da takvo vozilo zadovoljava kriterije za prihvaćanje odabranog vozila u skladu sa stavkom 2. Dodatka 3. ovom Pravilniku.

2.16.   „Poremećajniuređaj” (defeat device) znači svaki dio koji je konstruiran daustanovi temperaturu, brzinu vozila, brzinu vrtnje motora, stupanj prijenosau mjenjaču, podtlak u cjevovodu, ili bilo koji drugi parametar za potrebeaktiviranja, modulacije, usporavanja ili prekidanja deaktiviranja funkcijenekoga dijela u sustavu za smanjenje štetne emisije, pri čemu se smanjujeučinkovitost sustava za smanjenje štetne emisije, u uvjetima koje je razumnoočekivati da mogu nastupiti pri uobičajenom radu i upotrebi vozila. Takav sekonstrukcijski element ne može smatrati poremećajnim uređajem ako:

2.16.1.   potreba za uređajem je opravdana radi zaštite motora od oštećenja ili nezgode i radi sigurnog pogona vozila, ili

2.16.2.   uređaj ne djeluje nakon pokretanja motora, ili

2.16.3.   uvjeti su bitno uključeni u postupke ispitivanja tipa I. ili tipa VI.

2.17.   „Porodica vozila” znači skupina tipova vozila koja za potrebe Priloga 12. predstavlja osnovno vozilo.

2.18.   „Gorivo potrebno za rad motora” znači vrsta goriva koje se uobičajeno upotrebljava za pogon motora:

2.19.   „Homologacijavozila” značihomologacija tipa vozila s obzirom na ograničenje sljedećih uvjeta  (2):

2.19.1.   ograničavanje emisija iz ispušne cijevi vozila, emisija isparavanjem, emisija plinova iz kućišta koljenaste osovine, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja, emisije onečišćujućih tvari pri hladnom pokretanju motora i sustava ugrađene dijagnostike vozila koja se pogone na bezolovni benzin i UNP ili PP (homologacija B):

2.19.2.   ograničavanje emisija plinovitih i krutih onečišćujućih tvari, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja i sustava ugrađene dijagnostike vozila s pogonom na dizelsko gorivo (homologacija C);

2.19.3.   ograničavanje emisija plinovitih onečišćujućih tvari iz motora, emisija plinova iz kućišta koljenaste osovine, trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja emisije onečišćujućih tvari pri hladnom pokretanju motora i sustava ugrađene dijagnostike vozila koja se pogone na UNP ili PP (homologacija D);

2.20.   „sustav periodične regeneracije” znači naprava za sprečavanje onečišćenja (npr. katalizator, odvajač (filtar) čestica) koji zahtijeva periodičnu regeneraciju na manje od 4000 km uobičajenog rada vozila. Tijekom ciklusa kada se obavlja regeneracija standardi emisija mogu se prekoračiti. Ako se regeneracija naprave za sprečavanje onečišćenja obavi barem jednom po ispitivanju tipa I., a naprava je barem jednom bila regenerirana tijekom ciklusa pripreme vozila, naprava se smatra sustavom za stalnu regeneraciju za koju nije potreban poseban postupak ispitivanja. Prilog 13. ne primjenjuje se na sustave za stalnu regeneraciju.

Na zahtjev proizvođača, postupak ispitivanja karakterističan za sustave za periodičnu regeneraciju se neće primjenjivati na napravu za regeneraciju, ako proizvođač dostavi podatke nadležnom tijelu za homologaciju da, tijekom ciklusa kada se provodi regeneracija, emisija ostaje ispod standarda navedenih u stavku 5.3.1.4. primijenjenih za dotičnu kategoriju vozila uz suglasnost tehničke službe.

2.21.   Hibridna vozila (HV)

2.21.1.   „hibridno motorno vozilo” znači vozilo s najmanje dva različita pretvornika energije i dva različita sustava pohranjivanja energije (u vozilu) za potrebu pogona vozila.

2.21.2.   Definicija hibridnih električnih vozila (HEV):

„hibridno električno vozilo (HEV) ” znači vozilo za koje se mehanički pogon osigurava energijom koja se dobiva iz oba navedena izvora pohranjene energije/snage u vozilu:

2.22.   „ vozilo na jednu vrstu goriva” znači vozilo koje je konstruirano prvenstveno za pogon na UNP ili PP, ali može imati i benzinski sustav koji se upotrebljava samo u nuždi ili za pokretanje motora, a u kojem spremnik za benzin sadrži najviše 15 litara benzina;

2.23.   „vozilo s dvije vrste goriva” znači vozilo s koje povremeno može voziti na benzin a povremeno na UNP ili PP..

3.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU TIPA

3.1.   Zahtjev za homologaciju tipa motornih vozila za tip vozila s obzirom naemisije iz ispušne cijevi, emisije isparavanjem, trajnost uređaja zasprečavanje onečišćenja, kao i njegov sustav ugrađene dijagnostike (OBD)mora podnijeti proizvođač vozila ili njegov propisno ovlaštenizastupnik.

3.1.1.   Ako se zahtjev odnosi na sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD), uznjega se moraju priložiti dodatni podaci koji se zahtijevaju u stavku4.2.11.2.7. Priloga 1., kao i:

3.1.1.1.   izjava proizvođača:

3.1.1.1.1.   kad je riječ o vozilima opremljenim motorom s vanjskim izvorompaljenja, o postotku zatajivanja paljenja od ukupnoga brojapaljenja koji bi rezultirao u prekoračenju graničnih vrijednostinavedenih u stavku 3.3.2. Priloga 11. ako je taj postotakzatajenja bio prisutan od početka ispitivanja tipa I, kako jeopisano u stavku 5.3.1. Priloga 4.;

3.1.1.1.2.   kad je riječ o vozilima opremljenim motorom s vanjskim izvorompaljenja, o postotku zatajivanja od ukupnoga broja paljenjamotora koji bi mogao dovesti do pregrijavanja jednoga ili višekatalizatora prije izazivanja nepopravljive štete;

3.1.1.2.   iscrpni pisani podaci koji u potpunosti opisuju funkcionalne radneznačajke OBD sustava, uključujući popis svih bitnih dijelova sustavaza smanjenje štetne emisije, tj. osjetnike, aktuatore i sastavnedijelove koje prati OBD sustav;

3.1.1.3.   opis indikatora neispravnosti (MI) pomoću kojeg OBD sustav vozačuvozila signalizira grešku;

kopije drugih homologacija s relevantnim podacima koji omogućavajuproširenje homologacija;

3.1.1.4.   po potrebi, pojedinosti o porodici vozila, u skladu s Prilogom 11.,Dodatak 2.

3.1.2.   Za ispitivanja opisana u stavku 3. Priloga 11., jedno se vozilo kojepredstavlja tip ili porodicu vozila opremljenih OBD sustavom mora datina ispitivanje tehničkoj službi koja je odgovorna za homologacijskoispitivanje. Ako tehnička služba utvrdi da vozilo podvrgnuto ispitivanjune predstavlja u potpunosti tip ili porodicu vozila opisanih u Prilogu11. Dodatku 2., ispitivanju se mora podvrgnuti drugo ili, ako jepotrebno, još jedno vozilo, u skladu sa stavkom 3. Priloga 11.

3.2.   Obrazac opisnoga dokumenta koji se odnosi na emisije iz ispušne cijevi,emisije isparavanjem, trajnost i na sustave ugrađene dijagnostike (OBD)naveden je u Prilogu 1. Podaci navedeni u stavku 4.2.11.2.7.6. Priloga 1.trebaju biti uključeni u Dodatku 1. „Podaci koji se odnose na OBD” certifikata o homologaciji tipanavedenog u Prilogu 2.

3.2.1.   Po potrebi se moraju dostaviti kopije drugih homologacija s odgovarajućimpodacima koji omogućuju proširenje homologacija i određivanje faktorastarenja.

3.3.   Za ispitivanja opisana u stavku 5. ovog Pravilnika vozilo koje predstavljatip vozila koji treba homologirati mora se dostaviti tehničkoj službiodgovornoj za homologacijska ispitivanja.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.   Ako tip vozila predan za homologaciju sukladno ovoj izmjeni ispunjavazahtjeve stavka 5., dodjeljuje se homologacija tog tipa vozila.

4.2.   Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu.

Prva dva broja označavaju niz izmjena prema kojem je dodijeljenahomologacija. Ista ugovorna stranka ne dodjeljuje isti broj drugom tipuvozila.

4.3.   Obavijest o dodjeli, proširenju ili odbijanju homologacije sukladno ovomPravilniku dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. godine koje primjenjujuovaj Pravilnik, na obrascu čiji je uzorak sadržan u Prilogu 2. ovomPravilniku.

4.3.1.   U slučaju izmjene ovog teksta, na primjer, ako se propišu nove graničnevrijednosti, stranke Sporazuma obvavješćuju se o tome koji tipovi većhomologiranih vozila su sukladni s novim odredbama.

4.4.   Na svakom vozilu, koje je usklađeno s tipom vozila homologiranim prema ovomPravilniku, mora na uočljivom i lagano dostupnom mjestu biti pričvršćenameđunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od:

4.4.1.   kružnice koja okružuje slovo „E”iza kojeg slijedi različit broj države koja je odobrila homologaciju (3);

4.4.2.   broja ovog Pravilnika iza kojeg slijedi slovo „R”, povlaka i broj homologacije desnood kružnice propisane stavkom 4.4.1.

4.4.3.   Međutim, homologacijska oznaka sadrži još jedno dodatno slovo iza slova„R”, čija je namjenarazlikovanje graničnih vrijednosti emisija za koje je dodijeljenahomologacija. Kod onih homologacija koje su izdane kako bi pokazalesukladnost s graničnim vrijednostima za ispitivanje tipa I navedene uretku A tablice u stavku 5.3.1.4.1. ovog Pravilnika, iza slova„R” slijedi rimski broj„I”. Za one homologacijekoje su izdane kako bi pokazale sukladnost s graničnim vrijednostima zaispitivanje tipa I navedene u retku B tablice u stavku 5.3.1.4.1. ovogPravilnika, iza slova „R”slijedi rimski broj „II”.

4.5.   Ako je vozilo usklađeno s homologiranim tipom vozila, prema jednom ili višedrugih pravilnika priloženih Sporazumu, u državi koja je dodijelilahomologaciju prema ovom Pravilniku, znak propisan u stavku 4.4.1. se neponavlja, već se u tom slučaju brojevi pravilnika i homologacija te dodatniznakovi svih pravilnika prema kojima je dodijeljena homologacija u državikoja je dodijelila homologaciju prema ovom Pravilniku smještaju u okomitimstupcima desno od znaka propisanog u stavku 4.4.1.

4.6.   Homologacijska oznaka je jasno čitljiva i neizbrisiva.

4.7.   Homologacijska oznaka se smješta u blizini ili na pločicu s podacimavozila.

4.8.   Prilog 3. ovom Pravilniku sadrži primjere postavljanja homologacijskeoznake.

5.   ZAHTJEVI I ISPITIVANJA

Napomena: Osim na temelju uvjeta iz ovog stavka, proizvođači vozila čija svjetska godišnja proizvodnja iznosi manje od 10 000 vozila mogu dobiti homologaciju tipa na temelju odgovarajućih tehničkih zahtjeva koji su navedeni u: – Kalifornijskim propisima (California Code of Regulations), poglavlju 13., stavku 1960.1, podstavku (f) alineji 2. ili podstavku (g) alineji 1. i podstavku (g) alineji 2., stavku 1960.1 podstavku (p) koji se primjenjuju na modele vozila iz 1996. i kasnijih godišta, u odjeljcima 1968.1, 1976. i 1975. koji se primjenjuju na modele lakih teretnih vozila iz 1995. i kasnijih godišta, koje je objavila nakladnička kuća Barclay's Publishing.

5.1.   Opće odredbe

5.1.1.   Sastavni dijelovi koji utječu na emisije onečišćujućih tvari su takoprojektirani, konstruirani i sastavljeni da osiguraju da vozilo unatočvibracijama kojima može biti podložno, ispunjava odredbe ovogPravilnika.

5.1.2.   Tehničke mjere koje poduzme proizvođač moraju biti takve da osiguravajuda emisije iz ispušnih cijevi i emisije isparavanjem budu u skladu sovim Pravilnikom učinkovito ograničene tijekom cijeloga uobičajenogvijeka života vozila uz uobičajene uvjete uporabe. To uključujesigurnost onih crijeva i njihovih spojeva i priključaka koji seupotrebljavaju u sustavu za smanjenje štetnih emisija i koji moraju bitiizrađeni tako da budu u skladu s namjenom predviđenom izvornomkonstrukcijom. Za emisije iz ispušne cijevi te se odredbe smatrajuispunjenima ako su ispunjene odredbe iz stavka 5.3.1.4., odnosno8.2.3.1. Za emisije isparavanjem te se odredbe smatraju ispunjenima akosu ispunjene odredbe iz ako su ispunjene odredbe iz stavka 5.3.1.4.odnosno 8.2.3.1.

5.1.2.1.   Zabranjena je uporaba poremećajnih uređaja.

5.1.3.   Uljevni otvori spremnika goriva

5.1.3.1.   Sukladno stavku 5.1.3.2, uljevni otvor spremnika goriva mora bitikonstruiran tako da sprečava punjenje spremnika iz mlaznice nabenzinskoj pumpi koja ima vanjski promjer od 23,6 mm ili veći.

5.1.3.2.   Stavak 5.1.31. ne odnosi se na vozilo kod kojeg su ispunjena obasljedeća uvjeta, tj.:

5.1.3.2.1.   da je vozilo konstruirano i izrađeno tako da benzin bez olova neutječe štetno ni na jedan uređaj konstruiran za smanjenjeemisije plinovitih štetnih sastojaka i

5.1.3.2.2.   da je uočljivo, čitljivo i neizbrisivo označeno simbolom zabenzin bez olova utvrđenim u ISO 2575-1982 na mjestu koje jeizravno vidljivo osobi koja puni spremnik goriva. Dopuštene sudodatne oznake.

5.1.4.   Treba se osigurati da ne dođe do prekomjernih emisija isparavanjem irasipanja goriva prouzročenog nedostatkom poklopca spremnika.

To se može postići na jedan od sljedećih načina:

5.1.4.1.   uporabom poklopca uljevnog otvora za gorivo koji se automatski otvarai zatvara i ne može se skinuti,

5.1.4.2.   konstrukcijom koja sprečava prekomjerne emisije isparavanjem uslučaju gubitka uljevnog otvora za gorivo,

5.1.4.3.   na bilo koji drugi način koji ima isti učinak. Takvi primjeriuključuju čep lijevka za gorivo pričvršćen sponom odnosno lancem iličep koji se otključava istim ključem koji služi i za paljenjemotora, ali nisu na to ograničeni. U tom se slučaju ključ možeizvaditi iz čepa samo kad je čep zaključan.

5.1.5.   Odredbe o sigurnosti elektroničkog sustava

5.1.5.1.   Svako vozilo s računalom za nadzor emisija mora imati zaštitu kojasprečava izmjene, osim uz odobrenje proizvođača. Proizvođač odobravaizmjene ako su one nužne za utvrđivanje kvarova, servisiranje,tehnički pregled, naknadnu ugradbu ili popravak vozila. Sviračunalni kodovi koji se mogu reprogramirati ili radni parametrimoraju biti napravljeni tako da se ne mogu preinačiti i imatistupanj zaštite najmanje u skladu s odredbama ISO DIS 15031-7:listopad 1998. (SAE J2186: listopad 1996.) pod uvjetom da sesigurnost zasniva na uporabi protokola i dijagnostičkog spojnikakako je propisano u stavku 6.5. Priloga II. Dodatku 1. Svimemorijski čipovi za umjeravanje koji se mogu izvaditi moraju bitihermetični, zatvoreni u zabrtvljenome kućištu ili zaštićenielektroničkim algoritmima i ne smije biti moguće njihovo mijenjanjebez upotrebe posebnih alata i postupaka.

5.1.5.2.   Radne parametre računalno kodiranoga motora ne smije biti mogućemijenjati bez upotrebe posebnih alata i postupaka (npr. lemljeni ilihermetični sastavni dijelovi računala ili zabrtvljena (ilizalemljena) računalna kućišta).

5.1.5.3.   Kad su mehaničke pumpe za ubrizgavanje goriva ugrađene na motore skompresijskim paljenjem, proizvođači moraju poduzeti odgovarajućezaštitne mjere kako bi spriječili mijenjanje namještene vrijednostinajveće dobave goriva dok je vozilo u uporabi.

5.1.5.4.   Proizvođač od tijela za homologaciju može zatražiti iznimku odjednoga od tih zahtjeva za ona vozila kojima zaštita vjerojatno nijepotrebna. Kriteriji koje će tijelo za homologaciju ocjenjivati prirazmatranju iznimke uključuju trenutačnu dostupnost radnih čipova,sposobnost vozila da dosegnu visoke radne značajke i predviđeniopseg prodaje tih vozila, ali se na to ne ograničuju.

5.1.5.5.   Proizvođači koji primjenjuju sustave računalnoga kodiranja koji semogu programirati (npr. električne izbrisive programirane memorijekoje se mogu samo očitavati, EEPROM) moraju spriječiti neovlaštenoreprogramiranje. Proizvođači moraju uključiti poboljšane strategijezaštite od neovlaštenog zahvata i zaštićene algoritme šifriranjakoji zahtijevaju elektronički pristup računalu koje proizvođač imana drugom mjestu. Nadležno tijelo može odobriti metode koje pružajuistu razinu zaštite od neovlaštenog zahvata.

5.1.6.   Moguće je ispitati vozilo s obzirom na tehničku ispravnost kako bi seodredila učinkovitost s obzirom na prikupljene podatke u skladu sastavkom 5.3.7. ovog Pravilnika. Ako taj pregled zahtijeva posebanpostupak, to se navodi u priručniku za uporabu (ili sličnom mediju).Poseban postupak ne zahtijeva uporabu posebne opreme osim one koja jeosigurana s vozilom.

5.2.   Postupak ispitivanja

Slika 1. prikazuje razne mogućnosti ispitivanja vozila.

5.2.1.   Vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja moraju sepodvrgnuti sljedećim ispitivanjima:

5.2.2.   Vozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja koja kao gorivoupotrebljavaju UNP ili PP (jedna ili dvije vrste goriva) moraju sepodvrgnuti sljedećim ispitivanjima:

5.2.3.   Vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem moraju se podvrgnutisljedećim ispitivanjima:

Tablica 1.

Različiti načini homologacije tipa i proširenja

5.3.   Opis ispitivanja

5.3.1.   Ispitivanje tipa I. (simulacija prosječnih emisija kroz ispušnu cijevnakon pokretanja hladnog motora).

5.3.1.1.   Slika 1. prikazuje različite mogućnosti ispitivanja tipa I. To seispitivanje mora provesti na svim vozilima navedenim u stavku 1. kodkojih najveća masa ne prelazi 3,5 tona.

5.3.1.2.   Vozilo se postavlja na dinamometar s valjcima opremljen sredstvima zasimulaciju opterećenja i inercije.

5.3.1.2.1   Ispitivanje vozila u trajanju od ukupno 19 minuta i 40 sekundikoje se sastoji od dva dijela, prvog i drugog, provodi se bezprekida. Između završetka prvog i početka drugog dijela može se,uz suglasnost proizvođača, uvesti razdoblje bez uzimanja uzorkaod najviše 20 sekundi, kako bi se olakšalo namještanje opreme zaispitivanje.

5.3.1.2.1.1.   Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP moraju seispitati ispitivanjem tipa I. radi promjenjivosti sastavaUNP-a ili PP-a, kako je prikazano u Prilogu 12. Vozila kojakao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP morajuse ispitati ispitivanjem tipa I. za obje vrste goriva, pričemu se ispitivanja za UNP ili PP provode radipromjenjivosti sastava UNP-a ili PP-a, kako je prikazano uPrilogu 12.

5.3.1.2.1.2.   Unatoč zahtjevu iz stavka 5.3.1.2.1.1., vozila koja kaogorivo upotrebljavaju benzin ili plin, ali čiji je sustav zabenzin ugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanjemotora i čiji spremnik goriva može imati najviše 15 litarabenzina s obzirom na ispitivanje tipa I. smatrat će sevozilima koja mogu upotrebljavati samo plin.

5.3.1.2.2.   Prvi dio ispitivanja sastoji se od četiri osnovna ciklusa gradskevožnje. Svaki osnovni ciklus gradske vožnje sastoji se odpetnaest faza (prazni hod, ubrzavanje, stalna brzina,usporavanje itd.).

5.3.1.2.3.   Drugi dio ispitivanja sastoji se od jednog ciklusa izvangradskevožnje. Ciklus izvangradske vožnje sastoji se od 13 faza (praznihod, ubrzavanje, stalna brzina, usporavanje itd.).

5.3.1.2.4.   Tijekom ispitivanja se ispušni plinovi razrjeđuju i razmjerniuzorak prikuplja u jednu ili više vreća. Ispušni se plinoviispitivanog vozila razrjeđuju, uzimaju se uzorci i analizirajunakon niže opisanog postupka te se mjeri ukupni obujamrazrijeđenog ispuha. Bilježe se ne samo emisije ugljikovogmonoksida, ugljikovodika i dušikovog oksida nego i emisijekrutih štetnih sastojaka iz vozila opremljenih motorima skompresijskim paljenjem.

5.3.1.3.   Ispitivanja se obavljaju postupkom opisanim u Prilogu 4. Metode kojese upotrebljavaju za prikupljanje i analiziranje plinova iuklanjanje i mjerenje krutih čestica moraju biti u skladu spropisanim.

5.3.1.4.   U skladu sa zahtjevima iz stavka 5.3.1.5., ispitivanje se moraponoviti tri puta. Rezultati se množe odgovarajućim faktorimapogoršanja dobivenima iz stavka 5.3.6. a u slučaju sustavaperiodične regeneracije kako je određeno u stavku 2.20., također semoraju pomnožiti faktorima Ki iz Priloga 13. Dobivene maseplinovitih emisija i, u slučaju vozila opremljenih motorima skompresijskim paljenjem, mase krutih čestica dobivenih u svakomispitivanju moraju biti manje od granica prikazanih u donjojtablici:

5.3.1.4.1.   Neovisno o zahtjevima iz stavka 5.3.1.4, za svaku onečišćujućutvar ili kombinaciju onečišćujućih tvari, jedan od tri dobivenarezultata za mase može prekoračiti propisanu granicu najviše za10 %, pod uvjetom da aritmetička sredina triju rezultata budeispod propisane granice. Ako se propisane granice prijeđu zaviše od jedne onečišćujuće tvari, nije bitno je li se todogodilo u istom ispitivanju ili u različitim ispitivanjima.

5.3.1.4.2.   Kad su ispitivanja provedena s plinovitim gorivima, proizašlemase plinovitih emisija moraju biti manje od granica u gornjojtablici za vozila s benzinskim motorom.

5.3.1.5.   Broj ispitivanja propisanih u stavku 5.3.1.4.smanjuje se pod nižedefiniranim uvjetima, pri čemu je V1 rezultatprvog ispitivanja, a V2 rezultat drugogispitivanja za svaku onečišćujuću tvar ili za zajedničku emisijudviju onečišćujućih tvari koje podliježu ograničenju.

5.3.1.5.1.   Provodi se samo jedno ispitivanje ako je rezultat dobiven zasvaku onečišćujuću tvar ili za zajedničku emisiju dvijuonečišćujućih tvari koje podliježu ograničenju, manji ili jednak0,70 L (tj. V1≤ 0,70 L).

5.3.1.5.2.   Ako zahtjev iz stavka 5.3.1.5.1. nije ispunjen, provode se samodva ispitivanja ako su za svaku onečišćujuću tvar ili zazajedničku emisiju dviju onečišćujućih tvari koji podliježuograničenju ispunjeni sljedeći uvjeti:

5.3.2.   Ispitivanje tipa II. (ispitivanje emisije ugljikovog monoksida u praznomhodu)

5.3.2.1.   To se ispitivanje provodi na vozilima s motorima s vanjskim izvorompaljenja koja imaju masu veću od 3,5 tone.

5.3.2.1.1.   Vozila koja kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PPmoraju se ispitati ispitivanjem tipa II. za obje vrstegoriva.

Slika 1.

Dijagram toka za homologaciju tipa I.

(vidjeti stavak 5.3.1.)

5.3.2.1.2.   Unatoč zahtjevu iz stavka 5.3.2.1.1., vozila koja kao gorivo moguupotrebljavati benzin ili plin, ali čiji je sustav za benzinugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora ičiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina sobzirom na ispitivanje tipa II. smatraju se vozilima koja moguupotrebljavati samo plin.

5.3.2.2.   Kad se ispituje u skladu s Prilogom IV., obujamski sadržaj ugljikovogmonoksida u ispušnim plinovima ne smije prijeći 3,5 % kad motor radiu praznom hodu pri namještanju koje je odredio proizvođač i ne smijeprijeći 4,5 % u rasponu namještanja određenih u tom prilogu.

5.3.3.   Ispitivanje tipa III. (provjera emisija plinova iz kućišta koljenastogvratila)

5.3.3.1.   To ispitivanje mora se provesti na svim vozilima navedenim u stavku1., osim onih koji imaju motore s kompresijskim paljenjem.

5.3.3.1.1.   Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PPmoraju se ispitati ispitivanjem tipa III. samo za benzin.

5.3.3.1.2.   Unatoč zahtjevu iz stavka 5.3.3.1.1., vozila koja kao gorivo moguupotrebljavati benzin ili plin, ali čiji je sustav za benzinugrađen samo za potrebe sigurnosti ili za pokretanje motora ičiji spremnik goriva može imati najviše 15 litara benzina, sobzirom na ispitivanje tipa III. smatraju se vozilima koja moguupotrebljavati samo plin.

5.3.3.2.   Kad se ispitivanje provodi u skladu s uvjetima navedenima u Prilogu6., sustav ventilacije kućišta koljenastog vratila ne smijedopustiti nikakvu emisiju plinova iz kućišta u atmosferu.

5.3.4.   Ispitivanje tipa IV. (određivanje emisije isparavanjem)

5.3.4.1.   To se ispitivanje mora izvoditi na svim vozilima navedenim u stavku1., osim vozila s motorom s kompresijskim paljenjem i vozila kojaupotrebljavaju kao gorivo UNP ili PP i onih vozila koja imajunajveću masu veću od 3 500 kg.

5.3.4.1.1.   Vozila koja upotrebljavaju kao gorivo benzin ili UNP ili PPtrebaju se ispitati samo za benzin ispitivanjem tipa IV.

5.3.4.2.   Kada se ispitivanje provodi u skladu s Prilogom 7. emisije trebajubiti manje od 2g po ispitivanju.

5.3.5.   Ispitivanje tipa VI. (provjera prosječnih emisija iz ispušne cijeviugljikovog monoksida i ugljikovodika pri niskoj temperaturi okoline,nakon pokretanja hladnog motora).

5.3.5.1.   To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima kategorije M1 i N1 opremljenih motorimas vanjskim izvorom paljenja, osim vozila koja su konstruirana daprevoze više od šest putnika i tipove vozila čija je najveća masaveća od 2 500 kg.

5.3.5.1.1.   Vozilo treba postaviti na dinamometar s valjcima opremljenuređajem za simulaciju opterećenja i inercije.

5.3.5.1.2.   Ispitivanje se sastoji od četiri osnovna ciklusa gradske vožnjeprvog dijela ispitivanja tipa I. Prvi je dio ispitivanja opisanu Dodatku 1. Priloga 4. i grafički prikazan na slikama 1/1, 1/2i 1/3 u tom Dodatku. Ispitivanje pri niskoj temperaturi okolinekoje traje ukupno 780 sekundi mora se obaviti bez prekida izapočinje pokretanjem motora.

5.3.5.1.3.   Ispitivanje pri niskoj temperaturi okoline mora se obaviti priispitnoj temperaturi okoline od 266 K (–7 °C).Prije početkaispitivanja, ispitna se vozila moraju kondicionirati na istinačin kako bi se osigurala ponovljivost rezultata ispitivanja.Kondicioniranje i ostali ispitni postupci provode se kako jeopisano u Prilogu 8.

5.3.5.1.4.   Tijekom ispitivanja ispušni se plinovi razrjeđuju i uzima serazmjerni uzorak. Ispušni se plinovi ispitivanog vozilarazrjeđuju, uzorkuju i analiziraju prema postupku koji je opisanu Prilogu VII. te se mjeri ukupna količina razrijeđenih ispušnihplinova. U razrijeđenim ispušnim plinovima analizira se sadržajugljikovog monoksida i ugljikovodika.

5.3.5.2.   Prema zahtjevima iz točaka 5.3.5.2.2. i 5.3.5.3. ispitivanje se moraobaviti tri puta. Dobivena masa ugljikovog monoksida i ugljikovodikamora biti manja od graničnih vrijednosti prikazanih u sljedećojtablici:

5.3.5.2.1.   Bez obzira na zahtjeve iz stavka 5.3.5.2., za onečišćujuću tvarnajviše jedan od tri dobivena rezultata može prelaziti propisanugraničnu vrijednost najviše za 10 posto pod uvjetom davrijednost aritmetičke sredine tih triju rezultata bude ispodpropisane granice. U slučajevima kad više od jednoga štetnogsastojka premaše propisane granice, nije bitno je li se todogodilo tijekom istoga ili različitih ispitivanja.

5.3.5.2.2.   Broj ispitivanja koji je propisan u stavku 5.3.5.2. može se nazahtjev proizvođača povećati na 10, pod uvjetom da aritmetičkasredina prvih triju rezultata bude između 100 % i 110 % graničnevrijednosti. U tom slučaju jedini je zahtjev da aritmetičkasredina svih 10 rezultata nakon ispitivanja bude manja odgranične vrijednosti.

5.3.5.3.   Broj ispitivanja propisan u stavku 5.3.5.2. može se smanjiti u skladusa stavcima 5.3.5.3.1. i 5.3.5.3.2.

5.3.5.3.1.   Samo se jedno ispitivanje provodi kad dobiveni rezultat za svakuonečišćujuću tvar u prvom ispitivanju bude manji od 0,70 L.

5.3.5.3.2.   Ako zahtjev iz stavka 5.3.5.3.1. nije ispunjen, izvode se samodva ispitivanja ako je rezultat dobiven prvim ispitivanjem zaonečišćujuću tvar manji ili jednak 0,85 L, a zbroj prva dvarezultata manji ili jednak 1,70 L te ako je rezultat drugogaispitivanja manji ili jednak L.

5.3.6.   Ispitivanje tipa V. (trajnost uređaja za smanjenje onečišćenja)

5.3.6.1.   To se ispitivanje mora provesti na svim vozilima navedenima u stavku1. na koja se primjenjuje ispitivanje navedeno u stavku 5.3.1.Ispitivanje predstavlja provjeru izdržljivosti vožnjom od 80 000 kmsukladno programu opisanom u Prilogu 9. na stazi za ispitivanje, nacesti ili na dinamometru s valjcima.

5.3.6.1.1.   Vozila koja kao gorivo upotrebljavaju benzin ili UNP ili PPmoraju se ispitati ispitivanjem tipa V. samo za benzin. U tomslučaju faktor pogoršanja koji se utvrdi kod bezolovnog benzinaprimjenjuje se i za UNP i PP.

5.3.6.2.   Unatoč zahtjevu iz stavka 5.3.6.1., proizvođač može kao drugumogućnost odabrati uporabu faktora pogoršanja prema sljedećojtablici umjesto ispitivanja prema stavku 5.3.6.1.

Na zahtjev proizvođača, tehnička služba može provesti ispitivanjetipa I. prije nego što se provede ispitivanje tipa V., uz uporabufaktora pogoršanja prema gore navedenoj tablici. Kao dopunaispitivanju tipa V., tehnička služba može dopuniti rezultatehomologacije tipa, kako je navedeno u Prilogu 2., zamjenom faktorapogoršanja u gore navedenoj tablici onim izmjerenim prilikomispitivanja tipa V.

5.3.6.3.   Faktori pogoršanja određuju se primjenjujući ili postupak iz stavka5.3.6.1. ili vrijednosti iz tablice u stavku 5.3.6.2. Faktoripogoršanja upotrebljavaju se za utvrđivanje sukladnosti sazahtjevima iz stavaka 5.3.1.4. i 8.2.3.1.

5.3.7.   Podaci o emisijama koji su potrebni za tehnički pregled

5.3.7.1.   Taj se zahtjev odnosi na sva vozila pogonjena motorom s vanjskimizvorom paljenja za koja se traži homologacija tipa u skladu s ovomizmjenom.

5.3.7.2.   Kada se ispituju u skladu s Prilogom 5. (ispitivanje tipa II.) priuobičajenoj brzini praznog hoda:

5.3.7.3.   Kada se ispituju pri „povišenoj brzini vrtnje u praznom hodu” (tj. > 2000 min–1):

5.3.7.4.   Tijekom ispitivanja mora se mjeriti i bilježiti temperatura ulja umotoru.

5.3.7.5.   Tablica iz stavka 17. Priloga 2. mora se ispuniti.

5.3.7.6.   Proizvođač mora potvrditi točnost lambda-vrijednosti u stavku5.3.7.3. zabilježene tijekom homologacije tipa kao reprezentativnevrijednosti za tipična vozila iz proizvodnje u razdoblju od 24mjeseca nakon što se dodijeli homologacija. Ocjena se mora dati natemelju pregleda i proučavanja vozila iz redovite proizvodnje.

5.3.8.   OBD – ispitivanje

Ovo se ispitivanje provodi na vozilima iz stavka 1. Primjenjuje seispitni postupak opisan u Prilogu 11., stavku 3.

6.   PREINAKE TIPA VOZILA

6.1.   O svakoj preinaci homologiranog tipa izvješćuje se nadležno administrativnotijelo koje je provelo homologaciju tipa. To tijelo tada može:

6.1.1.   smatrati da učinjene preinake vrlo vjerojatno neće imati znatniji štetniučinak, i da u svakom slučaju preinačeni tip ipak ispunjava zahtjeve,ili

6.1.2.   zahtijevati izvješće o daljnjem ispitivanju od tehničke službe odgovorneza provedbu ispitivanja.

6.2.   Potvrda ili odbijanje homologacije, navodeći izmjene, dostavlja se postupkomnavedenim u gornjem stavku 4.3. strankama Sporazuma koje primjenjuju ovajPravilnik.

6.3.   Nadležno tijelo koje je izdalo proširenje homologacije dodjeljuje serijskibroj za takvo proširenje i o tome obavješćuje stranke Sporazuma iz 1958.koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom o homologacijisukladnog primjerku iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

7.   PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

U slučaju preinaka tipa homologacije u skladu s ovim Pravilnikom primjenjuju se sljedeće posebne odredbe, ako je primjenjivo.

7.1.   Proširenja povezana s emisijom ispušnih plinova (Ispitivanja tipa I, II iVI)

7.1.1.   Tipovi vozila s različitim referentnim masama

7.1.1.1.   Homologacija vozila dodijeljena tipu vozila može se proširiti natipove vozila čija referentna masa zahtijeva uporabu sljedeće dvijeviše ili bilo koje niže istovrijedne inercijske mase.

7.1.1.2.   U slučaju vozila kategorije N1 i vozilakategorije M na koja se upućuje u napomeni 2. stavka 5.3.1.4., akoreferentna masa tipa vozila za koji je zatraženo proširenjehomologacije pretpostavlja uporabu niže istovrijedne inercijske maseod one koja se koristi za tip vozila koje je već homologirano,proširenje se dodjeljuje ako su mase onečišćujućih tvari iz vozila,koje su već homologirane, unutar propisanih graničnih vrijednosti zavozilo za koje se traži proširenje homologacije.

7.1.2.   Tipovi vozila s različitim ukupnim prijenosnim omjerima

Homologacija dodijeljena tipu vozila može se proširiti pod sljedećimuvjetima na one tipove vozila koji se razlikuju od homologiranog tipasamo po ukupnim prijenosnim omjerima:

7.1.2.1.   Za svaki stupanj prijenosa upotrijebljen pri ispitivanjima tipa I.mora se odrediti omjer:

gdje su V1 i V2 brzine, kojeodgovaraju brzini vrtnje motora od 1000 o/min, homologiranog tipavozila i tipa vozila za koji je zatraženo proširenjehomologacije.

7.1.2.2.   Ako se omjer E ≤ 8 % primjenjuje za svaki stupanj prijenosa,proširenje se mora odobriti bez ponavljanja ispitivanja tipa I.

7.1.2.3.   Ako je omjer E > 8 % barem u jednom stupnju prijenosa i E ≤ 13 % usvim stupnjevima, ispitivanja tipa I i tipa VI moraju se ponoviti;međutim, ona se mogu obaviti u laboratoriju koji izabere samproizvođač i odobri tehnička služba. Izvještaj o ispitivanju mora sedostaviti tehničkoj službi odgovornoj za homologacijskaispitivanja.

7.1.3.   Tipovi vozila s različitim referentnim masama i različitim ukupnimprijenosnim omjerima

Homologacija tipa vozila može se proširiti na tipove vozila koji se odhomologiranog tipa razlikuju samo u referentnoj masi i ukupnimprijenosnim omjerima ako zadovoljavaju zahtjeve propisane u stavcima7.1.1. do 7.1.2.

7.1.4.   Napomena: Ako je tip vozila homologiran u skladu sa stavcima 7.1.1. do7.1.3., takva se homologacija ne može proširiti na druge tipovevozila.

7.2.   Emisije isparavanjem (ispitivanje tipa IV.)

7.2.1.   Homologacija za tip vozila opremljena sustavom za smanjenje emisijeisparavanjem može se proširiti pod sljedećim uvjetima:

7.2.1.1.   Temeljno načelo pripreme gorive smjese (npr. ubrizgavanje s jednombrizgaljkom, rasplinjač) mora biti isto.

7.2.1.2   Oblik spremnika goriva i materijal spremnika goriva i vodova zatekuće gorivo moraju biti jednaki. Mora se ispitati najnepovoljnijislučaj s obzirom na poprečni presjek i približnu dužinu vodova. Jesuli prihvatljivi različiti odvajači para – tekućina, odlučujetehnička služba odgovorna za ispitivanja u svrhu homologacije tipavozila. Obujam spremnika goriva ne smije se razlikovati za više od ±10 %. Namještanje odzračnog ventila spremnika mora biti jednako.

7.2.1.3.   Metoda pohranjivanja para goriva mora biti jednaka, tj. oblik iobujam hvatanja, sredstvo pohranjivanja, pročistač zraka (ako seupotrebljava za smanjivanje emisije isparavanjem) itd.

7.2.1.4.   Obujam goriva u komori plovka rasplinjača mora biti u rasponu od ± 10mililitara.

7.2.1.5.   Metoda ispiranja pohranjenih para mora biti jednaka (npr. protokzraka, početna ili obujam ispiranja tijekom voznog ciklusa).

7.2.1.6.   Metoda brtvljenja i odzračivanja sustava za doziranje goriva morabiti jednaka.

7.2.2.   Daljnje napomene:

7.3.   Trajnost uređaja za smanjivanje onečišćenja (Ispitivanje tipa V)

7.3.1.   Homologacija dodijeljena za tip vozila može se proširiti na različitetipove vozila, pod uvjetom da je kombinacija motor/sustav za smanjivanjeonečišćenja jednaka onoj kod već homologiranog vozila. S tim ciljemsmatra se da oni tipovi vozila čiji su niže opisani parametri jednakiili ostaju unutar graničnih vrijednosti pripadaju istoj kombinacijimotor/sustav za smanjivanje onečišćenja.

7.3.1.1   Motor:

7.3.1.2.   Sustav za smanjivanje onečišćenja:

katalizatori:

Te se promjene temperature moraju provjeriti u ustaljenim uvjetimapri brzini od 120 km/h i namještenom opterećenju za ispitivanje tipaI.

Upuhavanje zraka: tipa sa ili bez (pulsiranje zraka, zračna pumpa…).

Povrat ispušnih plinova (EGR): sa ili bez.

7.3.1.3.   Kategorija inercije: dvije najbliže više kategorije inercije i prvaniža kategorija inercije.

7.3.1.4.   Ispitivanje trajnosti može se postići pomoću vozila čiji su oblikanadogradnje, mjenjač (automatski ili ručni) i veličine kotača iliguma različiti od onih za tip vozila za koje se traži homologacijatipa vozila.

7.4.   Sustav ugrađene dijagnostike

7.4.1.   Homologacija dodijeljena za tip vozila s obzirom na OBD sustav može seproširiti na različite tipove vozila koji pripadaju istoj porodici OBDvozila, kako je opisano u Prilogu 11., Dodatku 2. Sustav za smanjenjeemisija iz motora mora biti jednak sustavu na već homologiranom vozilu ibiti u skladu s opisom OBD porodice motora navedenom u Prilogu 11.,Dodatku 2., bez obzira na sljedeće značajke motora:

8.   SUKLADNOST PROIZVODNJE (SP)

8.1.   Svako vozilo koje nosi homologacijsku oznaku kako je propisano u ovomPravilniku mora biti sukladno homologiranom vozilu s obzirom na emisijuplinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora, emisije plinova izkućišta koljenastog vratila i isparavajuće emisije. Proizvodni postupcitrebaju biti u skladu s postupcima navedenima u Dodatku 2. Sporazuma iz1958. (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2), u kojima se navode sljedećizahtjevi:

8.2.   U pravilu se sukladnost proizvodnje s obzirom na ograničavanje emisija izvozila (ispitivanja tipa I, II, III i IV) provjerava na temelju opisa ucertifikatu o homologaciji i njegovim prilozima.

Sukladnost vozila u uporabi

Što se tiče homologacija koje se dodjeljuju za emisije, te mjere moraju bitiprimjerene i za potvrđivanje funkcionalnosti uređaja za smanjivanje emisijatijekom uobičajenog životnog vijeka vozila u uobičajenim uvjetima uporabe(sukladnost primjereno održavanih i upotrebljavanih vozila u uporabi). Usmislu ovog pravilnika te se mjere moraju provjeravati za razdoblje do petgodina starosti ili 80 000 km, ovisno o tome što nastupi prije, a od 1.siječnja 2005. za razdoblje do pet godina starosti ili 100 000 km, ovisno otome nastupi prije.

8.2.1.   Tijelo nadležno za homologaciju provodi nezavisnu ocjenu sukladnosti uuporabi na osnovi svih relevantnih podataka koje posjeduje proizvođač,prema postupcima sličnim onima u dodatku 2. Sporazuma iz 1958.(E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2).

Slike 4/1 i 4/2, iz Dodatka 4. prikazuju postupak za provjeru sukladnostivozila u uporabi.

8.2.1.1.   Parametri za definiranje porodice vozila u uporabi

Porodicu vozila u uporabi moguće je definirati pomoću osnovnihkonstrukcijskih parametara koji moraju biti zajednički svim vozilimau porodici. Zato se smatra da istoj porodici vozila u uporabipripadaju oni tipovi vozila kojima su barem dolje opisani parametrizajednički, odnosno kod kojih ti parametri mijenjaju u okvirupropisanih dopuštenih odstupanja:

8.2.1.2.   Tijelo nadležno za homologaciju provest će nezavisnu revizijusukladnosti vozila u prometu na osnovi podataka koje će dostavitiproizvođač. Ti podaci moraju obuhvaćati barem sljedeće:

8.2.1.2.1.   ime i adresu proizvođača.

8.2.1.2.2.   ime, adresu, broj telefona i faksa te e-mail adresu proizvođačevaovlaštenog zastupnika na područjima na koja se odnoseproizvođačevi podaci.

8.2.1.2.3.   naziv(nazivi) modela vozila koja su obuhvaćena u proizvođačevimpodacima.

8.2.1.2.4.   prema potrebi, popis tipova vozila na koje se odnoseproizvođačevi podaci, t.j. porodica vozila u prometu u skladu sastavkom 8.2.1.1.

8.2.1.2.5.   kodove identifikacijske oznake vozila (VIN) koji seupotrebljavaju za te tipove vozila u porodici vozila u prometu(VIN oznaka).

8.2.1.2.6.   homologacijske brojeve koji se upotrebljavaju za te tipove vozilau porodici vozila u prometu uključujući, prema potrebi, brojevesvih proširenja i naknadnih većih izmjena/vraćanja u tvornicu(radi prepravka).

8.2.1.2.7.   pojedinosti o proširenjima i naknadnim većim izmjenama/vraćanjimau tvornicu na homologaciju tipa onih vozila koja su obuhvaćena uproizvođačevim podacima (ako to zatraži tijelo nadležno zahomologaciju).

8.2.1.2.8.   razdoblje tijekom kojeg je proizvođač prikupio podatke.

8.2.1.2.9.   razdoblje proizvodnje vozila koje je obuhvaćeno u proizvođačevimpodacima (npr. vozila proizvedena u kalendarskoj godini2001.).

8.2.1.2.10.   proizvođačev postupak za provjeru sukladnosti vozila u prometu,uključujući:

8.2.1.2.10.1.   način lociranja vozila;

8.2.1.2.10.2.   kriterije za odabir i odbijanje vozila;

8.2.1.2.10.3.   vrste ispitivanja i postupke upotrijebljene u sklopuprograma;

8.2.1.2.10.4.   kriterije proizvođača za prihvaćanje/obijanje porodice vozilau prometu;

8.2.1.2.10.5.   zemljopisno (zemljopisna) područje (područja) na kojem(kojima) je proizvođač prikupio podatke;

8.2.1.2.10.6.   veličinu uzorka i primijenjeni plan uzorkovanja.

8.2.1.2.11.   rezultate postupka proizvođača za provjeru sukladnosti vozila uprometu, uključujući:

8.2.1.2.11.1.   identifikaciju vozila uključenih u program (bilo da suispitana ili nisu).

Identifikacija uključuje:

8.2.1.2.11.2.   razloge za isključivanje vozila iz uzorka.

8.2.1.2.11.3.   povijest servisiranja za svako vozilo iz uzorka (uključujućimožebitne prepravke).

8.2.1.2.11.4.   povijest popravaka za svako vozilo iz uzorka (ako jepoznata).

8.2.1.2.11.5.   podatke o ispitivanju, uključujući:

8.2.1.2.12.   zapis prikaza OBD sustava.

8.2.2.   Podaci koje je prikupio proizvođač moraju biti dovoljno detaljni kako bise osiguralo da se rad vozila u prometu može procijeniti pri uobičajenimuvjetima uporabe prema definiciji iz stavka 8.2. te moraju donekle bitireprezentativni za prisutnost proizvođača na tržištima u svijetu.

Za potrebe ovog Pravilnika proizvođač nije obvezan obaviti revizijusukladnosti vozila u prometu za određeni tip vozila ako može dokazati,na način koji će zadovoljiti tijelo nadležno za homologaciju, da jegodišnja prodaja tog tipa vozila u svijetu manja od 10 000primjeraka.

U slučaju prodaje vozila u Europskoj uniji proizvođač nije obvezanprovoditi reviziju sukladnosti vozila u prometu za određeni tip vozilaako može dokazati na zadovoljstvo homologacijskog tijela da su godišnjeprodaje tog tipa vozila manje od 5 000 primjeraka godišnje unutarEuropske unije.

8.2.3.   Ako se ispitivanje tipa I. treba obaviti i ako homologirani tip vozilaima jedno ili više proširenja, ispitivanja treba obaviti ili na jednomvozilu opisanom u osnovnoj opisnoj dokumentaciji ili na vozilu opisanomu opisnoj dokumentaciji za odgovarajuće proširenje.

8.2.3.1.   Provjera sukladnosti vozila ispitivanjem tipa I.

Nakon što nadležno tijelo obavi izbor, proizvođač ne smije obavljatinikakva namještanja na odabranim vozilima.

Za hibridna električna vozila (HEV) ispitivanja se provode poduvjetima određenim u Prilogu 14.:

8.2.3.1.1.   Iz jedne serije nasumce se odaberu tri vozila koja se ispitujukako je opisano u stavku 5.3.1. Faktori pogoršanjaupotrebljavaju se na isti način. Granične vrijednosti dane su ustavku 5.3.1.4.

8.2.3.1.1.1.   U slučaju periodički regenerirajućih sustava kako je određenou stavku 2.20 rezultati se množe s Ki koji je dobivenpostupkom navedenim u Prilogu 13. u vrijeme kad jehomologacija dodijeljena.

Na zahtjev proizvođača ispitivanje se može provesti odmahnakon završetka postupka regeneriranja.

8.2.3.1.2.   Ako je nadležno tijelo zadovoljno sa standardnim odstupanjemproizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu sa stavkom 8.2.1.gore, ispitivanja se izvode u skladu s Dodatkom 1.

Ako nadležno tijelo nije zadovoljno sa standardnim odstupanjemproizvodnje koje dostavlja proizvođač u skladu u skladu sastavkom 8.2.1. gore, ispitivanja se izvode u skladu s Dodatkom2.

8.2.3.1.3.   Na temelju ispitivanja uzorka vozila, smatra se da je proizvodnjaodređene serije sukladna ako ispitivanje pokaže prolazanrezultat za sve štetne sastojke, ili da nije sukladna akoispitivanje pokaže loš rezultat za jedan štetni sastojak, uskladu s kriterijima ispitivanja iz odgovarajućega dodatka.

Ako se za jedan onečišćujuću tvar donese pozitivna odluka, ta seodluka neće promijeniti bilo kakvim dodatnim ispitivanjima kojase izvode da bi se donijela odluka za druge onečišćujućetvari.

Ako se ne donese pozitivna odluka za sve onečišćujuće tvari initi jedna negativna odluka za bilo koju onečišćujuću tvar,ispitivanje se izvodi na drugom vozilu (vidjeti sliku 2.).

8.2.3.2.   Bez obzira na zahtjeve iz stavka 3.1.1. Priloga 4., ispitivanja će seizvoditi na vozilima koja izlaze izravno iz proizvodne linije.

8.2.3.2.1.   Međutim na zahtjev proizvođača ispitivanja se mogu izvoditi navozilima koja su prešla:

Slika 2.

8.2.3.2.2.   Ako proizvođač želi uhodati vozila („x” km, gdje je x 3 000 km zavozila opremljena motorom s vanjskim izvorom paljenja i x 15 000km za vozila opremljena motorom s kompresijskim paljenjem)postupak je sljedeći:

U tome slučaju uzimaju se sljedeće vrijednosti:

8.2.3.2.3.   Sva se ta ispitivanja mogu provoditi tržišnim gorivom. Međutim nazahtjev proizvođača mogu se upotrijebiti referentna gorivaopisana u Prilogu 10.

8.2.4.   Kad su ispitane u skladu s Prilogom 7. prosječne emisije isparavanjem zasva vozila iz serijske proizvodnje homologiranog tipa iznose manje odgraničnih vrijednosti iz stavka 5.3.4.2.

8.2.5.   Za rutinsko ispitivanje na kraju proizvodnog procesa nositeljhomologacije može na vozilima-uzorcima tipa dokazati ispunjavanjezahtjeva iz stavka 7. Priloga 7.

8.2.6.   Sustav ugrađene dijagnostike u vozilu (OBD)

Ako treba provjeriti radna svojstva OBD sustava, to se mora obaviti uskladu sa sljedećim:

8.2.6.1.   Kad tijelo za homologaciju utvrdi da kvaliteta proizvodnje nijezadovoljavajuća, metodom slučajnog uzorka odabere se jedno vozilo ipodvrgne ispitivanjima opisanim u Prilogu 11., Dodatku 1.

Za hibridna električna vozila (HEV) ispitivanja se provode poduvjetima određenim u Prilogu 14., stavku 9.

8.2.6.2.   Proizvodnja se smatra sukladnom ako to vozilo zadovoljava zahtjeveispitivanja opisanih u Prilogu 11., Dodatku 1.

8.2.6.3.   Ako vozilo koje je odabrano iz serije ne zadovoljava zahtjeve izstavka 8.2.6.1., iz iste se serije mora uzeti daljnji slučajniuzorak od četiri vozila i podvrgnuti ispitivanjima opisanim uPrilogu 11., Dodatku 1. Ispitivanja se mogu obaviti na vozilima kojanisu prešla više od 15 000 km.

8.2.6.4.   Proizvodnja se smatra sukladnom ako najmanje tri vozila zadovoljavajuzahtjeve ispitivanja opisanih u Prilogu 11., Dodatku 1.

8.2.7.   Na temelju revizije koja se spominje u stavku 8.2.1., tijelo zahomologaciju mora ili:

U slučaju da proizvođaču nije dopušteno provoditi nezavisnu reviziju zapojedini tip vozila u skladu sa stavkom 8.2.2. nadležno administrativnotijelo može nastaviti ispitivati takve tipove vozila u skladu s Dodatkom3.

8.2.7.1.   U slučajevima kad se ispitivanja tipa I. smatraju nužnima za provjerusukladnosti uređaja za smanjenje emisija sa zahtjevima koji seodnose na njihova radna svojstva, takva se ispitivanja morajuobaviti primjenjujući ispitni postupak koji zadovoljava statističkekriterije utvrđene u Dodatku 4.

8.2.7.2.   Tijelo za homologaciju u suradnji s proizvođačem mora odabrati uzorakvozila s dovoljnim brojem prijeđenih kilometara, za koje postojeprihvatljivi dokazi da se upotrebljavalo u uobičajenim uvjetima. Priizboru vozila za uzorak mora se posavjetovati s proizvođačem, kojemuse također mora omogućiti da prisustvuje potvrdnim provjeramavozila.

8.2.7.3.   Proizvođač je ovlašten da pod nadzorom tijela za homologaciju obaviprovjere, čak i one razorne prirode, na onim vozilima čija razinaemisije premašuje granične vrijednosti, radi utvrđivanja mogućihuzroka pogoršanja koji se ne mogu pripisati samomu proizvođaču (npr.uporaba benzina s olovom prije dana ispitivanja). Ako rezultatiprovjere potvrde takve uzroke, rezultati tih ispitivanja seisključuju iz provjere sukladnosti.

8.2.7.3.1.   Ispitni rezultati također se isključuju iz provjere sukladnostivozila unutar uzorka:

8.2.7.4.   Ako tijelo za homologaciju nije zadovoljno rezultatima ispitivanja uskladu s kriterijima utvrđenim u Dodatku 4., popravne mjere navedeneu Dodatku 2. Sporazuma iz 1958. (E/ECE/324-E/ECE/TRANS/505/Rev.2)proširuju se na vozila u upotrebi koja pripadaju istomu tipu vozilai koja bi vjerojatno mogla imati iste nedostatke, sukladno stavku 6.Dodatka 3.

Plan popravnih mjera koje predloži proizvođač mora odobriti tijelo zahomologaciju. Proizvođač je odgovoran za izvršenje odobrenoga planaotklanjanja kvarova.

Tijelo za homologaciju mora o svojoj odluci obavijestiti sve strankeSporazuma u roku od 30 dana. Stranke Sporazuma mogu zatražiti da seisti plan popravnih mjera primijeni na sva vozila istoga tipa kojasu registrirana na njihovom državnom području.

8.2.7.5.   Ako tijelo za homologaciju utvrdi da neki tip vozila ne zadovoljavapropisane zahtjeve iz Dodatka 3. , o tome će bez odgode obavijestitistranku Sporazuma koja je dodijelila prvobitnu homologaciju u skladusa zahtjevima Sporazuma.

Podložno odredbi Sporazuma nadležno tijelo stranke Sporazuma koje jedodijelilo prvobitnu homologaciju tipa obavješćuje proizvođača datip vozila ne ispunjava zahtjeve ovih odredaba i da se odproizvođača očekuje da poduzme određene mjere.

Proizvođač podnosi nadležnom tijelu u roku dva mjeseca nakonnotifikacije, plan mjera za rješavanje nedostataka, a temelj tihmjera mora odgovarati zahtjevima stavaka 6.1. do 6.8. Dodatka 3.Nadležno tijelo koje je dodijelilo prvobitnu homologaciju tipakonzultira se s proizvođačem u roku dva mjeseca, kako bi utvrdiloplan mjera i provođenje plana. Ako nadležno tijelo koje jedodijelilo prvobitnu homologaciju tipa utvrdi da se ne može postićidogovor, pokreću se odgovarajuće procedure prema Sporazumu.

9.   SANKCIJE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.   Homologacija dodijeljena s obzirom na tip vozila sukladno ovom Pravilnikumože se povući ako se ne poštuju zahtjevi utvrđeni u gornjem stavku 8.1. iliako vozilo (vozila) ne prođu ispitivanja propisana u stavku 8.2. gore

9.2.   Ako stranka Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik povuče homologacijukoju je prethodno dodijelila o tome odmah izvješćuje druge ugovorne strankekoje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca s izjavom sukladnog primjerkuiz Priloga 2. ovom Pravilniku.

10.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije u potpunosti obustavi proizvodnju tipa homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, o tome obavješćuje tijelo koje je dodijelilo homologaciju. Po primitku odgovarajuće obavijesti to tijelo o tome izvješćuje druge stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem kopije obrasca sukladnog primjerku iz Priloga 2. ovom Pravilniku.

11.   PRIJELAZNE ODREDBE

11.1.   Općenito

11.1.1.   Od službenog dana stupanja na snagu niza izmjena 05 ni jedna ugovornastranka koja primjenjuje ovaj Pravilnik neće odbiti dodijelitihomologaciju prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena05.

11.1.2.   Nove homologacije

11.1.2.1.   Podložno odredbama stavaka 11.1.4., 11.1.5. i 11.1.6. ugovornestranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljuju homologacije samoako tip vozila koji treba homologirati ispunjava zahtjeve ovogPravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 05.

Za vozila kategorije M ili vozila kategorije N1,ovi se zahtjevi primjenjuju od dana stupanja na snagu niza izmjena05.

Vozila ispunjavaju granične vrijednosti za ispitivanje tipa Inavedene ili u retku A ili u retku B tablice u stavku 5.3.1.4. ovogPravilnika.

11.1.2.2.   Podložno odredbama stavaka 11.1.4., 11.1.5., 11.1.6. i 11.1.7.ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dodjeljujuhomologacije samo ako tip vozila koji treba homologirati ispunjavazahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen nizom izmjena 05.

Za vozila kategorije M s najvećom masom manjom ili jednakom 2 500 kgili vozila kategorije N1 (razred I.) ti zahtjevise primjenjuju od 1. siječnja 2005.

Za vozila kategorije M s najvećom masom većom od 2 500 kg ili vozilakategorije N1 (razred II. ili III.) ti zahtjevise primjenjuju od 1. siječnja 2006.

Vozila zadovoljavaju granične vrijednosti ispitivanja tipa I navedeneu retku B tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

11.1.3.   Ograničenje važenja postojećih homologacija tipa

11.1.3.1.   Podložno odredbama stavaka 11.1.4., 11.1.5. i 11.1.6., homologacijedodijeljene prema ovom Pravilniku kako je izmijenjen nizom izmjena04 prestaju važiti od dana stupanja na snagu niza izmjena 05 zavozila kategorije M s najvećom masom manjom ili jednakom 2 500 kgili vozila kategorije N1 (razred I.), a 1. siječnja 2002. za vozila kategorije M snajvećom masom većom od 2 500 kg ili vozila kategorije N1 (razred II. ili III.) osim ako ugovornastranka koja je dodijelila homologaciju ne obavijesti ostaleugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik da homologiranovozilo ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako se zahtijeva stavkom11.1.2.1. gore.

11.1.3.2.   Podložno odredbama stavaka 11.1.4., 11.1.5., 11.1.6. i 11.1.7.homologacije dodijeljene prema ovom Pravilniku, kako je izmijenjennizom izmjena 05 i prema graničnim vrijednostima iz retka A tabliceu stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika, prestaju važiti 1. siječnja 2006. za vozila kategorije M snajvećom masom manjom ili jednakom 2 500 kg ili vozila kategorijeN1 (razred I.), a 1.siječnja 2007. za vozila kategorije M s najvećom masomvećom od 2 500 kg ili vozila kategorije N1(razred II. ili III.) osim ako ugovorna stranka koja je dodijelilahomologaciju ne obavijesti ostale ugovorne stranke koje primjenjujuovaj Pravilnik da homologirano vozilo ispunjava zahtjeve ovogPravilnika kako se zahtijeva stavkom 11.1.2.2. gore.

11.1.4.   Posebne odredbe

11.1.4.1.   Do 1. siječnja 2003., vozila kategorijeM1, opremljena motorima s kompresijskimpaljenjem i koja imaju najveću masu veću od 2 000 kg, koja:

smatraju se, za potrebe stavaka 11.1.3.1. i 11.1.3.2. vozilimakategorije N1.

11.1.4.2.   U slučaju vozila koja su opremljena motorima s kompresijskimpaljanjem s direktnim ubrizgavanjem i koja su konstruirana za višeod šest putnika (uključujući vozača), homologacije dodijeljene uskladu s odredbama stavka 5.3.1.4.1. ovog Pravilnika, kako jeizmijenjen nizom izmjena 04, nastavljaju vrijediti do 1. siječnja 2002.

11.1.4.3.   Odredbe za provjeru homologacija tipa i sukladnosti proizvodnje, kakosu određene u ovom Pravilniku prema njegovom nizu izmjena 04, ostajuprimjenjive do datuma navedenih u stavcima 11.1.2.1. i 11.1.3.1.

11.1.4.4.   Od 1. siječnja 2002., ispitivanje tipa VIdefinirano u Prilogu 8. primjenjivo je na nove tipove vozilakategorije M1 i kategorije N1 razreda I. i koja su opremljena motorom s vanjskimizvorom paljenja. Ovaj se zahtjev ne primjenjuje na takva vozilaopremljena za prijevoz više od šest putnika (uključujući vozača) nina vozila čija je najveća masa veća od 2 500 kg.

11.1.5.   Sustav ugrađene dijagnostke (OBD) za vozila

11.1.5.1.   Vozila s motorima s vanjskim izvorom paljenja

11.1.5.1.1.   Vozila kategorije M i N1 koja za gorivoupotrebljavaju benzin moraju biti opremljena OBD sustavom kakoje određeno u stavku 3.1. Priloga 11. ovom Pravilniku, od dananavedenih u stavku 11.1.2.

11.1.5.1.2.   Vozila kategorije M1 osim vozila najveće maseveće od 2 500 kg, i vozila kategorije N1koja stalno ili djelomično voze na UNP ili PP moraju bitiopremljena OBD sustavom od 1. listopada2004. za nove tipove vozila i od 1. srpnja 2005. za sve tipove.

Vozila kategorije M1 čija je najveća masaveća od 2 500 kg, i vozila kategorije N1razreda II. i III., koja stalno ili djelomično voze na UNP iliPP moraju biti opremljena OBD sustavom od 1. siječnja 2006. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2007. za sve tipove.

11.1.5.2.   Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem

11.1.5.2.1.   Vozila kategorije M1, osim vozila koja sukonstruirana za više od šest putnika uključujući vozača i vozilačija najveća masa prelazi 2 500 kg, moraju biti opremljenasustavom ugrađene dijagnostike od 1.listopada 2004. za nove tipove vozila i 1. srpnja 2005. za sve tipove.

11.1.5.2.2.   Vozila kategorije M1 koja nisu obuhvaćenastavkom 11.1.5.2.1. osim vozila čija najveća masa prelazi 2 500kg i vozila kategorije N1, razreda I, morajubiti opremljena sustavom ugrađene dijagnostike 1. siječnja 2005. za nove tipovevozila i od 1. siječnja 2006. za svetipove.

11.1.5.2.3.   Vozila kategorije N1 razreda II. i III. čijanajveća masa prelazi 2 500 kg, moraju biti opremljena sustavomugrađene dijagnostike 1. siječnja2006. za nove tipove vozila i od 1. siječnja 2007. za sve tipove.

11.1.5.2.4.   Kad su vozila s motorima s kompresijskim paljenjem, koja sestavljaju u uporabu prije datuma navedenih u prethodnimstavcima, opremljena sustavom ugrađene dijagnostike, primjenjujuse odredbe iz stavaka 6.5.3. do 6.5.3.6. Priloga 11., Dodatka1.

11.1.5.3.   Hibridna električna vozila trebaju biti sukladna zahtjevima zasustave ugrađene dijagnostike kako slijedi:

11.1.5.3.1.   hibridna električna vozila (HEV) opremljena motorima s vanjskimizvorom paljenja, hibridna električna vozila (HEV) kategorijeM1 opremljena motorima s kompresijskimpaljenjem i čija najveća masa ne prelazi 2 500 kg i hibridnaelektrična vozila (HEV) kategorije N1(razred I) opremljena motorima s kompresijskim paljenjem, od1. siječnja 2005. za nove tipovevozila i od 1. siječnja 2006. za svetipove.

11.1.5.3.2.   hibridna električna vozila (HEV) kategorije N1 (razredi II i III), opremljena motorima skompresijskim paljenjem, i električna vozila (HEV) kategorijeM1 opremljena motorima s kompresijskimpaljenjem i čija najveća masa prelazi 2 500 kg, od 1. siječnja 2006. za nove tipovevozila i od 1. siječnja 2007. za svetipove.

11.1.5.4.   Vozila drugih kategorija ili vozila kategorija M1ili N1 koja nisu obuhvaćena prethodno navedenim,mogu biti opremljena sustavom ugrađene dijagnostike. U tom slučajuona ispunjavaju odredbe u pogledu OBD-a određene u stavcima 6.5.3.do 6.5.3.6. Priloga 11., Dodatka 1.

11.1.6.   Homologacije dodijeljene prema Pravilniku kako je izmijenjen nizomizmjena 04

11.1.6.1.   Uz izuzetak zahtjeva iz stavaka 11.1.2. i 11.1.3. ugovorne strankemogu nastaviti homologirati vozila i mogu nastaviti priznavativaljanost postojećih homologacija koje su sukladne sa:

11.1.6.2.   Odstupajući od obveza ugovornih stranaka ovog Pravilnika,homologacije dodijeljene prema ovom Pravilniku kako je izmijenjennizom izmjena 04 prestaju biti važeće u Europskoj zajednici od:

osim ako ugovorna stranka koja je dodijelila homologaciju neobavijesti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dahomologirano vozilo ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako sezahtijeva stavkom 11.1.2.1. gore.

11.1.7.   Homologacije dodijeljene prema Pravilniku kako je izmijenjen nizomizmjena 05

11.1.7.1.   Uz izuzetak zahtjeva iz stavaka 11.1.2. i 11.1.3. ugovorne strankemogu nastaviti homologirati vozila i mogu nastaviti priznavativaljanost postojećih homologacija dodijeljenih vozilima premazahtjevima stavka 5.3.1.4. (s obzirom na emisije kategorije A) nizaizmjena 05 ovog Pravilnika, uz uvjet da su vozila namijenjena zaizvoz ili prvu uporabu u zemljama u kojima bezolovni benzin ilidizelsko gorivo s razinom sumpora od 50 mg/kg ili manjom nije uširokoj uporabi ni svugdje dostupan.

11.1.7.2.   Odstupajući od obveza ugovornih stranaka ovog Pravilnika,homologacije dodijeljene u skladu s graničnim vrijednostima zaemisije za kategoriju A u stavku 5.3.1.4. niza izmjena 05 ovogPravilnika, prestaju važiti u Europskoj zajednici od:

osim ako ugovorna stranka koja je dodijelila homologaciju neobavijesti druge ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik dahomologirano vozilo ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako sezahtijeva stavkom 11.1.2.2. gore.

12.   IMENA I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBA ODGOVORNIH ZA PROVEDBUHOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA, KAO I NADLEŽNIH ADMINISTRATIVNIHTIJELA

Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik dostavljaju TajništvuUjedinjenih naroda, nazive i adrese tehničkih služba odgovornih za provedbuhomologacijska ispitivanja i nadležnih administrativnih tijela koji dodjeljujuhomologaciju i kojima se šalju obrasci za potvrđivanje dodjeljivanja,proširenja, odbijanja ili povlačenja homologacije, izdani u drugim zemljama.

(1)  Kategorije vozila kako su definirane u Konsolidiranoj rezoluciji okonstrukciji vozila (R.E.3), Prilog 7. (dokumentTRANS/WP.29/78/rev.1/izmjena 2.).

(2)  Homologacija A otkazana. Prema nizu izmjena 05 ovog Pravilnikazabranjena je uporaba olovnog benzina.

(3)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Češku, 9 zaŠpanjolsku, 10 za Srbiju i Crnu Goru, 11 za UjedinjenuKraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku,15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 zaRumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za RuskuFederaciju, 23 za Grčku, 24 za Irsku, 25 za Hrvatsku, 26 zaSloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30(prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 za Latviju, 33 (prazno),34 za Bugarsku, 35 (prazno), 36 za Litvu, 37 za Tursku, 38(prazno), 39 za Azerbajdžan, 40 za bivšu jugoslavensku republikuMakedoniju, 41 (prazno), 42 za Europsku zajednicu (homologacijedodjeljuju države članice koristeći vlastiti ECE znak), 43 zaJapan, 44 (prazno), 45 za Australiju, 46 za Ukrajinu, 47 zaJužnu Afriku, 48 za Novi Zeland, 49 za Cipar, 50 za Maltu, 51 zaRepubliku Koreju. Sljedeći brojevi dodaju se državamakronološkim redoslijedom kojim ratificiraju ili pristupeSporazumu o usvajanju jedinstvenih tehničkih odredaba za vozilana kotačima, opremu i dijelove koje je moguće ugraditi i/ilikoristiti na vozilima na kotačima i uvjeta za uzajamnopriznavanje dodijeljenih homologacija na temelju tih odredaba,dok glavni tajnik Ujedinjenih naroda obavješćuje ugovornestranke Sporazuma o tako dodijeljenim brojevima.

(4)  Za motore s kompresijskim paljenjem.

(5)  Osim vozila čija najveća masa prelazi 2 500 kg.

(6)  I ona vozila kategorije M koja su određena u napomeni2.

(7)  Vozila s motorima s kompresijskim paljenjem.

(8)  Lambda-vrijednost mora se izračunati spomoćupojednostavljene Brettschneiderove formule kakoslijedi:

u kojojje:

(9)  Dokument TRANS/WP.29/78/REV.1/Amend.2

Dodatak 1.

POSTUPAK ZA PROVJERU SUKLADNOSTI ZAHTJEVA ZA PROIZVODNJU KADA JE STANDARDNO ODSTUPANJE PROIZVODNJE KOJE NAVEDE PROIZVOĐAČ ZADOVOLJAVAJUĆE

1.   Ovaj Dodatak opisuje postupak koji se mora primijeniti pri provjeravanju sukladnosti proizvodnje za ispitivanje tipa I. kada je proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje zadovoljavajuće.

2.   S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak je uzorkovanja takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40 % proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5 %), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 65 % proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,1 (rizik kupca = 10 %).

3.   Za svako od štetnih sastojaka navedenih u stavku 5.3.1.4. Priloga I. primjenjuje se sljedeći postupak (vidjeti sliku 2. ovog Pravilnika).

Pritom je:

4.   Za uzorak se izračuna statistička vrijednost ispitivanja, pri čemu se izračuna zbroj standardnih odstupanja od granične vrijednosti pomoću sljedeće formule:

Zatim:

5.1.   ako je ispitna statistika veća od broja za prihvaćanje za veličinu uzorka navedenu u tablici (1/1 dolje), za onečišćujuću tvar daje se prolazna ocjena,

5.2.   ako je ispitna statistika manja od broja za neprihvaćanje za veličinu uzorka navedenu u tablici (1/1 dolje), za onečišćujuću tvar ne daje se prolazna ocjena; u protivnom se ispituje dodatno vozilo i ponovno obavlja izračunavanje za uzorak s veličinom uzorka povećanim za jednu jedinicu.

TABLICA 1/1

DODATAK 2.

POSTUPAK ZA PROVJERU SUKLADNOSTI ZAHTJEVA ZA PROIZVODNJU KADA JE STANDARDNO ODSTUPANJE PROIZVODNJE KOJE NAVEDE PROIZVOĐAČ NEZADOVOLJAVAJUĆE ILI NIJE DOSTUPNO

1.   Ovaj Dodatak opisuje postupak koji se mora primijeniti pri ovjeri zahtjeva za sukladnost proizvodnje za ispitivanje tipa I. kada je proizvođačevo standardno odstupanje proizvodnje nezadovoljavajuća ili nije na raspolaganju.

2.   S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak je uzorkovanja takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40 % proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5 %), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 65 % proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,15 (rizik kupca = 10 %).

3.   Smatra se da su mjerenja onečišćujućih tvari navedena u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika logaritamski normalno distribuirana i moraju se prvo preoblikovati pomoću njihovih prirodnih algoritama. Oznake mo i m označavaju najmanji i najveći uzorak (m0= 3, a m = 32), a n označava veličinu trenutačnog uzorka.

4.   Ako su prirodni logaritmi mjerenja u nizu x1, x2, ..., xi, a L je prirodni logaritam granične vrijednosti onečišćujuće tvari, tada je:

și:

5.   Tablica 1/2 prikazuje vrijednosti za pozitivne (An) i negativne (Bn) odluke u odnosu na veličinu trenutačnog uzorka. Statistička je vrijednost ispitivanja omjerdn/vn i mora se upotrijebiti za utvrđivanje je li niz ispitivanjem prihvaćen ili odbijen, na sljedeći način:

PZa m0≤ n ≤ m:

6.   Napomene

Sljedeće rekurzivne formule korisne su za izračunavanje uzastopnih vrijednosti statističkih podataka ispitivanja:

Tablica 1/2

Najmanja veličina uzorka = 3

Dodatak 3.

PROVJERA SUKLADNOSTI VOZILA U UPORABI

1.   UVOD

Ovim se Dodatkom određuju kriteriji, spomenuti u stavku 8.2.7. ovog Pravilnika, koji se odnose na odabir vozila za ispitivanje i na postupke povjere sukladnosti vozila u uporabi.

2.   ODABIR KRITERIJA

Kriteriji za prihvaćanje odabranog vozila utvrđeni su u stavcima 2.1. do 2.8. ovoga Dodatka. Podaci koji se prikupljaju pregledom vozila i razgovorom s vlasnikom/vozačem.

2.1.   Vozilo mora pripadati tipu vozila koji je homologiran u skladu s ovim Pravilnikom i na koji se odnosi potvrda o sukladnosti u skladu sa Sporazumom iz 1958. Ono se mora registrirati i upotrebljavati u zemlji ugovornih stranaka.

2.2.   Vozilo mora imati najmanje 15 000prijeđenih kilometara ili biti u uporabi najmanje 6 mjeseci, ovisno o tome što nastupi kasnije, i ne smije imati više od 80 000 prijeđenih kilometara ili biti u upotrebi 5 godina, ovisno o tome što nastupi ranije.

2.3.   Mora postojati zapis o održavanju koji pokazuje da je vozilo bilo pravilno održavano, npr. da je bilo servisirano u skladu s preporukama proizvođača.

2.4.   Vozilo ne smije pokazivati znakove zlouporabe (npr. utrkivanja, prekomjernog opterećivanja, upotrebe neodgovarajućega goriva i drugih oblika zlouporabe) ili drugih čimbenika (npr. neovlaštenih zahvata) koji bi mogli utjecati na značajke emisija. Kad se radi o vozilima opremljenima OBD sustavom, uzimaju se u obzir kodovi kvarova i podaci o prijeđenim kilometrima koji su pohranjeni u računalo. Vozilo se ne smije odabrati za ispitivanje ako podaci u računalu pokazuju da je vozilo radilo nakon što je kod greške bio pohranjen i da vozilo u razmjerno kratkom vremenu nije bilo popravljeno.

2.5.   Ne smije biti obavljenih neovlaštenih većih popravaka motora ili većih popravaka vozila.

2.6.   Sadržaj olova ili sumpora u uzroku goriva iz vozila mora zadovoljavati propisane norme i ne smije biti tragova upotrebe neodgovarajućega goriva. Može se obaviti pregled ispušne cijevi itd.

2.7.   Ne smije biti znakova bilo kakvih problema koji bi mogli ugroziti sigurnost laboratorijskog osoblja.

2.8.   Svi dijelovi sustava na vozilu za smanjivanje onečišćenja moraju biti u skladu s važećom homologacijom.

3.   DIJAGNOSTIKA I ODRŽAVANJE

Dijagnostika i sve potrebno uobičajeno održavanje moraju se obaviti na vozilu koje je prihvaćeno za ispitivanja prije mjerenja emisija ispušnih plinova u skladu s postupkom predviđenim u stavcima 3.1. do 3.7.

3.1.   3.1. Mora se provjeriti ispravnost: filtra zraka, svih pogonskih remena, razina svih tekućina, poklopca hladnjaka, svih vakuum crijeva i električnog ožičenja koji su povezani sa sustavom za smanjivanje onečišćenja; također se mora provjeriti paljenje, doziranje goriva i dijelovi uređaja za smanjivanje onečišćenja radi mogućega nepravilnog namještanja i/ili neovlaštenog zahvata.

3.2.   Provjerava se pravilan rad sustava OBD. Moraju se evidentirati sve indikacije neispravnosti koje se nalaze u memoriji OBD sustava i obaviti potrebni popravci. Ako indikator neispravnosti OBD sustava zabilježi kvar tijekom pretpripremnog ciklusa, taj se kvar može identificirati i popraviti. Ispitivanje se može ponoviti na popravljenom vozilu, a dobiveni rezultati mogu se upotrijebiti.

3.3.   Mora se pregledati sustav paljenja i zamijeniti neispravni dijelovi, npr. svjećice, kabeli itd.

3.4.   Mora se provjeriti kompresija. Ako rezultat nije zadovoljavajući, vozilo se ne prihvaća.

3.5.   Parametri motora moraju se provjeriti prema specifikacijama proizvođača i po potrebi namjestiti.

3.6.   Ako vozilu manjka manje od 800 km do sljedećega redovitog servisa, taj se servis mora obaviti prema uputama proizvođača. Bez obzira na zapis na brojaču prijeđenih kilometara, ulje i filtar zraka mogu se promijeniti na zahtjev proizvođača.

3.7.   Nakon prihvaćanja vozila ulje se mora zamijeniti odgovarajućim referentnim uljem za ispitivanje emisija, osim u slučaju da proizvođač prihvati uporabu ulja koje se nalazi na tržištu.

U slučaju vozila opremljnih sustavom periodične regeneracije kako je definirano stavkom 2.20., utvrđuje se da se vozilo ne približava razdoblju regeneracije. (Proizvođaču se mora dati mogućnost da to potvrdi).

3.8.1.   Ako je to slučaj vozilo mora biti voženo do kraja regeneracije. Ako se regeneracija dogodi tijkom mjerenja emisije, mora se obaviti daljnje ispitivanje kako bi se potvrdilo da je regeneracija završena. Zatim se provodi potpuno novo ispitivanje a rezultati prvog i drugog ispitivanja se ne uzimaju u obzir.

Kao alternativa stavku 3.8.1. ako se vozilo približava regeneraciji proizvođač može zatražiti da se primijeni poseban ciklus kondicioniranja za osiguranje te regeneracije (npr. to može uključivati visoku brzinu, vožnju pod opterećenjem).

Proizvođač može zatražiti da se ispitivanje provede odmah nakon regeneracije ili nakon ciklusa kondicioniranja određenog od strane proizvođača i nakon uobičajenog pretkondicioniranja za ispitivanje.

4.   ISPITIVANJE VOZILA U UPORABI

4.1.   Kad se pregled vozila smatra potrebnim, obavlja se ispitivanje emisija u skladu s Prilogom 4. ovom Pravilniku na pretkondicioniranim vozilima koja se odaberu u skladu sa zahtjevima iz stavaka 2. i 3. ovog Dodatka.

4.2.   Na vozilima koja su opremljena OBD sustavom može se provjeravati pravilan rad indikatora neispravnosti tijekom vožnje itd., s obzirom na razine emisija (npr. granične emisije utvrđene u Prilogu 11. ovom Pravilniku, pri kojima sustav javlja grešku) u usporedbi s homologiranim specifikacijama.

4.3.   OBD sustav može se provjeravati npr. s obzirom na emisije iznad propisanih graničnih vrijednosti bez indikacije greške, na sustavne pogrešne aktivacije indikatora neispravnosti i na utvrđene neispravne ili istrošene sastavne dijelove OBD sustava.

4.4.   Ako koji dio ili cijeli sustav rade tako da ne pokrivaju pojedinosti iz certifikata o homologaciji i/ili opisne mape za taj tip vozila i ako takvo odstupanje nije odobreno u skladu sa Sporazumom iz 1958. te ako OBD ne javlja kvar, taj se dio ili sustav ne smiju zamijeniti prije ispitivanja emisija ispušnih plinova, osim u slučaju da se utvrdi da je taj dio ili sustav bio neovlašteno prepravljan ili zloupotrebljavan na način da OBD ne može otkriti tako nastali kvar.

5.   OCJENJIVANJE REZULTATA

5.1.   Rezultati ispitivanja podvrgavaju se postupku ocjenjivanja u skladu s Dodatkom 4.

5.2.   Rezultati se ne smiju množiti s faktorima pogoršanja.

5.3.   U slučaju sustava periodične regeneracije kako je određeno u stavku 2.20., također se moraju pomnožiti faktorima Ki dobivenim u vrijeme izdavanja homologacije.

6.   PLAN POPRAVNIH MJERA

6.1.   Ako se utvrde prekomjerne emisije kod više od jednog vozila, a ta vozila ili,

tijelo nadležno za homologaciju mora zatražiti od proizvođača da dostavi plan popravnih mjera kako bi se vozilo vratilo u zadovoljavajuće stanje.

6.2.   Plan popravnih mjera mora se dostaviti tijelu za homologaciju najkasnije 60 radnih dana od dana zahtjeva spomenutog u stavku 6.1. Tijelo za homologaciju mora u roku od 30 radnih dana izjaviti odobrava li plan popravnih mjera ili ne. Međutim u slučajevima kad proizvođač može tijelu za homologaciju pružiti zadovoljavajuće dokaze da mu je potrebno dodatno vrijeme za ispitivanje predmetne nesukladnosti, da bi mogao pripremiti plan popravnih mjera, produženje se roka odobrava.

6.3.   Popravne mjere se moraju primijeniti na sva vozila koja bi mogla imati iste nedostatke. Potrebno je procijeniti potrebu za izmjenama dokumenata o homologaciji.

6.4.   Proizvođač mora osigurati kopije svih priopćenja povezanih s planom popravnih mjera, mora također voditi zapise o povlačenju neispravnih proizvoda i tijelu za homologaciju slati redovita izvješća o stanju.

U plan popravnih mjera moraju biti uključeni zahtjevi navedeni u stavcima 6.5.1. do 6.5.11. niže. Proizvođač mora plan popravnih mjera označiti jedinstvenim identifikacijskim nazivom ili brojem.

6.5.1.   Opis svakoga tipa vozila koji uključuje plan popravnih mjera.

6.5.2.   Opis posebnih izmjena, prepravaka, popravaka, ispravaka, namještanja i ostalih promjena koje će se napraviti radi postizanja sukladnosti vozila, uključujući sažeti prikaz podataka i tehničke studije koje potkrepljuju odluku proizvođača o poduzimanju određenih mjera potrebnih za ispravljanje nesukladnosti.

6.5.3.   Opis postupka prema kojem proizvođač obavještava vlasnike vozila.

6.5.4.   Opis pravilnog održavanja i upotrebe, ako postoji, koji proizvođač postavlja kao uvjet da bi vozilo bilo podobno za popravak u okviru plana popravnih mjera, i objašnjenje proizvođačevih razloga za postavljanje takvih uvjeta. Uvjeti s obzirom na održavanje i upotrebu ne smiju se postavljati ako nije moguće dokazati da su povezani s nesukladnostima i popravnim mjerama.

6.5.5.   Opis postupka prema kojemu se vlasnici vozila moraju ravnati kako bi postigli ispravljanje nesukladnosti. U opisu mora biti naveden i datum nakon kojeg se mogu poduzimati popravne mjere, procijenjeno vrijeme u kojemu će radionica moći obaviti popravke i gdje se to može napraviti. Popravak se mora obaviti svrhovito, u razumnom roku nakon dostave vozila.

6.5.6.   Kopije podataka poslanih vlasniku vozila.

6.5.7.   Kratki opis sustava koji proizvođač upotrebljava da bi osigurao primjerenu opskrbu sastavnim dijelovima ili sustavima koji su potrebni za obavljanje popravaka. Treba navesti kada će opskrba sastavnim dijelovima ili sustavima biti dovoljna za početak akcije.

6.5.8.   Kopija svih uputa mora se poslati osobama koje će obavljati popravke.

6.5.9.   Opis utjecaja predloženih popravnih mjera na emisije, potrošnju goriva, ponašanje vozila u vožnji i sigurnost svakoga tipa vozila obuhvaćena planom popravnih mjera, s podacima, tehničkim studijama itd. na kojima se temelje ti zaključci.

6.5.10.   Sve druge obavijesti, izvještaji i podaci koje tijelo za homologaciju može odrediti kao potrebne za ocjenu plana popravnih mjera.

6.5.11.   U slučajevima kad plan popravnih mjera uključuje povlačenje vozila radi popravka, tijelu za homologaciju mora se dostaviti opis načina na koji će se popravak zabilježiti. Ako se upotrebljava naljepnica, mora se dostaviti primjerak.

6.6.   Od proizvođača se može zahtijevati izvođenje opravdanih i potrebnih ispitivanja na sastavnim dijelovima i vozilima na kojima su obavljene predložene izmjene, popravci ili preinake da bi dokazao učinkovitost tih izmjena, popravaka ili preinaka.

6.7.   Proizvođač je odgovoran za vođenje zapisa o svakom vozilu koje je povučeno iz upotrebe i popravljeno, te o radionici u kojoj je popravak obavljen. Tijelo za homologaciju mora na zahtjev imati pristup tim zapisima tijekom 5 godina od provedbe plana popravnih mjera.

6.8.   Popravak i/ili preinaka ili dodavanje nove opreme bilježi se u potvrdi koju proizvođač izdaje vlasniku vozila.

Dodatak 4.

STATISTIČKI POSTUPAK ZA ISPITIVANJE SUKLADNOSTI U UPORABI

1.   U ovom je Dodatku opisan postupak koji se upotrebljava za provjeru zahtjeva s obzirom na sukladnost vozila u uporabi za ispitivanje tipa I.

2.   Moraju se primjenjivati dva postupka:

3.   POSTUPAK ZA SLUČAJ DA SE U UZORKU NALAZE VOZILA S PREKOMJERNIM EMISIJAMA (1)

3.1.   Uz najmanju veličinu uzorka od tri vozila i najveću veličinu koja se određuje prema postupku iz stavka 4. vozilo se slučajnim odabirom uzima iz uzorka te se mjere emisije ograničenih onečišćujućih tvari kako bi se utvrdilo je li vozilo izvor prekomjerne emisije.

Smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako su zadovoljeni uvjeti navedeni u stavku 3.2.1. ili u stavku 3.2.2.

3.2.1.   U slučaju da je vozilo homologirano sukladno graničnim vrijednostima navedenim u retku A tablice u stavku 5.3.1.4., smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako je propisana granična vrijednost za svaku ograničenu onečišćujuću tvar prekoračena za faktor od 1,2.

3.2.2.   U slučaju da je vozilo homologirano sukladno graničnim vrijednostima navedenim u retku B tablice u stavku 5.3.1.4., smatra se da je vozilo izvor prekomjernih emisija ako je propisana granična vrijednost za svaku ograničenu onečišćujuću tvar prekoračena za faktor od 1,5.

Poseban slučaj kad se izmjerene emisije vozila za svaku ograničenu onečišćujuću tvar nalaze u „središnjem području” (2).

3.2.3.1.   Ako vozilo zadovoljava uvjete iz ovog stavka, potrebno je utvrditi uzrok prekomjernim emisijama i slučajnim odabirom uzeti drugo vozilo iz uzorka.

Ako više od jednog vozila zadovoljava uvjete iz ovog stavka, tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač moraju utvrditi je li uzrok prekomjernim emisijama iz obaju vozila isti ili nije.

3.2.3.2.1.   Ako tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač utvrde da je uzrok prekomjernim emisijama isti, smatra se da uzorak nije zadovoljio te se primjenjuje plan popravnih mjera opisan u stavku 6. Dodatka 3.

3.2.3.2.2.   Ako se tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač ne slažu oko uzroka prekomjernim emisijama iz pojedinačnog vozila, odnosno ako se ne slažu oko toga da su uzroci prekomjernim emisijama iz više vozila isti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već dosegnuta najveća veličina uzorka.

3.2.3.3.   Ako je utvrđeno da samo jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ovog stavka, ili ako je utvrđeno da više vozila zadovoljava te uvjete, a tijelo nadležno za homologaciju i proizvođač slažu se da su uzroci tomu različiti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već dosegnuta najveća veličina uzorka.

3.2.3.4.   Ako je najveća veličina uzorka dosegnuta i ako je utvrđeno da najviše jedno vozilo zadovoljava zahtjeve iz ovog stavka, a uzrok prekomjernim emisijama je isti, smatra se da je uzorak prošao s obzirom na zahtjeve stavka 3. ovoga Dodatka.

3.2.3.5.   Ako se u bilo kojemu trenutku, početni uzorak potroši, njemu se dodaje još jedno vozilo te se ispituje to vozilo.

3.2.3.6.   Svaki put kad se iz uzorka uzme drugo vozilo, na povećani se uzorak primjenjuje statistički postupak iz stavka 4. ovog Dodatka.

Poseban slučaj kad se izmjerene emisije vozila za svaka ograničena onečišćujuća tvar leže u „području pogreške” (3).

3.2.4.1.   Ako vozilo zadovoljava uvjete iz ovog stavka, potrebno je utvrditi uzrok prekomjernim emisijama i slučajnim odabirom uzeti drugo vozilo iz uzorka.

3.2.4.2.   Ako više od jednog vozila zadovoljava uvjete iz ove stavka i ako tijelo nadležno za homologaciju utvrdi da su uzroci prekomjernim emisijama isti, proizvođač dobiva obavijest da uzorak nije prošao i obrazloženje takve odluke te se primjenjuje plan popravnih mjera opisan u stavku 6. Dodatka 3.

3.2.4.3.   Ako je utvrđeno da samo jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ove stavka ili ako je utvrđeno da više vozila zadovoljava te uvjete, a tijelo nadležno za homologaciju zaključi da su uzroci tomu različiti, iz uzorka se slučajnim odabirom uzima još jedno vozilo, osim ako je već postignuta najveća veličina uzorka.

3.2.4.4.   Ako je najveća veličina uzorka postignuta i ako je utvrđeno da najviše jedno vozilo zadovoljava uvjete iz ovog stavka, a uzrok prekomjernim emisijama je isti, smatra se da je uzorak prošao ispitivanje što se tiče uvjeta iz stavka 3. ovoga Dodatka.

3.2.4.5.   Ako se u bilo kojem trenutku početni uzorak potroši, njemu se dodaje još jedno vozilo te se to vozilo ispituje.

3.2.4.6.   Svaki put kad se iz uzorka uzme drugo vozilo, na povećani se uzorak primjenjuje statistički postupak iz stavka 4. ovog Dodatka.

3.2.5.   Svaki put kad se utvrdi da određeno vozilo nije izvor prekomjernih emisija, iz uzorka se slučajnim odabirom uzme drugo vozilo.

4.   POSTUPAK KOJI SE PRIMJENJUJE KAD SE PREKOMJERNE EMISIJE NE OCJENJUJU ZASEBNO

4.1.   S najmanjim uzorkom od tri vozila postupak uzorkovanja je takav da je vjerojatnost da će partija u kojoj je 40 % proizvoda neispravno proći ispitivanje 0,95 (rizik proizvođača = 5 %), dok je vjerojatnost da će partija u kojoj je 75 % proizvoda neispravno biti prihvaćena 0,15 (rizik kupca = 15 %).

4.2.   Za svaku onečišćujuću tvar navedenu u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika. primjenjuje se sljedeći postupak. (vidjeti sliku 4/2 dolje).

gdje je:

4.3.   Za uzorak se izračunava ispitna statistika kojom se određuje broj nesukladnih vozila, tj. xi > L.

4.4.   Zatim:

U sljedećoj su tablici izračunane granične vrijednosti za prolaznu i neprolaznu ocjenu u skladu s međunarodnom normom ISO 8422:1991.

Smatra se da je uzorak prošao na ispitivanju ako je zadovoljio oba zahtjeva iz točaka 3. i 4. ovoga dodatka.

Tablica 4/1

Tablica prihvaćanja i odbijanja

Slika 4/1

Provjera sukladnosti vozila u prometu - postupak nezavisne ocjene

Slika 4/2

Ispitivanje sukladnosti u uporabi - izbor i ispitivanje vozila

(1)  Na temelju sadašnjih podataka o vozilima u uporabi koje treba podnijeti prije 31. prosinca 2003. zahtjevi ovog stavka mogu biti revidirani i može se razmotriti (a) je li potrebno ispraviti definiciju vozila čija emisije znatno odstupaju, koja su homologirana u skladu s graničnim vrijednostima iz retka B tablice iz stavka 5.3.1.4., (b) treba li izmijeniti postupak za određivanje vozila čije emisije prekomjerno odstupaju, (c) treba li zamijeniti postupke za ispitivanje sukladnosti vozila u uporabi u odgovarajućem trenutku nekim novim statističkim postupkom. Ako je prikladno predložit će se potrebne izmjene.

(2)  Za sva vozila „središnja zona”definirana je na sljedeći način: vozilo mora zadovoljavati uvjete iz stavka 3.2.1. ili iz stavka 3.2.2., a osim toga izmjerena vrijednost za istu ograničenu onečišćujuću tvar mora biti manja od vrijednosti koju dobivamo množenjem granične vrijednosti za isti ograničenu onečišćujuću tvar, koja je navedena u retku A tablice iz stavka 5.3.1.4., faktorom 2,5.

(3)  vi Za sva vozila „središnja zona” definirana je na sljedeći način: vozilo mora zadovoljavati uvjete iz stavka 3.2.1. ili iz stavka 3.2.2., a osim toga izmjerena vrijednost za istu ograničenu onečišćujuću tvar mora biti manja od vrijednosti koju dobivamo množenjem granične vrijednosti za isti ograničenu onečišćujuću tvar, koja je navedena u retku A tablice iz stavka 5.3.1.4., faktorom 2,5.

PRILOG 1.

ZNAČAJKE MOTORA I VOZILA I INFORMACIJE S OBZIROM NA PROVOĐENJE ISPITIVANJA

Sljedeći podaci, ako je primjenjivo, prilažu se u tri primjerka.

Svi crteži moraju biti dostavljeni u prikladnom mjerilu i dovoljno detaljni na formatu A4 ili presavijeni na taj format. U slučaju funkcija upravljanih mikroprocesorom potrebno je dostaviti odgovarajuće podatke o njegovom radu.

1.   OPĆI PODACI

1.1.   Marka (naziv poduzeća):

1.2.   Tip i trgovački opis (naznavesti bilo koje varijante):

1.3.   Identifikacijska oznaka tipa, ako je postavljena na vozilu:

1.3.1.   Mjesto te oznake:

1.4.   Kategorija vozila:

1.5.   Naziv i adresa proizvođača:

1.6.   Naziv i adresa ovlaštenog predstavnika proizvođača, ako postoji:

2.   OPĆE KONSTRUKCIJSKE ZNAČAJKE VOZILA

2.1.   Fotografije i/ili crteži vozila predstavnika:

2.2.   Pogonske osovine (broj, položaj, međusobna povezanost):

3.   MASE (kilogrami) (po potrebi pozvati se na odgovarajući crtež)

3.1.   Masa vozila s nadogradnjom u voznom stanju ili masa podvozja s kabinom ako proizvođač ne ugrađuje nadogradnju (rashladna tekućina, ulja, gorivo, alat, zamjenski kotač, i vozač):

3.2.   Tehnički dopuštena najveća ukupna masa vozila prema podacima proizvođača:

4.   OPIS POGONSKOG MOTORA

4.1.   Proizvođač motora:

4.1.1.   Proizvođačeva oznaka motora (postavljena na motor ili drugi načinoznačivanja):

4.2.   Motor s unutarnjim izgaranjem

4.2.1.   Posebni podaci o motoru:

4.2.1.1.   Radni postupak: vanjski izvor paljenja/kompresijsko paljenje,četverotaktni/dvotaktni( (1))

4.2.1.2.   Broj i raspored cilindara:

4.2.1.2.1.   Promjer (2): mm

4.2.1.2.2.   Hod (2): mm

4.2.1.3.   Radni obujam motora  (3): cm3

4.2.1.4.   Kompresijski omjer  (4): mm

4.2.1.5.   Crteži komore za izgaranje, čela klipa:

4.2.1.6.   Uobičajena brzina vrtnje motora u praznom hodu (s dopuštenimodstupanjem): min-1

4.2.1.7.   Povišena brzina vrtnje motora u praznom hodu (s dopuštenim odstupanjem):min-1

4.2.1.8.   Obujamski sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima pri radumotora u praznom hodu ( (2)) (prema podacima proizvođača): postoci

4.2.1.9.   Najveća netosnaga ( (4)(:kWmin-1(prema podacimaproizvođača)

4.2.2.   Gorivo: dizelsko gorivo/benzin/ukapljeni naftni plin/prirodni plin ( (1))

4.2.3.   Istraživački oktanski broj (RON):

4.2.4.   Napajanje gorivom

4.2.4.1.   S rasplinjačem: da/ne ( (1))

4.2.4.1.1.   Marka (marke)::

4.2.4.1.2.   Tip (tipovi):

4.2.4.1.3.   Broj:

4.2.4.1.4.   Namještanja (2):

4.2.4.1.4.1.   Sapnice:

4.2.4.1.4.2.   Difuzor:

4.2.4.1.4.3.   Visina razine u komori s plovkom:

4.2.4.1.4.4.   Masa plovka:

4.2.4.1.4.5.   lgla plovka:

4.2.4.1.5.   Sustav za pokretanje hladnog motora: ručno/automatski ( (1))

4.2.4.1.5.1.   Način (načini) rada:

4.2.4.1.5.2.   Granice radnih područja/namještanja ( (1))( (2)):

4.2.4.2.   S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s kompresijskim paljenjem): da/ne( (1))

4.2.4.2.1.   Opis sustava:

4.2.4.2.2.   Radni postupak: izravno ubrizgavanje/pretkomora/vrtložna komora( (1))

4.2.4.2.3.   Pumpa za ubrizgavanje

4.2.4.2.3.1.   Marka (marke):

4.2.4.2.3.2.   Tip (tipovi):

4.2.4.2.3.3.   Najveća količina ubrizgavanja ( (1))( (2)) mm3/hodu ili ciklusu pri briznivrtnje pumpe: min-1 ili, dijagram značajkeubrizgavanja:

4.2.4.2.3.4.   Početak ubrizgavanja ( (2)):

4.2.4.2.3.5.   Krivulja predubrizgavanja ( (2)) :

4.2.4.2.3.6.   Postupak umjeravanja: ispitni uređaj/motor ( (1)

4.2.4.2.4.   Regulator

4.2.4.2.4.1.   Tip:

4.2.4.2.4.2.   Najveća regulirana brzina vrtnje motora

4.2.4.2.4.2.1.   Najveća brzina vrtnje opterećenog motora pri kojoj se potpunoprekida dovod goriva: min-1

4.2.4.2.4.2.2.   Najveća brzina vrtnje neopterećenog motora pri kojoj sepotpuno prekida dovod goriva: min-1

4.2.4.2.4.3.   Brzina vrtnje u praznom hodu

4.2.4.2.5.   Ubrizgači

4.2.4.2.5.2.1.   Marka (marke):

4.2.4.2.5.2.2.   Tip (tipovi):

4.2.4.2.5.3.   Tlak otvaranja ( (2)): kPa ili značajka otvaranja ( (2))

4.2.4.2.6.   Sustav za pokretanje hladnog motora

4.2.4.2.6.1.   Marka (marke):

4.2.4.2.6.2.   Tip (tipovi):

4.2.4.2.6.3.   Opis sustava:

4.2.4.2.7.   Dodatni sustav za pokretanje motora

4.2.4.2.7.1.   Marka (marke):

4.2.4.2.7.2.   Tip (tipovi):

4.2.4.2.7.3.   Opis sustava:

4.2.4.3.   S ubrizgavanjem goriva (samo za motore s vanjskim izvorom paljenja):da/ne ( (1))

4.2.4.3.1.   Opis sustava:

4.2.4.3.2.   Radni postupak: ubrizgavanje u usisnu cijev (s jednim/više ubrizgača( (1))/izravno ubrizgavanje/ostalo (opisati)

Zaštita od elektromagnetskih smetnji. Opis i/ili crtež (1):

4.2.4.3.3.   Marka (marke):

4.2.4.3.4.   Tip (tipovi):

4.2.4.3.5.   Ubrizgači: tlak otvaranja ( (2)): kPa ili značajka otvaranja  (2))

4.2.4.3.6.   Početak ubrizgavanja:

4.2.4.3.7.   Sustav za pokretanje hladnog motora

4.2.4.3.7.1.   Opis sustava:

4.2.4.3.7.2.   Granice radnih područja/namještanja ( (1))( (2)):

4.2.4.4.   Pumpa za gorivo

4.2.4.4.1.   Tlak ( (2)):( (2))

4.2.5.   Sustav paljenja

4.2.5.1.   Marka (marke):

4.2.5.2.   Tip (tipovi):

4.2.5.3.   Radni postupak:

4.2.5.4.   Krivulja pretpaljenja ( (2)):

4.2.5.5.   Statički kut pretpaljenja  (2): stupnjeva prije GMT

4.2.5.6.   Razmak kontakta prekidača ( (2)): mm

4.2.5.7.   Kut zatvorenost ( (2)): stupnjeva

4.2.5.8.   Svjećice

4.2.5.8.1.   Marka

4.2.5.8.2.   Tip: …

4.2.5.8.3.   Namještanje zazora svjećica: mm

4.2.5.9.   Svitci za paljenje

4.2.5.9.1.   Marka:

4.2.5.9.2.   Tip:

4.2.6.   Sustav hlađenja: tekućina/zrak  (1)

4.2.7.   Usisni sustav

4.2.7.1.   Kompresor: da/ne ( (1))

4.2.7.1.1.   Marka (marke):

4.2.7.1.2.   Tip (tipovi):

4.2.7.1.3.   Opis sustava (npr. najveći tlak punjenja: kPa; preljevni ventil, akose primjenjuje:

4.2.7.2.   Hladnjak stlačenog zraka: da/ne  (1)

4.2.7.3.   Opis i crteži usisnih vodova i njihovih priloga (skupljač usisnog zraka,grijač, dodatni dovodi zraka itd.):

4.2.7.3.1.   Opis usisne grane (uključujući crteže i/ili fotografije):

4.2.7.3.2.   Filtar za zrak, crteži: ili

4.2.7.3.2.1.   Marka (marke):

4.2.7.3.2.2.   Tip (tipovi):

4.2.7.3.3.   Usisni prigušivač zvuka, crteži: ili

4.2.7.3.3.1.   Marka (marke):

4.2.7.3.3.2.   Tip (tipovi):

4.2.8.   Ispušni sustav

4.2.8.1.   Opis i/ili crteži ispušnog sustava:

4.2.9.   Kutovi otvaranja/zatvaranja ventila ili drugi istovrijedni podaci

4.2.9.1.   1 Najveći podizaj ventila, kutovi otvaranja i zatvaranja ili podaci okutovima otvaranja i zatvaranja kod drugih razvodnih sustava, u odnosuna mrtve stavka klipova:

4.2.9.2.   Referentne veličine i/ili područja namještanja ( (1))( (4)):

4.2.10.   Mazivo korišteno:

4.2.10.1.   Marka:

4.2.10.2.   Tip

4.2.11.   Mjere protiv onečišćivanja zraka

4.2.11.1.   Naprava za usisavanje plinova iz kućišta motora (opis i crteži):

4.2.11.2.   Dodatne naprave protiv onečišćavanja (ako postoje i nisu opisane u drugimstavcima):

4.2.11.2.1.   Katalizator: da/ne ( (1))

4.2.11.2.1.1.   Broj katalizatora i elemenata:

4.2.11.2.1.2.   Dimenzije, oblik i obujam katalizatora:

4.2.11.2.1.3.   Tip katalizatorskog djelovanja:

4.2.11.2.1.4.   Ukupna količina plemenitih kovina:

4.2.11.2.1.4.   Relativna koncentracija:

4.2.11.2.1.6.   Nosač (struktura i materijal):

4.2.11.2.1.7.   Gustoća saća:

4.2.11.2.1.8.   Vrsta kućišta katalizatora:

4.2.11.2.1.9.   Položaj katalizatora (mjesto i referentni razmak u ispušnomsustavu):

4.2.11.2.1.10.   Sustavi regeneracije/metoda naknadne obrade ispušnih plinova,opis:

4.2.11.2.1.10.1.   Broj radnih ciklusa ispitivanja tipa 1. ili istovrijednihciklusa na ispitnom uređaju između dvaju ciklusa kad nastupefaze regeneracije pod uvjetima koji odgovaraju ispitivanjutipa I. (razmak «D» na slici 1. u Prilogu 13.):

4.2.11.2.1.10.2.   Opis metode upotrijebljene za određivanje broja ciklusaizmeđu dvaju ciklusa kad nastupe faze regeneracije:

4.2.11.2.1.10.3.   Parametri za određivanje razine opterećenja koje se zahtijevaprije regeneracije (tj. temperatura, tlak itd.):

4.2.11.2.1.10.4.   Opis metode upotrijebljene za opterećenje sustava u postupkuispitivanja koje je opisano u stavku 3.1. Priloga 13.

4.2.11.2.1.11.   Osjetilo kisika (lambda sonda): tip

4.2.11.2.1.11.1.   Položaj osjetila kisika:

3.2.12.2.2.3   Područje regulacije osjetila kisika  (4):

4.2.11.2.2.   Upuhavanje zraka ( (1)):

4.2.11.2.2.1.   Tip (pulsiranje zraka, pumpa za zrak itd.):

4.2.11.2.3.   Povrat ispušnih plinova: da/ne ( (1))

4.2.11.2.3.1.   Značajke (količina protoka itd.):

4.2.11.2.4.   Sustav za nadzor emisije isparavanjem: Detaljan opis naprava injihovih namještanja:

Crtež sustava za nadzor emisije isparivanjem:

Crtež posude za aktivni ugljen:

Shematski crtež spremnika goriva s podacima o obujmu imaterijalu:

4.2.11.2.5.   Odvajač čestica: da/ne  (1)

4.2.11.2.5.1.   Dimenzije, oblik i obujam odvajača čestica:

4.2.11.2.5.2.   Tip i konstrukcija odvajača čestica:

4.2.11.2.5.3.   Položaj (referentni razmak u ispušnom sustavu):

4.2.11.2.5.4.   Metoda ili naprava za regeneraciju, opis i/ili crtež:

4.2.11.2.5.4.1.   Broj radnih ciklusa ispitivanja tipa 1. ili istovrijednihciklusa na ispitnom uređaju između dvaju ciklusa kad nastupefaze regeneracije pod uvjetima koji odgovaraju ispitivanjutipa I. (razmak «D»na slici 1. u Prilogu 13.):

4.2.11.2.5.4.2.   Opis metode upotrijebljene za određivanje broja ciklusaizmeđu dvaju ciklusa kad nastupe faze regeneracije:

4.2.11.2.5.4.3.   Parametri za određivanje razine opterećenja koje se zahtijevaprije regeneracije (tj. temperatura, tlak itd.):

4.2.11.2.5.4.4.   Opis metode upotrijebljene za opterećenje sustava u postupkuispitivanja koje je opisano u stavku 3.1. Priloga 13.:

4.2.11.2.6.   Ostali sustavi (opis i način rada):

4.2.11.2.7.   Sustav ugrađene dijagnostike u vozilu

4.2.11.2.7.1.   Opis u pisanom obliku i/ili nacrt indikatora neispravnosti(MI):

4.2.11.2.7.2.   Popis i uloga svih sastavni dijelova koje nadzire OBD sustav:

4.2.11.2.7.3.   Opis u pisanom obliku (općih radnih načela)za:

4.2.11.2.7.3.1.   Motori s vanjskim izvorom paljenja:

4.2.11.2.7.3.1.1.   Nadzor katalizatora:

4.2.11.2.7.3.1.2.   Otkrivanje zatajivanja paljenja:

4.2.11.2.7.3.1.3.   Nadzor osjetila kisika:

4.2.11.2.7.3.1.4.   Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav:

4.2.11.2.7.3.2.   Motori s kompresijskim paljenjem:

4.2.11.2.7.3.2.1.   Nadzor katalizatora:

4.2.11.2.7.3.2.2.   Nadzor odvajača krutih čestica:

4.2.11.2.7.3.2.3.   Nadzor elektroničkog sustava za dobavu goriva:

4.2.11.2.7.3.2.4.   Ostali sastavni dijelovi koje nadzire OBD sustav:

4.2.11.2.7.4.   Kriteriji za aktivaciju indikatora neispravnosti (određeni brojciklusa vožnje ili statistička metoda):

4.2.11.2.7.5.   Popis svih izlaznih kodova i upotrijebljenih formata OBD sustava(s opisom svakoga):

4.2.11.2.7.6.   Proizvođač vozila mora dostaviti sljedeće dodatne podatke kako bise omogućila proizvodnja zamjenskih ili servisnih dijelovakompatibilnih s OBD sustavom, dijagnostičkih uređaja i ispitneopreme, osim ako su ti podaci obuhvaćeni u pravu intelektualnogavlasništva ili ako predstavljaju poseban know-how proizvođačaili dobavljača izvorne opreme.

4.2.11.2.7.6.1.   opis vrste i broj ciklusa pretkondicioniranja koji jeupotrijebljen pri osnovnoj homologaciji vozila.

4.2.11.2.7.6.2.   opis vrste OBD pokaznog ciklusa koji je upotrijebljen priosnovnoj homologaciji tipa vozila za sastavni dio koji jepod nazorom OBD sustava.

4.2.11.2.7.6.3.   opširna dokumentacija u kojoj su opisani svi sastavnidijelovi nadzirani pomoću strategije za otkrivanje grešaka uradu i za aktiviranje indikatora neispravnosti MI (određenibroj voznih ciklusa ili statistička metoda), uključujućipopis relevantnih sekundarno nadziranih parametara za svakisastavni dio koji se nadzire OBD sustavom. Popis svihizlaznih OBD kodova i formata (s objašnjenjem svakoga) kojise upotrebljavaju za pojedine sastavne dijelove pogonskegrupe koji imaju veze s emisijama i za pojedine sastavnedijelove koji nemaju veze s emisijama, ako se nadzoromsastavnoga dijela određuje aktivacija indikatoraneispravnosti MI. Poglavito je potrebno dostaviti iscrpnoobjašnjenje podataka iz modula $05 Test ID $21 do FF ipodataka iz modula $06. U slučaju tipova vozila kojiupotrebljavaju vezu za prijenos podataka sukladno normi HRNISO 15765-4 «Cestovna vozila - Dijagnostika naregulatoru mrežnih područja (CAN) - 4. dio.: Zahtjevi zasustave koji se odnose na emisiju», potrebno je dostavitiiscrpno objašnjenje podataka iz modula $06 Test ID $00 do FFza svaki nadzirani ID OBD sustava.

4.2.11.2.7.6.4.   zahtijevani podaci u ovom stavku mogu se dostaviti npr. uobliku sljedeće tablice, koja se prilaže ovom Prilogu:

4.2.12.   Sustav napajanja motora ukapljenim naftnim plinom (UNP): da/ne  (1)

4.2.12.1.   Broj homologacije:

4.2.12.2.   Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kaogorivo upotrebljava UNP

4.2.12.2.1.   Marka (marke):

4.2.12.2.2.   Tip (tipovi):

4.2.12.2.3.   Mogućnosti namještanja koja utječu na emisiju:

4.2.12.3.   Dodatna dokumentacija:

4.2.12.3.1.   Opis zaštite katalizatora pri prelasku s benzina na ukapljeni naftniplin i obratno:

4.2.12.3.2.   Shema sustava (električni spojevi, priključna crijeva zaizjednačivanje tlaka itd.):

4.2.12.3.3.   Crteži simbola:

4.2.13.   Sustav napajanja motora prirodnim plinom (PP):da/ne  (1)

4.2.13.1.   Broj homologacije:

4.2.13.2.   Elektronička jedinica za upravljanje radom motora koji kaogorivo upotrebljava prirodni plin

4.2.13.2.1.   Marka (marke):

4.2.13.2.2.   Tip (tipovi):

4.2.13.2.3.   Mogućnosti namještanja koja utječu na emisiju:

4.2.13.3.   Dodatna dokumentacija:

4.2.13.3.1.   Opis sigurnosne zaštite katalizatora pri prelasku s benzina naprirodni plin i obratno:

4.2.13.3.2.   Shema sustava (električni spojevi, priključna crijeva zaizjednačivanje podtlaka itd.):

4.2.13.3.3.   Crteži simbola:

4.3.3.   Opis naprave za pohranjivanje električne energije: (akumulator, električnikondenzator, zamašnjak/generator...)

4.3.3.1.   Marka:

4.3.3.2.   Tip:

4.3.3.3.   Identifikacijski broj:

4.3.3.4.   Vrsta elektrokemijskog članka:

4.3.3.5.   Električna energija:... (za akumulator: napon i kapacitet Ah u 2 h, zaelektrični kondenzator: J,...)

4.3.3.6.   Punjač: u vozilu/vanjski/bez  (1)

4.3.4.   Elektromotora (opisati svaki tip elektromotora zasebno)

4.3.4.1.   Marka:

4.3.4.2.   Tip:

4.3.4.3.   Primarna uporaba: pogonski motor/generator

4.3.4.3.1.   Kad se upotrebljava kao pogonski motor: jedan motor/višemotora(broj):

4.3.4.4.   Najveća snaga: kW

4.3.4.5.   Način rada:

4.3.4.5.1.   istosmjerna struja/izmjenična struja/broj faza:

4.3.4.5.1.2.   zasebna pobuda/serijski/spojeno(«kompaundno» (1)

4.3.4.5.3.   sinkrono/asinkrono (1)

4.3.5.   Upravljačka jedinica

4.3.5.1.   Marka:

4.3.5.2.   Tip:

4.3.5.3.   Identifikacijski broj:

4.3.6.   Regulator snage:

4.3.6.1.   Marka:

4.3.6.2.   Tip:

4.3.6.3.   Identifikacijski broj:

4.3.7.   Doseg električnog vozila ...km (prema Prilogu 7. Pravilniku br. 101):

4.3.8.    Preporuka proizvođača za pretkondicioniranje

5.   PRIJENOSNIK SNAGE

5.1.   Spojka (tip):

5.1.1.   Najveći prijenosni moment:

5.2.   Mjenjač

5.2.1.   Tip (ručni/automatski/bestupnjeviti (CVT)( (1))

5.2.2.   Položaj s obzirom na motor:

5.2.3.   Metoda kontrole:

5.3.   Prijenosni omjeri

6.   OVJES

6.1.   Gume i kotači

6.1.1.   Kombinacija guma/kotač (za gume navesti oznaku veličine, najmanji indeksnosivosti, najmanju brzinsku kategoriju; za kotače navesti veličinu naplatkai dubinu nalijeganja):

6.1.1.1.   Osovine

6.1.1.1.1.   Osovina 1.:

6.1.1.1.2.   Osovina 2.:

6.1.1.1.3.   Osovina 3.:

6.1.1.1.4.   Osovina 4.:

6.1.2.   Gornja i donja granična vrijednost dinamičkog polumjera:

6.1.2.1.   Osovine

6.1.2.1.1.   Osovina 1.:

6.1.2.1.2.   Osovina 2.:

6.1.2.1.3.   Osovina 3.:

6.1.2.1.4.   Osovina 4.:

6.1.3.   Tlak u gumama, prema preporuci proizvođača vozila: kPa

7.   NADOGRADNJA

7.1.   Broj sjedala:

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

(2)  Ova se vrijednost zaokružuje na najbližu desetinkumilimetra.

(3)  Ovu vrijednost treba izračunati s π = 3,1416 i zaokružiti nanajbliži cm3.

(4)  Navesti dopušteno odstupanje.

(5)  Bestupnjeviti mjenjač- kontinuirano promjenjiv prijenos.

PRILOG 2.

IZJAVA

(Najveći format A4 (210 × 297 mm))

(1)  Prekrižiti nepotrebno.

(2)  U slučaju vozila opremljenih automatskim mjenjačima, navesti sve potrebne tehničke podatke.

PRILOG 2.

Dodatak 1.

PODACI U VEZI S OBD SUSTAVOM

U skladu sa stavkom 4.2.11.2.7.6 opisnoga dokumenta, podatke iz ovoga Dodatka dostavlja proizvođač vozila kako bi se omogućila proizvodnja zamjenskih ili servisnih dijelova kompatibilnih s OBD sustavom, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme. Proizvođač vozila ne treba dostaviti te podatke ako su oni obuhvaćeni u pravu intelektualnoga vlasništva ili ako predstavljaju specifičan "know-how" proizvođača ili dobavljača izvorne opreme.

Na zahtjev će ovaj Dodatak biti dostupan svim zainteresiranim proizvođačima dijelova, dijagnostičkih uređaja i ispitne opreme pod jednakim uvjetima.

Ti podaci mogu biti definirani u obliku tablice kako slijedi:

PRILOG 3.

POSTAVLJANJE HOMOLOGACIJSKE OZNAKE

Homologacija B (redak A) (1)

Vozila koja su homologirana za razine emisija onečišćujućih tvari zahtijevane za motore koji kao gorivo upotrebljavaju benzin (bezolovni) ili bilo bezolovni benzin ili UNP ili PP.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo u skladu sa stavkom 4. ovog Pravilnika, pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11), u skladu s Pravilnikom br. 83 pod homologacijskim brojem 052439. Ova homologacija pokazuje da je dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 83 s uključenim nizom izmjena 05, i ispunjavajući granične vrijednosti za ispitivanje tipa I navedene u retku A (2000) tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

Homologacija B (redak B) (1)

Vozila koja su homologirana za razine emisija onečišćujućih tvari zahtijevane za motore koji kao gorivo upotrebljavaju benzin (bezolovni) ili bilo bezolovni benzin ili UNP ili PP.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo u skladu sa stavkom 4. ovog Pravilnika pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11), u skladu s Pravilnikom br. 83 pod homologacijskim brojem 052439. Ova homologacija pokazuje da je dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 83 s uključenim nizom izmjena 05, i ispunjavajući granične vrijednosti za ispitivanje tipa I navedene u retku B (2005) tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

Homologacija C (redak A) (1)

Vozila koja su homologirana za razine emisija onečišćujućih tvari zahtijevane za motore koji kao gorivo upotrebljavaju dizelsko gorivo.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo u skladu sa stavkom 4. ovog Pravilnika pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11), u skladu s Pravilnikom br. 83. pod homologacijskim brojem 052439. Ova homologacija pokazuje da je dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 83 s uključenim nizom izmjena 05, i ispunjavajući granične vrijednosti za ispitivanje tipa I navedene u retku A (2000) tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

Homologacija C (redak B) (1)

Vozila koja su homologirana za razine emisija onečišćujućih tvari zahtijevane za motore koji kao gorivo upotrebljavaju dizelsko gorivo.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo u skladu sa stavkom 4. ovog Pravilnika pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11), u skladu s Pravilnikom br. 83 pod homologacijskim brojem 052439. Ova homologacija pokazuje da je dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 83 s uključenim nizom izmjena 05, i ispunjavajući granične vrijednosti za ispitivanje tipa I navedene u retku B (2005) tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

Homologacija D (redak A) (1)

Vozila koja su homologirana za razine emisija onečišćujućih tvari zahtijevane za motore koji kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo u skladu sa stavkom 4. ovog Pravilnika pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11), u skladu s Pravilnikom br. 83 pod homologacijskim brojem 052439. Ova homologacija pokazuje da je dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 83 s uključenim nizom izmjena 05, i ispunjavajući granične vrijednosti za ispitivanje tipa I navedene u retku B (2005) tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

Homologacija D (redak B) (1)

Vozila koja su homologirana za razine emisija onečišćujućih tvari zahtijevane za motore koji kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP.

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo u skladu sa stavkom 4. ovog Pravilnika pokazuje da je predmetni tip vozila homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E 11), u skladu s Pravilnikom br. 83. pod homologacijskim brojem 052439. Ova homologacija pokazuje da je dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 83 s uključenim nizom izmjena 05, i ispunjavajući granične vrijednosti za ispitivanje tipa I navedene u retku B (2005) tablice u stavku 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

(1)  Vidjeti stavke 2.19. i 5.3.1.4. ovog Pravilnika.

PRILOG 4.

ISPITIVANJE TIPA I.

(Provjera emisije iz ispušne cijevi nakon pokretanja hladnoga motora)

1.   UVOD

U ovom se Prilogu opisuje postupak ispitivanja tipa I određenog u stavku 5.3.1. ovog Pravilnika. kad se kao referentnop gorivo upotrebljava UNP ili PP dodatno se primjenjuju odredbe Priloga 12. Ako je vozilo opremljeno sustavom periodične regeneracije kako je definirano u stavku 2.20. primjenjuju se odredbe Priloga 13.

2.   RADNI CIKLUS NA DINAMOMETRU

2.1.   Opis ciklusa

Radni ciklus na dinamometru opisuje se u Dodatku 1. ovom Prilogu.

2.2.   Opći uvjeti pod kojima se provodi ciklus

Ciklusi prethodnih ispitivanja moraju se obaviti ako je potrebno utvrditi kako najbolje aktivirati papučicu za snagu i kočnicu za postizanje ciklusa koji je približan teoretskom ciklusu u okviru propisanih ograničenja.

2.3.   Uporaba mjenjača

2.3.1.   Ako je najveća brzina koja se može postići u prvoj brzini ispod 15 km/h, druga, treća i četvrta brzina upotrebljavaju se za osnovne gradske cikluse (prvi dio), a druga, treća, četvrta i peta brzina za izvangradski ciklus (prugi dio). Druga, treća i četvrta brzina mogu se upotrebljavati i za gradski ciklus (prvi dio), a druga, treća, četvrta i peta brzina za izvangradski ciklus (drugi dio) ako se uputama za vožnju preporučuje kretanje u drugoj brzini na ravnoj površini ili kad je prva brzina u tim uputama određena kao brzina rezervirana za terensku vožnju, sporu vožnju ili vuču.

Vozila koja ne postignu vrijednosti ubrzanja i najveće brzine koje su potrebne u radnom ciklusu moraju se voziti s potpuno pritisnutom papučicom za gas dok ponovno ne dosegnu traženu radnu krivulju. Odstupanja od radnog ciklusa moraju se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju.

2.3.2.   Vozila opremljena poluautomatskim mjenjačima ispituju se uporabom stupnjeva prijenosa koji se uobičajeno upotrebljavaju za vožnju, a stupanj prijenosa upotrebljava se u skladu s uputama proizvođača.

2.3.3.   Vozila opremljena automatskim mjenjačima ispituju se dok je uključena najviši stupanj prijenosa (vožnja). Papučica za snagu mora se upotrebljavati tako da se dobije što je moguće više jednoliko ubrzanje, čime se omogućuje da se različiti stupnjevi prijenosa uključuju uobičajenim redoslijedom. Nadalje ne vrijede točke promjene brzina prikazane u Dodatku 1. ovoma Prilogu; ubrzavanje se mora nastaviti urazdoblju predstavljenu ravnom crtom koja povezuje kraj svakog razdoblja praznog hoda s početkom sljedećeg razdoblja ustaljene brzine. Vrijede dopuštena odstupanja navedena u stavku 2.4.

2.3.4.   Vozila opremljena štednim hodom („overdrive”) koje vozač može aktivirati ispituju se tako da stupanj prijenosa nije uključen za gradski ciklus (prvi dio) i da je uključen za izvangradski ciklus (drugi dio).

2.3.5.   Na zahtjev proizvođača, za tip vozila kod kojeg je broj brzina vrtnje motora u praznom hodu veća od brzine vrtnje motora koja bi se postigla tijekom radnih operacija broj 5, 12 i 24 osnovnog gradskog ciklusa (prvi dio), spojka može biti isključena tijekom prethodne radne operacije.

2.4.   Dopuštena odstupanja

2.4.1.   Dopušteno odstupanje od ± 2 km/h dopušta se između naznačene brzine i teoretske brzine tijekom ubrzavanja, tijekom ujednačene brzine i tijekom smanjivanja brzine, kad se upotrebljavaju kočnice vozila. Ako vozilo usporava brže bez uporabe kočnice, vrijede samo zahtjevi iz stavka 6.5.3. Dopuštena odstupanja za brzinu veća od onih propisanih prihvaćaju se tijekom promjena faze pod uvjetom da se dopuštena odstupanja nikad ne prelaze za više od 0,5 u bilo kojoj prilici.

2.4.2.   Dopuštena odstupanja za vremena su ± 1,0 s. Gornja dopuštena odstupanja vrijede jednako na početku i na kraju svakog razdoblja mijenjanja brzina  (1) za gradski ciklus (prvi dio) i za radnje br. 3, 5 i 7 izvangradskog ciklusa (drugi dio).

2.4.3.   Dopuštena odstupanja brzine i vremena kombiniraju se u skladu s naznačenim u ovom Prilogu.

3.   VOZILO I GORIVO

3.1.   Ispitno vozilo

3.1.1.   Ispitno vozilo mora se dovesti u dobrom mehaničkom stanju. Prije ispitivanja mora se uhodati i prijeći najmanje 3 000 kilometara.

3.1.2.   Ispušni sustav mora biti nepropustan kako bi se spriječilo smanjenje količine sakupljenih plinova, pri čemu ta količina mora biti jednaka onoj koja izlazi iz motora.

3.1.3.   Nepropusnost usisnog sustava mora se provjeravati kako bi se osiguralo da na miješanje goriva i zraka rasplinjavanje ne utječe slučajno na usisani zrak.

3.1.4.   Namještanja motora i upravljački elementi vozila moraju biti oni koje propisuje proizvođač. Taj zahtjev vrijedi osobito za namještanja praznog hoda (brzina vrtnje i sadržaj ugljikovog monoksida u ispušnim plinovima), za uređaj za hladno pokretanje i za sustav za smanjenje emisije štetnih sastojaka u ispušnim plinovima.

3.1.5.   Vozilo koje se ispituje ili odgovarajuće vozilo mora imati, ako je potrebno, uređaj koji dopušta mjerenje karakterističnih parametara potrebnih za namještanje dinamometra, u skladu sa stavkom 4.1.1. ovog Priloga.

3.1.6.   Tehnička služba može provjeriti je li radna značajka vozila u skladu s onim što navodi proizvođač, da se može upotrebljavati za uobičajenu vožnju i, osobito, da se može pokrenuti pri hladnom i pri toplom vremenu.

3.2.   Gorivo

Pri ispitivanju vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u retku A tablice iz stavka 5.3.1.4. ovog Pravilnika, prikladno referentno gorivo mora biti u skladu s tehničkim podacima navedenim u stavku 1. Priloga 10. ili, u slučaju plinovitih referentnih goriva, u stavku 1.1.1. ili stavku 1.2. Priloga 10.(a).

Pri ispitivanju vozila na osnovi graničnih vrijednosti emisija navedenih u retku B tablice iz stavka 5.3.1.4. Priloga I. ove Direktive, prikladno referentno gorivo mora biti u skladu s tehničkim podacima danim u stavku 2. Priloga 10. ili, u slučaju plinovitih referentnih goriva, u stavku 1.1.2. ili stavku 1.2. Priloga 10.(a).

3.2.1.   Vozila koja rade na ili na benzin ili na UNP ili PP ispituju se u skladu s Prilogom 12. s odgovarajućim referentnim gorivom (gorivima) kako je određeno u Prilogu 10.a

4.   OPREMA ZA ISPITIVANJE

4.1.   Dinamometar s valjcima

4.1.1.   Dinamometar mora biti u stanju simulirati otpor vožnje po cesti na jedan od sljedećih načina:

4.1.2.   Na namještanja dinamometra ne smije utjecati protok vremena. Ne smije proizvoditi nikakve vibracije zamjetne na vozilu koje bi mogle ometati uobičajeno funkcioniranje vozila.

4.1.3.   Mora biti opremljen uređajima koji simuliraju sile inercije i opterećenje. U slučaju dinamometra s dva valjka ti su simulatori povezani s prednjim valjkom.

4.1.4.   Točnost

4.1.4.1.   Mora biti moguće mjeriti i očitavati pokazano opterećenje uz točnost od ± 5 %.

4.1.4.2.   U slučaju dinamometra s nepromjenjivom krivuljom opterećenja točnost namještanja opterećenja na 80 km/h mora biti ± 5 %. U slučaju dinamometra s podesivom krivuljom opterećenja, točnost odgovarajućeg opterećenja dinamometra prema otporu vožnje po cesti mora biti 5 % pri 100, 80, 60 i 40, a 10 % pri 20 km/h. Ispod toga, apsorpcija dinamometra mora biti pozitivna.

4.1.4.3.   Ukupna inercija rotirajućih dijelova (uključujući simuliranu inerciju ako je ima) mora biti poznata i mora biti unutar ± 20 kilograma inercijskog razreda za ispitivanje.

4.1.4.4.   Brzina vozila mora se mjeriti brzinom rotacije valjka (prednji valjak u slučaju dinamometra s dva valjka). Mora se mjeriti s točnošću od ± 1 km/h pri brzinama iznad 10 km/h.

4.1.4.5.   Udaljenost koju vozilo stvarno prijeđe mjeri se kretanjem rotacije valjka (prednjeg valjka u slučaju dinamometra s dva valjka).

4.1.5.   Namještanje i inercije

4.1.5.1.   Dinamometar s nepromjenjivom krivuljom opterećenja: simulator opterećenja mora se namjestiti tako da apsorbira snagu koja se prenosi na pogonske kotače pri stalnoj brzini od 80 km/h, a apsorbirana snaga pri 50 km/h bilježi se. Način na koji se utvrđuje i namješta to opterećenje opisan je Dodatku 3. ovom Prilogu

4.1.5.2.   Dinamometar s podesivom krivuljom opterećenja: simulator opterećenja mora se namjestiti tako da apsorbira snagu koja se prenosi na pogonske kotače pri ustaljenim brzinama od 100, 80, 60, 40 i 20 km/h. Način na koji se određuju i namještaju ta opterećenja opisan je u Dodatku 3. ovom Prilogu.

4.1.5.3.   Inercija

Kod dinamometara s električnom simulacijom inercije mora se dokazati da su istovrijedni sustavima mehaničke simulacije inercije. Način na koji se utvrđuje ta istovrijednost opisan je Dodatku 4. ovom Prilogu.

4.2.   Sustav uzorkovanja ispušnih plinova

4.2.1.   Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora moći mjeriti stvarne količine štetnih sastojaka koji se emitiraju u mjerenim ispušnim plinovima. Sustav koji se upotrebljava sustav je uređaja za uzorkovanje s konstantnim obujmom (CVS – constant volume sampler). Pritom je potrebno da se ispušne emisije vozila kontinuirano razrjeđuju atmosferskim zrakom u nadziranim uvjetima. U konceptu mjerenja kod uređaja za uzorkovanje s konstantnim obujmom moraju biti ispunjena dva uvjeta: ukupni obujam mješavine ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se mjeriti, a kontinuirano razmjerni uzorak obujma mora se uzeti za analizu. Količine emitiranih štetnih sastojaka utvrđuje se na temelju koncentracija u uzorku, ispravljenih za sadržaj štetnih sastojaka u okolnom zraku, te na temelju ukupnoga protoka tijekom razdoblja ispitivanja.

Razina emisije krutih štetnih sastojaka utvrđuje se pomoću odgovarajućih filtara koji skupljaju krute čestice iz razmjernoga djelomičnog protoka ispitivanjem i utvrđivanjem njihove količine gravimetrijski u skladu sa stavkom 4.3.1.1.

4.2.2.   Protok kroz sustav mora biti dovoljan za uklanjanje kondenzacije vode u svim uvjetima koji nastanu tijekom ispitivanja, u skladu s Dodatkom 5. ovom Prilogu.

4.2.3.   Prilog 5. sadrži primjere tri tipa sustava za uzorkovanje s konstantnom obujmom koji zadovoljava zahtjeve utvrđene u ovom Prilogu.

4.2.4.   Mješavina plina i zraka mora biti homogena na točki S2 sonde za uzorkovanje.

4.2.5.   Sondom se mora izvući reprezentativni uzorak razrijeđenih ispušnih plinova.

4.2.6.   Sustav mora biti nepropustan za plinove. Konstrukcija i materijali moraju biti takvi da sustav ne utječe na koncentraciju štetnih sastojaka u razrijeđenom ispušnom plinu. Ako bi bilo koji sastavni dio (izmjenjivač topline, puhalo za provjetravanje itd.) promijenio koncentraciju bilo kojeg štetnog sastojka u razrijeđenom plinu, uzorkovanje za taj onečišćujuća tvar mora se provesti ispred tog sastavnog dijela ako se problem ne može riješiti.

4.2.7.   Ako je vozilo koje se ispituje opremljeno ispušnom cijevi koja sadržava više izlaza, povezujuće cijevi moraju se priključiti što je moguće bliže vozilu.

4.2.8.   Promjene statičkoga tlaka na ispušnoj cijevi ili cijevima vozila moraju ostati unutar ± 1,25 kPa promjena statičkoga tlaka mjerenih tijekom ciklusa vožnje dinamometra bez priključenja na ispušnu ili ispušne cijevi. Sustavi uzorkovanja koji mogu održavati statički tlak unutar ± 0,25 kPa upotrebljavaju se ako se u pisanom zahtjevu proizvođača nadležnom tijelu koje izdaje homologaciju dokaže potreba za užim dopuštenim odstupanjem. Povratni tlak mora se mjeriti u ispušnoj cijevi, što je moguće bliže njezinu kraju ili u produžetku istoga promjera.

4.2.9.   Različiti ventili koji se upotrebljavaju za usmjeravanje ispušnih plinova moraju biti takvi da se brzo prilagođavaju i brzo djeluju.

4.2.10.   Uzorci plinova skupljaju se u vreće odgovarajuće veličine. Te vreće moraju biti izrađene od takvih materijala koji neće promijeniti štetni plinoviti sastojak za više od ± 2 % nakon 20 minuta skladištenja.

4.3.   Analitička oprema

4.3.1.   Zahtjevi

4.3.1.1.   Plinovi štetni sastojci moraju se analizirati pomoću sljedećih instrumenata:

Analiza ugljikovog monoksida (CO) i ugljikovog dioksida (CO2):

Analiza ugljikovodika (HC) – motori s vanjskim izvorom paljenja:

Analiza ugljikovodika (HC) – motori s kompresijskim paljenjem:

Analiza dušikova oksida (NOx):

Krute čestice: Gravimetrijsko određivanje skupljenih čestica.

M = ili m = M.d

Omjer uzorkovanja krutih čestica (Vep/Vmix) usklađuje se tako da za M = Mlimit, 1 < m < 5 mg (ako se uotrebljavaju filtri promjera 47 mm).

Površina filtra sastoji se od materijala koji je hidrofoban i inertan prema sastojcima ispušnog plina (filtri od staklenih vlakana obloženi fluorokarbonom ili istovrijednim materijalom).

4.3.1.2.   Točnost

Analizatori moraju imati raspon mjerenja kompatibilan s točnošću potrebnom za mjerenje koncentracija štetnih sastojaka uzorka ispušnih plinova.

Greška pri mjerenju ne smije biti veća od ± 2 %, neovisno o stvarnoj vrijednosti za umjerne plinove.

Za koncentracije manje od 100 ppm, greška pri mjerenju ne smije biti veća od ± 2 ppm.

Uzorak okolnog zraka mora se mjeriti na istom analizatoru i rasponu kao i odgovarajući uzorak razrijeđenih ispušnih plinova.

Analitička vaga koja se upotrebljava za određivanje mase svih filtara mora imati točnost od 5 μg i mogućnost očitavanja od 1 μg.

4.3.1.3.   Sito za led

Ne smije se upotrebljavati nikakav uređaj za sušenje plina prije analizatora, osim ako se dokaže da nema nikakva učinka na sadržaj štetnih sastojaka u struji plinova.

4.3.2.   Posebni zahtjevi za motore s kompresijskim paljenjem

Mora se upotrebljavati grijana linija za uzorkovanje za kontinuiranu HC analizu s grijanim jonizacijskim detektorom u plamenu (HFID), uključujući i pisač (R). Prosječna koncentracija mjerenih ugljikovodika mora se odrediti integriranjem. Tijekom ispitivanja temperatura grijane linije za uzorkovanje mora se regulirati na 463 K (190 °C) ±  10 K. Grijana linija za uzorkovanjemora biti opremljena grijanim filtrom (Fh) s 99 %-tnim učinkom za krute čestice > 0,3 ěm koji služi za izdvajanje krutih čestica iz kontinuiranog protoka plina potrebnog za analizu.

Vrijeme odziva sustava za uzorkovanje (iz sonde do ulaza u analizator) ne smije biti veće od četiri sekunde.

HFID se mora upotrebljavati sa sustavom konstantnog protoka (izmjenjivač topline) kako bi se osigurao reprezentativni uzorak, osim ako se vrši kompenzacija promjene protoka CFV ili CFO.

Jedinica za uzorkovanje krutih čestica sastoji se od tunela za razrjeđivanje, sonde za uzorkovanje, filtarske jedinice, pumpe s djelomičnim protokom, regulatora brzine protoka i mjerila protoka. Protok dijela uzorkovanja krutih čestica vodi se kroz dva serijski ugrađena filtra. Sonda za uzorkovanje za protok ispitnih plinova mora se postaviti unutar trakta za razrjeđivanje tako da se reprezentativni uzorak protoka plina može uzeti iz homogene mješavine zraka i ispušnih plinova i da na mjestu uzorkovanja temperatura mješavine zraka i ispušnih plinova ne bude viša od 325 K (52 °C). Temperatura protoka plina u mjerilu protoka ne može se mijenjati za više od ± 3 K niti se brzina masenog protoka može mijenjati za više od ± 5 %. Ako se količina neprihvatljivo promjeni kao posljedica prekomjernog opterećenja filtra, ispitivanje se mora zaustaviti. Kad se ponovi, protok se mora smanjiti i/ili upotrijebiti veći filtar. Filtri se moraju ukloniti iz komore najranije sat vremena prije početka ispitivanja.

Potrebni filtri za krute čestice moraju se kondicionirati (u smislu temperature i vlažnosti) u otvorenoj posudi zaštićenoj od ulaska prašine najmanje osam, a najviše 56 sati prije ispitivanja u klimatiziranoj komori. Nakon toga kondicioniranja, nezagađeni filtri važu se i odlažu dok se ne upotrijebe. Ako se filtri ne upotrijebe u roku od sat vremena od uklanjanja iz komore za vaganje, moraju se ponovno izvagati.

Ograničenje od jednog sata može se zamijeniti ograničenjem od osam sati ako su ispunjeni jedan ili oba sljedeća uvjeta:

4.3.3.   Umjeravanje

Svaki analizator mora se umjeravati toliko često koliko je potrebno, u svakom slučaju tijekom mjeseca koji prethodi ispitivanju u svrhu homologacije tipa, a najmanje jednom u šest mjeseci za potvrdu usklađenosti proizvodnje.

Metoda umjeravanja koja se upotrebljava opisana je u Dodatku 6. za analizatore navedene u stavku 4.3.1.

4.4.   Mjerenje obujma

4.4.1.   Metoda mjerenja ukupnog obujma razrijeđenoga ispušnog plina sadržanog u uređaju za uzorkovanje konstantnog obujma mora biti takva da mjerenje bude točno ± 2 %.

4.4.2.   Umjeravanje uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma

Uređaj za mjerenje obujma sustava za uzorkovanje konstantnog obujma mora se umjeravati metodom koja je dovoljna za osiguranje propisane točnosti i s učestalošću dovoljnoj za održavanje te točnosti.

Primjer postupka umjeravanja koji daje traženu točnost naveden je u Dodatku 6. Metoda upotrebljava mjerilo protoka koje je dinamično i pogodno za veliku brzinu protoka koja se susreće pri ispitivanju uređaja za uzorkovanje konstantnog obujma. Uređaj mora biti potvrđene točnosti u skladu s odobrenim nacionalnim ili međunarodnim etalonom.

4.5.   Plinovi

4.5.1.   Čisti plinovi

Sljedeći čisti plinovi moraju biti na raspolaganju, ako je potrebno, za umjeravanje i uporabu aparature:

4.5.2.   Plinovi za umjeravanje

Mješavine plinova koji imaju sljedeće kemijske sastave moraju biti na raspolaganju:

Stvarna koncentracija plina za umjeravanje mora biti unutar ± 2 % navedene brojke.

Koncentracije utvrđene u Dodatku 6. mogu se dobiti i pomoću razdjeljivača plinova, razrjeđivanjem pročišćenim N2 ili pročišćenim sintetičkim zrakom. Točnost uređaja za miješanje mora biti takva da se koncentracije razrijeđenih plinova za umjeravanje mogu utvrditi unutar ± 2 %.

4.6.   Dodatna oprema

4.6.1.   Temperature

Temperature naznačene u Prilogu 8. mjere se s točnošću od ± 1,5 K.

4.6.2.   Tlak

Atmosferski tlak mora biti mjerljivi unutar ± 0,1 kPa.

4.6.3.   Apsolutna vlažnost

Apsolutna vlažnost (H) mora biti mjerljiva unutar ± 5 %.

4.7.   Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora se utvrditi metodom opisanom u stavku 3. dodatka 7. Najveće dopušteno odstupanje između količine uvedenog plina i količine mjerenoga plina je 5 %.

5.   PRIPREMA ISPITIVANJA

5.1.   Usklađivanje simulatora inercije s inercijom vozila pri pravocrtnom gibanju

Upotrebljava se simulator inercije koji omogućuje da se ukupna inercija rotacijskih masa dobije razmjerno referentnoj masi u sljedećim granicama:

Ako nije raspoloživa odgovarajuća inercija na dinamometru, upotrebljava se bliža veća vrijednost referentnoj masi vozila.

5.2.   Postavke dinamometra

Opterećenje se namješta u skladu s metodama opisanim u stavku 4.1.5.

Upotrijebljena metoda i dobivene vrijednosti (istovtrijedna inercija – karakteristični parametar namještanja) moraju se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju.

5.3.   Kondicioniranje vozila

Za vozila s motorima s kompresijskim paljenjem za porebe mjerenja krutih čestica najviše 36 sati i najmanje šest sati prije ispitivanja mora se primijeniti ciklus drugog dijela opisan u Dodatku 1. ovom Priloga. Moraju se odvoziti tri uzastopna ciklusa. Postavke su dinamometra one navedene u stavcima 5.1. i 5.2.

Na zahtjev proizvođača vozila opremljena motorima s vanjskim izvorom paljenja mogu biti pretkondicionirana jednim dijelom jednim i drugim dijelom drugim voznim ciklusom.

Nakon tog pretkondicioniranja svojstvenoog za motore s kompresijskim paljenjem i prije ispitivanja, vozila s motorima s kompresijskim paljenjem i s vanjskim izvorom paljenja moraju se držati u prostoriji u kojoj temperatura ostaje razmjerno stalna između 293 i 303 K (20 i 30 °C). To kondicioniranje mora biti provedeno najmanje šest sati i nastavlja se dok temperatura ulja motora i sredstva za hlađenje, ako ga ima, budu unutar ± 2 K temperature u prostoriji.

5.3.1.1.   Ako proizvođač zatraži, ispitivanje se mora provesti najkasnije 30 sati nakon što je vozilo radilo na svojoj uobičajenoj temperaturi.

5.3.1.2.   Za vozila opremljena motorom s vanjskim izvoriom paljenja koja kao gorivo upotrebljavaju UNP ili PP ili su opremljena tako da kao gorivo mogu upotrebljavati benzin ili UNP ili PP, između ispitivanja na prvo referentno gorivo ili drugo referentno gorivo, vozilo se mora predondicionirati prije ispitivanja na drugo referentno gorivo. To se pretkondiciniranje obavlja s drugim referentnim gorivom vozeći ciklus pretkondiciniranja koji se sastoji od jednoga prvog dijela (gradski dio) i dva druga dijela (izvangradski dio) opisana u Dodatku 1. ovom Prilogu. Na zahtjev proizvođača i uz suglasmost tehničke službe taj se ciklus pretkondiciniranja može produljiti. Postavka dinamometra mora biti jedna od navedenih u stavcima 5.1. ili 5.2. ovog Priloga.

5.3.2.   Tlakovi guma moraju biti isti kao oni koje je odredio proizvođač i korišteni za prethodno ispitivanje na cesti za namještanje kočnica. Tlakovi guma mogu se povećati za najviše 50 % u odnosu na vrijednost koju preporučuje proizvođač za namješanje u slučaju dinamometra s dva valjka. Stvarni tlak koji se upotrebljava mora se zabilježiti u izvještaju o ispitivanju.

6.   POSTUPAK ZA ISPITIVANJA NA UREĐAJU

6.1.   Posebni uvjeti za provedbu ciklusa

6.1.1.   Tijekom ispitivanja temperatura ispitne stanice mora biti između 293 i 303 K (20 i 30 °C). Apsolutna vlažnost (H) bilo zraka u ispitnoj stanici ili zraka koji se usisava u motor mora biti takva da:

6.1.2.   Vozilo mora biti približno vodoravno tijekom ispitivanja tako da se izbjegne moguća neuobičajena raspodjela goriva.

6.1.3.   Struje zraka promjenjive brzine usmjerava se na vozilo. Brzina vrtnje puhala mora takva da u radnom području od 10 km/h do barem 50 km/h linearna brzina zraka na izlazu iz puhala ne odstupa više od ± 5 km/h u odnosu na brzinu odgovarajućeg valjka. Izlazni otvor puhala mora imati sljedeće značajke:

Alternativa je da brzina zraka koji izlazi iz puhala iznosi barem 6m/s (21,6 km/h).

Na zahtjev proizvođača za posebna vozila (npr. furgoni, terenska vozila) može se promijeniti visina ventilatora.

6.1.4.   Tijekom ispitivanja bilježi se brzina ovisno o vremenu ili se snima pomoću sustava za prikupljanje podataka tako da se može ocijeniti točnost provedenih ciklusa.

6.2.   Pokretanje motora

6.2.1.   Motor se mora pokrenuti pomoću uređaja predviđenih za tu namjenu u skladu s uputama proizvođača, a koje su sastavni dio priručnika za vozače proizvodnih vozila.

6.2.2.   Motor se mora održavati u praznom hodu na razdoblje od 40 sekunda. Prvi ciklus mora početi na kraju gore navedenog razdoblja od 40 sekundi praznog hoda.

6.2.3.   U slučaju kad se kao gorivo upotrebljava UNP ili PP dopušteno je pokrenuti motor na benzin te preklopiti na UNP ili PP nakon unaprijed određenog vremenskog razadoblja koje ne može mijenjati vozač.

6.3.   Prazni hod

6.3.1.   Ručno ili poluautomatski mjenjač

6.3.2.   Automatski mjenjač

Nakon početnog uključenja birač se ne smije pomicati ni u kojemu trenutku tijekom ispitivanja osim kao u slučaju utvrđenu u stavku 6.4.3.ili ako birač može pokrenuti štedni hod, ako postoji.

6.4.   Ubrzavanja

6.4.1.   Ubrzavanja se moraju provesti na taj način da ubrzanje bude što je više moguće jednoliko kroz tu fazu.

6.4.2.   Ako se ubrzavanje ne može provesti u propisanom vremenu, dodatno vrijeme koje je potrebno po mogućnosti se odbija od vremena dopuštenog za promjenu stupnja prijenosa, a u suprotnom od kasnijeg razdoblja stalne brzine.

6.4.3.   Automatski mjenjači

Ako se ubrzanje ne može provesti u propisanom vremenu, birač stupnjeva prijenosa pomiče se u skladu sa zahtjevima za ručne mjenjače.

6.5.   Usporavanje

6.5.1.   Sva usporavanja osnovnog gradskog ciklusa (prvi dio) obavlja se potpunim skidanjem noge s papučice za snagu, pri čemu spojka ostaje uključena. Spojka se otpušta pri brzini od 10 km/h bez pomicanja ručice mjenjača.

Sva usporavanja izvangradskog ciklusa (drugi dio) obavljaju se potpunim skidanjem noge s papučice za snagu, pri čemu spojka ostaje uključena. Spojka se otpušta, bez pomicanja ručice mjenjača, pri brzini od 50 km/h za zadnje usporavanje.

6.5.2.   Ako je razdoblje usporavanja dulje od onoga propisana za odgovarajuću fazu, treba upotrijebiti kočnice vozila kako bi se omogućilo pridržavanje vremena ciklusa.

6.5.3.   Ako je razdoblje usporavanja kraće od onoga propisana za odgovarajuću fazu, sukladnost s vremenskim trajanjem teoretskog ciklusa postiže se konstantnom brzinom ili spajanjem razdoblja praznog hoda u sljedeću radnju.

6.5.4.   Na kraju razdoblja usporavanja (naglo zaustavljanje vozila na valjcima) osnovnoga gradskog ciklusa (prvi dio), mjenjač se stavlja u neutralni položaj i uključi spojka.

6.6.   Stalne brzine

6.6.1.   Potrebno je izbjeći višestruko aktiviranje ili zatvaranje zaklopke za snagu pri prelasku s ubrzavanja na sljedeću stalnu brzinu.

6.6.2.   Razdoblja konstantne brzine postižu se držanjem papučice za snagu određenom položaju.

7.   POSTUPAK UZORKOVANJA I ANALIZA

7.1.   Uzorkovanje

Uzorkovanje počinje na početku elementarnog gradskog ciklusa i završava po završetku konačnog razdoblja praznog hoda u izvangradskom ciklusu (drugi dio, kraj uzorkovanja) ili u slučaju ispitivanja tipa VI. po završetku konačnog razdoblja praznog hoda posljednjeg elementarnog gradskog ciklusa (prvi dio) ovisno o vrsti ispitivanja koje se provodi.

7.2.   Analiza

7.2.1.   Ispušni plinovi sadržani u vreći moraju se analizirati što je moguće prije, a u svakom slučaju najkasnije 20 minuta po završetku ciklusa ispitivanja. Upotrijebljeni filtri za krute čestice moraju se odnijeti u komoru najkasnije jedan sat nakon završetka ispitivanja na ispušne plinove i tamo se kondicionirati između dva i 36 sati, a zatim izvagati.

7.2.2.   Prije analize svakog uzorka, raspon analizatora koji će se upotrijebiti za svaki onečišćujuća tvar mora se postaviti na ništicu s odgovarajućim nultim plinom.

7.2.3.   Analizatori se zatim podešavaju na umjerne krivulje pomoću certificiranih plinova nazivnih koncentracija od 70 do 100 % raspona.

7.2.4.   Ništice analizatora zatim se ponovno provjeravaju. Ako se očitana vrijednost razlikuje za više od 2 % raspona od onog utvrđena u stavku 7.2.2., postupak se ponavlja.

7.2.5.   Uzorci se zatim analiziraju.

7.2.6.   Nakon analize nulta točka i točka raspona se ponovno provjeravaju pomoću istih plinova. Ako su te ponovne provjere unutar 2 % od onih iz stavka 7.2.3., analiza se smatra prihvatljivom.

7.2.7.   Na svim točkama u ovom dijelu, brzine protoka i tlakovi raznih plinova moraju biti isti kao oni koji se upotrebljavaju tijekom umjeravanja analizatora.

7.2.8.   Brojka usvojena za koncentraciju svakoga štetnog sastojka mjerena u plinovima je ona koja se očita nakon stabilizacije na mjernom uređaju. Emisije masa ugljikovodika za motore s kompresijskim paljenjem računaju se iz integriranog HFID očitanja, ispravljena za promjenjivi protok ako je potrebno, kako je navedeno u Dodatku 5.

8.   ODREĐIVANJE KOLIČINE EMISIJE PLINOVITIH I KRUTIH ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI

8.1.   Razmatrani obujam

Obujam koji se uzima u obzir mora se ispraviti tako da bude u skladu s uvjetima 101,33 kPa i 273,2 K.

8.2.   Ukupna masa emitiranih plinovitih i krutih onečišćujućih tvari

Masa m svake plinovite onečišćujuće tvari koju emitira vozilo tijekom ispitivanja utvrđuje se dobivanjem umnoška obujamske koncentracije i obujma predmetnog plina, uzimajući u obzir sljedeće gustoće u gore navedenim referentnim uvjetima:

Masa m emisija krutih onečišćujućih tvari iz vozila tijekom ispitivanja utvrđuje se vaganjem mase krutih tvari sakupljenih na dva filtra, m1 na prvom filtru, m2 na drugom filtru:

Dodatak 8. ovom Prilogu navodi izračune, koji se odnose na različite metode, koje slijede primjeri, koji se upotrebljavaju za određivanje masa emisija plinovitih i krutih onečišćujućih tvari.

(1)  Treba napomenuti da dopušteno vrijeme od dvije sekunde uključuje vrijeme za promjenu stupnja prijenosa, a prema potrebi i određenu širinu za postizanje ciklusa.

PRILOG 4.

Dodatak 1.

PREGLED RADNOG CIKLUSA UPOTRIJEBLJENOG ZA ISPITIVANJE TIPAI.

1.   RADNI CIKLUS

Radni ciklus, koji se sastoji od prvog dijela (gradski ciklus) i drugoga dijela(izvangradski ciklus) prikazan je na slici 1./1.

2.   OSNOVNI GRADSKI CIKLUS (PRVI DIO)

(Vidjeti sliku 1./2. i tablicu 1.2.)

2.1.   Pregled po fazama

2.2.   Podjela prema uporabi stupnjeva prijenosa:

2.3.   Opći podaci

Tablica 1.2.

Osnovni gradski radni ciklus na dinamometru (prvi dio)

3.   IZVANGRADSKI CIKLUS (PRVI DIO)

Vidjeti sliku 1./3. i tablicu 1.3.

3.1.   Podjela po fazama:

3.2.   Podjela po upotrijebljenim stupnjevima prijenosa:

3.3.   Opći podaci

Tablica 1/3

Izvangradski ciklus (drugi dio) za ispitivanje tipa I.

(1)  PM = mjenjač u neutralnom položaju, pritisnuto kvačilo. K1, K2 = prva ili drugabrzina, otpušteno kvačilo.

(2)  PM = mjenjač u neutralnom položaju, pritisnuto kvačilo. K1, K2= prva ili peta brzina,otpušteno kvačilo.

(3)  Mogu se koristiti dodatne brzine prema preporukama proizvođača akovozilo ima prijenos s više od pet brzina.

PRILOG 4.

Dodatak 2.

1.   DEFINICIJA DINAMOMETRA S VALJCIMA S NEPROMJENJIVOM KRIVULJOM OPTEREĆENJA

1.1.   Uvod

U slučaju da se ukupan otpor vožnje na cesti ne može ponovno izvesti na dinamometru s valjcima između brzina od 10 i 120 km/h, preporučuje se uporaba dinamometra s valjcima s niže određenim značajkama.

1.2.   Definicija

1.2.1.   Dinamometar s valjcima može imati jedan ili dva valjka.

Prednji valjak pokreće, izravno ili neizravno, inercijske mase i uređaj za apsorpciju snage.

1.2.2.   Opterećenje koje apsorbira kočnica (Pa) i učinci unutarnjega trenja dinamometra s valjcima od brzine 0 do 120 km/h su sljedeći:

gdje je:

2.   METODA UMJERAVANJA DINAMOMETRA

2.1.   Uvod

U ovom se Dodatku opisuje metoda koja se upotrebljava za utvrđivanje snage koju apsorbira kočnica dinamometra.

Apsorbirano opterećenje obuhvaća opterećenje koje apsorbiraju učinci trenja i opterećenje koje apsorbira uređaj za apsorpciju snage.

Dinamometar se stavlja u pogon izvan raspona ispitnih brzina. Uređaj upotrijebljen za pokretanje dinamometra zatim se isključuje; brzina se vrtnje pogonskog valjka smanjuje.

Kinetičku energiju valjaka troše jedinica za apsorpciju snage i učinci trenja. Kod te metode zanemaruju se promjene unutarnjih učinaka trenja valjka koje prouzročuju valjci s vozilom ili bez vozila. Učinci se trenja stražnjeg valjka zanemaruju kad je valjak slobodan.

2.2.   Umjeravanje pokazatelja opterećenja na 80 km/h ovisno o apsorbiranom opterećenju

Upotrebljava se sljedeći postupak (također vidjeti sliku 2/1).

2.2.1.   Izmjeriti brzinu vrtnje valjka, ako to već nije učinjeno. Može se upotrijebiti peti kotač, brojilo okretaja ili koja druga metoda.

2.2.2.   Postaviti vozilo na dinamometar ili primijeniti neku drugu metodu pokretanja dinamometra.

Upotrijebiti zamašnjak ili bilo koji drugi sustav simulacije inercije za određeni razred inercije koji se upotrebljava.

Slika 2/1

Dijagram opterećenja koje apsorbira dinamometar s valjcima

2.2.4.   Postaviti dinamometar na brzinu od 80 km/h.

2.2.5.   Zabilježiti pokazano opterećenje Fi (N).

2.2.6.   Dovesti dinamometar na brzinu od 90 km/h.

2.2.7.   Isključiti uređaj upotrijebljen za pokretanje dinamometra.

2.2.8.   Zabilježiti vrijeme koje je dinamometru trebalo za prelazak s brzine od 85 km/h na brzinu od 75 km/h.

2.2.9.   Postaviti uređaj za apsorpciju snage na drugu razinu.

2.2.10.   Zahtjevi iz točaka 2.2.4.do 2.2.9. moraju se ponavljati dovoljno često da se pokrije raspon upotrijebljenih opterećenja.

2.2.11.   Izračunati apsorbirano opterećenje pomoću sljedeće formule:

u kojoj je:

Slika 2/2 pokazuje opterećenje prikazano pri 80 km/h u odnosu na opterećenje apsorbirano pri 80 km/h.

Slika 2/2

Opterećenje prikazano pri 80 km/h u odnosu na opterećenje apsorbirano pri 80 km/h

2.2.13.   Postupak opisan u stavcima od 2.2.3. do 2.2.12. mora se ponavljati za sve razrede inercije koji se upotrebljavaju.

2.3.   Umjeravanje pokazatelja opterećenja kao funkcije apsorbiranog opterećenja za druge brzine

Postupci opisani u stavku 2.2. moraju se ponavljati toliko često koliko je potrebno za izabrane brzine.

2.4.   Ovjera krivulje apsorpcije snage dinamometra od nazivne vrijednosti pri brzini od 80 km/h

2.4.1.   Postaviti vozilo na dinamometar ili primijeniti koju drugu metodu pokretanja dinamometra.

2.4.2.   Namjestiti dinamometar na apsorbirano opterećenje pri80 km/h.

2.4.3.   Zabilježiti apsorbirano opterećenje pri 120, 100, 80, 60, 40 i 20 km/h.

2.4.4.   Nacrtati krivulju F(V) i provjeriti odgovara li zahtjevima iz stavka 1.2.2. ovog Dodatka.

2.4.5.   Ponoviti postupak utvrđen u stavcima 2.4.1. do 2.4.4. za druge vrijednosti opterećenja F pri 80 km/h i za druge vrijednosti inercije.

2.5.   Isti postupak mora se upotrebiti za umjeravanje sile ili momenta.

3.   POSTAVLJANJE DINAMOMETRA

3.1.   Metode namještanja

3.1.1.   Uvod

Ova se metoda ne smatra najboljom i mora se upotrebljavati samo kod dinamometara s nepromjenjivom krivuljom opterećenja za utvrđivanje vrijednosti opterećenja pri 80 km/h i ne može se upotrebljavati za vozila s motorima s kompresijskim paljenjem.

3.1.2.   Instrumentacija ispitivanja

Vakuum (ili apsolutni tlak) u usisnoj grani vozila mjeri se na točnost od ± 0,25 kPa. Mora postojati mogućnost bilježenja tog očitanja kontinuirano ili u razmacima od najviše jedne sekunde. Brzina se mora bilježiti kontinuirano uz preciznost od ± 0,4 km/h.

3.1.3.   Ispitivanje na cesti

3.1.3.1.   Osigurati da se ispune zahtjevi iz stavka 4. Dodatka 3.

3.1.3.2.   Voziti vozilo stalnom brzinom od 80 km/h bilježeći brzinu i vakuum (ili apsolutni tlak) u skladu sa zahtjevima iz stavka 3.1.2.

3.1.3.3.   Ponoviti postupak naveden u stavku 3.1.3.2. tri puta u svakom smjeru. Svih šest vožnja mora se završiti za četiri sata.

3.1.4.   Mjerila za odbijanje i prihvaćanje podataka

3.1.4.1.   Pregledati rezultate dobivene u skladu sa stavcima 3.1.3.2. i 3.1.3.3. (brzina ne smije biti manja od 79,5 km/h ili veća od 80,5 km/h dulje od jedne sekunde). Za svaku vožnju očitati razinu vakuuma u razmacima od jedne sekunde, izračunati srednju vrijednost vakuuma v i standardno odstupanje (standardna odstupanja). Taj izračun mora se sastojati od najmanje 10 očitanja vakuuma.

3.1.4.2.   Standardno odstupanje ne smije biti veće od 10 % srednje vrijednosti v za svaku vožnju.

3.1.4.3.   Izračunati srednju vrijednost v za šest vožnji (tri vožnje u svakom smjeru).

3.1.5.   Postavljanje dinamometra

3.1.5.1.   Priprema

Provesti postupke utvrđene u stavcima od 5.1.2.2.1. do 5.1.2.2.4. iz Dodatka 3. ovom Prilogu.

3.1.5.2.   Postavljanje

Nakon zagrijavanja voziti vozilo stalnom brzinom od 80 km/h i namjestiti dinamometar tako da ponovi očitanje vakuuma v dobiveno u skladu sa stavkom 3.1.4.3. gore. Odstupanje od tog očitanja ne smije biti veće od 0,25 kPa. Za tu radnju upotrebljavaju se isti instrumenti koji su upotrebljavani tijekom ispitivanja na cesti.

3.2.   Alternativna metoda

Uz suglasnost proizvođača, može se upotrijebiti sljedeća metoda:

3.2.1.   Kočnica se namješta tako da apsorbira opterećenje koje djeluje na pogonske kotače pri stalnoj brzini od 80 km/h u skladu sa sljedećom tablicom:

3.2.2.   U slučaju vozila koja nisu osobna vozila i čija je referentna masa veća od 1 700 kg, ili vozila sa stalnim pogonom na sve kotače, vrijednosti za snagu navedene u tablici iz stavka 3.2.1. množe se faktorom 1,3.

PRILOG 4.

Dodatak 3.

OTPOR NAPREDOVANJU VOZILA – METODA MJERENJA NA CESTI – SIMULACIJA NA DINAMOMETRU S VALJCIMA

1.   CILJ METODA

Cilj metoda određenih u nastavku je mjeriti otpor napredovanju vozila pri stabiliziranim brzinama na cesti i simulirati taj otpor na dinamometru, u skladu sa stavkom 4.1.5.Priloga 4.

2.   DEFINICIJA CESTE

Cesta mora biti ravna i dovoljno duga da omogući provedbu mjerenja utvrđenih u nastavku. Nagib mora biti stalan, unutar ± 0,1 % i ne smije biti veći od 1,5 %.

3.   ATMOSFERSKI UVJETI

3.1.   Vjetar

Ispitivanje se mora ograničiti na brzine vjetra u prosjeku manje od 3 m/s, pri čemu najveće brzine moraju biti manje od 5 m/s. Osim toga, vektorska komponenta brzine vjetra preko ispitne ceste mora biti manja od 2 m/s. Brzina vjetra mora se mjeriti 0,7 m iznad površine ceste.

3.2.   Vlažnost

Cesta mora biti suha.

3.3.   Tlak – temperatura

Gustoća zraka u trenutku ispitivanja ne smije odstupati za više od ± 7,5 % od referentnih uvjeta, p = 100 kPa iT = 293,2 K.

4.   PRIPREMA VOZILA (1)

4.1.   Odabir ispitnog vozila

U slučaju da se ne ispituju sve inačice određenog tipa vozila, (1) za odabir ispitnog vozila primjenjuju se sljedeći kriteriji:

4.1.1.   Nadogradnja

Ako postoje razne vrste karoserije, potrebno je odabrati najlošiju s obzirom na aerodinamiku. Proizvođač mora dostaviti podatke potrebne za odabir.

4.1.2.   Gume

Potrebno je odabrati najšire gume. Ako postoje više od tri veličine guma, potrebno je odabrati drugu po širini.

4.1.3.   Ispitna masa

Ispitna masa mora biti referentna masa vozila s najvećim rasponom inercije.

4.1.4.   Motor

Ispitno vozilo mora imati najveći (najveće) izmjenjivač (izmjenjivače) topline.

4.1.5.   Prijenosnik snage

Potrebno je obaviti jedno ispitivanje sa svakim od sljedećih vrsta prijenosnika snage:

4.2.   Uhodavanje

Vozilo mora biti u uobičajenom voznom stanju i namješteno nakon uhodavanja od najmanje 3 000 km. Gume se moraju uhodavati istodobno s vozilom ili imati dubinu žljebova gaznog sloja između 90 i 50 % početne dubine.

4.3.   Ovjera

Moraju se provesti sljedeće provjere u skladu sa specifikacijama proizvođača za razmatranu namjenu:

4.4.   Priprema za ispitivanje

4.4.1.   Vozilo se opterećuje do svoje nazivne mase. Razina vozila mora biti ona koja se dobije kad se težište opterećenja postavi na sredinu između točaka „R” prednjih vanjskih sjedala na ravnoj crti koja prolazi kroz te točke.

4.4.2.   U slučaju ispitivanja na cesti, prozori vozila moraju biti zatvoreni. Svi poklopci sustava klimatizacije zraka, glavnih svjetala itd. moraju biti u isključenom položaju.

4.4.3.   Vozilo mora biti čisto.

4.4.4.   Izravno prije ispitivanja vozilo se na odgovarajući način dovodi na uobičajenu radnu temperaturu.

5.   METODE

5.1.   Metoda promjene energije tijekom spuštanja bez pogona kotača niz strminu

5.1.1.   Na cesti

5.1.1.1.   Ispitna oprema i greška:

Postupak ispitivanja

5.1.1.2.1.   Ubrzati vozilo na brzinu 10 km/h veću od izabrane ispitne brzine V.

5.1.1.2.2.   Postaviti mjenjač u „neutralni” položaj.

5.1.1.2.3.   Mjeriti vrijeme (t) koje vozilu treba da bi usporilo s

5.1.1.2.4.   Provesti isto ispitivanje u suprotnom smjeru: t2.

5.1.1.2.5.   Uzeti prosječni T od dva vremena t1 B t2.

5.1.1.2.6.   Ponoviti ta ispitivanja više puta tako da statistička točnost (p) prosjeka

nije više od 2 posto (p ≤ 2 posto)

Statistička točnost (p) određena je sa:

pri čemu je:

5.1.1.2.7.   Izračunati snagu pomoću formule:

u kojoj je:

5.1.1.2.8.   Snaga (P) utvrđena na cesti ispravlja se u odnosu na referentne uvjete okoline pomoću sljedeće formule:

gdje je:

Proizvođač vozila mora navesti omjere RR/Rt i RAERO/Rt na osnovi podataka kojima obično raspolaže tvrtka.

Ako te vrijednosti nisu dostupne, uz prethodnu suglasnost proizvođača i odgovarajuće tehničke službe mogu se upotrijebiti vrijednosti za omjer između otpora kotrljanje i ukupnog otpora koje se dobivaju pomoću sljedeće formule:

gdje je:

5.1.2.   Na dinamometru

5.1.2.1.   Mjerena oprema i točnost

Oprema mora biti jednaka onoj upotrijebljenoj pri ispitivanju na cesti.

Postupak ispitivanja

5.1.2.2.1.   Ugraditi vozilo na ispitni dinamometar.

5.1.2.2.2.   Namjestiti tlak u (hladnim) gumama pogonskih kotača u skladu sa zahtjevima dinamometra.

5.1.2.2.3.   Namjestiti istovrijednu inerciju dinamometra.

5.1.2.2.4.   Na odgovarajući način dovesti vozilo i dinamometar na radnu temperaturu.

5.1.2.2.5.   Provesti radnje navedene u stavku 5.1.1.2. uz iznimku točaka 5.1.1.2.4. i 5.1.1.2.5. i zamjenom I za M u formuli navedenoj u 5.1.1.2.7.

5.1.2.2.6.   Namjestiti kočnicu tako da se dobije ispravljena snaga (stavak 5.1.1.2.8.) i da se vodi računa o razlici između mase vozila (M) na cesti i istovrijedne inercijske ispitne mase (I) koju treba upotrijebiti. To se može postići ako se izračuna ispravljeno prosječno vrijeme usporavanja na cesti od V2 do V1 i ako se dobije isto vrijeme na dinamometru pomoću sljedeće formule:

U kojoj je K određen u stavku 5.1.1.2.8.

5.1.2.2.7.   Potrebno je odrediti snagu Pa koju treba apsorbirati uređaj da bi se ta snaga (stavak 5.1.1.2.8.) mogla ponovno dobiti za isto vozilo u različite dane.

5.2.   Metoda mjerenja zakretnog momenta pri stalnoj brzini

5.2.1.   Na cesti

5.2.1.1.   Mjerna oprema i dopuštena pogreška

Mjerenje zakretnog momenta mora se provesti odgovarajućim mjernim uređajem točnosti unutar 2 %.

Mjerenje brzine mora biti s točnošću od 2 %.

Postupak ispitivanja

5.2.1.2.1.   Dovesti vozilo do izabrane stabilizirane brzine V.

5.2.1.2.2.   Bilježiti zakretni moment C(t) i brzinu tijekom razdoblja od barem 20 s. Točnost sustava za snimanje podataka mora iznositi barem ± 1 Nm za zakretni moment, a ± 0,2 km/h za brzinu.

5.2.1.2.3.   Razlike u zakretnom momentu C(t) i brzini u odnosu na vrijeme ne smiju biti veće od 5 % za svaku sekundu razdoblja mjerenja.

5.2.1.2.4.   Zakretni moment C prosječni je zakretni moment dobiven iz sljedeće formule:

5.2.1.2.5.   Ispitivanja se moraju provesti tri puta u svakom smjeru. Na osnovi tih šest mjerenja treba utvrditi prosječni zakretni moment za referentnu brzinu. Ako prosječna brzina odstupa od referentne brzine za više od 1 km/h, za izračun prosječnoga zakretnog momenta primjenjuje se linearna regresija.

5.2.1.2.6.   Odrediti prosjek ova dva zakretna momenta Ct1 i Ct2, tj. Ct.

5.2.1.2.7.   Prosječni zakretni moment CT utvrđen na cesti treba ispraviti u odnosu na referentne uvjete okoline pomoću sljedeće formule:

u kojoj je K određen u stavku 5.1.1.2.8. ovog dodatka.

5.2.2.   Na dinamometru

5.2.2.1.   Mjerna oprema i dopuštena pogreška

Oprema mora biti jednaka onoj upotrijebljenoj pri ispitivanju na cesti.

Postupak ispitivanja

5.2.2.2.1.   Provesti radnje navedene u stavcima 5.1.2.2.1. do 5.1.2.2.4.

5.2.2.2.2.   Provesti radnje navedene u stavcima 5.2.1.2.1. do 5.2.1.2.4.

5.2.2.2.3.   Namjestiti kočnicu tako da se dobije ispravljeni ukupni zakretni moment na cesti iz stavka 5.2.1.2.7.

5.2.2.2.4.   Obaviti iste radnje predviđene u stavku 5.1.2.2.7. radi postizanja istog cilja.

(1)  Za hibridna električna vozila dok se ne uspostave jedinstvene tehničke odredbe proizvođač će se složiti s tehničkom službom s obzirom na status vozila prilikom izvođenja ispitivanja kako je definirano u ovom Dodatku.

PRILOG 4.

Dodatak 4.

PROVJERA INERCIJA KOJE NISU MEHANIČKE

1.   CILJ

Metoda opisana u ovom Dodatku omogućuje provjeru provodi li se simulirana ukupna inercija dinamometra na zadovoljavajući način u voznim fazama radnog ciklusa. Proizvođač dinamometra treba osigurati metodu ovjere zadovoljavanja zahtjeva u skladu sa stavkom 3.

2.   NAČELO

2.1   Izradba radnih jednadžba

Budući da dinamometar podliježe promjenama brzine okretanja valjka (valjaka), sila na površini valjka (valjaka) može se izraziti formulom:

u kojoj je:

Napomena: U dodatku je objašnjenje te formule koje se odnosi na dinamometre s mehanički simuliranim inercijama.

Dakle ukupna inercija izražava se ovako:

pri čemu se:

IM može izračunati ili mjeriti tradicionalnim metodama.

Fi se može mjeriti na dinamometru, ali se može izračunati i iz obodne brzine valjaka.

γ se može izračunati iz obodnog ubrzanja valjaka.

Ukupna inercija (I) utvrđuje se tijekom ispitivanja ubrzanja ili usporavanja s vrijednostima višima ili jednakima onima dobivenima u radnom ciklusu.

2.2.   Dopuštena pogreška u izračunu ukupne inercije

Metode ispitivanja i izračuna moraju omogućiti utvrđivanje ukupne inercije I s relativnom pogreškom (ΔI/I) manjom od ± 2 %.

3.   ZAHTJEVI

3.1   Masa simulirane ukupne inercije I mora ostati ista kao i teoretska vrijednost ekvivalentne inercije (vidjeti stavak 5.1. Priloga 4.) u okviru sljedećih ograničenja:

3.1.1.   ± 5 % teoretske vrijednosti za svaku trenutačnu vrijednost

3.1.2.   ± 2 % teoretske vrijednosti za prosječnu vrijednost izračunanu za svaki niz ciklusa.

3.2.   Granica navedena u stavku 3.1.1. može odstupati ± 50 % tijekom jedne sekunde kod pokretanja i, za vozila s ručnim prijenosom, dvije sekunde tijekom promjene brzine.

4.   POSTUPAK OVJERE

4.1.   Ovjera se provodi tijekom svakog ispitivanja kroz ciklus utvrđen u stavku 2.1. Priloga 4.

4.2.   Međutim ako su ispunjeni zahtjevi iz stavak 3., s trenutačnim ubrzanjima koja su najmanje tri puta veća ili manja od vrijednosti dobivenih u nizovima teoretskog ciklusa, opisana ovjera nije potrebna.

PRILOG 4.

Dodatak 5.

OPIS OPREME ZA UZORKOVANJE EMISIJA IZ ISPUŠNOG SUSTAVA

1.   UVOD

1.1.   Postoji više tipova uređaja za uzorkovanje koji mogu ispuniti uvjete utvrđene u stavku 4.2. Priloga 4.

Uređaji opisani u stavcima 3.1. i 3.2. smatraju se prihvatljivim ako ispunjavaju glavna mjerila povezana s načelom varijabilnog razrjeđivanja.

1.2.   U svojim priopćenjima, laboratorij mora navesti sustav uzorkovanja koji se upotrebljava pri provedbi ispitivanja.

2.   KRITERIJI KOJI SE ODNOSE NA SUSTAV S VARIJABILNIM RAZRJEĐIVANJEM ZA MJERENJE EMISIJA ISPUŠNIH PLINOVA

2.1.   Područje primjene

U ovom se dijelu utvrđuju radne značajke sustava uzorkovanja ispušnih plinova namijenjena primjeni za mjerenje stvarnih masa emisija ispušnog sustava vozila u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.

Načelo uzorkovanja varijabilnog razrjeđivanja za mjerenje mase emisija zahtijeva ispunjenje triju uvjeta:

2.1.1.   ispušni plinovi vozila moraju se kontinuirano razrjeđivati okolnim zrakom pod određenim uvjetima

2.1.2.   ukupni obujam mješavine ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se točno izmjeriti

2.1.3.   kontinuirano razmjerni uzorak razrijeđenih ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje mora se skupljati za analizu.

Količina emitiranih plinovitih štetnih sastojaka utvrđuje se iz razmjernih koncentracija uzorka i ukupnog obujma izmjerena tijekom ispitivanja. Koncentracije uzorka ispravljaju se kako bi se vodilo računa o sadržaju štetnih sastojaka u okolnom zraku. Osim toga, ako su vozila opremljena motorima s kompresijskim paljenjem, određuju se njihove emisije krutih čestica.

2.2.   Tehnički sažetak

2.2.1.   Slika 5/1 daje shematski dijagram sustava za uzorkovanje.

2.2.1.1.   Ispušni plinovi vozila moraju se razrijediti dovoljnom količinom okolnog zraka da se spriječi bilo kakva kondenzacija vode u sustavu uzorkovanja i mjerenja.

2.2.2.   Sustav uzorkovanja ispušnih plinova mora biti konstruiran tako da omogući mjerenje prosječnih obujamskih koncentracija CO2, CO, HC i NOx i, osim toga, u slučaju vozila opremljenih motorima s kompresijskim paljenjem, emisija krutih čestica sadržanih u ispušnim plinovima koji se emitiraju tijekom ciklusa ispitivanja vozila.

2.2.3.   Mješavina zraka i ispušnih plinova mora biti homogena na točki na kojoj se nalazi sonda za uzorkovanje (vidjeti stavak 2.3.1.2.).

2.2.4.   Sonda mora izvući reprezentativni uzorak razrijeđenih plinova.

2.2.5.   Sustav mora omogućiti mjerenje ukupnog obujma razrijeđenih ispušnih plinova iz ispitivanog vozila.

2.2.6.   Sustav uzorkovanja mora biti nepropustan za plinove. Konstrukcija sustava uzorkovanja varijabilnog razrjeđivanja i materijali od kojih se sastoji moraju biti takvi da ne utječu na koncentraciju štetnih sastojaka u razrijeđenim ispušnim plinovima. Ako bilo koji sastavni dio u sustavu (izmjenjivač topline, ciklonski odvajač, puhalo itd.) promijeni koncentraciju bilo kojeg od štetnih sastojaka u razrijeđenim ispušnim plinovima, a greška se ne može ispraviti, tada se uzorkovanje za taj onečišćujuća tvar mora provesti prije toga sastavnoga dijela.

2.2.7.   Ako je vozilo opremljeno ispušnim sustavom koji sadržava više od jedne ispušne cijevi, povezne cijevi moraju se spojiti granom ugrađenom što je moguće bliže vozilu.

2.2.8.   Uzorci plina moraju se skupljati u vreće uzoraka odgovarajućega kapaciteta koje neće spriječiti protok plina tijekom razdoblja uzorkovanja. Te vreće moraju biti izrađene od takvih materijala koji neće utjecati na koncentraciju štetnih sastojaka (vidjeti stavak 2.3.4.4).

2.2.9.   Sustav varijabilnog razrjeđivanja mora biti konstruiran tako da omogući da se ispušni plinovi uzorkuju bez znatne promjene povratnoga tlaka na izlazu iz ispušne cijevi (vidjeti stavak 2.3.1.1).

2.3.   Posebni zahtjevi

2.3.1.   Uređaj za skupljanje i razrjeđivanje ispušnih plinova

2.3.1.1.   Povezna cijev između ispušne cijevi vozila i komore za miješanje mora biti što kraća, a ni u kojem slučaju ne smije:

2.3.1.2.   Mora postojati komora za miješanje u kojoj se ispušni plinovi iz vozila i zrak za razrjeđivanje miješaju tako da proizvedu homogenu mješavinu na izlazu iz komore.

Homogenost mješavine u bilo kojemu poprečnom presjeku na lokaciji sonde za uzorkovanje ne smije varirati za više od 2 % od prosjeka vrijednosti dobivenih u najmanje pet točaka smještenih na jednakim razmacima na promjeru struje plina. Radi minimalizacije učinaka na uvjete ispušne cijevi i radi ograničenja pada tlaka u možebitnom uređaju za klimatizaciju razrijeđene smjese, tlak u komori za miješanje ne smije se razlikovati za više od ± 0,25 kPa od atmosferskoga tlaka.

2.3.2.   Usisni uređaj/uređaj za mjerenje obujma

Taj uređaj može imati raspon fiksnih brzina tako da osigura dovoljan protok kako bi se spriječila moguća kondenzacija vode. Rezultat se općenito dobiva održavanjem koncentracije CO2 u vreći za uzorke razrijeđenih ispušnih plinova ispod 3 % po obujmu.

2.3.3.   Mjerenje obujma

2.3.3.1.   Uređaj za mjerenje obujma mora zadržati svoju kalibracijsku točnost unutar ± 2 % u svim radnim uvjetima. Ako uređaj ne može kompenzirati varijacije u temperaturi mješavine ispušnih plinova i razrijeđenog zraka na točki mjerenja, mora se upotrijebiti izmjenjivač topline za održavanje temperature unutar ± 6 K određene radne temperature.

Ako je potrebno, može se upotrijebiti ciklonski separator za zaštitu uređaja za mjerenje obujma.

2.3.3.2.   Osjetilo temperature mora se ugraditi neposredno ispred uređaja za mjerenje obujma. To osjetilo temperature mora imati točnost i preciznost od ± 1 K i vrijeme odziva od 0,1 sekunde na 62 % dane varijacije temperature (vrijednost mjerena u silikonskom ulju).

Mjerenja tlaka moraju imati preciznost i točnost od ± 0,4 kPa tijekom ispitivanja.

Mjerenje razlike tlaka u odnosu na atmosferski tlak uzima se ispred a, ako je potrebno, i iza uređaja za mjerenje obujma.

Slika 5/1

Dijagram sustava varijabilnog razrjeđivanja za mjerenje emisija ispušnih plinova

2.3.4.   Uzorkovanje plina

Razrijeđeni ispušni plinovi

2.3.4.1.1   Uzorak razrijeđenih ispušnih plinova uzima se ispred usisnog uređaja, ali iza možebitnih uređaja za kondicioniranje.

2.3.4.1.2   Brzina protoka ne smije odstupati za više od ± 2 % od prosjeka.

2.3.4.1.3.   Brzina uzorkovanja ne smije pasti ispod 5 litara po minuti i ne smije prijeći 0,2 % brzine protoka razrijeđenih ispušnih plinova.

Zrak za razrjeđivanje

2.3.4.2.1.   Uzorak zraka za razrjeđivanje uzima se pri konstantnoj brzini protoka blizu mjesta ulaska atmosferskog zraka (nakon filtra, ako je ugrađen).

2.3.4.2.2.   Zrak ne smije biti zagađen ispušnim plinovima iz područja miješanja.

2.3.4.2.3.   Brzina uzorkovanja zraka za razrjeđivanje mora biti usporediva s onom koja se upotrebljava u slučaju razrijeđenih ispušnih plinova.

Postupci uzorkovanja

2.3.4.3.1.   Materijali upotrijebljeni za uzorkovanje moraju biti takvi da ne mijenjaju koncentraciju štetnih sastojaka.

2.3.4.3.2.   Mogu se upotrijebiti filtri za izvlačenje krutih čestica iz uzorka.

2.3.4.3.3.   Potrebne su pumpe za prijenos uzorka u vreću (vreće) s uzorcima.

2.3.4.3.4.   Ventili za kontrolu protoka i mjerači protoka potrebni su za dobivanje brzina protoka potrebnih za uzorkovanje.

2.3.4.3.5.   Spojnice nepropusne za plin koje se brzo pričvršćuju mogu se upotrijebiti između trosmjernih ventila i vreća za uzorke, pri čemu se te spojnice automatski brtve na strani vreće. Mogu se upotrijebiti i drugi sustavi za prijenos uzoraka do analizatora (trosmjerni zaustavni ventili, na primjer).

2.3.4.3.6.   Različiti ventili korišteni za usmjeravanje uzoraka plinova moraju biti tipa koji se brzo namješta i brzo djeluje.

2.3.4.4.   Skladištenje uzorka

Uzorci plinova skupljaju se u vreće uzoraka odgovarajućega kapaciteta tako da se ne smanjuje brzina uzorkovanja. Vreće moraju biti izrađene od takvog materijala koji neće promijeniti koncentraciju sintetičkih onečišćujućih plinova za više od 2 posto nakon 20 minuta.

2.4.   Dodatna jedinica za uzorkovanje za ispitivanje vozila opremljenih motorom s kompresijskim paljenjem

2.4.1.   Za razliku od uzimanja uzoraka plina kod vozila opremljenih motorima s paljenjem na svjećicu, uzorkovanje ugljikovodika i krutih čestica obavlja se u tunelu za razrjeđivanje.

2.4.2.   Radi smanjenja toplinskih gubitaka u ispušnim plinovima između ispušne cijevi i ulaza u tunel za razrjeđivanje, cijev ne može biti duža od 3,6 m ili 6,1 m ako je toplinski izolirana. Unutarnji promjer cijevi ne smije biti veći od 105 mm.

2.4.3.   Zbog turbulentnih uvjeta protoka (Reynoldsov broj > 4 000) mora se primjenjivati tunel za razrjeđivanje koji se sastoji od ravne cijevi od elektrovodljiva materijala kako bi se jamčilo da je razrijeđeni plin homogen na točkama uzorkovanja i da se uzorci sastoje od reprezentativnih plinova i krutih čestica. Tunel za razrjeđivanje mora biti najmanje 200 mm promjera i sustav se mora uzemljiti.

2.4.4.   Sustav uzorkovanja čestica sastoji se od sonde za uzorkovanje u tunelu za razrjeđivanje i dva serijski postavljena filtra. Brzodjelujući ventili nalaze se i u gornjemu i u donjemu dijelu toka dvaju filtara u smjeru protoka.

Konfiguracija sonde za uzorkovanje mora biti onakva kakva je označena na slici 5/2.

2.4.5.   Sonda za uzorkovanje krutih čestica mora se urediti kako slijedi:

Mora se ugraditi u blizini srednje linije tunela, ugrubo 10 promjera tunela niz ulaz plina te imati unutarnji promjer od najmanje 12 mm.

Udaljenost od vrška za uzorkovanje do postolja filtra mora biti najmanje pet promjera sonde, ali ne smije biti veća od 1 020 mm.

2.4.6.   Jedinica za mjerenje protoka uzorka plina sastoji se od pumpa, regulatora protoka plina i jedinica za mjerenje protoka.

2.4.7.   Sustav za uzorkovanje ugljikovodika sastoji se od grijane sonde za uzorkovanje, linije, filtra i pumpe. Sonda za uzorkovanje mora se ugraditi na istoj udaljenosti od otvora ispušnoga plina i sonde za uzorkovanje krutih čestica, tako da nijedna ne utječe na uzimanje uzoraka one druge. Mora imati najmanji unutarnji promjer od 4 mm.

2.4.8.   Svi grijani dijelovi moraju se održavati na temperaturi od 463 K (190 °C) ± 10 K sustavom grijanja.

2.4.9.   Ako nije moguće nadoknaditi varijacije u brzini protoka, mora postojati izmjenjivač topline i uređaj za nadziranje temperature kako je navedeno u stavku 2.3.3.1. kako bi osigurao da je brzina protoka u sustavu bude konstantna i te da brzina uzorkovanja u skladu s tim bude razmjerna.

3.   OPIS UREĐAJA

3.1.   Uređaj za promjenjivo razrjeđivanje volumetrijskom pumpom (PDP-CVS) (slika 5/3)

3.1.1.   Volumetrijska pumpa – uređaj za uzorkovanje konstantnog obujma (PDP-CVS) zadovoljava zahtjeve ovog Dodatka doziranjem pri konstantnoj temperaturi i tlaku kroz pumpu. Ukupni obujam mjeri se brojenjem okretaja kalibrirane volumetrijske pumpe. Razmjerni uzorak postiže se uzorkovanjem, pri čemu su pumpa, mjerač protoka i ventil za kontrolu protoka pri konstantnoj brzini protoka.

3.1.2.   Slika 5/3 shematski je nacrt tog sustava uzorkovanja. Budući da različite konfiguracije mogu proizvesti točne rezultate, točna usklađenost s nacrtom nije od ključne važnosti. Mogu se upotrebljavati dodatni sastavni dijelovi poput instrumenata, ventila, solenoida i prekidača za pružanje dodatnih podataka i usklađivanje funkcija sustava sastavnih dijelova.

Oprema za skupljanje sastoji se od:

3.1.3.1.   filtra (D) za zrak za razrjeđivanje, koji se prema potrebi može unaprijed grijati. Taj filtar mora se sastojati od aktivnoga drvenog ugljena postavljena između dva sloja papira te se upotrebljava za smanjenje i ustaljenje koncentracija ugljikovodika u atmosferskim emisijama u zraku za razrjeđivanje;

3.1.3.2.   komore za miješanje (M) u kojoj se ispušni plin i zrak miješaju homogeno;

3.1.3.3.   izmjenjivača topline (H) dovoljnog kapaciteta kako bi se osiguralo da tijekom ispitivanja temperatura mješavine zraka/ispušnoga plina mjerena na točki neposredno iznad volumetrijske pumpe bude unutar ± 6 K od predviđene radne temperature. Taj uređaj ne smije utjecati na koncentracije štetnih sastojaka u razrijeđenim plinovima uzetim naknadno za analizu;

3.1.3.4.   sustava regulacije temperature (TC), koji se upotrebljava za predgrijavanje izmjenjivača topline prije ispitivanja i za održavanje temperature tijekom ispitivanja, tako da odstupanja od predviđene radne temperature budu ograničena na 6 K;

volumetrijske pumpe (PDP pumpa), upotrijebljene za prijenos protoka konstantnog obujma mješavine zraka/ispušnoga plina; kapacitet protoka pumpe mora biti dovoljno velik da ukloni kondenzaciju vode u sustavu u svim radnim uvjetima koji nastanu tijekom ispitivanja; to se općenito osigurava uporabom volumetrijske pumpe s kapacitetom protoka:

3.1.3.5.1.   dvostruko većim od najvećega protoka ispušnoga plina koji se proizvodi ubrzanjima ciklusa vožnje, ili

dovoljnim da osigura da je koncentracija CO2 u vreći uzorka razrijeđenog ispušnog plina manja od 3 % po obujmu za benzin i dizel, manja od 2,2 % po obujmu za UNP i manja od 1,5 % po obujmu za PP:

Slika 5/2

Konfiguracija sonde za uzorkovanje krutih čestica

3.1.3.6   osjetila temperature (T1) (točnost i preciznost ± 1 K) postavljenog na točku neposredno iznad volumetrijske pumpe; mora biti postavljen tako da neprekinuto prati temperaturu mješavine razrijeđenoga ispušnog plina tijekom ispitivanja

3.1.3.7   mjerila tlaka (G1) (točnost i preciznost ± 0,4 kPa) postavljena neposredno ispred mjerila obujma, a upotrebljava se za bilježenje gradijenta tlaka između mješavine plina i atmosferskog zraka

3.1.3.8   drugog mjerila tlaka (G2) (točnost i preciznost ± 0,4 kPa) postavljena tako da se može zabilježiti različit tlak između ulaza i izlaza iz pumpe

3.1.3.9   izlaza za uzorkovanje (S1 i S2) za uzimanje konstantnih uzoraka razrijeđenog zraka i mješavine razrijeđenoga ispušnog plina/zraka

3.1.3.10.   filtra (F) za izvlačenje krutih čestica iz protoka plina sakupljenog za analizu

3.1.3.11.   pumpi (P) za skupljanje konstantnog protoka zraka za razrjeđivanje kao i razrijeđene mješavine ispušnog plina i zraka tijekom ispitivanja

3.1.3.12.   regulatora protoka (N) koji osiguravaju konstantan ujednačen protok uzoraka plina uzetih tijekom ispitivanja iz sonda za uzorkovanje S1 i S2; protok uzoraka plina mora biti takav da na kraju svakog ispitivanja količina uzoraka bude dovoljna za analizu (~10 litara po minuti)

3.1.3.13.   mjerača protoka (FL) za usklađivanje i praćenje konstantnog protoka uzoraka plina tijekom ispitivanja

3.1.3.14.   brzodjelujućih ventila (V) za odvraćanje konstantnog protoka uzoraka plina u vreće za uzorke ili vanjski odušak

3.1.3.15.   spojnih elemenata nepropusnih za plin, sa sposobnošću brzoga brtvljenja (Q) između brzodjelujućih ventila i vreća za uzorke; spoj se mora automatski zatvarati na strani vreće za uzorke; kao alternativa, mogu se upotrijebiti drugi načini prijenosa uzoraka do analizatora (trosmjerni ventili, na primjer)

3.1.3.16.   vreća (B) za skupljanje uzoraka razrijeđenoga ispušnog plina i zraka za razrjeđivanje tijekom ispitivanja; moraju biti dovoljnog kapaciteta da ne sprečavaju protok uzorka; materijal vreće mora biti takav da ne utječe na sama mjerenja i na kemijski sastav uzoraka zraka (npr.: laminirani polietilenski/poliamidni filmovi ili fluorinirani poliugljikovodici)

3.1.3.17.   digitalnoga brojila (C) za bilježenje broja okretaja koje volumetrijska pumpa izvrši tijekom ispitivanja.

3.1.4.   Dodatna oprema potrebna pri ispitivanju vozila s dizelskim motorima

Za udovoljavanje zahtjeva iz točaka 4.3.1.1.i 4.3.1.2. Priloga 4. moraju se upotrebljavati dodatni sastavni dijelovi unutar iscrtkanih crta na slici 5/3 pri ispitivanju vozila s dizelskim motorima:

Sve grijani dijelovi moraju se održavati na 463 K (190 °C) ± 10 K.

Sustav uzorkovanja krutih čestica:

3.2.   Uređaj za razrjeđivanje s Venturijevom sapnicom kritičnog protoka (CFV-CVS) (slika 5/4)

3.2.1.   Primjena Venturijeve sapnice kritičnog protoka u vezi s postupkom uzorkovanja CVS temelji se na načelima mehanike protoka za kritični protok. Promjenjiva brzina protoka mješavine razrjeđivanja i ispušnog plina održava se kao sonična brzina koja je izravno razmjerna kvadratnom korijenu temperature plina. Protok se kontinuirano prati, obračunava i integrira kroz ispitivanje.

Ako se upotrebljava dodatna Venturijeva sapnica za uzorkovanje kritičnoga protoka, osigurana je razmjernost uzetih uzoraka plina. Budući da su i tlak i temperatura jednaki na dva ulaza sapnice, obujam protoka plina odvraćenog za uzorkovanje razmjeran je ukupnom obujmu proizvedene mješavine razrijeđenoga ispušnog plina te su time zadovoljeni zahtjevi ovog Priloga.

3.2.2.   Slika 5/4 shematski je nacrt takvog sustava uzorkovanja. Budući da različite konfiguracije mogu proizvesti točne rezultate, nije od ključne važnosti točna usklađenost s nacrtom. Mogu se upotrebljavati dodatni sastavni dijelovi poput instrumenata, ventila, solenoida i prekidača kao dodatni podaci i za usklađivanje funkcija sustava sastavnih dijelova.

Oprema za skupljanje sastoji se od:

3.2.3.1.   filtra (D) za zrak za razrjeđivanje, koji se može prema potrebi unaprijed grijati: filtar se mora sastojati od aktivnoga drvenog ugljena uglavljena između slojeva papira te se mora upotrebljavati za smanjivanje i ustaljenje ugljikovodične pozadinske emisije zraka za razrjeđivanje;

3.2.3.2.   komore za miješanje (M), u kojoj se ispušni plin i zrak miješaju homogeno;

3.2.3.3.   separatora ciklona (CS) za izvlačenje krutih čestica;

3.2.3.4.   dviju sonda za uzorkovanje (S1 i S2) za uzimanje uzoraka zraka za razrjeđivanje i mješavine ispušnoga plina/zraka;

3.2.3.5.   Venturijeve sapnice kritičnoga protoka uzorka (SV), za uzimanje razmjernih uzoraka razrijeđenoga ispušnog plina na sondi za uzorkovanje S2;

3.2.3.6.   filtra (F) za izvlačenje krutih čestica iz protoka plina uzetog za analizu;

3.2.3.7.   pumpi (P) za skupljanje dijela protoka zraka i razrijeđenoga ispušnog plina u vrećama tijekom ispitivanja;

3.2.3.8.   kontrolora protoka (N) za osiguranje konstantnog protoka uzoraka plina uzetih u tijeku ispitivanja iz sonde uzoraka S1; protok uzoraka plina mora biti takav da na kraju ispitivanja količina uzoraka bude dovoljna za analizu (10 litara po minuti);

3.2.3.9.   prigušnika (PS) u liniji za uzorkovanje;

3.2.3.10.   mjerača protoka (FL) za usklađivanje i praćenje protoka uzoraka plina tijekom ispitivanja;

3.2.3.11.   brzodjelujućih solenoidnih ventila (V) za odvraćanje konstantnog protoka uzoraka plina u vreće s uzorcima ili odušak;

3.2.3.12.   spojnih elemenata nepropusnih za plin, sa sposobnošću brzoga brtvljenja (Q), između brzodjelujućih ventila i vreća za uzorke; spojevi se moraju automatski zatvarati na strani vreće s uzorcima; kao alternativa, mogu se upotrebljavati drugi načini prijenosa uzoraka do analizatora (trosmjerni zaustavni jezičci, npr.);

3.2.3.13.   vreća (B) za skupljanje uzoraka razrijeđenih ispušnih plinova i zraka za razrjeđivanje tijekom ispitivanja; moraju biti dovoljnoga kapaciteta kako ne bi sprečavali protok uzoraka; materijal vreće mora biti takav da ne utječe ni na sama mjerenja ni na kemijski sastav uzoraka plina (npr., laminirani polietilenski/poliamidni filmovi ili fluorinirani poliugljikovodici);

3.2.3.14.   mjerača pritiska (G), koji je precizan i točan unutar ± 0,4 kPa;

3.2.3.15.   osjetila temperature (T), koji je precizan i točan unutar ± 1 K i ima vrijeme odziva od 0,1 sekunde do 62 % raspona temperatura (mjereno silikonskim uljem);

mjerne Venturijeve cijevi kritičnoga protoka (MV), za mjerenje obujma protoka razrijeđenoga ispušnog plina;

Slika 5/3

Uređaj za uzorkovanje konstantnog obujma s volumetrijskom pumpom (PDP-CVS)

Slika 5/4

Uzorak konstantnog obujma s Venturijevom cijevi kritičnog protoka

3.2.3.17.   uređaja za upuhivanje (BL) dovoljnoga kapaciteta za rad s potpunim obujmom razrijeđenoga ispušnog plina

kapaciteta sustava CFV-CVS koji mora biti takav da u svim radnim uvjetima koji mogu nastati tijekom ispitivanja ne dođe do kondenzacije vode. To se općenito osigurava pomoću uređaja za upuhivanje čiji je kapacitet:

3.2.3.18.1.   dvostruko veći od najvećega protoka ispušnoga plina koji se proizvodi ubrzanjima ciklusa vožnje, ili

3.2.3.18.2.   dovoljan da bi osigurao da koncentracija CO2 u vreći s razrijeđenim ispušnim uzorkom bude manja od 3 % po obujmu.

3.2.4.   Potrebna dodatna oprema pri ispitivanju vozila s dizelskim motorima

Radi zadovoljavanja zahtjeva iz točaka 4.3.1.1. i 4.3.2. Priloga 4., moraju se upotrebljavati dodatni sastavni dijelovi prikazani unutar iscrtkanih linija slike 5/4 pri ispitivanju vozila s Dieselovim motorima:

Svi grijani sastavni dijelovi moraju se održavati na 463 K (190 °C) ± 10 K.

Ako nije moguća kompenzacija za promjenjivi protok, tada je potreban izmjenjivač topline (H) i sustav nadzora temperature (TC) opisan u stavku 2.2.3. ovog Dodatka za osiguranje konstantnog protoka kroz Venturijevu sapnicu (MV), a time i razmjernoga protoka kroz S3 sustav uzorkovanja krutih čestica:

PRILOG 4.

Dodatak 6.

METODA UMJERAVANJA OPREME

1.   UTVRĐIVANJE KRIVULJE UMJERAVANJE

1.1.   Svaki uobičajeno upotrijebljeni radni raspon umjerava se u skladu sa zahtjevima stavka 4.3.3. Priloga 4. sljedećim postupkom:

1.2.   Krivulja umjeravanja analizatora određuje se s najmanje pet umjernih točaka koje su koliko god je to moguće jednoliko raspoređene. Nazivna koncentracija plina za umjeravanje najviše koncentracije ne smije biti manja od 80 % opsega ljestvice.

1.3.   Krivulja umjeravanja izračunava se metodom najmanjih kvadrata. Ako je dobiveni stupanj polinoma veći od 3, broj umjernih točaka (zajedno s ništicom) mora biti najmanje jednak stupnju polinoma plus 2.

1.4.   Krivulja umjeravanja ne smije se razlikovati za više od 2 % od nazivne vrijednosti svakoga plina za umjeravanje.

1.5.   Crtanje krivulje umjeravanja

Iz iscrtane krivulje umjeravanja i točaka umjeravanja moguće je provjeriti je li umjeravanje pravilno provedeno. Moraju se naznačiti različiti karakteristični parametri analizatora, osobito:

1.6.   Ako se može pokazati, na način zadovoljavajući za tehničku službu, da alternativna tehnologija (npr. računalo, elektroničko upravljanje mjernim područjem itd.) može dati jednaku točnost, tada se te alternative mogu upotrebljavati.

1.7.   Ovjera umjeravanja

1.7.1.   Svako uobičajeno upotrijebljeno radno područje mora se provjeriti prije svake analize u skladu sa sljedećim postupkom:

1.7.2.   Umjeravanje se provjerava pomoću nulplina i certificiranog (etalon) plina nazivne vrijednosti unutar 80 do 95 % pretpostavljene vrijednosti koja se analizira.

1.7.3.   Ako se dobivena vrijednost ni u jednoj od dviju točaka ne razlikuje od teoretske vrijednosti za više od ± 5 % od opsega ljestvice, parametri ugađanja mogu se mijenjati. Ako to nije slučaj, mora se odrediti nova krivulja umjeravanja u skladu sa stavkom 1.

1.7.4.   Nakon ispitivanja nulplin i certificirani plin istog raspona se upotrebljavaju se za ponovnu provjeru. Analiza se smatra prihvatljivom ako je razlika između dva mjerna rezultata manja od 2 %.

2.   PROVJERA FID-a, ODZIV NA UGLJIKOVODIKE

2.1.   Optimalizacija odziva detektora

FID se mora namjestiti u skladu s tehničkim uputama proizvođača. Za optimalizaciju odziva u najuobičajenijemu radnom području treba upotrebljavati propan u zraku.

2.2.   Umjeravanje HC analizatora

Analizator treba umjeriti pomoću propana u zraku i pročišćenoga sintetičkog zraka. Vidjeti stavak 4.5.2. Priloga 4. (plinovi za umjeravanje i certifikacirani plinovi).

Utvrditi krivulju umjeravanja u skladu s opisom u stavcima od 1.1.do 1.5. ovog Dodatka.

2.3.   Faktori odziva različitih ugljikovodika i preporučene granice

Faktor odziva (Rf) određene vrste ugljikovodika omjer je očitanja FID C1 i koncentracije plina u cilindra, izražene u ppm C1.

Koncentracija ispitnog plina mora biti na takvoj razini da daje odziv od približno 80 % od punog otklona ljestvice za radni raspon. Koncentracija mora biti poznata s točnošću od ± 2 % u odnosu na normu izraženu u obujmu. Osim toga cilindar s plinom mora se pretkondicionirati na temperaturi između 293 K i 303 K (20 °C i 30 °C) u trajanju od 24 sata.

Faktori odziva utvrđuju se pri uvođenju analizatora u rad i nakon toga u glavnim servisnim razmacima. Ispitni plinovi koje treba upotrebljavati i preporučena područja faktora odziva su:

Te vrijednosti odnose se na faktor odziva (Rf) jednak 1,00 za propan i pročišćeni zrak.

2.4.   Provjera uzajamnog utjecaja kisika i preporučene granice

Faktor odziva treba odrediti u skladu s opisanim u stavku 2.3. Ispitni plin koji se upotrebljava i

preporučeno područje faktora odziva jesu:

3.   ISPITIVANJE UČINKOVITOSTI NOX PRETVARAČA

Učinkovitost pretvarača upotrijebljena za pretvaranje NO2 u NO ispituje se kako slijedi: pomoću postavke ispitivanja prikazane na slici 6/1 i postupka opisana u nastavku, učinkovitost pretvarača može se ispitati pomoću ozonatora.

3.1   Umjeriti CLA u najuobičajeniji radni raspon u skladu sa specifikacijama proizvođača pomoću nulplina i certificiranoga plina (sadržaj NO u kojemu mora iznositi oko 80 % radnog raspona, a koncentracija NO2 u mješavini plinova manje od 5 % koncentracije NO). Analizator NOx mora biti u modulu NO tako da certificirani plin ne prolazi kroz pretvarač. Treba zabilježiti pokazanu koncentraciju.

3.2.   Pomoću T nastavka kontinuirano se u protok plina dodaje kisik ili sintetički zrak dok prikazana koncentracija ne bude oko 10 % manja od pokazane koncentracije pri umjeravanju navedene u stavku 3.1. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (C). Ozonator ostaje isključen tijekom toga procesa.

3.3.   Ozonator se tada uključi tako da proizvede dovoljno ozona kako bi se koncentracija NO smanjila na 20 % (najmanja vrijednost 10 %) koncentracije pri umjeravanju navedene u stavku 3.1. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (d).

Analizator NOx zatim se prebacuje na modul NOx, što znači da mješavina plinova (koja se sastoji od NO, NO2, O2 i N2) sada prolazi kroz pretvarač. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (a).

Slika 6/1

Dijagram uređaja za učinkovitost pretvarača NOx

3.5.   Ozonator se tada isključi. Mješavina plinova opisana u stavku 3.2. prolazi kroz pretvarač u detektor. Zabilježiti pokazanu koncentraciju (b).

3.6.   Kad je ozonator isključen, protok kisika ili sintetičkog zraka također se isključuje. Očitanje NOx na analizatoru ne smije tada biti veće od 5 % iznad brojke naveden u stavku 3.1.

3.7.   Učinkovitost pretvarača NOx izračunava se na sljedeći način:

3.8.   Učinkovitost pretvarača ne smije biti manja od 95 %.