42001X0625(04)

Pravilnik br. 98 Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN/ECE) - jedinstvene odredbe koje se odnose na homologaciju glavnih svjetala za motorna vozila sa svjetlosnim izvorima s izbojem u plinu (1)

A.   ADMINISTRATIVNE ODREDBE

PODRUČJE PRIMJENE (2)

Ovaj se Pravilnik odnosi na glavna svjetla za motorna vozila sa svjetlosnim izvorima s izbojem u plinu, koja mogu imati leće od stakla ili plastičnog materijala.

1.   DEFINICIJE

Za potrebe ovog Pravilnika,

1.1.   „leća” znači krajnji vanjski dio glavnog svjetla (jedinica) koji propušta svjetlost kroz rasvjetnu površinu;

1.2.   „prevlaka” znači proizvod ili proizvode koji se u jednom ili više slojeva nanose na vanjsku površinu leće;

1.3.   „balast” znači dio za električno napajanje izvora svjetlosti s izbojem u plinu. Predmetni se balast može djelomično ili u cijelosti nalaziti unutar ili izvan glavnog svjetla;

1.4.   „prilagođeni par” znači sklop svjetiljki s istom funkcijom na lijevoj i desnoj strani vozila.

1.5.   Dodatne definicije navedene su u Pravilniku br. 48.

1.6.   Glavna svjetla različitih „tipova” su glavna svjetla koje se međusobno bitno razlikuju s obzirom na:

1.6.1.   trgovački naziv ili oznaku;

1.6.2.   svojstva optičkog sustava;

1.6.3.   dodane ili izostavljene dijelove kojima se tijekom djelovanja refleksijom, lomom svjetlosti (refrakcijom), apsorpcijom i/ili iskrivljenjem mogu mijenjati optički učinci. Međutim, ugradnja ili odstranjivanje filtara namijenjenih isključivo promjeni boje svjetlosnog snopa, a ne raspodjeli svjetlosti, ne podrazumijeva promjenu tipa;

1.6.4.   primjerenost za promet desnom stranom ili lijevom stranom kolnika ili za oba prometna sustava;

1.6.5.   vrstu proizvedenog svjetlosnog snopa (kratki svjetlosni snop, dugi svjetlosni snop ili oba);

1.6.6.   materijale od kojih se sastoje leće i premazi, ako postoje;

1.7.   „dijelovi koji propuštaju svjetlost” znači bilo koji dio glavnog svjetla koji propušta svjetlost za rasvjetu, kao što su vanjske i unutarnje leće te prevlake leće ili reflektora.

2.   ZAHTJEV ZA HOMOLOGACIJU GLAVNOG SVJETLA (3)

2.1.   Zahtjev za homologaciju podnose nositelj trgovačkog naziva ili oznake glavnog svjetla, ili njegov propisno ovlašteni zastupnik. U njemu se navodi:

2.1.1.   ima li glavno svjetlo funkciju kratkog svjetlosnog snopa, dugog svjetlosnog snopa ili obaju svjetlosnih snopova;

2.1.2.   ako glavno svjetlo daje kratki svjetlosni snop, je li projektirano za promet lijevom i desnom stranom kolnika ili isključivo za promet lijevom ili desnom stranom kolnika;

2.1.3.   ako se reflektor na glavnom svjetlu može podešavati, koji je(su) položaj(i) za ugradnju glavnog svjetla u odnosu na tlo i uzdužnu središnju ravninu vozila;

2.1.4.   maksimalni vertikalni kutovi iznad i ispod nominalnog (nominalnih) položaja koje se može postići uređajem za podešavanje;

2.1.5.   koji su izvori svjetlosti uključeni kada se koriste kombinacije različitih svjetlosnih snopova;

2.1.6.   kategorija svjetlosnog izvora s izbojem u plinu kako je navedena u Pravilniku br. 99.

2.2.   Svakom se zahtjevu prilažu:

2.2.1.   crteži u tri primjerka s pojedinostima koje su dostatne za utvrđivanje tipa (vidjeti stavke 3.2. i 4.2.). Na crtežima se moraju prikazati položaji homologacijskog broja i dodatnih simbola u odnosu na krug homologacijske oznake te glavno svjetlo u vertikalnom (poprečnom) presjeku i prednjoj projekciji s glavnim pojedinostima o optičkom oblikovanju, uključujući brazde, kada je primjereno;

2.2.2.   sažeta tehnička specifikacija uključujući izradu i tipove balasta, kada je primjereno;

2.2.3.   uzorci iz nastavka:

2.2.3.1.   za homologaciju glavnog svjetla, dva uzorka sa standardnim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu i po jedan balast za svaki tip, kada je primjereno.

2.2.4.   Za ispitivanje plastičnog materijala od kojeg su leće napravljene:

2.2.4.1.   četrnaest leća;

2.2.4.1.1.   deset leća može se zamijeniti s deset uzoraka materijala površine od najmanje 60 × 80 mm koji imaju ravnu ili izbočenu vanjsku površinu i pretežno ravnu plohu u središnjem dijelu (polumjera zakrivljenosti od najmanje 300 mm) površine od najmanje 15 × 15 mm;

2.2.4.1.2.   sve leće, odnosno uzorci materijala moraju biti proizvedeni u skladu s postupkom koji se koristi u serijskoj proizvodnji;

2.2.4.2.   reflektor na koji se leće mogu ugraditi u skladu s uputama proizvođača.

2.2.5.   Za ispitivanje otpornosti dijelova iz plastičnog materijala koji propuštaju svjetlost na UV zračenje svjetlosnog izvora s izbojem u plinu u glavnom svjetlu:

2.2.5.1.   po jedan uzorak svakog odgovarajućeg materijala koji se koristi u glavnom svjetlu ili po jedan uzorak glavnog svjetla koji ih sadrži. Svaki uzorak materijala mora imati isti izgled i površinsku obradu – ako postoji – kako je predviđeno za upotrebu u glavnom svjetlu koje treba homologirati.

2.2.5.2.   Ispitivanje otpornosti unutarnjih materijala na UV zračenje izvora svjetlosti nije potrebno provoditi ako se koriste izvori svjetlosti s izbojem u plinu s niskim UV zračenjem kako se navodi u Pravilniku XXX. (TRANS/SC.1/WP.29/GRE/R.195.) ili ako se poduzmu mjere kako bi se od UV zračenja zaštitili odgovarajući dijelovi glavnog svjetla, npr. staklenim filtrima.

2.3.   Uz materijale od kojih su izrađene leće i prevlake, ako postoje, prilaže se izvještaj o ispitivanju svojstava ovih materijala i prevlaka ako su isti već bili ispitani.

2.4.   Nadležno tijelo potvrđuje postojanje zadovoljavajućih rješenja za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje prije nego što se tip homologira.

3.   OZNAČIVANJE (4)

3.1.   Glavna svjetla za koja se podnosi zahtjev za homologaciju na leći nose čitljiv i neizbrisiv trgovački naziv ili oznaku podnositelja zahtjeva.

3.2.   Na leći i kućištu (5) nalazi se površina dostatna za homologacijsku oznaku i dodatne simbole iz stavka 4.; ove se površine naznačuju na crtežima iz stavka 2.2.1.

3.3.   Glavna svjetla projektirana za potrebe obaju prometnih sustava nose oznake koje označuju oba načina postavljanja optičkog bloka na vozilu ili izvora svjetlosti s izbojem u plinu na reflektoru; ove se oznake sastoje od slova „R/D” za promet desnom stranom kolnika i slova „L/G” za promet lijevom stranom kolnika.

3.4.   Sva svjetla mogu na svojoj površini koja emitira svjetlost imati označeno referentno središte kako je prikazano u Prilogu 6.

4.   HOMOLOGACIJA

4.1.   Općenito

4.1.1.   Ako svi uzorci tipa glavnog svjetla koji su dostavljeni u skladu sa stavkom 2. udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika, homologacija se izdaje.

4.1.2.   Glavna svjetla u skladu s ovim Pravilnikom mogu biti udružena, kombinirana ili uzajamno povezana s bilo kojim drugim uređajem (uređajima) za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju pod uvjetom da njihove pojedinačne rasvjetne funkcije time nisu umanjene.

4.1.3.   Ako udružena, kombinirana ili uzajamno povezana svjetla udovoljavaju uvjetima iz više pravilnika, može se staviti jedna međunarodna homologacijska oznaka pod uvjetom da svako od udruženih, kombiniranih ili uzajamno povezanih svjetala udovoljava odnosnim odredbama.

4.1.4.   Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Njegove prve dvije znamenke (trenutačno 00) ukazuju na niz izmjena koje uključuju najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu glavnog svjetla obuhvaćenog ovim Pravilnikom. Međutim, prilagođeni par smatra se jednim tipom.

4.1.5.   Obavijest o dodjeli, proširenju, odbijanju ili povlačenju homologacije ili konačnoj obustavi proizvodnje tipa glavnog svjetla u skladu s ovim Pravilnikom dostavlja se strankama Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca za priopćenje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

4.1.6.   Uz znak koji se propisuje stavkom 3.1., na površine iz stavka 3.2. na sva se glavna svjetla koja su u skladu s tipom homologiranim u skladu s ovim Pravilnikom stavlja homologacijska oznaka iz stavaka 4.2. i 4.3.

4.2.   Sastav homologacijske oznake

Homologacijska oznaka sastoji se od:

4.2.1.   međunarodne homologacijske oznake koja obuhvaća:

4.2.1.1.   krug u koji je upisano slovo „E” te razlikovni broj države koja je izdala homologaciju (6);

4.2.1.2.   homologacijski broj koji se propisuje stavkom 4.1.4.;

4.2.2.   dodatni simbol iz nastavka (ili više njih):

4.2.2.1.   na glavnim svjetlima koja udovoljavaju isključivo uvjetima prometa lijevom stranom kolnika, vodoravnu strelicu koja gledano sprijeda pokazuje nadesno, tj. na stranu kolnika kojom voze vozila;

4.2.2.2.   na glavnim svjetlima projektiranim za uvjete obaju prometnih sustava s mogućnošću odgovarajućeg podešavanja optičkog bloka ili izvora svjetlosti, vodoravnu strelicu s dvama vrhovima koji pokazuju nalijevo, odnosno nadesno;

4.2.2.3.   na glavnim svjetlima koja udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika isključivo s obzirom na kratki svjetlosni snop, slova „DC”;

4.2.2.4.   na glavnim svjetlima koja udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika isključivo s obzirom na dugi svjetlosni snop, slova „DR”;

4.2.2.5.   na glavnim svjetlima koja udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika i za kratki i za dugi svjetlosni snop, slova „DCR”;

4.2.2.6.   na glavnim svjetlima s plastičnom lećom, slova „PL” upisuju se uz simbole propisane stavcima 4.2.2.3. do 4.2.2.5;

4.2.2.7.   na glavnim svjetlima koja udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika s obzirom na dugi svjetlosni snop, naznaku najveće jakosti svjetlosti pomoću referentne oznake kako se definira u stavku 6.3.2.2., uz krug u koji je upisano slovo „E”.

U slučaju uzajamno povezanih glavnih svjetala, podatak o najvećoj jakosti svjetlosti dugog svjetlosnog snopa kao cjeline navodi se kako je prethodno definirano.

4.2.3.   U svim se slučajevima na potvrdi o homologaciji i obrascima za priopćenje koji se šalju državama strankama Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik navodi odnosni postupak korišten za vrijeme ispitivanja u skladu sa stavkom 1.1.1.1. Priloga 4. i dopušteni napon(i) u skladu Prilogom 4. stavkom 1.1.1.2.

U odgovarajućim se slučajevima uređaj označava na sljedeći način:

4.2.3.1.   Na glavnim svjetlima koja udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika i projektirana su tako da se kratki svjetlosni snop ne uključuje istodobno s nekom drugom svjetlosnom funkcijom s kojom se može uzajamno povezati: nakon simbola za kratki svjetlosni snop na homologacijskoj se oznaci postavlja kosa crta (/).

4.2.4.   Dvije znamenke homologacijskog broja (trenutačno 00) koje ukazuju na niz izmjena koje sadrže najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije i, prema potrebi, propisanu strelicu koja se može upisati uz prethodno navedene dodatne simbole.

4.2.5.   Oznake i simboli iz stavaka 4.2.1. i 4.2.2. moraju biti jasno čitljivi i neizbrisivi čak i kad je glavno svjetlo ugrađeno na vozilu. Ako se isto postigne pomicanjem pokretnog dijela, smatra se da je navedenom uvjetu udovoljeno.

4.3.   Rješenje homologacijske oznake

4.3.1.   Samostalna svjetla

Na slikama 1. do 9. iz Priloga 2. ovom Pravilniku navode se primjeri rješenja homologacijskih oznaka s prethodno spomenutim dodatnim simbolima.

4.3.2.   Udružena, kombinirana ili uzajamno povezana svjetla

4.3.2.1.   Kada udružena, kombinirana ili uzajamno povezana svjetla udovoljavaju uvjetima iz nekoliko pravilnika, može se staviti jedinstvena međunarodna homologacijska oznaka koja se sastoji od kruga u koji je upisano slovo „E” te razlikovnog broja države koja je izdala homologaciju i homologacijskog broja. Ova se homologacijska oznaka može staviti bilo gdje na udruženim, kombiniranim ili uzajamno povezanim svjetlima pod uvjetom da:

4.3.2.1.1.   je vidljiva nakon njihove ugradnje čak i ako je u tu svrhu potrebno pomaknuti neki pokretni dio;

4.3.2.1.2.   se niti jedan dio udruženih, kombiniranih ili uzajamno povezanih svjetala koji propušta svjetlost ne može ukloniti bez istodobnog uklanjanja homologacijske oznake.

4.3.2.2.   Identifikacijski simbol za svako svjetlo koje odgovara Pravilniku na temelju kojeg je homologacija izdana, zajedno s odgovarajućim nizom izmjena u koje su uključene najnovije glavne tehničke izmjene Pravilnika u trenutku izdavanja homologacije, a prema potrebi i propisana strelica, naznačuju se:

4.3.2.2.1.   na prikladnoj površini koja emitira svjetlost;

4.3.2.2.2.   ili u skupini tako da se svako od udruženih, kombiniranih ili uzajamno povezanih svjetala može jasno identificirati (vidjeti četiri moguća primjera na slici 10. iz Priloga 2.).

4.3.2.3.   Veličina elemenata jedinstvene homologacijske oznake ne smije biti manja od najmanje veličine za najmanje pojedinačne znakove propisane Pravilnikom na temelju kojeg je izdana homologacija.

4.3.2.4.   Homologacijski broj dodjeljuje se svakom homologiranom tipu. Ista ugovorna stranka ne smije dodijeliti isti broj drugom tipu udruženih, kombiniranih ili uzajamno povezanih svjetala obuhvaćenih ovom Uredbom.

4.3.2.5.   Na slici 10. iz Priloga 2. ovom Pravilniku navode se primjeri rješenja homologacijskih oznaka za udružena, kombinirana ili uzajamno povezana svjetla sa svim prethodno spomenutim dodatnim simbolima.

4.3.3.   Svjetla čija se leća koristi za različite tipove glavnih svjetala i koje se mogu uzajamno povezati ili udružiti s drugim svjetlima

Primjenjuju se odredbe iz stavka 4.3.2.

4.3.3.1.   Uz to, ako se koristi ista leća, ona može nositi različite homologacijske oznake koje se odnose na različite tipove glavnih svjetala ili sklopova svjetala, pod uvjetom da kućište glavnog svjetla, čak i ako se ne može odvojiti od leće, također sadrži prostor opisan u stavku 3.2. i nosi homologacijske oznake stvarnih funkcija. Ako različiti tipovi glavnih svjetala imaju isto kućište, ono može nositi različite homologacijske oznake.

4.3.3.2.   Na slici 11. iz Priloga 2. ovom Pravilniku navode se primjeri rješenja homologacijskih oznaka koje se odnose na prethodni slučaj.

B.   TEHNIČKI ZAHTJEVI ZA GLAVNA SVJETLA  (7)

5.   OPĆI ZAHTJEVI

5.1.   Svi uzorci moraju udovoljavati zahtjevima iz stavaka 6. do 8.

5.2.   Glavna svjetla izrađuju se tako da pri uobičajenoj uporabi zadrže propisana fotometrijska svojstva i dalje besprijekorno funkcioniraju unatoč vibracijama kojima mogu biti izložene.

5.2.1.   Glavna svjetla moraju biti opremljena uređajem koji omogućava njihovo namještanje na vozilu u skladu s pravilima koja se na njih odnose. Takav uređaj ne treba ugraditi na sklopove u kojima se reflektor i difuzna leća ne mogu odvojiti pod uvjetom da je upotreba takvih sklopova ograničena na vozila na kojima se glavna svjetla mogu namjestiti drugim sredstvima.

U slučaju kad su glavno svjetlo za kratki svjetlosni snop i ono za dugi svjetlosni snop, koji su opremljeni vlastitim izvorom(ima) svjetlosti, udruženi tako da čine složeni sklop, uređajem za podešavanje omogućuje se zasebno podešavanje svakog optičkog sustava. Ista se odredba odnosi na glavna svjetla koja daju svjetlosni snop prednjeg svjetla za maglu i dugi svjetlosni snop, kao i na glavna svjetla koja daju kratki svjetlosni snop i svjetlosni snop prednjeg svjetla za maglu te na glavna svjetla koja daju ova tri snopa.

5.2.2.   Navedene se odredbe, međutim, ne odnose na sklopove glavnih svjetala čiji su reflektori nerazdvojivi. Na ovaj tip sklopa primjenjuju se zahtjevi iz stavka 6.3. ovog Pravilnika.

5.3.   Kad se izmjena izvora svjetlosti s izbojem u plinu može obaviti bez alata, držač svjetla mora biti u skladu s dimenzijama iz lista s podacima IEC Publikacije 61-2 koji se odnosi na kategoriju korištenog izvora svjetlosti s izbojem u plinu. Izvor svjetlosti s izbojem u plinu mora se moći lako postaviti u glavno svjetlo.

5.4.   Glavna svjetla koja su projektirana za promet desnom stranom i lijevom stranom kolnika mogu se podesiti za promet određenom stranom kolnika prikladnim početnim podešavanjem pri ugradnji na vozilo ili ih naknadno može podesiti korisnik.

Takvo se početno ili naknadno postavljanje može, primjerice, obaviti učvršćivanjem optičkog bloka pod određenim kutom na vozilo ili izvora svjetlosti pod određenim kutom u odnosu na optički blok. U svim su slučajevima moguća samo dva različita načina postavljanja, jedan za promet desnom stranom kolnika i drugi za promet lijevom stranom kolnika, pri čemu se izvedbom unaprijed isključuje nehotično pomicanje iz jednog položaja u drugi ili postavljanje u srednji položaj. Ako se izvor svjetlosti može postaviti u dva različita položaja, dijelovi za pričvršćivanje izvora svjetlosti na reflektor moraju biti projektirani i izrađeni tako da se u oba položaja izvor svjetlosti zadrži na ispravnom mjestu s preciznošću propisanom za glavna svjetla namijenjena prometu samo jednom stranom kolnika. Sukladnost sa zahtjevima iz ovog stavka provjerava se vizualnim pregledom te, prema potrebi, probnom ugradnjom.

5.5.   Na glavnim svjetlima koja su projektirana da naizmjenično daju dugi i kratki svjetlosni snop, mehanički, elektromehanički ili drugi uređaj koji se ugrađuje u glavno svjetlo za prebacivanje s jednog svjetlosnog snopa na drugi (8), mora se izraditi tako da:

5.5.1.   uređaj bude dovoljno jak da izdrži 50 000 uključivanja bez oštećenja unatoč vibracijama kojima može biti izložen pri uobičajenoj upotrebi;

5.5.2.   se u slučaju kvara automatski prebacuje na kratki svjetlosni snop;

5.5.3.   se kratki ili dugi svjetlosni snop mogu proizvesti uvijek bez ikakve mogućnosti da mehanizam zastane između tih dvaju položaja;

5.5.4.   korisnik ne može, pomoću uobičajenih alata, mijenjati oblik ili položaj pokretnih dijelova.

5.6.   Dopunska se ispitivanja obavljaju u skladu s uvjetima iz Priloga 4. kako bi se osiguralo da se fotometrijska svojstva upotrebom pretjerano ne mijenjaju.

5.7.   Dijelovi koji propuštaju svjetlost i napravljeni su od plastičnog materijala ispituju se u skladu s uvjetima iz Priloga 5.

5.8.   Sustav glavnog svjetla i balasta ne smije proizvoditi smetnje zračenjem ili preko električnog voda koje uzrokuju loše funkcioniranje ostalih električnih/elektronskih sustava u vozilu (9).

6.   OSVJETLJENJE

6.1.   Opće odredbe

6.1.1.   Glavna se svjetla izrađuju tako da s prikladnim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu kratkim svjetlosnim snopom daju odgovarajuće osvjetljenje bez bljeska i dobro osvjetljenje pri dugom svjetlosnom snopu.

6.1.2.   Osvjetljenje koje proizvodi glavno svjetlo ispituje se pomoću okomitog zaslona postavljenog na udaljenosti od 25 m ispred glavnog svjetla i pod pravim kutovima u odnosu na njegove osi (vidjeti stavak 6.2.6. i Prilog 3. ovom Pravilniku) ili pomoću bilo kojeg postupka istovjetnog fotometrijskom postupku.

6.1.3.   Glavno svjetlo s izmjenljivim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu smatra se zadovoljavajućim ako su fotometrijski uvjeti utvrđeni u sadašnjem stavku 6. ispunjeni s jednim standardnim izvorom svjetlosti, koji izdrži najmanje 15 ciklusa starenja, u skladu sa stavkom 4. Priloga 4. Pravilniku br. 99. Svjetlosni tok navedenog izvora svjetlosti s izbojem u plinu može se razlikovati od zadanog svjetlosnog toka iz Pravilnika br. 99. U ovom se slučaju shodno tomu osvjetljenje ispravlja.

Ovaj se ispravak ne odnosi na glavna svjetla s neizmjenljivim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu ili na glavna svjetla s potpuno ili djelomično ugrađenim balastom (balastima).

6.1.4.   Dimenzije kojima se određuje položaj svjetlosnog luka unutar standardnog izvora svjetlosti s izbojem u plinu navode se u odgovarajućem listu s podacima iz Pravilnika br. 99.

6.1.5.   Sukladnost s fotometrijskim zahtjevima mora se provjeriti u skladu sa stavcima 6.2.6. ili 6.3. ovog Pravilnika. Isto također vrijedi za područje granice „svijetlo-tamno” između 3°R i 3°L (mjerni postupak za boju granice „svijetlo-tamno” upravo se razmatra).

6.1.6.   Trikromatske koordinate svjetlosnih snopova koje emitiraju glavna svjetla s neizmjenljivim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu moraju biti unutar sljedećih granica:

granica prema plavoj: x ≥ 0,310;

žutoj: x ≤ 0,500:

zelenoj: y ≤ 0,150 + 0,640x;

zelenoj: y ≤ 0,440;

ljubičastoj: y ≥ 0,050 + 0,750x;

crvenoj: y ≥ 0,382.

6.1.7.   Četiri sekunde nakon paljenja glavnog svjetla koje nije radilo 30 minuta ili više mora se postići najmanje 60 luksa u točki HV dugog svjetlosnog snopa i 10 luksa u točki 50V kratkog svjetlosnog snopa za glavna svjetla s funkcijama za dugi i kratki svjetlosni snop ili 10 luksa u točki 50V za glavna svjetla isključivo s funkcijom kratkog svjetlosnog snopa. Opskrba energijom mora biti dovoljna da se osigura brzi porast visokonaponskog impulsa.

6.2.   Odredbe u vezi s kratkim svjetlosnim snopom

6.2.1.   Kratki svjetlosni snop mora proizvesti dovoljno oštru granicu „svijetlo-tamno” da se može podesiti na odgovarajući način. Granica „svijetlo-tamno” mora biti vodoravna ravna linija na strani koja je suprotna smjeru prometa za koji je glavno svjetlo predviđeno; na drugoj strani ne smije prelaziti iznad linije HV/H2 na zaslonu 1. iz Priloga 3. ili iznad linije HV/H3/H4 na zaslonu 2. iz Priloga 3. Granica „svijetlo-tamno” koja prelazi kombinaciju ovih linija nije dopuštena ni pod kojim okolnostima.

6.2.2.   Glavno se svjetlo usmjerava tako da:

6.2.2.1.   je, u slučaju glavnih svjetala koja su projektirana za promet desnom stranom kolnika, granica „svijetlo-tamno” vodoravna na lijevoj polovici zaslona (10), a u slučaju glavnih svjetala koja su projektirana za promet lijevom stranom kolnika, granica „svijetlo-tamno” vodoravna na desnoj polovici zaslona;

6.2.2.2.   ovaj vodoravni dio granice „svijetlo-tamno” smješten je na zaslonu 25 cm ispod linije HH (vidjeti Prilog 3.). Prijelom granice „svijetlo-tamno” nalazi se na liniji VV.

6.2.3.   Kad je tako podešeno, glavno svjetlo za koje se homologacija traži isključivo za kratki svjetlosni snop mora udovoljavati samo uvjetima iz stavaka 6.2.5. i 6.2.6.; ako je predviđeno da daje kratki i dugi svjetlosni snop, treba udovoljavati uvjetima utvrđenim u stavcima 6.2.5. do 6.3.2.3. Vrijednosti navedene za područje II. u stavku 6.2.6. ne odnose se na zaslon 2. iz Priloga 3.

6.2.4.   Kada glavno svjetlo koje je tako postavljeno ne udovoljava uvjetima iz stavaka 6.2.6. i 6.3., njegovo se usmjerenje može promijeniti pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa bočno ne pomakne za više od 0,50° (= 22 cm) nadesno ili nalijevo i vertikalno do 0,2° (= 8,7 cm) gore ili dolje (11). Radi jednostavnijeg namještanja pomoću granice „svijetlo-tamno” glavno se svjetlo može djelomično prekriti kako bi se izoštrila granica „svijetlo-tamno”.

6.2.5.   Za svako glavno svjetlo s kratkim svjetlosnim snopom dopušten je samo jedan izvor svjetlosti s izbojem u plinu.

6.2.5.1.   Napon koji se primjenjuje na priključke balasta jest:

ili: 13,5 V ± 0,1 za sustave od 12 V

ili: neka druga vrijednost (vidjeti Prilog 7.)

6.2.6.   Nakon više od deset minuta od paljenja, osvjetljenje na zaslonu 1. ili 2. (ili zrcalno u odnosu na liniju VV za promet lijevom stranom kolnika) mora udovoljavati sljedećim uvjetima:

Napomena: u tablici:

Slovo L znači da su točka ili područje smješteni lijevo od linije VV.

Slovo R znači da su točka ili područje smješteni desno od linije VV.

Slovo U znači da su točka ili područje smješteni iznad linije HH.

Slovo D znači da su točka ili područje smješteni ispod linije HH.

6.3.   Odredbe za dugi svjetlosni snop

6.3.1.   U slučaju glavnog svjetla projektiranog da daje dugi i kratki svjetlosni snop, osvjetljenje koje na zaslonu proizvodi dugi svjetlosni snop mjeri se pri istoj usmjerenosti glavnog svjetla kao za mjerenja na temelju stavka 6.2.6; u slučaju glavnog svjetla koje daje samo dugi svjetlosni snop, ono se mora podesiti tako da se područje najvećeg osvjetljenja nalazi u sjecištu linija HH i VV; takvo glavno svjetlo treba udovoljavati samo uvjetima iz stavka 6.3. Ispitni naponi su isti kao u stavku 6.2.5.1.

6.3.2.   Za proizvodnju dugog svjetlosnog snopa može se koristiti nekoliko izvora svjetlosti koji se navode u Pravilniku br. 37 ili Pravilniku br. 99. Mora se udovoljiti sljedećim uvjetima:

6.3.2.1.   sjecište (HV) linija HH i VV mora se nalaziti unutar izoluksa koji predstavlja 80 % najvećeg osvjetljenja. Ovo najveće osvjetljenje koje se dalje u tekstu navodi kao Emax, treba biti između 70 i 180 luksa.

6.3.2.2.   Referentna oznaka iz stavka 4.2.2.7. izračunava se pomoću formule:

referentna oznaka = 0,208 Emax.

Ova se vrijednost zaokružuje na vrijednost: 17,5 – 20 – 25 – 27,5 – 30 – 37,5.

6.3.2.3.   Polazeći od točke HV, vodoravno nadesno i nalijevo, osvjetljenje ne smije biti manje od 40 luksa do udaljenosti od 1,125 m niti manje od 10 luksa do udaljenosti od 2,25 m.

6.4.   Vrijednosti osvjetljenja na zaslonu iz stavaka 6.2.6. do 6.3.2.3. mjere se pomoću fotoosjetila čije je djelatno područje unutar kvadrata stranice 65 mm.

6.5.   Odredbe za pokretne reflektore

6.5.1.   U svim položajima iz stavka 2.1.4. glavno svjetlo mora udovoljavati fotometrijskim uvjetima iz stavka 6.2., 6.3. ili i jednima i drugima.

6.5.2.   Dodatna se ispitivanja provode nakon što se reflektor pomoću uređaja za podešavanje glavnog svjetla zakrene vertikalno prema gore za kut iz stavka 2.1.4. ili za 2 stupnja, ovisno o tomu koji je kut manji. Glavno se svjetlo zatim ponovno preusmjerava prema dolje (pomoću goniometra), a fotometrijskim se uvjetima mora udovoljiti u sljedećim točkama:

kratki svjetlosni snop: HV i 75 R (odnosno 75 L)

dugi svjetlosni snop: Emax, HV kao postotak od Emax

Ako uređaji za podešavanje ne dopuštaju bezstupnjevito pomicanje, izabire se pozicija najbliža otklonu od 2 stupnja.

6.5.3.   Reflektor se vraća natrag u svoj nominalni kutni položaj kako je definirano u stavku 6.2.2., a goniometar se vraća u ishodišni položaj. Reflektor se pomoću uređaja za podešavanje glavnog svjetla zakrene vertikalno prema dolje za kut iz 2.1.4. ili za dva stupnja, ovisno o tomu koji je manji. Glavno se svjetlo zatim iznova usmjerava prema gore (primjerice pomoću goniometra) te se provjeravaju točke iz stavka 6.5.2.

7.   OCJENA SMETNJE (ZASLJEPLJIVANJA)

Ispituje se smetnja prouzročena kratkim svjetlosnim snopom glavnih svjetala (13).

C.   DALJNJE ADMINISTRATIVNE ODREDBE

8.   PREINAKA I PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE TIPA GLAVNOG SVJETLA

8.1.   Sve se preinake tipa glavnog svjetla, uključujući balast, prijavljuju upravnom tijelu koje je homologiralo taj tip glavnog svjetla. To tijelo može:

8.1.1.   smatrati da izvršene preinake vjerojatno neće imati značajan negativni učinak i da glavno svjetlo u svakom slučaju još uvijek udovoljava propisanim uvjetima; ili

8.1.2.   od tehničke službe odgovorne za provođenje ispitivanja zahtijevati dodatno izvješće o ispitivanju.

8.2.   Potvrda, odbijanje ili odobrenje s opisanim preinakama dostavljaju se strankama iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik u skladu s postupkom iz stavka 4.1.5.

8.3.   Nadležno tijelo pri izdavanju proširenja homologacije svakom obrascu za priopćavanje sastavljenom za takvo proširenje dodjeljuje serijski broj te o tome izvješćuje ostale stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik pomoću obrasca za priopćavanje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

9.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

9.1.   Glavna svjetla homologirana na temelju ovog Pravilnika proizvode se tako da odgovaraju homologiranom tipu udovoljavajući uvjetima iz stavka 6.

9.2.   Radi provjere sukladnosti s uvjetima iz stavka 9.1., provodi se odgovarajući nadzor proizvodnje.

9.3.   Nositelj homologacije posebno:

9.3.1.   osigurava postupke za učinkovitu kontrolu kvalitete proizvoda;

9.3.2.   ima pristup kontrolnoj opremi potrebnoj za ispitivanje sukladnosti sa svakim homologiranim tipom;

9.3.3.   osigurava bilježenje rezultata ispitivanja te dostupnost odnosne dokumentacije u razdoblju koje se utvrđuje u dogovoru s upravnom službom;

9.3.4.   analizira rezultate svih tipova ispitivanja da bi se provjerila i osigurala postojanost svojstava proizvoda uzimajući u obzir određena odstupanja u industrijskoj proizvodnji;

9.3.5.   osigurava da se za svaki tip proizvoda obave najmanje ispitivanja propisana Prilogom 8. ovom Pravilniku;

9.3.6.   osigurava, ako se pri prikupljanju uzoraka dokaže odstupanje od odnosnog tipa ispitivanja, provođenje daljnjeg uzorkovanja i ispitivanja. Poduzimaju se sve potrebne mjere kako bi se ponovo uspostavila sukladnost odgovarajuće proizvodnje.

9.4.   Nadležno tijelo koje je homologiralo tip može u bilo koje vrijeme provjeriti postupke za nadzor sukladnosti za svaku proizvodnu jedinicu.

9.4.1.   Prilikom svakog nadzora inspektoru se na uvid daju podaci o ispitivanjima i zapisnici o nadzoru proizvodnje.

9.4.2.   Inspektor može nasumce uzeti uzorke koji se ispituju u proizvođačevom laboratoriju. Najmanji se broj uzoraka može utvrditi uzimajući u obzir rezultate proizvođačevih vlastitih provjera.

9.4.3.   Pokaže li se razina kvalitete nezadovoljavajućom ili se smatra potrebnim provjeriti valjanost ispitivanja obavljenih u skladu sa stavkom 9.4.2., inspektor na temelju uvjeta iz Priloga 9. odabire uzorke koji se dostavljaju tehničkoj službi koja je vodila ispitivanja za homologaciju tipa.

9.4.4.   Nadležno tijelo može obaviti sva ispitivanja koja se propisuju ovim Pravilnikom. Ova se ispitivanja obavljaju na uzorcima odabranim nasumce u skladu s uvjetima iz Priloga 9. bez narušavanja obaveza proizvođača u pogledu isporuka.

9.4.5.   Nadležno tijelo nastoji osigurati učestalost inspekcijskog nadzora od jednog nadzora svake dvije godine. Međutim, to se utvrđuje po nahođenju nadležnog tijela i ovisi o povjerenju istog u mjere za osiguranje učinkovitog nadzora sukladnosti proizvodnje. U slučaju negativnih rezultata, nadležno tijelo osigurava poduzimanje svih potrebnih mjera za što bržu ponovnu uspostavu sukladnosti proizvodnje.

9.5.   Glavna svjetla s očitim pogreškama ne uzimaju se u obzir.

9.6.   Referentna oznaka ne uzima se u obzir.

9.7.   Mjerne točke 14. do 21. iz stavka 6.2.6. ovog Pravilnika ne uzimaju se u obzir.

10.   KAZNE ZA NESUKLADNOST PROIZVODNJE

10.1.   Homologacija koja je izdana za tip za glavnog svjetla u skladu s ovim Pravilnikom može se povući ako ne udovoljava uvjetima ili ako glavno svjetlo koje nosi homologacijsku oznaku nije u skladu s odobrenim tipom.

10.2.   Ako ugovorne stranke iz Sporazuma koje primjenjuju ovaj Pravilnik povuku homologaciju koju su prethodno odobrile, one o tome bez odlaganja obavješćuju ostale ugovorne stranke koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca za priopćenje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

11.   KONAČNA OBUSTAVA PROIZVODNJE

Ako nositelj homologacije konačno obustavi proizvodnju tipa glavnog svjetla homologiranog u skladu s ovim Pravilnikom, on o tome izvještava tijelo koje je izdalo homologaciju. Po primitku odgovarajućeg priopćenja, to tijelo o predmetu izvještava ostale stranke iz Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik putem obrasca za priopćenje koji odgovara predlošku iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

12.   NAZIVI I ADRESE TEHNIČKIH SLUŽBI ODGOVORNIH ZA PROVOĐENJE HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA I UPRAVNIH ODJELA

Stranke Sporazuma iz 1958. koje primjenjuju ovaj Pravilnik Tajništvu Ujedinjenih naroda dostavljaju nazive i adrese tehničkih službi odgovornih za provođenje homologacijskih ispitivanja te upravnih službi koje izdaju homologacije, a kojima treba poslati isprave izdane u drugim državama kojima se potvrđuje homologacija, proširenje, odbijanje ili povlačenje homologacije ili konačna obustava proizvodnje.

(1)  Pravilnik Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu objavljen u skladu s odredbama članka 4. stavka 5. Odluke Vijeća 97/836/EZ (SL L 346, 17.12.1997., str. 78.).

(2)  Odredbe ovog Pravilnika ne sprječavaju stranku Sporazuma koja primjenjuje ovaj Pravilnik da zabrani kombinaciju glavnog svjetla s ugrađenom lećom od plastičnog materijala homologiranog pod oznakom „PL” u skladu s ovim Pravilnikom s mehaničkim uređajem za čišćenje glavnog svjetla (s brisačima) na vozilima koja registrira.

(3)  Za izvore svjetlosti s izbojem u plinu vidjeti Pravilnik br. 99.

(4)  Kada su glavna svjetla projektirana isključivo za promet jednom stranom kolnika (desnom ili lijevom), nadalje se preporučuje da se područje koje se može zakloniti radi sprečavanja zasljepljivanja korisnika u državi u kojoj se promet odvija na strani kolnika suprotnoj onoj u državi za koju je projektirano glavno svjetlo trajno naznači na prednjoj leći i pojasni u priručniku za održavanje vozila. Ova oznaka, međutim, nije neophodna ako je to područje jasno vidljivo iz konstrukcije.

(5)  Ako se leća ne može odvojiti od kućišta glavnog svjetla, prostor na leći je dovoljan.

(6)  1 za Njemačku, 2 za Francusku, 3 za Italiju, 4 za Nizozemsku, 5 za Švedsku, 6 za Belgiju, 7 za Mađarsku, 8 za Republiku Češku, 9 za Španjolsku, 10 za Jugoslaviju, 11 za Ujedinjenu Kraljevinu, 12 za Austriju, 13 za Luksemburg, 14 za Švicarsku, 15 (prazno), 16 za Norvešku, 17 za Finsku, 18 za Dansku, 19 za Rumunjsku, 20 za Poljsku, 21 za Portugal, 22 za Rusku Federaciju, 23 za Grčku, 24 (prazno), 25 za Hrvatsku, 26 za Sloveniju, 27 za Slovačku, 28 za Bjelarus, 29 za Estoniju, 30 (prazno), 31 za Bosnu i Hercegovinu, 32 do 36 (prazno) i 37 za Tursku. Naredni brojevi dodjeljuju se ostalim državama kronološkim redom kojim one ratificiraju ili pristupe Sporazumu o donošenju jedinstvenih uvjeta za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije za opremu i dijelove motornih vozila, a tako dodijeljene brojeve glavni tajnik Ujedinjenih naroda dostavlja strankama Sporazuma.

(7)  Tehnički zahtjevi za izvore svjetlosti s izbojem u plinu: vidjeti Pravilnik br. 99.

(8)  Ove se odredbe ne primjenjuju na kontrolni prekidač.

(9)  Sukladnost sa zahtjevima za elektromagnetsku kompatibilnost ovisi o pojedinačnom tipu vozila.

(10)  Ispitni zaslon treba biti dovoljno širok da se može ispitati granica „svijetlo-tamno” u području od najmanje 5 ° sa svake strane linije VV.

(11)  Granica preusmjeravanja od 0,5° nadesno ili nalijevo nije nepodudarna s okomitim preusmjeravanjem prema gore ili dolje. Potonje se također ograničava odredbama stavka 6.3. Međutim, odredbe stavka 6.3. ne primjenjuju se na glavna svjetla predviđena da udovoljavaju uvjetima iz ovog Pravilnika isključivo za kratki svjetlosni snop.

(12)  Vrijednosti osvjetljenja u točakama od 14. do 19. su takve da je 14. + 15. + 16. ≥ 0,3 luksa i 17. + 18. + 19. ≥ 0,6 luksa.

(13)  Ovaj zahtjev bit će predmet preporuke nadležnom tijelu.

PRILOG 1.

Izjava

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

Izdaje (1): naziv tijela:

…

…

…

za (2): IZDAVANJE HOMOLOGACIJE

PROŠIRENJE HOMOLOGACIJE

ODBIJANJE HOMOLOGACIJE

POVLAČENJE HOMOLOGACIJE

KONAČNU OBUSTAVU PROIZVODNJE

za tip glavnog svjetla na temelju Pravilnika br. 98

Homologacijski broj … Broj proširenja …

1.   Trgovački naziv ili oznaka glavnog svjetla: …

2.   Proizvođačev naziv za tip uređaja: …

3.   Naziv i adresa proizvođača: …

4.   Naziv i adresa zastupnika proizvođača, kada je primjereno: …

5.   Podneseno za homologaciju dana: …

6.   Tehnička služba odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja: …

7.   Datum izvješća o ispitivanju: …

8.   Broj izvješća o ispitivanju: …

Kratak opis: …

9.1.   Glavno svjetlo podneseno za homologaciju tipa (3): …

9.2.   Izvor svjetlosti za kratki svjetlosni snop smije/ne smije (4) biti upaljen istodobno s izvorom svjetlosti dugog svjetlosnog snopa i/ili drugog uzajamno povezanoga glavnog svjetla.

9.3.   Nazivni napon uređaja je: …

9.4.   Kategorija (ili kategorije) izvora svjetlosti: …

9.5.   Trgovački naziv i identifikacijski broj zasebnog (zasebnih) balasta ili dijel(ov)a balasta: …

9.6.   Primjedbe (ako ih ima): …

10.   Položaj homologacijske oznake: …

11.   Razlog (razlozi) proširenja homologacije: …

12.   Homologacija izdana/proširena/odbijena/povučena (2): …

13.   Mjesto: …

14.   Datum: …

15.   Potpis: …

16.   Ovoj se izjavi prilaže popis dokumenata pohranjenih pri tehničkoj službi koja je izdala homologaciju te se isti može dobiti na zahtjev.

(1)  Razlikovni broj države koja je odobrila/proširila/odbila/povukla homologaciju (vidjeti odredbe o homologaciji u Pravilniku).

(2)  Prekrižiti nepotrebno.

(3)  Navedite odgovarajuću oznaku iz niže navedenog popisa:

(4)  Prekrižiti nepotrebno.

PRILOG 2.

Primjeri rješenja homologacijskih oznaka

Glavno svjetlo koje nosi prethodno prikazanu homologacijsku oznaku jest glavno svjetlo homologirano u Nizozemskoj (E4) pod homologacijskim brojem 2439, koje udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika u njegovom izvornom obliku (00). Kratki svjetlosni snop projektiran je isključivo za vožnju desnom stranom kolnika.

Broj 30 ukazuje na to da je najveća jakost svjetlosti dugog svjetlosnog snopa između 86 250 i 101 250 kandela.

Napomena: Homologacijski broj i dodatni simboli upisuju se uz krug i iznad ili ispod slova „E” ili pak desno ili lijevo od tog slova. Znamenke homologacijskog broja nalaze se na istoj strani u odnosu na slovo „E” te su poredane u istom smjeru.

Upotrebu rimskih brojeva za homologacijske brojeve potrebno je izbjegavati kako bi se isključila zamjena s drugim simbolima.

Glavno svjetlo s prethodno prikazanom homologacijskom oznakom jest glavno svjetlo koje udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika za kratki svjetlosni snop i dugi svjetlosni snop te je projektirano:

Glavno svjetlo s prethodno prikazanom homologacijskom oznakom jest glavno svjetlo koje udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika u njegovom izvornom obliku s izvorom svjetlosti s izbojem u plinu isključivo za kratki svjetlosni snop i ima ugrađenu leću od plastičnog materijala te je projektirano:

Glavno svjetlo s prethodno prikazanom homologacijskom oznakom jest glavno svjetlo koje udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika u njegovom izvornom obliku s izvorima svjetlosti s izbojem u plinu za dugi svjetlosni snop te je kombinirano, udruženo ili uzajamno povezano s prednjim svjetlom za maglu.

Glavno svjetlo s prethodno prikazanom homologacijskom oznakom jest glavno svjetlo koje udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika

Oznaka glavnog svjetla koje ima ugrađenu leću od plastičnog materijala i udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika

Primjeri mogućeg pojednostavnjenog označivanja udruženih, kombiniranih ili uzajamno povezanih svjetala ugrađenih na prednju stranu vozila.

Slika 10.

(Okomite i vodoravne linije daju shematski prikaz i cjelokupno rješenje svjetlosno-signalne naprave. One nisu dio homologacijske oznake.)

Napomena: Prethodna četiri primjera odgovaraju svjetlosnom uređaju s homologacijskom oznakom koja se odnosi na:

Slika 11.

Svjetlo koje je uzajamno povezano ili udruženo s glavnim svjetlom

Primjer 1.

Prethodni primjer odgovara oznaci na leći koja se koristi za različite tipove glavnih svjetala, to jest:

ili: za glavno svjetlo s kratkim svjetlosnim snopom koje je projektirano za oba prometna sustava te dugim svjetlosnim snopom najveće jakosti svjetlosti između 52 500 i 67 500 kandela (kako je naznačeno brojem 20), homologirano u Nizozemskoj (E4) u skladu s odredbama Pravilnika br. 8 kako je izmijenjeno nizom 04 izmjena, i prednje pozicijsko svjetlo homologirano u skladu s nizom 01 izmjena Pravilnika br. 7;

ili: za glavno svjetlo s kratkim svjetlosnim snopom s izbojem u plinu i dugim svjetlosnim snopom najveće jakosti svjetlosti između 86 250 i 101 250 kandela (kako je naznačeno brojem 30), projektirano za oba prometna sustava i homologirano u Nizozemskoj u skladu s uvjetima iz ovog Pravilnika u njegovom izvornom obliku, a koje se uzajamno povezuje s istim prednjim pozicijskim svjetlom kako je prethodno navedeno;

ili: za prethodno navedena glavna svjetla homologirana kao da se radi o zasebnom svjetlu.

Kućište glavnog svjetla nosi samo jedan važeći homologacijski broj, primjerice:

ili

ili

Slika 11. (slijedi)

Primjer 2.

Prethodni primjer odgovara oznaci na leći od plastičnog materijala koja se koristi u bloku od dva glavna svjetla, homologiranom u Nizozemskoj (E4) pod homologacijskim brojem 81 151, a koji se sastoji od:

glavnog svjetla s halogenim kratkim svjetlosnim snopom projektiranim za oba prometna sustava i halogenim dugim svjetlosnim snopom najveće jakosti svjetlosti između x i y kandela, koje udovoljava uvjetima iz Pravilnika br. 8 i

glavnog svjetla s dugim svjetlosnim snopom s izbojem u plinu najveće jakosti svjetlosti između w i z kandela koje udovoljava uvjetima iz ovog Pravilnika u njegovom izvornom obliku. Ukupna vrijednost najvećih jakosti svjetlosti dugih svjetlosnih snopova je između 86 250 i 101 250 kandela, kako je naznačeno brojem 30.

PRILOG 3.

Slika A: Mjerni zaslon 1.

* Nije u mjerilu.

Kratki svjetlosni snop

Dimenzije su izražene u cm na ravnom vertikalnom zaslonu postavljenom na udaljenosti od 25 m. Linije HH i VV su presjeci tog zaslona s vodoravnom i vertikalnom ravninom, koje prolaze kroz referentnu os kratkog svjetlosnog snopa, kako je izjavio podnositelj zahtjeva. Prethodnim se zaslonom opisuje kratki svjetlosni snop za promet desnom stranom kolnika. Zaslon za kratki svjetlosni snop za promet lijevom stranom kolnika zrcalna je slika u odnosu na liniju VV. Kut HVH2-HH = 15°.

Slika B: Mjerni zaslon 2.

* Nije u mjerilu.

Kratki svjetlosni snop

Dimenzije su izražene u cm na ravnom vertikalnom zaslonu postavljenom na udaljenosti 25 m. Linije HH i VV su presjeci tog zaslona s vodoravnom i vertikalnom ravninom, koje prolaze kroz referentnu os kratkog svjetlosnog snopa, kako je izjavio podnositelj zahtjeva. Prethodnim se zaslonom opisuje kratki svjetlosni snop za promet desnom stranom kolnika. Zaslon za kratki svjetlosni snop za promet lijevom stranom kolnika zrcalna je slika u odnosu na liniju VV. Kut HVH2-HH = 15°.

Slika C: Mjerne točke za vrijednosti osvjetljenja

PRILOG 4.

Ispitivanje postojanosti fotometrijskih svojstava uključenih glavnih svjetala

ISPITIVANJA CIJELIH GLAVNIH SVJETALA

Nakon što se fotometrijske vrijednosti u skladu sa zahtjevima iz ovog Pravilnika izmjere u točkama za Emax za dugi svjetlosni snop te u točkama HV, 50 R i B 50 L za kratki svjetlosni snop (ili HV, 50 L i B 50 R za glavna svjetla projektirana za promet lijevom stranom kolnika), uzorak cijeloga glavnog svjetla ispituje se glede postojanosti fotometrijskih svojstava u radu. „Cijelo glavno svjetlo” podrazumijeva cijelo svjetlo uključujući balaste i one okolne dijelove karoserije i svjetala koji bi mogli utjecati na odvođenje topline.

1.   ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKIH SVOJSTAVA

Ispitivanja se provode u suhoj i mirnoj okolini na temperaturi od 23 °C ± 5 °C, pri čemu je cijelo glavno svjetlo učvršćeno na nosaču koji predstavlja ispravnu ugradnju na vozilo.

1.1.   Čisto glavno svjetlo

Glavno svjetlo treba biti uključeno 12 sati kako je opisano u podstavku 1.1.1. te se ispituje kako je propisano podstavkom 1.1.2.

Postupak ispitivanja

Glavno svjetlo radi određeno vrijeme tako da:

1.1.1.2.   Ispitni napon

Ispitni napon za balast je 13,5 ± 0,1 volta za mrežne sustave od 12 V ili kako je drukčije određeno u zahtjevu za homologaciju. Ako su prisutna uzajamno povezana svjetla sa žarnom niti, koristi se napon koji proizvodi referentni tok.

1.1.2.   Rezultati ispitivanja

1.1.2.1.   Vizualni pregled

Kad se glavno svjetlo ustali na temperaturi okoline, leća glavnog svjetla i vanjska leća, ako postoji, čiste se čistom i vlažnom pamučnom tkaninom. Zatim se obavlja vizualni pregled pri kojem se ni na leći glavnog svjetla ni na vanjskoj leći, ako postoji, ne smiju uočiti nikakva izobličenja, iskrivljenja, pukotine ili promjene u boji.

1.1.2.2.   Fotometrijsko ispitivanje

Radi sukladnosti sa zahtjevima iz ovog Pravilnika, fotometrijske se vrijednosti provjeravaju u sljedećim točkama:

kratki svjetlosni snop: 50 R – B 50 L – HV za glavna svjetla projektirana za promet desnom stranom kolnika,

50 L – B 50 R – HV za glavna svjetla projektirana za promet lijevom stranom kolnika,

dugi svjetlosni snop: točka Emax.

Može se obaviti novo podešavanje kako bi se u obzir uzelo iskrivljenje nosača glavnog svjetla zbog topline (promjena položaja granice „svijetlo-tamno” obuhvaćena je stavkom 2. ovog Priloga).

Dopušteno odstupanje između fotometrijskih svojstava i vrijednosti izmjerenih prije ispitivanja iznosi 10 % uključujući dopuštena odstupanja od fotometrijskog postupka.

1.2.   Prljavo glavno svjetlo

Nakon provedenog ispitivanja iz podstavka 1.1., glavno se svjetlo, nakon što se pripremi kako je propisano u podstavku 1.2.1., uključuje na jedan sat kako je opisano u podstavku 1.1.1., a zatim se provjerava kako se propisuje podstavkom 1.1.2.

1.2.1.   Priprema glavnog svjetla

1.2.1.1.   Ispitna mješavina

1.2.1.1.1.   Za glavno svjetlo sa staklenom vanjskom lećom:

Mješavina vode i zagađivača koja se nanosi na glavno svjetlo sastoji se od:

Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.1.2.   Za glavno svjetlo s plastičnom vanjskom lećom:

Mješavina vode i zagađivača koja se nanosi na glavno svjetlo sastoji se od:

Mješavina ne smije biti starija od 14 dana.

1.2.1.2.   Nanošenje ispitne mješavine na glavno svjetlo

Ispitna se mješavina ravnomjerno nanosi po cijeloj površini glavnog svjetla koje emitira svjetlost i potom se suši. Ovaj se postupak ponavlja dok se vrijednost osvjetljenja ne spusti na 15 do 20 % vrijednosti izmjerenih za svaku sljedeću točku pod uvjetima iz ovog Priloga:

točka Emax pri kratkom svjetlosnom snopu/dugom svjetlosnom snopu i isključivo pri dugom svjetlosnom snopu,

1.2.1.3.   Mjerna oprema

Mjerna oprema jednaka je opremi koja se koristi tijekom homologacijskih ispitivanja glavnog svjetla. Za fotometrijsku provjeru koristi se izvor svjetlosti s izbojem u plinu koji je dostavio podnositelj zahtjeva.

2.   ISPITIVANJE PROMJENE OKOMITOG POLOŽAJA GRANICE „SVIJETLO-TAMNO” POD UTJECAJEM TOPLINE.

Ovo se ispitivanje sastoji od provjere da okomiti pomak granice „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline ne prelazi vrijednost utvrđenu za uključeni kratki svjetlosni snop. Glavno svjetlo ispitano u skladu sa stavkom 1., ispituje se u skladu sa stavkom 2.1., bez uklanjanja s ispitnog uređaja ili ponovnog podešavanja u odnosu na ispitni uređaj. Ako glavno svjetlo ima pokretni reflektor, za ispitivanje se odabire samo položaj najbliži srednjem vertikalnom kutu.

2.1.   Ispitivanje glavnih svjetala s kratkim svjetlosnim snopom

Ispitivanje se obavlja u suhoj i mirnoj okolini na temperaturi od 23 °C ± 5 °C.

Koristeći serijski proizvedeni izvor svjetlosti s izbojem u plinu koji je bio uključen najmanje 15 sati, na glavnom se svjetlu uključuje kratki svjetlosni snop bez skidanja ili ponovnog podešavanja u odnosu na ispitni uređaj (radi ovog ispitivanja napon se podešava kako je određeno u stavku 1.1.1.2.). Položaj granice „svijetlo-tamno” u vodoravnom dijelu (između crte VV i okomite linije koja prolazi točkom B 50 L za promet desnom stranom kolnika ili B 50 R za promet lijevom stranom kolnika) provjerava se tri minute (r3), odnosno 60 minuta (r60) nakon uključivanja. Predmetno mjerenje promjene položaja granice „svijetlo-tamno” obavlja se pomoću bilo kojeg postupka kojim se osigurava prihvatljiva točnost i rezultati koji se ponavljaju.

2.2.   Rezultati ispitivanja

2.2.1.   Rezultati izraženi u miliradijanima (mrad) smatraju se prihvatljivima za glavno svjetlo s kratkim svjetlosnim snopom kad apsolutna vrijednost ΔrI = (r3 – r60) zabilježena na glavnom svjetlu ne prelazi 1,0 mrad (ΔrI ≤ 1,0 mrad).

2.2.2.   Međutim, ako je ova vrijednost veća od 1,0 mrad, ali nije veća od 1,5 mrad (1,0 mrad < ΔrI ≤ 1,5 mrad), drugo se glavno svjetlo ispituje kako je predviđeno stavkom 2.1. nakon što tri puta uzastopno prođe niže opisani ciklus kako bi se ustalio položaj mehaničkih dijelova glavnog svjetla na nosaču koji predstavlja ispravnu ugradnju na vozilu:

(1)  Kada je ispitano glavno svjetlo udruženo i/ili uzajamno povezano sa signalnim svjetlima, signalna svjetla svijetle za trajanja ispitivanja. Ako se radi o svjetlu pokazivača smjera, pokazivač smjera svijetli trepćućim svjetlom s omjerom uključenog/isključenog otprilike jedan prema jedan.

(2)  Ako istodobno svijetle dva ili više izvora svjetlosti te se glavno svjetlo koristi kao trepćuće svjetlo, isto se ne smatra uobičajenom istodobnom upotrebom izvora svjetlosti.

(3)  NaCMC predstavlja natrijevu sol karboksimetilceluloze, koja se obično navodi kao CMC. NaCMC koji se koristi u mješavini zagađivača mora imati stupanj supstitucije (DS) od 0,6 do 0,7 i viskoznost od 200 do 300 cP u 2 %-tnoj otopini pri 20 °C.

(4)  Dopušteno količinsko odstupanje postoji zbog potrebe da se prljavština ispravno nanese na cijelu plastičnu leću.

(5)  Točka 50 V nalazi se 375 mm ispod točke HV na okomitoj liniji VV na zaslonu na udaljenosti od 25 m.

PRILOG 5.

Zahtjevi za svjetla s lećama od plastičnog materijala – ispitivanje leće ili uzoraka materijala te cijelih svjetala

1.   OPĆI TEHNIČKI UVJETI

1.1.   Uzorci dostavljeni u skladu sa stavkom 2.2.4. ovog Pravilnika moraju udovoljavati tehničkim uvjetima iz stavaka 2.1. do 2.5. u nastavku.

1.2.   Dva uzorka cijelih svjetala dostavljenih u skladu sa stavkom 2.2.3. ovog Pravilnika, koji sadrže plastične leće, trebaju u odnosu na materijal od kojeg je leća napravljena udovoljavati tehničkim uvjetima iz stavka 2.6. u nastavku.

1.3.   Uzorci leća od plastičnog materijala ili uzorci materijala, zajedno s reflektorom na koji se trebaju ugraditi (prema potrebi), podliježu homologacijskim ispitivanjima prema vremenskom redoslijedu navedenom u tablici A iz Dodatka 1. ovom Prilogu.

1.4.   Međutim, ako proizvođač svjetla može dokazati da je proizvod već prošao ispitivanja propisana stavcima 2.1. do 2.5. ili odgovarajuća ispitivanja u skladu s drugim Pravilnikom, ta ispitivanja ne treba ponavljati; samo su ispitivanja propisana u tablici B iz Dodatka 1. obavezna.

1.5.   Ako su glavna svjetla projektirana isključivo za ugradnju na desnoj strani ili isključivo za ugradnju na lijevoj strani, ispitivanja u skladu s ovim Prilogom mogu se izvršiti na samo jednom uzorku po izboru podnositelja zahtjeva.

2.   ISPITIVANJA

2.1.   Otpornost na temperaturne promjene

2.1.1.   Ispitivanja

Tri nova uzorka (leća) moraju proći peterostruki ciklus promjena temperature i vlažnosti u skladu sa sljedećim programom:

Prije ovog ispitivanja uzorci se najmanje četiri sata čuvaju na temperaturi od 23 °C ± 5 °C te 60 do 75 % relativne vlažnosti.

Napomena: Razdoblja od jednog sata na temperaturi od 23 °C ± 5 °C uključuju prijelazna razdoblja s jedne temperature na drugu, što je potrebno kako bi se izbjegli učinci toplinskog udara.

Fotometrijska mjerenja

2.1.2.1.   Postupak

Fotometrijska se mjerenja obavljaju na uzorcima prije i nakon ispitivanja. Ova se mjerenja provode pomoću standardnog svjetla na sljedećim točkama:

2.1.2.2.   Rezultati

Razlike između fotometrijskih vrijednosti izmjerenih na svakom uzorku prije i nakon ispitivanja ne smiju prijeći 10 % uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

2.2.   Otpornost na atmosferske i kemijske utjecaje

2.2.1.   Otpornost na atmosferske utjecaje

Tri nova uzorka (leća ili materijala) izlažu se zračenju iz izvora sa spektralnom raspodjelom energije koja odgovara raspodjeli energije crnog tijela na temperaturi između 5 500 K i 6 000 K. Između izvora i uzoraka postavljaju se odgovarajući filtri kako bi se u što većoj mjeri smanjilo zračenje valne duljine manje od 295 nm i veće od 2 500 nm. Uzorci se izlažu energetskom osvjetljenju od 1 200 W/m2 ± 200 W/m2 u takvom trajanju da je svjetlosna energija koju primaju jednaka 4 500 MJ/m2 ± 200 MJ/m2. Temperatura izmjerena unutar oklopa na crnoj ploči postavljenoj na istoj razini s uzorcima je 50 °C ± 5 °C. Kako bi se osiguralo ravnomjerno zračenje, uzorci se vrte oko izvora zračenja brzinom između 1 i 5 ± t/min-1.

Uzorci se prskaju destiliranom vodom vodljivosti manje od 1 mS/m na temperaturi od 23 °C ± 5 °C u skladu sa sljedećim ciklusom:

Otpornost na kemikalije

Po provođenju ispitivanja iz stavka 2.2.1. i mjerenja iz stavka 2.2.3.1., vanjska površina navedena tri uzorka premazuje se, kako je opisano u stavku 2.2.2.2., mješavinom iz stavka 2.2.2.1. u nastavku.

2.2.2.1.   Ispitna mješavina

Ispitna se mješavina sastoji od 61,5 % n-heptana, 12,5 % toluena, 7,5 % etil- tetraklorida, 12,5 % trikloretilena i 6 % ksilena (postotak obujma).

2.2.2.2.   Nanošenje ispitne mješavine

Komad pamučne tkanine namače se 10 sekundi (u skladu s normom ISO 105) do zasićenja u mješavini iz stavka 2.2.2.1. i drži 10 minuta na vanjskoj površini uzorka pod pritiskom od 50 N/cm2, što odgovara sili od 100 N na ispitnoj površini od 14 × 14 mm.

Tijekom tih 10 minuta tkaninu je potrebno opet namočiti u mješavini tako da sastav tekućine koja se nanosi stalno bude istovjetan propisanom sastavu ispitne mješavine. Tijekom nanošenja pritisak na uzorak može se izjednačiti kako bi se spriječilo nastajanje pukotina.

2.2.2.3.   Čišćenje

Nakon nanošenja ispitne mješavine uzorci se suše na zraku, a zatim peru otopinom iz stavka 2.3. (Otpornost na sredstva za čišćenje) pri 23 °C ± 5 °C. Uzorci se zatim pažljivo ispiru destiliranom vodom koja pri 23 °C ± 5 °C sadrži najviše 0,2 % nečistoća i nakon toga se brišu mekanom tkaninom.

2.2.3.   Rezultati

2.2.3.1.   Nakon ispitivanja otpornosti na atmosferske utjecaje na vanjskoj površini uzorka ne smije biti pukotina, ogrebotina, krhotina niti izobličenja, a srednja vrijednost promjene propuštanja svjetlosti Δt = (T2–T3)/T2, izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom iz Dodatka 2. ovom Prilogu, ne smije prijeći 0,020 (Δ tm ≤ 0,020).

2.2.3.2.   Nakon ispitivanja otpornosti na kemikalije, na uzorcima ne smije biti tragova kemijskih mrlja koje bi mogle prouzročiti promjenu raspršivanja svjetlosti čija srednja vrijednost Δdm = (T5–T4)/T2 izmjerena na trima uzorcima u skladu s postupkom iz Dodatka 2. ovom Prilogu, ne smije prijeći 0,020:

.

2.2.4.   Otpornost na zračenja izvora svjetlosti

Provodi se sljedeće ispitivanje:

Ravni uzorci svih plastičnih dijelova glavnog svjetla koji propuštaju svjetlost izlažu se svjetlu izvora svjetlosti s izbojem u plinu. Parametri tih uzoraka, poput kutova i razmaka, moraju biti isti kao u glavnom svjetlu. Ovi uzorci moraju biti iste boje i imati istu površinsku obradu (ako postoji) kao dijelovi glavnog svjetla.

Nakon 1 500 sati neprekinutog izlaganja, kolorimetrijske vrijednosti propuštene svjetlosti s novim standardnim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu moraju zadovoljavati, a na površini uzoraka ne smije biti pukotina, ogrebotina, ljuštenja ili izobličenja.

2.3.   Otpornost na sredstva za čišćenje i ugljikovodike

2.3.1.   Otpornost na sredstva za čišćenje

Vanjska površina triju uzoraka (leća ili materijala) zagrijava se do 50 °C ± 5 °C, a zatim se na pet minuta uranja u mješavinu čija se temperatura održava na 23 °C ± 5 °C i koja se sastoji od 99 dijelova destilirane vode s najviše 0,02 % nečistoća i jednog dijela alkilaril sulfonata. Na kraju ispitivanja uzorci se suše pri temperaturi od 50 °C ± 5 °C. Površina uzoraka čisti se vlažnom tkaninom.

2.3.2.   Otpornost na ugljikovodike

Vanjska se površina ovih triju uzoraka zatim jednu minutu lagano trlja pamučnom tkaninom koja je namočena u mješavini od 70 % n-heptana i 30 % toluena (postotak obujma), a nakon toga se suši na zraku.

2.3.3.   Rezultati

Nakon što su jedno za drugim provedena prethodno navedena dva ispitivanja, srednja vrijednost promjene propuštanja svjetlosti Δt = (T2–T3)/T2 izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom iz Dodatka 2. ovom Prilogu ne prelazi 0,010:

2.4.   Otpornost na mehanička oštećenja

2.4.1.   Postupak mehaničkog oštećivanja

Vanjska se površina triju novih uzoraka (leća) podvrgava ispitivanju otpornosti na mehanička oštećenja u skladu s postupkom iz Dodatka 3. ovom Prilogu.

2.4.2.   Rezultati

Nakon ovog ispitivanja, promjene:

u propuštanju svjetlosti:

i u raspršivanju svjetlosti:

mjere se u skladu s postupkom iz Dodatka 2. na površini određenoj u stavku 2.2.4. Srednja vrijednost triju uzoraka treba biti takva da je:

2.5.   Ispitivanje prijanjanja prevlaka, ako postoje

2.5.1.   Priprema uzorka

Na prevlaci leće, na površini od 20 mm × 20 mm oštricom britve ili iglom načini se rešetkasti uzorak s okom od približno 2 mm × 2 mm. Pritisak oštrice ili igle treba biti dovoljan da se zareže barem prevlaka.

2.5.2.   Opis ispitivanja

Koristi se ljepljiva vrpca sile prijanjanja od 2 N/(cm širine) ± 20 % izmjerene u standardnim uvjetima iz Dodatka 4. ovom Prilogu. Ta se ljepljiva vrpca, široka najmanje 25 mm, najmanje pet minuta pritišće na pripremljenu površinu kako je propisano u stavku 2.5.1.

Tada se kraj ljepljive vrpce optereti tako da se sila prijanjanja na odnosnu površinu izjednačuje sa silom okomitom na tu površinu. U ovoj se fazi vrpca skida stalnom brzinom od 1,5 m/s ± 0,2 m/s.

2.5.3.   Rezultati

Na površini rešetkastog uzorka ne smije biti značajnih oštećenja. Dopuštena su oštećenja na presjecima kvadrata ili na rubovima ureza pod uvjetom da oštećeno područje ne prelazi 15 % rešetkastog uzorka.

2.6.   Ispitivanja cijelih glavnih svjetala s plastičnom lećom

Otpornost površine leće na mehanička oštećenja

2.6.1.1.   Ispitivanja

Leća uzorka svjetla br. 1 podvrgava se ispitivanju iz stavka 2.4.1.

2.6.1.2.   Rezultati

Nakon ispitivanja, rezultati fotometrijskih mjerenja obavljenih na glavnom svjetlu u skladu s ovim Pravilnikom ne smiju za više od 30 % prijeći najveće vrijednosti propisane za točke B 50 L i HV niti za više od 10 % biti niže od najmanjih vrijednosti propisanih za točku 75 R (u slučaju glavnih svjetala za promet lijevom stranom kolnika uzimaju se u obzir točke B 50 R, HV i 75 L).

2.6.2.   Ispitivanje prijanjanja prevlaka, ako postoje

Leća uzorka svjetla br. 2 ispituje se u skladu sa stavkom 2.5.

Dodatak 1.

VREMENSKI REDOSLIJED HOMOLOGACIJSKIH ISPITIVANJA

A.   Ispitivanje plastičnih materijala (leća ili uzoraka materijala koji su dostavljeni u skladu sa stavkom 2.2.4. ovog Pravilnika)

B.   Ispitivanja cijelih glavnih svjetala (koja su dostavljena u skladu sa stavkom 2.2.3. ovog Pravilnika)

Dodatak 2.

POSTUPAK MJERENJA RASPRŠIVANJA I PROPUŠTANJA SVJETLOSTI

1.   OPREMA (vidjeti sliku)

Svjetlosni snop kolimatora K s pola divergencije ß/2 = 17,4 × 10-4 rd ograničava se dijafragmom DT s otvorom od 6 mm uz koji je smješten nosač uzorka.

Konvergentna bezbojna leća L2, ispravljena za sferna odstupanja, povezuje dijafragmu DT s prijemnikom R; promjer leće L2 takav je da ona ne zaklanja svjetlost koju uzorak raspršuje u stošcu s pola vršnog otvorenog kuta ß/2 = 14°.

Prstenasta dijafragma DD s kutovima α/2 = 1° i α max/2 = 12° smještena je u ravnini žarišne slike leće L2.

Neprozirni središnji dio dijafragme potreban je radi zaklanjanja svjetla koje dolazi izravno iz izvora svjetlosti. Mora postojati mogućnost da se središnji dio dijafragme sa svjetlosnog snopa ukloni tako da se isti vrati točno u svoj izvorni položaj.

Udaljenost L2 DT i žarišna duljina F2 (1) leće L2 odabiru se tako da slika DT potpuno prekriva prijemnik R.

Ako se pretpostavi da je početni upadni tok svjetlosti 1 000 jedinica, apsolutna točnost svakog očitavanja treba biti manja od 1 jedinice.

2.   MJERENJA

Očitavaju se sljedeće vrijednosti:

Slika 1.

Optička naprava za mjerenje promjena pri raspršenju i propuštanju svjetlosti

(1)  Za L2 preporuča se koristiti žarišnu duljinu od otprilike 80 mm.

Dodatak 3.

POSTUPAK ISPITIVANJA PRSKANJEM

1.   ISPITNA OPREMA

1.1.   Prskalica

Prskalica koja se koristi mora biti opremljena sapnicom promjera 1,3 mm kojom se omogućuje protok tekućine brzinom od 0,24 ± 0,02 1/minuta pri radnom tlaku od 6,0 bara – 0 bara, + 0,5 bara. Promjer lepezastog mlaza koji se dobije u ovim radnim uvjetima iznosi 170 mm ± 50 mm na površini izloženoj štetnom djelovanju koja se nalazi na udaljenosti od 380 mm ± 10 mm od sapnice.

1.2.   Ispitna mješavina

Ispitna se mješavina sastoji od:

2.   ISPITIVANJE

Vanjska se površina leće svjetla jednom ili više puta izlaže djelovanju pješčanog mlaza koji je proizveden kako je prethodno opisano. Mlaz se na površinu koja se ispituje prska gotovo okomito.

Pomoću jednog ili više uzoraka stakla, koji se kao referentni uzorci postavljaju uz leće koje se ispituju, provjerava se je li došlo do oštećenja. Mješavina se prska sve dok promjena u raspršivanju svjetlosti na uzorku ili uzorcima, izmjerena pomoću postupka iz Dodatka 2., ne bude:

Za provjeru je li cijela ispitna površina oštećena ravnomjerno može se koristiti više referentnih uzoraka.

Dodatak 4.

ISPITIVANJE PRIJANJANJA LJEPLJIVE VRPCE

1.   SVRHA

Ovim se postupkom u normiranim uvjetima može utvrditi linearna sila prijanjanja ljepljive vrpce na staklenu ploču.

2.   NAČELO

Mjerenje sile koja je neophodna za odljepljivanje ljepljive vrpce sa staklene ploče pod kutom od 90°.

3.   PROPISANI ATMOSFERSKI UVJETI

Uvjeti okoline jesu temperatura od 23 °C ± 5 °C te relativna vlažnost zraka od 65 ± 15 %.

4.   PROBNI UZORCI

Prije ispitivanja, uzorak koluta ljepljive vrpce drži se 24 sata u propisanoj atmosferi (vidjeti stavak 3.).

Iz svakog se koluta ispituje po pet probnih uzoraka dužine 400 mm. Pokusni se uzorci s koluta uzimaju nakon odstranjivanja prva tri namotaja.

5.   POSTUPAK

Ispitivanje se obavlja u atmosferskim uvjetima iz stavka 3.

Iz koluta se uzima pet probnih uzoraka dok se ljepljiva vrpca radijalno odmotava brzinom od približno 300 mm/s, a zatim se u roku od 15 sekundi koriste na sljedeći način:

Ljepljiva se vrpca postupno lijepi na staklenu ploču laganim uzdužnim pokretima prsta, bez pretjeranog pritiska, tako da između vrpce i staklene ploče ne ostane zračnih mjehurića.

Staklena ploča sa zalijepljenom vrpcom na deset se minuta ostavlja u utvrđenim atmosferskim uvjetima.

Približno 25 mm probnog uzorka odljepljuje se s ploče u ravnini okomitoj na os probnog uzorka.

Ploča se učvršćuje, a slobodni se kraj vrpce presavija prema natrag pod kutom od 90°. Sila se primjenjuje tako da linija razdvajanja između vrpce i ploče bude okomita na tu silu i okomita na ploču.

Prilikom odljepljivanja vrpca se vuče brzinom od 300 mm/s ± 30 mm/s i bilježi se potrebna sila.

6.   REZULTATI

Pet dobivenih vrijednosti reda se u niz, a kao rezultat mjerenja uzima se srednja vrijednost. Navedena se vrijednost izražava u njutnima po centimetru širine vrpce.

PRILOG 6.

Referentno središte

Ova neobavezna oznaka referentnog središta postavlja se na leći za kratki svjetlosni snop u njezinom sjecištu s referentnom osi te također na leće za duge svjetlosne snopove kada isti nisu udruženi, kombinirani ni uzajamno povezani s kratkim svjetlosnim snopom.

Gornji crtež prikazuje oznaku referentnog središta kako je projicirano na ravninu koja dodiruje leću oko središta kruga. Linije koje tvore ovu oznaku mogu biti neprekinute ili crtkane.

PRILOG 7.

Oznake napona

PRILOG 8.

Minimalni zahtjevi za postupke nadzora sukladnosti proizvodnje

1.   OPĆENITO

1.1.   U skladu s uvjetima iz ovog Pravilnika, smatra se da su uvjeti sukladnosti s mehaničkog i geometrijskog stajališta ispunjeni ako razlike ne prelaze neizbježna odstupanja u proizvodnji.

U odnosu na fotometrijska svojstva, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako prilikom ispitivanja fotometrijskih svojstava na nasumce odabranom glavnom svjetlu pri 13,5 V ± 0,1 V ili pri drugom navedenom naponu:

1.2.1.   nijedna vrijednost osvijetljenosti, ako se mjeri i ispravlja u skladu sa stavkom 1.2., u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20 % od vrijednosti koje se propisuju ovim Pravilnikom. Za vrijednosti B 50 L (ili R) i na liniji H/H2 (ili H/H3/H4) i iznad nje, najveće nepovoljno odstupanje može biti:

na liniji H/H2

(ili liniji H/H3/H4)

ili ako

1.2.2.1.   su za kratki svjetlosni snop vrijednosti propisane ovim Pravilnikom postignute u točki HV (uz dopušteno odstupanje od ± 0,2 lx) i u odnosu na taj smjer najmanje u jednoj točki svakog područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti od 25 m) omeđeno krugom polumjera 15 cm oko točaka B 50 L (ili R) (1) (uz dopušteno odstupanje + 0,1 lx), 75 R (ili L), 50 V, 25 R1, 25 L2 i u području I.;

1.2.2.2.   i ako se kod dugog svjetlosnog snopa, pri čemu se točka HV nalazi unutar izoluksa 0,75 Emax, za fotometrijske vrijednosti na svakoj mjernoj točki iz stavka 6.3. ovog Pravilnika uvažava dopušteno odstupanje od + 20 % za najveće vrijednosti i – 20 % za najmanje vrijednosti.

1.2.3.   Ako rezultati prethodnih ispitivanja ne udovoljavaju uvjetima, glavno se svjetlo može podesiti pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa bočno ne pomakne za više od 0,5° nadesno ili nalijevo i najviše do 0,2° prema gore ili dolje.

1.2.4.   Ako rezultati prethodno navedenih ispitivanja ne udovoljavaju uvjetima, ispitivanja glavnih svjetala ponavljaju se s drugim standardnim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu ili izvorom svjetlosti s izbojem u plinu i balastom, ovisno o slučaju, u skladu sa stavkom 1.2.

1.3.   Prilikom provjere promjene vertikalnog položaja granice „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline, primjenjuje se sljedeći postupak:

1.4.   Kromatske koordinate iz stavka 6.1.6. ovog Pravilnika moraju biti zadovoljene.

2.   MINIMALNI ZAHTJEVI ZA PROVJERU SUKLADNOSTI KOJU PROVODI PROIZVOĐAČ

Za svaki tip glavnog svjetla nositelj homologacijske oznake u primjerenim vremenskim razmacima obavlja najmanje ispitivanja koja se navode u nastavku. Ispitivanja se obavljaju u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

Ako se pokaže da uzorkovanje ne odgovara tipu odnosnog ispitivanja, obavlja se novo uzrokovanje i ispitivanje. Proizvođač mora poduzeti mjere kako bi osigurao sukladnost predmetne proizvodnje.

2.1.   Vrste ispitivanja

Ispitivanjima sukladnosti iz ovog Pravilnika obuhvaćaju se fotometrijska svojstva i provjera promjene okomitog položaja granice „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline.

2.2.   Postupci koji se koriste u ispitivanjima

2.2.1.   Ispitivanja se u pravilu obavljaju u skladu s postupcima koji se propisuju ovim Pravilnikom.

2.2.2.   Pri svakom ispitivanju sukladnosti koje provodi proizvođač mogu se, uz pristanak nadležnog tijela odgovornog za homologacijska ispitivanja, koristiti postupci s istovjetnim učinkom. Proizvođač je dužan dokazati da su primijenjeni postupci istovjetni onima koji se propisuju ovim Pravilnikom.

2.2.3.   Preduvjet za primjenu stavaka 2.2.1. i 2.2.2. je redovito baždarenje ispitnog uređaja i njegova korelacija s mjerenjima koja provodi nadležno tijelo.

2.2.4.   U svim su slučajevima referentni postupci oni koji se propisuju ovim Pravilnikom, a posebno u smislu upravnog nadzora i uzorkovanja.

2.3.   Vrsta uzorkovanja

Uzorci glavnih svjetala odabiru se nasumce iz proizvedene istovrsne serije. Istovrsna serija označava skup glavnih svjetala istog tipa utvrđen u skladu s proizvodnim postupcima proizvođača.

Procjenom se u pravilu obuhvaća serijska proizvodnja iz pojedinačnih tvornica. Međutim, proizvođač može objediniti podatke u vezi s istim tipom iz nekoliko tvornica pod uvjetom da one primjenjuju isti sustav kakvoće i upravljanja kakvoćom.

2.4.   Izmjerena i zabilježena fotometrička svojstva

Na uzorku glavnog svjetla provode se fotometrijska mjerenja na točkama koje se utvrđuju ovim Pravilnikom, pri čemu su očitavanja ograničena na točke Emax, HV (2), HL, HR (3) u slučaju dugog svjetlosnog snopa te na točke B 50 L (ili R) (4), HV, 50 V, 75 R (ili L) i 25 L2 (ili R2) u slučaju kratkog svjetlosnog snopa (vidjeti sliku u Prilogu 3.).

2.5.   Uvjeti kojima se uređuje prihvatljivost

Proizvođač se obvezuje provesti statističku analizu rezultata ispitivanja te u dogovoru s nadležnim tijelom utvrditi uvjete prihvatljivosti svojih proizvoda kako bi udovoljio tehničkim uvjetima utvrđenim za provjeru sukladnosti proizvoda u stavku 9.1. ovog Pravilnika. Uvjeti kojima se uređuje prihvatljivost takvi su da bi, pri stupnju pouzdanosti od 95 %, najmanja vjerojatnost prolaza nasumične provjere u skladu s Prilogom 9. (prvo uzorkovanje) iznosila 0,95.

(1)  Slova u zagradama odnose se na glavna svjetla za promet lijevom stranom kolnika.

(2)  Kad je dugi svjetlosni snop uzajamno povezan s kratkim svjetlosnim snopom, točka HV je, u slučaju dugog svjetlosnog snopa, ista mjerna točka kao za kratki svjetlosni snop.

(3)  HL i HR: točke na liniji „hh” na udaljenosti od 1,125 m na lijevo, odnosno na desno od točke HV.

(4)  Slova u zagradama odnose se na glavna svjetla za promet lijevom stranom kolnika.

PRILOG 9.

Minimalni zahtjevi za uzorkovanje koje provodi inspektor

1.   OPĆENITO

1.1.   U skladu sa zahtjevima iz ovog Pravilnika smatra se da su zahtjevi sukladnosti s mehaničkog i geometrijskog stajališta ispunjeni ako razlike, ako postoje, ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja.

U odnosu na fotometrijska svojstva, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako prilikom ispitivanja fotometrijskih svojstava na nasumce odabranom glavnom svjetlu pri 13,5 V ± 0,1 V ili pri drugom navedenom naponu:

1.2.1.   nijedna mjerena vrijednost u najnepovoljnijem slučaju ne odstupa za više od 20 % od vrijednosti propisanih ovim Pravilnikom. U području zasljepljenja najveće odstupanje smije biti:

ili ako:

1.2.2.1.   su za kratki svjetlosni snop, vrijednosti propisane ovim Pravilnikom postignute u točki HV (uz dopušteno odstupanje od + 0,2 lx) i u odnosu na taj smjer najmanje u jednoj točki svakog područja koje je na mjernom zaslonu (na udaljenosti od 25 m) omeđeno krugom polumjera 15 cm oko točaka B 50 L (ili R) (1) (uz dopušteno odstupanje od 0,1 lx), 75 R (ili L), 50 V, 25 R1, 25 L2, i u području I.;

1.2.2.2.   i ako se kod dugog svjetlosnog snopa, pri čemu se točka HV nalazi unutar izoluksa 0,75 Emax za fotometrijske vrijednosti na svakoj mjernoj točki iz stavka 6.3. ovog Pravilnika uvažava dopušteno odstupanje od + 20 % za najveće vrijednosti i – 20 % za najmanje vrijednosti. Referentna se oznaka zanemaruje.

1.2.3.   Ako rezultati prethodnih ispitivanja ne udovoljavaju uvjetima, glavno se svjetlo može podesiti pod uvjetom da se os svjetlosnog snopa bočno ne pomakne za više od 0,5° nadesno ili nalijevo i najviše do 0,2° prema gore ili dolje.

1.2.4.   Ako rezultati prethodnih ispitivanja ne udovoljavaju uvjetima, ispitivanja glavnih svjetala ponavljaju se s drugim standardnim izvorom svjetlosti s izbojem u plinu ili izvorom svjetlosti s izbojem u plinu i balastom, ovisno o slučaju, u skladu sa stavkom 1.2.

1.3.   Prilikom provjere promjene vertikalnog položaja granice „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline, primjenjuje se sljedeći postupak:

jedno od glavnih svjetala koje služi kao uzorak ispituje se u skladu s postupkom iz stavka 2.1. Priloga 4. nakon što tri puta zaredom prođe ciklus iz stavka 2.2.2. Priloga 4.;

glavno se svjetlo smatra prihvatljivim ako Δr (kako se utvrđuje u stavcima 2.1. i 2.2. Priloga 4. ovom Pravilniku) ne prelazi 1,5 mrad.

Ako ova vrijednost prelazi 1,5 mrad, ali nije veća od 2,0 mrad, ispituje se drugo glavno svjetlo te nakon ispitivanja srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti zabilježenih na oba uzorka ne smije prijeći 1,5 mrad.

1.4.   Kromatske koordinate iz stavka 6.1.6. ovog Pravilnika moraju biti zadovoljene.

2.   PRVO UZORKOVANJE

U prvom uzorkovanju nasumce se odabiru četiri glavna svjetla. Slovom A označava se prvi uzorak od dva uređaja, a slovom B drugi uzorak od dva uređaja.

Sukladnost se ne osporava.

Nakon postupka uzorkovanja prikazanog na slici 1. iz ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako odstupanja mjerenih vrijednosti za glavna svjetla u nepovoljnim smjerovima iznose:

2.1.1.1.   uzorak A

A1: jedno glavno svjetlo 0 %

jedno glavno svjetlo najviše do 20 %

A2: oba glavna svjetla više od 0 %

ali najviše do 20 %

prelazak na uzorak B

2.1.1.2.   uzorak B

B1: oba glavna svjetla 0 %

2.1.2.   ili ako su za uzorak A ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.

Sukladnost se osporava.

Nakon postupka uzorkovanja prikazanog na slici 1. iz ovog Priloga, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala osporava se te se od proizvođača zahtijeva da proizvodnju uskladi sa zahtjevima ako odstupanja mjerenih vrijednosti za glavna svijetla iznose:

2.2.1.1.   uzorak A

A3: jedno glavno svjetlo najviše do 20 %

jedno glavno svjetlo više od 20 %

ali najviše do 30 %

2.2.1.2.   uzorak B

B2: u slučaju A2 jedno glavno svjetlo više od 0 %

ali najviše do 20 %

jedno glavno svjetlo najviše do 20 %

B3: u slučaju A2 jedno glavno svjetlo 0 %

jedno glavno svjetlo više od 20 %

ali najviše do 30 %

2.2.2.   ili ako za uzorak A nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.

2.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se osporava te se primjenjuje stavak 10. ako nakon postupka uzorkovanja prikazanog na slici 1. iz ovog Priloga odstupanja mjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

2.3.1.   uzorak A

A4: jedno glavno svjetlo najviše do 20 %

jedno glavno svjetlo više od 30 %

A5: oba glavna svjetla više od 20 %

2.3.2.   uzorak B

B4: u slučaju A2 jedno glavno svjetlo više od 0 %

ali najviše do 20 %

jedno glavno svjetlo više od 20 %

B5: u slučaju A2 oba glavna svjetla više od 20 %

B6: u slučaju A2 jedno glavno svjetlo 0 %

jedno glavno svjetlo više od 30 %

2.3.3.   ili ako za uzorke A i B nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.

3.   PONOVLJENO UZORKOVANJE

U slučajevima uzoraka A3, B2 i B3 potrebno je ponoviti uzorkovanje u roku od dva mjeseca po primitku obavijesti odabirom trećeg uzorka C koji se sastoji od dvaju glavnih svjetala i četvrtog uzorka D koji se sastoji od dvaju glavnih svjetala, a koji se odabiru iz zalihe proizvedene nakon usklađivanja.

Sukladnost se ne osporava.

Nakon postupka uzorkovanja prikazanog na slici 1. iz ovog Priloga sukladnost se serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava ako odstupanja mjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

3.1.1.1   uzorak C

C1: jedno glavno svjetlo 0 %

jedno glavno svjetlo do najviše 20 %

C2: oba glavna svjetla više od 0 %

ali najviše do 20 %

prelazak na uzorak D

3.1.1.2.   uzorak D

D1: u slučaju C2 oba glavna svjetla 0 %

3.1.2.   ili ako su za uzorak C ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.

Sukladnost se osporava.

Nakon postupka uzorkovanja prikazanog na slici 1. iz ovog Priloga, sukladnost se serijski proizvedenih glavnih svjetala osporava te se od proizvođača zahtijeva da proizvodnju uskladi sa zahtjevima ako odstupanja mjerenih vrijednosti glavnih svjetala iznose:

3.2.1.1.   uzorak D

D2: u slučaju C2 jedno glavno svjetlo više od 0 %

ali najviše do 20 %

jedno glavno svjetlo najviše do 20 %

3.2.1.2.   ili ako za uzorak C nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.

3.3.   Povlačenje homologacije

Sukladnost se osporava te se primjenjuje stavak 11. ako nakon postupka uzorkovanja prikazanog na slici 1. iz ovog Priloga odstupanja mjerenih vrijednosti glavnih svjetala iznose:

3.3.1.   uzorak C

C3: jedno glavno svjetlo najviše do 20 %

jedno glavno svjetlo više od 20 %

C4: oba glavna svjetla više od 20 %

3.3.2.   uzorak D

D3: u slučaju C2

jedno glavno svjetlo 0 ili više od 0 %

jedno glavno svjetlo više od 20 %

3.3.3.   ili ako za uzorke C i D nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1.2.2.

4.   PROMJENA OKOMITOG POLOŽAJA GRANICE „SVIJETLO-TAMNO”

Za provjeru okomitog položaja granice „svijetlo-tamno” pod utjecajem topline, primjenjuje se sljedeći postupak:

jedno se od glavnih svjetala iz uzorka A nakon postupka uzorkovanja prema slici 1. iz ovog Priloga ispituje u skladu s postupkom iz stavka 2.1. Priloga 4. nakon što je tri puta zaredom prošlo ciklus iz stavka 2.2.2. Priloga 4.

Glavno se svjetlo smatra prihvatljivim ako Δr ne prelazi 1,5 mrad.

Ako ta vrijednost prelazi 1,5 mrad, ali nije veća od 2,0 mrad, ispituje se drugo glavno svjetlo iz uzorka A, nakon čega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti izmjerenih na oba uzorka ne smije prijeći 1,5 mrad.

Međutim, ako se na uzorku A ne zadovolji vrijednost od 1,5 mrad, dva glavna svjetla iz uzorka B podvrgavaju se istom postupku i vrijednost Δr za svako od njih ne smije prijeći 1,5 mrad.

Slika 1.

(1)  Slova u zagradama odnose se na glavna svjetla za promet lijevom stranom kolnika.