sastavljena na temelju članka K.3 Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pomoći i suradnji među carinskim upravama

PODSJEĆAJUĆI na potrebu jačanja obveza koje su sadržane u Konvenciji o uzajamnoj pomoći među carinskim upravama, potpisanoj u Rimu 7. rujna 1967.,

SMATRAJUĆI da su carinske uprave odgovorne na carinskom području Zajednice, a posebno na njezinim mjestima ulaska i izlaska, za sprečavanje, istraživanje i suzbijanje kaznenih djela koja su ne samo protiv pravila Zajednice, nego i protiv nacionalnih propisa, a posebno u slučajevima koji su obuhvaćeni člancima 36. i 223. Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

SMATRAJUĆI da trend u razvoju u pogledu nedozvoljenog prometa svih vrsta predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju, moralu i sigurnosti,

SMATRAJUĆI da je potrebno pravno urediti posebne oblike suradnje koji uključuju prekogranično djelovanje za sprečavanje, istraživanje i progon određenih povreda nacionalnog zakonodavstva država članica i carinskih propisa Zajednice te da se takvo prekogranično djelovanje mora uvijek provoditi u skladu s načelima zakonitosti (u skladu s odgovarajućim pravom koji se primjenjuje u državi članici kojoj je zahtjev upućen i s direktivama nadležnih tijela te države članice), supsidijarnosti (takvo se djelovanje može pokrenuti samo ako je jasno da druge, manje značajne aktivnosti nisu primjerene) i proporcionalnosti (razmjer i trajanje djelovanja trebaju se odrediti s obzirom na ozbiljnost moguće povrede),

UVJERENE da je potrebno učvrstiti suradnju među carinskim upravama utvrđivanjem postupaka prema kojima carinske uprave mogu zajednički djelovati i razmjenjivati podatke o aktivnostima nedozvoljenog prometa,

IMAJUĆI NA UMU da carinske uprave u svojem svakodnevnom radu moraju provoditi odredbe Zajednice i nacionalne odredbe te da je stoga očito potrebno osigurati da se odredbe o uzajamnoj pomoći i suradnji u oba sektora razvijaju što je više moguće usporedno,

1. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti Zajednice, države članice Europske unije jedna drugoj pružaju uzajamnu pomoć i surađuju preko svojih carinskih uprava radi:

2. Ne dovodeći u pitanje članak 3., ova Konvencija ne utječe na odredbe koje se primjenjuju u vezi s uzajamnom pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među pravosudnim tijelima, povoljnije odredbe u dvostranim ili višestranim sporazumima među državama članicama kojima se uređuje suradnja, kako je predviđeno u stavku 1., među carinskim tijelima ili drugim nadležnim tijelima država članica, ili na dogovore u istom području koji su usuglašeni na temelju jedinstvenog zakonodavstva ili posebnog sustava kojim se predviđa uzajamna primjena mjera uzajamne pomoći.

Carinske uprave primjenjuju ovu Konvenciju u granicama ovlasti koje su im dodijeljene u skladu s nacionalnim odredbama. Ni jedna odredba ove Konvencije ne može se tumačiti tako da utječe na ovlasti koje su dodijeljene carinskim upravama u skladu s nacionalnim odredbama u smislu ove Konvencije.

1. Ova Konvencija obuhvaća uzajamnu pomoć i suradnju u okviru kaznenih istraga koje se odnose na povrede nacionalnih carinskih odredaba i carinskih odredaba Zajednice, u vezi s kojima podnositelj zahtjeva ima nadležnost na temelju nacionalnih odredaba odgovarajuće države članice.

2. U slučaju kad kaznenu istragu provodi pravosudno tijelo ili kad se kaznena istraga obavlja pod vodstvom pravosudnog tijela, to tijelo odlučuje podnose li se zahtjevi za uzajamnu pomoć ili suradnju koji su povezani s tom istragom na temelju odredaba koje se primjenjuju u vezi s uzajamnom pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ili na temelju ove Konvencije.

1. Države članice određuju u svojim carinskim tijelima središnju jedinicu (koordinacijsku jedinicu). Ona je odgovorna za primanje svih zahtjeva za uzajamnu pomoć u skladu s ovom Konvencijom i za koordinaciju uzajamne pomoći, ne dovodeći u pitanje stavak 2. Jedinica je također odgovorna za suradnju s drugim tijelima uključenima u mjeru pomoći u skladu s ovom Konvencijom. Koordinacijske jedinice država članica održavaju potrebne međusobne izravne kontakte, posebno u slučajevima obuhvaćenima glavom IV.

2. Aktivnost središnjih koordinacijskih jedinica ne isključuje, posebno u slučaju hitnosti, izravnu suradnju među drugim službama carinskih tijela država članica. Radi učinkovitosti i dosljednosti, središnje koordinacijske jedinice obavješćuju se o svim djelovanjima koja uključuju takvu izravnu suradnju.

3. Ako carinsko tijelo nije, ili nije u potpunosti, nadležno za rješavanje zahtjeva, središnja koordinacijska jedinica prosljeđuje zahtjev nadležnom nacionalnom tijelu i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva.

4. Ako zahtjevu nije moguće udovoljiti zbog pravnih ili materijalnih razloga, koordinacijska jedinica vraća zahtjev podnositelju zahtjeva uz objašnjenje zašto se zahtjev nije mogao riješiti.

1. Države članice mogu između sebe sklopiti sporazume o razmjeni časnika za vezu na ograničeno ili neograničeno razdoblje i pod međusobno dogovorenim uvjetima.

3. Radi promicanja suradnje među carinskim upravama država članica, časnici za vezu mogu, uz suglasnost ili na zahtjev nadležnih tijela država članica, imati sljedeće dužnosti:

4. Države članice mogu se dvostrano ili višestrano dogovoriti o nadležnostima i smještaju časnika za vezu. Časnici za vezu mogu također zastupati interese jedne ili više država članica.

Osim ako je drukčije određeno ovom Konvencijom, službenici podnositelja zahtjeva koji se nalaze u drugoj državi članici kako bi ostvarili prava koja su utvrđena u ovoj Konvenciji u svakom trenutku su spremni predočiti pisano ovlaštenje u kojem je naveden njihov identitet i službena funkcija.

1. Radi pružanja pomoći zatražene na temelju ove glave, primatelj zahtjeva ili nadležno tijelo kojoj se primatelj zahtjeva obratio postupa kao da djeluje za vlastiti račun ili na zahtjev drugog tijela u svojoj vlastitoj državi članici. Pritom se koristi svim zakonskim ovlastima koje su mu na raspolaganju u okviru njegovog nacionalnog prava kako bi odgovorio na zahtjev.

2. Primatelj zahtjeva proširuje ovu pomoć na sve okolnosti povrede koje imaju očiti utjecaj na predmet zahtjeva za pomoć bez potrebe za dodatnim zahtjevom. U slučaju sumnje, primatelj zahtjeva prvo kontaktira podnositelja zahtjeva.

1. Zahtjevi za pomoć uvijek se podnose u pisanom obliku. Dokumenti potrebni za rješavanje takvih zahtjeva prilažu se zahtjevu.

3. Zahtjevi se podnose na službenom jeziku države članice primatelja zahtjeva ili na jeziku prihvatljivom tom tijelu.

4. Usmeni zahtjevi se prihvaćaju u slučaju kada je potrebno radi hitnosti situacije, ali se moraju potvrditi u pisanom obliku što je prije moguće.

5. Ako zahtjev ne zadovoljava formalne uvjete, primatelj zahtjeva može zatražiti da se zahtjev ispravi ili dopuni; u međuvremenu se može započeti s mjerama koje su potrebne za rješavanje zahtjeva.

6. Primatelj zahtjeva je suglasan primijeniti poseban postupak kao odgovor na zahtjev, pod uvjetom da taj postupak nije u suprotnosti sa pravnim i upravnim odredbama države članice koja je primila zahtjev.

1. Na zahtjev podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva mu dostavlja sve informacije koje mu mogu omogućiti sprečavanje, otkrivanje i progon povreda.

2. Dostavljene informacije popraćene su izvješćima i drugim dokumentima, ili njihovim ovjerenim preslikama ili izvadcima, na kojima se te informacije temelje, a koji su u posjedu primatelja zahtjeva ili su izrađeni ili pribavljeni radi rješavanja zahtjeva za informacije.

3. Prema dogovoru između podnositelja zahtjeva i primatelja zahtjeva, službenici koje je ovlastio podnositelj zahtjeva mogu, podložno iscrpnim uputama primatelja zahtjeva, dobiti informacije sukladno stavku 1. od službi države članice koja je primila zahtjev. To se primjenjuje na sve informacije dobivene iz dokumentacije kojoj osoblje tih službi ima pristup. Ti su službenici ovlašteni uzeti preslike navedene dokumentacije.

Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva što je više moguće posebno nadzire ili organizira poseban nadzor osoba u slučaju kada postoje ozbiljni razlozi za uvjerenje da su te osobe prekršile carinske odredbe Zajednice ili nacionalne carinske odredbe ili da trenutačno provode ili da su provele pripremne radnje radi izvršenja takvih povreda. Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva također nadzire mjesta, prijevozna sredstva i robu povezanu s aktivnostima koje bi mogle predstavljati povredu gore navedenih carinskih odredaba.

1. Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva obavlja ili organizira obavljanje odgovarajućih istražnih radnji o djelima koja predstavljaju, odnosno o djelima za koja podnositelj zahtjeva smatra da predstavljaju, povrede.

Primatelj zahtjeva dostavlja rezultate tih istražnih radnji podnositelju zahtjeva. Članak 10. stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis.

2. Prema dogovoru između podnositelja zahtjeva i primatelja zahtjeva, službenici koje je imenovao podnositelj zahtjeva mogu biti prisutni u istražnim radnjama iz stavka 1. Istražne radnje uvijek obavljaju službenici primatelja zahtjeva. Službenici podnositelja zahtjeva ne smiju, na vlastitu inicijativu, preuzeti ovlasti koje su dodijeljene službenicima primatelja zahtjeva. Međutim, oni imaju pristup istim prostorima i istim dokumentima kao službenici primatelja zahtjeva, putem svojeg posrednika i a samo za potrebe istražne radnje koja se provodi.

1. Na traženje podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva, u skladu s nacionalnim propisima države članice u kojoj je utemeljen, obavješćuje adresata ili organizira obavješćivanje o svim instrumentima ili odlukama koje potječu od nadležnih tijela države članice u kojoj je podnositelj zahtjeva utemeljen, a koje se odnose na primjenu ove Konvencije.

2. Zahtjevi za obavješćivanje, u kojima se navodi predmet instrumenta ili odluke o kojoj se obavješćuje, popraćeni su prijevodom na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države članice u kojoj je utemeljen primatelj zahtjeva, ne dovodeći u pitanje pravo primatelja zahtjeva da se odrekne takvog prijevoda.

Nadležna tijela države članice u kojoj je utemeljen podnositelj zahtjeva mogu u skladu s nacionalnim pravom u svrhu dokazivanja koristiti nalaze, potvrde, informacije, dokumente, ovjerene vjerne preslike i ostale isprave koje su službenici primatelja zahtjeva prikupili u skladu sa svojim nacionalnim pravom i poslali podnositelju zahtjeva u slučajevima pružanja pomoći koji su predviđeni u člancima 10. do 12.

Nadležna tijela svake države članice, kako je utvrđeno u člancima 16. i 17., podložno svim ograničenjima uvedenima nacionalnim pravom, pružaju pomoć nadležnim tijelima drugih država članica bez prethodnog zahtjeva.

Radi sprečavanja, otkrivanja i progona povreda u drugoj državi članici, nadležna tijela svake države članice:

Nadležna tijela svake države članice odmah šalju nadležnim tijelima drugih zainteresiranih država članica sve relevantne informacije o planiranim ili počinjenim povredama, a posebno informacije koje se odnose na robu uključenu u nove načine i sredstva počinjenja takvih povreda.

Nadležna tijela države članice koja prima informacije mogu u svrhu dokazivanja koristiti, u skladu s nacionalnim pravom, izvješća o nadzoru i informacije koje su službenici jedne države članice prikupili i dostavili drugoj državi članici tijekom pružanja spontane pomoći koja je predviđena u člancima 15. do 17.

1. Carinske uprave sudjeluju u prekograničnoj suradnji u skladu s ovom glavom. Međusobno si pružaju potrebnu pomoć u smislu osoblja i organizacijske potpore. U pravilu, zahtjevi za suradnju imaju oblik zahtjeva za pomoć u skladu s člankom 9. U posebnim slučajevima iz ove glave, službenici podnositelja zahtjeva mogu sudjelovati u aktivnostima na državnom području države članice koja je zahtjev primila uz dopuštenje primatelja zahtjeva.

Za koordiniranje i planiranje prekograničnih aktivnosti odgovorne su središnje koordinacijske jedinice u skladu s člankom 5.

2. Prekogranična suradnja u smislu stavka 1. dozvoljena je za sprečavanje, istraživanje i progon povreda u slučajevima:

3. Primatelj zahtjeva nije obvezan sudjelovati u posebnim oblicima suradnje iz ove glave ako oblik zatražene istrage nije dozvoljen ili nije predviđen nacionalnim pravom države članice koja je zahtjev primila. U tom slučaju, podnositelj zahtjeva ima pravo odbiti iz istog razloga odgovarajući oblik prekogranične suradnje u suprotnom slučaju, u slučaju kada primi zahtjev od strane tijela države članice koja je zahtjev primila.

4. Ako je potrebno na temelju nacionalnog prava država članica, tijela koja sudjeluje u planiranoj istrazi od svojih pravosudnih tijela traže dopuštenje. U slučaju kada dopuštenje nadležnih pravosudnih tijela podliježe određenim uvjetima i zahtjevima, tijela koja sudjeluju u istrazi osiguravaju da se ti uvjeti i zahtjevi poštuju tijekom istrage.

5. U slučaju kada službenici države članice sudjeluju u aktivnostima na državnom području druge države članice na temelju ove glave i kad svojim aktivnostima uzrokuju štetu, država članica na čijem je državnom području šteta prouzročena nadoknađuje štetu, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, na isti način kako bi to učinila da su štetu prouzročili njezini vlastiti službenici. Toj državi članici punu nadoknadu plaća država članica čiji su službenici prouzročili štetu u iznosima koje je ta država platila žrtvama ili drugim osobama ili institucijama koje na to imaju pravo.

6. Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje svojih prava prema trećim strankama i neovisno o obvezi nadoknade štete sukladno drugoj rečenici stavka 5., svaka država članica suzdržava se u slučaju predviđenom u prvoj rečenici stavka 5. od zahtjeva za nadoknadu iznosa štete koju je pretrpjela od druge države članice.

7. Informacije koje službenici dobiju tijekom prekogranične suradnje predviđene u člancima 20. do 24. nadležna tijela države članice koja prima informaciju mogu koristiti u svrhu dokazivanja, u skladu s nacionalnim pravom i podložno posebnim uvjetima koje su utvrdile nadležna tijela države u kojoj su informacije dobivene.

8. Tijekom aktivnosti iz članaka 20. do 24., službenici koji su na zadatku na državnom području druge države članice imaju jednak tretman kao službenici te države u pogledu povreda počinjenih protiv njih ili povreda koje oni počine.

1. Službenici carinske uprave jedne države članice koji u svojoj zemlji progone pojedinca koji je zatečen u trenutku izvršenja jedne od povreda iz članka 19. stavka 2., za koju je moguće izručenje, ili pojedinca koji sudjeluje u takvoj povredi, ovlašteni su nastaviti progon na državnom području druge države članice bez prethodnog odobrenja u slučaju kada, zbog posebne hitnosti situacije, nije bilo moguće obavijestiti nadležna tijela druge države članice prije ulaska na to državno područje ili kada ta tijela nisu bila u mogućnosti stići do mjesta događaja na vrijeme da poduzmu progon.

Službenici koji provode progon, najkasnije kad prijeđu granicu, kontaktiraju nadležna tijela države članice na čijem će se državnom području progon odvijati. Progon prestaje čim to zatraži država članica na čijem se državnom području odvija progon. Na zahtjev službenika koji provode progon, nadležna tijela navedene države članice zaustavljaju progonjenu osobu kako bi utvrdile njezin identitet ili je uhitile. Države članice obavješćuju depozitara o službenicima koji provode progon, a na koje se primjenjuje ova odredba; depozitar obavješćuje druge države članice.

2. Progon se provodi u skladu sa sljedećim postupcima, određenima u izjavi predviđenoj u stavku 6.:

3. Progon se provodi u skladu sa stavcima 1. i 2. na jedan od sljedećih načina, kako je određeno u izjavi koja je predviđena u stavku 6.:

5. Osoba koju su, nakon aktivnosti predviđene u stavku 2., uhitila nadležna tijela države članice na čijem se državnom području odvijao progon, može, bez obzira na svoje državljanstvo, biti zadržana radi ispitivanja. Odgovarajuća pravila nacionalnog prava primjenjuju se mutatis mutandis.

Ako osoba nije državljanin države članice na čijem je državnom području uhićena, mora biti puštena najkasnije šest sati nakon svojeg uhićenja, isključujući sate između ponoći i 9 ujutro, osim ako nadležna tijela navedene države članice nisu prethodno primila zahtjev za njezino privremeno uhićenje za potrebe bilo kojeg oblika izručenja.

6. Nakon potpisivanja ove Konvencije svaka država članica daje izjavu u kojoj utvrđuje, na temelju stavaka 2., 3. i 4., postupke za provedbu progona na svojem državnom području.

Država članica može u svakom trenutku zamijeniti svoju izjavu drugom izjavom, pod uvjetom da ta druga izjava ne ograničava opseg prve izjave.

Svaka izjava daje se nakon savjetovanja sa svakom od zainteresiranih država članica i radi dobivanja istovjetnih rješenja u tim državama.

7. Države članice mogu, na dvostranoj osnovi, proširiti opseg stavka 1. i usvojiti dodatne odredbe u provedbi ovog članka.

8. Prilikom polaganja svojih isprava o prihvaćanju ove Konvencije, država članica može dati izjavu da nije obvezana ovim člankom ili jednim njegovim dijelom. Takva se izjava može u svakom trenutku povući.

1. Službenici carinskih uprava jedne države članice koji u svojoj zemlji promatraju osobe za koje postoje ozbiljni razlozi za sumnju da sudjeluju u jednoj od povreda iz članka 19. stavka 2. ovlašteni su nastaviti svoje promatranje na državnom području druge države članice u slučaju kada je potonja odobrila prekogranično promatranje kao odgovor na ranije podneseni zahtjev za pomoć. Uz odobrenje se mogu priložiti uvjeti.

Države članice obavješćuju depozitara o službenicima na koje se primjenjuje ova odredba; depozitar obavješćuje druge države članice.

Na zahtjev, promatranje se povjerava službenicima države članice na čijem se državnom području promatranje obavlja.

Zahtjev iz prvog podstavka dostavlja se tijelu koje je odredila svaka država članica, i koje je ovlašteno dati zatraženo odobrenje ili proslijediti zahtjev.

Države članice obavješćuju depozitara o tijelu koje je određeno u tu svrhu; depozitar obavješćuje druge države članice.

2. U slučaju kada, zbog posebno hitnih razloga, nije moguće zatražiti prethodno odobrenje druge države članice, službenici koji obavljaju promatranje ovlašteni su nastaviti promatranje i preko granice osoba za koje postoje ozbiljni razlozi za sumnju da sudjeluju u jednoj od povreda iz članka 19. stavka 2., pod uvjetom da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Promatranje prestaje čim to zatraži država članica na čijem se državnom području ono odvija, a nakon obavijesti iz točke (a) ili zahtjeva iz točke (b), ili u slučaju kada odobrenje nije dobiveno pet sati nakon prelaska granice.

3. Promatranje iz stavaka 1. i 2. obavlja se samo pod sljedećim općim uvjetima:

4. Države članice mogu, na dvostranoj razini, proširiti opseg ovog članka i usvojiti dodatne mjere u njegovoj provedbi.

5. Prilikom polaganja svojih isprava o prihvaćanju ove Konvencije, država članica može dati izjavu da nije obvezana ovim člankom ili jednim njegovim dijelom. Ova se izjava može u svakom trenutku povući.

1. Svaka država članica obvezuje se osigurati da su, na zahtjev druge države članice, na njezinom državnom području dozvoljene kontrolirane isporuke u okviru kaznenih istraga koje se odnose na kaznena djela za koja je moguće izručenje.

2. Odluku o obavljanju kontroliranih isporuka u svakom pojedinačnom slučaju donose nadležna tijela države članice koja je zahtjev primila, vodeći računa o nacionalnom pravu te države.

3. Kontrolirane isporuke obavljaju se u skladu s postupcima države članice koja je zahtjev primila. Nadležnost za djelovanje i upravljanje aktivnostima imaju nadležna tijela te države članice.

Primatelj zahtjeva preuzima kontrolu nad isporukom kad roba prijeđe granicu ili na dogovorenom mjestu preuzimanja kako bi se izbjegao bilo kakav prekid nadzora. Tijekom ostatka putovanja primatelj zahtjeva osigurava da je roba pod stalnim nadzorom tako da u svakom trenutku ima mogućnost uhititi počinitelje i oduzeti robu.

4. Uz odobrenje dotičnih država članica, pošiljke o čijoj je kontroliranoj isporuci postignut dogovor mogu se zaustaviti i može im se dozvoliti nastavak puta uz neizmijenjen početni sadržaj ili se njihov sadržaj može ukloniti ili zamijeniti u potpunosti ili djelomično.

1. Na molbu podnositelja zahtjeva, primatelj zahtjeva može ovlastiti službenike carinskih uprava države članice koja je podnijela zahtjev za pomoć ili službenike koji djeluju u ime tih uprava, a koji djeluju u tajnosti pod lažnim identitetom (tajni istražitelji) da djeluju na državnom području države članice koja je zahtjev primila. Podnositelj zahtjeva podnosi zahtjev samo u slučaju kada bi bilo iznimno teško razjasniti činjenice bez upotrebe predloženih istražnih mjera. Dotični službenici ovlašteni su tijekom svojih aktivnosti prikupljati informacije i kontaktirati subjekte ili ostale s njima povezane osobe.

2. Trajanje tajnih istraga u državi članici koja je primila zahtjev je ograničeno. Priprema i nadzor istraga odvijaju se u bliskoj suradnji između odgovarajućih tijela države članice koja je primila zahtjev i države članice koja je zahtjev podnijela.

3. Uvjete pod kojima je dopuštena tajna istraga, kao i uvjete pod kojima se ona obavlja, određuje primatelj zahtjeva u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Ako se tijekom tajne istrage dođe do informacija u vezi s povredom koja nije povreda koja je obuhvaćena izvornom istragom, tada uvjete koji se odnose na uporabu tih informacija također određuje primatelj zahtjeva u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

4. Primatelj zahtjeva osigurava potrebno osoblje i tehničku potporu. On poduzima mjere za zaštitu službenika iz stavka 1. dok su aktivni u državi članici koja je primila zahtjev.

1. Međusobnim dogovorom, tijela nekoliko država članica mogu osnovati zajednički posebni istražni tim koji je osnovan u državi članici i sastoji se od službenika s odgovarajućim specijalizacijama.

3. Članstvo u timu ne daje službenicima nikakve ovlasti intervencije na državnom području druge države članice.

1. prilikom razmjene informacija, carinske uprave država članica u svakom pojedinom slučaju uzimaju u obzir zahtjeve za zaštitu osobnih podataka. One poštuju odgovarajuće odredbe Konvencije Vijeća Europe od 28. siječnja 1981. za zaštitu osoba s obzirom na automatiziranu obradu osobnih podataka. U interesu zaštite podataka, država članica može, u skladu sa stavkom 2., nametnuti uvjete u vezi s obradom osobnih podataka od strane druge države članice kojoj se osobni podaci mogu proslijediti.

2. Ne dovodeći u pitanje odredbe Konvencije o uporabi informacijske tehnologije u carinske svrhe, na osobne podatke koji se dostavljaju na temelju primjene ove Konvencije primjenjuju se sljedeće odredbe:

3. Za potrebe ovog članka, „obrada osobnih podataka” tumači se u skladu s definicijom iz članka 2. točke (b) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka. (1)

1. Sud Europskih zajednica nadležan je za odlučivanje o svim sporovima među državama članicama u vezi s tumačenjem ili primjenom ove Konvencije kad god se pokaže nemogućim da spor riješi Vijeće u roku šest mjeseci nakon što ga je Vijeću uputio jedan od članova Vijeća.

2. Sud Europskih zajednica nadležan je za odlučivanje o svim sporovima između država članica i Komisije u vezi s tumačenjem ili primjenom ove Konvencije kod kojih se pokazalo nemogućim da se riješe pregovorima. Spor se može uputiti Sudu EZ-a nakon isteka razdoblja od šest mjeseci od dana na koji je jedna od stranaka obavijestila drugu o postojanju spora.

3. Sud je nadležan, podložno uvjetima utvrđenima u stavcima 4. do 7., odlučivati o prethodnim pitanjima o tumačenju ove Konvencije.

4. Izjavom koja je dana u trenutku potpisivanja ove Konvencije ili u bilo kojem trenutku nakon toga, svaka država članica može prihvatiti nadležnost Suda Europskih zajednica da odlučuje o prethodnim pitanjima o tumačenju ove Konvencije kako je navedeno u stavku 5. točkama (a) ili (b).

6. Primjenjuju se Protokol o Statutu Suda Europskih zajednica i Poslovnik tog Suda.

7. Svaka država članica, bez obzira na to je li dala izjavu na temelju stavka 4. ili nije, ima pravo dostavljati podneske ili pisana očitovanja Sudu u slučajevima koji nastanu na temelju stavka 5.

8. Sud nije nadležan za provjeru valjanost ili proporcionalnost aktivnosti koje obavljaju nadležna tijela kaznenog progona u skladu s ovom Konvencijom niti odlučivati o izvršavanju odgovornosti koje su povjerene državama članicama, a koje se odnose na očuvanje javnog poretka i na zaštitu unutarnje sigurnosti.

Carinske uprave uzimaju u obzir, u svakom pojedinom slučaju razmjene informacija, zahtjeve vezane uz tajnost istrage. U tu svrhu država članica može nametnuti uvjete koji obuhvaćaju uporabu informacija od strane druge države članice kojoj se te informacije mogu proslijediti.

1. Ova Konvencija ne obvezuje tijela država članica da pružaju uzajamnu pomoć u slučaju kada bi takva pomoć mogla ugroziti javni poredak ili druge osnovne interese predmetne države, posebno u području zaštite podataka, ili u slučaju kada je opseg zatražene mjere, posebno u kontekstu posebnih oblika suradnje koji su predviđeni u glavi IV., očito nerazmjeran ozbiljnosti pretpostavljene povrede. U takvim se slučajevima pružanje pomoći može odbiti u cijelosti ili djelomično ili ono može biti uvjetovano poštovanjem određenih uvjeta.

1. Države članice obično se odriču svih potraživanja za nadoknadu troškova koji su nastali u provedbi ove Konvencije, izuzev troškova za naknade isplaćene stručnjacima.

2. Ako su za rješavanje zahtjeva potrebni značajni i izvanredni troškovi, ili ako će takvi troškovi biti potrebni, uključene carinske uprave se savjetuju kako bi odredile uvjete pod kojima se zahtjev rješava kao i način na koji se snose troškovi.

1. Osim kako je predviđeno u članku 20. stavku 8., članku 21. stavku 5. i članku 23. stavku 5., ova Konvencija ne podliježe nikakvim rezervama.

2. Države članice koje su već uspostavile međusobne sporazume koji obuhvaćaju pitanja uređena u glavi IV. ove Konvencije mogu izraziti rezerve na temelju stavka 1. samo u mjeri u kojoj te rezerve ne utječu na njihove obveze u skladu s tim sporazumima.

3. Prema tomu, ova Konvencija ne utječe na obveze koje proizlaze iz odredaba Konvencije od 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, a kojima se predviđa pojačana suradnja, u kontekstu odnosa među državama članicama koje su obvezane tim odredbama.

1. Ova Konvencija primjenjuje se na državna područja država članica kako je navedeno u članku 3. stavku 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (2), revidirane Aktom o uvjetima pristupanja Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske i prilagodbama ugovorâ na kojima se temelji Europska unija (3) i u Uredbi (EZ) br. 82/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996., (4) uključujući, za Saveznu Republiku Njemačku, otok Helgoland i područje Büsingen (u okviru i na temelju Ugovora od 23. studenoga 1964. između Savezne Republike Njemačke i Švicarske Konfederacije o uključivanju općine Büsingen am Hochrhein u carinsko područje Švicarske Konfederacije, ili njegova sadašnja inačica) i, za Talijansku Republiku, općine Livigno i Campione d’Italia te na teritorijalne vode, unutarnje morske vode i zračni prostor državnih područja država članica.

2. Vijeće, odlučujući jednoglasno u skladu s postupkom koji je predviđen u glavi VI. Ugovora o Europskoj uniji, može prilagoditi stavak 1. svim izmjenama odredaba prava Zajednice na koje se u njemu upućuje.

1. Ova Konvencija podliježe usvajanju od strane država članica u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim odredbama.

2. Države članice obavješćuju depozitara o dovršetku ustavnih postupaka za usvajanje ove Konvencije.

3. Ova Konvencija stupa na snagu 90 dana od obavijesti iz stavka 2. od strane države koja posljednja dovrši tu formalnost, a koja je bila članica Europske unije u trenutku kad je Vijeće donijelo Akt o sastavljanju ove Konvencije.

4. Dok ova Konvencija ne stupi na snagu, svaka država članica može prilikom davanja obavijesti iz stavka 2. ili u bilo kojem trenutku nakon toga dati izjavu da se ova Konvencija, u mjeri u kojoj se na nju odnosi, izuzev njezinog članka 23., primjenjuje na njezine odnose s državama članicama koje su dale istu izjavu. Ove izjave proizvode pravne učinke 90 dana od dana njihovog polaganja.

5. Ova Konvencija primjenjuje se samo na zahtjeve koji su podneseni nakon dana na koji ova Konvencija stupi na snagu ili nakon dana od kojeg se primjenjuje između države članice koja je zahtjev primila i države članice koja je zahtjev podnijela.

6. Na dan stupanja na snagu ove Konvencije, Konvencija o uzajamnoj pomoći među carinskim upravama od 7. rujna 1967. stavlja se izvan snage.

1. Ova Konvencija otvorena je za pristupanje svakoj državi koja postane država članica Europske unije.

2. Tekst Konvencije na jeziku države članice koja joj pristupa, kako ju je sastavilo Vijeće Europske unije, je vjerodostojan.

4. Ova Konvencija stupa na snagu s obzirom na svaku državu koja joj pristupi 90 dana od polaganja njezine isprave o pristupanju ili na dan stupanja na snagu Konvencije, ako ona nije već stupila na snagu po isteku navedenog razdoblja od 90 dana.

5. U slučaju da ova Konvencija još nije stupila na snagu u trenutku polaganja njihovih isprava o pristupanju, na države članice koje joj pristupaju primjenjuje se članak 32. stavak 4.

1. Izmjene ove Konvencije može predložiti svaka država članica koja je visoka ugovorna stranka. Svaka predložena izmjena šalje se depozitaru, koji je dostavlja Vijeću i Komisiji.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 31. stavak 2., izmjene Konvencije usvaja Vijeće, koje ih predlaže državama članicama za usvajanje u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim odredbama.

3. Izmjene usvojene u skladu sa stavkom 2. stupaju na snagu u skladu s člankom 32. stavkom 3.

2. Depozitar objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica informacije o tijeku usvajanja i pristupanja, provedbi, izjavama i rezervama, kao i sve ostale obavijesti u vezi s ovom Konvencijom.

En fe de lo cual los plenipotenciarios abajo firmantes suscriben el presente Convenio.

Til bekræftelse heraf har undertegnede befuldmægtigede underskrevet denne konvention.

Zu Urkund dessen haben die unterzeichneten Bevollmächtigten ihre Unterschrift unter dieses Übereinkommen gesetzt.

Σε πίστωση τον ανωτερω, οι υπογράφοντες πληρεξούσιοι έθεσαν την υπογραφή τους κάτω από την παρούσα σύμβαση.

In witness whereof, the undersigned Plenipotentiaries have hereunto set their hands.

En foi de quoi, les plénipotentiaires soussignés ont apposé leurs signatures au bas de la présente convention.

Dá Fhianú sin, chuir la Lánchumhachtaigh thíos-sínithe a lámh leis an gCoinbhinsiún seo.

In fede di che, i plenipotenziari sottoscritti hanno apposto le loro firme in calce alla presente convenzione.

Ten blijke waarvan de ondergetekende gevolmachtigden hun handtekening onder deze Overeenkomst hebben gesteld.

Em fé do que, os plenipotenciários abaixo-assinados apuseram as suas assinaturas no final da presente Convenção.

Tämän vakuudeksi alia mainitut täysivaltaiset edustajat ovat allekirjoittaneet tämän yleissopimuksen.

Till bekräftelse härav har undertecknade befullmäktigade ombud undertecknat denna konvention.

Hechö en Bruselas, el dieciocho de diciembre de mil novecientos noventa y siete, en un ejemplar único, en lenguas alemana, danesa, espanola, finesa, francesa, griega, inglesa, irlandesa, italiana, neerlandesa, portuguesa y sueca, cuyos textos son igualmente auténticos y que será depositado en los archivos de la Secretaría General del Consejo de la Unión Europea.

Udfærdiget i Bruxelles, den attende december nitten hundrede og syvoghalvfems, i ét eksemplar på dansk, engelsk, finsk, fransk, græsk, irsk, italiensk, nederlandsk, portugisisk, spansk, svensk og tysk, idet hver af disse tekster har samme gyldighed; de deponeres i arkiverne i Generalsekretariatet for Rådet for Den Europæiske Union.

Geschehen zu Brüssel am achtzehnten Dezember neunzehnhundertsiebenundneunzig in einer Urschrift in dänischer, deutscher, englischer, finnischer, französischer, griechischer, irischer, italienischer, niederländischer, portugiesischer, schwedischer und spanischer Sprache, wobei jeder Wortlaut gleichermaßen verbindlich ist; die Urschrift wird im Archiv des Generalsekretariats des Rates der Europäischen Union hinterlegt.

Έγινε οτις Βρυξέλλες, στις δέκαοκτώ Δεκεμβρίου χίλια εννιακόσια ενενήντα επτά, σε ένα μόνο αντίτυπο στην αγγλική, γαλλική, γερμανική, δανική, ελληνική, ιρλανδική, ισπανική, ιταλική, ολλανδική, πορτογαλική, σουηδική και φινλανδική γλώσσα·κάθε κείμενο είναι εξίσου αυθεντικό και κατατίθεται στα αρχεία της Γενικής Γραμματείας του Συμβουλίου της Ευρωπαϊκής Ένωσης.

Done at Brussels on the eighteenth day of December in the year one thousand nine hundred and ninety-seven in a single original, in the Danish, Dutch, English, Finnish, French, German, Greek, Irish, Italian, Portuguese, Spanish and Swedish languages, each text being equally authentic, such original remaining deposited in the archives of the General Secretariat of the Council of the European Union.

Fait à Bruxelles, le dix-huit décembre mil neuf cent quatre-vingt-dix-sept, en un exemplaire unique, en langues allemande, anglaise, danoise, espagnole, finnoise, française, grecque, irlandaise, italienne, néerlandaise, portugaise et suédoise, chaque texte faisant également foi, exemplaire qui est déposé dans les archives du Secrétariat général du Conseil de l'Union européenne.

Arna dhéanamh sa Bhruiséil ar an ochtú là déag de Nollaig sa bhliain míle naoi gcéad nócha a seacht, i scríbhinn bhunaidh amháin sa Bhéarla, sa Danmhairgis, san Fhionlainnis, sa Fhraincis, sa Ghaeilge, sa Ghearmáinis, sa Ghréigis, san lodáilis, san Ollainnis, sa Phortaingéilis, sa Spáinnis agus sa tSualainnis agus comhúdarás ag na téacsanna i ngach ceann de na teangacha sin; déanfar an scríbhinn bhunaidh sin a thaisceadh i gcartlann Ardrúnaíocht Chomhairle an Aontais Eorpaigh.

Fatto a Bruxelles, addì diciotto dicembre millenovecentonovantasette, in un unico esemplare, in lingua danese, finlandese, francese, greca, inglese, irlandese, italiana, portoghese, spagnola, svedese e tedesca, ciascun testo facente ugualmente fede, e depositato negli archivi del Segretariato generale del Consiglio dell'Unione europea.

Gedaan te Brüssel, de achttiende december negentienhonderd zevenennegentig, in één exemplaar, in de Deense, de Duitse, de Engelse, de Finse, de Franse, de Griekse, de Ierse, de Italiaanse, de Nederlandse, de Portugese, de Spaanse en de Zweedse taal, zijnde alle teksten gelijkelijk authentiek, dat wordt neergelegd in het archief van het Secretariaat-generaal van de Raad van de Europese Unie.

Feito em Bruxelas, em dezoito de Dezembro de mil novecentos e noventa e sete em exemplar único, nas línguas alemã, dinamarquesa, espanhola, finlandesa, francesa, grega, inglesa, irlandesa, italiana, neerlandesa, portuguesa e sueca, fazendo igualmente fé todos os textos, depositado nos archives do Secretariado-Geral do Conselho da União Europeia.

Tehty Brysselissä kahdeksantenatoista päivänä joulukuuta vuonna tuhatyhdeksänsataayhdeksänkymmentäseitsemän englannin, espanjan, hollannin, iirin, italian, kreikan, portugalin, ranskan, ruotsin, saksan, suomen ja tanskan kielellä yhtenä alkuperäiskappaleena, joka talletetaan Euroopan unionin neuvoston pääsihteeristön arkistoon ja jonka jokainen teksti on yhtä todistusvoimainen.

Som skedde i Bryssel den artonde december nittonhundranittiosju i ett enda exemplar på danska, engelska, finska, franska, grekiska, iriska, italienska, nederländska, portugisiska, spanska, svenska och tyska språken, vilka samtliga texter är lika giltiga, vilket skall deponeras i arkivet vid generalsekretariatet vid Europeiska unionens råd.

Pour le gouvernement du royaume de Belgique

Voor de Regering van het Koninkrijk België

Für die Regierung des Königreichs Belgien

For regeringen for Kongeriget Danmark

Für die Regierung der Bundesrepublik Deutschland

Για την κυβέρνηση Ελληνικής Δημοκρατίας

Por el gobierno del Reino de España

Pour le gouvernement de la République française

Thar ceann Rialtas na hÉireann

For the Government of Ireland

Per il governo della Repubblica italiana

Pour le gouvernement du grand-duché de Luxembourg

Voor de regering van het Koninkrijk der Nederlanden

Für die Regierung der Republik Österreich

Pelo Governo da República Portuguesa

Suomen hallituksen puolesta

På finska regeringens vägnar

På Konungariket Sveriges vägnar

For the Government of the United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland

U pogledu izuzeća od obveze pružanja pomoći prema članku 28. Konvencije, Italija izjavljuje da rješavanje zahtjeva za uzajamnu pomoć, na temelju Konvencije, koji se odnose na povrede koje u skladu s talijanskim pravom nisu povrede nacionalnih carinskih odredaba ili carinskih odredaba Zajednice, može – zbog razloga koji se odnose na podjelu nadležnosti između domaćih tijela u sprečavanju i kaznenom progonu kaznenih djela – ugroziti javni poredak ili druge osnovne nacionalne interese.

Danska i Finska izjavljuju da izraz „pravosudna tijela” ili „pravosudno tijelo” iz članka 1. stavka 2. i članka 3. stavka 2. Konvencije tumače u smislu svojih izjava koje su dane na temelju članka 24. Europske konvencije o uzajamnoj sudskoj pomoći u kaznenim stvarima, potpisanoj u Strasbourgu 20. travnja 1959.

Danska izjavljuje da, u mjeri u kojoj se to na nju odnosi, druga alineja članka 4. stavka 3. obuhvaća samo aktivnosti kojima osoba sudjeluje u počinjenju od strane skupine ljudi, koja djeluje sa zajedničkim ciljem, jednog ili više predmetnih povreda, uključujući situacije u kojima predmetna osoba ne sudjeluje u stvarnom počinjenju dotičnog kaznenog djela ili više takvih djela; takvo sudjelovanje mora se temeljiti na spoznaji o svrsi i općim kriminalnim aktivnostima te skupine ili na spoznaji o namjeri skupine da počini dotično kazneno djelo (dotična kaznena djela).

Danska izjavljuje da se, u mjeri u kojoj se to na nju odnosi, treća alineja članka 4. stavka 3. primjenjuje samo na predmetna kaznena djela u vezi kojih je primitak ukradene robe u svakom trenutku kažnjiv u skladu s danskim pravom, uključujući odjeljak 191.a danskog Kaznenog zakona o primitku ukradenih droga i odjeljak 284. Kaznenog zakona o primitku robe koja je povezana s krijumčarenjem s posebno otežavajućim okolnostima.

Danska, Finska i Švedska izjavljuju da časnici za vezu iz članka 6. stavka 4. mogu također zastupati interese Norveške i Islanda ili vice versa. Ovih pet nordijskih zemalja od 1982. ima aranžman prema kojem raspoređeni časnici za vezu iz jedne od uključenih zemalja također zastupaju ostale nordijske zemlje. Ovaj aranžman je dogovoren kako bi se ojačala borba protiv trgovine drogom i ograničio ekonomski teret koji je pojedinim zemljama nametnut zbog rasporeda časnika za vezu. Danska, Finska i Švedska pridaju veliku važnost nastavku ovog aranžmana koji dobro funkcionira.

Danska izjavljuje da prihvaća odredbe članka 20., podložno sljedećim uvjetima:

U slučaju prava progona koje koriste carinska tijela druge države članice na moru ili u zraku, takav se progon može proširiti na dansko državno područje, uključujući danske teritorijalne vode i zračni prostor iznad danskog državnog područja i teritorijalnih voda, samo ako su nadležna danska tijela o tome primila prethodnu obavijest.

Danska izjavljuje da prihvaća odredbe članka 21., podložno sljedećim uvjetima:

Prekogranični nadzor bez prethodnog odobrenja može se obavljati samo u skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3. ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju da su osobe koje se promatraju uključene u jednu od povreda iz članka 19. stavka 2. za koju je moguće izručenje.

Države članice obvezuju se obavješćivati jedna drugu u Vijeću o mjerama koje su poduzele kako bi osigurale da se poštuju obveze iz točke i.

U trenutku potpisivanja ove Konvencije, sljedeće države su izjavile da prihvaćaju nadležnost Suda u skladu s postupcima koji su utvrđeni u članku 26. stavku 5.:

Savezna Republika Njemačka, Talijanska Republika i Republika Austrija zadržavaju pravo da u svoje nacionalno pravo unesu odredbu prema kojoj, u slučaju kada se pitanje koje se odnosi na tumačenje Konvencije o uzajamnoj pomoći i suradnji među carinskim upravama postavi u slučaju u tijeku pred nacionalnim sudom protiv čije odluke ne postoji pravni lijek prema nacionalnom pravu, taj sud mora uputiti predmet Sudu Europskih zajednica.