1.   Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija kako bi se omogućilo stavljanje baterija na tržište ili u uporabu unutar Unije. Njome se utvrđuju i minimalni zahtjevi za proširenu odgovornost proizvođača, skupljanje i obradu otpadnih baterija te za izvješćivanje.

2.   Ovom se Uredbom za gospodarske subjekte koji stavljaju baterije na tržište ili u uporabu uvode obveze dužne pažnje u pogledu baterija. Njome se utvrđuju i zahtjevi za zelenu javnu nabavu pri nabavi baterija ili proizvoda u koje su baterije ugrađene.

3.   Ova se Uredba primjenjuje na sve kategorije baterija, odnosno na prijenosne baterije, baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, baterije za laka prijevozna sredstva, baterije za električna vozila i industrijske baterije, bez obzira na njihov oblik, obujam, masu, dizajn, sastav materijala, kemijska svojstva, uporabu ili namjenu. Primjenjuje se i na baterije koje su ugrađene ili dodane u proizvode ili su posebno dizajnirane da bi se ugradile ili dodale u proizvode.

Za potrebe poglavlja II., ako se za baterije stavljene na tržište može smatrati da se ubrajaju u više od jedne kategorije, smatra se da se ubrajaju u kategoriju na koju se primjenjuju najstroži zahtjevi.

4.   Ako se baterijski članci ili baterijski moduli stavljaju na raspolaganje na tržištu za krajnju uporabu bez daljnje ugradnje ili sastavljanja u veće baterijske sklopove ili baterije, smatra se da su stavljeni na tržište kao baterije za potrebe ove Uredbe i primjenjuju se zahtjevi za najsličniju kategoriju baterija. Ako se može smatrati da se takvi baterijski članci ili baterijski moduli ubrajaju u više od jedne kategorije baterija, smatra se da se ubrajaju u kategoriju na koju se primjenjuju najstroži zahtjevi.

5.   Ova se Uredba ne primjenjuje na baterije koje su ugrađene ili su posebno dizajnirane da bi se ugradile u:

6.   Poglavlja III. i VIII. ove Uredbe ne primjenjuju se na opremu posebno projektiranu za sigurnost nuklearnih postrojenja, kako je definirano u članku 3. Direktive Vijeća 2009/71/Euratom (42).

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

2.   Uz definicije iz stavka 1. primjenjuju se definicije sljedećih pojmova:

1.   Države članice ne smiju, iz razloga povezanih sa zahtjevima u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije obuhvaćenima ovom Uredbom, zabranjivati, ograničavati ni otežavati stavljanje na raspolaganje na tržištu ni stavljanje u uporabu baterija koje su u skladu s ovom Uredbom.

2.   Na trgovačkim sajmovima, izložbama, prezentacijama ili sličnim događajima države članice ne smiju sprečavati prikazivanje baterija koje nisu u skladu s ovom Uredbom pod uvjetom da je na vidljiv način jasno naznačeno da te baterije nisu u skladu s ovom Uredbom i da se ne mogu staviti na raspolaganje na tržištu niti u uporabu dok ih se ne uskladi s ovom Uredbom. Tijekom prezentacija takvih baterija relevantni gospodarski subjekt poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurao sigurnost osoba.

1.   Baterije se stavljaju na tržište ili u uporabu samo ako ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.   Za sve aspekte koji nisu obuhvaćeni poglavljima II. i III., baterije koje se stavljaju na tržište ili u uporabu na temelju stavka 1. ne smiju predstavljati rizik za zdravlje ljudi, sigurnost osoba, imovinu ni okoliš.

1.   Uz ograničenja utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 i članku 4. stavku 2. točki (a) Direktive 2000/53/EZ, baterije ne smiju sadržavati tvari na koje se primjenjuje ograničenje iz Priloga I. ovoj Uredbi, osim ako se poštuju uvjeti tog ograničenja.

2.   Ako postoji neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i na koji treba odgovoriti na razini Unije, a koji proizlazi iz uporabe neke tvari u izradi baterija ili iz tvari koja je prisutna u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili tijekom kasnijih faza njihova životnog ciklusa, među ostalim tijekom prenamjene ili obrade otpadnih baterija, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi izmjene ograničenjâ iz Priloga I., na temelju postupka utvrđenog u člancima 86., 87. i 88.

3.   Ograničenja donesena na temelju stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se na uporabu tvari u znanstvenom istraživanju i razvoju, kako je definiran u članku 3. točki 23. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, koji se provodi u vezi s baterijama.

4.   Ako se ograničenje doneseno na temelju stavka 2. ovog članka ne primjenjuje na istraživanje i razvoj usmjeren prema proizvodu i procesu, kako je definiran u članku 3. točki 22. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, to izuzeće i najveća moguća količina tvari koja se može izuzeti navedeni su u Prilogu I. ovoj Uredbi.

5.   Komisija do 31. prosinca 2027. uz pomoć Europske agencije za kemikalije osnovane na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 („Agencija”) priprema izvješće o zabrinjavajućim tvarima, to jest tvarima koje imaju štetan učinak na zdravlje ljudi ili na okoliš ili otežavaju recikliranje sigurnih i visokokvalitetnih sekundarnih sirovina, a koje su prisutne u baterijama ili koje se upotrebljavaju u njihovoj izradi. Komisija podnosi to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću i u njemu detaljno navodi svoje nalaze i razmatra primjerene mjere daljnjeg postupanja, uključujući donošenje delegiranih akata iz stavka 2. ovog članka.

1.   Za baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za laka prijevozna sredstva sastavlja se deklaracija o ugljičnom otisku za svaki model baterije po pogonu za izradu, u skladu s provedbenim aktom iz četvrtog podstavka, koja sadržava barem sljedeće informacije:

Deklaracija o ugljičnom otisku primjenjuje se od:

Bateriji se prilaže deklaracija o ugljičnom otisku dok ne postane dostupna putem QR koda iz članka 13. stavka 6.

Komisija do 18. veljače 2024. za baterije za električna vozila, 18. veljače 2025. za punjive industrijske baterije, osim onih s vanjskim skladištenjem, 18. veljače 2027. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. veljače 2029. za industrijske baterije s vanjskim skladištenjem donosi:

2.   Baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za laka prijevozna moraju imati uočljivu, jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku na kojoj se navodi ugljični otisak baterije iz stavka 1. prvog podstavka točke (d) i deklarira razred učinkovitosti prema ugljičnom otisku kojem odgovara relevantni model baterije po pogonu za izradu.

Za baterije iz prvog podstavka tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da su deklarirani ugljični otisak i povezano razvrstavanje u razrede učinkovitosti prema ugljičnom otisku izračunani u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranim aktima koje Komisija donese na temelju stavka 1. četvrtog podstavka točke (a) i četvrtog podstavka točke (a) ovog stavka.

Zahtjevi u pogledu razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku u prvom podstavku primjenjuju se od:

Komisija do 18. veljače 2025. za baterije za električna vozila, 18. kolovoza 2026. za punjive industrijske baterije, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, 18. kolovoza 2028. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. kolovoza 2030. za punjive industrijske baterije s vanjskim skladištenjem donosi:

Komisija u skladu s uvjetima utvrđenima u točki 8. Priloga II. svake tri godine preispituje broj razreda učinkovitosti i pragove među njima te, prema potrebi, donosi delegirane akte u skladu s člankom 89. kako bi izmijenila broj razreda učinkovitosti i pragove među njima s ciljem da i dalje predstavljaju stvarno stanje na tržištu i očekivani razvoj tržišta.

3.   Za baterije za električna vozila, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh i baterije za laka prijevozna sredstva tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da je deklarirana vrijednost ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa za relevantni model baterije po pogonu za izradu niža od najvišeg mogućeg praga utvrđenog u delegiranom aktu donesenom na temelju trećeg podstavka.

Zahtjev u pogledu maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog podstavka primjenjuje se od:

Komisija do 18. kolovoza 2026. za baterije za električna vozila, 18. veljače 2028. za punjive industrijske baterije, osim onih s vanjskim skladištenjem, 18. veljače 2030. za baterije za laka prijevozna sredstva i 18. veljače 2032. za industrijske baterije s vanjskim skladištenjem donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz prvog podstavka. Komisija pri izradi tog delegiranog akta uzima u obzir relevantne uvjete utvrđene u točki 9. Priloga II.

Uvođenjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa prema potrebi se pokreće postupak ponovnog razvrstavanja razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz stavka 2.

4.   Komisija do 31. prosinca 2030. procjenjuje izvedivost proširenja zahtjevâ iz ovog članka na prijenosne baterije i zahtjeva iz stavka 3. na punjive industrijske baterije s kapacitetom od 2 kWh ili manje. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće i razmatra poduzimanje primjerenih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na bateriju koja je bila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako je baterija već bila stavljena na tržište ili u uporabu prije početka takvih postupaka.

1.   Počevši od 18. kolovoza 2028. ili 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz trećeg podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, industrijskim baterijama s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, baterijama za električna vozila i baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima prilaže se dokumentacija s informacijama o postotnom udjelu kobalta, litija ili nikla prisutnog u aktivnim materijalima i oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i o postotnom udjelu olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu.

Prvi podstavak primjenjuje se od 18. kolovoza 2033. na baterije za laka prijevozna sredstva koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima.

Komisija do 18. kolovoza 2026. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem, za baterije iz prvog i drugog podstavka, metodologije za izračun i provjeru postotnog udjela kobalta, litija ili nikla prisutnog u aktivnim materijalima i oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i postotnog udjela olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, te utvrđivanjem formata dokumentacije.

2.   Počevši od 18. kolovoza 2031. za industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, baterije za električna vozila i baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima, tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da te baterije sadržavaju, u aktivnim materijalima, sljedeći minimalni postotni udio kobalta, litija ili nikla oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i minimalni postotni udio olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu:

3.   Počevši od 18. kolovoza 2036. za industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, baterije za električna vozila, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje koje sadržavaju kobalt, olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima, tehničkom dokumentacijom iz Priloga VIII. mora se dokazati da te baterije sadržavaju, u aktivnim materijalima, sljedeći minimalni postotni udio kobalta, litija ili nikla oporabljenog iz otpada od izrade baterije ili otpada nakon potrošnje i minimalni postotni udio olova prisutnog u bateriji i oporabljenog iz otpada, za svaki model baterije po godini i po pogonu za izradu:

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na baterije koje su bile podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako su baterije već bile stavljene na tržište ili u uporabu prije početka takvih postupaka.

5.   Nakon datuma stupanja na snagu delegiranog akta donesenog na temelju stavka 1., a najkasnije 31. prosinca 2028. Komisija procjenjuje je li, zbog trenutačne dostupnosti i predviđene dostupnosti odnosno manjka dostupnosti kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenih iz otpada za 2030. i 2035. te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, primjereno revidirati ciljeve iz stavaka 2. i 3.

Ako je to opravdano i primjereno na osnovi procjene na temelju prvog podstavka ili zbog drugih znatnih promjena u tehnologiji baterija koje utječu na vrstu oporabljenih materijala, Komisija do 18. kolovoza 2029. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi izmjene ciljeva iz stavaka 2. i 3.

6.   Ako je to opravdano i primjereno zbog tržišnih kretanja u pogledu kemijskih svojstava baterija koja utječu na vrstu materijala koji se mogu oporabiti, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene ove Uredbe dodavanjem drugih materijala osim kobalta, olova, litija i nikla s određenim minimalnim udjelima recikliranog sadržaja po određenom materijalu u stavcima 2. i 3. ovog članka.

1.   Počevši od 18. kolovoza 2028. ili 24 mjeseca od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz stavka 2., ovisno o tome koji je datum kasniji, prijenosne baterije za opću uporabu, osim gumbastih članaka, moraju ispunjavati minimalne vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti iz Priloga III. kako je utvrđeno u delegiranom aktu donesenom na temelju stavka 2.

2.   Komisija do 18. kolovoza 2027. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem obveznih minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti iz Priloga III. za prijenosne baterije za opću uporabu, osim gumbastih članaka.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene minimalnih vrijednosti navedenih u prvom podstavku ili dodavanja parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti onima iz Priloga III. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

Komisija pri izradi delegiranog akta iz prvog podstavka razmatra potrebu za smanjenjem učinka prijenosnih baterija za opću uporabu na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa, među ostalim povećanjem njihove učinkovitosti resursa, i uzima u obzir relevantne međunarodne norme i sustave označivanja.

Komisija osigurava i da odredbe iz delegiranog akta iz prvog podstavka nemaju znatan negativan učinak na sigurnost i funkcionalnost tih baterija ili uređaja, lakih prijevoznih sredstava ili drugih vozila u koje su te baterije ugrađene, na cjenovnu pristupačnost i trošak za krajnje korisnike, kao ni na konkurentnost industrije.

3.   Komisija do 31. prosinca 2030. procjenjuje izvedivost mjera za postupno ukidanje nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu radi najvećeg mogućeg smanjenja njihova učinka na okoliš na temelju metodologije procjene životnog ciklusa i u svrhu održivih alternativnih rješenja za krajnje korisnike. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće i razmatra poduzimanje primjerenih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga za postupno ukidanje uporabe ili uspostavu zahtjeva u pogledu ekološkog dizajna.

1.   Počevši od 18. kolovoza 2024. punjivim industrijskim baterijama s kapacitetom većim od 2 kWh, baterijama za laka prijevozna sredstva i baterijama za električna vozila prilaže se dokument koji sadržava vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

Za baterije iz prvog podstavka tehnička dokumentacija iz Priloga VIII. sadržava objašnjenje tehničkih specifikacija, normi i uvjeta upotrijebljenih za mjerenje, izračun ili procjenu vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti. To objašnjenje sadržava barem elemente utvrđene u dijelu B Priloga IV.

2.   Počevši od 18. kolovoza 2027. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz stavka 5. prvog podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, moraju ispunjavati minimalne vrijednosti utvrđene delegiranim aktom donesenim na temelju stavka 5. prvog podstavka za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

3.   Počevši od 18. kolovoza 2028. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu delegiranog akta iz stavka 5. drugog podstavka, ovisno o tome koji je datum kasniji, baterije za laka prijevozna sredstva moraju ispunjavati minimalne vrijednosti utvrđene delegiranim aktom donesenim na temelju stavka 5. drugog podstavka za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na bateriju koja je bila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi ako gospodarski subjekt koji stavlja tu bateriju na tržište ili u uporabu dokaže da je baterija, prije početka takvih postupaka, stavljena na tržište ili u uporabu prije datumâ početka primjene tih obveza u skladu s tim stavcima.

5.   Komisija do 18. veljače 2026. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV. koje punjive industrijske baterije s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, moraju ispunjavati.

Komisija do 18. veljače 2027. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV. koje baterije za laka prijevozna sredstva moraju ispunjavati.

Komisija pri izradi delegiranih akata iz prvog i drugog podstavka razmatra potrebu za smanjenjem učinka na okoliš punjivih industrijskih baterija s kapacitetom većim od 2 kWh, osim onih s isključivo vanjskim skladištenjem, i baterija za laka prijevozna sredstva tijekom njihova životnog ciklusa te osigurava da zahtjevi utvrđeni tim aktima nemaju znatan štetan učinak na funkcionalnost tih baterija ili uređaja, lakih prijevoznih sredstava ili drugih vozila u koje su te baterije ugrađene, na njihovu cjenovnu pristupačnost niti na konkurentnost industrije.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđenih u Prilogu IV. s obzirom na tržišna kretanja te tehnički i znanstveni napredak, među ostalim posebno u vezi s tehničkim specifikacijama neformalne radne skupine UNECE-a za električna vozila i okoliš.

1.   Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode koji sadržavaju prijenosne baterije osigurava da krajnji korisnik te baterije može lako ukloniti i zamijeniti u bilo kojem trenutku tijekom životnog vijeka proizvoda. Ta obveza primjenjuje se samo na cijele baterije, a ne na pojedinačne članke ili druge dijelove uključene u takve baterije.

Smatra se da krajnji korisnik može lako ukloniti prijenosnu bateriju ako se ona može ukloniti iz proizvoda uporabom komercijalno dostupnih alata, bez potrebe za uporabom specijaliziranih alata, osim ako su besplatno priloženi proizvodu, vlasničkih alata, toplinske energije ili otapala za rastavljanje proizvoda.

Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode s ugrađenim prijenosnim baterijama osigurava da su uz te proizvode priložene upute i sigurnosne informacije o uporabi, uklanjanju i zamjeni baterija. Te upute i te sigurnosne informacije moraju biti stalno dostupne na internetu na javno dostupnim internetskim stranicama na lako razumljiv način za krajnje korisnike.

Ovim stavkom ne dovode se u pitanje posebne odredbe kojima se osigurava viša razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi u pogledu mogućnosti da krajnji korisnik ukloni i zamijeni prijenosne baterije utvrđene u bilo kojem propisu Unije o električnoj i elektroničkoj opremi kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki (a) Direktive 2012/19/EU.

2.   Odstupajući od stavka 1., sljedeći proizvodi koji sadržavaju prijenosne baterije mogu biti dizajnirani tako da samo neovisni stručnjaci mogu ukloniti i zamijeniti bateriju:

Odstupanje utvrđeno u točki (a) ovog stavka primjenjuje se samo ako je takvo odstupanje potrebno kako bi se osigurala sigurnost korisnika i uređaja.

3.   Obveze utvrđene u stavku 1. ne primjenjuju se ako je potreban kontinuitet napajanja energijom i ako je potrebna trajna veza proizvoda i odgovarajuće prijenosne baterije kako bi se osigurala sigurnost korisnika i uređaja ili, za proizvode kojima je glavna funkcija prikupljanje i dostava podataka, zbog cjelovitosti podataka.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene stavka 2. ovog članka dodavanjem dodatnih proizvoda koje treba izuzeti od zahtjeva u pogledu mogućnosti uklanjanja i zamjene utvrđenih u stavku 1. ovog članka. Takvi delegirani akti donose se samo zbog tržišnih kretanja te tehničkog i znanstvenog napretka i pod uvjetom da postoji znanstveno utemeljena zabrinutost u pogledu sigurnosti krajnjih korisnika koji uklanjaju ili zamjenjuju prijenosnu bateriju ili u slučajevima u kojima postoji rizik da bi krajnji korisnici uklanjanjem ili zamjenom baterije kršili bilo koje zahtjeve u pogledu sigurnosti proizvoda predviđene primjenjivim pravom Unije.

5.   Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode koji sadržavaju baterije za laka prijevozna sredstva osigurava da neovisni stručnjak može lako ukloniti i zamijeniti te baterije, kao i pojedinačne baterijske članke uključene u baterijski sklop, u bilo kojem trenutku tijekom životnog vijeka proizvoda.

6.   Za potrebe stavaka 1. i 5. smatra se da se prijenosna baterija ili baterija za laka prijevozna sredstva može lako zamijeniti ako se nakon uklanjanja iz uređaja ili lakog prijevoznog sredstva može zamijeniti drugom kompatibilnom baterijom bez učinka na funkcioniranje, učinkovitost ili sigurnost tog uređaja ili lakog prijevoznog sredstva.

7.   Svaka fizička ili pravna osoba koja na tržište stavlja proizvode koji sadržavaju prijenosne baterije ili baterije za laka prijevozna sredstva osigurava da su te baterije dostupne kao rezervni dijelovi za opremu koju napajaju najmanje pet godina nakon stavljanja posljednje jedinice modela opreme na tržište, uz razumnu i nediskriminirajuću cijenu za neovisne stručnjake i krajnje korisnike.

8.   Softver se ne smije upotrebljavati kako bi se otežalo zamjenu prijenosne baterije ili baterije za laka prijevozna sredstva ili njihovih ključnih komponenti drugom kompatibilnom baterijom ili ključnim komponentama.

9.   Komisija objavljuje smjernice za olakšavanje usklađene primjene ovog članka.

1.   Sustavi za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom stavljeni na tržište ili u uporabu moraju biti sigurni tijekom normalnog rada i uporabe.

2.   Do 18. kolovoza 2024. tehnička dokumentacija iz Priloga VIII.:

Tehnička dokumentacija preispituje se ako je baterija pripremljena za ponovnu uporabu, pripremljena za prenamjenu, ponovno izrađena ili prenamijenjena.

3.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene sigurnosnih parametara utvrđenih u Prilogu V. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

1.   Počevši od 18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 10., ovisno o tome koji je datum kasniji, baterije imaju oznaku koja sadržava opće informacije o baterijama utvrđene u dijelu A Priloga VI.

2.   Počevši od 18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 10., ovisno o tome koji je datum kasniji, punjive prijenosne baterije, baterije za laka prijevozna sredstva i baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje imaju oznaku koja sadržava informacije o njihovu kapacitetu.

3.   Počevši od 18. kolovoza 2026. ili 18 mjeseci od datuma stupanja na snagu provedbenog akta iz stavka 10., ovisno o tome koji je datum kasniji, nepunjive prijenosne baterije imaju oznaku koja sadržava informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kad se upotrebljavaju za posebne primjene i oznaku da su „nepunjive”.

4.   Počevši od 18. kolovoza 2025. sve baterije označuju se simbolom za odvojeno skupljanje baterija („simbol za odvojeno skupljanje”) kako je prikazano u dijelu B Priloga VI.

Simbol za odvojeno skupljanje prekriva najmanje 3 % površine najveće plohe baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

U slučaju cilindričnih baterijskih članaka simbol za odvojeno skupljanje prekriva najmanje 1,5 % površine baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

Ako je veličina baterije tolika da bi simbol za odvojeno skupljanje bio manji od 0,47 cm × 0,47 cm, bateriju nije potrebno označiti tim simbolom. Umjesto toga, na ambalaži se tiska simbol za odvojeno skupljanje veličine najmanje 1 cm × 1 cm.

5.   Sve baterije koje sadržavaju više od 0,002 % kadmija ili više od 0,004 % olova označuju se odgovarajućim kemijskim simbolom za dotični metal: Cd ili Pb.

Odgovarajući kemijski simbol koji označava sadržaj teških metala tiska se ispod simbola za odvojeno skupljanje i prekriva površinu od najmanje jedne četvrtine veličine tog simbola.

6.   Počevši od 18. veljače 2027. sve baterije označuju se QR kodom kako je opisano u dijelu C Priloga VI. QR kôd omogućuje pristup sljedećem:

Te informacije moraju biti potpune, ažurirane i točne.

7.   Oznake i QR kôd iz stavaka od 1. do 6. otiskuju se ili urezuju na bateriju tako da su uočljivi, čitljivi i neizbrisivi. Ako to nije moguće ili nije opravdano zbog prirode i veličine baterije, oznake i QR kôd stavljaju se na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

8.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene ove Uredbe u cilju osiguravanja alternativnih vrsta pametnih oznaka za uporabu umjesto QR koda ili uz njega s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

9.   Baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi imaju nove oznake ili se označuju u skladu s ovim člankom i sadržavaju informacije o promjeni njihova statusa u skladu s točkom 4. Priloga XIII., koje su dostupne putem QR koda.

10.   Komisija do 18. kolovoza 2025. donosi provedbene akte radi utvrđivanja usklađenih specifikacija za zahtjeve u pogledu označivanja iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

1.   Počevši od 18. kolovoza 2024. ažurirani podaci za parametre za utvrđivanje stanja starosti i očekivanog životnog vijeka baterija kako su utvrđeni u Prilogu VII. moraju biti sadržani u sustavu upravljanja baterijom sustava za skladištenje energije sa stacionarnom baterijom, baterija za laka prijevozna sredstva i baterija za električna vozila.

2.   Pristup podacima za parametre iz Priloga VII. u obliku samo za čitanje u okviru sustava upravljanja baterijom iz stavka 1. u svakom se trenutku na nediskriminirajućoj osnovi, uz poštovanje prava intelektualnog vlasništva izrađivača baterije, omogućuje fizičkoj ili pravnoj osobi koja je zakonito kupila bateriju, među ostalim neovisnim subjektima ili subjektima za gospodarenje otpadom, ili bilo kojoj trećoj strani koja djeluje u njezino ime, u svrhu:

3.   Sustav upravljanja baterijom uključuje funkciju resetiranja softvera ako gospodarski subjekti koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu, prenamjenu ili ponovnu izradu trebaju učitati drugi softver sustava upravljanja baterijom. Ako se upotrebljava funkcija resetiranja softvera, izvorni izrađivač baterije ne smatra se odgovornim za bilo kakvo kršenje sigurnosti ili funkcionalnosti baterije koje bi se moglo pripisati softveru sustava upravljanja baterijom koji je učitan nakon što je ta baterija stavljena na tržište.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 89. radi izmjene parametara za utvrđivanje stanja starosti i očekivanog životnog vijeka baterija utvrđenih u Prilogu VII. s obzirom na tržišna kretanja te tehnički i znanstveni napredak i radi osiguravanja sinergije s parametrima iz globalnog tehničkog pravilnika UN-a br. 22 o trajnosti ugrađenih baterija za električna vozila, uzimajući u obzir prava intelektualnog vlasništva izrađivača baterija.

5.   Odredbe ovog članka primjenjuju se uz one utvrđene u pravu Unije o homologaciji tipa vozila.

1.   Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78., provode se ispitivanja, mjerenja i izračuni primjenom pouzdanih, točnih i ponovljivih metoda, kojima se uzimaju u obzir općepriznate najsuvremenije metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku razinu nepouzdanosti, uključujući metode navedene u normama na koje su upućivanja u te svrhe objavljena u Službenom listu Europske unije.

2.   Cilj je usklađenih normi simulirati stvarnu uporabu koliko god je to moguće, uz zadržavanje standardnih ispitivanja.

3.   Za baterije koje su sukladne s usklađenim normama ili dijelovima usklađenih normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se da su sukladne sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim usklađenim normama ili dijelovima tih usklađenih normi i, ako je to primjenjivo, u mjeri u kojoj su ispunjene minimalne vrijednosti utvrđene za te zahtjeve na temelju članaka 9. i 10.

1.   U iznimnim slučajevima Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju zajedničke specifikacije za zahtjeve utvrđene u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78. ili ispitivanja iz članka 15. stavka 1.:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Pri pripremi nacrta provedbenog akta o utvrđivanju zajedničkih specifikacija Komisija uzima u obzir stajališta relevantnih tijela ili stručne skupine te se na odgovarajući način savjetuje sa svim relevantnim dionicima.

2.   Za baterije koje su sukladne sa zajedničkim specifikacijama ili dijelovima zajedničkih specifikacija pretpostavlja se da su sukladne sa zahtjevima utvrđenima u člancima 9., 10., 12., 13., 14. i 78. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima i, ako je to primjenjivo, u mjeri u kojoj su ispunjene minimalne vrijednosti utvrđene za te zahtjeve na temelju članaka 9. i 10.

3.   Ako europska organizacija za normizaciju donese usklađenu normu i predloži je Komisiji radi objave upućivanja na nju u Službenom listu Europske unije, Komisija procjenjuje usklađenu normu u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Kada se upućivanje na usklađenu normu objavi u Službenom listu Europske unije, Komisija stavlja izvan snage provedbene akte iz stavka 1. ili njihove dijelove koji obuhvaćaju iste zahtjeve ili ispitivanja iz stavka 1.

1.   Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 6., 9., 10., 12., 13. i 14. provodi se u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

2.   Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 7. i 8. provodi se u skladu s jednim od sljedećih postupaka:

3.   Dodatno ocjenjivanje sukladnosti baterija koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi provodi se u skladu s postupkom „Modul A – Unutarnja kontrola proizvodnje” iz dijela A Priloga VIII., uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene u člancima 6., 9., 10., 12., 13. i 14.

4.   Evidencija i korespondencija koje se odnose na postupke ocjenjivanja sukladnosti baterija sastavljaju se na službenom jeziku ili jezicima države članice u kojoj prijavljeno tijelo koje provodi postupke ocjenjivanja sukladnosti ima poslovni nastan ili na jeziku ili jezicima koje to tijelo prihvaća.

1.   EU izjavom o sukladnosti potvrđuje se da je dokazana usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

2.   EU izjava o sukladnosti ima strukturu uzorka navedenu u Prilogu IX., sadržava elemente određene u relevantnim modulima iz Priloga VIII. i ažurira se. Prevodi se na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica u kojoj je baterija stavljena na tržište ili stavljena na raspolaganje na tržištu ili stavljena u uporabu. Sastavlja se u elektroničkom obliku, a na zahtjev se dostavlja u papirnatom obliku.

3.   Ako se na određenu bateriju primjenjuje više od jednog akta Unije kojim se zahtijeva EU izjava o sukladnosti, u vezi sa svim takvim aktima Unije sastavlja se jedinstvena EU izjava o sukladnosti. U toj izjavi navode se dotični akti Unije i upućivanja na njihove objave.

4.   Sastavljanjem EU izjave o sukladnosti izrađivač preuzima odgovornost za usklađenost baterije sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., jedinstvena EU izjava o sukladnosti može se sastojati od jedne ili više pojedinačnih EU izjava o sukladnosti koje su već sastavljene u skladu s drugim aktom ili aktima Unije kako bi se smanjilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata.

1.   Oznaka CE stavlja se na bateriju tako da bude uočljiva, čitljiva i neizbrisiva. Ako to nije moguće ili opravdano zbog prirode baterije, stavlja se na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

2.   Oznaka CE stavlja se prije nego što se baterija stavi na tržište ili u uporabu.

3.   Nakon oznake CE navodi se identifikacijski broj prijavljenog tijela ako se to zahtijeva na temelju Priloga VIII. Identifikacijski broj stavlja sâmo prijavljeno tijelo ili, prema njegovim uputama, izrađivač ili njegov ovlašteni zastupnik.

4.   Nakon oznake CE i identifikacijskog broja iz stavka 3. može se navesti, ako je to primjenjivo, bilo koji piktogram ili druga oznaka koji ukazuju na poseban rizik, uporabu ili bilo koju opasnost povezanu s uporabom, skladištenjem, obradom ili prijevozom baterije.

5.   Države članice oslanjaju se na postojeće mehanizme kako bi osigurale pravilnu primjenu sustava pravila za stavljanje oznake CE i poduzimaju odgovarajuće mjere u slučaju nepravilne uporabe te oznake.

1.   Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje i nadležno je za utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za procjenu i prijavu tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti te praćenje prijavljenih tijela, uključujući njihovu usklađenost s člankom 27.

2.   Države članice mogu odlučiti da procjenu i praćenje iz stavka 1. provodi nacionalno akreditacijsko tijelo kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 765/2008 i u skladu s odredbama te uredbe.

3.   Ako tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na neki drugi način povjeri procjenu, prijavu ili praćenje iz stavka 1. ovog članka tijelu koje nije tijelo javne vlasti, to tijelo mora biti pravni subjekt i mutatis mutandis ispunjavati zahtjeve iz članka 23. te biti osigurano od odgovornosti koje proizlaze iz njegovih aktivnosti.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavka 3.

1.   Tijelo koje provodi prijavljivanje osniva se tako da ne dolazi do sukoba interesa s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizira se i djeluje tako da se zaštite objektivnost i nepristranost njegovih aktivnosti.

3.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizira se tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavu tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose nadležne osobe koje nisu one koje su provele procjenu tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja podnose zahtjev za prijavu u skladu s člankom 28.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje ne smije nuditi niti obavljati aktivnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti te ne smije pružati usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj osnovi.

5.   Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost informacija koje prikupi. Međutim, razmjenjuje informacije o prijavljenim tijelima s Komisijom te tijelima koja provode prijavljivanje iz drugih država članica i s drugim relevantnim nacionalnim tijelima.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnog osoblja i dostatnim financijskim sredstvima za pravilnu provedbu svojih zadaća.

1.   Za potrebe prijave tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati zahtjeve utvrđene u stavcima od 2. do 11.

2.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se na temelju nacionalnog prava države članice i ima pravnu osobnost.

3.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je treće strane neovisno u odnosu na poslovne veze i baterije koje ocjenjuje, osobito u odnosu na izrađivače baterija, trgovinske partnere izrađivača baterija, ulagače koji imaju udjele u pogonima izrađivača baterija te u odnosu na druga prijavljena tijela i poslovna udruženja, matična društva ili društva kćeri prijavljenih tijela.

4.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti dizajner, izrađivač, dobavljač, uvoznik, distributer, instalater, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj baterija koje procjenjuju, kao ni zastupnik bilo koje od tih strana. Tom se zabranom ne isključuje uporaba ocijenjenih baterija potrebnih za rad tijela za ocjenjivanje sukladnosti ni uporaba takvih baterija u osobne svrhe.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni u dizajniranje, izradu, prodaju, uvoz, distribuciju, ugradnju, uporabu ili održavanje tih baterija niti zastupati stranke uključene u te aktivnosti. Ne smiju sudjelovati ni u kakvoj aktivnosti koja bi mogla ugroziti neovisnost njihove prosudbe ili njihov integritet u odnosu na aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. To se posebno odnosi na usluge savjetovanja.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osigurava da aktivnosti njegovih matičnih ili sestrinskih društava, društava kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njegovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

5.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i njegovo osoblje provode aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnog integriteta i potrebne tehničke osposobljenosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, posebno u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih aktivnosti.

6.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sposobno je provoditi sve zadaće ocjenjivanja sukladnosti koje su mu dodijeljene iz Priloga VIII., periodične revizije u skladu s člankom 48. stavkom 2. i provjeru treće strane u skladu s člankom 51. za koje je prijavljeno, bez obzira na to obavlja li te zadaće sâmo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ili se one obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.

U bilo kojem trenutku i za bilo koji postupak ocjenjivanja sukladnosti iz Priloga VIII., za periodične revizije u skladu s člankom 48. stavkom 2. i provjeru treće strane u skladu s člankom 51. te za svaku kategoriju baterija za koje je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže:

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ima sredstva potrebna za obavljanje tehničkih i administrativnih zadaća povezanih s njegovim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti na primjeren način i ima pristup svim potrebnim informacijama, ispitnoj opremi ili postrojenjima. To uključuje uspostavu i nadzor internih postupaka, općih politika, kodeksa ponašanja ili drugih internih pravila, imenovanje osoblja za određene zadaće i donošenje odluka o ocjenjivanju sukladnosti, koje se ne mogu delegirati podizvođaču ili društvu kćeri.

7.   Osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti odlikuje sljedeće:

8.   Mora biti zajamčena nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njegova najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti.

Naknada za rad najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smije ovisiti o broju provedenih ocjenjivanja sukladnosti ni o rezultatima tih ocjenjivanja.

9.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sklapa osiguranje od odgovornosti, osim ako odgovornost preuzme država u skladu s nacionalnim pravom države članice koja provodi prijavljivanje ili ako je za ocjenjivanje sukladnosti izravno odgovorna ta država članica.

10.   Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuva poslovnu tajnu koja se odnosi na sve informacije prikupljene pri provedbi njegovih zadaća ocjenjivanja sukladnosti u skladu s Prilogom VIII., periodičnih revizija u skladu s člankom 48. stavkom 2. ili provjerom treće strane u skladu s člankom 51., osim u odnosu na tijelo koje provodi prijavljivanje ili nacionalna tijela države članice u kojoj se provode njegove aktivnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

11.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluje u relevantnim aktivnostima normizacije i aktivnostima sektorske koordinacijske skupine prijavljenih tijela osnovane na temelju članka 37., ili osigurava da je njegovo osoblje odgovorno za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti obaviješteno o tim aktivnostima, te kao opće smjernice primjenjuje administrativne odluke i dokumente te skupine.

1.   Ako prijavljeno tijelo povjeri određene zadaće povezane s ocjenjivanjem sukladnosti podizvođačima ili ih prenese društvu kćeri, osigurava da taj podizvođač ili to društvo kći ispunjava zahtjeve iz članka 25. i o tome obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje.

2.   Prijavljeno tijelo preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana.

3.   Prijavljeno tijelo može povjeriti aktivnosti podizvođaču ili njihovu provedbu društvu kćeri samo ako je klijent s tim suglasan.

4.   Prijavljeno tijelo tijelu koje provodi prijavljivanje drži na raspolaganju relevantne dokumente koji se odnose na procjenu kvalifikacija podizvođača ili društva kćeri i na rad koji oni obavljaju na temelju članka 48. stavka 2. i članka 51. te na temelju Priloga VIII.

1.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavu tijelu koje provodi prijavljivanje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

2.   Zahtjevu za prijavu prilaže se opis aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti, modula ili modulâ za ocjenjivanje sukladnosti iz Priloga VIII. ili postupaka iz članka 48. stavka 2. i članka 51. te baterija za koje tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tvrdi da je nadležno, kao i potvrda o akreditaciji, ako je to primjenjivo, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo i kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve iz članka 25.

3.   Ako dotično tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može dostaviti potvrdu o akreditaciji iz stavka 2. ovog članka, tijelu koje provodi prijavljivanje dostavlja svu dokaznu dokumentaciju potrebnu za provjeru, priznavanje i redovito praćenje njegove usklađenosti sa zahtjevima iz članka 25., uključujući odgovarajuću dokumentaciju kojom se dokazuje neovisnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti u smislu članka 25. stavka 3.

1.   Tijelo koje provodi prijavljivanje prijavljuje samo tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 25.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje prijavljuje Komisiji i tijelima drugih država članica koja provode prijavljivanje svako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 1. putem alata za elektroničko prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

3.   Ta prijava sadržava sve pojedinosti o aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti, modulu ili modulima za ocjenjivanje sukladnosti ili postupcima iz članka 48. stavka 2. i članka 51., kategorijama dotičnih baterija i relevantnim potvrdama osposobljenosti.

4.   Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 28. stavka 2., tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji i drugim državama članicama dostavlja dokaznu dokumentaciju kojom se potvrđuje osposobljenost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i mehanizmi na snazi kako bi se osiguralo da će se to tijelo redovito pratiti i da će nastaviti ispunjavati zahtjeve iz članka 25.

5.   Dotično tijelo za ocjenjivanje sukladnosti obavlja aktivnosti prijavljenog tijela samo ako Komisija ili druge države članice ne podnesu prigovor u roku od dva tjedna od prijave u slučajevima kad prijava uključuje potvrdu o akreditaciji iz članka 28. stavka 2. odnosno u roku od dva mjeseca od prijave u slučajevima kad prijava uključuje dokaznu dokumentaciju iz stavka 4. ovog članka. Samo takvo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti smatra se prijavljenim tijelom za potrebe ove Uredbe.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i druge države članice o svim naknadnim promjenama u vezi s prijavom iz stavka 2.

1.   Komisija dodjeljuje identifikacijski broj svakom prijavljenom tijelu. Dodjeljuje mu samo jedan broj, čak i kad je tijelo prijavljeno na temelju više akata Unije.

2.   Komisija javno objavljuje i ažurira popis prijavljenih tijela na temelju ove Uredbe, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljena.

1.   Ako tijelo koje provodi prijavljivanje utvrdi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo više ne ispunjava zahtjeve iz članka 25. ili da ne ispunjava svoje obveze, tijelo koje provodi prijavljivanje prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači prijavu, ovisno o ozbiljnosti neispunjavanja tih zahtjeva ili obveza. O tome odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice.

2.   U slučaju ograničenja, suspenzije ili povlačenja prijave na temelju stavka 1., ili ako je prijavljeno tijelo prestalo s radom, tijelo koje provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće mjere kako bi osiguralo da dokumentaciju tog tijela obradi drugo prijavljeno tijelo ili da se stavi na raspolaganje odgovornim tijelima koja provode prijavljivanje i tijelima za nadzor tržišta na njihov zahtjev.

1.   Komisija istražuje sve slučajeve u kojima sumnja ili je upozorena na sumnju, osobito koju su izrazili gospodarski subjekt ili drugi relevantni dionici, u osposobljenost prijavljenog tijela ili njegovo stalno ispunjavanje zahtjeva i obveza kojima podliježe.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji na zahtjev dostavlja sve informacije koje se odnose na osnovu za prijavu ili održavanje osposobljenosti dotičnog prijavljenog tijela.

3.   Komisija osigurava da se sve informacije osjetljive prirode pribavljene tijekom istraga smatraju povjerljivima.

4.   Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne ispunjava ili više ne ispunjava zahtjeve za svoju prijavu, donosi provedbeni akt kojim se od države članice koja provodi prijavljivanje zahtijeva da poduzme potrebne korektivne mjere, uključujući povlačenje prijave ako je to potrebno. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 74. stavka 2.

1.   Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanja sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti utvrđenima u članku 48. stavku 2., članku 51. ili Prilogu VIII., kako je utvrđeno opsegom prijave provedene u skladu s člankom 29.

2.   Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanja sukladnosti na razmjeran način, izbjegavajući stvaranje nepotrebnog opterećenja za gospodarske subjekte i vodeći računa o veličini poduzeća, sektoru u kojem poduzeće posluje, strukturi poduzeća, stupnju složenosti baterije koja se ocjenjuje te masovnom ili serijskom karakteru proizvodnog procesa. Međutim, prijavljeno tijelo poštuje stupanj strogosti i razinu zaštite koji su potrebni da bi baterija i gospodarski subjekti bili usklađeni s ovom Uredbom.

3.   Ako prijavljeno tijelo utvrdi da primjenjivi zahtjevi utvrđeni u člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13., 14., 49. i 50., odgovarajućim usklađenim normama iz članka 15., zajedničkim specifikacijama iz članka 16. ili drugim tehničkim specifikacijama nisu ispunjeni, od izrađivača ili drugog relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da poduzme odgovarajuće korektivne mjere u očekivanju drugog i konačnog ocjenjivanja sukladnosti, osim ako se nedostaci ne mogu ispraviti. Ako se nedostaci ne mogu ispraviti, prijavljeno tijelo ne izdaje potvrdu o sukladnosti ili odluku o odobrenju.

4.   Ako tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja odluke o odobrenju prijavljeno tijelo utvrdi da više nije osigurana usklađenost, zahtijeva od izrađivača ili, ako je primjenjivo, gospodarskog subjekta iz članka 48. stavka 1. da poduzme odgovarajuće korektivne mjere i prema potrebi suspendira ili povlači odluku o odobrenju.

5.   Ako korektivne mjere iz stavka 4. nisu poduzete ili nemaju željeni učinak, prijavljeno tijelo prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači odluku o odobrenju.

1.   Prijavljeno tijelo obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

2.   Prijavljeno tijelo drugim prijavljenim tijelima koja provode slične aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti kojima su obuhvaćene iste kategorije baterija dostavlja relevantne informacije o pitanjima u vezi s:

1.   Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu, među ostalim u vlastite svrhe izrađivača, izrađivači osiguravaju da je baterija:

2.   Prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu izrađivači sastavljaju tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i provode odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. ili osiguravaju njegovu provedbu.

3.   Ako je odgovarajućim postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. dokazana usklađenost baterije s primjenjivim zahtjevima, izrađivači u skladu s člankom 18. sastavljaju EU izjavu o sukladnosti i u skladu s člancima 19. i 20. stavljaju oznaku CE.

4.   Tehničku dokumentaciju iz Priloga IX. i EU izjavu o sukladnosti izrađivači drže na raspolaganju nacionalnim tijelima tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

5.   Izrađivači osiguravaju uspostavu postupaka za očuvanje sukladnosti baterije koja je dio serijske proizvodnje s ovom Uredbom. Pritom izrađivači na odgovarajući način uzimaju u obzir promjene proizvodnog procesa ili dizajna ili značajki baterije i promjene usklađenih normi iz članka 15., zajedničkih specifikacija iz članka 16. ili drugih tehničkih specifikacija na temelju kojih je deklarirana sukladnost baterije ili čijom je primjenom provjerena njezina sukladnost.

6.   Izrađivači osiguravaju da baterije koje stavljaju na tržište imaju identifikacijski broj modela i seriju ili serijski broj, ili broj proizvoda ili drugi element koji omogućuje njihovu identifikaciju. Ako to nije moguće zbog veličine ili prirode baterije, potrebne informacije navode se na ambalaži ili u dokumentu koji je priložen uz bateriju.

7.   Izrađivači na bateriji navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, svoju poštansku adresu, navodeći jedinstvenu kontaktnu točku, te, ako postoje, internetsku adresu i e-adresu. Ako to nije moguće, potrebne informacije navode se na ambalaži ili u dokumentu koji se prilaže bateriji. Podaci za kontakt navode se na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici i tijela za nadzor tržišta razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na tržište ili u uporabu, te su jasni, razumljivi i čitljivi.

8.   Izrađivači omogućuju pristup podacima za parametre iz Priloga VII. u okviru sustava upravljanja baterijom iz članka 14. stavka 1. u skladu sa zahtjevima utvrđenima u tom članku.

9.   Izrađivači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu nije sukladna s jednim ili više primjenjivih zahtjeva iz članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, izrađivači o tome odmah obavješćuju tijelo za nadzor tržišta u državi članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

10.   Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela izrađivači tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti baterije sa zahtjevima iz članaka od 6. do 10. i članaka 12., 13. i 14. na jeziku ili jezicima koje to nacionalno tijelo razumije bez poteškoća. Te informacije i dokumentaciju dostavljaju u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku. Izrađivači na zahtjev nacionalnog tijela surađuju s tim tijelom u pogledu svih djelovanja poduzetih za otklanjanje rizika koje predstavlja baterija koju su stavili na tržište ili u uporabu.

11.   Gospodarski subjekti koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu, prenamjenu ili ponovnu izradu i stavljaju na tržište ili u uporabu bateriju koja je podvrgnuta bilo kojem od tih postupaka smatraju se izrađivačima za potrebe ove Uredbe.

1.   Izrađivač može, pisanim ovlaštenjem, imenovati ovlaštenog zastupnika.

Ovlaštenje ovlaštenog zastupnika valjano je samo kada ga ovlašteni zastupnik prihvati pisanim putem.

2.   Obveze utvrđene u članku 38. stavku 1. i člancima od 48. do 52. te obveza sastavljanja tehničke dokumentacije nisu dio ovlaštenja ovlaštenog zastupnika.

3.   Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao izrađivač. Ovlašteni zastupnik ima odgovarajuća sredstva za obavljanje zadaća navedenih u ovlaštenju. Ovlašteni zastupnik tijelu za nadzor tržišta na zahtjev dostavlja presliku ovlaštenja na jeziku Unije koji određuje to tijelo. Ovlaštenjem su obuhvaćene barem sljedeće zadaće:

4.   Ako baterija predstavlja rizik, ovlašteni zastupnici odmah o tome obavješćuju tijela za nadzor tržišta.

1.   Uvoznici stavljaju na tržište bateriju koja je usklađena s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

2.   Prije stavljanja baterije na tržište uvoznici provjeravaju je li ispunjeno sljedeće:

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14., on tu bateriju ne stavlja na tržište sve dok se ne osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznik o tome obavješćuje izrađivača i tijela za nadzor tržišta te navodi pojedinosti o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

3.   Uvoznici na bateriji navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani žig, svoju poštansku adresu, navodeći jedinstvenu kontaktnu točku, te, ako postoje, internetsku adresu i e-adresu. Ako to nije moguće, potrebne informacije navode se na ambalaži ili u dokumentu koji se prilaže bateriji. Podaci za kontakt navode se na jeziku ili jezicima koje krajnji korisnici razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica u kojoj se baterija stavlja na raspolaganje na tržištu, te su jasni, razumljivi i čitljivi.

4.   Dok je baterija pod njihovom odgovornošću, uvoznici osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze njezinu usklađenost s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

5.   Kada se to smatra prikladnim s obzirom na rizike koje baterija predstavlja, uvoznici s ciljem zaštite zdravlja ljudi i sigurnosti potrošača provode ispitivanja uzoraka baterija koje se stavljaju na tržište, istražuju i prema potrebi vode registar pritužbi o nesukladnim i opozvanim baterijama te o tom praćenju obavješćuju distributere.

6.   Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na tržište nije sukladna s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznici o tome odmah obavješćuju tijelo za nadzor tržišta u državi članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

7.   Uvoznici tijekom 10 godina nakon stavljanja baterije na tržište drže presliku EU izjave o sukladnosti na raspolaganju nacionalnim tijelima i osiguravaju da se tim tijelima na zahtjev stavi na raspolaganje tehnička dokumentacija iz Priloga VIII.

8.   Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela uvoznici tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti baterije s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. na jeziku ili jezicima koje to tijelo razumije bez poteškoća. Te informacije i dokumentacija pružaju se u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku. Uvoznici na zahtjev nacionalnog tijela surađuju s tim tijelom u pogledu svih djelovanja poduzetih za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na tržište.

1.   Kada bateriju stavljaju na raspolaganje na tržištu, distributeri djeluju s potrebnom pažnjom u odnosu na zahtjeve iz ove Uredbe.

2.   Prije stavljanja baterije na raspolaganje na tržištu distributeri provjeravaju je li ispunjeno sljedeće:

3.   Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna s člancima od 6. do 10. ili člankom 12., 13. ili 14., on tu bateriju ne stavlja na raspolaganje na tržištu sve dok se ne osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributer o tome obavješćuje izrađivača ili uvoznika, kao i tijela za nadzor tržišta.

4.   Dok je baterija pod njihovom odgovornošću, distributeri osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugroze njezinu usklađenost s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14.

5.   Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na raspolaganje na tržištu nije sukladna s člancima od 6. do 10. ili člankom 12., 13. ili 14. osiguravaju poduzimanje potrebnih korektivnih mjera kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributeri o tome odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta u državama članicama u kojima su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti, posebno o neusklađenosti i svim poduzetim korektivnim mjerama.

6.   Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela distributeri tom tijelu dostavljaju sve informacije i dokumentaciju potrebne za dokazivanje sukladnosti baterije s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14. na jeziku ili jezicima koje to nacionalno tijelo razumije bez poteškoća. Te informacije i dokumentacija pružaju se u elektroničkom obliku, a na zahtjev u papirnatom obliku. Distributeri na zahtjev nacionalnog tijela surađuju s tim tijelom u pogledu svih djelovanja poduzetih za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na raspolaganje na tržištu.

1.   Gospodarski subjekti koji na tržište ili u uporabu stavljaju baterije koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi osiguravaju da se pregled, ispitivanje učinkovitosti, pakiranje i slanje tih baterija i komponenata takvih baterija podvrgnutih bilo kojem od tih postupaka provode u skladu s odgovarajućim uputama o kontroli kvalitete i sigurnosti.

2.   Gospodarski subjekti koji na tržište ili u uporabu stavljaju baterije podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi osiguravaju da je baterija usklađena sa zahtjevima iz ove Uredbe i svim relevantnim zahtjevima u vezi sa zaštitom proizvoda, okoliša i ljudskog zdravlja te zahtjevima u pogledu sigurnosti prijevoza iz drugog prava Unije, uzimajući u obzir činjenicu da bi se slijedom tih postupaka baterija mogla ubrojiti u drugu kategoriju baterija. Za postupke ponovne izrade takvi gospodarski subjekti tijelima za nadzor tržišta na zahtjev dostavljaju dokumentaciju potrebnu za dokazivanje da je baterija podvrgnuta ponovnoj izradi u skladu s ovom Uredbom.

1.   Gospodarski subjekti na zahtjev nacionalnog tijela dostavljaju sljedeće informacije tijelima za nadzor tržišta:

2.   Gospodarski subjekti osiguravaju da mogu dostaviti informacije iz stavka 1. u razdoblju od 10 godina nakon što je baterija isporučena njima i u razdoblju od 10 godina nakon što su oni isporučili bateriju.

1.   Počevši od 18. kolovoza 2025. gospodarski subjekti koji stavljaju baterije na tržište ili ih stavljaju u uporabu moraju ispunjavati obveze dužne pažnje iz stavaka 2. i 3. ovog članka i članaka 49., 50. i 52. te u tu svrhu uspostavljaju i provode politike dužne pažnje u pogledu baterija.

2.   Politike dužne pažnje gospodarskih subjekata u pogledu baterija iz stavka 1. ovog članka provjerava prijavljeno tijelo u skladu s člankom 51. („provjera treće strane”), a to prijavljeno tijelo nad njima provodi periodične revizije kako bi se osiguralo da se politike dužne pažnje u pogledu baterija provode i primjenjuju u skladu s člancima 49., 50. i 52. Prijavljeno tijelo gospodarskom subjektu nad kojim je provedena revizija dostavlja izvješće o reviziji.

3.   Gospodarski subjekti iz stavka 1. ovog članka drže dokumentaciju kojom dokazuju svoje ispunjavanje obveza iz članaka 49., 50. i 52., uključujući izvješće o provjeri i odluku o odobrenju iz članka 51. te izvješća o reviziji iz stavka 2. ovog članka, tijekom 10 godina nakon što je posljednja baterija izrađena u skladu s relevantnom politikom dužne pažnje u pogledu baterija stavljena na tržište.

4.   Ne dovodeći u pitanje pojedinačnu odgovornost gospodarskih subjekata za njihove politike dužne pažnje u pogledu baterija, gospodarski subjekti iz stavka 1. ovog članka mogu, u svrhu ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u člancima 48., 49., 50. i 52., surađivati s drugim akterima, među ostalim putem programa dužne pažnje priznatih na temelju ove Uredbe.

5.   Komisija do 18. veljače 2025. objavljuje smjernice o primjeni zahtjeva u pogledu dužne pažnje utvrđenih u člancima 49. i 50. u odnosu na rizike iz točke 2. Priloga X., a osobito u skladu s međunarodnim instrumentima iz točaka 3. i 4. Priloga X.

6.   Kako bi pružile informacije i potporu gospodarskim subjektima u ispunjavanju obveza dužne pažnje na temelju ove Uredbe, države članice mogu pojedinačno ili zajednički uspostaviti namjenske internetske stranice, platforme ili portale te upravljati njima.

7.   Komisija može dopuniti mjere potpore država članica iz stavka 6. na temelju postojećeg djelovanja Unije kojim se podupire dužna pažnja u Uniji i u trećim zemljama te može osmisliti nove mjere kako bi se gospodarskim subjektima pomoglo da ispune svoje obveze na temelju ove Uredbe.

8.   Komisija redovito procjenjuje potrebu za ažuriranjem popisa sirovina i kategorija rizika iz Priloga X.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi:

1.   Svaki gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1.:

2.   Sustavu iz stavka 1. točke (d) prilaže se dokumentacija koja sadržava barem sljedeće informacije:

Dobavljači iz članka 50. stavka 3. stavljaju izvješća o provjeri treće strane iz prvog podstavka točke (e) na raspolaganje subjektima u donjem dijelu lanca opskrbe.

1.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1.:

2.   Ako gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. radi na ublažavanju rizika dok nastavlja s trgovinom ili je privremeno suspendira, prije nego što donese strategiju mjerljivog ublažavanja rizika iz plana upravljanja rizicima iz stavka 1. točke (b) podtočke iii. ovog članka savjetuje se s dobavljačima i dotičnim dionicima, među ostalim s lokalnim i nacionalnim tijelima vlasti, međunarodnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i pogođenim trećim stranama, kao što su lokalne zajednice.

3.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. utvrđuje i procjenjuje vjerojatnost štetnih učinaka u kategorijama rizika navedenima u točki 2. Priloga X. u svojem lancu opskrbe. Taj gospodarski subjekt utvrđuje i procjenjuje rizike u svojem lancu opskrbe u okviru svojih sustava upravljanja rizicima. Gospodarski subjekt provodi provjere trećih strana u svojim lancima dužne pažnje putem prijavljenog tijela u skladu s člankom 51. Gospodarski subjekt može upotrijebiti izvješća o provjeri treće strane koja je u skladu s člankom 51. stavkom 2. izdalo takvo prijavljeno tijelo u odnosu na politike dužne pažnje u pogledu baterija koje su proveli dobavljači u tom lancu u skladu s ovim poglavljem. Gospodarski subjekt može upotrijebiti izvješća o provjeri treće strane i radi procjene, prema potrebi, praksi u području dužne pažnje tih dobavljača.

4.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. o nalazima procjene rizika iz stavka 3. ovog članka izvješćuje svoju najvišu razinu rukovodstva kojoj je dodijeljena odgovornost u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (c) i provodi strategiju iz stavka 1. točke (b) ovog članka.

1.   Prijavljeno tijelo provodi provjere treće strane. Takve provjere treće strane imaju sljedeća obilježja:

2.   Prijavljeno tijelo izdaje izvješće o provjeri u kojem su zabilježene aktivnosti poduzete u skladu sa stavkom 1. ovog članka i njihovi rezultati. Ako se politikama dužne pažnje u pogledu baterija iz članka 48. ispunjavaju obveze iz članaka 49., 50. i 52., prijavljeno tijelo izdaje odluku o odobrenju.

1.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. tijelima za nadzor tržišta država članica ili nacionalnim tijelima na zahtjev stavlja na raspolaganje izvješće o provjeri i odluku o odobrenju izdane u skladu s člankom 51., izvješća o reviziji iz članka 48. stavka 2. i dostupne dokaze usklađenosti s programom dužne pažnje koji Komisija priznaje u skladu s člankom 53.

2.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. svojim neposrednim kupcima u donjem dijelu lanca opskrbe stavlja na raspolaganje sve relevantne informacije koje je pribavio i zadržao na temelju svoje politike dužne pažnje u pogledu baterija, poštujući poslovnu tajnu i druge aspekte koji se odnose na konkurentnost.

3.   Gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. jednom godišnje preispituje i javno objavljuje, među ostalim na internetu, izvješće o svojoj politici dužne pažnje u pogledu baterija. To izvješće sadržava podatke i informacije, prikazane na način koji krajnji korisnici mogu lako razumjeti i koji omogućuje jasno utvrđivanje o kojim baterijama je riječ, o koracima koje je taj gospodarski subjekt poduzeo radi ispunjavanja zahtjeva iz članaka 49. i 50., uključujući nalaze o znatnim štetnim učincima u kategorijama rizika navedenima u točki 2. Priloga X. i način njihova otklanjanja, kao i sažeto izvješće o provjerama treće strane provedenima u skladu s člankom 51., uključujući ime prijavljenog tijela, poštujući poslovnu tajnu i druge aspekte koji se odnose na konkurentnost. Tim je izvješćem, prema potrebi, obuhvaćen i pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u donošenju odluka i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša u vezi s nabavom i obradom sirovina prisutnih u baterijama te trgovinom njima.

4.   Ako gospodarski subjekt iz članka 48. stavka 1. može dokazati da su sirovine koje su prisutne u bateriji i navedene u točki 1. Priloga X. dobivene iz recikliranih izvora, javno objavljuje svoje zaključke, uz primjerenu razinu detalja, poštujući poslovnu tajnu i druge aspekte koji se odnose na konkurentnost.

1.   Vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija koji su uspostavili programe dužne pažnje i nadgledaju te programe („vlasnici programa”) mogu od Komisije zatražiti priznavanje svojih programa dužne pažnje. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu informacija koje takav zahtjev za priznavanje treba sadržavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

2.   Ako Komisija na osnovi dokaza i informacija dostavljenih na temelju stavka 1. ovog članka utvrdi da program dužne pažnje iz tog stavka omogućuje gospodarskim subjektima da ispune zahtjeve utvrđene u člancima 48., 49., 50. i 52., donosi provedbeni akt kojim se tom programu dodjeljuje priznanje jednakovrijednosti sa zahtjevima iz ove Uredbe. Prije donošenja tog provedbenog akta provodi se savjetovanje s OECD-ovim Centrom za odgovorno poslovno ponašanje. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Kada razmatra priznavanje programa dužne pažnje, Komisija uzima u obzir različite prakse u industriji obuhvaćene tim programom te pristup i metodu koji se temelje na procjeni rizika, a upotrebljavaju se u tom programu za utvrđivanje rizika.

3.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 89. kojima se utvrđuju kriteriji i metodologija u skladu s kojima Komisija treba utvrditi, u skladu sa stavkom 2. ovog članka, omogućuju li programi dužne pažnje gospodarskim subjektima da ispune zahtjeve utvrđene u člancima 48., 49., 50. i 52. Komisija prema potrebi također redovito provjerava ispunjavaju li priznati programi dužne pažnje i dalje kriterije koji su doveli do odluke o dodjeli priznanja jednakovrijednosti na temelju stavka 2. ovog članka.

4.   Vlasnik programa dužne pažnje za koji je priznanje jednakovrijednosti dodijeljeno u skladu sa stavkom 2. bez odgode obavješćuje Komisiju o svim promjenama ili ažuriranjima tog programa. Komisija procjenjuje utječu li te promjene ili ažuriranja na priznavanje jednakovrijednosti tog programa i poduzima odgovarajuće djelovanje.

5.   Ako postoje dokazi o ponovljenim ili značajnim slučajevima u kojima gospodarski subjekti koji provode program priznat u skladu sa stavkom 2. ovog članka ne ispunjavaju zahtjeve iz članaka 48., 49., 50. i 52., Komisija ispituje, uz savjetovanje s vlasnikom priznatog programa dužne pažnje, ukazuju li ti slučajevi na nedostatke u programu.

6.   Ako Komisija utvrdi neispunjavanje zahtjeva utvrđenih u člancima 48., 49., 50. i 52. ili nedostatke u priznatom programu dužne pažnje, vlasniku programa može odobriti odgovarajuće razdoblje za poduzimanje korektivnih mjera.

7.   Ako vlasnik programa ne poduzme potrebne korektivne mjere ili ih odbije poduzeti te ako Komisija utvrdi da neispunjavanje zahtjeva ili nedostaci iz stavka 6. ovog članka ugrožavaju sposobnost gospodarskog subjekta iz članka 48. stavka 1. koji provodi program da ispuni zahtjeve utvrđene u člancima 48., 49., 50. i 52. ili ako su ponovljeni ili značajni slučajevi neispunjavanja zahtjeva od strane gospodarskih subjekata koji provode program posljedica nedostataka u programu, Komisija donosi provedbeni akt kojim se povlači priznanje jednakovrijednosti tog programa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

8.   Komisija uspostavlja i ažurira registar priznatih programa dužne pažnje. Taj registar javno je dostupan na internetu.

1.   Države članice imenuju jedno nadležno tijelo ili više njih koji su odgovorni za obveze na temelju ovog poglavlja, a posebno za praćenje i provjeru ispunjavanja obveza proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača na temelju ovog poglavlja.

2.   Svaka država članica također može među nadležnim tijelima iz stavka 1. utvrditi jednu kontaktnu točku za potrebe komunikacije s Komisijom na temelju stavka 4.

3.   Države članice utvrđuju pojedinosti o organizaciji i radu nadležnog tijela ili nadležnih tijela, uključujući administrativna i postupovna pravila za:

4.   Države članice do 18. studenog 2025. obavješćuju Komisiju o imenima i adresama nadležnih tijela imenovanih na temelju stavka 1. Države članice bez nepotrebne odgode priopćuju Komisiji svaku promjenu imena ili adrese tih nadležnih tijela.

1.   Države članice uspostavljaju registar proizvođača koji služi za praćenje usklađenosti proizvođača sa zahtjevima iz ovog poglavlja.

2.   Proizvođači se upisuju u registar iz stavka 1. U tu svrhu podnose zahtjev za upis u registar u svakoj državi članici u kojoj bateriju prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu.

Proizvođači podnose zahtjev za upis u registar putem sustava za elektroničku obradu podataka iz stavka 9. točke (a).

Proizvođači stavljaju baterije, uključujući one ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, na raspolaganje na tržištu države članice samo ako su oni ili, u slučaju ovlaštenja, njihovi ovlašteni zastupnici za proširenu odgovornost proizvođača registrirani u toj državi članici.

3.   Zahtjev za upis u registar uključuje sljedeće informacije:

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, informacije utvrđene u točki (d) tog stavka navode se u zahtjevu za upis u registar na temelju stavka 3. ovog članka ili u zahtjevu za izdavanje ovlaštenja na temelju članka 58. Takav zahtjev za izdavanje ovlaštenja uključuje barem informacije o pojedinačnom ili kolektivnom ispunjavanju obveza proširene odgovornosti proizvođača.

5.   Države članice mogu prema potrebi zatražiti dodatne informacije ili dokumente kako bi se registar proizvođača upotrebljavao na učinkovit način.

6.   Ako je proizvođač imenovao organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 57. stavkom 1., ta organizacija obveze iz ovog članka ispunjava mutatis mutandis, osim ako je država članica odredila drukčije.

7.   Obveze iz ovog članka može u ime proizvođača ispuniti ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača.

Ako obveze iz ovog članka u ime proizvođača ispunjava ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača koji zastupa više od jednog proizvođača, uz informacije koje se zahtijevaju na temelju stavka 3. taj ovlašteni zastupnik zasebno navodi ime i podatke za kontakt svakog od zastupanih proizvođača.

8.   Države članice mogu odlučiti da postupak upisa u registar na temelju ovog članka i postupak ovlaštenja na temelju članka 58. čine jedinstveni postupak, pod uvjetom da zahtjev za upis ispunjava zahtjeve utvrđene u stavcima od 3. do 7. ovog članka.

9.   Nadležno tijelo:

10.   Nadležno tijelo može:

11.   Nadležno tijelo može odbiti upisati proizvođača u registar ili povući upis proizvođača u registar ako informacije iz stavka 3. i povezani dokazi u obliku dokumenata nisu dostavljeni ili nisu dostatni ili ako proizvođač više ne ispunjava zahtjeve iz stavka 3. točke (d).

Nadležno tijelo povlači upis proizvođača u registar ako proizvođač više ne postoji.

12.   Proizvođač ili, ako je to primjenjivo, ovlašteni zastupnik za proširenu odgovornost proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovana u ime proizvođača koje zastupa bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u upisu u registar i o svim trajnim prestancima stavljanja na raspolaganje na tržištu na državnom području države članice baterija navedenih u upisu u registar.

13.   Ako informacije u registru proizvođača nisu javno dostupne, države članice osiguravaju da pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima imaju besplatan pristup informacijama u registru.

1.   Proizvođači imaju proširenu odgovornost proizvođača za baterije koje prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice. Takvi proizvođači moraju biti u skladu sa zahtjevima iz članaka 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ i ovog poglavlja.

2.   Gospodarski subjekt koji prvi put na državnom području države članice na raspolaganje na tržištu stavlja bateriju koja je rezultat postupaka pripreme za ponovnu uporabu, pripreme za prenamjenu, prenamjene ili ponovne izrade za potrebe ove Uredbe smatra se proizvođačem takve baterije i ima proširenu odgovornost proizvođača.

3.   Proizvođač, kako je definiran u članku 3. točki 47. podtočki (d), imenuje ovlaštenog zastupnika za proširenu odgovornost proizvođača u svakoj državi članici u kojoj prodaje baterije. Takvo imenovanje provodi se pisanim ovlaštenjem.

4.   Financijski doprinosi koje treba platiti proizvođač pokrivaju sljedeće troškove za proizvode koje proizvođač stavlja na raspolaganje na tržištu u dotičnoj državi članici:

5.   U slučaju stavljanja na raspolaganje baterija koje su podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi, i proizvođači izvornih baterija i proizvođači baterija koje se stavljaju na tržište kao rezultat tih postupaka mogu uspostaviti i prilagoditi mehanizam podjele troškova, na temelju stvarne raspodjele troškova među različitim proizvođačima, za troškove iz stavka 4. točaka (a), (c) i (d).

Ako se na bateriju iz stavka 2. primjenjuje više proširenih odgovornosti proizvođača, prvi proizvođač koji tu bateriju stavlja na raspolaganje na tržištu ne snosi dodatne troškove koji proizlaze iz takvog mehanizma podjele troškova.

Komisija olakšava razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama u pogledu takvih mehanizama podjele troškova.

1.   Proizvođači mogu imenovati organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlaštenu u skladu s člankom 58. za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u njihovo ime. Države članice mogu donijeti mjere kako bi imenovanje organizacije za odgovornost proizvođača učinile obveznim. Takve mjere moraju biti opravdane na temelju posebnih značajki određene kategorije baterija koje se stavljaju na tržište i povezanih značajki gospodarenja otpadom.

2.   U slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju jednako postupanje prema proizvođačima, neovisno o njihovu podrijetlu ili veličini, bez nametanja nerazmjernog opterećenja za proizvođače koji proizvode male količine baterija, uključujući mala i srednja poduzeća. One također osiguravaju sljedeće u pogledu financijskih doprinosa koje im plaćaju proizvođači:

3.   Ako je u određenoj državi članici više organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlašteno za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača u ime proizvođača, one osiguravaju da je aktivnostima iz članka 59. stavka 1., članka 60. stavka 1. i članka 61. stavka 1. obuhvaćeno cijelo državno područje te države članice. Države članice imenuju nadležno tijelo ili neovisnu treću stranu kako bi se osiguralo da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ispunjavaju svoje obveze na koordiniran način.

4.   Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju povjerljivost podataka koje posjeduju u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim zastupnicima za proširenu odgovornost proizvođača.

5.   Uz informacije iz članka 8.a stavka 3. točke (e) Direktive 2008/98/EZ, organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača barem jednom godišnje na svojim internetskim stranicama objavljuju, uz poštovanje poslovne ili industrijske tajne, informacije o stopi odvojenog skupljanja otpadnih baterija, učinkovitosti recikliranja i razinama oporabe materijala koje su proizvođači koji su imenovali organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača postigli.

6.   Uz informacije iz stavka 5., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača javno objavljuju informacije o postupku odabira subjekata za gospodarenje otpadom odabranih u skladu sa stavkom 8.

7.   Ako je to potrebno za izbjegavanje narušavanja unutarnjeg tržišta, Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju kriteriji za primjenu stavka 2. točke (a) ovog članka. Taj se provedbeni akt ne odnosi na precizno određivanje visine doprinosâ i donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

8.   Subjekti za gospodarenje otpadom podliježu nediskriminirajućem postupku odabira, koji se temelji na transparentnim kriterijima dodjele, a provode ga proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, te koji ne nameće nerazmjerno opterećenje za mala i srednja poduzeća.

1.   Proizvođač, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovane u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača nadležnom tijelu podnose zahtjev za ovlaštenje u pogledu ispunjavanja proširene odgovornosti proizvođača.

2.   Ovlaštenje se izdaje samo ako se dokaže da su:

3.   Države članice u svoje mjere kojima utvrđuju administrativna i postupovna pravila iz članka 54. stavka 3. točke (b) uključuju pojedinosti o postupku izdavanja ovlaštenja, koji se može razlikovati ovisno o tome odnosi li se na pojedinačno ili kolektivno ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača, i načine provjere usklađenosti proizvođača ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, uključujući informacije koje u tu svrhu trebaju dostaviti proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača. Postupak izdavanja ovlaštenja uključuje zahtjeve u pogledu provjere aranžmana uspostavljenih kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u članku 59. stavcima 1. i 2. i članku 60. stavcima 1., 2. i 4. te vremenske okvire za provjeru, koji nisu dulji od 12 tjedana od podnošenja potpune dokumentacije zahtjeva. Provjeru može provesti neovisni stručnjak koji o rezultatima provjere izdaje izvješće o provjeri.

4.   Proizvođač ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u ovlaštenju, o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja ili o trajnom prestanku rada.

5.   Mehanizam samokontrole iz članka 8.a stavka 3. točke (d) Direktive 2008/98/EZ provodi se redovito, a najmanje svake tri godine, te na zahtjev nadležnog tijela, kako bi se provjerilo poštuju li se odredbe iz te točke i jesu li i dalje ispunjeni uvjeti za ovlaštenje iz stavka 2. ovog članka. Proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača na zahtjev predočuje izvješće o samokontroli i, ako je to potrebno, nacrt plana korektivnih mjera nadležnom tijelu. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti iz stavka 6. ovog članka, nadležno tijelo može iznijeti primjedbe na izvješće o samokontroli i na nacrt plana korektivnih mjera te sve takve primjedbe priopćuje proizvođaču ili organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača. Proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača sastavlja i provodi plan korektivnih mjera na temelju tih primjedbi.

6.   Nadležno tijelo može odlučiti opozvati ovlaštenje ako nisu ispunjeni ciljevi skupljanja utvrđeni u članku 59. stavku 3. ili članku 60. stavku 3. ili ako proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača više ne ispunjava zahtjeve u pogledu organizacije skupljanja i obrade otpadnih baterija ili ako propusti podnijeti izvješće nadležnom tijelu ili ga propusti obavijestiti o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja, ili ako su prestali s radom.

7.   Proizvođač, u slučaju pojedinačnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača, i organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača imenovane u slučaju kolektivnog ispunjavanja obveza proširene odgovornosti proizvođača pružaju jamstvo namijenjeno pokrivanju troškova povezanih s postupcima gospodarenja otpadom koje proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača snosi u slučaju neusklađenosti s obvezama proširene odgovornosti proizvođača, među ostalim u slučaju trajnog prestanka njihova rada ili nesolventnosti. Države članice mogu utvrditi dodatne zahtjeve u vezi s takvim jamstvom. U slučaju organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojom upravlja država takvo jamstvo ne mora pružiti sama organizacija, nego se može pružiti i na drugi način, te ono može imati oblik javnog fonda koji se financira naknadama proizvođača i za koji je država članica koja upravlja tom organizacijom solidarno odgovorna.

1.   Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da se sve otpadne prijenosne baterije, neovisno o njihovoj prirodi, kemijskom sastavu, stanju, marki ili podrijetlu, odvojeno skupljaju na državnom području države članice u kojoj prvi put stavljaju baterije na raspolaganje na tržištu. U tu svrhu čine sljedeće:

2.   Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da sustav preuzimanja i skupljanja otpadnih prijenosnih baterija ima sljedeća obilježja:

3.   Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača moraju ostvarivati i trajno održavati barem sljedeće ciljeve skupljanja za otpadne prijenosne baterije:

Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača izračunavaju stopu skupljanja iz ovog stavka u skladu s Prilogom XI.

4.   Krajnji korisnici moraju moći odbaciti otpadne prijenosne baterije na skupljalištima iz stavka 2. točke (a) i ne naplaćuje im se naknada niti ih se obvezuje na kupnju nove baterije niti se uvjetuje da je prijenosna baterija kupljena kod proizvođača koji su uspostavili skupljališta.

5.   Skupljališta uspostavljena u skladu sa stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., iii. i iv. ne podliježu zahtjevima u pogledu registracije ili obveze ishođenja dozvole iz Direktive 2008/98/EZ.

6.   Države članice mogu donijeti mjere kojima zahtijevaju da skupljališta iz stavka 2. točke (a) ovog članka mogu skupljati otpadne prijenosne baterije samo ako su sklopila ugovor s proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača.

7.   S obzirom na očekivani razvoja tržišta i povećanje očekivanog životnog vijeka punjivih prijenosnih baterija te kako bi se bolje utvrdila stvarna količina otpadnih prijenosnih baterija raspoloživih za skupljanje, Komisija je ovlaštena za donošenje, do 18. kolovoza 2027., delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene metodologije za izračun stope skupljanja prijenosnih baterija utvrđene u Prilogu XI. i izmjene cilja skupljanja utvrđenog u stavku 3. ovog članka kako bi se taj cilj skupljanja prilagodio novoj metodologiji, uz istodobno zadržavanje jednake ambicije i vremenskih okvira.

1.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da se sve otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, neovisno o njihovoj prirodi, kemijskom sastavu, stanju, marki ili podrijetlu, odvojeno skupljaju na državnom području države članice u kojoj prvi put stavljaju baterije na raspolaganje na tržištu. U tu svrhu čine sljedeće:

2.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju da sustav za preuzimanje i skupljanje otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva ima sljedeća obilježja:

3.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača moraju ostvarivati i trajno održavati barem sljedeće ciljeve skupljanja baterija za laka prijevozna sredstva:

Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača izračunavaju stopu skupljanja iz ovog stavka u skladu s Prilogom XI.

4.   Proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača:

5.   Krajnji korisnici moraju moći odbaciti otpadne baterije za laka prijevozna sredstva u skupljališta iz stavka 2. točke (a) i ne naplaćuje im se naknada niti ih se obvezuje na kupnju nove baterije za laka prijevozna sredstva niti se uvjetuje da je baterija kupljena kod proizvođača koji su uspostavili skupljališta.

6.   Skupljališta uspostavljena u skladu sa stavkom 2. točkom (a) podtočkama i., iii. i iv. ne podliježu zahtjevima u pogledu registracije ili obveze ishođenja dozvole iz Direktive 2008/98/EZ.

7.   Države članice mogu donijeti mjere kojima zahtijevaju da skupljališta iz stavka 2. točke (a) ovog članka mogu skupljati otpadne baterije za laka prijevozna sredstva samo ako su sklopila ugovor s proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača.

8.   S obzirom na očekivani razvoj tržišta i povećanje očekivanog životnog vijeka baterija za laka prijevozna sredstva te kako bi se bolje utvrdila stvarna količina otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva raspoloživih za skupljanje, Komisija je ovlaštena za donošenje, do 18. kolovoza 2027., delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene metodologije za izračun stope skupljanja otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva utvrđene u Prilogu XI. i izmjene cilja skupljanja utvrđenog u stavku 3. ovog članka kako bi se cilj skupljanja prilagodio novoj metodologiji, uz istodobno zadržavanje jednake ambicije i vremenskih okvira.

1.   Proizvođači baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača besplatno i bez nametanja obveze krajnjem korisniku da kupi novu bateriju ili uvjetovanja da je bateriju kupio od njih preuzimaju sve otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila odgovarajuće kategorije koje su prvi put stavili na raspolaganje na tržištu na državnom području te države članice, bez obzira na njihov kemijski sastav, stanje, marku ili podrijetlo, te osiguravaju da se sve takve otpadne baterije odvojeno skupljaju. U tu svrhu prihvaćaju preuzimanje otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila od krajnjih korisnika ili iz sustava za preuzimanje i skupljanje koji uključuju skupljališta uspostavljena u suradnji sa sljedećim dionicima:

Države članice mogu donijeti mjere kojima zahtijevaju da subjekti iz prvog podstavka točaka od (a) do (d) mogu skupljati otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila samo ako su sklopila ugovor s proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača.

Ako je otpadne industrijske baterije prethodno potrebno rastaviti u prostorima privatnih, nekomercijalnih korisnika, obveza proizvođača da preuzme te otpadne baterije ne smije rezultirati time da troškove povezane s rastavljanjem i skupljanjem tih otpadnih baterija snose ti korisnici.

2.   Aranžmani za preuzimanje otpada uspostavljeni u skladu sa stavkom 1. obuhvaćaju cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja na kojima su skupljanje otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila te daljnje gospodarenje njima isplativi.

3.   Proizvođači baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača:

4.   Subjekti iz stavka 1. točaka od (a) do (d) ovog članka mogu predati skupljene otpadne baterije za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadne industrijske baterije i otpadne baterije za električna vozila subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. radi njihove obrade u skladu s člankom 70. U takvim se slučajevima smatra da je ispunjena obveza proizvođačâ na temelju stavka 3. točke (c) ovog članka.

1.   Distributeri preuzimaju otpadne baterije od krajnjeg korisnika besplatno i ne obvezujući ga da kupi ili uvjetujući da je kupio novu bateriju, bez obzira na kemijski sastav, marku ili podrijetlo otpadnih baterija, kako slijedi:

2.   Obveza preuzimanja iz stavka 1.:

3.   Distributeri otpadne baterije koje su preuzeli predaju proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača odgovornima za skupljanje tih otpadnih baterija u skladu s člankom 59., 60. odnosno 61. ili subjektu za gospodarenje otpadom odabranom u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem obrade tih otpadnih baterija u skladu s člankom 70.

4.   Obveze iz ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis na distributere koji baterije isporučuju krajnjim korisnicima putem ugovorâ na daljinu. Ti distributeri osiguravaju dovoljan broj skupljališta koja obuhvaćaju cijelo državno područje određene države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih prijenosnih baterija, otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija odnosno otpadnih baterija za električna vozila, te dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, kako bi se krajnjim korisnicima omogućio povrat baterija.

5.   U slučaju prodaje s isporukom distributeri nude besplatno preuzimanje otpadnih prijenosnih baterija, otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, otpadnih industrijskih baterija, otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje i otpadnih baterija za električna vozila na mjestu isporuke krajnjem korisniku ili u lokalnom skupljalištu. Krajnji korisnik obavješćuje se pri naručivanju baterije o aranžmanima za preuzimanje otpadne baterije.

6.   Za potrebe usklađenosti s člankom 30. stavkom 1. točkama (d) i (e) Uredbe (EU) 2022/2065 pružatelji internetskih platformi, obuhvaćeni područjem primjene poglavlja III. odjeljka 4. te uredbe, kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s proizvođačima, od proizvođača koji potrošačima u Uniji nude baterije, uključujući baterije ugrađene u uređaje, laka prijevozna sredstva ili druga vozila, dobivaju sljedeće informacije:

1.   Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije odvojeno od drugih tokova otpada, uključujući miješani komunalni otpad.

2.   Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije u predviđena skupljališta za odvojeno skupljanje koja su uspostavljena u okviru posebnih aranžmana sklopljenih s proizvođačem ili organizacijom za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili u skladu s tim aranžmanima, u skladu s člancima 59., 60. i 61.

1.   Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada koja podliježu Direktivi 2000/53/EZ ili Direktivi 2012/19/EU predaju otpadne baterije nastale obradom otpadnih vozila ili otpadne električne i elektroničke opreme proizvođačima relevantne kategorije baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1. ove Uredbe, organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem njihove obrade u skladu s člankom 70.

2.   Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada iz stavka 1. vode evidenciju tih transakcija predaja.

1.   Otpadne baterije koje potječu od privatnih, nekomercijalnih krajnjih korisnika mogu se odbaciti u skupljališta za odvojeno skupljanje koja uspostave javna tijela za gospodarenje otpadom.

2.   Javna tijela za gospodarenje otpadom osiguravaju da se skupljene otpadne baterije obrađuju u skladu s člankom 70. na način:

1.   Dobrovoljna skupljališta otpadnih prijenosnih baterija predaju skupljene otpadne prijenosne baterije proizvođačima prijenosnih baterija ili trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, uključujući organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem obrade tih otpadnih baterija u skladu s člankom 70.

2.   Dobrovoljna skupljališta otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva predaju skupljene otpadne baterije za laka prijevozna sredstva proizvođačima baterija za laka prijevozna sredstva ili trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, uključujući organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili subjektima za gospodarenje otpadom odabranima u skladu s člankom 57. stavkom 8. s ciljem obrade tih otpadnih baterija u skladu s člankom 70.

1.   Države članice mogu ograničiti sposobnost distributera, subjekata koji upravljaju postrojenjima za obradu iz članka 65., javnih tijela za gospodarenje otpadom iz članka 66. i dobrovoljnih skupljališta iz članka 67. da skupljene otpadne prijenosne baterije i otpadne baterije za laka prijevozna sredstva predaju proizvođačima ili organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača ili subjektu za gospodarenje otpadom kako bi oni izvršili obradu u skladu s člankom 70. Države članice osiguravaju da takva ograničenja nemaju negativan učinak na sustave skupljanja i recikliranja.

2.   Države članice također mogu donijeti mjere kojima se javnim tijelima za gospodarenje otpadom iz članka 66. omogućuje da sama provode obradu u skladu s člankom 70.

1.   Države članice donose potrebne mjere kako bi proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača ostvarili ciljeve skupljanja utvrđene u članku 59. stavku 3. prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) u pogledu otpadnih prijenosnih baterija i utvrđene u članku 60. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) i (b) u pogledu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva.

2.   Države članice osobito, najmanje jednom godišnje, prate stope skupljanja proizvođača ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača kako bi provjerile jesu li poduzeli prikladne mjere za ostvarenje ciljeva skupljanja utvrđenih u članku 59. stavku 3. prvom podstavku točkama (a), (b) i (c) u pogledu otpadnih prijenosnih baterija i utvrđenih u članku 60. stavku 3. prvom podstavku točkama (a) i (b) u pogledu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva. Takvo se praćenje posebno temelji na informacijama dostavljenima nadležnim tijelima u skladu s člankom 75. i uključuje provjeru tih informacija i toga je li proizvođač poštovao metodologiju izračuna utvrđenu u Prilogu XI., te rezultata pregleda sastava iz stavka 5. ovog članka i svih drugih informacija dostupnih državi članici.

3.   Ako na temelju praćenja iz stavka 2. ovog članka država članica utvrdi da proizvođač ili, ako je imenovana u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača nisu poduzeli mjere koje su u skladu s ostvarivanjem ciljeva skupljanja iz članka 59. stavka 3. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) u pogledu otpadnih prijenosnih baterija ili iz članka 60. stavka 3. prvog podstavka točaka (a) i (b) u pogledu otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, nadležno tijelo te države članice zahtijeva od tog proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača da poduzme odgovarajuće korektivne mjere kako bi se osiguralo da može ostvariti ciljeve skupljanja utvrđene u bilo kojem od tih članaka, prema tome što je primjenjivo.

4.   Ne dovodeći u pitanje mehanizam samokontrole iz članka 58. stavka 5., proizvođač ili, ako je imenovana u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača podnosi nadležnom tijelu nacrt plana korektivnih mjera u roku od tri mjeseca od zahtjeva nadležnog tijela iz stavka 3. ovog članka. To nadležno tijelo može iznijeti primjedbe na nacrt plana te sve takve primjedbe priopćuje proizvođaču ili organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača u roku od mjesec dana od primitka nacrta plana korektivnih mjera.

Ako nadležno tijelo dostavi svoje primjedbe na nacrt plana korektivnih mjera, proizvođač ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača u roku od mjesec dana od primitka tih primjedbi sastavljaju plan korektivnih mjera, uzimajući u obzir te primjedbe, te ga na odgovarajući način provode.

Sadržaj plana korektivnih mjera i usklađenost proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača s njim uzimaju se u obzir pri evaluaciji toga jesu li i dalje ispunjeni uvjeti za registraciju iz članka 55. i, ako je primjenjivo, za ovlaštenje iz članka 58.

5.   Države članice do 1. siječnja 2026. i svakih pet godina nakon tog datuma provode istraživanje sastava tokova skupljenog miješanog komunalnog otpada te otpadne električne i elektroničke opreme za prethodnu kalendarsku godinu kako bi utvrdile udio otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva u njima. Na temelju tih istraživanja nadležna tijela mogu zahtijevati da proizvođači prijenosnih baterija, proizvođači otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., odgovarajuće organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača poduzmu korektivne mjere kako bi povećali svoju mrežu povezanih skupljališta i proveli informativne kampanje u skladu s člankom 74. stavkom 1.

1.   Skupljene otpadne baterije ne smiju se zbrinjavati niti biti predmet postupka oporabe energije.

2.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU, postrojenja s dozvolom osiguravaju da je obrada otpadnih baterija u skladu barem s dijelom A Priloga XII. ovoj Uredbi i s najboljim raspoloživim tehnikama definiranima u članku 3. točki 10. Direktive 2010/75/EU.

3.   Ako se baterije skupljaju dok su još ugrađene u otpadni uređaj, otpadno lako prijevozno sredstvo ili otpadno vozilo, uklanjaju se iz otpadnog uređaja, otpadnog lakog prijevoznog sredstva ili otpadnog vozila u skladu sa, ako je to primjenjivo, zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2000/53/EZ ili Direktivi 2012/19/EU.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene zahtjeva u pogledu obrade za otpadne baterije iz dijela A Priloga XII. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak i nove tehnologije koje se pojavljuju u području gospodarenja otpadom.

5.   Države članice mogu uspostaviti programe poticaja za gospodarske subjekte koji postižu više stope od ciljeva utvrđenih u dijelu B odnosno C Priloga XII. za učinkovitost recikliranja odnosno oporabu materijala.

1.   Svako postrojenje s dozvolom osigurava da su sve otpadne baterije koje se stavljaju na raspolaganje tom postrojenju prihvaćene i podvrgnute pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu ili recikliranju.

2.   Subjekti za recikliranje osiguravaju da se recikliranjem postižu ciljevi za učinkovitost recikliranja i ciljevi za oporabu materijala utvrđeni u dijelu B odnosno dijelu C Priloga XII.

3.   Stope učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala izračunavaju se u skladu s pravilima utvrđenima u delegiranom aktu koji se donosi na temelju stavka 4. ovog članka.

4.   Komisija do 18. veljače 2025. donosi delegirani akt u skladu s člankom 89. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem metodologije za izračun i provjeru stopa učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala, u skladu s dijelom A Priloga XII., te utvrđivanjem formata dokumentacije.

5.   Komisija do 18. kolovoza 2026. i najmanje svakih pet godina nakon toga procjenjuje je li, zbog tržišnih kretanja, posebno u pogledu tehnologija baterija koje utječu na vrstu oporabljenih materijala te trenutačne i predviđene dostupnosti odnosno manjka dostupnosti kobalta, bakra, olova, litija ili nikla, te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, primjereno revidirati ciljeve za učinkovitost recikliranja i oporabu materijala utvrđene u dijelovima B i C Priloga XII. Ako je to opravdano i primjereno na temelju te procjene, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 89. radi izmjene ciljeva za učinkovitost recikliranja i oporabu materijala utvrđenih u dijelovima B i C Priloga XII.

6.   Ako je to primjereno zbog tržišnih kretanja koja utječu na vrstu materijala koji se mogu oporabiti te s obzirom na tehnički i znanstveni napredak, uključujući nove tehnologije koje se pojavljuju u području gospodarenja otpadom, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene dijela C Priloga XII. dodavanjem dodatnih materijala s posebnim ciljevima za oporabu materijala po određenom materijalu i dijela B Priloga XII. dodavanjem dodatnih kemijskih svojstava baterija s posebnim ciljevima za učinkovitost recikliranja.

1.   Obrada se može provoditi izvan dotične države članice ili izvan Unije pod uvjetom da je pošiljka otpadnih baterija, ili njihovih frakcija, usklađena s uredbama (EZ) br. 1013/2006 i (EZ) br. 1418/2007.

2.   Kako bi se razlikovale rabljene baterije i otpadne baterije, nadležna tijela država članica mogu provjeriti jesu li pošiljke rabljenih baterija za koje se sumnja da su otpadne baterije u skladu s minimalnim zahtjevima utvrđenima u Prilogu XIV. i pratiti takve pošiljke u skladu s tim.

Ako nadležna tijela u državi članici utvrde da se namjeravana pošiljka rabljenih baterija sastoji od otpadnih baterija, troškovi odgovarajućih analiza, inspekcija i skladištenja rabljenih baterija za koje se sumnja da su otpadne mogu se naplatiti proizvođačima relevantne kategorije baterija, trećim stranama koje djeluju u njihovo ime ili drugim osobama koje organiziraju pošiljku. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. kojima se dopunjuju minimalni zahtjevi utvrđeni u Prilogu XIV., posebno u pogledu stanja starosti, radi razlikovanja pošiljaka rabljenih baterija i otpadnih baterija.

3.   Otpadne baterije ili njihove frakcije koje se izvoze iz Unije u skladu sa stavkom 1. ovog članka uzimaju se u obzir u vezi s ispunjavanjem obveza, učinkovitosti i ciljeva iz članaka 70. i 71. samo ako izvoznik otpadnih baterija ili njihovih frakcija dostavi dokaznu dokumentaciju koju je odobrilo nadležno tijelo odredišta da je obrada provedena u uvjetima koji su jednakovrijedni onima koji se zahtijevaju ovom Uredbom i u skladu s drugim pravom Unije o zaštiti zdravlja ljudi i okoliša.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 89. radi utvrđivanja detaljnih pravila kojima se dopunjuju pravila iz stavka 3. ovog članka utvrđivanjem kriterija za procjenu jednakovrijednih uvjeta.

1.   Kako bi se evidentiralo da otpadna baterija za laka prijevozna sredstva, otpadna industrijska baterija i otpadna baterija za električna vozila podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu ili pripremi za prenamjenu više nije otpad, posjednik baterije na zahtjev nadležnog tijela predočuje sljedeće:

2.   Informacije iz stavka 1. točke (a) stavljaju se na raspolaganje krajnjim korisnicima i trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, pod istim uvjetima, u sklopu dokumentacije koja se prilaže bateriji iz stavka 1. kada se stavlja na tržište ili u uporabu.

3.   Dostavom informacija u skladu sa stavcima 1. i 2. ne dovode se u pitanje obveze čuvanja povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija na temelju relevantnog prava Unije i nacionalnog prava.

4.   Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju detaljni tehnički zahtjevi i zahtjevi u pogledu provjere koje otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, otpadne industrijske baterije ili otpadne baterije za električna vozila trebaju ispunjavati kako više ne bi bile otpad. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

1.   Uz informacije iz članka 8.a stavka 2. Direktive 2008/98/EZ, proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima i distributerima sljedeće informacije o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima s obzirom na kategorije baterija koje isporučuju na državnom području određene države članice:

Te informacije stavljaju se na raspolaganje:

2.   Proizvođači distributerima i subjektima iz članaka 62., 65. i 66. i drugim subjektima za gospodarenje otpadom koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu ili obradu stavljaju na raspolaganje informacije o sigurnosnim i zaštitnim mjerama, među ostalim u pogledu sigurnosti na radu, koje se primjenjuju na skladištenje i skupljanje otpadnih baterija.

3.   Od trenutka kada se određena baterija počne isporučivati na državnom području države članice, proizvođači besplatno i na zahtjev elektroničkim putem subjektima za gospodarenje otpadom koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu ili obradu, u mjeri u kojoj je to potrebno tim subjektima za provedbu navedenih aktivnosti, stavljaju na raspolaganje sljedeće informacije, specifične za taj model baterije, o pravilnoj i za okoliš prihvatljivoj obradi otpadnih baterija:

U informacijama iz prvog podstavka točaka (a) i (b) navode se komponente i materijali te lokacije svih opasnih tvari u bateriji, u mjeri u kojoj je to potrebno subjektima koji provode pripremu za ponovnu uporabu, pripremu za prenamjenu ili obradu kako bi im se omogućilo da ispune zahtjeve iz ove Uredbe.

Te se informacije stavljaju na raspolaganje na jeziku ili jezicima koje subjekti iz prvog podstavka razumiju bez poteškoća, a koje utvrđuje država članica na čijem se tržištu baterija stavlja na raspolaganje.

4.   Distributeri koji isporučuju baterije krajnjim korisnicima u svojim maloprodajnim prostorima neprekidno, na lako dostupan i jasno vidljiv način stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima baterija informacije iz stavaka 1. i 2. i informacije o načinu na koji krajnji korisnici mogu besplatno vratiti otpadne baterije u odgovarajuća skupljališta uspostavljena na maloprodajnim mjestima ili u ime internetske platforme. Ta je obveza ograničena na kategorije baterija koje distributer ili trgovac ima, ili ih je imao, u ponudi kao nove baterije.

Distributeri pružaju informacije iz stavaka 1. i 2. i kada prodaju svoje proizvode putem internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima.

5.   Troškovi koje pokriva proizvođač na temelju članka 56. stavka 4. točaka od (a) do (d) prikazuju se zasebno krajnjem korisniku na prodajnom mjestu nove baterije.

6.   Proizvođači relevantne kategorije baterija ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača provode kampanje za podizanje svijesti i nude poticaje kako bi potaknuli krajnje korisnike da otpadne baterije odbacuju na način koji je u skladu s informacijama stavljenima na raspolaganje krajnjim korisnicima o sprečavanju nastanka otpadnih baterija i gospodarenju njima u skladu sa stavkom 1.

7.   Ako se informacije javno stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima na temelju ovog članka, čuva se povjerljivost poslovno osjetljivih informacija u skladu s relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

1.   Proizvođači prijenosnih baterija i proizvođači baterija za laka prijevozna sredstva ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo barem o sljedećim informacijama, prema kemijskim svojstvima i kategoriji baterija i otpadnih baterija:

Ako subjekti za gospodarenje otpadom koji nisu proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača skupljaju otpadne prijenosne baterije ili otpadne baterije za laka prijevozna sredstva od distributera ili drugih skupljališta za otpadne prijenosne baterije ili otpadne baterije za laka prijevozna sredstva, za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo o količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija i otpadnih baterija za laka prijevozna sredstva, prema njihovim kemijskim svojstvima.

2.   Proizvođači baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskih baterija i baterija za električna vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama, prema kemijskim svojstvima i kategorijama otpadnih baterija:

3.   Ako subjekti za gospodarenje otpadom skupljaju otpadne baterije od distributera ili drugih skupljališta otpadnih baterija za pokretanje, rasvjetu i paljenje, otpadnih industrijskih baterija i otpadnih baterija za električna vozila, ili od krajnjih korisnika, za svaku kalendarsku godinu izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama, prema kemijskim svojstvima i kategorijama otpadnih baterija:

4.   Informacije iz stavka 1. točaka od (a) do (g) ovog članka obuhvaćaju informacije o baterijama ugrađenima u vozila i uređaje te otpadnim baterijama uklonjenima iz vozila i uređaja u skladu s člankom 65.

5.   Subjekti za gospodarenje otpadom koji provode obradu i subjekti za recikliranje izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj se odvija obrada otpadnih baterija, za svaku kalendarsku godinu i po državi članici u kojoj su otpadne baterije skupljene, o sljedećim informacijama:

Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala obuhvaća sve pojedinačne korake recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije. Ako se postupci recikliranja provode u više od jednog postrojenja, prvi subjekt za recikliranje odgovoran je za prikupljanje informacija i izvješćivanje nadležnih tijela o tim informacijama.

Nadležno tijelo države članice u kojoj se odvija obrada otpadnih baterija dostavlja informacije iz ovog stavka nadležnom tijelu države članice u kojoj su baterije skupljene, ako se one razlikuju.

Otpadne baterije poslane u drugu državu članicu radi obrade u toj drugoj državi članici uključuju se u podatke o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala te uračunavaju u postizanje ciljeva utvrđenih u Prilogu XII. od strane države članice u kojoj je taj otpad skupljen.

6.   Ako posjednici otpada osim onih iz stavka 5. izvoze baterije radi obrade, izvješćuju nadležna tijela države članice u kojoj se nalaze o podacima o količini odvojeno skupljenih otpadnih baterija izvezenih radi obrade i o podacima iz stavka 5. točaka (b) i (c).

7.   Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, subjekti za gospodarenje otpadom i posjednici otpada iz ovog članka podnose izvješće u roku od šest mjeseci od kraja izvještajne godine za koju se podaci prikupljaju. Prvo izvještajno razdoblje obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon stupanja na snagu provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije, u skladu s člankom 76. stavkom 5.

8.   Nadležna tijela uspostavljaju elektroničke sustave putem kojih se ta tijela izvješćuju o podacima i određuju formate koji se trebaju upotrijebiti.

9.   Država članica može dopustiti nadležnim tijelima da zatraže sve dodatne informacije potrebne za osiguravanje pouzdanosti dostavljenih podataka.

1.   Države članice za svaku kalendarsku godinu te u formatu koji utvrdi Komisija provedbenim aktom donesenim na temelju stavka 5., javnosti stavljaju na raspolaganje u agregiranom obliku sljedeće podatke o prijenosnim baterijama, baterijama za laka prijevozna sredstva, baterijama za pokretanje, rasvjetu i paljenje, industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila, prema kategorijama baterija i njihovim kemijskim svojstvima:

Države članice stavljaju te podatke na raspolaganje u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju su podaci prikupljeni. Te podatke objavljuju elektroničkim putem, u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 5., s pomoću lako dostupnih podatkovnih usluga. Podaci su takvi da omogućuju strojno čitanje, razvrstavanje i pretraživanje, te se njima poštuju otvoreni standardi uporabe za treće strane. Države članice obavješćuju Komisiju kada se podaci iz prvog podstavka stave na raspolaganje.

Prvo izvještajno razdoblje obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon stupanja na snagu provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije, u skladu sa stavkom 5.

Uz obveze na temelju direktiva 2000/53/EZ i 2012/19/EU, podaci iz stavka 1. prvog podstavka točaka od (a) do (d) ovog članka obuhvaćaju baterije ugrađene u vozila i uređaje te otpadne baterije uklonjene iz tih vozila i uređaja u skladu s člankom 65.

2.   Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala iz stavka 1. prvog podstavka točke (d) obuhvaća sve pojedinačne korake recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije.

3.   Podacima koje države članice stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete, a trebaju se navesti u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 5.

4.   Komisija prikuplja i preispituje informacije koje se stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom. Komisija objavljuje izvješće u kojem procjenjuje organizaciju prikupljanja podataka, izvore podataka i metodologiju koja se primjenjuje u državama članicama te potpunost, pouzdanost, pravodobnost i dosljednost tih podataka. Ta procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje u roku od šest mjeseci nakon što države članice prvi put dostave podatke i zatim svake četiri godine.

5.   Komisija do 18. kolovoza 2025. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju format podataka i informacija o kojima je potrebno izvijestiti Komisiju, kao i metode procjene i uvjeti rada povezani sa skupljanjem i obradom otpadnih baterija, za potrebe stavaka 1. i 4. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

1.   Počevši od 18. veljače 2027. svaka baterija za laka prijevozna sredstva, svaka industrijska baterija s kapacitetom većim od 2 kWh i svaka baterija za električno vozilo koja se stavlja na tržište ili u uporabu mora imati elektroničku evidenciju („putovnica za baterije”).

2.   Putovnica za baterije sadržava informacije o modelu baterije i informacije specifične za pojedinačnu bateriju, uključujući informacije koje proizlaze iz uporabe te baterije, kako je utvrđeno u Prilogu XIII.

Informacije u putovnici za baterije obuhvaćaju:

Svrhe pristupa informacijama i njihove obrade iz drugog podstavka točke (c):

Informacije iz drugog podstavka uključuju se u putovnicu za baterije u mjeri u kojoj je to primjenjivo na kategoriju ili potkategoriju dotične baterije.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene Priloga XIII. u pogledu informacija koje je potrebno uključiti u putovnicu za baterije s obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

3.   Putovnica za baterije dostupna je putem QR koda iz članka 13. stavka 6. koji je povezan s jedinstvenim identifikatorom koji joj dodjeljuje gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište.

QR kôd i jedinstveni identifikator moraju biti usklađeni s normama ISO/IEC 15459-1:2014, 15459-2:2015, 15459-3:2014, 15459-4:2014, 15459-5:2014 i 15459-6:2014 ili jednakovrijednim normama.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 89. radi izmjene drugog podstavka ovog stavka s obzirom na tehnički i znanstveni napredak zamjenom normi iz tog podstavka ili dodavanjem drugih europskih ili međunarodnih normi s kojima QR kôd i jedinstveni identifikator moraju biti usklađeni.

4.   Gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište osigurava da su informacije sadržane u putovnici za baterije točne, potpune i ažurirane. On može u pisanom obliku ovlastiti bilo koji drugi subjekt da djeluje u njegovo ime.

5.   Sve informacije sadržane u putovnici za baterije temelje se na otvorenim standardima te su u interoperabilnom formatu, mogu se prenositi putem otvorene interoperabilne mreže za razmjenu podataka, a nisu ovisne o određenom pružatelju usluga, te su strukturirane i omogućuju strojno čitanje i pretraživanje, u skladu s ključnim zahtjevima utvrđenima u članku 78.

6.   Pristup informacijama sadržanima u putovnici za baterije uređuje se u skladu s ključnim zahtjevima utvrđenima u članku 78.

7.   Kad je riječ o bateriji koja je podvrgnuta pripremi za ponovnu uporabu, pripremi za prenamjenu, prenamjeni ili ponovnoj izradi, odgovornost za ispunjenje obveza na temelju stavka 4. ovog članka prenosi se na gospodarski subjekt koji je tu bateriju stavio na tržište ili u uporabu. Takva baterija ima novu putovnicu za baterije povezanu s putovnicom odnosno putovnicama za baterije za izvornu bateriju odnosno baterije.

Ako dođe do promjene statusa baterije u otpadnu bateriju, odgovornost za ispunjenje obveza na temelju stavka 4. ovog članka prenosi se na proizvođača ili, ako je imenovana u skladu s člankom 57. stavkom 1., organizaciju za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili na subjekta za gospodarenje otpadom odabranog u skladu s člankom 57. stavkom 8.

8.   Putovnica za baterije prestaje postojati nakon recikliranja baterije.

9.   Komisija do 18. kolovoza 2026. donosi provedbene akte kojima se određuje koje se osobe trebaju smatrati osobama s legitimnim interesom iz točke 2. odnosno točke 4. Priloga XIII. za potrebe stavka 2. točke (c) ovog članka te kojim informacijama navedenima u tim točkama imaju pristup i u kojoj mjeri mogu preuzeti, dijeliti, objaviti i ponovno upotrijebiti te informacije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

Kriteriji za određivanje osoba iz stavka 2. točke (c) i za određivanje mjere u kojoj mogu preuzeti, dijeliti, objaviti i ponovno upotrijebiti informacije iz točaka 2. i 4. Priloga XIII. sljedeći su:

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 19. Uredbe (EU) 2019/1020, ako tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da određena baterija obuhvaćena ovom Uredbom predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovinu ili okoliš, ona provode evaluaciju u vezi s time ispunjava li dotična baterija sve relevantne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi.

Ako tijela za nadzor tržišta tijekom postupka evaluacije iz prvog podstavka utvrde da baterija nije usklađena sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi („neusklađena baterija”), od relevantnog gospodarskog subjekta bez odgode traže da poduzme sve odgovarajuće korektivne mjere, u razumnom roku koji odrede tijela za nadzor tržišta i razmjerno prirodi rizika, kako bi uskladio bateriju s tim zahtjevima, povukao je s tržišta ili je opozvao.

Tijela za nadzor tržišta o tome na odgovarajući način obavješćuju relevantno prijavljeno tijelo.

2.   Tijela za nadzor tržišta obavješćuju Komisiju i druge države članice o rezultatima evaluacije i mjerama koje su zahtijevala od gospodarskog subjekta.

3.   Gospodarski subjekt osigurava poduzimanje svih odgovarajućih korektivnih mjera u pogledu svih neusklađenih baterija koje je taj gospodarski subjekt stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

4.   Ako relevantni gospodarski subjekt ne poduzme prikladne korektivne mjere u roku navedenom u stavku 1. drugom podstavku, tijela za nadzor tržišta poduzimaju sve odgovarajuće privremene mjere kako bi zabranila ili ograničila stavljanje neusklađenih baterija na raspolaganje na svojem nacionalnom tržištu, povukla te baterije s tog tržišta ili ih opozvala.

Tijela za nadzor tržišta bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o tim mjerama.

5.   Informacije iz stavka 4. drugog podstavka uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke potrebne za identifikaciju neusklađene baterije, podrijetlo te baterije, prirodu navodne neusklađenosti i povezanog rizika, prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera te obrazloženje koje je dao relevantni gospodarski subjekt. Tijela za nadzor tržišta posebno navode je li neusklađenost posljedica bilo kojeg od sljedećih uzroka:

6.   Države članice, osim države članice koja je pokrenula postupak na temelju ovog članka, bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim donesenim mjerama i o svim dodatnim informacijama koje su im na raspolaganju u vezi s neusklađenošću dotične baterije te, u slučaju neslaganja s donesenom nacionalnom mjerom, o svojim prigovorima.

7.   Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 4. drugog podstavka ni država članica ni Komisija ne podnesu prigovor na privremenu mjeru koju su poduzela tijela za nadzor tržišta, ta se mjera smatra opravdanom.

8.   Države članice osiguravaju da se odgovarajuće mjere ograničenja, kao što je povlačenje neusklađene baterije s tržišta, za neusklađenu bateriju poduzmu bez odgode.

1.   Ako se nakon završetka postupka iz članka 79. stavaka 4., 6. i 7. podnesu prigovori na mjeru koju su poduzela tijela za nadzor tržišta, ili ako Komisija smatra da je neka nacionalna mjera u suprotnosti s pravom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te provodi evaluaciju te nacionalne mjere. Komisija nastoji završiti tu evaluaciju u roku od mjesec dana.

Na temelju rezultata te evaluacije Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje je li nacionalna mjera opravdana. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

2.   Komisija upućuje provedbeni akt iz stavka 1. drugog podstavka svim državama članicama i odmah ga priopćuje državama članicama i relevantnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se neusklađena baterija povuče s njihova tržišta te o tome obavješćuju Komisiju.

Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, dotična država članica je povlači.

3.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom te se neusklađenost baterije pripisuje nedostacima u usklađenim normama iz članka 15. ove Uredbe, Komisija primjenjuje postupak iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

4.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom te se neusklađenost baterije pripisuje nedostacima u zajedničkim specifikacijama iz članka 16., Komisija bez odgode donosi provedbeni akt o izmjeni ili stavljanju izvan snage dotičnih zajedničkih specifikacija. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

1.   Ako nakon provedene evaluacije na temelju članka 79. stavka 1. država članica ustanovi da baterija, iako je usklađena s člancima od 6. do 10. i člancima 12., 13. i 14., ipak predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, za zaštitu imovine ili za okoliš („usklađena baterija koja predstavlja rizik”), ta država članica bez odgode zahtijeva od relevantnog gospodarskog subjekta da, u razumnom roku koji odrede tijela za nadzor tržišta i razmjerno prirodi rizika, poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi osigurao da usklađena baterija koja predstavlja rizik pri stavljanju na raspolaganje na tržištu više ne predstavlja navedeni rizik, povukao tu bateriju s tržišta ili je opozvao.

2.   Gospodarski subjekt osigurava poduzimanje korektivnih mjera u pogledu svih usklađenih baterija koje predstavljaju rizik, a koje je stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

3.   Država članica odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice ako dođe do situacije iz stavka 1. Te informacije uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke potrebne za identifikaciju usklađenih baterija koje predstavljaju rizik, podrijetlo i lanac opskrbe takvih baterija, prirodu povezanog rizika te prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

4.   Komisija bez odgode započinje savjetovanje s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te provodi evaluaciju poduzetih nacionalnih mjera. Na temelju rezultata te evaluacije Komisija donosi provedbeni akt u kojem se utvrđuje je li nacionalna mjera opravdana i, prema potrebi, predlažu odgovarajuće mjere. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 90. stavka 3.

5.   Zbog opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zaštitom zdravlja ljudi i sigurnošću osoba te zaštitom imovine ili okolišem Komisija u skladu s postupkom iz članka 90. stavka 4. donosi provedbeni akt koji se odmah primjenjuje.

6.   Komisija upućuje provedbeni akt iz stavaka 4. i 5. svim državama članicama i odmah ga priopćuje državama članicama i relevantnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 79., ako država članica ustanovi nešto od navedenog u nastavku, ona od relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni dotičnu neusklađenost:

2.   Ako se neusklađenost iz stavka 1. nastavi, dotična država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje baterije na raspolaganje na tržištu ili kako bi osigurala da se ona povuče s tržišta ili opozove.

1.   Ako država članica ustanovi da gospodarski subjekt ne ispunjava svoje obveze dužne pažnje utvrđene u člancima 48., 49. i 50., ona od relevantnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni dotičnu neusklađenost.

2.   Ako se neusklađenost iz stavka 1. nastavi i ako ne postoje druga djelotvorna dostupna sredstva za otklanjanje neusklađenosti, dotična država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje na raspolaganje na tržištu baterija koje je gospodarski subjekt iz stavka 1. stavio na raspolaganje na tržištu i, ako je neusklađenost ozbiljna, kako bi osigurala da se one povuku s tržišta ili opozovu.

1.   Javni naručitelji, kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/24/EU odnosno članku 3. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, ili naručitelji, kako su definirani u članku 4. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije u slučajevima obuhvaćenima tim direktivama uzimaju u obzir učinak tih baterija na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa kako bi osigurali da se takvi učinci svedu na najmanju moguću mjeru.

2.   Počevši od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu prvog delegiranog akta iz stavka 3. ovog članka, u kojem se uspostavljaju kriteriji dodjele za postupke nabave, obveza utvrđena u stavku 1. ovog članka ispunjava se primjenom tih kriterija dodjele. U svakom postupku nabave koji provode javni naručitelji ili naručitelji za kupnju baterija, ili proizvoda koji sadržavaju baterije, koje su obuhvaćene područjem primjene članaka od 7. do 10., u tehničkim specifikacijama i kriterijima dodjele upućuje se na taj prvi delegirani akt kako bi se osiguralo da se nabavljaju te baterije, ili proizvodi koji sadržavaju baterije, sa znatno manjim učincima na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa.

3.   Komisija 12 mjeseci od donošenja posljednjeg od delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. četvrtog podstavka točke (a), članka 8. stavka 1., članka 9. stavka 2. i članka 10. stavka 5. donosi delegirane akte u skladu s člankom 89. kojima se ova Uredba dopunjuje utvrđivanjem kriterija dodjele za postupke nabave baterija, ili proizvoda koji sadržavaju baterije, na temelju zahtjeva održivosti utvrđenih u člancima od 7. do 10.

1.   Ako Komisija smatra da uporaba neke tvari u izradi baterija ili prisutnost neke tvari u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili u daljnjim fazama njihova životnog ciklusa, među ostalim tijekom prenamjene ili obrade otpadnih baterija, predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i na koji treba odgovoriti na razini Unije, od Agencije zahtijeva da pripremi dosje za uvođenje ograničenja, koji ispunjava zahtjeve iz Priloga XV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006. Taj dosje za uvođenje ograničenja sadržava socioekonomsku procjenu, uključujući analizu alternativa.

2.   U roku od 12 mjeseci od primitka zahtjeva Komisije iz stavka 1. ovog članka i ako se u dosjeu za uvođenje ograničenja koji pripremi Agencija na temelju tog stavka dokaže da je potrebno djelovanje na razini Unije, uz mjere koje se već provode, Agencija predlaže ograničenja u cilju pokretanja postupka opisanog u stavcima od 4. do 9. ovog članka i člancima 87. i 88.

3.   Ako država članica smatra da uporaba neke tvari u izradi baterija ili prisutnost neke tvari u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili u daljnjim fazama njihova životnog ciklusa, među ostalim tijekom prenamjene ili obrade otpadnih baterija, predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji se ne kontrolira na odgovarajući način i na koji treba odgovoriti na razini Unije, ona obavješćuje Agenciju da predlaže pripremu dosjea za uvođenje ograničenja. Država članica priprema dosje za uvođenje ograničenja. Dosje za uvođenje ograničenja sadržava socioekonomsku procjenu, uključujući analizu alternativa.

Ako se u dosjeu za uvođenje ograničenja dokaže da je potrebno djelovanje na razini Unije, uz mjere koje se već provode, država članica Agenciji dostavlja taj dosje u formatu utvrđenom u Prilogu XV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 radi pokretanja postupka opisanog u stavcima od 4. do 9. ovog članka i člancima 87. i 88.

4.   Za potrebe dosjea za uvođenje ograničenja i postupka uvođenja ograničenja, Agencija ili države članice uzimaju u obzir sve dosjee, izvješća o kemijskoj sigurnosti ili procjene rizika koji su dostavljeni Agenciji ili državi članici na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Agencija ili države članice uzimaju u obzir i sve dostupne informacije i upućuju na sve relevantne procjene rizika dostavljene za potrebe drugog prava Unije koje se odnosi na životni ciklus tvari koja se upotrebljava u bateriji, uključujući fazu otpada. U tu svrhu druga tijela osnovana na temelju prava Unije koja obavljaju sličnu zadaću pružaju informacije Agenciji ili dotičnoj državi članici na zahtjev.

5.   Pristup informacijama kojima Agencija raspolaže pri obavljanju zadaća definiranih u članku 6. ove Uredbe i u ovom članku podliježe članku 118. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

6.   Agencija vodi popis tvari za koje Agencija ili država članica planira ili provodi dosje za uvođenje ograničenja na temelju ovog članka.

7.   Odbor za procjenu rizika, uspostavljen na temelju članka 76. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, i Odbor za socioekonomsku analizu, uspostavljen na temelju članka 76. stavka 1. točke (d) te uredbe, provjeravaju je li dostavljeni dosje za uvođenje ograničenja u skladu sa zahtjevima iz Priloga XV. toj uredbi. Odgovarajući odbor u roku od 30 dana od primitka dosjea obavješćuje Agenciju ili državu članicu koja je predložila ograničenja o tome je li dosje su skladu s tim zahtjevima. Ako nije, on Agenciji odnosno državi članici daje pisano obrazloženje u roku od 45 dana od primitka. Agencija ili država članica usklađuju dosje sa zahtjevima u roku od 60 dana od primitka obrazloženja odgovarajućeg odbora, a u protivnome se postupak iz ovog članka obustavlja.

8.   Agencija bez odgode objavljuje namjeru Komisije ili države članice da pokrene postupak uvođenja ograničenja za tvar, na temelju ovog članka, i o tome obavješćuje dotične dionike.

9.   Agencija bez odgode na svojim internetskim stranicama javnosti stavlja na raspolaganje dosje za uvođenje ograničenja, uključujući ograničenja predložena na temelju stavaka 2. i 3., i pritom jasno navodi datum njegove objave. Agencija poziva sve dotične dionike da u roku od četiri mjeseca od datuma objave pojedinačno ili zajednički dostave:

10.   Delegirani akti iz članka 6. stavka 2. donose se u roku od devet mjeseci od primitka mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu Agencije iz članka 87. stavka 2. Ako Odbor za socioekonomsku analizu ne donese mišljenje do roka utvrđenog u članku 87. stavku 2. ili 5., ovisno o slučaju, Komisija uzima u obzir socioekonomski učinak ograničenja, uključujući dostupnost alternativa za tvar i donosi delegirani akt do roka utvrđenog u članku 87. stavku 2.

11.   Ako se nacrt izmjene Priloga I. razlikuje od izvornog prijedloga u okviru dosjea za uvođenje ograničenja, pripremljenog na temelju postupka utvrđenog u ovom članku i člancima 87. i 88., ili ako se njime ne uzimaju u obzir mišljenja Agencije, Komisija prilaže detaljno objašnjenje razlogâ za te razlike.

1.   Odbor za procjenu rizika, u roku od 12 mjeseci od datuma objave iz članka 86. stavka 9., na temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea za uvođenje ograničenja donosi mišljenje o tome jesu li predložena ograničenja primjerena za smanjenje rizika za zdravlje ljudi ili okoliš. U tom mišljenju uzimaju se u obzir dosje za uvođenje ograničenja koji je pripremila Agencija na zahtjev Komisije ili države članice i stajališta zainteresiranih strana iz članka 86. stavka 9. točke (a).

2.   U roku od 15 mjeseci od datuma objave iz članka 86. stavka 9. Odbor za socioekonomsku analizu donosi mišljenje o predloženim ograničenjima na temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea za uvođenje ograničenja i socioekonomskog učinka. Prije toga izrađuje nacrt mišljenja o predloženim ograničenjima i njihovu socioekonomskom učinku, uzimajući u obzir analize ili informacije u skladu s člankom 86. stavkom 9. točkom (b), ako su zaprimljene.

3.   Agencija bez odgode objavljuje nacrt mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu na svojim internetskim stranicama i poziva zainteresirane strane da se najkasnije 60 dana od objave nacrta mišljenja očituju o tom nacrtu mišljenja.

4.   Odbor za socioekonomsku analizu donosi mišljenje bez odgode, uzimajući prema potrebi u obzir dodatne primjedbe primljene do roka utvrđenog u stavku 3. ovog članka. U tom se mišljenju uzimaju u obzir primjedbe zainteresiranih strana dostavljene na temelju članka 86. stavka 9. točke (b) i stavka 3. ovog članka.

5.   Ako mišljenje Odbora za procjenu rizika znatno odstupa od ograničenja predloženih u dosjeu za uvođenje ograničenja, Agencija odgađa rok za donošenje mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu za najviše 90 dana.

6.   Ako Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu dostavljaju mišljenje na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka, imenuju izvjestitelje na temelju članka 87. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i u skladu s uvjetima koji su navedeni u tom članku.

1.   Agencija bez odgode Komisiji dostavlja mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu o ograničenjima predloženima na temelju članka 86. Ako mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu znatno odstupaju od predloženih ograničenja, Agencija Komisiji dostavlja obavijest s detaljnim obrazloženjem razlogâ za takve razlike. Ako jedan ili oba odbora ne donesu mišljenje u roku utvrđenom u članku 87. stavku 1. odnosno stavku 2., Agencija o tome obavješćuje Komisiju i navodi razloge.

2.   Agencija bez odgode objavljuje mišljenja tih dvaju odbora na svojim internetskim stranicama.

3.   Agencija Komisiji ili državi članici na zahtjev dostavlja sve dokumente i dokaze koji su joj dostavljeni odnosno koje je razmatrala.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavaka 1. i 5., članka 9. stavka 2., članka 10. stavaka 5. i 6., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 8., članka 14. stavka 4., članka 48. stavka 8., članka 53. stavka 3., članka 59. stavka 7., članka 60. stavka 8., članka 70. stavka 4., članka 71. stavaka 4., 5. i 6., članka 72. stavka 4., članka 77. stavaka 2. i 3. i članka 85. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 17. kolovoza 2023. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavaka 1. i 5., članka 9. stavka 2., članka 10. stavaka 5. i 6., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 8., članka 14. stavka 4., članka 48. stavka 8., članka 53. stavka 3., članka 59. stavka 7., članka 60. stavka 8., članka 70. stavka 4., članka 71. stavaka 4., 5. i 6., članka 72. stavka 4., članka 77. stavaka 2. i 3. i članka 85. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u toj odluci navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavaka 1. i 5., članka 9. stavka 2., članka 10. stavaka 5. i 6., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 13. stavka 8., članka 14. stavka 4., članka 48. stavka 8., članka 53. stavka 3., članka 59. stavka 7., članka 60. stavka 8., članka 70. stavka 4., članka 71. stavaka 4., 5. i 6., članka 72. stavka 4., članka 77. stavaka 2. i 3. ili članka 85. stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

„Za baterije, kako su definirane u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2023/1542 Europskog parlamenta i Vijeća (*4), države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da su programi proširene odgovornosti proizvođača uspostavljeni prije 4. srpnja 2018. usklađeni s ovim člankom do 18. kolovoza 2025.

1.   Komisija do 30. lipnja 2031. preispituje i sastavlja izvješće o primjeni ove Uredbe i njezinu učinku na okoliš, zdravlje ljudi i funkcioniranje unutarnjeg tržišta te ga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Komisija, uzimajući u obzir tehnički napredak i praktično iskustvo stečeno u državama članicama, u svoje izvješće uključuje evaluaciju sljedećih aspekata ove Uredbe:

Izvješću iz stavka 1. prema potrebi se prilaže zakonodavni prijedlog izmjene relevantnih odredaba ove Uredbe.

3.   Uzimajući u obzir reviziju Uredbe (EZ) br. 1907/2006, Komisija u svoje izvješće uključuje posebnu evaluaciju potrebe za zakonodavnim prijedlogom izmjene članaka 6., 86., 87. i 88. ove Uredbe.

4.   Komisija procjenjuje je li potrebna izmjena poglavlja VII. s obzirom na eventualno donošenje zakonodavnih akata Unije kojima se utvrđuju pravila o održivom korporativnom upravljanju i dužnoj pažnji, uključujući obveze društava u pogledu štetnih učinaka na ljudska prava i štetnih učinaka na okoliš u odnosu na njihovo vlastito poslovanje, poslovanje njihovih društava kćeri i podružnica te njihovo poslovanje u lancu vrijednosti.

Komisija objavljuje izvješće s rezultatima takve procjene u roku od 12 mjeseci od datuma stupanja na snagu bilo kojeg zakonodavnog akta iz prvog podstavka, ili do 30. lipnja 2031., ovisno o tome što nastupi ranije. Komisija prema potrebi svojem izvješću prilaže zakonodavni prijedlog izmjene poglavlja VII.

5.   Komisija do 30. lipnja 2031. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se procjenjuju izvedivost i tehničke posljedice proširenja područja primjene definicije „baterije za laka prijevozna sredstva” iz članka 3. točke 11., posebno uključivanjem baterija za napajanje vozila bez kotača. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

6.   Komisija do 1. siječnja 2025. procjenjuje najbolji način za uvođenje usklađenih normi za jedinstveni punjač za punjive baterije dizajnirane za laka prijevozna sredstva odnosno za punjive baterije ugrađene u posebne kategorije električne i elektroničke opreme obuhvaćene Direktivom 2012/19/EU. Uređaji za punjenje za kategorije i razrede radijske opreme na temelju članka 3. stavka 4. Direktive 2014/53/EU isključeni su iz područja primjene te procjene.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.   Primjenjuje se od 18. veljače 2024., osim kako je navedeno u drugom podstavku i u drugim odredbama ove Uredbe.

Sljedeće odredbe primjenjuju se kako slijedi: