(1)

Europska agencija za kemikalije („Agencija”) na zahtjev Komisije podnijela je 16. prosinca 2016. dosje (2) u skladu s člankom 69. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 („dosje iz Priloga XV.”) kojim se dokazuje da ispuštanje olova iz proizvoda dobivenih od polimera ili kopolimera vinil-klorida (PVC) koji sadržavaju stabilizatore na bazi olova tijekom njihova životnog ciklusa izravno i neizravno doprinosi izloženosti ljudi olovu. Agencija je u dosjeu iz Priloga XV. predložila ograničavanje stavljanja na tržište ili uporabe olova u proizvodima od PVC-a ako je koncentracija olova jednaka ili viša od 0,1 % masenog udjela u PVC materijalu. Budući da spojevi olova ne mogu djelotvorno stabilizirati PVC u koncentraciji nižoj od približno 0,5 % masenog udjela, predložena granična vrijednost koncentracije trebala bi osigurati da se u Uniji spojevi olova više namjerno ne dodaju kao stabilizatori u postupku proizvodnje PVC-a. Agencija je u dosje iz Priloga XV. uključila i niz odstupanja od tog predloženog ograničenja, posebno za proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni PVC. Riječ „oporabljen” upotrebljava se u skladu s definicijom „materijalne oporabe” iz članka 3. točke 15.a Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(2)

Olovo je otrovna tvar koja utječe na razvoj živčanog sustava, izaziva kroničnu bubrežnu bolest i štetno djeluje na krvni tlak. Iako nije utvrđen prag za učinke na neurološki razvoj djece i za učinke na bubrege, prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane trenutačna izloženost ljudi olovu iz hrane i drugih izvora i dalje je viša od prihvatljivih razina izloženosti i uzrokuje štetne učinke na neurološki razvoj djece (4).

(3)

Stabilizatori na bazi olova povećavaju toplinsku stabilnost PVC-a tijekom izrade spojeva PVC-a i proizvodnje proizvoda od PVC-a. Njima se ujedno PVC štiti od fotorazgradnje. Industrija u Uniji dobrovoljno je postupno ukinula upotrebu stabilizatora na bazi olova u izradi spojeva PVC-a i proizvodnje proizvoda od PVC-a te je izvijestila da je taj proces uspješno dovršen 2015. (5) Proizvodi od PVC-a koji sadržavaju olovo, posebno građevinski proizvodi, imaju dug vijek trajanja, upotrebljavaju se u razdobljima duljima od nekoliko desetljeća, nakon čega odlaganjem postaju otpad i mogu se reciklirati te se tako olovo može ponovno unijeti u proizvode putem oporabljenog PVC-a. Dosje iz Priloga XV. pokazao je da se 90 % procijenjenih ukupnih emisija olova iz proizvoda od PVC-a u Uniji 2016. može pripisati uvezenim proizvodima od PVC-a, što je rezultat postupnog ukidanja stabilizatora na bazi olova u Uniji.

(4)

Kako bi se olakšala provedba predloženog ograničenja, primjereno je ograničiti svako olovo prisutno u PVC-u, neovisno o njegovoj namjeni.

(5)

Agencijin Odbor za procjenu rizika („RAC”) donio je 5. prosinca 2017. konačno mišljenje (6) u kojem je zaključio da je ograničenje koje je predložila Agencija najprimjerenija mjera na razini Unije za rješavanje pitanja utvrđenih rizika koje u smislu djelotvornosti smanjenja takvih rizika, praktičnosti i mogućnosti praćenja predstavljaju spojevi olova prisutni kao stabilizatori u proizvodima od PVC-a.

(6)

RAC je predložio zabranu uporabe bilo kakvih koncentracija olova u proizvodima od PVC-a. RAC se ujedno složio s Agencijom da bi trebalo utvrditi odstupanje za proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni PVC. Međutim, RAC je predložio da se utvrdi viša granična vrijednost udjela olova za određene proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni kruti PVC, na 2 % masenog udjela, odnosno 1 % za savitljivi PVC. Tim se prijedlogom uzela u obzir procjena da bi alternativa recikliranju takvih proizvoda, tj. zbrinjavanje otpada od PVC-a odlaganjem i spaljivanjem, povećala emisije u okoliš, a rizik se ne bi smanjio. Predloženim različitim graničnim vrijednostima uzeti su u obzir procijenjeni prosječni sadržaj olova u krutom i savitljivom otpadu od PVC-a 2013., očekivani učinak na obujam recikliranja i to što je otpuštanje olova iz savitljivog PVC-a veće nego iz krutog PVC-a. U obzir je uzeto to da neki proizvodi imaju visok udio oporabljenog PVC-a, i do 100 % masenog udjela PVC-a u konačnom proizvodu.

(7)

Agencijin Odbor za socioekonomsku analizu („SEAC”) donio je 15. ožujka 2018. konačno mišljenje (7) u kojem je zaključio da je ograničenje koje je predložila Agencija, kako su ga izmijenili RAC i SEAC, najprimjerenija mjera na razini Unije za rješavanje pitanja utvrđenog rizika u smislu njegovih socioekonomskih koristi i socioekonomskih troškova. SEAC je donio taj zaključak na temelju najboljih dostupnih dokaza, uzimajući u obzir svojstva olova kao otrovne tvari za koju nije utvrđen prag i njegov učinak na zdravlje ljudi te priuštivost troškova povezanih s predloženim ograničenjem. SEAC je smatrao da su prikladne alternative široko dostupne i da se već upotrebljavaju u Uniji. Razmotrio je i troškovnu učinkovitost ograničenja. Naposljetku, zaključio je da bi čak i ograničeni utjecaji na ljudsko zdravlje u smislu smanjenja kvocijenta inteligencije opravdali troškove ograničenja.

(8)

SEAC se složio s prijedlogom iz dosjea iz Priloga XV. da bi se, uzimajući u obzir predviđena kretanja u koncentraciji olova u oporabljenom PVC-u, ta koncentracija dostatno smanjila do 2035.–2040. da se omogući da proizvodi od PVC-a koji sadržavaju oporavljeni PVC budu u skladu s predloženom općom graničnom vrijednošću koncentracije olova od 0,1 %. Stoga bi se odstupanje za određene proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni PVC trebalo primjenjivati 15 godina od stupanja ograničenja na snagu. SEAC se nadalje složio da bi, kako bi se uzeli u obzir neizvjesni budući trendovi u pogledu količine recikliranog otpada od PVC-a i udjela olova u njemu, to razdoblje primjene trebalo ponovno procijeniti u roku od 10 godina od stupanja ograničenja na snagu. U skladu s ciljem promicanja ciklusa netoksičnih materijala i očuvanja visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša iz akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo iz 2015. (8), Komisija je smatrala da bi razdoblje primjene trebalo ponovno procijeniti u roku od 7,5 godina od stupanja ograničenja na snagu.

(9)

Nakon savjetovanja o predloženom ograničenju s Agencijinim Forumom za razmjenu informacija o provedbi njegovo je mišljenje uzeto u obzir, što je rezultiralo izmijenjenim opisom područja primjene i odstupanja od predloženog ograničenja.

(10)

Agencija je 26. travnja 2018. Komisiji podnijela konačna mišljenja RAC-a i SEAC-a.

(11)

Uzimajući u obzir dosje iz Priloga XV. i mišljenja RAC-a i SEAC-a te neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi od olova u proizvodima od PVC-a, Komisija je predložila nacrt uredbe Komisije o ograničavanju uporabe bilo kakvih koncentracija olova i njegovih spojeva u proizvodima od PVC-a i stavljanja na tržište olova i njegovih spojeva u proizvodima od PVC-a u koncentraciji jednakoj ili većoj od 0,1 % masenog udjela u PVC materijalu („nacrt uredbe”). Nacrt uredbe dobio je 20. studenoga 2019. pozitivno mišljenje Odbora osnovanog na temelju članka 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

(12)

U skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 133. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta 12. veljače 2020. donesena je rezolucija kojom se ulaže prigovor na nacrt uredbe (9). Slijedom toga Komisija nije donijela nacrt uredbe.

(13)

Parlament je u rezoluciji zatražio od Komisije da ukloni odstupanja za oporabljeni PVC jer bi u suprotnom olovo ulazilo u nove proizvode. Parlament je također zatražio ukidanje odstupanja za dva pigmenta na bazi olova koja podliježu sustavu autorizacije u skladu s Uredbom REACH. Nadalje, od Komisije je zatraženo da izbriše predložene zahtjeve za označivanje proizvoda od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni PVC jer se smatralo da dovode u zabludu i da ne odražavaju to što oporabljeni PVC sadržava veće količine olova od novoproizvedenog PVC-a. Naposljetku, Parlament je zatražio od Komisije da skrati predloženo prijelazno razdoblje tijekom kojeg će se primjenjivati odredbe Uredbe.

(14)

Komisija je pažljivo ocijenila rezoluciju Parlamenta i potvrdila potrebu za rješavanjem određenih problema. Usto smatra da je olovo u proizvodima od PVC-a i dalje neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi, što treba rješavati na razini Unije. U tom kontekstu Komisija je odlučila izmijeniti neke odredbe nacrta uredbe kako bi se uvažili argumenti Parlamenta i relevantni novi podaci koje su dostavili Agencija i dionici.

(15)

Komisija konkretno smatra da bi trebalo poticati čiste tehnologije recikliranja koje omogućuju uklanjanje preostalih zabrinjavajućih tvari iz otpada od PVC-a, uključujući olovo. Međutim, postojeće tehnologije recikliranja mogu smanjiti, ali ne i u potpunosti ukloniti preostale tvari. Stoga je potrebno odrediti graničnu vrijednost koncentracije od 0,1 % masenog udjela olova ne samo za stavljanje na tržište, nego i za uporabu olova i njegovih spojeva u PVC-u kako bi se omogućilo stavljanje na tržište proizvoda koji sadržavaju manje od 0,1 % masenog udjela olova u PVC materijalu i daljnju uporabu u proizvodima od PVC-a čiji je sadržaj olova ispod te granice, kao što je PVC materijal koji je oporabljen kemijskim recikliranjem ili korištenjem otapala i koji sadržava vrlo male količine olova.

(16)

Kako bi se ograničio prijenos olova u nove proizvode, iz nacrta uredbe trebalo bi ukloniti odstupanje za proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni savitljivi PVC. Međutim, gospodarskim subjektima trebalo bi odobriti razdoblje od 24 mjeseca za prilagodbu novim zahtjevima.

(17)

Ujedno bi trebalo utvrditi odstupanje za određene proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni kruti PVC kako bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između ukupnih dugoročnih koristi od kružne upotrebe tih materijala i ukupnih dugoročnih zdravstvenih rizika povezanih s tim oporabljenim materijalom. Budući da je industrija izvijestila da je prosječna koncentracija olova u oporabljenom krutom PVC-u niža od 1,5 % zbog rutinskog miješanja otpada prije i nakon potrošnje, dopuštenu graničnu vrijednost koncentracije olova u oporabljenom krutom PVC-u trebalo bi sniziti s 2 % na 1,5 % masenog udjela. Kako bi se spriječilo moguće ispiranje olova i stvaranje prašine koja sadržava olovo, oporabljeni kruti PVC u izuzetim proizvodima trebao bi biti u potpunosti zatvoren u sloju novoproizvedenog PVC-a, oporabljenog PVC-a ili drugog odgovarajućeg materijala koji sadržava manje od 0,1 % masenog udjela olova, osim ako s izuzetim proizvodom nije moguć doticaj tijekom uobičajene uporabe. Komisija se usto slaže s Parlamentom da bi se koristi za zaštitu zdravlja koje se trebaju ostvariti ograničenjem trebale ostvarivati brže. Stoga bi trajanje odstupanja trebalo skratiti s 15 na 10 godina. Odstupanje bi trebalo preispitati najkasnije pet godina nakon stupanja ograničenja na snagu. Preispitivanje bi trebalo uključivati provjeru trendova u pogledu koncentracije olova u oporabljenom PVC-u, dostupnosti odgovarajućih tehnika dekontaminacije i socioekonomskog učinka uklanjanja odstupanja, uzimajući u obzir rizik za zdravlje ljudi i okoliš.

(18)

Kako bi se ograničila prisutnost olova iz oporabljenog krutog PVC-a u određenim poznatim proizvodima, kruti PVC dobiven iz profila i ploča u zgradama i građevinskim objektima u kojima je maseni udio olova u PVC-u viši od 0,1 % trebao bi se upotrebljavati samo za proizvodnju novih profila i ploča od PVC-a iste namjene. U kombinaciji s odgovarajućim obvezama označivanja, time bi se trebalo osigurati identifikaciju proizvoda koji sadržavaju olovo i olakšati buduće aktivnosti dekontaminacije. Usto bi se tako trebalo promicati zasebno prikupljanje i recikliranje cijevi od PVC-a (zasad se rijetko recikliraju) jer će proizvođači cijevi koji za proizvodnju novih cijevi trenutačno koriste PVC oporabljen iz profila i ploča trebati naći drugi izvor PVC-a. Međutim, kako bi se gospodarskim subjektima dalo dovoljno vremena za uspostavu namjenskog prikupljanja i recikliranja otpada od PVC-a, za reorganizaciju lanaca opskrbe i, prema potrebi, za nabavu oporabljenog PVC-a drugog podrijetla osim profila i ploča, ta bi se obveza trebala početi primjenjivati 36 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe.

(19)

Za potrebe provedbe te kako bi se osiguralo da su stručnjaci i potrošači primjereno upućeni u moguće rizike, proizvode od PVC-a koji sadržavaju oporabljeni kruti PVC trebalo bi označiti ako sadržavaju olovo u koncentraciji jednakoj ili većoj od 0,1 % masenog udjela u PVC materijalu. Time bi se ujedno trebalo olakšati odvojeno prikupljanje otpada koji sadržava olovo.

(20)

S obzirom na poteškoće pri utvrđivanju je li PVC u proizvodima oporabljenog podrijetla, dobavljači proizvoda od PVC-a za koje se koristi odstupanje povezano s njihovim sadržajem oporabljenog PVC-a trebali bi moći dokazati podrijetlo oporabljenog materijala prilaganjem pisanih dokaza. U Uniji je subjektima za recikliranje dostupno nekoliko programa certificiranja koji se temelje na tehničkim specifikacijama iz norme EN 15343:2007 (10) kako bi potkrijepili tvrdnje o sljedivosti oporabljenog PVC-a. S obzirom na to da provedbenim tijelima nedostaju odgovarajuća praktična sredstva za provjeru tvrdnji o oporabi povezanih s oporabljenim PVC-om u uvezenim proizvodima, takve bi tvrdnje trebalo potkrijepiti postupkom certificiranja koje provodi neovisna treća strana.

(21)

Iz nacrta uredbe trebalo bi ukloniti prethodno predloženo odstupanje za pigmente na bazi olova „olovni sulfokromat žuti” i „olovni kromat molibdat sulfat crveni”. S obzirom na nedavnu sudsku praksu (11) i namjeru Agencije da podnese dosje o ograničenjima u skladu s člankom 69. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 koji se odnosi na rizike koji proizlaze iz uporabe tih dvaju pigmenata na bazi olova, Komisija smatra da je to odstupanje postalo nepotrebno.

(22)

S obzirom na niske rizike i nedostatak odgovarajućih alternativa, trebalo bi utvrditi odstupanje za PVC-silika separatore u olovnim baterijama za razdoblje od 10 godina od stupanja na snagu ove Uredbe, nakon čega se očekuje da će biti dostupna odgovarajuća alternativna rješenja.

(23)

Kako bi se izbjegla dvostruka regulacija, trebalo bi utvrditi odstupanje za proizvode koji su već obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1907/2006 ili drugim zakonodavstvom Unije kojim se uređuje udio olova u PVC-u.

(24)

Budući da se od 2015. u industriji u Uniji ne upotrebljavaju stabilizatori na bazi olova u PVC-u, razdoblje od 18 mjeseci smatra se dovoljnim kako bi većina gospodarskih subjekata mogla uvesti prilagodbe na nove zahtjeve, zbrinuti svoje zalihe i priopćiti relevantne informacije o ograničenju u svojim lancima opskrbe. Nadalje, ograničenje se ne bi trebalo primjenjivati na proizvode od PVC-a koji su već stavljeni na tržište prije isteka tog razdoblja jer bi to dovelo do znatnih poteškoća u provedbi.

(25)

Uredbu (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(26)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog člankom 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006,