(1)

Pariški sporazum (4), donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma dogovorile su se da će zadržati povišenje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Ta obveza ojačana je donošenjem, u sklopu UNFCCC-a, Klimatskog pakta iz Glasgowa od 13. studenoga 2021., u kojem je Konferencija stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma, prepoznala da će učinci klimatskih promjena biti znatno manji pri povišenju temperature od 1,5 °C u odnosu na povišenje od 2 °C i odlučila uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C.

(2)

Potreba za mjerama za smanjenje emisija stakleničkih plinova postaje sve hitnija, kao što je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) naveo u svojem izvješću od 7. kolovoza 2021. naslovljenom Climate change 2021: The Physical Science Basis (Klimatske promjene 2022.: znanstveni temelji), svojem izvješću od 28. veljače 2022. naslovljenom Climate Change 2022: Impacts, Adaptation and Vulnerability (Klimatske promjene 2022.: učinci, prilagodba i osjetljivost) te svojem izvješću od 4. travnja 2022. naslovljenom Climate Change 2022: Mitigation of Climate Change (Klimatske promjene 2022.: ublažavanje klimatskih promjena). Unija bi stoga na tu hitnu situaciju trebala odgovoriti tako da uloži veće napore.

(3)

Unija je uspostavila regulatorni okvir za ostvarenje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030., koji je Europsko vijeće odobrilo 2014., prije stupanja na snagu Pariškog sporazuma. Taj regulatorni okvir čine, među ostalim, Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), kojom se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije (EU sustav trgovanja emisijama), Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (6), kojom se od država članica zahtijeva da uravnoteže emisije i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF), i Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (7), kojom se utvrđuju nacionalni ciljevi za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. u sektorima koji nisu obuhvaćeni Direktivom 2003/87/EZ ili Uredbom (EU) 2018/841.

(4)

U Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu pruža se polazna točka za postizanje cilja klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. i cilja ostvarivanja negativnih emisija nakon toga, kao što je utvrđeno u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (8) („Europski zakon o klimi”). Europski zeleni plan obuhvaća sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se međusobno dopunjuju, a usmjerene su na postizanje klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. te se u njemu utvrđuje nova strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom, u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Uz to, europskim zelenim planom nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika i utjecaja povezanih s okolišem. Pritom ta tranzicija ima aspekte rodne ravnopravnosti kao i poseban utjecaj na neke skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla. Stoga se mora osigurati da tranzicija bude pravedna i uključiva i da nitko ne bude zapostavljen.

(5)

Vijeće je 16. lipnja 2022. donijelo Preporuku o osiguravanju pravedne tranzicije prema klimatskoj neutralnosti (9), u kojoj je istaknulo potrebu za popratnim mjerama i za posebnom usmjerenošću na pružanje potpore onim regijama, gospodarskim djelatnostima, mikropoduzećima, malim i srednjim poduzećima, radnicima, kućanstvima i potrošačima, koji će se suočiti s najvećim izazovima. Tom se preporukom države članice potiču da razmotre niz mjera u područjima zapošljavanja i tranzicija na tržištu rada, otvaranja radnih mjesta i poduzetništva, zdravlja i sigurnosti na radu, javne nabave, sustava oporezivanja i sustava socijalne zaštite, osnovnih usluga i stanovanja, kao i, među ostalim, u svrhu jačanja rodne ravnopravnosti, te u područjima obrazovanja i osposobljavanja.

(6)

Donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Unija je u zakonodavstvo unijela obvezujući cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu do 2050., čime će se do te godine emisije smanjiti na nultu neto razinu, te cilj ostvarenja negativnih emisija nakon toga. U toj se uredbi utvrđuje i obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. Nadalje, u njoj se utvrđuje da se doprinos neto uklanjanja ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. ograničava na 225 milijuna tona ekvivalenta CO2.

(7)

Radi provedbe obveza utvrđenih u Uredbi (EU) 2021/1119 i doprinosâ Unije na temelju Pariškog sporazuma trebalo bi prilagoditi regulatorni okvir Unije za ostvarenje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030.

(8)

Uredbom (EU) 2018/842 utvrđuju se obveze država članica u pogledu njihovih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. ispunjenju postojećeg cilja Unije da se u 2030. njezine emisije stakleničkih plinova smanje za 30 % u odnosu na razine iz 2005. u sektorima obuhvaćenima člankom 2. te uredbe. Njome se također utvrđuju pravila za određivanje godišnjih emisijskih kvota i ocjenjivanje napretka država članica u ostvarivanju njihovih minimalnih doprinosa.

(9)

Iako će se trgovanje emisijama primjenjivati i na emisije stakleničkih plinova iz pomorskog prometa te iz zgrada, iz cestovnog prometa i drugih sektora, trebalo bi zadržati područje primjene Uredbe (EU) 2018/842. Stoga bi se Uredba (EU) 2018/842 i dalje trebala primjenjivati na emisije stakleničkih plinova iz domaće plovidbe, ali ne i na one iz međunarodne plovidbe. Uključivanje postrojenjâ za spaljivanje komunalnog otpada u Prilog I. Direktivi 2003/87/EZ za potrebe članaka 14. i 15. te direktive također ne bi trebalo promijeniti područje primjene Uredbe (EU) 2018/842. Emisije stakleničkih plinova pojedine države članice obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842 koje treba uzeti u obzir u provjerama usklađenosti i dalje će se određivati nakon dovršetka revizija inventara u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(10)

U skladu sa smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006., emisije CO2 iz biomase koja se koristi u energetske svrhe prijavljuju se u okviru kategorija korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva na temelju Uredbe (EU) 2018/841. Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, za emisije stakleničkih plinova iz biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase primjenjuje se nulta stopa za potrebe utvrđivanja emisija stakleničkih plinova na temelju Uredbe (EU) 2018/842. Kako bi se uzeli u obzir učinci neizravne prenamjene zemljišta i promicala održivost takvih goriva, važno je da sve države članice u potpunosti provedu Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11), uključujući njezine kriterije u pogledu održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za takva goriva.

(11)

U nekim su se sektorima emisije stakleničkih plinova povećale ili su ostale stabilne. U svojoj Komunikaciji od 17. rujna 2020. o povećanju klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana, Komisija je navela da se povećani opći cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. može postići samo uz doprinos svih sektora.

(12)

U svojim zaključcima od 11. prosinca 2020. Europsko vijeće navelo je da će Unija zajednički ostvariti novi cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. na troškovno najučinkovitiji mogući način, da će sve države članice sudjelovati u tom naporu, uzimajući u obzir razmatranja u pogledu pravednosti i solidarnosti, pri čemu nitko neće biti zapostavljen, te da novi cilj za 2030. treba postići na način kojim se čuva konkurentnost Unije i uzimaju u obzir različite polazne točke država članica i posebne nacionalne okolnosti te potencijal za smanjenje emisija stakleničkih plinova, uključujući polazne točke, okolnosti i potencijal otočnih država članica i otoka, kao i uloženi napori.

(13)

Da bi se u 2030. postigao novi cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova Unije za najmanje 55 % u odnosu na razine emisija iz 1990., sektori obuhvaćeni Uredbom (EU) 2018/842 morat će postupno smanjivati svoje emisije stakleničkih plinova dok 2030. ne dosegnu smanjenje od 40 % u odnosu na razine emisija iz 2005. Uredbom (EU) 2018/842 doprinosi se i postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, kao i cilja klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. na temelju Uredbe (EU) 2021/1119, čije postizanje zahtijeva konvergenciju napora svih država članica tijekom vremena, uzimajući u obzir posebne nacionalne okolnosti.

(14)

Cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova u 2030. utvrđen u Uredbi (EU) 2018/842 potrebno je revidirati za svaku državu članicu. Metodologija koja se upotrebljava za reviziju nacionalnih ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova u 2030. trebala bi biti ista kao metodologija koja je upotrijebljena kada je donesena Uredba (EU) 2018/842, kada su nacionalni doprinosi utvrđeni uzimajući u obzir različite kapacitete i mogućnosti postizanja troškovne učinkovitosti u državama članicama kako bi se osigurala pravedna i uravnotežena raspodjela opterećenja. Cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za svaku državu članicu u 2030. trebalo bi stoga utvrditi s obzirom na razinu njihovih emisija stakleničkih plinova iz 2005. obuhvaćenih tom uredbom, kako su preispitane u skladu s njezinim člankom 4. stavkom 3., isključujući verificirane emisije stakleničkih plinova iz postrojenja koja su bila u pogonu 2005., a u EU sustav trgovanja emisijama uključene su tek nakon 2005.

(15)

Kao posljedica toga, od godine stupanja na snagu ove Uredbe potrebna su nova obvezujuća nacionalna ograničenja, izražena u godišnjim emisijskim kvotama. Ta će ograničenja postupno dovesti do cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova svake države članice u 2030. Zadržavaju se godišnja ograničenja za godine koje prethode godini stupanja na snagu ove Uredbe utvrđena u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2020/2126 (12).

(16)

Pandemija bolesti COVID-19 i agresivni rat Rusije protiv Ukrajine utječu na gospodarstvo Unije i njezine razine emisija stakleničkih plinova u mjeri koja se još ne može potpuno kvantificirati. S druge strane, Unija uvodi svoj dosad najveći paket poticaja te ubrzava odmak od fosilnih goriva, što također potencijalno utječe na razinu emisija stakleničkih plinova. Zbog tih nesigurnosti i drugih nepredviđenih događaja koji utječu na emisije stakleničkih plinova primjereno je 2025. preispitati podatke o emisijama i, prema potrebi, 2025. ažurirati godišnje emisijske kvote za godine od 2026. do 2030. To ažuriranje trebalo bi provesti na temelju sveobuhvatnog preispitivanja podataka iz nacionalnih inventara koje provodi Komisija kako bi se utvrdio prosjek emisija stakleničkih plinova svake države članice u 2021., 2022. i 2023.

(17)

U skladu s Uredbom (EU) 2021/1119 prioritet bi trebalo dati smanjenjima izravnih emisija stakleničkih plinova, koje će se morati dopuniti povećanim uklanjanjem ugljika kako bi se postigla klimatska neutralnost. U Uredbi (EU) 2021/1119 potvrđeno je da ponori ugljika obuhvaćaju prirodna i tehnološka rješenja. Važno je da se uspostavi program Unije za certificiranje sigurnog uklanjanja ugljika i trajnog skladištenja uklanjanja ugljika postignutih s pomoću tehnoloških rješenja, kojim bi se državama članicama i sudionicima na tržištu pružila jasnoća za poboljšanje takvih uklanjanja ugljika. Kada takav program certificiranja stupi na snagu, može se provesti analiza obračuna takvih uklanjanja ugljika na temelju prava Unije.

(18)

Kako bi se potaknulo ranije djelovanje i dodatno osigurao okolišni integritet, potrebno je i primjereno sniziti gornje granice za posuđivanje i akumuliranje godišnjih emisijskih kvota za cijelo razdoblje od 2021. do 2030. S druge strane, države članice trebale bi moći postupno smanjivati svoje emisije stakleničkih plinova i na troškovno učinkovit način postići svoje povećane nacionalne ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova za 2030. S obzirom na nove i strože godišnje emisijske kvote propisane ovom Uredbom, primjereno je povećati postojeće gornje granice za prijenose godišnjih emisijskih kvota među državama članicama. Mogućnošću prijenosa godišnjih emisijskih kvota promiče se suradnja među državama članicama, čime im se omogućuje da postignu svoje ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno učinkovit način, uz očuvanje okolišnog integriteta. Trebalo bi osigurati transparentnost takvih prijenosa kako bi se provodili na način koji odgovara objema stranama, uključujući putem dražbe, preko tržišnih posrednika koji djeluju u okviru agencija, putem bilateralnih sporazuma ili upotrebom elektroničkog sučelja s ciljem olakšavanja razmjene informacija o namjeravanim prijenosima i smanjenja transakcijskih troškova.

Države članice već su dužne dostaviti sažete informacije o izvršenim prijenosima u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/1208 (13). Nakon što Komisija objedini primljene informacije, sažetak primljenih informacija stavlja se na raspolaganje u elektroničkom obliku u roku od tri mjeseca od primitka izvješćâ država članica te se u njemu navodi raspon cijena plaćenih po transakciji godišnjih emisijskih kvota. Osim toga, tijekom dvaju razdoblja između objave provedbenih akata iz članka 38. stavka 4. Uredbe (EU) 2018/1999 i početka postupka provjere usklađenosti, države članice mogu 15. dana svakog mjeseca izvijestiti Komisiju o izvršenim prijenosima. Nadalje, kako bi se olakšala razmjena informacija o planiranim prijenosima, države članice poziva se da kontinuirano ažuriraju relevantne informacije. Komisija sastavlja sažetak primljenih informacija te ga pravodobno i u elektroničkom obliku stavlja na raspolaganje. Kako bi se poboljšala transparentnost, države članice trebale bi prije svakog stvarnog prijenosa obavijestiti Odbor za klimatske promjene osnovan Uredbom (EU) 2018/1999 o svojoj namjeri prijenosa dijela svoje godišnje emisijske kvote za određenu godinu. Stoga je primjereno izmijeniti Uredbu (EU) 2018/1999.

(19)

Za određene države članice moguće je u svrhu usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/842 uzeti u obzir ograničeno poništavanje emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama („fleksibilna mogućnost u okviru EU sustava trgovanja emisijama”). Od onih država članica koje ispunjavaju uvjete, dvije nisu iskoristile fleksibilnu mogućnost u okviru EU sustava trgovanja emisijama, a jedna je nije iskoristila u potpunosti. S obzirom na povećanu razinu ambicije utvrđenu ovom Uredbom, tim državama članicama trebalo bi dati novu priliku da iskoriste ili dodatno iskoriste tu fleksibilnu mogućnost. Stoga je primjereno odrediti novi rok do kojeg te države članice imaju mogućnost obavijestiti Komisiju o namjeri da iskoriste ili dodatno iskoriste tu fleksibilnu mogućnost. Osim toga, s obzirom na posebnu strukturu gospodarstva Malte, nacionalni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova te države članice na temelju bruto domaćeg proizvoda po stanovniku znatno premašuje njezin potencijal troškovno učinkovitog smanjenja. Stoga je primjereno povećati pristup Malte toj fleksibilnoj mogućnosti, a da se pritom ne ugrozi cilj Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030.

(20)

Uz fleksibilnu mogućnost u okviru EU sustava trgovanja emisijama moguće je uzeti u obzir ograničenu količinu neto uklanjanja i neto emisija iz LULUCF-a radi usklađenosti država članica na temelju Uredbe (EU) 2018/842 („fleksibilna mogućnost u okviru LULUCF-a”). Kako bi se osiguralo da su dostatne mjere ublažavanja uvedene do 2030., primjereno je ograničiti upotrebu fleksibilne mogućnosti u okviru LULUCF-a razdvajanjem upotrebe fleksibilne mogućnosti u okviru LULUCF-a na dva razdoblja, od kojih je za svako određena gornja granica koja odgovara polovici najvišeg iznosa ukupnih neto uklanjanja utvrđenog u Prilogu III. Uredbi (EU) 2018/842. Također je primjereno uskladiti naslov tog priloga s Uredbom (EU) 2018/841 nakon njezine izmjene Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2021/268 (14). Stoga više nije potrebno da Komisija Uredbom (EU) 2018/842 bude ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjene naslova Priloga III. toj uredbi. Članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) 2018/842 trebalo bi stoga brisati.

(21)

Ako Komisija utvrdi da država članica ne ostvaruje dovoljan napredak prema ostvarenju svojih godišnjih razina emisija na temelju Uredbe (EU) 2018/842, trebalo bi ojačati mehanizme korektivnih mjera na temelju te uredbe kako bi se omogućilo brzo i djelotvorno djelovanje. Stoga je primjereno revidirati zahtjeve koji se primjenjuju na planove korektivnih mjera koje države članice moraju podnijeti Komisiji u slučaju da ne ostvare dovoljan napredak.

(22)

Unija i države članice stranke su Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (15) („Aarhuška konvencija”). Javni nadzor i pristup pravosuđu temeljni su elementi demokratskih vrijednosti Unije i alati kojim se štiti vladavina prava.

(23)

Djelovanje Unije u području klime trebalo bi se voditi najnovijim znanstvenim spoznajama. Savjete Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene, osnovanog člankom 10.a Uredbe (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (16), trebalo bi stoga razmotriti u kontekstu Uredbe (EU) 2018/842.

(24)

S obzirom na uvođenje ojačanog režima usklađenosti u Uredbu (EU) 2018/841, od 2026. primjereno je ukinuti odbitak emisija stakleničkih plinova koje svaka država članica proizvede u razdoblju od 2026. do 2030. u sektoru LULUCF-a i koje premašuju uklanjanja. Članak 9. stavak 2. Uredbe (EU) 2018/842 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(25)

Primjereno je da se, pri preispitivanju Uredbe (EU) 2018/842, u 2024. uzmu u obzir ciljevi Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova na temelju Uredbe (EU) 2021/1119, predanost Unije ciljevima Pariškog sporazuma i sve relevantne obveze koje proizlaze iz konferencija stranaka UNFCCC-a. Nadalje, to bi preispitivanje trebalo uključivati putanju za smanjenje emisija stakleničkih plinova koja je usklađena s obvezujućim ciljem klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. na temelju Uredbe (EU) 2021/1119.

(26)

Emisije stakleničkih plinova koji nisu CO2, kao što su to metan, dušikov oksid i fluorirani plinovi, čine više od 20 % emisija stakleničkih plinova u Uniji. Emisije stakleničkih plinova koji nisu CO2 obuhvaćene su Uredbom (EU) 2018/842 i stoga će nužno biti dio mjera koje će države članice uvesti kako bi ispunile svoje povećane ciljeve smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. na temelju ove Uredbe. Države članice do 30. lipnja 2023. Komisiji trebaju dostaviti nacrt ažurirane verzije svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Komisija će izdati smjernice u tom pogledu, među ostalim kako bi potaknula države članice da utvrde ciljeve i politike za smanjenje emisija metana. Isto tako, države članice trebaju procijeniti bi li trebale revidirati svoje strateške planove u okviru zajedničke poljoprivredne politike kako bi se u njima uzela u obzir povećana razina ambicije iz Uredbe (EU) 2018/842 koja je uvedena njezinim izmjenama ovom Uredbom. Komisija će u godišnja izvješća na temelju članka 29. stavka 5. Uredbe (EU) 2018/1999 uključiti informacije o rezultatima postignutima kombinacijom napora Unije i nacionalnih napora u pogledu emisija stakleničkih plinova koji nisu CO2. Komisija također treba ocijeniti nacrte integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova te može izdati preporuke državama članicama koje ne ostvare dovoljan napredak. Komisija će u kontekstu preispitivanja Uredbe (EU) 2018/841 procijeniti trenutačne trendove i projekcije budućih emisija stakleničkih plinova iz sektora poljoprivrede te regulatorne opcije kako bi se osigurala njihova usklađenost s ciljem postizanja dugoročnih smanjenja emisija stakleničkih plinova u svim sektorima gospodarstva u skladu s ciljem klimatske neutralnosti Unije i prijelaznim klimatskim ciljevima Unije utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/1119. Pri preispitivanju Uredbe (EU) 2018/842 Komisija će procijeniti kako svi sektori obuhvaćeni tom uredbom doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova, uključujući posebno postignuto smanjenje emisija stakleničkih plinova koji nisu CO2, među ostalim i u sektorima koji nisu poljoprivreda.

(27)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno prilagođavanje obveza država članica s obzirom na Uredbu (EU) 2021/1119 u pogledu njihovih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. ispunjenju cilja Unije o smanjenju njezinih emisija stakleničkih plinova i doprinošenje postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(28)

Uredbe (EU) 2018/842 i (EU) 2018/1999 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,