(1)

Nakon antidampinškog ispitnog postupka u skladu s člankom 5. osnovne uredbe, Komisija je 2. svibnja 2017. donijela Provedbenu uredbu (EU) 2017/763 (2) o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz u Uniju određenog laganog termalnog papira podrijetlom iz Republike Koreje („predmetna zemlja”) („sporna uredba”). Mjere su bile u obliku fiksne carinske stope: 104,46 EUR po toni neto za grupu Hansol i sva ostala društva.

(2)

Grupa Hansol (Hansol Paper Co. Ltd. i Hansol Artone Paper Co. Ltd.) („Hansol”) pokrenula je postupak za poništenje sporne uredbe pred Općim sudom. Opći sud donio je 2. travnja 2020. presudu u predmetu T-383/17 kojom se poništava Provedbena uredba (EU) 2017/763 u dijelu koji se odnosi na grupu Hansol. Komisija je 11. lipnja 2020. podnijela žalbu na presudu Općeg suda (predmet C-260/20 P). Sud Europske unije tu je žalbu odbio 12. svibnja 2022.

(3)

Opći sud utvrdio je da je Komisija počinila pogrešku pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti za barem jednu vrstu proizvoda koju je prodavalo društvo Hansol Artone Paper Co. Ltd. („Artone”). Bez podataka o domaćoj prodaji te vrste proizvoda Komisija je, u skladu s člankom 2. stavkom 3. osnovne uredbe, izračunala uobičajenu vrijednost za društvo Artone na temelju troška proizvodnje društva Artone. Budući da je društvo Hansol Paper Co. Ltd. („Hansol Paper”) imalo reprezentativnu domaću prodaju u uobičajenom tijeku trgovine tom vrstom proizvoda, Opći sud ocijenio je da je Komisija u skladu s člankom 2. stavkom 1. osnovne uredbe trebala upotrijebiti domaću prodajnu cijenu te stranke kao uobičajenu vrijednost.

(4)

Opći sud također je smatrao da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni pri utvrđivanju pondera za prodaju velikih svitaka nezavisnim kupcima u Uniji u odnosu na prodaju povezanim prerađivačima radi prerade u male svitke. Komisija je taj ponder primijenila kako bi na primjeren način utvrdila opće dampinško ponašanje društva Hansol, a društvo Hansol na svoj je zahtjev bilo izuzeto iz obveze ispunjavanja upitnika za tri svoja povezana prerađivača. Opći sud utvrdio je da je zbog toga što nije uzela u obzir određeni obujam preprodaje društva Schades Nordic, jednog od tih triju povezanih prerađivača u Uniji, Komisija prenisko utvrdila ponder prodaje velikih svitaka društva Hansol nezavisnim kupcima, koji su imali znatno nižu dampinšku maržu, u odnosu na ponder prodaje povezanim prerađivačima za preprodaju u obliku malih svitaka nezavisnim trgovcima. Komisija je stoga prekršila članak 2. stavak 11. osnovne uredbe jer njezini izračuni nisu u potpunosti odražavali opseg dampinga koji je provodilo društvo Hansol.

(5)

Opći sud na kraju je utvrdio da je pogreška u ponderiranju opisana u uvodnoj izjavi 4. utjecala i na izračun marže sniženja cijena i marže štete jer je Komisija upotrijebila isti ponder za te izračune. Stoga je utvrdio da je Komisija prekršila članak 3. stavke 2. i 3. osnovne uredbe.

(6)

Te je nalaze potvrdio Sud Europske unije (5).

(7)

U skladu s člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) institucije Unije dužne su poduzeti potrebne korake kako bi postupile sukladno presudama sudova Unije. U slučaju poništenja akta koji su donijele institucije Unije u kontekstu upravnog postupka, kao što je to antidampinški ispitni postupak u ovom slučaju, postupanje u skladu s presudom Općeg suda sastoji se od zamjene poništenog akta novim aktom, iz kojeg je uklonjena nezakonitost koju je utvrdio Opći sud (6).

(8)

U skladu sa sudskom praksom Općeg suda i Suda postupak zamjene poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (7). To konkretno znači da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki upravni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte, kao što je pokretanje antidampinškog postupka. Primjerice, ako se uredba kojom se uvode konačne antidampinške mjere poništi, to znači da je taj postupak i dalje otvoren jer je samo akt kojim se taj postupak zaključuje prestao biti dijelom pravnog poretka Unije (8), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka. Nastavak upravnog postupka ponovnim uvođenjem antidampinških pristojbi na uvoz koji je proveden tijekom razdoblja primjene poništene uredbe ne može se smatrati protivnim pravilu o zabrani retroaktivnosti (9).

(9)

U ovom predmetu Opći sud poništio je spornu uredbu u dijelu koji se odnosi na društvo Hansol na temelju razloga navedenih u uvodnim izjavama od 3. do 5.

(10)

Nalazi iz sporne uredbe koji nisu osporeni ili koji su bili osporavani, ali je to Opći sud odbacio ili nije ispitao, te stoga nisu doveli do poništenja sporne uredbe, i dalje su u potpunosti valjani (10).

(11)

Nakon presude Suda u predmetu C-260/20 P Komisija je odlučila djelomično ponovno pokrenuti antidampinški ispitni postupak u pogledu uvoza određenog laganog termalnog papira koji je doveo do donošenja sporne uredbe i nastaviti ga od točke u kojoj su nastale nepravilnosti. Obavijest („Obavijest o ponovnom pokretanju postupka”) objavljena je u Službenom listu Europske unije30. lipnja 2022. (11) Ponovno pokretanje postupka bilo je ograničeno na provedbu presude Suda u pogledu društva Hansol.

(12)

Komisija je istodobno odlučila uvesti obvezu evidentiranja uvoza laganog termalnog papira podrijetlom iz Republike Koreje koji proizvodi društvo Hansol te je od nacionalnih carinskih tijela zatražila da pričekaju objavu relevantne provedbene uredbe Komisije kojom se ponovno uvode pristojbe prije nego što donesu odluku o zahtjevu za povrat i otpust antidampinških pristojbi koje se odnose na uvoz proizvoda društva Hansol (12) („uredba o evidentiranju”).

(13)

Komisija je zainteresirane strane obavijestila o ponovnom pokretanju postupka i pozvala ih da iznesu primjedbe.

(14)

Komisija je primila primjedbe od društva Hansol i od Europskog udruženja proizvođača termalnog papira („ETPA”) i njegovih članova.

(15)

Društvo Hansol napomenulo je da je u uredbi o evidentiranju Komisija na temelju presuda Općeg suda u predmetima T-440/20 i T-441/20 („Jindal Saw”) (13) zaključila da je evidentiranje instrument kojim se mjere mogu naknadno primijeniti na uvoz od datuma evidentiranja. Društvo Hansol iznijelo je primjedbu da te presude još nisu konačne i da se ne primjenjuju na postojeću situaciju jer je u predmetu T-383/17 Opći sud utvrdio da je Uredba nezakonita, što nije učinio u predmetima T-440/20 i T-441/20. Tvrdilo je i da je u predmetu „Jindal Saw” predmetno društvo, tj. Jindal Saw, bio jedan od nekoliko proizvođača izvoznika i da je bilo više predmetnih zemalja, a Hansol je jedini proizvođač izvoznik u ovom predmetu i on se odnosi samo na Koreju. Stoga je društvo Hansol tvrdilo da se Komisija ne može osloniti na presude u predmetu „Jindal Saw” kako bi utvrdila konačnu odgovornost za retroaktivno plaćanje antidampinških pristojbi na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi društvo Hansol.

(16)

Kad je riječ o činjenici da se protiv presude u predmetu „Jindal Saw” još uvijek mogla podnijeti žalba, udruženje ETPA tvrdilo je da se u tim presudama ponavlja ustaljena sudska praksa. Udruženje ETPA osporavalo je i razlike koje je navelo društvo Hansol između presude u predmetu „Jindal Saw” i one u predmetu T-383/17, jer je u izreci presuda u predmetima T-300/16 i T-301/16 (predmeti koji su prethodili presudama T-440/20 i T-441/20 i kojima su poništene izvorne uredbe o predmetu „Jindal Saw”), kao i u predmetu T-383/17, Opći sud u cijelosti poništio pobijanu uredbu u dijelu koji se odnosi na podnositelja zahtjeva. Prema udruženju ETPA, činjenica da je presudom poništena sporna uredba samo za društvo Hansol podrazumijeva i da je, suprotno tvrdnji društva Hansol, ta uredba i dalje dio pravnog poretka Unije.

(17)

Komisija je u tom pogledu napomenula da to što presuda u predmetu T-440/20 još nije bila pravomoćna u trenutku objave uredbe o evidentiranju ne znači da u ovom slučaju evidentiranje nije moguće. Opći sud u tom je predmetu podržao Komisijinu praksu evidentiranja uvoza pri provedbi presuda i potvrdio činjenicu da Komisija doista može evidentirati uvoz u takvim situacijama. Opći sud naveo je da članak 14. osnovne uredbe, kojim je Komisija ovlaštena zahtijevati od nacionalnih tijela da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza, ima opću primjenu. Opći sud posebno je napomenuo da „članak 14. stavak 5. te uredbe ne podliježe nikakvom ograničenju u pogledu okolnosti u kojima je Komisija ovlaštena od nacionalnih carinskih tijela zahtijevati evidentiranje robe”. Opći sud dalje je naveo da „uskraćivanje Komisiji prava na uvođenje obveze evidentiranja u okviru postupka za ponovno uvođenje konačne antidampinške pristojbe može ugroziti učinkovitost uredbi koje su dovele do takvog ponovnog uvođenja”. Presuda je u svakom slučaju u međuvremenu postala pravomoćna. Tvrdnja je stoga odbačena.

(18)

Kad je riječ o tvrdnji društva Hansol da sporna uredba više nema temelja jer je to društvo, u pogledu kojeg je uredba poništena, bio jedini proizvođač izvoznik na kojeg se odnosila, Komisija je bez ulaženja u pravnu relevantnost tvrdnje napomenula da ta tvrdnja nije točna. Konkretno, činjenica da u razdoblju ispitnog postupka nije utvrđen nijedan drugi proizvođač iz Republike Koreje koji izvozi u Uniju ne znači da se Provedbena uredba (EU) 2017/763 primjenjuje samo na društvo Hansol. Komisija je naime spornom uredbom uvela pristojbe i za druge proizvođače izvoznike u obliku preostale pristojbe (14). Nadalje, Opći sud poništio je spornu uredbu samo „u dijelu u kojem se odnosi na društvo Hansol Paper Co. Ltd.”. Tvrdnja je stoga odbačena.

(19)

Hansol je nadalje izrazio zabrinutost da Komisija možda neće pravilno razumjeti kako ispraviti problem ponderiranja. Društvo Hansol tvrdilo je da bi, prema presudi Općeg suda, postotak kojim je iskazan udio preprodaje velikih svitaka društva Schades Ltd. u ukupnoj prodaji velikih svitaka društava Hansol Paper i Artone te s njima povezanog trgovca Hansol Europe njegovu povezanom trgovcu Schades Ltd. trebalo primijeniti na količinu velikih svitaka prodanu njegovim povezanim prerađivačima (Schades Nordic, Heipa i R+S) radi preprodaje. Dobivena količina trebala bi se dodati količini prodaje velikih svitaka (izravne i neizravne) upotrijebljenoj za izračun dampinške marže i oduzeti od količine prodaje velikih svitaka društvima Schades Nordic, Heipa i R+S za preradu. Na temelju toga društvo Hansol dostavilo je ponovni izračun pondera za izravnu i neizravnu prodaju velikih svitaka nezavisnim kupcima u odnosu na prodaju povezanim prerađivačima radi preprodaje u obliku malih svitaka nezavisnim kupcima. Udruženje ETPA naglasilo je da je tijekom ispitnog postupka jedini prerađivač povezan s društvom Hansol koji je osim društva Schades Ltd. preprodavao i velike svitke bilo društvo Schades Nordic i da samo zbog tog razloga takav pristup već ne bi bio u skladu s dokazima koji su dostupni Komisiji. ETPA je također naglasila da, iako je utvrdio određene pogreške u pristupu koji je Komisija primijenila u početnom ispitnom postupku, Opći sud nije odredio pristup za reviziju izračuna pondera te je pojasnio da je na Komisiji da odluči koje su mjere prikladne za postupanje u skladu s presudom.

(20)

Komisija je u tom pogledu napomenula da se metoda koju je predložilo društvo Hansol bitno razlikuje od metode koju je Komisija upotrijebila u svojem izračunu dampinga za spornu uredbu. U tom izračunu kojim su utvrđene marže društva Hansol Komisija je kvantificirala ukupnu izravnu i neizravnu prodaju velikih svitaka nepovezanim kupcima koju je ostvarila grupa Hansol u cjelini prema podacima iz odgovora na upitnik koje su naveli različiti subjekti u okviru te grupe u svojim tablicama prodaje. Komisija je na temelju toga utvrdila ponder takve prodaje u usporedbi s ponderom velikih svitaka za preradu u male svitke. Prijedlog društva Hansol da se izračunani udio preprodaje velikih svitaka društva Schades Ltd. u ukupnom obujmu kupnje društva Schades Ltd primijeni na ostala tri povezana prerađivača bitno je drugačija i manje točna metoda s obzirom na obujam preprodaje velikih svitaka triju povezanih prerađivača koji nisu odgovorili na upitnik, kako ga je društvo Hansol dostavilo tijekom postupka.

(21)

Komisija je nadalje pojasnila da, iako je Opći sud utvrdio da je Komisija pogriješila što u izračun nije uključila obujam preprodaje velikih svitaka koji je društvo Schades Nordic prijavilo u postupku (15), to ne diskvalificira Komisijinu metodologiju kao takvu. Komisija se strogo pridržavala presude Općeg suda time što je zadržala istu metodologiju za utvrđivanje odgovarajućeg pondera, osim što je, u skladu sa zahtjevom Općeg suda, dodala količine velikih svitaka koje su prodala društva Schades Nordic, Heipa i R+S. Taj je izračun dodatno objašnjen u ograničenoj objavi za dotično društvo.

(22)

Za dvije vrste proizvoda koje je društvo Artone izvozilo u Uniju Komisija je u svojem izračunu dampinga konstruirala uobičajenu vrijednost bez reprezentativne domaće prodaje te stranke. U točki 148. i točkama od 152. do 158. presude u predmetu T-383/17 te točkama 79. i 85. presude u predmetu C-260/20 P, sudovi Unije utvrdili su da se, u skladu s tekstom i strukturom članka 2. stavka 1. prvog podstavka osnovne uredbe, za utvrđivanje uobičajene vrijednosti u prvom redu mora uzeti u obzir stvarno plaćena ili naplativa cijena u uobičajenom tijeku trgovine. Ako izvoznik ne prodaje istovjetni proizvod na domaćem tržištu, uobičajena vrijednost prioritetno se utvrđuje na temelju cijena drugih prodavatelja ili proizvođača, a ne na temelju troškova proizvodnje dotičnog trgovačkog društva,

(23)

Jednu od dvije vrste proizvoda iz uvodne izjave 22. doista je na domaćem tržištu prodavalo povezano društvo Hansol Paper u reprezentativnim količinama i u uobičajenom tijeku trgovine i zato je Opći sud utvrdio da je Komisija prekršila članak 2. stavak 1. osnovne uredbe u kontekstu izračuna uobičajene vrijednosti za društvo Artone.

(24)

Stoga je Komisija revidirala izračun uobičajene vrijednosti za tu vrstu proizvoda zamijenivši izračunanu uobičajenu vrijednosti društva Artone uobičajenom vrijednošću društva Hansol Paper za tu vrstu proizvoda.

(25)

Ni za drugu vrstu proizvoda koji izvozi društvo Artone za koju je izračunana uobičajena vrijednost nije bilo podataka o reprezentativnoj domaćoj prodaji društva Hansol Paper. Naime, obujam domaće prodaje društva Hansol Paper smanjio se znatno ispod praga od 5 % iz članka 2. stavka 2. osnovne uredbe. Slijedom toga i u skladu s člankom 2. stavkom 3. osnovne uredbe, uobičajena vrijednost te vrste proizvoda izračunana je i za društvo Hansol Paper. U nedostatku reprezentativnih prodajnih cijena u uobičajenom tijeku trgovine drugih prodavatelja ili proizvođača u zemlji izvoznici, zadržan je izračun uobičajene vrijednosti društva Artone za tu vrstu proizvoda.

(26)

U ispitnom postupku koji je doveo do donošenja sporne uredbe Komisija je primila odgovore na upitnike od društava Hansol, Artone, Hansol Europe (povezani trgovac u Uniji) i od društva Schades UK Ltd., povezanog trgovca/prerađivača u Uniji. Tri prerađivača koji se nalaze u Uniji i povezani su s društvom Hansol Group, tj. Schades Nordic, Heipa i R+S, zatražili su izuzeće od obveze ispunjavanja upitnika za društva povezana s proizvođačem izvoznikom (Prilog I. upitniku). Te su stranke prerađivale predmetni proizvod radi preprodaje u malim svitcima nezavisnim kupcima. Komisija je prihvatila njihov zahtjev za izuzeće jer te stranke nisu prodavale predmetni proizvod ili su ga prodavale u ograničenim količinama.

(27)

U skladu s člankom 2. stavkom 11. osnovne uredbe Komisija je pri izračunu dampinške marže obvezna uzeti u obzir sve izvozne transakcije u Uniju. Kako bi u izračun dampinga uključila znatan obujam prodaje društva Hansol Group povezanim prerađivačima koji su izuzeti od obveze ispunjavanja upitnika Komisija je proširila rezultate izračuna dampinga primjenom pondera za dampinške marže izračunanog na temelju provjerenih odgovora na upitnik društava Hansol Paper, Artone, Hansol Europe i Schades UK Ltd. Komisija je u tu svrhu dampinškoj marži utvrđenoj za izravnu prodaju i prodaju predmetnog proizvoda putem povezanih društava dodijelila ponder od 15 % do 25 %, a dampinškoj marži utvrđenoj za prodaju povezanim prerađivačima radi preprodaje u malim svitcima nepovezanim stranama ponder od 75 % do 85 % (16).

(28)

Opći sud i Sud utvrdili su da je Komisija prekršila članak 2. stavak 11. i članak 9. stavak 4. osnovne uredbe. Smatrali su da je počinjena očita pogreška pri ponderiranju jer je zanemarena određena količina predmetnog proizvoda koju je preprodalo društvo Schades Nordic. Stoga je obujam izravne i neizravne prodaje predmetnog proizvoda bio podcijenjen u izračunu pondera i zbog toga u izračunima nije uzet u obzir cijeli razmjer dampinga (17).

(29)

S obzirom na nalaze sudova Unije kako su sažeti u uvodnoj izjavi 28., Komisija je preispitala izračun pondera. To je učinila tako da je obujmu izravne i neizravne prodaje predmetnog proizvoda upotrijebljenog za taj izračun dodala obujam preprodaje velikih svitaka društva Hansol preko društva Schades Nordic koji je prijavilo društvo Hansol tijekom ispitnog postupka. Ponder izravne i neizravne prodaje predmetnog proizvoda društva Hansol u usporedbi s njegovom ukupnom prodajom u Uniji time se povećao za 0,7 postotnih bodova, dok se ponder njegove prodaje povezanim prerađivačima za preprodaju u obliku malih svitaka nepovezanim stranama smanjio za isti postotak.

(30)

Komisija je ponovno izračunala dampinšku maržu za društvo Hansol tako što je izračunanu uobičajenu vrijednost jedne vrste proizvoda koju prodaje društvo Artone zamijenila uobičajenom vrijednošću na temelju domaće prodajne cijene te vrste proizvoda koju je ostvarilo društvo Hansol Paper, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 24., i revidiranjem pondera utvrđenih dampinških marži za te dvije vrste prodaje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 29.

(31)

Na temelju toga revidirana konačna ponderirana prosječna dampinška marža društva Hansol Group, izražena kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, snižena je s 10,3 % na 10,2 %.

(32)

U spornoj uredbi ponder koji je primijenjen na dampinške marže za izravnu i neizravnu prodaju predmetnog proizvoda, s jedne strane, i na prodaju povezanim prerađivačima radi preprodaje u malim svitcima nepovezanim stranama, s druge strane, primijenjen je i na izračun marže sniženja cijena društva Hansol.

(33)

Sudovi Unije utvrdili su da je pogreška koja je utjecala na izračun pondera prodaje utjecala i na izračun sniženja cijena i procjenu učinka dampinškog uvoza na istovjetne proizvode industrije Unije (18).

(34)

Kad je riječ o izračunu sniženja cijena, Komisija je provela presudu Suda time što je revidirane stope ponderiranja, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 29., primijenila i na marže sniženja cijena za izravnu i neizravnu prodaju predmetnog proizvoda, s jedne strane, i na prodaju povezanim prerađivačima radi preprodaje u malim svitcima nepovezanim stranama, s druge strane.

(35)

Rezultat te usporedbe, izražen kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka, bio je ponderirani prosjek marže sniženja cijena od 9,3 %.

(36)

Marža sniženja cijena utvrđena u ispitnom postupku koji je doveo do sporne uredbe iznosila je 9,4 %. S obzirom na neznatnu razliku između te marže i revidirane marže sniženja cijena, Komisija je zaključila da ta promjena ne opravdava ponovnu procjenu štete ili analizu uzročnosti. Stoga je potvrdila nalaze u tom pogledu kako su sažeti u odjeljcima 4. i 5. Uredbe o uvođenju privremenih mjera (19) i uvodnoj izjavi 102. sporne uredbe.

(37)

Komisija je 14. studenoga 2022. obavijestila sve zainteresirane strane o prethodno navedenim nalazima na temelju kojih namjerava predložiti ponovno uvođenje antidampinške pristojbe na uvoz određenog laganog termalnog papira podrijetlom iz Republike Koreje koji proizvodi društvo Hansol, na temelju prikupljenih i dostavljenih činjenica koje se odnose na početni ispitni postupak. Nakon konačne objave primljene su primjedbe od društva Hansol, udruženja ETPA i Vlade Republike Koreje.

(38)

Korejska vlada izrazila je zabrinutost u pogledu načina na koji je Komisija provela presude sudova Unije jer revidiranim izračunima dampinga nisu u potpunosti ispravljene pogreške utvrđene u tim presudama. Međutim, korejska vlada nije dodatno precizirala u čemu je Komisija pogriješila.

(39)

Udruženje ETPA izrazilo je snažnu potporu planiranom djelovanju Komisije.

(40)

U svojim primjedbama na objavu društvo Hansol navelo je da Komisija nije ispravila pogrešku u pogledu izračuna uobičajene vrijednosti. Društvo Hansol tvrdilo je i da Komisija nije ispravila pogrešku u ponderiranju koju je utvrdio Opći sud i potvrdio Sud.

(41)

Društvo Hansol navelo je da se slaže s tim da je Komisija provela presude sudova Unije time što je za usporedbu s izvoznom cijenom društva Artone upotrijebila domaću prodajnu cijenu društva Hansol Paper za vrstu proizvoda koju je ta stranka prodavala na domaćem tržištu u reprezentativnim količinama i u uobičajenom tijeku trgovine (vidjeti uvodne izjave 23. i 24.). Međutim, društvo Hansol nije se složilo s tim da Komisija, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 25., to nije učinila za drugu vrstu proizvoda koju društvo Artone nije prodavalo na domaćem tržištu.

(42)

Društvo Hansol tvrdilo je da je Komisija ipak trebala upotrijebiti prodajne cijene društva Hansol Paper za tu vrstu proizvoda koja se dalje u tekstu naziva i „vrsta proizvoda X” (stvarni broj vrste proizvoda je povjerljiv). Hansol je tvrdio da je Opći sud presudio da bi Komisija trebala „kao prioritet” upotrijebiti prodajne cijene drugih strana, ako su dostupne. U tom je pogledu tvrdio da je sva domaća prodaja vrste proizvoda X društva Hansol bila profitabilna i da je stoga izračunana uobičajena vrijednost društva Hansol Paper za tu vrstu proizvoda bila jednaka uobičajenoj vrijednosti na temelju prodajnih cijena. Budući da je izračunana uobičajena vrijednost jednaka prodajnoj cijeni, društvo Hansol tvrdilo je da je Komisija bila obvezna upotrijebiti prodajnu cijenu društva Hansol Paper.

(43)

Komisija se s tim nije složila. Prvo, pojasnila je da je Opći sud potvrdio da, u skladu s člankom 2. stavkom 3. prvim podstavkom osnovne uredbe, ako nema prodaje istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili je ona nedostatna, Komisija odstupa od načela upotrebe prodajnih cijena za utvrđivanje uobičajene vrijednosti i temelji uobičajenu vrijednost na cijenama drugih prodavatelja ili proizvođača ili, ako one nisu dostupne, izračunava uobičajenu vrijednost na temelju troška proizvodnje. U točki 150. presude u predmetu T-383/17 navela je da nedostatak prodaje obuhvaća situaciju u kojoj prodaja istovjetnog proizvoda u zemlji izvoznici čini manje od 5 % obujma prodaje predmetnog proizvoda u Uniji. Opći sud stoga je potvrdio da u tom scenariju Komisija ne upotrebljava domaće prodajne cijene (20). U tom slučaju obujam domaće prodaje vrste proizvoda X društva Hansol Paper činio je manje od 1 % prodaje te vrste proizvoda u Uniji, što je znatno ispod praga od 5 % navedenog u članku 2. stavku 2. osnovne uredbe, te je stoga Komisija izračunala njegovu uobičajenu vrijednost te vrste proizvoda. Podsjetila je i da tijekom ispitnog postupka društvo Hansol nikada nije tvrdilo da Komisija nije trebala izračunati uobičajenu vrijednost te vrste proizvoda za društvo Hansol Paper. Budući da je zbog nedostatka drugih proizvođača koji surađuju Komisija izračunala uobičajenu vrijednost vrste proizvoda X za društvo Hansol Paper, kako je prethodno objašnjeno, i stoga nije bila dostupna alternativna domaća prodajna cijena te vrste proizvoda, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost vrste proizvoda X za društvo Artone.

(44)

Drugo, iako je izračunana uobičajena vrijednost određene vrste proizvoda jednaka njezinoj prodajnoj cijeni, ona time ne postaje uobičajena vrijednost koja se temelji na prodajnim cijenama. Uobičajena vrijednost utvrđena u skladu s člankom 2. stavkom 3. osnovne uredbe izračunana je uobičajena vrijednost. Dakle, za potrebe izračuna dampinga ta se izračunana uobičajena vrijednost ne može upotrijebiti za usporedbu s izvoznim cijenama drugih stranaka jer u osnovnoj uredbi nema odredbe na temelju koje bi se to moglo učiniti. Stoga je odbačena tvrdnja društva Hansol da su presude sudova Unije obvezale Komisiju da upotrijebi domaću prodajnu cijenu društva Hansol Paper u izračunu dampinga društva Artone za tu određenu vrstu proizvoda.

(45)

Društvo Hansol nadalje je tvrdilo da Komisija nije pravilno razumjela metodu koju je trebala primijeniti kako bi ispravila pogrešku u ponderiranju. Na temelju točke 86. presude u predmetu T-383/17 i točke 64. presude u predmetu C-260/20 P tvrdilo je da je Komisija trebala uzeti u obzir udio prodaje društva Schades UK Ltd. bez prerade u prodaji društva Hansol njegovim drugim povezanim trgovcima, a ne samo dodati obujam prodaje društva Schades Nordic bez prerade izravnoj i neizravnoj prodaji društva Hansol nezavisnim kupcima. Hansol je istaknuo i to da, da je Opći sud smatrao da će Komisija ispraviti pogrešku u ponderiranju kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 29., on zbog ograničenog učinka ne bi došao do zaključka da je pogreška u ponderiranju mogla utjecati na izračun sniženja cijena i na procjenu učinka dampinškog uvoza na istovjetne proizvode industrije Unije.

(46)

Preliminarno, tvrdnja društva Hansol upućuje na zaključak da je Komisija odabrala uzorak, tj. da je primijenila članak 17. stavak 1. osnovne uredbe kad je odlučila upotrijebiti podatke društva Schades UK Ltd. za izračun dampinške marže za prodaju predmetnog proizvoda povezanim prerađivačima. Komisija je napomenula da je u točkama od 63. do 69. presude u predmetu T-383/17 Opći sud odbacio istu tu tvrdnju. Komisija je doista odlučila izračunati dampinšku maržu na prodaju društva Hansol ostalim trima povezanim prerađivačima na temelju podataka o izvoznim cijenama društva Schades UK Ltd jer je smatrala da će se time pružiti najtočniji podaci o većini prodaje društva Hansol Group povezanim prerađivačima u Uniji radi naknadne preprodaje u malim svitcima nepovezanim kupcima (21). Za potrebe izračuna dampinga društva Hansol Group Komisija je zauzela stajalište da je društvo Schades UK Ltd. jedini prerađivač povezan s društvom Hansol Group koji je preprodavao predmetni proizvod nezavisnim kupcima. Sudovi Unije smatrali su da je taj zaključak netočan s obzirom na dostupne dokaze u dokumentaciji koji se odnose na društvo Schades Nordic.

(47)

Naime, Komisija je napomenula da je društvo Hansol u početnom ispitnom postupku obavijestilo Komisiju da je društvo Schades Nordic nezavisnim kupcima preprodalo 170–190 tona proizvoda bez prerade. Izvijestio je i da druga dva povezana prerađivača koja su bila izuzeta, Heipa i R+S, nisu ostvarili preprodaje bez prerade (22). Društvo Hansol nije dostavilo nikakve dokaze o prodaji velikih svitaka društva Heipa ili društva R+S. Stoga je tvrdnja društva Hansol bila u izravnoj suprotnosti s informacijama koje je to društvo dostavilo tijekom ispitnog postupka.

(48)

U presudi u predmetu C-260/20 P Sud je jasno naveo da Komisija ne može isključiti informacije koje su dostavile zainteresirane strane samo zato što nisu dostavljene odgovaranjem na antidampinški upitnik (23). Nakon što je ponovno pokrenula ispitni postupak, Komisija je postupila u skladu s tim nalazom jer je uzela u obzir informacije koje je društvo Hansol dostavilo u ispitnom postupku o preprodaji velikih svitaka društava Schades Nordic, Heipa i R+S. Budući da je društvo Hansol izvijestilo da društva Heipa i R+S nisu preprodavala predmetni proizvod, nije bilo potrebno ispraviti količine utvrđene za te stranke.

(49)

Osim toga, društvo Hansol svoju je tvrdnju da bi Komisija trebala primijeniti udio prodaje društva Schades UK Ltd. bez prerade ostalim trima povezanim trgovcima društva Hansol temeljilo na rečenici iz točke 86. presude u predmetu T-383/17 koja glasi: „[…] treba napomenuti da je Komisija odlučila upotrijebiti podatke društva Schades (UK Ltd) za izračun dampinške marže na prodaju podnositelja zahtjeva trima drugim povezanim prerađivačima.[…]”. U tom je pogledu uputilo i na sljedeću tvrdnju Suda u točki 64. presude u predmetu C-260/20 P: „kao što to proizlazi iz točaka 85. i 86. pobijane presude, Komisija je odlučila upotrijebiti podatke društva Schades (UK Ltd) kako bi izračunala dampinšku maržu na prodaje društva Hansol drugim trima povezanim prerađivačima. […] Uzimajući u obzir činjenicu da je Komisija znala da je društvo Schades preprodalo određene količine predmetnog proizvoda nezavisnim kupcima bez prerade, Opći sud je smatrao da je ona tu situaciju trebala odraziti na razinu prodaja predmetnog proizvoda drugim povezanim prerađivačima. […]”.

(50)

Komisija je smatrala da je Hansol pogrešno protumačio izjave sudova Unije. Naime, podaci društva Schades UK Ltd upotrijebljeni su za izračun dampinške marže na prodaju društva Hansol ostalim trima povezanim prerađivačima jer je dampinška marža utvrđena za prodaju velikih svitaka prerađenih u male svitke društva Schades UK Ltd primijenjena na primjenjive količine proizvoda za preradu korejskog podrijetla prodane tim ostalim trima povezanim prerađivačima. Međutim, u točki 64. Sud je istaknuo da reprezentativnost podataka društva Schades UK Ltd. „ni na koji način nije isključila mogućnost da izračun koji se temelji na tim podacima ne sadržava pogreške s obzirom na to da nisu uzeti u obzir svi relevantni podaci u tom pogledu”. Drugim riječima, Sud je utvrdio da upotreba društva Schades UK Ltd. kao reprezentativnog za prodaju društva Hansol drugim povezanim prerađivačima ne znači da je Komisija mogla zanemariti dokaze u dokumentaciji koji se odnose na prodaju velikih svitaka nezavisnim kupcima koju je prijavilo društvo Schades Nordic. Komisija zbog toga nije bila dužna uključiti odnosno primijeniti taj isti udio prodaje društva Schades Ltd. bez prerade na prodaju društva Hansol njegovim drugim povezanim trgovcima. To bi bilo u suprotnosti sa stvarnim dokazima u dokumentaciji, koje društvo Hansol nije osporilo. Ponovnim pokretanjem ispitnog postupka Komisija je, za razliku od prethodnog postupka, u potpunosti uzela u obzir količine velikih svitaka prodanih povezanim prerađivačima društva Hansol u Uniji koji su preprodavali velike svitke bez prerade.

(51)

Kad je riječ o količini od 170–190 tona predmetnog proizvoda preprodanog nezavisnim kupcima društva Schades Nordic, Opći sud i Sud utvrdili su pogrešku jer Komisija nije uzela u obzir tu preprodaju, koju društvo Hansol tijekom postupka nije prijavilo odgovaranjem na upitnik, nego drugim putem. To je ispravljeno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 29., tako što je obujmu izravne i neizravne prodaje predmetnog proizvoda dodan obujam preprodaje velikih svitaka društva Hansol preko društva Schades Nordic koji je društvo Hansol prijavilo tijekom ispitnog postupka. Nisu bile potrebne dodatne prilagodbe jer je Hansol izvijestio da prerađivači Heipa i R+S nisu preprodavali predmetni proizvod nezavisnim kupcima.

(52)

Na kraju, Komisija je odbacila tvrdnju da činjenica da ispravak koji je provela Komisija neznatno utječe samo na maržu sniženja cijena i uopće ne utječe na analizu štete i uzročnosti dokazuje da je Komisija pogrešno shvatila presude sudova Unije. U presudi Općeg suda navodi se da se „ne može isključiti” da je pogreška Komisije mogla utjecati, a ne da je utjecala na analizu štete i uzročnosti (24). Slično tomu, Sud je u točki 62. naveo: „Činjenica da je s obzirom na navedene podatke bilo moguće da je Komisija stavila preveliko ponderacijsko težište na prodaje povezanim prerađivačima radi prerade u male svitke, čime je povećan stvarni damping koji je primjenjivalo društvo Hansol, bila je dovoljna da dovede u pitanje pouzdanost i objektivnost Komisijine ocjene dampinga koji primjenjuje društvo Hansol”. Stoga činjenica da je ispravak pondera neznatno utjecao na revidirano sniženje cijena ne pokazuje ništa osim toga da pogreška koju je utvrdio Opći sud nije bila relevantna. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(53)

Pogreška u ponderiranju prodaje, koju je utvrdio Opći sud i potvrdio Sud, utjecala je i na izračun marže štete. Komisija je provela presude sudova Unije time što je revidirane stope ponderiranja, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 29., primijenila i na marže štete za izravnu i neizravnu prodaju predmetnog proizvoda, s jedne strane, i na prodaju povezanim prerađivačima radi preprodaje u malim svitcima nepovezanim strankama, s druge strane.

(54)

Usporedbom je dobivena marža štete od 36,9 % za društvo Hansol, dok je marža štete utvrđena tijekom ispitnog postupka koji je doveo do sporne uredbe iznosila 37 % (25). S obzirom na to da je ponovno utvrđena dampinška marža niža od marže štete, u skladu s primjenjivim pravilima stopu antidampinške pristojbe trebalo bi utvrditi na razini dampinške stope. Prema tome, stopa ponovno uvedene antidampinške pristojbe za društvo Hansol iznosi 10,2 %.

(55)

Komisija je podsjetila da je antidampinška pristojba uvedena kao fiksni iznos u eurima po toni neto. Revidirana konačna stopa pristojbe od 10,2 % predstavlja fiksnu stopu pristojbe od 103,16 EUR po toni neto.

(56)

Komisija je podsjetila i da je razina suradnje u ovom predmetu bila visoka jer je uvoz društva Hansol činio ukupni izvoz u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je preostala antidampinška pristojba utvrđena na razini društva koje surađuje. Prema tome, stopa preostale konačne pristojbe koja se primjenjuje na sva ostala društva revidirana je u fiksnu stopu pristojbe od 103,16 EUR po toni neto.

(57)

Revidirana razina antidampinške pristojbe primjenjuje se bez vremenskog prekida od stupanja na snagu sporne uredbe (to jest, od 4. svibnja 2017. nadalje). Carinskim tijelima nalaže se da naplate odgovarajući iznos na uvoz proizvoda društva Hansol i da izvrše povrat preplaćenog iznosa koji je dosad naplaćen u skladu s primjenjivim carinskim propisima.

(58)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (26), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(59)

Na temelju prethodno navedenoga Komisija je smatrala primjerenim ponovno uvesti konačnu antidampinšku pristojbu u fiksnom iznosu od 103,16 EUR po toni na uvoz određenog laganog termalnog papira težine 65 g/m2 ili manje, u svitcima širine od 20 cm ili više, težine svitka (uključujući papir) od 50 kg ili više i promjera svitka (uključujući papir) 40 cm ili više („veliki svitci”), s temeljnim premazom ili bez njega, na jednoj strani ili na obje strane, premazanog toplinski osjetljivom tvari na jednoj strani ili na obje strane i s premazom na gornjoj strani ili bez njega, trenutačno razvrstanog u oznake KN ex 4809 90 00, ex 4811 90 00, ex 4816 90 00 i ex 4823 90 85 (oznake TARIC: 4809900010, 4811900010, 4816900010, 4823908520), podrijetlom iz Republike Koreje.

(60)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,