(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 30. studenoga 2021. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom masnih kiselina podrijetlom iz Indonezije („predmetna zemlja”) na temelju članka 5. osnovne uredbe). Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je ispitni postupak pokrenula nakon pritužbe koju je 18. listopada 2021. podnijela Koalicija protiv nepoštene trgovine masnim kiselinama („podnositelj pritužbe” ili „CUTFA”). Pritužba je podnesena u ime industrije Unije koja proizvodi masne kiseline u smislu članka 5. stavka 4. osnovne uredbe. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Komisija je 13. svibnja 2022. pokrenula antisubvencijski ispitni postupak o uvozu masnih kiselina podrijetlom iz Indonezije. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (3).

(4)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka posebno obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i tijela Indonezije, poznate uvoznike i korisnike, te ih je pozvala na sudjelovanje.

(5)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(6)

Saslušanja su održana s proizvođačem biodizela Campa Iberia SAU („Campa”) i njegovim povezanim društvom IM Biofuel Italy S.r.l. („IMBI”) (pod zajedničkim nazivom „Campa/IMBI”) te proizvođačem iz Unije u uzorku AAK AB („AAK”).

(7)

Komisija je zaprimila primjedbe na pokretanje postupka od proizvođačâ izvoznikâ P.T. Musim Mas („Musim Mas”) i njegova povezanog izvoznika P.T. Intibenua Perkasatama („IBP”) (pod zajedničkim nazivom „grupa Musim Mas”), P.T. Wilmar Nabati Indonesia („Wilmar”), P.T. Nubika Jaya i P.T. Permata Hijau Palm Oleo (pod zajedničkim nazivom „grupa Permata”) te od vlade Indonezije („vlada Indonezije”).

(8)

Grupa Musim Mas, društvo Wilmar i vlada Indonezije tvrdili su da je definicija proizvoda iz ispitnog postupka u pritužbi preširoka jer je uključuje masne kiseline na koje pritužba nije usmjerena (kao što su masne kiseline koje se koriste za proizvodnju biodizela, palmitinske kiseline koje se koriste za hranu za životinje, biljna oleinska kiselina koja se koristi za hranu i masne kiseline dobivene iz kokosova ulja). Vlada Indonezije tvrdila je da bi to što podnositelj pritužbe u pritužbi nije točno definirao opseg proizvoda utjecalo na osnovanost pritužbe i opravdanje za pokretanje ispitnog postupka.

(9)

Usto se tvrdilo da zbog široke definicije proizvoda iz ispitnog postupka podaci u pritužbi (kao što su proizvodnja, proizvodni kapacitet, zaposlenost, prodaja, tržišni udio, dobit, uzročnost i industrija Unije) nisu bili potpuni jer su prikupljeni samo za vrste masnih kiselina na koje se usmjerio podnositelj pritužbe.

(10)

Nadalje, grupa Musim Mas i društvo Wilmar tvrdili su da je u pritužbi uvoz iz Indonezije prikazan većim nego što jest jer uključuje masne kiseline uvezene u Uniju za proizvodnju biodizela i druge masne kiseline koje se ne koriste u hrani, kozmetičkim proizvodima, proizvodima za osobnu njegu i farmaceutskim primjenama, kao što su palmitinske kiseline. Stoga potrošnja i tržišni udjeli navedeni u pritužbi nisu bili točni.

(11)

Nadalje, tvrdilo se da je u pritužbi cijena uvoza iz Indonezije prikazana manjom nego što jest jer je uključuje masne kiseline niže cijene koje se proizvode od otpada i nusproizvoda koji se koriste za proizvodnju biodizela. Stoga ni marže sniženja cijena nisu bile točne.

(12)

Naposljetku, grupa Musim Mas i vlada Indonezije tvrdile su da se zbog problema s predmetnim i istovjetnim proizvodom pokretanje ispitnog postupka temeljilo na nepouzdanim, nepotpunim i netočnim informacijama. Zbog toga se i u samom ispitnom postupku pojavljuju isti problemi kao i u pritužbi te bi stoga ispitni postupak trebalo završiti.

(13)

Definicija proizvoda u pritužbi i Obavijesti o pokretanju postupka temeljila se na informacijama koje su podnositelju pritužbe bile dostupne u trenutku pripreme i podnošenja pritužbe. Tad nije bilo informacija o tome da bi proizvod kako je definiran mogao obuhvaćati vrste masnih kiselina koje ne proizvodi industrija za koju se podnosi pritužba. To se pitanje pojavilo nakon pokretanja postupka i odgovarajuće je razmotreno kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 91. do 102. i od 108. do 124. Kad je riječ o podacima o šteti iz pritužbe, navodi sažeti u uvodnoj izjavi 9. nisu činjenično točni ili se temelje na nesporazumu. Naime, podaci o šteti iz pritužbe odnose se na predmetni proizvod. Definicija proizvoda temelji se na proizvodu koji proizvodi podnositelj pritužbe i odražava ciljni opseg proizvoda. Analiza štete temelji se na ciljnom opsegu proizvoda, koji je stvarni proizvod koji je podnositelj pritužbe želio obuhvatiti. Stoga su podaci iz pritužbe bili potpuni u odnosu na analizu štete, što je potvrđeno u okviru ispitnog postupka.

(14)

Brojčani podaci o indonezijskom uvozu koji se navode u pritužbi temelje se na informacijama koje su podnositelju pritužbe bile dostupne u to vrijeme. Komisija je pomno ispitala točnost i primjerenost informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe i zaključila da različite vrste masnih kiselina imaju ista osnovna svojstva, što znači da pripadaju istoj kategoriji proizvoda. Usto, osnovna svojstva predmetnog proizvoda omogućila su da ga se odvoji od drugih vrsta proizvoda ako su se te vrste mogle smatrati različitima i pripadati drugoj kategoriji masnih kiselina. Stoga se u fazi pokretanja postupka činilo da definicija proizvoda koju je predložio podnositelj pritužbe ispunjava sve relevantne zakonske zahtjeve.

(15)

To nije dovedeno u pitanje time što su informacije i dokazi prikupljeni nakon pokretanja ispitnog postupka doveli do pojašnjenja opsega proizvoda nakon pokretanja postupka i do odgovarajućeg isključenja proizvoda, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 94. do 124. Podaci iz pritužbe u skladu su s pojašnjenjima koja je Komisija navela u uvodnoj izjavi 91. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(16)

Wilmar je tvrdio da pritužba ne sadržava dostatne dokaze kojima bi se potkrijepio nalaz materijalne štete ili prijetnje takve štete za proizvođače iz Unije. Osobito je navedeno da šteta nije utvrđena za proizvodnju i iskorištenost kapaciteta te da su se zaposlenost i ulaganja povećali i kod njih se ne vidjeti šteta. Nadalje, tvrdilo se da navodi o sniženju cijena iz pritužbe nisu nepobitni jer su proizvođači iz Unije znatno povećali svoje prodajne cijene. Navedeno je i da se u pritužbi nisu spominjali podaci o profitabilnosti podnositelja pritužbe. Usto, navedeno je i da nema prijetnje štete jer su indonezijski kapaciteti prikazani većima nego što jesu i jer raste domaća potražnja.

(17)

Komisija podsjeća da u skladu s člankom 5. stavkom 2. osnovne uredbe pritužba mora sadržavati informacije o promjenama obujma navodnog dampinškog uvoza, učinku tog uvoza na cijene istovjetnog proizvoda na tržištu Unije i učinku uvoza na industriju Unije, kako to pokazuju relevantni (ne nužno svi) čimbenici i pokazatelji koji se odnose na stanje industrije Unije, kao što su oni navedeni u članku 3. stavcima 3. i 5. osnovne uredbe, kako su razumno raspoložive podnositelju pritužbe. Ne moraju se svi čimbenici pogoršati kako bi se utvrdila materijalna šteta.

(18)

U tom se pogledu u pritužbi prikazao sveukupan štetni trend i za makropokazatelje i za mikropokazatelje. Analiza je pokazala smanjenje proizvodnje i iskorištenosti kapaciteta. Kad je riječ o povećanjima prodajnih cijena proizvođača iz Unije, Komisija je smatrala da takva povećanja ne bi bila dovoljna da se dovedu u pitanje tvrdnje podnositelja pritužbe o sniženju cijena i da ona djelomično odražavaju povećanje troška sirovina. Kad je pak riječ o informacijama o profitabilnosti podnositelja pritužbe, tvrdnje društva Wilmar nisu bile činjenično točne. Pritužba je uključivala dovoljno informacija, u obliku indeksa, o negativnom kretanju profitnih marži industrije Unije. Informacije su se smatrale povjerljivima zbog ograničenog broja proizvođača iz Unije koji su sudjelovali u pritužbi ili su je podržavali te zbog velike poslovne osjetljivosti takvih podataka. U pritužbi je nadalje navedeno da razlog za povećanje ulaganja nije bio povezan s izgradnjom kapaciteta, već s nacionalnim zahtjevima povezanima sa zaštitom okoliša. Iako se zaposlenost neznatno povećala, Komisija je smatrala da su, ukupno gledano, u pritužbi navedeni dostatni dokazi koji upućuju na postojanje štetnog stanja industrije Unije. Konačno, kad je riječ o indonezijskim kapacitetima i domaćoj potražnji, podnositelj pritužbe dostavio je dokaze o tome da indonezijska proizvodnja premašuje lokalnu potražnju i potrošnju. Usto, niža razina kapaciteta i rastuća domaća potražnja ne bi bile dovoljne da se dokaže da materijalna šteta ne postoji. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(19)

Grupa Musim Mas i Wilmar tvrdili su i da pritužba nije reprezentativna za proizvodnju masnih kiselina u Uniji jer ne uključuje podatke proizvođačâ biodizela iz Unije koji u znatnim količinama proizvode i masne kiseline.

(20)

U tom pogledu Komisija navodi da masne kiseline koje nastaju kao nusproizvod proizvodnje biodizela nisu uključene u opseg ispitnog postupka. Komisija je 21. siječnja 2022. u dokumentaciju uvrstila bilješku kojom se pojašnjava to pitanje. Zbog toga reprezentativnost industrije Unije u pritužbi nije sporna. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(21)

Grupa Musim Mas i Wilmar tvrdili su i da bi proizvođače iz Unije koji su povezani s indonezijskim proizvođačima masnih kiselina ili malezijskim izvoznicima masnih kiselina u Uniju trebalo isključiti iz definicije industrije Unije jer su takva društva u sukobu interesa te je u vezi s tim navedeno da bi Komisija trebala ponovno procijeniti bi li preostali podnositelji pritužbe ispunjavali prag potreban za pritužbu.

(22)

Komisija napominje da u analizi prije pokretanja postupka nije utvrđen nijedan razlog za isključenje bilo kojeg proizvođača iz Unije. Kad je riječ o proizvođačima iz Unije povezanima s malezijskim izvoznicima masnih kiselina, grupa Musim Mas i Wilmar nisu objasnili kakva je priroda navodnog „sukoba interesa”, zašto bi dovela do isključenja tih proizvođača iz definicije industrije Unije niti koja bi bila pravna osnova za takvo isključenje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(23)

Grupa Musim Mas tvrdila je i da su vlada Malezije i vlada Indonezije donijele sličnu politiku u vezi s izvoznom carinom na sirovo palmino ulje („sirovo palmino ulje”) i sirovo ulje palminih koštica („sirovo ulje palminih koštica”) te da ako ta politika nanosi štetu industriji Unije, ispitni postupak trebao bi obuhvaćati i Maleziju. Nadalje se tvrdilo da je cilj podnositelja pritužbe bio blokirati uvoz iz Indonezije u korist malezijskih društava koja su povezana s proizvođačima iz Unije.

(24)

U pritužbi je procijenjen uvoz iz Malezije. Međutim, prema informacijama dostupnima podnositelju pritužbe obujam uvoza iz Malezije bio je mnogo manji od obujma uvoza iz Indonezije te se od 2018. do ožujka 2021. blago smanjio. Štoviše, malezijski uvoz odvijao se po cijeni višoj od ciljne cijene industrije Unije i nije mogao nanijeti štetu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(25)

Grupa Musim Mas i Wilmar ujedno su tvrdili da je podnositelj pritužbe svu navodnu štetu koju je pretrpjela industrija Unije pogrešno pripisao uvozu iz Indonezije. Osim toga, grupa Musim Mas tvrdila je da su na uzročno-posljedičnu vezu između navodne štete koju je pretrpjela industrija Unije i uvoza iz Indonezije utjecali i problemi navedeni u uvodnoj izjavi 8. Wilmar je tvrdio da su uzročno-posljedičnu vezu koja se u pritužbi nastojala utvrditi prekinuli drugi uzroci štete, kao što su: 1. povećanje udjela glavne sirovine proizvođača iz Unije, loja, u proizvodnji biogoriva, 2. utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na automobilske sektore, 3. nedostaci industrije Unije uzrokovani manjkom ulaganja u novu i bolju opremu, 4. rezultati industrije Unije u smislu pravovremenosti i kvalitete, 5. prekomjerni troškovi proizvodnje zbog povećanih troškova rada, 6. geografski nepovoljna lokacija proizvodnih pogona, što je povećalo trošak pristupa sirovinama i utjecalo na mogućnosti za izvoz te 7. regulatorne promjene, uključujući stupanje na snagu pravnih zahtjeva za 3-MCPD.

(26)

Pritužba je uključivala analizu drugih čimbenika koji su mogli utjecati na uzročno-posljedičnu vezu između navodnog dampinškog uvoza iz Indonezije i štetnog stanja industrije Unije, odnosno analizu drugog uvoza, troška sirovina i izvoza industrije Unije. Međutim, nijedan od drugih čimbenika nije umanjio uzročno-posljedičnu vezu u pritužbi. To su bili dostatni dokazi koji su bili razumno dostupni podnositelju pritužbe, a koji upućuju na to da očigledna materijalna šteta nije bila uzrokovana drugim čimbenicima. Za vrijeme ispitnog postupka zainteresirane strane imaju priliku iznijeti detaljnije tvrdnje o drugim čimbenicima koji su mogli utjecati na uzročno-posljedičnu vezu i koje procjenjuje Komisija.

(27)

Grupa Musim Mas navela je i da zbog pogrešne definicije predmetnog proizvoda i pripadajućeg istovjetnog proizvoda u pritužbi nije razmotren interes Unije u odnosu na proizvođače, korisnike i uvoznike masnih kiselina koji se ne natječu na tržištu s masnim kiselinama koje proizvodi podnositelj pritužbe (kao što su industrija biodizela u Uniji i potrošači uvezenih masnih kiselina koje se ne koriste u hrani, kozmetičkim proizvodima, proizvodima za osobnu njegu i farmaceutskim primjenama, uključujući palmitinske kiseline i masne kiseline proizvedene od kokosova ulja).

(28)

Člankom 5. stavkom 2. osnovne uredbe od podnositelja pritužbe ne zahtijeva se da u pritužbu uključi informacije o interesu Unije, a ispitivanje interesa Unije nije relevantno za pokretanje ispitnog postupka. U svakom slučaju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20., masne kiseline koje nastaju kao nusproizvod proizvodnje biodizela nisu obuhvaćene pritužbom/ispitnim postupkom.

(29)

Wilmar je tvrdio da pritužba ne uključuje dostatne dokaze kojima bi se opravdala primjena članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Posebice je naveo da je izvozna pristojba, uvedena radi financiranja Fonda za nasade uljnih palmi, služila kao legitimni porez za prikupljanje prihoda na konkurentnu robu i da su navodi podnositelja pritužbe o tome da je izvozna pristojba narušila cijene sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica neutemeljeni. Nadalje, tvrdio je da u pritužbi nije utvrđeno da izvozni porez i izvozna pristojba djeluju kao dvojni sustav koji funkcionira kao izvozno ograničenje te da navodna najveća cijena sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica i sustav natječaja koji organiziraju društva u državnom vlasništvu pod nazivom P.T. Perkebunan Nusantara (pod zajedničkim nazivom „PTPN”) nisu smanjili domaće cijene sirovog palmina ulja. Cijene koje je prihvatio PTPN proizlaze iz konkurentnih natječaja, a sustav natječaja bio je transparentan mehanizam određivanja cijena sličan drugim burzovnim tržištima. Ta društva tvrde da nije bilo dokaza o tome da je PTPN namjerno odredio umjetno niske cijene. PTPN prodaje ponuditelju s najvišom ponudom, a cijene koje PTPN može dobiti u okviru javnih natječaja ne ovise samo o cijeni po kojoj bi PTPN želio prodavati, već i o cijeni koju su kupci voljni platiti. Stoga je društvo Wilmar tvrdilo da je ta cijena, koju je PTPN u konačnici prihvatio, bila tržišna cijena koja odražava ponudu i potražnju u Indoneziji. Štoviše, to što su cijene sirovog palmina ulja u Indoneziji bile niže nego na drugim međunarodnim tržištima ne pokazuje da su cijene bile umjetno niske, s obzirom na to da je Indonezija najveći proizvođač sirovog palmina ulja na svijetu. Konačno, navedeno je da su navodne razlike u cijeni između domaćih cijena sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica te međunarodnih cijena bile pogrešne jer je podnositelj pritužbe koristio dvije različite i nedosljedne referentne vrijednosti: za sirovo palmino ulje koristio je malezijsku domaću cijenu, a za sirovo ulje palminih koštica koristio je cijenu CIF u roterdamskoj luci. Wilmar i grupa Musim Mas tvrdili su da je podnositelj pritužbe trebao koristiti istu referentnu vrijednost i za sirovo palmino ulje i za sirovo ulje palminih koštica. Društvo Wilmar navelo je da navodne razlike u cijeni od 14 % za sirovo palmino ulje i 11 % za sirovo ulje palminih koštica nisu prešle prag „znatno niže” cijene koji se zahtijeva člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe.

(30)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Od podnositelja pritužbe nije se tražilo da dokaže da izvozni porez i izvozna pristojba djeluju kao dvojni sustav koji funkcionira kao izvozno ograničenje. Izvozni porez jedan je od poremećaja u vezi sa sirovinama navedenih u članku 7. stavku 2.a osnovne uredbe. Kad je riječ o referentnim vrijednostima, podnositelj pritužbe koristio je najreprezentativniju referentnu vrijednost koja mu je bila dostupna, što je Komisija u fazi pritužbe smatrala primjerenim. Nadalje, Komisija je utvrdila da je u ovom slučaju razlika u cijeni, kako je prikazana u pritužbi, bila „znatno niža” u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(31)

Grupa Permata tvrdila je da je podnositelj pritužbe pogriješio kad je naveo da je cilj izvoznog poreza pridonijeti indonezijskoj politici kojom se nastojalo preusmjeriti indonezijsko gospodarstvo prema proizvodnji robe visoke vrijednosti, kao što su oleokemijski proizvodi. Prema grupi Permata, izvozni porez uveden je s posebnom svrhom da se osigura zadovoljavanje lokalne potražnje za uljem za kuhanje i da se osigura stabilnost cijene tog ulja. Stoga je ta grupa navela da nije bilo nikakvih poremećaja u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe jer izvozni porez nije osmišljen ni uveden kako bi se cijene sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica zadržale na umjetno niskoj razini u korist oleokemijskih proizvoda.

(32)

Komisija je napomenula da se u analizi postojanja poremećaja u vezi sa sirovinama uzimaju u obzir učinci poremećaja na cijenu sirovina, neovisno o svrsi mjera koje su uzrokovale te poremećaje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(33)

Zaključno, Komisija je podsjetila da je na temelju pravnog standarda dokaza potrebnih za pritužbu jasno da količina i kvaliteta informacija u pritužbi nisu iste kao i one koje se zahtijevaju za konačnu odluku na kraju ispitnog postupka. Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 13., u fazi pokretanja postupka smatralo se da definicija proizvoda koju je predložio podnositelj pritužbe ispunjava sve relevantne zakonske zahtjeve. Postojanje elemenata potrebnih za donošenje mjere ili za završetak postupka zatim se postupno potvrđuje u tijeku ispitnog postupka. Stoga nije isključeno da će do promjena doći između faze pritužbe i zaključenja ispitnog postupka. S obzirom na to Komisija se nije složila s time da je bilo problema povezanih s informacijama navedenima u pritužbi zbog kojih bi bilo potrebno završiti ispitni postupak.

(34)

Ukupno gledano, Komisijina analiza potvrdila je da nijedan od navedenih elemenata, bez obzira na to je li činjenično točan, nije bio dovoljan da se dovede u pitanje zaključak da je pritužba sadržavala dostatne dokaze koji upućuju na postojanje dampinga masnih kiselina uvezenih iz Indonezije koji nanosi štetu industriji Unije. Ti su aspekti utvrđeni na temelju najboljih dokaza koji su podnositelju pritužbe bili dostupni u trenutku podnošenja pritužbe te je zaključeno da su dovoljno reprezentativni i pouzdani za potrebe pokretanja ispitnog postupka.

(35)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da bi mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 17. osnovne uredbe.

(36)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je privremeno odabrala uzorak proizvođača iz Unije. Odabrala je uzorak na temelju članka 17. osnovne uredbe te je kao glavne kriterije utvrdila reprezentativnost u smislu obujma proizvodnje i prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji u razdoblju od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. Uzorak se sastojao od četiriju proizvođača iz Unije, koji su činili 61 % ukupnog procijenjenog obujma proizvodnje i 63 % prodaje. Komisija je pozvala zainteresirane strane da se očituju o privremenom uzorku te nije primila nikakve primjedbe. Uzorak je potvrđen i smatrao se reprezentativnim za industriju Unije.

(37)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(38)

Nijedan od nepovezanih uvoznika nije dostavio zatražene informacije ni pristao da ga se uključi u uzorak. S obzirom na izostanak odgovora Komisija je odlučila da odabir uzorka nije potreban.

(39)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika u Indoneziji zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Osim toga, Komisija je od Misije Indonezije zatražila da utvrde ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da stupe u kontakt s njima.

(40)

Šesnaest proizvođača izvoznika u predmetnoj zemlji, koji su članovi osam grupa, dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od triju proizvođača izvoznika koji pripadaju dvjema grupama na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji je bilo moguće razumno ispitati u raspoloživom vremenu. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim predmetnim proizvođačima izvoznicima te s tijelima predmetne zemlje. Nije zaprimljena nijedna primjedba.

(41)

Devet proizvođača izvoznika iz Indonezije, koji su članovi sedam grupa, zatražilo je pojedinačno ispitivanje na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe. Komisija je obavijestila proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak da moraju dostaviti odgovor na upitnik ako žele da ih se pojedinačno ispita. Odgovor na upitnik dostavile su dvije grupe proizvođača izvoznika koje nisu uključene u uzorak.

(42)

Zbog složenosti ispitnog postupka i složene strukture proizvođača izvoznika u uzorku (4) (jedna od dviju grupa proizvođača izvoznika uključivala je dva proizvođača iz Indonezije i trgovca iz Singapura, dok je druga grupa bila dio multinacionalne korporacije sa složenim distribucijskim kanalom) Komisija je zaključila da nije moguće odobriti pojedinačno ispitivanje i dovršiti ispitni postupak u zakonskom roku.

(43)

U primjedbama nakon konačne objave (kako je definirana u uvodnoj izjavi 57.) grupa Permata tvrdila je da je Komisija prekršila odredbe članka 17. stavka 3. osnovne uredbe i članka 6.10.2. Sporazuma WTO-a o antidampingu. Konkretno, grupa Permata tvrdila je da je Komisija njezin zahtjev za pojedinačno ispitivanje odbila na temelju složenosti ispitnog postupka i složene strukture proizvođačâ izvoznikâ u uzorku, a ne na temelju broja izvoznika ili proizvođača koji su zatražili pojedinačno ispitivanje, jer bi zbog te složenosti pojedinačna ispitivanja bila neopravdano opterećenje i spriječila dovršetak ispitnog postupka u odgovarajućem roku. Nadalje, grupa Permata tvrdila je da njezino pojedinačno ispitivanje ne bi bilo neopravdano opterećenje i ne bi spriječilo pravodoban dovršetak ispitnog postupka jer je Komisija imala još pet mjeseci do roka za uvođenje konačnih mjera. Osim toga, grupa Permata dodala je da nije odgovorna za prvotno kašnjenje u ispitnom postupku zbog definicije opsega proizvoda i da to nije moglo dovesti do uskraćivanja njezinih postupovnih prava.

(44)

Komisija je navela da je uistinu odbila dva zahtjeva za pojedinačno ispitivanje zbog toga što bi ta ispitivanja bila neopravdano opterećenje. Naime, iako se u uvodnoj izjavi 42. pogrešno upućuje na „proizvođače izvoznike u uzorku”, iz konteksta i rečenica neposredno prije i nakon toga bilo je jasno da se upućivanje zapravo odnosi na dva „proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak” koji su zatražili pojedinačno ispitivanje te se uvodna izjava 42. mora tumačiti na taj način. U dijelu u zagradama u istoj uvodnoj izjavi pojašnjeno je da su navedeni proizvođači izvoznici doista bili grupa Permata („jedna od dviju grupa proizvođača izvoznika uključivala je dva proizvođača iz Indonezije i trgovca iz Singapura”) i P.T. Unilever Oleochemical Indonesia („Unilever Indonesia” – „druga grupa bila [je] dio multinacionalne korporacije sa složenim distribucijskim kanalom”) i da je oboje zatražilo pojedinačno ispitivanje. Komisija je stoga u procjeni primijenila ispravan pravni kriterij i potvrdila da nije bilo moguće odobriti pojedinačno ispitivanje jer bi to zbog složenosti ispitnog postupka i složene strukture proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak i koji su zatražili pojedinačno ispitivanje bilo neopravdano opterećenje te bi moglo ugroziti pravovremeni dovršetak ispitnog postupka.

(45)

Naime, Komisija je usto ustvrdila da bi, unatoč tomu što su samo dvije grupe proizvođača izvoznika dostavile odgovor na upitnik za pojedinačno ispitivanje, njihova složena struktura podrazumijevala provjeru više subjekata. Da bi odobrila pojedinačno ispitivanje, Komisija je trebala provjeriti sve proizvođače, povezane trgovce i uvoznike uključene u prodaju predmetnog proizvoda u Uniji i analizirati sve njihove distribucijske kanale, kao što je učinjeno za proizvođače izvoznike u uzorku. Neovisno o prvotnom kašnjenju u ispitnom postupku zbog definicije opsega proizvoda provedba takve provjere i analize, posebno ako uključuje više grupa sa složenom strukturom, bila bi neopravdano opterećenje. Naime, pet mjeseci koje je grupa Permata navela u uvodnoj izjavi 43. nije u potpunosti posvećeno fazi ispitnog postupka i njegovih nalaza jer takvi postupci uključuju nekoliko mjeseci administrativnih postupaka (obrada primjedbi, održavanje saslušanja, unutarnja odobrenja, savjetovanja s drugim službama Komisije, prijevod itd.). Svi ti čimbenici i složenost uključenih društava (prema čemu se određuje vrijeme potrebno za provedbu ispravne analize svakog proizvođača izvoznika) moraju se zajedno uzeti u obzir. Osim toga, u tom pogledu treba uzeti u obzir da su dva društva u uzorku također imala vrlo složene strukture koje zahtijevaju izdvajanje znatnih istražnih i administrativnih sredstava da bi ih se uključilo u uzorak i dobili točni rezultati. Stoga se Komisiji ne može prigovoriti zbog toga što je odlučila da neće uključiti još dvije dodatne grupe i riskirati da neće na vrijeme dovršiti i objaviti rezultate ispitnih postupaka. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(46)

Nakon dodatne konačne objave (kako je definirana u uvodnoj izjavi 58.) grupa Permata ponovila je prethodne primjedbe i tvrdila kako se čini da društvo Unilever Indonesia želi odustati od svojeg zahtjeva za pojedinačno ispitivanje. Stoga bi Komisijino radno opterećenje bilo još manje.

(47)

Komisija je napomenula da je ta tvrdnja činjenično netočna te je zato odbačena jer je društvo Unilever Indonesia ponovilo svoj zahtjev do saslušanja nakon konačne objave, kako je navedeno u sljedećoj uvodnoj izjavi.

(48)

Na saslušanju nakon konačne objave društva Unilever Indonesia i Unilever Europe BV („Unilever”) tvrdila su da vremenski okvir ispitnog postupka nije mogao biti razlog za odbijanje zahtjeva društva Unilever Indonesia za pojedinačno ispitivanje s obzirom na štetne učinke koje bi antidampinške mjere mogle imati na poslovanje Unilevera u Europi.

(49)

Komisija je navela da ima pravo odbiti zahtjeve za pojedinačno ispitivanje ako bi oni predstavljali neopravdano opterećenje i spriječili pravodoban dovršetak ispitnog postupka. Kako je prethodno objašnjeno, da je grupi Permata i društvu Unilever Indonesia odobreno pojedinačno ispitivanje, to bi bilo neopravdano opterećenje i ugrozilo bi pravodoban dovršetak ispitnog postupka.

(50)

Podnositelj pritužbe u pritužbi je dostavio dostatne dokaze o poremećajima u vezi sa sirovinama u Indoneziji u pogledu predmetnog proizvoda. Stoga su, kako je objavljeno u Obavijesti o pokretanju postupka, ti poremećaji povezani sa sirovinama obuhvaćeni ispitnim postupkom kako bi se utvrdilo treba li na Indoneziju primijeniti odredbe iz članka 7. stavaka 2.a i 2.b. osnovne uredbe. Komisija je zbog toga poslala dodatne upitnike vladi Indonezije.

(51)

Komisija je na dan pokretanja postupka na internetu (5) objavila upitnike za proizvođače iz Unije, uvoznike, korisnike i proizvođače izvoznike. Osim toga, Komisija je CUTFA-i poslala upitnik.

(52)

Komisija je zaprimila odgovore na upitnik od CUTFA-e, vlade Indonezije, četiriju proizvođača iz Unije: Oleon N.V. („Oleon”), KLK Emmerich GmbH („KLK”), AAK, Cailà & Parés S.A. („Cailà & Parés”), četiriju korisnika: Peter Greven Nederlands C.V., Peter Greven GmbH & Co. KG (pod zajedničkim nazivom „grupa Greven”), Schill + Seilacher „Struktol” GmbH i Schill + Seilacher GmbH (pod zajedničkim nazivom „grupa Schill + Seilacher”), triju proizvođača izvoznika u uzorku: Musim Mas, IBP i Wilmar, njihovih povezanih trgovaca: Inter-Continental Oils & Fats Pte. Ltd. („ICOF Singapore”), Wilmar Trading Pte. Ltd., Volac Wilmar Feed Ingredients Ltd. i njihovih povezanih uvoznika: ICOF Europe GmbH, IMBI i Wilmar Europe Trading B.V. („WETBV”).

(53)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe obavljeni su u poslovnim prostorima sljedećih društava/organizacija:

(54)

Ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2018. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(55)

S obzirom na tehničku složenost ovog predmeta Komisija je odlučila da neće uvesti privremene mjere i da će nastaviti ispitni postupak.

(56)

Komisija je 1. srpnja 2022. u skladu s člankom 19.a stavkom 2. osnovne uredbe obavijestila države članice i sve zainteresirane strane da se neće uvesti privremene pristojbe na uvoz masnih kiselina podrijetlom iz Indonezije te da će se ispitni postupak nastaviti.

(57)

Komisija je 1. kolovoza 2022. obavijestila sve zainteresirane strane o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz masnih kiselina podrijetlom iz Indonezije („konačna objava”). Svim je strankama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu. Komisija je primila primjedbe od vlade Indonezije, proizvođačâ izvoznikâ grupe Musim Mas, Wilmar, P.T. Ecogreen Oleochemicals („Ecogreen”), Unilever Indonesia, korisnikâ IMBI, Procter & Gamble International Operations SA („P&G”), grupe Greven, grupe Schill + Seilacher, Henkel Global Supply Chain B.V. („Henkel”), Kapachim S.A. („Kapachim”), Evonik Industries AG („Evonik”), Quaker Chemical Corporation („Quaker Houghton”), Omya GmbH („Omya”), Stéarinerie Dubois Fils („Stéarinerie Dubois”), grupe NYCO („NYCO”), DHW Deutsche Hydrierwerke GmbH Rodleben („DHW”), E&S Chemie SAS („E&S”) i Unilever.

(58)

Na temelju tih primjedbi Komisija je izmijenila neka od razmatranja na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu i o tome je 4. listopada 2022. i 28. studenoga 2022. obavijestila sve zainteresirane strane („dodatna konačna objava” i „druga dodatna konačna objava”).

(59)

Primjedbe na dodatnu konačnu objavu dostavili su Wilmar, Musim Mas, grupa Permata, Stéarinerie Dubois i Henkel, a na drugu dodatnu konačnu objavu Wilmar, Musim Mas i grupa Permata. Iako je Komisija od zainteresiranih strana zatražila da dostave primjedbe ograničene isključivo na dodatne konačne objave, Musim Mas, grupa Permata, Wilmar, Henkel i Stéarinerie Dubois ponovili su svoje tvrdnje dostavljene nakon konačne objave.

(60)

Nakon konačne objave zainteresiranim stranama omogućeno je da budu saslušane u skladu s odredbama točke 5.7. Obavijesti o pokretanju postupka. Saslušanja o konačnoj objavi održana su s grupom Musim Mas, društvima Wilmar, Ecogreen i Unilever, grupom Greven, grupom Schill + Seilacher i društvom AAK. Osim toga, na zahtjev grupe Greven održano je saslušanje sa službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Službenik za saslušanje utvrdio je da su se u ovom postupku poštovala prava na obranu zainteresiranih strana.

(61)

CUTFA je 24. kolovoza 2022. povukla pritužbu.

(62)

Primjedbe o povlačenju pritužbe poslali su vlada Indonezije, grupa Musim Mas, društva Wilmar, P.T. Soci Mas i P.T. Energi Sejahtera Mas (pod zajedničkim nazivom „SOCI/ESM”), Ecogreen, P&G, Omya i Stéarinerie Dubois.

(63)

Vlada Indonezije navela je da bi s obzirom na povlačenje pritužbe Komisija odmah trebala završiti ispitni postupak zbog nedostatka aktivne procesne legitimacije. U vezi s tim vlada Indonezije uputila je na članak 5.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu, u kojem se navodno zahtijeva ispunjenje uvjeta aktivne procesne legitimacije kako bi ispitni postupak bio opravdan. Nadalje, vlada Indonezije tvrdila je da ispitni postupak ne bi podržavalo više od 50 % proizvodnje istovjetnog proizvoda koji proizvodi industrija Unije, pa čak ni 25 % svih proizvođača istovjetnog proizvoda iz Unije, s obzirom na povlačenje pritužbe i to da je KLK, jedan od najvećih proizvođača iz Unije, u prvom dopisu od 15. kolovoza 2022. smatrao da bi se predloženim antidampinškim pristojbama poremetila opskrba masnim kiselinama iz Azije, a zatim se u drugom dopisu od 19. kolovoza 2022. općenito protivio uvođenju antidampinških mjera.

(64)

Komisija prvo napominje da se članak 5.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu odnosi na pokretanje ispitnog postupka. Stoga Komisija treba imati aktivnu procesnu legitimaciju samo pri pokretanju ispitnog postupka. Nadalje, prag od 50 % i prag od 25 % iz članka 5.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu odnose se na različite skupine proizvođača iz Unije. Suprotno od onoga što je navela vlada Indonezije prag od 50 % odnosi se isključivo na relativni udio proizvođača iz Unije koji podržavaju pritužbu u skupini proizvođača iz Unije koji je podržavaju ili koji joj se protive. S druge strane, prag od 25 % odnosi se na „ukupnu proizvodnju istovjetnog proizvoda domaće industrije” i povezan je s postotkom proizvođača iz Unije koji podržavaju pritužbu u odnosu na tu ukupnu proizvodnju u Uniji. Nadalje, Komisija je podsjetila da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom (6), člankom 5.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu za tijela članice koja sudjeluju u postupku (u ovom slučaju za Komisiju) nije propisana obveza da završe antidampinški ispitni postupak koji je u tijeku ako razina podrške za pritužbu padne ispod minimalnog praga od 25 % domaće proizvodnje. Naime, taj se članak odnosi samo na razinu podrške za pritužbu koja je potrebna kako bi Komisija mogla pokrenuti postupak. To a fortiori vrijedi i za prag od 50 %. Takvo tumačenje potvrđuje i tekst članka 9. stavka 1. osnovne uredbe, koji se odnosi na povlačenje pritužbe, a u kojem se koristi glagol „moći”. Stoga, čak i ako industrija Unije povuče pritužbu, Komisija nije obvezna završiti postupak, već samo ima mogućnost da to učini. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(65)

Nadalje, vlada Indonezije tvrdila je da zbog povlačenja pritužbe i KLK-ova protivljenja mjerama analiza štete koju je provela Komisija nije obuhvatila industriju Unije, koja se tumači kao „domaća industrija” i koja bi se na temelju članka 4.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu trebala odnositi na domaće proizvođače istovjetnog proizvoda u cjelini ili na većinski udio ukupne domaće proizvodnje istovjetnog proizvoda.

(66)

Komisija je primijetila da pojmom „domaća industrija” korištenim za potrebe utvrđivanja štete ne moraju nužno biti obuhvaćeni isti domaći proizvođači koji čine domaću industriju koja se uzima u obzir kako bi se utvrdilo je li podnositelj pritužbe imao dovoljnu podršku u skladu s člankom 5.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu. Naime, članak 5.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu odnosi se na pitanje legitimacije i ne odnosi se na zasebno pitanje toga što čini većinski dio na temelju članka 4.1. tog sporazuma (7). Osim toga, članak 4.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu ne sprečava da se proizvođači koji nisu podržali pritužbu ili koji nisu surađivali u ispitnom postupku uključe u definiciju domaće industrije (8). Štoviše, u analizu štete koju je provela Komisija uključena je čitava industrija Unije neovisno o podršci ili suradnji svakog pojedinog proizvođača iz Unije. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(67)

Vlada Indonezije, društva Wilmar, Musim Mas, SOCI/ESM, Stéarinerie Dubois, P&G i Omya tvrdili su da dopisi društva KLK i povlačenje pritužbe ukazuju na to da bi uvođenje antidampinških pristojbi bilo protivno interesu Unije. Konkretno, društva Wilmar, P&G i Stéarinerie Dubois tvrdila su da je nakon povlačenja pritužbe Komisija trebala završiti ispitni postupak na temelju članka 9. stavka 1. osnovne uredbe jer bi uvođenje mjera bilo protivno interesu Unije. Nadalje, društvo Wilmar uputilo je na dva ispitna postupka (9) koja je Komisija završila nakon povlačenja pritužbe, kao i na predmet rezana vlakna od poliestera (PSF) (10), u kojem je Komisija analizirala pet čimbenika prije nego što je zaključila da nastavak ispitnog postupka nije u interesu Unije. Društvo Ecogreen izjavilo je da povlačenje pritužbe pokazuje da bi završetak ispitnog postupka bio u interesu Unije. Grupa Musim Mas izjavila je da su povlačenje pritužbe i dva dopisa društva KLK iz uvodne izjave 63., kojima se potvrđuje da KLK nije pretrpio štetu zbog uvoza iz Indonezije, dokaz da uvoz iz Indonezije nije nanio štetu industriji Unije.

(68)

Komisija je podsjetila da je povlačenje antidampinške pritužbe uređeno člankom 9. stavkom 1. osnovne uredbe, u kojem se predviđa da, „[a]ko se pritužba povuče, postupak se može završiti, osim ako je završetak protivan interesu Unije” (kurziv dodan). Opći sud tumačio je odredbe članka 9. stavka 1. osnovne uredbe među ostalim u presudi u predmetu Philips Lighting Poland i Philips Lighting protiv Vijeća, koja nije osporavana u žalbenom postupku (11). Opći sud priznao je da institucije Unije imaju široko diskrecijsko pravo da ispitni postupak nastave ili završe nakon povlačenja i pojasnio da interes Unije zapravo treba uzeti u obzir samo ako Komisija razmatra završetak, a u tom slučaju Komisija mora provjeriti je li završetak protivan interesu Unije. U tom kontekstu nedavni ispitni postupci koje je Komisija odlučila završiti nakon povlačenja pritužbe ne vrijede općenito kao obvezujući presedani, već se temelje na analizi pojedinačnog slučaja. Nadalje, analiza interesa Unije koju je provela Komisija u ispitnom postupku PSF nije se odnosila na nastavak predmeta, već na njegov završetak. Osim toga, u ovom ispitnom postupku Komisija je analizirala štetu za cijelu industriju Unije, a ispitni postupak pokazao je da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu uzrokovanu uvozom iz Indonezije po dampinškim cijenama, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 180. do 372. Obična izjava u dopisu jednog proizvođača iz Unije bez ikakvih popratnih dokaza ne dovodi u pitanje Komisijine nalaze u ispitnom postupku. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(69)

Na temelju navedenih razmatranja Komisija je unatoč povlačenju pritužbe odlučila nastaviti ispitni postupak i ispitati bi li primjedbe iznesene nakon konačne objave mogle osporiti njezine nalaze o tome da su ispunjeni uvjeti koji opravdavaju uvođenje mjera. Kako se objašnjava u nastavku ove Uredbe, Komisija je zaključila da su uvjeti za uvođenje konačnih mjera i dalje ispunjeni.

(70)

Proizvod iz ispitnog postupka su masne kiseline s lancem ugljikovih atoma duljine C6, C8, C10, C12, C14, C16 ili C18, s vrijednošću joda manjom od 105 g/100 g i omjerom slobodnih masnih kiselina i triglicerida (stupanj cijepanja – „degree of split” (DoS)) od najmanje 97 %, uključujući:

isključujući masne kiseline certificirane u okviru dobrovoljnog programa (12) za proizvodnju održivih biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase koji Europska komisija priznaje na temelju članka 30. stavka 4. ili nacionalnog programa certificiranja uspostavljenog na temelju članka 30. stavka 6. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13), trenutačno razvrstane u oznake KN ex 2915 70 40, ex 2915 70 50, ex 2915 90 30, ex 2915 90 70, ex 2916 15 00, ex 3823 11 00, ex 3823 12 00, ex 3823 19 10 i ex 3823 19 90 (oznake TARIC: 2915704095, 2915705010, 2915903095, 2915907095, 2916150010, 3823110020, 3823110070, 3823120020, 3823120070, 3823191030, 3823191070, 3823199070 i 3823199095).

(71)

U Obavijesti o pokretanju postupka pojam „stupanj cijepanja” nije bio uključen u definiciju proizvoda iz ispitnog postupka. Međutim, nakon primjedbi zaprimljenih od zainteresiranih strana kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 80. do 90., Komisija je 21. siječnja 2022. bilješkom u dokumentaciji potvrdila opseg proizvoda kako je definiran u Obavijesti o pokretanju postupka te je pojasnila da su ispitnim postupkom obuhvaćene samo masne kiseline čiji stupanj cijepanja iznosi najmanje 97 %.

(72)

Masne kiseline proizvodi su kemijske transformacije biljnog ulja, uključujući ulje palminih koštica i palmino ulje, ili životinjske masti. Zbog toga se rijetko pojavljuju kao slobodne molekule u prirodi, a dobivaju se destilacijom i frakcioniranjem ulja i masti.

(73)

Masne kiseline koriste se u brojnim primjenama i stoga se mogu naći u brojnim potrošačkim proizvodima, primjerice u više prehrambenih proizvoda, hrani za životinje, sapunima, deterdžentima, farmaceutskim proizvodima, kozmetičkim proizvodima te drugim proizvodima za osobnu i kućnu njegu.

(74)

Predmetni proizvod je proizvod iz ispitnog postupka podrijetlom iz Indonezije („predmetni proizvod”).

(75)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(76)

Komisija je u ovoj fazi stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(77)

U primjedbama nakon konačne objave društvo Stéarinerie Dubois tvrdilo je da predmetni proizvod te proizvod koji proizvodi i prodaje industrija Unije na tržištu Unije nisu istovjetni proizvodi, naročito zbog toga što ne postoji tržište Unije za proizvod iz ispitnog postupka koji proizvodi industrija Unije i koji je u skladu s odredbama REACH-a (14) te s košerskim i halal pravilima.

(78)

U članku 1. stavku 4. osnovne uredbe navodi se da „istovjetan proizvod” znači proizvod koji je identičan ili kao obilježja koja su vrlo slična obilježjima proizvoda koji se razmatra. Komisija je utvrdila da proizvod koji se proizvodi i prodaje u predmetnoj zemlji i proizvod koji u Uniji proizvodi i prodaje industrija Unije imaju jednaka glavna osnovna fizička, kemijska i tehnička obilježja. Nadalje, industrija Unije proizvodi velike količine masnih kiselina koje su u skladu sa zakonodavstvom REACH i/ili košerskim i/ili halal pravilima, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 337. Komisija stoga potvrđuje da su predmetni proizvod i proizvod koji industrija Unije proizvodi i prodaje na tržištu Unije istovjetni proizvodi.

(79)

Komisija je zaprimila primjedbe na opseg proizvoda od grupe Musim Mas, društava Wilmar, AAK i Campa/IMBI, EBB-a (Europski odbor za biodizel), ASSITOL-a (talijansko udruženje proizvođača biodizela), udruženja APPA Biocarburantes (španjolsko udruženje proizvođača biogoriva), društva Neste (proizvođač dizela iz obnovljivih izvora) i dvaju povezanih društava društva Ecogreen, indonezijskog proizvođača masnog alkohola: društva DHW, proizvođača poliola, estera masnih kiselina, masnih amina i nezasićenih masnih alkohola, te društva E&S, proizvođača estera masnih kiselina, etoksilata i sulfonata. I podnositelj pritužbe dostavio je primjedbe u vezi s time.

(80)

Neste je od Komisije zatražio potvrdu da destilat masnih kiselina palme („PFAD”) ne ulazi u opseg ispitnog postupka. Destilat masnih kiselina palme biološki je otpad i ostatak sirovina koji se dobiva rafiniranjem palmina ulja za prehrambenu upotrebu, a koristi se za proizvodnju dizela iz obnovljivih izvora i drugih proizvoda iz obnovljivih izvora.

(81)

Društvo Wilmar zatražilo je pojašnjenje toga ulazi li tekući otpad od proizvodnje palmina ulja („POME”) u opseg proizvoda ispitnog postupka. Tekući otpad od proizvodnje palmina ulja otpadne su vode koje nastaju iz procesa fizičkog mljevenja tijekom proizvodnje palmina ulja, a koristi se kao sirovina u proizvodnji biogoriva. Sastoji se uglavnom od vode i malog postotka ulja i krute tvari.

(82)

Društvo AAK zatražilo je isključenje ulja palmine kiseline iz opsega ispitnog postupka kad je navedeno upućivanje na oznaku KN 3823 19 90. Konkretno, to je društvo tvrdilo da ulje palmine kiseline, koje je razvrstano u tu oznaku KN, nije isto što i masna kiselina i da sadržava znatan udio ulja, zbog čega se ne može koristiti kao masna kiselina. Objašnjeno je da je ulje palmine kiseline nusproizvod rafinerijskih postupaka na početku proizvodnog lanca i da se koristi kao sirovina za proizvodnju stearinskih kiselina koje su obuhvaćene ispitnim postupkom.

(83)

Društvo Campa/IMBI i EBB naveli su da su proizvođači biodizela ujedno i proizvođači masnih kiselina jer proizvode masne kiseline kao nusproizvod tijekom procesa proizvodnje biodizela. Konkretno, navedeno je da tijekom procesa rafiniranja sirovog ulja nastaje otpad koji se naziva „destilat masnih kiselina”. Nadalje, masne kiseline dobivaju se kao ostatak od proizvodnje biodizela transesterifikacijom rafiniranog ulja i metanola.

(84)

Kao odgovor na te tvrdnje podnositelj pritužbe potvrdio je da vrste masnih kiselina koje se koriste u proizvodnji biodizela nisu trebale biti uključene u opseg ispitnog postupka. U vezi s tim podnositelj pritužbe naveo je da bi se te masne kiseline mogle razlikovati zbog razlika u proizvodnim procesima (oleokemijske svrhe, a ne one povezane s proizvodnjom biodizela). Prema podnositelju pritužbe te su dvije vrste masnih kiselina različiti proizvodi koji jedan drugome nisu konkurencija i ne mogu biti dio istog predmetnog proizvoda.

(85)

Nadalje, podnositelj pritužbe objasnio je da proizvodnja oleokemijskih masnih kiselina uključuje ključan proces potreban za razgradnju triglicerida kako bi se masne kiseline i glicerini oslobodili i odvojili te tako dobio visokopročišćeni proizvod s najmanje 97 % masnih kiselina i najviše 3 % neodvojene masnoće. Taj se proces naziva „cijepanje”. Kako bi se dobio gotovo stopostotno čist proizvod, masne kiseline nadalje se podvrgavaju procesu destilacije ili frakcioniranja, kojim se nastoje ukloniti preostala neodvojena mast i sve preostale nečistoće. I destilirane i frakcionirane masne kiseline obuhvaćene su opsegom proizvoda, pod uvjetom da ti proizvodi zadovoljavaju prag vrijednosti joda od 105 g/100 g.

(86)

Podnositelj pritužbe objasnio je i da se proces za proizvodnju biodizela sastoji od rafiniranja ulja kako bi se uklonile nečistoće, no pritom ne dolazi do cijepanja. Više proizvoda destiliranja masnih kiselina, kao što su destilat masnih kiselina (FAD), destilat masnih kiselina palme (PFAD), destilat masnih kiselina palminih koštica (PKFAD), nastaje kao nusproizvod tijekom procesa proizvodnje biodizela.

(87)

Stoga je podnositelj pritužbe tvrdio da je stupanj cijepanja ili vrijednost cijepanja, koja označava postotak odvojenih masnih kiselina u ulju, jasan i objektivan kriterij za razlikovanje proizvoda iz ispitnog postupka od drugih vrsta masnih kiselina koje nisu obuhvaćene ispitnim postupkom. Stupanj cijepanja izračunava se dijeljenjem kiselinskog broja sa saponifikacijskim brojem. Kiselinski broj (ili neutralizacijski broj) i saponifikacijski broj definirani su u pritužbi. Podnositelj pritužbe objasnio je da kriterij stupnja cijepanja, iako se razmatrao u fazi pritužbe, nije zadržan kao takav (tj. izražen kao kvocijent kiselinskog i saponifikacijskog broja) jer su sve oleokemijske masne kiseline u opsegu proizvoda imale isto svojstvo da im je sadržaj masnih kiselina najmanje 97 %.

(88)

Prema podnositelju pritužbe, masne kiseline koje se koriste u proizvodnji biodizela imaju mnogo manje vrijednosti stupnja cijepanja (od 81 do 97 %). Na temelju toga podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se vrijednost stupnja cijepanja od 97 % trebala smatrati graničnim kriterijem za razlikovanje među masnim kiselinama.

(89)

AAK je podržao pristup podnositelja pritužbe.

(90)

Društvo Wilmar tvrdilo je da bi kiselinski broj koji se koristi u izračunu stupnja cijepanja bio najprikladniji način razlikovanja masnih kiselina. Tvrdio je da stupanj cijepanja nije precizan kao fiksna granična vrijednost na temelju kiselinskog broja. Društvo Wilmar zatražilo je od Komisije da uključi kiselinski broj u kontrolni broj proizvoda („PCN”).

(91)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 71., Komisija je uzela u obzir primjedbe o opsegu proizvoda koje su dostavile zainteresirane strane i bilješkom u dokumentaciji pojasnila da su ispitnim postupkom obuhvaćene samo masne kiseline sa stupnjem cijepanja od najmanje 97 %. Stoga destilat masnih kiselina palme, tekući otpad od proizvodnje palmina ulja, ulje palmine kiseline razvrstano u oznaku KN 3823 19 90 i masne kiseline dobivene kao nusproizvod tijekom procesa proizvodnje biodizela nisu obuhvaćeni ispitnim postupkom jer je njihov stupanj cijepanja manji od 97 %. Komisija je ujedno pozvala zainteresirane strane da utvrde sve količine masnih kiselina sa stupnjem cijepanja od najmanje 97 % koje su uvezene radi proizvodnje biodizela i da navedu sva posebna fizička, kemijska i/ili tehnička svojstva te vrste masnih kiselina prema kojima se razlikuju od masnih kiselina za druge namjene.

(92)

Društvo Wilmar tvrdilo je da bi se, s obzirom na to da je uvođenje praga stupnja cijepanja od 97 % znatno promijenilo opseg proizvoda, pritužba trebala odbaciti jer ne sadržava dostatne dokaze o dampingu ni o šteti. Nadalje, tvrdilo je da se podaci iz pritužbe temelje na definiciji proizvoda različitoj od one koja se koristi za potrebe trenutačnog ispitnog postupka.

(93)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Pojašnjenje uz uvođenje kriterija stupnja cijepanja od 97 % u definiciju opsega proizvoda, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 71., nije promijenilo ni opseg proizvoda ni pritužbu jer je njime proizvod iz pritužbe samo pojašnjen i bolje objašnjen. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(94)

EBB, grupa Musim Mas i Campa/IMBI naveli su da proizvođači biodizela koriste masne kiseline dobivene iz otpada za proizvodnju biodizela. Campa/IMBI i grupa Musim Mas naveli su da su za masne kiseline koje se koriste za proizvodnju biodizela u proizvodnom pogonu za esterifikaciju (15) kao glavne sirovine potrebne masne kiseline s vrijednostima stupnja cijepanja od najmanje 97 % i da bi stoga masne kiseline koje društvo Campa/IMBI koristi za proizvodnju biodizela i dalje bile obuhvaćene ispitnim postupkom nakon Komisijina pojašnjenja iz uvodne izjave 91. Društvo Campa/IMBI, grupa Musim Mas i EBB naveli su da je krajnja namjena jedini relevantan kriterij za razlikovanje masnih kiselina obuhvaćenih ispitnim postupkom i masnih kiselina koje se koriste za proizvodnju biodizela. Nadalje, navedeno je da je certifikacijski dokument ključan kako bi se razumjela krajnja namjena proizvoda. Konkretno, masne kiseline koje su potrebne za kozmetičku, farmaceutsku, kemijsku ili prehrambenu industriju osmišljene su kako bi se ispunili razni certifikacijski zahtjevi (kao što su košerska i halal pravila, GMP+, FSSC 22000, certifikacija RSPO te norme ISO 9001, ISO 14001 i ISO 45001), dok je proizvođačima biodizela potrebna samo certifikacija da su u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 (RED II) (dobrovoljni program koji priznaje Europska komisija na temelju Direktive RED II, kao što su ISCC EU ili 2BSvs, ili nacionalni program certificiranja utvrđen na temelju navedene direktive). Navedeno je i da industrija Unije nije proizvodila niti je mogla proizvoditi masne kiseline s visokom vrijednošću stupnja cijepanja namijenjene proizvodnji biodizela koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive RED II, što je u tom pogledu potaknulo upotrebu naprednih sirovina. Društvo Campa/IMBI navelo je i da je uvozilo tu vrstu masne kiseline pod oznakom TARIC 3823193089, koja nije uključena u pritužbu ni u Obavijest o pokretanju postupka.

(95)

Društvo Campa/IMBI i EBB zatražili su od Komisije potvrdu da masne kiseline koje se koriste u proizvodnji biodizela nisu obuhvaćene ispitnim postupkom. Konkretno, navedeno je da definicija opsega proizvoda obuhvaća masne kiseline koje društvo Campa/IMBI koristi za proizvodnju biodizela. Nadalje, utvrđeno je da u pritužbi nisu navedeni proizvođači biodizela iz Unije kao uvoznici ili korisnici masnih kiselina i da biodizel nije među namjenama predmetnog proizvoda koje su navedene u pritužbi.

(96)

Slično tomu, udruženja ASSITOL i APPA Biocarburantes usprotivila su se upotrebi vrijednosti stupnja cijepanja za definiranje masnih kiselina obuhvaćenih ispitnim postupkom jer se njome ne isključuju sve masne kiseline koje se koriste za proizvodnju biodizela. Tvrdila su da bi trebalo uvesti drugi mehanizam, točnije mehanizam na temelju krajnje namjene proizvoda u skladu s člankom 254. Carinskog zakonika Unije.

(97)

U vezi s tim ASSITOL i Campa/IMBI zatražili su od Komisije da objavi obavijest o izmjeni Obavijesti o pokretanju postupka.

(98)

Komisija nije mogla potvrditi jesu li masne kiseline sa stupnjem cijepanja od najmanje 97 % koje su proizvedene od otpada predmetni proizvod, a da ne procijeni dijele li ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva, imaju li istu namjenu te postoji li tržišno natjecanje između njih i istovjetnog proizvoda. Nadalje, sirovine nisu odlučujući čimbenik za isključenje vrste proizvoda iz opsega proizvoda ispitnog postupka ako su krajnji proizvodi isti i dijele ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva.

(99)

U okviru posjeta radi provjere provedenog u poslovnim prostorima proizvođača izvoznika iz Indonezije doista je otkriveno da su destilirane masne kiseline koje je uvezlo društvo IMBI proizvedene od nusproizvoda kao što su destilat masnih kiselina palme ili od različitih sirovina palmina otpada.

(100)

Za vrijeme posjeta radi provjere u Indoneziji Komisija je procijenila fizička svojstva proizvoda (kao što su izgled, miris, titar, boja), tehnička svojstva (kao što su vrsta i razred, kvaliteta, materijalni oblici, stabilnost boje) i kemijska svojstva (kao što su kiselinski broj, saponifikacijski broj, vrijednost joda i sastav masnih kiselina) destiliranih masnih kiselina koje se proizvode od otpada u usporedbi s drugim vrstama masnih kiselina. Međutim, ispitnim postupkom otkriveno je da destilirane masne kiseline koje se proizvode od otpada imaju vrlo slična fizička, tehnička i kemijska svojstva kao i masne kiseline proizvedene od sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica. Stoga u ispitnom postupku nisu otkrivena nikakva osnovna fizička, tehnička ili kemijska svojstva prema kojima se destilirane masne kiseline proizvedene od otpada razlikuju od druge vrste masnih kiselina.

(101)

Nadalje, ispitnim postupkom otkriveno je da su destilirane masne kiseline koje se proizvode od otpada obuhvaćene zakonodavstvom Unije o promicanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora (RED II (16)), u kojem se utvrđuje da države članice EU-a mogu uzeti u obzir biodizel proizveden od masnih kiselina upotrebom otpada ili nusproizvoda za ciljeve propisane Direktivom RED II (17). Na temelju te direktive (18), kako bi države članice EU-a mogle uračunati biodizel u svoje ciljeve održivosti, njegova sirovina, u ovom slučaju destilirane masne kiseline, mora biti certificirana kako bi se osiguralo poštovanje standarda održivosti i kemijskih standarda.

(102)

Na toj je osnovi Komisija utvrdila da masne kiseline sa stupnjem cijepanja od najmanje 97 % koje se proizvode od otpada i certificiraju u okviru dobrovoljnog programa koji priznaje Komisija na temelju članka 30. stavka 4. Direktive RED II (19) ili nacionalnog programa certificiranja utvrđenog na temelju članka 30. stavka 6. Direktive RED II (20), premda imaju ista svojstva kao i druge masne kiseline, imaju različite namjene i ne postoji tržišno natjecanje između njih i istovjetnog proizvoda. Komisija je potvrdila i da te masne kiseline koje se proizvode od otpada nisu uključene u pritužbu. Stoga je Komisija zaključila da te masne kiseline nisu dio predmetnog proizvoda i zbog toga su isključene iz ispitnog postupka. U skladu s time, zaključeno je da se ovaj ispitni postupak ne odnosi na uvoz takvih masnih kiselina od, među ostalim, proizvođača izvoznika u uzorku IBP, člana grupe Musim Mas, a koje je uvozilo društvo IMBI.

(103)

Ta dodatna pojašnjenja opsega proizvoda, povrh onih objavljenih u okviru bilješke u dokumentaciji iz uvodne izjave 71., odražavaju se i u definiciji proizvoda iz ispitnog postupka kako je utvrđena u uvodnoj izjavi 70.

(104)

Ecogreenova povezana društva te društva DHW i E&S zatražila su isključenje masnih kiselina s lancem ugljikovih atoma duljine C6 (trgovačko ime: Ecoric 6), od C8 do C10 (trgovačko ime: Ecoric 80), od C16 do C18, nezasićenih masnih kiselina duljine lanca C18 (trgovačko ime: Ecoric 68 TA) i masnih kiselina duljine lanca C18:1 (trgovačko ime: Ecoric 18 W) iz opsega proizvoda. Tvrdila su da te vrste masnih kiselina proizvodi njihov povezani proizvođač izvoznik Ecogreen tijekom procesa proizvodnje masnog alkohola te da te kiseline imaju određena jedinstvena svojstva i da ih proizvođači iz Unije ne mogu proizvoditi uz istu kvalitetu. Društva DHW i E&S navela su da društvo Ecogreen izvozi prve tri masne kiseline samo svojim povezanim društvima u Europi za internu daljnju obradu zbog njihove stabilne kvalitete, kontinuiteta opskrbe i već uspostavljenog certifikacijskog lanca. Društva DHW i E&S posebice su navela da se Ecoric 6 može proizvesti samo od sirovog ulja palminih koštica i čistog kokosova ulja u vrlo malim količinama. Nadalje, tvrdila su da su u Uniji dostupne druge kiseline s lancem ugljikovih atoma duljine C6, no da se proizvode fermentacijom, što Ecogreen ne može iskoristiti. Usto su tvrdila da se Ecoric 80 proizvodi uglavnom od sirovog ulja palminih koštica i kokosova ulja i da se koristi za proizvodnju estera masnih kiselina, iz kojih se, nakon što ih društvo DHW obradi s pomoću posebnog patenta, dobiva ester visoke kvalitete u smislu okusa, mirisa i stabilnosti boje. Ecoric 68 TA dobivao se od sirovog ulja palminih koštica, njegova je distribucija lanca ugljikovih atoma bila slična masnim kiselinama od loja i koristio se za proizvodnju masnih amina bez loja. Ecoric 18 W koristio se za proizvodnju estera s dobrim svojstvima na hladnoj temperaturi, boljom bojom krajnjeg proizvoda i manje nusproizvoda. Konačno, izjavila su da je oleinska kiselina na životinjskoj bazi zabranjena u njihovim esterskim pogonima zbog strogih košerskih pravila.

(105)

Kao odgovor na to podnositelj pritužbe protivio se isključenju tih vrsta masnih kiselina, tvrdeći da bi to utjecalo na čitav opseg proizvoda iz ispitnog postupka s obzirom na to da isključenje proizvoda koje su zatražila Ecogreenova povezana društva obuhvaća čitavu duljinu lanca ugljikovih atoma predmetnih masnih kiselina, od C6 do C18. Usto, podnositelj pritužbe tvrdio je da, suprotno tvrdnjama društava DHW i E&S, proizvođači iz Unije mogu proizvoditi tu vrstu masnih kiselina i da su je čak dobavljali Ecogreenovim povezanim društvima s obzirom na to da ti proizvodi nisu „jedinstveni” za grupu Ecogreen i da su u biti zamjenjivi s masnim kiselinama koje proizvodi industrija Unije.

(106)

Komisija je zaključila da je industrija Unije proizvodila slične masne kiseline i da je stoga za proizvode za koje su društva DHW i E&S tražila da se isključe iz opsega proizvoda postojalo tržišno natjecanje s industrijom Unije i da su ti proizvodi nanijeli štetu. Stoga je Komisija odbila taj zahtjev za isključenje.

(107)

U primjedbama nakon konačne objave društvo Ecogreen ponovilo je svoj zahtjev za isključenje iz uvodne izjave 104. Društvo Ecogreen tvrdilo je da, suprotno tvrdnji podnositelja pritužbe, njegov zahtjev za isključenje nije obuhvaćao čitavu duljinu lanca ugljikovih atoma masnih kiselina obuhvaćenih ispitnim postupkom jer C12 (laurinska kiselina), C14 (miristinska kiselina), C16 (palmitinska kiselina) i zasićena kiselina C18 (stearinska kiselina) te njihove mješavine nisu bili dio tog zahtjeva. Osim toga, kad je riječ o proizvodima uključenima u zahtjev za isključenje, društvo Ecogreen tvrdilo je da industrija Unije ne proizvodi nijedan istovjetni proizvod. Konkretno, to je društvo tvrdilo da njegovi proizvodi Ecoric 6 uključuju određeni organski spoj koji se ne može pronaći u kiselinama C6 koje proizvodi industrija Unije. Nadalje, društvo Ecogreen tvrdilo je da industrija Unije koristi potpuno različit proces proizvodnje proizvoda s masnim kiselinama s lancem ugljikovih atoma duljine C6, od C8 do C10, od C16 do C18 i C18 (nezasićene). To je društvo konkretno za kiseline C6 tvrdilo da industrija Unije koristi fermentaciju, a da ni grupa Ecogreen ni njezini kupci nikad nisu odobrili proces fermentacije kao postupak proizvodnje masnih kiselina jer bi to moglo utjecati na osnovna svojstva proizvedenih masnih kiselina. Kad je riječ o proizvodu s kiselinama C18:1, Ecogreen je tvrdio da je on osobito visoke kvalitete i da njegovi korisnici u Uniji imaju sporazume o kvaliteti, prema kojima je Ecogreen obvezan opskrbljivati svoje kupce esterima proizvedenima od masnih kiselina C18:1 koje zadovoljavaju stroge specifikacije.

(108)

Komisija se složila da zahtjev za isključenje proizvoda društva Ecogreen nije obuhvaćao sve moguće duljine lanca ugljikovih atoma predmetnih masnih kiselina, ali je i dalje obuhvaćao znatan dio njih. U svakom slučaju, kad je riječ o proizvodima uključenima u zahtjev za isključenje, društvo Ecogreen nije potkrijepilo tvrdnju da industrija Unije ne proizvodi nijedan „istovjetni proizvod”. Kad je riječ o organskom spoju prema kojem se njegov proizvod s kiselinama C6 navodno razlikuje od podudarnih proizvoda koje proizvodi industrija Unije, Ecogreen nije dostavio dokaze koji pokazuju njegovu relevantnost, među ostalim dokaze o koncentraciji tog spoja u proizvodu i njegovu utjecaju na osnovna svojstva i namjene proizvoda. Štoviše, s obzirom na to da u otvorenoj verziji podneska nisu navedene informacije o tom spoju, uključujući njegov naziv, druge zainteresirane strane nisu mogle iznijeti primjedbe o tim aspektima. Kad je riječ o navodnim razlikama u procesu proizvodnje, Komisija podsjeća na to da procesi proizvodnje u načelu nisu relevantni za procjenu jesu li proizvodi „istovjetni”. U ovom slučaju Ecogreen nije dostavio konkretne dokaze o njihovu utjecaju na osnovna svojstva krajnjeg proizvoda. Posebice kad je riječ o fermentaciji, samo društvo Ecogreen navodne razlike u osnovnim svojstvima proizvoda koje proizlaze iz tog procesa prikazuje samo kao mogućnost, a ne utvrđenu činjenicu potkrijepljenu dokazima. S obzirom na navedeno Komisija je odbacila taj zahtjev za isključenje.

(109)

AAK je od Komisije zatražio da isključi oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu iz opsega proizvoda ispitnog postupka. AAK je tvrdio da se, premda je oleinska kiselina obuhvaćena ispitnim postupkom, razlikuju dvije vrste oleinske kiseline: oleinska kiselina za industrijsku upotrebu i ona za prehrambenu upotrebu. Naveo je da iako ta dva razreda imaju ista osnovna kemijska svojstva, s obzirom na to da se razred za prehrambenu upotrebu koristi u proizvodnji prehrambenih proizvoda, njegov proces proizvodnje mora biti u skladu sa strožim standardima, tj. razina kontaminanata u kiselini ne smije premašiti određenu razinu utvrđenu u Uredbi EU-a o hrani (21). AAK je tvrdio i da je oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu znatno skuplja od one za industrijsku upotrebu, da se ne može zamijeniti oleinskom kiselinom za industrijsku upotrebu i da industrija Unije nije mogla isporučiti veće količine. Naveo je da se iz Indonezije uvozila samo zanemariva količina oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu i da stoga taj uvoz nije mogao nanijeti štetu industriji Unije. AAK je naveo da je on vjerojatno jedini uvoznik iz Unije koji uvozi znatne količine oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu iz drugih zemalja. Naveo je i da, prema njegovim informacijama, u Indoneziji nema pogona koji su proizvode oleinsku kiselinu i koji ispunjavaju stroge zahtjeve za najvišu razinu kontaminanata u hrani. Izjavio je da bi više cijene potencijalnog uvoza oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu iz Indonezije dovele i do povećanja cijena za korisnike iz Unije za sve kategorije oleinske kiseline i iz Malezije, što bi negativno utjecalo na djelatnost društva AAK. Društvo AAK sugeriralo je da bi se oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu mogla isključiti upućivanjem na najveće razine benzo(a)pirena i sastav transmasnih kiselina, što su službeno propisani pragovi utvrđeni u Uredbi EU-a o hrani.

(110)

Kao odgovor na navedenu tvrdnju podnositelj pritužbe usprotivio se isključivanju oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu iz opsega ispitnog postupka. U tom je pogledu podnositelj pritužbe ustvrdio da oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu ima ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva kao i drugi proizvodi u opsegu ispitnog postupka i da bi stoga isključenje te skupine proizvoda dovelo do većeg rizika od izbjegavanja mjera. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da su proizvođači koji koriste oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu ujedno i korisnici oleinske kiseline za tehničku upotrebu i da se stoga razlikovanjem na temelju krajnje namjene ne bi spriječio rizik od izbjegavanja mjera. Usto, podnositelj pritužbe tvrdio je da je oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu dostupna i iz drugih izvora uvoza koji nisu predmet ispitnog postupka i da stoga ne postoji rizik od nestašice.

(111)

U vezi s tim Komisija je zaključila da oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu imaju slična osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva kao i oleinska kiselina za industrijsku upotrebu. Iako oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu podliježe strožim zahtjevima u pogledu kvalitete i čistoće, ima istu duljinu lanca ugljikovih atoma kao i oleinska kiselina koja se koristi u industrijskim primjenama. Razlika u cijeni između tih dvaju razreda sama po sebi nije ključan element za isključenje proizvoda. Nadalje, industrija Unije u biti proizvodi oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu, a postoje i drugi izvori opskrbe, kao što je Malezija. S obzirom na to Komisija je odbacila zahtjev za isključenje.

(112)

U primjedbama nakon konačne objave AAK je ponovio zahtjev za isključenje oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu iz opsega proizvoda ispitnog postupka. AAK je prigovorio Komisiji zbog toga što nije ispravno razmotrila njegove tvrdnje i tvrdio je da je koristila nedosljedne kriterije u svojoj odluci da isključi masne kiseline namijenjene proizvodnji biodizela u odnosu na oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu. Konkretno, AAK je tvrdio da je Komisija zaključak iz uvodne izjave 102. o isključenju masnih kiselina proizvedenih od otpada temeljila na činjenici da ta određena vrsta masnih kiselina ima različite namjene i da ne postoji tržišno natjecanje između nje i istovjetnog proizvoda, iako ima ista svojstva kao i druge masne kiseline. S druge strane, kad je riječ o neisključenju oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu iz opsega proizvoda ispitnog postupka, Komisija je u uvodnoj izjavi 111. zaključila da oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu imaju slična osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva kao i oleinska kiselina za industrijsku upotrebu s istom duljinom lanca ugljikovih atoma. Nadalje, AAK je izjavio da oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu i ona za industrijsku upotrebu imaju različite namjene i da ne postoji tržišno natjecanje među njima te da Komisijina izjava o tome da obje vrste imaju slična fizička, kemijska i tehnička svojstva nema uporište u činjenicama i nije obrazložena u Uredbi. Naposljetku, društvo AAK tvrdilo je da bi Komisija, da je provela sličnu analizu za oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu i onu za industrijsku upotrebu, utvrdila razlike u vrsti, razredu i kvaliteti između tih dviju vrsta.

(113)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Prvo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 102., masne kiseline proizvedene od otpada nisu trebale biti obuhvaćene ispitnim postupkom. Međutim, s obzirom na to da su imale ista fizička, tehnička i kemijska svojstva kao i druge masne kiseline, nehotice su obuhvaćene definicijom proizvoda. Radi ispravne provedbe i primjene ispitnog postupka i potencijalnih mjera Komisija je taj konkretni proizvod temeljito ispitala prije nego što je potvrdila da zaista nije trebao biti obuhvaćen ispitnim postupkom/mjerama, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 98. do 102. Međutim, to ne vrijedi za masne kiseline za prehrambene primjene (kao što je oleinska kiselina za prehrambenu upotrebu), koje su obuhvaćene pritužbom i za koje su podnositelji pritužbe dostavili dokaze o dampingu, šteti i uzročno-posljedičnoj vezi, što je potvrđeno u ispitnom postupku. Drugo, kritika koju je uputilo društvo AAK temelji se na pogrešnom shvaćanju činjeničnog i pravnog stanja u pogledu zahtjeva za isključenje oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu. Čak i kad bi se oleinska kiselina za industrijsku upotrebu i ona za prehrambenu upotrebu smatrale dvjema različitim vrstama masnih kiselina, kao što to tvrdi AAK, to ne bi utjecalo na nalaze Komisije. Iako industrija Unije proizvodi i prodaje oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu, potencijalno postoji uvoz takve kiseline iz Indonezije (22), koji bi mogao biti u izravnom tržišnom natjecanju s proizvodom koji prodaje industrija Unije i koji bi posljedično nanosio štetu. Stoga nema razloga da Komisija zaključi da je opravdano isključiti oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu. Naime, logički zaključak mora biti upravo suprotan: oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu nije moguće isključiti bez narušavanja korektivnih učinaka mjera koje treba uvesti.

(114)

AAK je naveo i da zanemariva proizvodnja oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu u Uniji i postojanje još jedne treće zemlje koja dobavlja taj proizvod ne podupiru ostavljanje oleinske kiseline za prehrambenu upotrebu u opsegu proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom. Konkretno, AAK je izjavio da je Komisija pri određivanju opsega proizvoda u prošlosti više važnosti pridavala činjenici da je proizvodnja određene vrste proizvoda u Uniji bila ograničena. U vezi s tim AAK je uputio na antidampinški ispitni postupak o uvozu sintetičkih rezanih vlakana od poliestera („PSF”) podrijetlom iz Malezije i Tajvana (23). AAK je uputio i na reviziju opsega proizvoda u vezi s antidampinškim mjerama za uvoz plosnato valjanih proizvoda od silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima („elektročelik s orijentiranim kristalima”) podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država i Rusije, tvrdeći da je tanka varijanta tog proizvoda isključena jer nijedan proizvođač nije imao izravan interes za njegovu proizvodnju.

(115)

Uz dva društva koja je AAK naveo u podnesku postoji i treći proizvođač iz Unije koji nudi oleinsku kiselinu za prehrambenu upotrebu na tržištu Unije (24). Nadalje, Komisija je navela da opskrbu tim proizvodom nude i dobavljači iz Malezije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(116)

Društvo AAK i grupa Musim Mas zatražili su da se iz opsega proizvoda isključi palmitinska kiselina koja se koristi za hranu za životinje. AAK je proizvođač palmitinske kiseline iz Unije. Međutim, njegova ukupna potražnja premašuje njegov proizvodni kapacitet. Navedeno je da se čista palmitinska kiselina, s lancem ugljikovih atoma duljine C16, proizvodi od sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica. To je društvo izjavilo da se loj ne može koristiti kao sirovina za proizvodnju palmitinske kiseline za proizvodnju hrane za životinje jer je upotreba životinjske masti u hrani za preživače zabranjena propisima EU-a o hrani za životinje (25). Nadalje je navedeno da je europska proizvodnja palmitinske kiseline zanemariva, uz samo dva druga proizvođača palmitinske kiseline iz Unije, odnosno društva KLK i IOI Oleo GmbH. Društvo AAK procijenilo je da potražnja za palmitinskom kiselinom u Uniji iznosi 45 000 tona godišnje. Navelo je da se čista palmitinska kiselina ne može nadomjestiti drugim masnim kiselinama i da druge masne kiseline ne mogu zamijeniti palmitinsku kiselinu. Nadalje, navedeno je da masne kiseline koje se proizvode od uljane repice, koja je navodno glavna sirovina dostupna u Uniji, nisu prikladne za hranu za životinje jer ne pridonose proizvodnji kravljeg mlijeka, kao što to čini palmitinska kiselina. AAK tvrdi da proizvođači iz Unije nemaju poticaja za proizvodnju palmitinske kiseline u znatnim količinama zbog niske potražnje za stearinskom kiselinom s obzirom na to da se ti proizvodi proizvode usporedno. AAK je sugerirao da bi se takvo isključenje moglo provesti tako da se iz definicije proizvoda ukloni duljina lanca ugljikovih atoma C16.

(117)

Kao odgovor na te tvrdnje društvo Cailà & Parés navelo je da bi moglo proizvoditi 17 000 tona palmitinske kiseline godišnje nakon što se ponovno uspostave jednaki uvjeti na tržištu Unije, a navelo je i da to čini znatan postotak potražnje u Uniji.

(118)

S obzirom na navedeno Komisija je prihvatila tvrdnju da je profitabilnost proizvodnje palmitinske kiseline povezana s potražnjom za stearinskom kiselinom. Međutim, smatrala je da bi ponovno uspostavljanje jednakih uvjeta u Uniji za sve masne kiseline, uključujući palmitinsku i stearinsku kiselinu, vjerojatno proizvođačima iz Unije vratilo poticaj za proizvodnju palmitinske kiseline u znatnim količinama, uključujući palmitinsku kiselinu prikladnu za hranu za životinje. Osim toga, postoje i drugi izvori opskrbe palmitinskom kiselinom, kao što je Malezija. Na temelju toga i uzimajući u obzir informacije koje je društvo Cailà & Parés dostavilo o svojem proizvodnom kapacitetu, koji je veći od obujma uvoza iz Indonezije i od potražnje društva AAK, Komisija je odbacila zahtjev za isključenje palmitinske kiseline.

(119)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Musim Mas i društvo AAK ponovili su zahtjev za isključenje palmitinske kiseline iz opsega proizvoda. Oba društva dovela su u pitanje sposobnost društva Cailà & Parés da poveća svoju proizvodnju palmitinske kiseline nakon uvođenja antidampinških mjera. Konkretno, grupa Musim Mas izjavila je da je riječ o nagađanju koje nije potkrijepljeno dokazima. Društvo AAK ponovilo je da je proizvodnja palmitinske kiseline povezana s proizvodnjom čiste stearinske kiseline i da u Uniji nema tržišta za čistu stearinsku kiselinu jer je njezina glavna namjena proizvodnja AKD (alkil-keten-dimer) voska, koji se više ne proizvodi u Uniji.

(120)

Komisija nije prihvatila argumente ni o tehničkom kapacitetu ni o poticajima za proizvodnju palmitinske kiseline. Kad je riječ o tehničkom kapacitetu, Komisija je potvrdila da je za vrijeme posjeta radi provjere prostorima društva Cailà & Parés ukupan kapacitet tog društva za proizvodnju masnih kiselina bio znatno veći od navedenog kapaciteta za proizvodnju palmitinske kiseline (uključujući odgovarajuće suproizvode i nusproizvode) i da nisu utvrđena očigledna uska grla specifična za povećanu proizvodnju palmitinske kiseline. Kad je pak riječ o poticajima i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 118., u ispitnom postupku potvrđeno je da je proizvodnja palmitinske kiseline povezana s proizvodnjom stearinske kiseline. Međutim, suprotno tvrdnji društva AAK proizvodnja stearinske kiseline nije ograničena na čistu stearinsku kiselinu. Kad je konkretno riječ o društvu Cailà & Parés, suproizvodi njegove proizvodnje palmitinske kiseline jesu druge vrste stearinske kiseline koje se u znatnim količinama prodaju u Uniji. Stoga Komisija ostaje pri stajalištu da bi se uvođenjem mjera za masne kiseline, uključujući palmitinske i stearinske kiseline, vjerojatno vratili poticaji i za proizvodnju palmitinske kiseline u Uniji.

(121)

Grupa Musim Mas nadalje je tvrdila da palmitinska kiselina nije trebala biti obuhvaćena pritužbom jer se pritužba odnosila na masne kiseline za ljudsku, a ne za životinjsku potrošnju. Nadalje, ta je grupa tvrdila da palmitinska kiselina koja se proizvodi u Uniji nije prikladna za upotrebu u hrani za životinje jer se u njoj kao sirovina koristi loj i stoga ne može zadovoljiti određene zahtjeve, kao što su košerska i halal pravila. Grupa Musim Mas zaključila je da je Komisija odbila zahtjev za isključenje samo zbog mogućnosti prebacivanja opskrbe palmitinskom kiselinom na Maleziju.

(122)

Komisija nije prihvatila te argumente. U pritužbi se uz „hranu” izričito upućuje na to da se proizvodi obuhvaćeni pritužbom upotrebljavaju kao „hrana za životinje” (26). Nadalje, ispitni postupak pokazao je da proizvođači iz Unije za proizvodnju palmitinske kiseline koriste biljna ulja, uključujući palmino ulje. Komisija na kraju napominje da se, kako je prethodno prikazano, nije oslanjala samo na druge proizvođače izvan Unije, već je procijenila i sposobnost i poticaje industrije Unije da poveća svoju proizvodnju palmitinske kiseline.

(123)

Grupa Musim Mas navela je da, s obzirom na to da za kokosovo ulje nije postojala ni izvozna carina ni izvozna pristojba, pritužba ne bi trebala biti usmjerena na masne kiseline proizvedene od kokosova ulja.

(124)

Komisija napominje da, iako se u pritužbi navode poremećaji sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica zbog izvozne carine i izvozne pristojbe za potrebe članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, pritužba i ispitni postupak obuhvaćaju sve vrste masnih kiselina obuhvaćene definicijom proizvoda, a ne samo vrste koje se proizvode od sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica. U svakom slučaju, u ispitnom postupku nije otkrivena nijedna vrsta masne kiseline koja se izvozi iz Indonezije u EU i koja se proizvodi isključivo od kokosova ulja. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(125)

U primjedbama nakon konačne objave društvo NYCO zatražilo je da Komisija iz opsega proizvoda isključi masne kiseline s lancem ugljikovih atoma duljine od C8 do C10. U vezi s tim društvo NYCO navelo je da su masne kiseline s lancem ugljikovih atoma duljine od C8 do C10 vrlo specifičan oblik masnih kiselina koji se u Uniji proizvodi u ograničenim količinama. Takve se masne kiseline ujedno uvoze iz Indonezije i Malezije. Društvo NYCO navelo je da od rujna 2021. na svjetskom tržištu vlada nestašica masnih kiselina s lancem ugljikovih atoma duljine od C8 do C10, zbog čega se njihova cijena znatno povećala. Tvrdilo je da bi uvođenje antidampinških pristojbi na taj proizvod vrlo negativno utjecalo na njegovu globalnu konkurentnost i profitabilnost te je zatražilo da Komisija isključi te masne kiseline iz opsega proizvoda.

(126)

Komisija je navela da su primjedbe o opsegu proizvoda trebale biti podnesene u ranim fazama ispitnog postupka kako bi se ostavilo dovoljno vremena za ocjenu njihove osnovanosti i drugim zainteresiranim stranama omogućilo da odgovore na njih. Nadalje, NYCO nije naveo po kojim bi se osnovnim fizičkim, kemijskim i tehničkim svojstvima ta vrsta masnih kiselina mogla razlikovati od drugih vrsta masnih kiselina obuhvaćenih ispitnim postupkom. Pitanja materijalne prirode u zahtjevu, a posebice ona u vezi s interesom Unije, razmotrena su u uvodnoj izjavi 470. Tvrdnja je odbačena s obzirom na navedena razmatranja.

(127)

U primjedbama nakon konačne objave društvo Wilmar izjavilo je da proizvod na koji se mjere odnose izričito ne bi trebao obuhvaćati proizvode pod oznakama TARIC koje su isključene iz izračuna uvoza.

(128)

Komisija je potvrdila da je navedeni opis predmetnog proizvoda u skladu s izračunom uvoza. Oznake TARIC korištene za opis proizvoda navedene su samo u informativne svrhe.

(129)

U skladu s člankom 2. stavkom 1. osnovne uredbe „uobičajena vrijednost obično se temelji na cijenama, koje su nezavisni kupci platili ili plaćaju, u uobičajenom tijeku trgovine, u zemlji izvoznici”.

(130)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Na temelju toga ukupna je prodaja istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika u uzorku na domaćem tržištu bila reprezentativna.

(131)

Komisija je za oba proizvođača izvoznika naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu, a koje su identične ili usporedive s vrstama proizvoda koje se prodaju za izvoz u Uniju.

(132)

Komisija je zatim ispitala je li prodaja na domaćem tržištu svakog proizvođača izvoznika u uzorku za svaku vrstu proizvoda koja je identična ili usporediva s vrstom proizvoda koja se prodaje radi izvoza u Uniju reprezentativna u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Komisija je utvrdila da domaća prodaja određenih vrsta proizvoda nije reprezentativna ni za jednog proizvođača izvoznika u uzorku.

(133)

Komisija je zatim za svaku vrstu proizvoda definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(134)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(135)

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka (RIP).

(136)

Uobičajena vrijednost stvarna je domaća cijena po vrsti proizvoda isključivo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(137)

Analiza domaće prodaje pokazala je da je najmanje 80 % domaće prodaje svake vrste proizvoda bilo profitabilno te da je njihova ponderirana prosječna prodajna cijena bila viša od troška proizvodnje. U skladu s time uobičajena je vrijednost izračunana kao ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje za te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(138)

Za određene vrste proizvoda za koje nije bilo prodaje ili je prodaja bila nedovoljna za vrstu istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe, osim ako se smatralo prikladnijim koristiti cijenu dovoljno usporedivog proizvoda koji se prodaje na domaćem tržištu koja bi se mogla prilagoditi s obzirom na razlike u fizičkim svojstvima za potrebe osiguranja poštene usporedbe s relevantnom izvoznom cijenom, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 145.

(139)

Uobičajena vrijednost za određene vrste proizvoda izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(140)

Za vrste proizvoda koje se na domaćem tržištu ne prodaju u reprezentativnim količinama dodani su prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu za te vrste proizvoda. Za vrste proizvoda koje se uopće ne prodaju na domaćem tržištu dodani su ponderirani prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od svih transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu.

(141)

Proizvođači izvoznici u uzorku izvozili su u Uniju preko povezanih društava koja su djelovala kao uvoznici u Uniju.

(142)

Zato je izvozna cijena utvrđena na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. U tom je slučaju cijena prilagođena za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove, te za ostvarenu dobit.

(143)

Kad je riječ o profitnoj marži, zbog nesuradnje nepovezanih uvoznika, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 38., Komisija je odlučila upotrijebiti profitnu maržu upotrijebljenu u prethodnom postupku u vezi s drugim kemijskim proizvodom koji proizvodi slična industrija i koji se uvozi u sličnim okolnostima, a to je profitna marža od 6,89 % (27), utvrđena u nedavnom ispitnom postupku o poli(vinil alkoholima).

(144)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođačâ izvoznikâ u uzorku na temelju cijena franko tvornica.

(145)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Provedene su prilagodbe za razlike u fizičkim svojstvima, troškovima rukovanja, utovarivanja i pomoćnih usluga, vozarini u predmetnoj zemlji, domaćem osiguranju, domaćoj pomorskoj vozarini, vozarini u Uniji, kreditnim troškovima, bankovnim naknadama, pomorskoj vozarini, pomorskom osiguranju, troškovima pakiranja, troškovima jamstva i garancije i provizijama.

(146)

Prilagodba u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom i. izvršena je za prodaju preko povezanih društava za trgovinu. Utvrđeno je da su funkcije trgovaca iz Singapura i Ujedinjene Kraljevine slične onima zastupnika. Ti su trgovci tražili kupce, stupali u kontakt s njima, snosili odgovornost za proces prodaje, dobivali maržu za svoje usluge i trgovali širokim rasponom robe povrh predmetnog proizvoda. Prilagodba se sastojala od troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društava za trgovinu i dobiti navedene u uvodnoj izjavi 143.

(147)

U svojim primjedbama nakon konačne objave Wilmar je tvrdio da je činio jedan gospodarski subjekt sa svojim povezanim trgovcem u Singapuru WTPL-om, i da stoga ne bi trebalo izvršiti prilagodbe na temelju članka 2. stavka 10. točke i. osnovne uredbe za prodaju društva WTPL. Društvo Wilmar detaljnije je objasnilo svoju tvrdnju u povjerljivoj verziji svojeg podneska. Nadalje, društvo Wilmar tvrdilo je da čak i kad Wilmar i WTPL ne bi tvorili jedan gospodarski subjekt, uvjeti za primjenu članka 2. stavka 10. točke i. osnovne uredbe ne bi bili ispunjeni u slučaju prodaje društva Wilmar preko WETBV-a i društva Volac Wilmar Feed Ingredients Ltd („VWFI”). Društvo Wilmar navelo je da su WETBV i VWFI – a ne WTPL – tražili kupce, stupali u kontakt s njima, snosili odgovornost za proces prodaje i dobivali maržu za svoje usluge. Wilmar je uputio na kupoprodajne ugovore, narudžbenice, fakture, teretnice, carinske dokumente, carinske potvrde i bankovne izvatke koji su svi naslovljeni na WETBV i VWFI, a ne na WTPL. WTPL stoga nije bio uključen u prodaju WETBV-a i VWFI-ja prema nepovezanim stranama u EU-u i stoga nije obnašao nikakve funkcije slične zastupničkima. Zbog toga ne bi trebalo prilagođavati troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit WTPL-a za prodaju u EU-u koju je društvo Wilmar ostvarilo preko WETBV-a i VWFI-ja. Društvo Wilmar uputilo je i na antidampinški ispitni postupak o uvozu smjesa uree i amonijeva nitrata podrijetlom iz Rusije (28). U tom je ispitnom postupku ruski izvoznik prvo prodavao proizvod iz ispitnog postupka povezanom trgovcu u Švicarskoj, koji ga je zatim preprodavao povezanom uvozniku u EU-u, a Komisija je prodajne cijene nepovezanom kupcu u EU-u prilagodila samo za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit povezanog uvoznika u EU-u na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe, ali ne i za dobit povezanog trgovca u Švicarskoj. U svojim primjedbama nakon dodatne objave Wilmar je tvrdio da bi Komisija, s obzirom na to da je za izračun izvozne cijene društva P.T. Musim Mas upotrijebila metodologiju iz ispitnog postupka o biodizelu (iz uvodne izjave 163.), na temelju načela nediskriminacije i za društvo WINA trebala upotrijebiti metodologiju iz ispitnog postupka o biodizelu, te osobito izračunati izvoznu cijenu bez odbitaka troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti društva WTPL.

(148)

Komisija je pažljivo preispitala Wilmarove primjedbe primljene nakon konačne i dodatnih objava, te je na temelju svih relevantnih čimbenika smatrala da dokazi koje je dostavio Wilmar opravdavaju postupanje s Wilmarom i WTPL-om kao jednim gospodarskim subjektom.

(149)

Nadalje, Wilmar je osporavao korištenje profitne marže od 6,89 % navedene u uvodnoj izjavi 143. tvrdeći da je zastarjela, da se njome ne uzimaju u obzir nedavna kretanja na tržištu, kao što su znatne fluktuacije cijena sirovina i troškova prijevoza, te da nije primjenjiva na predmetni proizvod.

(150)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 38., u ovom ispitnom postupku nije sudjelovao nijedan nepovezani uvoznik. Stoga je Komisija u nedostatku alternativnih podataka u dokumentaciji koji bi se mogli iskoristiti odlučila koristiti profitnu maržu utvrđenu u nedavnom ispitnom postupku o poli(vinil alkoholima). Ta profitna marža najobjektivnija je dostupna osnova za postizanje zadovoljavajuće procjene izvozne cijene koja je u skladu s tržišnim uvjetima, a time i razumna, na temelju detaljnih podataka o prodaji sličnog proizvoda. Komisija je napomenula da društvo Wilmar nije predložilo alternative. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(151)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da se profitna marža utvrđena u ispitnom postupku o poli(vinil alkoholima) odnosila na nepovezanog uvoznika u Uniji i stoga u ovom predmetu nije primjenjiva za prilagodbu dobiti trgovca u trećoj zemlji, čije se aktivnosti razlikuju od onih uvoznika u Uniji.

(152)

Komisijina je praksa da u nedostatku alternativnih podataka u dokumentaciji koji bi se mogli iskoristiti koristi dobit nepovezanog uvoznika u Uniji kao zamjensku vrijednost za dobit trgovca u trećoj zemlji. Komisija je napomenula da društvo Wilmar nije predložilo alternative. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(153)

Kad je riječ o izračunu uobičajene vrijednosti za PCN (kontrolni broj proizvoda) za čiju se prodaju zbog cijene smatralo da nije u uobičajenom tijeku trgovine, Wilmar je tvrdio da je Komisija trebala izračunati profitnu maržu na temelju ukupne domaće prodaje, uključujući prodaju povezanu s PCN-om za koji je trebalo izračunati uobičajenu vrijednost. Prema Wilmaru, s obzirom na to da za sve PCN-e promatrane zajedno profitabilna domaća prodaja čini više od 80 % ukupne domaće prodaje, mora se smatrati da je sva domaća prodaja izvršena u uobičajenom tijeku trgovine.

(154)

Komisija je napomenula da je argument društva Wilmar suštinski proturječan i da u svakom slučaju miješa dvije odredbe osnovne uredbe. Kao prvo, kad je riječ o suštinskoj proturječnosti, Wilmarov argument ne uzima u obzir činjenicu da se test uobičajenog tijeka trgovine provodi na razini svakog PCN-a. Cilj je za svaki PCN utvrditi je li relevantna prodaja izvršena u uobičajenom tijeku trgovine u odnosu na relevantne troškove. U ovom slučaju uobičajenu vrijednost tog PCN-a trebalo je izračunati zato što se smatralo da prodaja navedenog PCN-a nije izvršena u uobičajenom tijeku trgovine. Iako Wilmar ne osporava taj zaključak donesen na temelju članka 2. stavka 4. trećeg podstavka, tvrdi da bi se ista prodaja ipak trebala upotrijebiti za izračun profitne marže u uobičajenom tijeku trgovine u skladu s člankom 2. stavkom 6. Komisija se nije složila s tim. Prodaja za koju se zakonito smatralo da nije izvršena u uobičajenom tijeku trgovine i stoga se mogla isključiti iz utvrđivanja uobičajene vrijednosti (što Wilmar ne osporava) ne može se naknadno upotrijebiti za izračun profitne marže u uobičajenom tijeku trgovine. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(155)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da bi za vrste proizvoda koje se prodaju i na domaćem i na izvoznom tržištu Komisija pri izračunu uobičajene vrijednosti trebala koristiti podatke o trošku proizvodnje za izvoz (tablica EUCOP, a ne DMCOP). U tom je pogledu društvo Wilmar uputilo na presudu u spojenim predmetima C-273/85 i C-107/86 (29), u čijoj se točki 16. navodi da je „svrha izračuna uobičajene vrijednosti utvrditi prodajnu cijenu proizvoda kakva bi bila da se taj proizvod prodaje u svojoj zemlji podrijetla ili u zemlji izvoznici”.

(156)

Komisija je primijetila da se u istoj točki te presude navodi da se „[s]toga u obzir moraju uzeti troškovi povezani s prodajom na domaćem tržištu”, a time i trošak proizvodnje na domaćem tržištu. Nadalje, valja napomenuti da je uobičajena vrijednost u uobičajenom tijeku trgovine cijena koju plaćaju ili su platili nezavisni kupci u zemlji izvoznici, stoga Komisija za izračun te vrijednosti mora koristiti trošak proizvodnje za proizvod koji se prodaje na domaćem tržištu, a ne na izvoznim tržištima. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(157)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da bi se povezana prodaja njegova uvoznika u Uniji trebala isključiti iz izračuna dampinške marže s obzirom na to da je Komisijina standardna praksa isključiti prodaju prema povezanim stranama za ograničenu upotrebu iz izračuna dampinške marže jer u takvim slučajevima nije moguće odrediti izvoznu cijenu na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe.

(158)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Komisija nema takvu praksu. Naime, u skladu s izvješćem o usklađenosti Žalbenog tijela u predmetu EZ – elementi za pričvršćivanje (DS397) (30) izračuni dampinga moraju obuhvaćati 100 % izvoznih transakcija. Osim toga, kako je navedeno u članku 2. stavku 9. osnovne uredbe, ako se proizvodi ne preprodaju nezavisnom kupcu, cijena se može odrediti na bilo kojoj razumnoj osnovi. Stoga, s obzirom na to da je obujam te prodaje činio približno 1 % ukupnog izvoza u Uniju i s obzirom na to da je povezana cijena blago niža od nepovezane cijene, Komisija je revidirala izračun izvozne cijene koristeći cijenu prema nepovezanim kupcima kao zamjensku vrijednost za cijenu prema povezanim kupcima za iste vrste proizvoda.

(159)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da bi se troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi njegova povezanog uvoznika u Uniji trebali odrediti bez financijskih troškova. Društvo Wilmar detaljnije je objasnilo tu tvrdnju u povjerljivoj verziji svojeg podneska.

(160)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Dodatne pojedinosti o procjeni Komisije dostavljene su društvu Wilmar u posebnoj objavi jer obuhvaćaju povjerljive poslovne informacije.

(161)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da je Komisija dvaput oduzela određene troškove WETBV-a, jednom kao prilagodbu u izračunu izvozne cijene, a zatim kao troškove uključene u troškove prodaje te opće i administrativne troškove. Društvo Wilmar detaljnije je objasnilo tu tvrdnju u povjerljivoj verziji svojeg podneska.

(162)

Utvrđeno je da je ta tvrdnja opravdana i stoga je Komisija pristala u skladu s tim revidirati izračun izvozne cijene.

(163)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Musim Mas tvrdila je da, s obzirom na to da je Komisija u uvodnim izjavama od 388. do 400. zaključila da je trošak proizvodnje za domaću prodaju narušen zbog izvoznih carina i pristojbi vlade Indonezije uvedenih za sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica uz najveću cijenu, to znači da je i profitna marža koja proizlazi iz usporedbe troška proizvodnje za domaću prodaju i domaće prodaje bila narušena i nije se mogla koristiti kao profitna marža za izračunanu uobičajenu vrijednost. U tom je pogledu grupa Musim Mas uputila na ispitni postupak o biodizelu (31), u kojem Komisija nije koristila stvarnu dobit od domaće prodaje. Nadalje, grupa Musim Mas izjavila je da je Komisija kao referentnu vrijednost za svoju analizu industrije Unije koristila dobit od 6 %, dok je za izračun uobičajene vrijednosti koristila devet puta veću profitnu maržu. Stoga je grupa Musim Mas ustvrdila da je Komisija za izračun uobičajene vrijednosti koristila nerazumnu profitnu maržu. Osim toga, grupa Musim Mas izjavila je da je to što je Komisija za izračun narušene dobiti koristila narušene troškove dovelo do narušene dampinške marže veće od marže štete, što je pak dovelo do situacije u kojoj se Komisija može pozvati na članak 7. stavak 2.a osnovne uredbe kako bi istražila te iste troškove i zaključila da su narušeni. Stoga je grupa Musim Mas izjavila da bi Komisija trebala koristiti nenarušenu stopu dobiti za izračun uobičajene vrijednosti u svojem izračunu dampinga prije primjene članka 7. stavka 2.a ili uopće ne primijeniti članak 7. stavak 2.a.

(164)

Komisija se ne slaže s tom tvrdnjom. Musim Mas je pomiješao različite odredbe osnovne uredbe, odnosno članak 2. stavke od 1. do 7. za određivanje uobičajene vrijednosti i članak 7. stavak 2.a za utvrđivanje razine mjera. Komisija u pravilu ne može zanemariti stvarnu dobit izvoznika domaće prodaje pri izračunu uobičajene vrijednosti u nekoj zemlji, osim ako se ona ne može odbaciti na temelju članka 2. stavka 6. ili 6.a osnovne uredbe. Nadalje, članak 7. stavak 2.a osnovne uredbe ne obuhvaća izračun uobičajene vrijednosti. Članak 7. stavak 2.a Komisiji omogućuje da utvrdi mjere na razini dampinške marže u situacijama u kojima podnositelj pritužbe tvrdi da postoje poremećaji povezani sa sirovinama, a ispitni postupak potvrđuje takve navode. Uobičajena vrijednost izračunava se neovisno o toj odredbi. Stoga Komisija ne može zanemariti profitnu maržu domaće prodaje obavljene u uobičajenom tijeku trgovine. Kad je riječ o metodologiji koju je Komisija primijenila u ispitnom postupku o biodizelu, koji je spomenula grupa Musim Mas, napominje se da su takvu metodologiju odbacili i Opći sud u predmetima Musim Mas protiv Vijeća (32), Pelita Agung Agrindustri protiv Vijeća (33) i Wilmar Bioenergi Indonesia i Wilmar Nabati Indonesia protiv Vijeća (34) te povjerenstvo WTO-a u predmetu EU – biodizel (Indonezija) (35). Kad je riječ o profitnoj marži od 6 % na koju je uputila grupa Musim Mas, ona se odnosi na ciljnu dobit industrije Unije, što je različit pojam od profitne marže domaće prodaje obavljene u uobičajenom tijeku trgovine za izvoznike. Ciljna dobit je najmanja dobit predviđena osnovnom uredbom za izračun ciljne cijene i marže štete. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(165)

Grupa Musim Mas izjavila je i da ICOF Singapore služi kao marketinška jedinica društva Musim Mas Holdings („MMH”) i njegovih društava kćeri. MMH je krajnje matično društvo raznih subjekata. Stoga je MMH prema mišljenju grupe Musim Mas konsolidirani korporativni pravni subjekt koji tvori jedan gospodarski subjekt. Nadalje, navedeno je da je društvo Musim Mas u 95 %-tnom vlasništvu društva Musim Mas Resources, koje je pak u 99,95 %-tnom vlasništvu MMH-a. ICOF Singapore je 100 %-tni vlasnik društva ICOF Europe. Osim toga, grupa Musim Mas navela je da se sva izvješća, uključujući podatke o dobiti i gubitku, konsolidiraju s MMH-om. Stoga je navedeno da bi, s obzirom na to da je MMH jedan gospodarski subjekt, dobit koju Komisija koristi u izračunu dampinške stope za grupu Musim Mas trebala uključivati i svu dobit za MMH i njegovo društvo kćer, imajući u vidu da su društva Musim Mas, ICOF Singapore i ICOF Europe društva kćeri MMH-a. Stoga Komisija ne bi trebala oduzeti dobit od 6,9 % za prodaju preko društva ICOF Europe jer bi to dovelo do dvostruke prilagodbe dobiti koja proizlazi iz dobiti u izračunanoj uobičajenoj vrijednosti ili dobiti ostvarene prodajom na domaćem tržištu. Nadalje je navedeno da Komisija nije trebala oduzeti hipotetsku dobit od 6,9 % i stvarne troškove prodaje te opće i administrativne troškove društva ICOF Singapore. U tom je pogledu grupa Musim Mas uputila na ispitni postupak o biodizelu, u kojem je Komisija oduzela stvarnu maržu društva ICOF Singapore za biodizel.

(166)

Komisija se nije složila s tvrdnjom grupe Musim Mas o tome da Musim Mas i ICOF Singapore tvore jedan gospodarski subjekt. Komisija je smatrala da Musim Mas nije na temelju svih relevantnih čimbenika dokazao da su Musim Mas i ICOF Singapore tvorili jedan gospodarski subjekt. Naime, ispitnim postupkom otkriveno je da je prodaja između društava Musim Mas i ICOF Singapore bila uređena okvirnim sporazumom. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 146., ICOF Singapore trgovao je širokim asortimanom robe koja nije predmetni proizvod i nije sudjelovao ni u jednoj domaćoj prodaji društva Musim Mas. Dodatne pojedinosti o procjeni Komisije dostavljene su društvu Musim Mas u posebnoj objavi jer obuhvaćaju povjerljive poslovne informacije.

(167)

Međutim, s obzirom na taj okvirni sporazum Komisija je revidirala izračun izvozne cijene za prodaju preko društva ICOF Singapore tako što je stvarnu maržu oduzela od izvozne cijene umjesto od dobiti nepovezanog uvoznika i troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društva ICOF Singapore.

(168)

Kad je riječ o izvoznoj prodaji preko povezanog uvoznika ICOF Europe, Komisija se ne slaže s tvrdnjom da ne bi trebalo oduzeti dobit nepovezanog uvoznika i troškove prodaje te opće i administrativne troškove. Budući da je ICOF Europe uvoznik u Uniji, izvozna se cijena njegove prodaje u Uniji treba utvrditi na temelju članka 2. stavka 9. osnovne uredbe.

(169)

Za proizvođače izvoznike u uzorku koji surađuju Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(170)

Na temelju toga, konačne ponderirane prosječne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(171)

Za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu odabrani u uzorak Komisija je izračunala ponderiranu prosječnu dampinšku maržu u skladu s člankom 9. stavkom 6. osnovne uredbe. Ta je marža stoga utvrđena na temelju marži proizvođačâ izvoznikâ u uzorku.

(172)

Na temelju toga konačna dampinška marža proizvođača izvoznika koji surađuju izvan uzorka iznosi 26,6 %.

(173)

Za sve ostale proizvođače izvoznike iz Indonezije Komisija je utvrdila dampinšku maržu na temelju raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. U tu je svrhu Komisija utvrdila razinu suradnje proizvođača izvoznika. Razina suradnje jest obujam izvoza u Uniju proizvođača izvoznika koji surađuju izražen kao udio u ukupnom uvozu iz predmetne zemlje u Uniju u razdoblju ispitnog postupka koji je utvrđen na temelju metodologije objašnjene u uvodnoj izjavi 195.

(174)

Razina suradnje u ovom je slučaju bila visoka jer je izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju obuhvaćao sav uvoz tijekom razdoblja ispitnog postupka. Na osnovi toga Komisija je odlučila dampinšku maržu za proizvođače izvoznike koji nisu surađivali utvrditi na razini društva u uzorku s najvišom dampinškom maržom.

(175)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(176)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Greven tvrdila je da Komisija nije bila dovoljno transparentna u izračunu dampinških marži i da bi trebala objaviti više informacija o tome.

(177)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Metodologija izračuna u potpunosti je objašnjena u uvodnim izjavama od 129. do 175. Međutim, Komisija ne može objaviti izračune pojedinačnih dampinških marži proizvođača izvoznika u uzorku drugim zainteresiranim stranama jer ti izračuni uključuju povjerljive informacije. Komisija je objavila pojedinosti o izračunima proizvođačima izvoznicima u uzorku, a oni su u vezi s tim mogli iznijeti primjedbe. Komisija je te primjedbe razmotrila u uvodnim izjavama od 147. do 168. i prema potrebi revidirala izračune. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(178)

Grupa Greven tvrdila je i da se velika razlika između dampinških marži dvaju proizvođača izvoznika u uzorku ne čini razumnom.

(179)

Dampinške marže dvaju proizvođača izvoznika u uzorku izračunane su na temelju njihovih podataka o prodaji i troškovima, koji su provjereni tijekom terenskih posjeta radi provjere u njihovim prostorima. To što je dampinška marža za jednog proizvođača izvoznika bila viša od one za drugoga nije relevantno. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(180)

Ispitni postupak pokazao je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka 15 proizvođača iz Unije proizvodilo istovjetni proizvod. Oni čine „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(181)

Ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrđena je na oko 872 000 tona. Komisija je tu brojku utvrdila na temelju makropodataka navedenih u upitniku koji je dostavila CUTFA. Proizvođači iz Unije u uzorku činili su približno 61 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(182)

Wilmar i grupa Musim Mas tvrdili su da bi određene proizvođače iz Unije trebalo isključiti iz definicije industrije Unije zbog povezanosti s indonezijskim i malezijskim proizvođačima predmetnog proizvoda. Konkretno, Wilmar i grupa Musim Mas naveli su da je KLK, proizvođač iz Unije u uzorku, dio malezijske grupe povezane s proizvođačem masnih kiselina u Indoneziji. Wilmar i grupa Musim Mas tvrdili su i da je Oleon povezan s malezijskim proizvođačem masnih kiselina, Oleon Asia-Pacific Sdn Bhd i Oleon Port Klang Sdn Bhd, koji je izvozio u Uniju i natjecao se na tržištu s uvozom iz Indonezije. Vlada Indonezije isto je tako zatražila od Komisije da ispita tu tvrdnju.

(183)

Ispitivanjem navedene tvrdnje pokazalo se da je KLK uvozio ograničene količine masnih kiselina iz Indonezije i da je na preprodaju uvezenih proizvoda otpadalo manje od 5 % njegove prodaje u Uniji. Nadalje, činjenica da je Oleon bio povezan s društvom u Maleziji nije relevantno za ovaj ispitni postupak jer se postupak odnosi na uvoz iz Indonezije. Stoga Komisija nije utvrdila osnovu za isključivanje tog društva iz definicije industrije Unije, ni na temelju toga što uvozi masne kiseline ni zbog njegova odnosa s društvima iz Indonezije ili Malezije.

(184)

Wilmar je tvrdio i da je Temix International – Temix Oleo dio iste grupe društava kao i P.T. Sinar Mas Agro Resources i Technology TbK, koji je indonezijski proizvođač izvoznik. Golden Agri Resources Ltd imao je 92-postotni udio u društvu P.T. Sinar Mas i 25-postotni udio u društvu Temix Oleo S.r.l. Stoga je Wilmar tvrdio da bi se, na temelju takvog odnosa, Temix Oleo S.r.l trebao ukloniti iz definicije industrije Unije.

(185)

Međutim, valja napomenuti da Temix International – Temix Oleo nije proizvođač u uzorku i da su se podaci povezani s tim društvom koristili samo kako bi se utvrdili makroekonomski trendovi, kao što su obujam prodaje i proizvodnje. Budući da odnos s proizvođačem izvoznikom ne bi mogao narušiti pouzdanost takvih podataka, nije se smatralo primjerenim dalje ispitivati to pitanje.

(186)

Komisija je utvrdila potrošnju u Uniji na temelju provjerenih podataka o industriji Unije koje je dostavila CUTFA za prodaju na slobodnom tržištu EU-a i za prijenose za ograničenu upotrebu svih 15 proizvođača uključenih u definiciju industrije Unije. Obujam uvoza iz svih zemalja dobiven je od Eurostata.

(187)

Masne kiseline obično se prodaju na slobodnom tržištu, no mogu se koristiti i kao međuproizvod za proizvodnju proizvoda na kraju proizvodnog lanca. Komisija je utvrdila da je približno 11 % proizvodnje istovjetnog proizvoda proizvođača iz Unije bilo namijenjeno ograničenoj upotrebi. Te su se količine jednostavno prenosile (bez računa) i/ili isporučivale po transfernim cijenama unutar istoga društva ili grupa društava za daljnju obradu na kraju proizvodnog lanca.

(188)

Kako bi osigurala što potpuniju sliku industrije Unije, Komisija je pribavila podatke za cjelokupnu djelatnost proizvoda te utvrdila proizvodnju namijenjenu ograničenoj upotrebi i proizvodnju za slobodno tržište.

(189)

Tablica 1. pokazuje da je tijekom razmatranog razdoblja samo mali dio ukupne proizvodnje industrije Unije bio namijenjen ograničenoj upotrebi. Pokazuje i da je ograničeno tržište bilo stabilno, na približno 8 % potrošnje u tom razdoblju. Radi potpunosti i prema potrebi prikazane su brojke za mala ograničena tržišta te su zasebno analizirane kao dio ukupne procjene relevantnog pokazatelja štete. Za druge pokazatelje, kao što su proizvodnja, kapacitet, produktivnost, zaposlenost i plaće, brojke navedene u nastavku odnose se na cijelu djelatnost i razdvajanje brojki nije se smatralo nužnim.

(190)

Potrošnja u Uniji kretala se kako slijedi:

Tablica 1.

Potrošnja u Uniji (u tonama)

(191)

Potrošnja na slobodnom tržištu u Uniji smanjila se tijekom razmatranog razdoblja za 5 %. Detaljna analiza pokazala je da se u razdoblju od 2018. do 2019. tržište Unije povećalo za 1 %, s približno 1,19 na 1,20 milijuna tona, a u 2020. se smanjilo za 4 % na približno 1,15 milijuna tona. U razdoblju ispitnog postupka potrošnja na slobodnom tržištu smanjila se za dodatnih 2,5 % i dosegla 1,12 milijuna tona.

(192)

Fluktuacije i sveukupno smanjenje u razmatranom razdoblju uzrokovani su kretanjima u određenim sektorima korisnika, kao što su proizvodi za čišćenje kućanstva, često zbog čimbenika povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, osobito u 2020. i u RIP-u. Osim te privremene pojave proizvođači iz Unije smatrali su da je potražnja za masnim kiselinama na tržištu Unije bila općenito stabilna.

(193)

Trendovi i kretanja na ukupnom tržištu (posebice uključujući ograničenu upotrebu) bili su vrlo slični onima koji se mogu opaziti na slobodnom tržištu.

(194)

Kretanja na ograničenom tržištu prikazana su i analizirana u tablici 5.

(195)

Komisija je obujam uvoza utvrdila na temelju Eurostatovih podataka prikupljenih za oznake KN i TARIC navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Kako bi se dobili pouzdani podaci o uvozu za predmetni proizvod, dostupni podaci o uvozu prilagođeni su zato što nisu sve oznake u potpunosti povezane s predmetnim proizvodom. Kad je riječ o oznakama uvoza koje su djelomično povezane s predmetnim proizvodom, postotak je dobiven iz oznaka TARIC koje su utvrđene na datum Obavijesti o pokretanju postupka. Podaci su obuhvaćali razdoblje od prosinca 2021. do travnja 2022. Za takve je oznake izračunan prosjek za uvoz iz Indonezije i za uvoz iz trećih zemalja. Za sve je zemlje na obujam uvoza primijenjeno dodatno smanjenje od 2 % kako bi se obuhvatio uvoz koji je zabilježen u okviru relevantnih oznaka, no čiji je stupanj cijepanja bio manji od 97 %. Brojka od 2 % izračunana je na temelju odgovora proizvođača izvoznika koji surađuju iz obrasca za odabir uzorka, koji su revidirali odgovore u obrascu za odabir uzorka nakon što je Komisija pojasnila opseg proizvoda kako je navedeno u uvodnoj izjavi 71.

(196)

Navedena metodologija za izračun uvoza opisana je u bilješci u dokumentaciji od 2. lipnja 2022., a zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na nju. Obujam uvoza ne uključuje masne kiseline koje su isključene iz opsega proizvoda ispitnog postupka.

(197)

Nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je primjedbe na bilješku, no nisu se usprotivile metodologiji kao takvoj niti su predložile alternativnu metodologiju kojom bi se pouzdano utvrdio obujam uvoza masnih kiselina obuhvaćenih ispitnim postupkom.

(198)

CUTFA je sugerirala da prilagodba od 2 % nije primjerena i ustvrdila da su u Komisijinoj metodologiji koja se oslanja na postotke već uzete u obzir masne kiseline sa stupnjem cijepanja od najmanje 97 %.

(199)

Komisija je napomenula da, barem do kraja travnja 2022., opis oznaka navedenih u pritužbi nije uključivao kriterij stupnja cijepanja. Stoga prijedlog da se odbaci prilagodba od 2 % nije bio opravdan i nije se mogao prihvatiti.

(200)

Tržišni udio uvoza iz svih trećih zemalja utvrđen je na temelju ukupnog uvoza utvrđenog po zemlji i uspoređen s potrošnjom na slobodnom tržištu, prikazanom u tablici 1.

(201)

Uvoz u Uniju iz predmetne zemlje kretao se kako slijedi:

Tablica 2.

Obujam uvoza (u tonama) i tržišni udio

(202)

Obujam dampinškog uvoza iz predmetne zemlje u razmatranom razdoblju povećao se s približno 203 000 tona na približno 228 000 tona, što je ukupno povećanje od 13 %. Količina uvoza povećala se 2019. za 11 %, no nakon toga ostala je stabilna uz približno 230 000 tona. Informacije prikupljene za vrijeme ispitnog postupka upućuju na to da su se neki proizvođači izvoznici suočavali s problemima povezanima s pandemijom bolesti COVID-19, uključujući probleme u lancu opskrbe (naročito vidjeti uvodnu izjavu 266.).

(203)

Unatoč tome, tržišni udio tog uvoza povećao se u svim godinama, sa 17,1 % na 20,3 % u razmatranom razdoblju, što je ukupno povećanje od 3,2 postotna boda, odnosno 19 %.

(204)

Komisija je cijene uvoza utvrdila na temelju podataka Eurostata. Relevantni uvoz utvrđen je s pomoću metodologije objašnjene u uvodnoj izjavi 195. Ti su podaci provjereni u odnosu na podatke proizvođačâ izvoznikâ u uzorku, što je potvrdilo iste trendove.

(205)

Ponderirana prosječna cijena uvoza u Uniju iz predmetne zemlje kretala se kako slijedi:

Tablica 3.

Uvozne cijene (EUR/t)

(206)

Uvozne cijene proizvoda iz Indonezije povećale su se tijekom razmatranog razdoblja s 912 EUR po toni na 1 023 EUR po toni, što je povećanje od 12 %. Cijene su od 2018. do 2020. pale za 12 %, no zatim su od 2020. do razdoblja ispitnog postupka porasle za 27 %. Ta se kretanja trebaju sagledati u kontekstu porasta cijena sirovina u svijetu u tom razdoblju, što je glavni razlog za povećanje troškova. Kako je prikazano u tablici 7., povećanje cijena sirovina bilo je glavni razlog povećanja cijena u Uniji. Slično tome, jedinični troškovi proizvodnje indonezijskih izvoznika također su se povećali tijekom RIP-a u usporedbi s 2020. zbog povećanja cijena njihovih sirovina.

(207)

Komisija je sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrdila uspoređujući:

(208)

Ako je prodaja indonezijskih proizvođača izvoznika u uzorku prvom nezavisnom kupcu na tržištu Unije provedena preko povezanog društva za trgovinu s poslovnim nastanom u Uniji, cijena uvoza utvrđena je na temelju cijene CIF prilagodbom prodajne cijene prvom nezavisnom kupcu. Uzeti su u obzir svi troškovi nastali između uvoza i preprodaje, uključujući troškove prodaje te opće i administrativne troškove povezanog uvoznika i profitna marža kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 143., primjenom članka 2. stavka 9. osnovne uredbe po analogiji.

(209)

Usporedba cijena izvršena je za svaku vrstu proizvoda za transakcije na istoj razini trgovine, nakon potrebnog usklađivanja i odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. Usporedbom je utvrđena ponderirana prosječna marža sniženja cijena veća od 20 %. Stvarni izračunani podaci nisu navedeni u ovom dokumentu radi povjerljivosti (jer se temelje samo na dvama društvima), no otkriveni su predmetnim proizvođačima izvoznicima koji surađuju i iznose od 11 % do 29 %. Sva prodaja proizvođača iz Unije u uzorku izvršena je izravno nezavisnim kupcima, bez povezanih prodajnih subjekata. Jedan proizvođač izvoznik u uzorku isto je tako izravno prodavao nezavisnim kupcima u Uniji, bez sudjelovanja njegovih povezanih prodajnih subjekata iz Unije. Većina prodaje drugog proizvođača izvoznika izvršena je preko povezanog prodajnog subjekta u Uniji. Nijedna zainteresirana strana nije osporavala postojanje znatnog sniženja cijena.

(210)

Komisija je zatim razmotrila druge učinke na cijene, posebice mogući znatan pad cijena. Prodajne cijene i profitabilnost industrije Unije bile su niske već na početku razmatranog razdoblja (vidjeti podatke o profitabilnosti iz tablice 10.). Industrija Unije 2019. bila je prisiljena dodatno smanjiti svoje cijene, što je dovelo do gubitaka. Da nije bilo dampinškog uvoza, koji je dosegao vrhunac 2019. i ostao na povišenim razinama 2020. i tijekom razdoblja ispitnog postupka, industrija Unije vjerojatno bi mogla zadržati svoje cijene barem na razini potrebnoj za prodaju bez gubitaka u 2019. i 2020. Prodajne cijene u Uniji povećale su se 2020. i tijekom razdoblja ispitnog postupka (usporedno s povećanjem troškova proizvodnje), no to je ponovno bilo na razinama koje su dovodile do gubitaka 2020. i tek neznatne profitabilnosti u razdoblju ispitnog postupka. Proizvođači iz Unije neprekidno su gubili tržišni udio od 2019. do RIP-a. Stoga je dampinški uvoz mogao izvršiti znatan cjenovni pritisak na prodaju u Uniji, čime se proizvođače iz Unije spriječilo da povećaju cijene kako bi se prilagodili povećanjima troškova na način koji bi im omogućio razumnu dobit.

(211)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe ispitivanje utjecaja dampinškog uvoza na industriju Unije uključivalo je procjenu svih gospodarskih pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(212)

Za utvrđivanje štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je ocijenila makroekonomske pokazatelje na temelju podataka iz makroupitnika koje je dostavila CUTFA. Podaci su se odnosili na sve proizvođače iz Unije. Komisija je ocijenila mikroekonomske pokazatelje na temelju podataka iz odgovora na upitnik koje su dostavila četiri proizvođača iz Unije u uzorku. Utvrđeno je da su oba skupa podataka reprezentativna za gospodarsko stanje industrije Unije.

(213)

Makroekonomske pokazatelje sastavila je CUTFA na temelju izvješća društva LMC International Ltd. (36), nezavisnog društva koje provodi istraživanja tržišta u poljoprivrednom i agroposlovnom sektoru, uključujući oleokemijske proizvode kao što su masne kiseline („izvještajni podaci”). Izvještajni podaci šireg su opsega od masnih kiselina obuhvaćenih ovim ispitnim postupkom i u velikoj ih mjeri upotrebljava oleokemijska industrija. Kako bi se omogućilo razlikovanje istovjetnog proizvoda od drugih proizvoda, CUTFA je upotrijebila dodatne informacije o količinama korištenih sirovina, oslanjajući se na činjenicu da se istovjetni proizvod proizvodi samo iz određenih sirovina, kao što su palmino ulje, ulje palminih koštica ili loj. Za proizvode koji nisu obuhvaćeni ispitnim postupkom koriste se druge sirovine, kao što su repičino ili sojino ulje. Zahvaljujući toj metodologiji, bilo je moguće utvrditi količinu proizvodnje i prodaje i za proizvod iz ispitnog postupka i za druge proizvode. Izvještajni podaci bili su dostupni za razdoblje od 2018. do 2020. Podaci za razdoblje ispitnog postupka procijenjeni su pro rata, na temelju kretanja proizvodnje i prodaje društava koja su svoje podatke izravno stavila na raspolaganje CUTFA-i. Upotrebom istih podataka društava utvrđeni su i podaci za druge pokazatelje navedene u nastavku. CUTFA-ini izračuni provjereni su, a makropodaci su provjereni u odnosu na podatke koje je prikupila Komisija od proizvođača iz Unije u uzorku, koji čine 61 % ukupne proizvodnje u Uniji.

(214)

Wilmar je upitao zašto su makropodaci koje je dostavila CUTFA bili manjeg obujma od izvještajnih podataka, koji su bili u velikoj mjeri dostupni oleokemijskoj industriji.

(215)

Razlog tomu bile su nužne prilagodbe, opisane u uvodnoj izjavi 213., koje je CUTFA primijenila kako bi se proizvodi isključili iz opsega proizvoda.

(216)

Makroekonomski su pokazatelji sljedeći: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, zaposlenost, produktivnost, visina dampinške marže i oporavak od prethodnog dampinga.

(217)

Četiri proizvođača u uzorku bila su izvor podataka o mikroekonomskim pokazateljima.

(218)

Mikroekonomski su pokazatelji sljedeći: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak proizvodnje, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(219)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 4.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(220)

Radi učinkovitosti proizvodnja proizvoda iz ispitnog postupka u Uniji planira se na 24 sata dnevno, osim u razdobljima uobičajenog održavanja. Međutim, u nekim slučajevima i u određenoj mjeri ispitni postupak pokazao je da se u istim proizvodnim pogonima mogu proizvoditi drugi proizvodi. Proizvodnja se temelji na narudžbama. U tablici 4. navedeni su neiskorišteni kapaciteti od približno 20 % svake godine.

(221)

Tijekom razmatranog razdoblja obujam proizvodnje industrije Unije smanjio se za 7 %. Detaljna analiza pokazuje da je do tog pada proizvodnje došlo poglavito 2020.

(222)

Proizvodni kapacitet Unije izračunan je na temelju ostvarive najveće proizvodnje u dugoročnom razdoblju, uzimajući u obzir održavanje. Tijekom razmatranog razdoblja proizvodni kapacitet u Uniji smanjio se za 4 %. To smanjenje odražava preraspodjelu kapaciteta na ostale proizvode zbog manje narudžbi masnih kiselina. No industrija Unije nije mogla u potpunosti nadomjestiti proizvodnju masnih kiselina drugim proizvodima.

(223)

Unatoč smanjenju proizvodnog kapaciteta od 4 %, tijekom razmatranog razdoblja iskorištenost kapaciteta Unije smanjila se za 3 %.

(224)

Obujam prodaje industrije Unije i tržišni udio u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 5.

Obujam prodaje i tržišni udio

(225)

U razmatranom razdoblju trend prodaje industrije Unije (uključujući ograničenu upotrebu) bio je sličan proizvodnji. To je zato što se proizvodnja u toj industriji temelji na prodajnim narudžbama. Skladišni prostor obično je ograničen, a zalihama gotove robe s vremenom može pasti kvaliteta ili se može dogoditi da više ne zadovoljavaju specifikacije. Stoga se obično drži vrlo mala količina zaliha.

(226)

Tijekom razmatranog razdoblja ukupni obujam prodaje u Uniji industrije Unije smanjio se za 9 %.

(227)

Obujam prodaje Unije na slobodnom tržištu smanjio se tijekom razmatranog razdoblja za 10 %. Obujam prodaje u Uniji od 2018. do 2019. bio je stabilan. Međutim, od 2019. do razdoblja ispitnog postupka taj se obujam smanjio za 10 %.

(228)

U razmatranom razdoblju ograničeno tržište industrije Unije (izraženo kao postotak njegove ukupne prodaje u Uniji, uključujući ograničenu upotrebu) bilo je na približno 10–11 %.

(229)

Tržišni udio prodaje Unije na slobodnom tržištu smanjio se tijekom razmatranog razdoblja sa 72,1 % na 68,3 %, što je pad od 3,9 postotnih bodova ili 5 %.

(230)

Imajući na umu da je industrija Unije u razmatranom razdoblju izgubila 5 % svojeg tržišnog udjela i da se njezina prodaja na slobodnom tržištu smanjila za 10 %, jasno je da nije bilo nikakvog rasta, već da je to bilo razdoblje smanjenja i u apsolutnom smislu i u odnosu na potrošnju na slobodnom tržištu.

(231)

Zaposlenost i produktivnost u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 6.

Zaposlenost i produktivnost

(232)

U razmatranom razdoblju zaposlenost u industriji Unije smanjila se za 5 % na osnovi ekvivalenta punog radnog vremena (EPRV).

(233)

Produktivnost u tonama po zaposleniku smanjila se 2020., ali je općenito ostala uglavnom stabilna tijekom razmatranog razdoblja.

(234)

Sve su dampinške marže bile znatno iznad razine de minimis. Utjecaj visine stvarnih dampinških marži na industriju Unije smatrao se znatnim s obzirom na obujam i cijene uvoza iz predmetne zemlje.

(235)

Ovo je prvi antidampinški ispitni postupak povezan s masnim kiselinama. Stoga nisu bili raspoloživi podaci za procjenu učinaka mogućeg prethodnog dampinga.

(236)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima u Uniji u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 7.

Prodajne cijene i jedinični trošak proizvodnje u Uniji

(237)

Prodaja nepovezanim kupcima na tržištu Unije uključivala je i nezavisne trgovce i krajnje korisnike u velikom broju korisničkih sektora. Cijene za obje vrste kupaca i za razne sektore određene su na isti način i na sličnoj razini.

(238)

Prodajne cijene na tržištu Unije prema nepovezanima stranama (na slobodnom tržištu) povećale su se tijekom razmatranog razdoblja s 879 na 1 101 EUR po toni, što je povećanje od 25 %. Te su prodajne cijene 2019. pale za 12 %, no povećale su se za 12 % 2020. i za 28 % u razdoblju ispitnog postupka.

(239)

Takav naizgled pozitivan trend trebalo bi razmatrati u kontekstu znatnih povećanja troškova sirovina. Tijekom razdoblja ispitnog postupka ti su troškovi činili više od 70 % ukupnog jediničnog troška proizvodnje. Jedinični trošak proizvodnje povećao se tijekom razmatranog razdoblja za 23 %, odnosno po stopi sličnoj povećanju prosječnih prodajnih cijena na slobodnom tržištu Unije.

(240)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 8.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(241)

Prosječan trošak rada po zaposleniku u razmatranom se razdoblju povećao za 8 %. O promjenama plaća pregovaralo se sa sindikatima, a druge troškove povezane sa zaposlenicima odredile su nacionalne uprave.

(242)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 9.

Zalihe

(243)

Zalihe proizvođača iz Unije u uzorku smanjile su se u razmatranom razdoblju za 23 %. Međutim, završne zalihe kao postotak proizvodnje bile su niske tijekom cijelog tog razdoblja. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 225., to je zato što se proizvodnja u industriji masnih kiselina općenito temelji na narudžbama pa se drži tek mala količina zaliha jer im se može pogoršati kvaliteta ili im se mogu promijeniti specifikacije. Taj je pokazatelj stoga manje važan u cjelokupnoj analizi štete.

(244)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 10.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(245)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje. Profitabilnost proizvođača u uzorku ostala je niska, odnosno manja od 3 % u cijelom razmatranom razdoblju, a čak se i smanjila s 1,9 % 2018. na – 2,1 % 2020. U razdoblju ispitnog postupka profitabilnost se povećala na 2,5 %, iako je ostala na niskim razinama. Do blagog povećanja u razdoblju ispitnog postupka došlo je jer su kupci na tržištu Unije bili spremniji prihvatiti povećanja cijena od proizvođača iz Unije s obzirom na to da su se proizvođači izvoznici suočavali s krizom u lancu opskrbe u kontekstu pandemije bolesti COVID-19.

(246)

Kretanje profitabilnosti, kada se promatra zajedno s prodajnim cijenama i troškovima proizvodnje iz tablice 7. i niskim cijenama indonezijskog uvoza, dokazuje znatno sprečavanje rasta cijena. Industrija Unije nije mogla podići cijene da u dovoljnoj mjeri odražavaju povećanja troškova kako bi prodavala po razumno profitabilnim cijenama. To je značilo da je profitabilnost industrije Unije u razmatranom razdoblju ostala niska, a indonezijski dampinški uvoz već je započeo veliki prodor (tržišni udio od 17,1 %) te je uspio povećati svoj obujam za 22 % i ostvariti tržišni udio od 20,3 %, kako je prikazano u tablici 2. Osim toga, unatoč znatnim povećanjima cijena sirovina, prosječna cijena takvog uvoza povećala se tek za 12 %, kako je prikazano u tablici 3. U istom su se razdoblju cijene industrije Unije morale povećati za 25 % samo kako bi se nadoknadili troškovi. Kako je već zaključeno u uvodnoj izjavi 210., uvoz iz Indonezije vršio je kontinuirani pritisak u smjeru smanjenja (i u smislu konstantno velikog obujma i u smislu niskih cijena) već od samog početka razmatranog razdoblja. Indonezijske cijene doista su bile stalno niže od cijena industrije Unije od 2019., a možda i prije (vidjeti uvodnu izjavu 302.). To je dovelo do smanjenih i nedovoljnih razina dobiti u čitavom razmatranom razdoblju, a posebice tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(247)

Wilmar je iznio primjedbe na izostanak sprečavanja rasta cijena, no njegov se zaključak temeljio na indeksiranim trendovima, umjesto na stvarnoj razini profitabilnosti proizvođača iz Unije.

(248)

Komisija je smatrala da zaključci društva Wilmar nisu točni jer nisu uzeli u obzir prodor dampinškog uvoza tijekom čitavog razmatranog razdoblja i posljedične niske razine profitabilnosti industrije Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(249)

Grupa Musim Mas dostavila je godišnja izvješća dvaju proizvođača iz Unije i tvrdila da informacije u njima, posebice pokazatelji profitabilnosti tijekom razdoblja ispitnog postupka, upućuju na to da ta društva nisu pretrpjela štetu.

(250)

U tom pogledu Komisija napominje da je opseg tih izvješća znatno širi od poslovanja tih dvaju proizvođača iz Unije povezanog s proizvodom iz ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(251)

Neto novčani tok održava sposobnost proizvođača iz Unije da samostalno financiraju svoje aktivnosti. Trend neto novčanog toka kretao se na sličan način kao i povrat prometa – bio je silazan 2019. i 2020., a u razdoblju ispitnog postupka zabilježeno je blago povećanje. Ukupno gledano, za novčani tok zabilježen je negativan trend tijekom razmatranog razdoblja, u kojem se smanjio za 16 %.

(252)

Povrat ulaganja je dobit izražena kao postotak neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. Trend povrata ulaganja isto se kretao slično kao i povrat prometa – bio je silazan 2019. i 2020., a u razdoblju ispitnog postupka zabilježeno je blago povećanje.

(253)

U razmatranom su razdoblju proizvođači iz Unije u uzorku nastavili ulagati kao što pokazuju prethodno navedeni podaci o ulaganjima. Ulaganja su iznosila od 7 do 12 milijuna EUR godišnje i uglavnom su bila usmjerena na poboljšanje učinkovitosti i održavanje postojećih pogona. Industrija Unije ima raznoliku bazu kupaca, a njihovi se zahtjevi neprekidno mijenjaju. Industrija Unije mora ostati fleksibilna kako bi mogla proizvoditi raspon i količinu proizvoda koje može ponuditi na tržištu. Takva su ulaganja ugrožena zbog sve manje sposobnosti prikupljanja kapitala.

(254)

Ispitni postupak pokazao je i da u razmatranom razdoblju druga ulaganja za povećanje kapaciteta nisu provedena kako je planirano. Iako su ta ulaganja neophodna kako bi se osigurala trajnost industrije, sva društva u uzorku, uključujući ona koja su dio većih grupa, morala su u tom razdoblju odgoditi ulaganja. Nedovoljna razina povrata ulaganja dovodi u pitanje i buduću sposobnost prikupljanja kapitala industrije Unije, a time i njezinu opstojnost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.

(255)

U razmatranom razdoblju zabilježeno je blago poboljšanje kretanja zaliha i ograničene upotrebe. Povećanje ograničene potrošnje bilo je ograničeno na 2 % i smanjile su se razine zaliha. Ispitni postupak pokazao je da dampinški uvoz ne utječe izravno na ograničenu upotrebu i da su zalihe manje relevantne za industriju masnih kiselina, koja posluje uglavnom na temelju narudžbi. To znači da ti čimbenici nisu ključni u analizi štete.

(256)

U razmatranom razdoblju za neke druge pokazatelje, kao što su prodajne cijene, profitabilnost, povrat ulaganja i ulaganja, zabilježen je naizgled pozitivan trend. Međutim, ispitni postupak pokazao je da je pozitivno kretanje prodajnih cijena bilo povezano s kretanjem cijena sirovina, koje su se znatno povećale u tom razdoblju. Isto tako, blaga poboljšanja u profitabilnosti i povratu ulaganja nisu promijenila činjenicu da su u razmatranom razdoblju rezultati ostali na razini koja nije bila dovoljna da se osigura održivost industrije Unije u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju (vidjeti i uvodne izjave 266.–269.).

(257)

Naime, kad se sagleda zajedno s trendovima u prodajnim cijenama i troškovima proizvodnje, niska profitabilnost jasno upućuje na sprečavanje rasta cijena. Konkretno, u čitavom razmatranom razdoblju, kada su razine dampinškog uvoza bile povećane, a cijene niske, industrija Unije nije mogla povećati cijene na razinu koja bi joj omogućila pokrivanje troškova i ostvarenje ciljne profitne marže (6 %).

(258)

Unatoč tome što su ulaganja zadržana što višima kako bi se održala učinkovitost, očito je da industrija Unije nije ostvarivala dovoljnu dobit kako bi se potaknula ulaganja za razvoj poslovanja tijekom razmatranog razdoblja, a posebice u razdoblju ispitnog postupka. Do pogoršanja gospodarskog stanja industrije Unije došlo je na tržištu s relativno stabilnom potrošnjom (smanjenje potrošnje 2020. i tijekom razdoblja ispitnog postupka bilo je uglavnom privremeno zbog utjecaja pandemije bolesti COVID-19). Tržišni udio industrije Unije smanjio se za 5 % u razmatranom razdoblju, sa 72,1 % 2018. na 68,3 % u razdoblju ispitnog postupka.

(259)

Iako se u ovom ispitnom postupku šteta odražava uglavnom u pokazateljima cijena i rezultata, kao što su profitabilnost i sposobnost prikupljanja kapitala, za industriju Unije zabilježen je pad i u ispitanim pokazateljima obujma. U razmatranom razdoblju došlo je do pada proizvodnje, kapaciteta, iskorištenosti kapaciteta, obujma prodaje i tržišnog udjela na tržištu Unije. Nadalje, pad je zabilježen i u području zaposlenosti i produktivnosti, a bio je povezan s manjim razinama obujma proizvodnje i prodaje.

(260)

Nakon konačne objave vlada Indonezije iznijela je primjedbe o određenim pokazateljima štete i zaključila je da u razmatranom razdoblju industrija Unije nije pretrpjela štetu. To se mišljenje temelji na sljedećem: 1. u tablici 4. vidljivo je povećanje proizvodnje i kapaciteta od 2020. do razdoblja ispitnog postupka, 2. u tablici 5. vidljivo je povećanje tržišnog udjela, uključujući ograničenu upotrebu, od 2020. do razdoblja ispitnog postupka, 3. u tablici 7. vidljivo je povećanje prodajne cijene u razmatranom razdoblju, nakon čega je uslijedio rast dobiti od – 2,1 % u 2020. na 2,5 % u RIP-u, 4. u tablici 9. vidljiv je pad zaliha u razmatranom razdoblju, i 5. u tablici 10. vidljivo je povećanje profitabilnosti, novčanog toka i povrata ulaganja od 2020. do razdoblja ispitnog postupka. Vlada Indonezije tvrdila je usto da je Komisija proizvoljno upotrijebila ciljnu dobit od 6 % bez ikakve osnove i da je povećanje dobiti industrije Unije s –2,1 % u 2020. na 2,5 % u razdoblju ispitnog postupka bilo znatno, dosad nezabilježeno i da je ostvareno tijekom pandemije bolesti COVID-19. Društvo Wilmar tvrdilo je da Komisija nije točno analizirala tablicu 10. te da se profitabilnost povećala u razmatranom razdoblju, a u razdoblju ispitnog postupka bila je visoka.

(261)

Komisija se nije složila s tvrdnjom da relevantni podaci nisu ukazivali na materijalnu štetu. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 202., dok se tijekom razmatranog razdoblja potrošnja smanjila za 5 %, obujam uvoza iz Indonezije povećao se za 13 %. Indonezijski uvoz uspio je povećati i svoj tržišni udio u takvom kontekstu. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 192., potrošnja u Uniji općenito je stabilna (37) i očekuje se njezin oporavak nakon privremenog smanjenja 2020. i tijekom RIP-a zbog čimbenika povezanih s pandemijom bolesti COVID-19 (38).

(262)

Slično tome, kad je riječ o tržišnom udjelu industrije Unije, tržišni udio koji uključuje ograničenu upotrebu doista se povećao sa 70,6 % na 70,8 %. Međutim, tržišni udio prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu, koji je relevantan pokazatelj, smanjio se sa 68,4 % u 2020. na 68,3 % u razdoblju ispitnog postupka. Tijekom cijelog razmatranog razdoblja tržišni udio prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu stalno se smanjivao sa 72,1 % u 2018. na 70,8 % u 2019., na 68,4 % u 2020. i na 68,3 % tijekom RIP-a. Suprotno tome, tržišni udio indonezijskog uvoza istodobno se stalno povećavao sa 17,1 % u 2018. na 19,0 % u 2019., na 20 % u 2020. i na 20,3 % u razdoblju ispitnog postupka.

(263)

Jednako tako, tvrdnja o povećanju prosječne prodajne cijene mora se sagledati u kontekstu znatnog povećanja troškova sirovina, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 256. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 243., završne zalihe kao postotak proizvodnje u razmatranom razdoblju bile su uglavnom stabilne, a proizvodnja u industriji temeljila se na narudžbama, stoga se držala tek mala količina zaliha.

(264)

Tvrdnja o pokazateljima uspješnosti u tablici 10. zanemaruje cijeli kontekst. Na primjer, razina novčanog toka u razmatranom razdoblju stalno se smanjivala od 2018. do 2020., a u 2020. je postala negativna. U razdoblju ispitnog postupka novčani tok povećao se i postao pozitivan jer je industrija Unije uspjela povećati svoju dobit, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 251. i 266. Međutim, novčani tok tijekom RIP-a i dalje je bio znatno niži od razina novčanog toka 2018. Novčani tok ukupno se smanjio za 16 %.

(265)

Kad je riječ o razini ciljne dobiti, Komisija je smatrala da je primjereno upotrijebiti 6 % kao minimalnu dobit. U članku 7. stavku 2.c osnovne uredbe 6 % je navedeno kao minimalna razina profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja za izračun marže štete. Ta je razina utvrđena na temelju podataka o dugoročnoj profitabilnosti utvrđenih za industrije u Uniji. Nije iznesen nijedan dokaz da je takva razina očito neprikladna za predmetnu industriju (vidjeti uvodnu izjavu 268.). Stoga bi se navedena tvrdnja mogla odbaciti na temelju toga.

(266)

Međutim, Komisija je napomenula da je dobit industrije Unije bila nešto iznad praga isplativosti samo 2018. (1,9 %) i u razdoblju ispitnog postupka (2,5 %), dok je 2019. i 2020. bila negativna (–0,5 %, odnosno –2,1 %). Nadalje, pozitivna razina postignuta tijekom 2021., koja obuhvaća devet mjeseci razdoblja ispitnog postupka, mora se promatrati u kontekstu znatnih poremećaja u lancu opskrbe na tržištu koji su posljedica pandemije bolesti COVID-19 i koji su ozbiljno utjecali na indonezijski izvoz u Uniju. Opskrba Unije masnim kiselinama bila je otežana zbog kašnjenja plovila iz Azije uzrokovanih nestašicom teretnih brodova, tankera i radnika zbog pandemije bolesti COVID-19, što je sve dovelo do ekstremnih povećanja troškova prijevoza tereta (39). Ti su privremeni poremećaji utjecali na cijene u industriji na globalnoj razini, kao i na uvoz iz Indonezije, koji se od 2020. do RIP-a smanjio u apsolutnom smislu. Industrija Unije objasnila je da je zbog toga mogla iskoristiti te specifične privremene poremećaje na tržištu tako što je povećala cijene na profitabilne razine na tržištu Unije bez većih žrtvovanja svojeg tržišnog udjela. Općenito, profitabilnost industrije Unije kretala se oko točke isplativosti tijekom cijelog razmatranog razdoblja, obujam uvoza iz Indonezije bio je znatan i njegov se tržišni udio znatno povećao sa 17,1 % i 20,3 % unatoč blagom smanjenju potrošnje. Svi čimbenici jasno pokazuju da je na profitabilnost industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja negativno utjecao dampinški indonezijski uvoz, a da je vrhunac profitabilnosti od 2,5 % tijekom RIP-a dosegnut u kontekstu problema s opskrbom indonezijskih izvoznika, uglavnom zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19.

(267)

Profitabilnost u tablici 10. izračunava se na temelju troškova prodane robe, tj. masnih kiselina koje industrija Unije proizvodi i prodaje na tržištu Unije nepovezanim kupcima. Iako industrija Unije općenito proizvodi na temelju narudžbi, i dalje postoje male zalihe, kako je navedeno u tablici 9. Stoga u industriji s malim zalihama postoji mala razlika između jediničnog troška proizvodnje i jediničnog troška prodane robe. Iz toga slijedi da je, iako je 2019. i 2020. prosječna jedinična prodajna cijena industrije Unije bila viša ili jednaka prosječnom jediničnom trošku proizvodnje, industrija Unije zabilježila gubitke kako je navedeno u tablici 10.

(268)

Kad je riječ o standardnoj razini dobiti za masne kiseline u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, indonezijska vlada nije objasnila zašto je razina dobiti od 2,5 % koju je industrija ostvarila tijekom RIP-a navodno dovoljna. Osim toga, indonezijska vlada nije navela koju bi razinu dobiti umjesto toga trebalo upotrijebiti kada kritizira propisani prag od 6 % koji je upotrijebila Komisija, a nije objasnila ni navodni utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na razinu profitabilnosti. Komisija je napomenula da nema drugih dokaza u dokumentaciji o prošloj razini profitabilnosti industrije masnih kiselina kada nema dampinškog uvoza iz Indonezije kojima bi se potkrijepila tvrdnja indonezijske vlade da je profitabilnost od 2,5 % bila dostatna ili osporio odabir upotrijebljene razine dobiti od 6 %. S druge strane, nalazi Komisije potkrijepljeni su javno dostupnim informacijama i informacijama u otvorenoj dokumentaciji. Komisija je napomenula da prema izvješću koje je pripremilo Europsko vijeće kemijske industrije („CEFIC”) o, među ostalim, profitabilnosti šire europske kemijske industrije za 2020. bruto poslovni višak (40) izražen kao postotak prometa u kemijskoj industriji iznosi oko 11 %. Nadalje, na temelju statističkih podataka koje je prikupio CSIMarket (41), marže prije oporezivanja kemijske industrije u 2021. iznosile su oko 13 %. Osim toga, grupa Greven u svojim je primjedbama na konačnu objavu navela da su marže EBIT-a (prihodi prije kamata i poreza) kemijske industrije u Europi 2020. iznosile oko 7 % (za više detalja vidjeti uvodnu izjavu 294.). Stoga je Komisija na temelju dostupnih dokaza smatrala da industrija Unije nije postigla razinu profitabilnosti u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima tržišnog natjecanja tijekom cijelog razmatranog razdoblja.

(269)

Još važnije, Komisija je napomenula da su, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 253. i 254., ulaganja industrije Unije bila ograničena tijekom razmatranog razdoblja te su bila usmjerena na povećanje učinkovitosti i održavanje neometanog rada postojećih postrojenja. Industrija Unije zbog negativne ili niske razine profitabilnosti tijekom razmatranog razdoblja nije mogla poduzeti potrebna ulaganja u inovacije i postići potrebna povećanja učinkovitosti i produktivnosti da bi bila konkurentna na tržištu. Industrija Unije ima raznoliku bazu kupaca, a njihovi se zahtjevi neprekidno mijenjaju. Tijekom razmatranog razdoblja troškovi amortizacije činili su samo oko 2 % troškova proizvodnje. Povećanje troškova amortizacije nakon ulaganja na 4 % troškova proizvodnje dovelo bi do sloma industrije Unije čak i u scenariju u kojem može zadržati više cijene iz razdoblja ispitnog postupka, što je malo vjerojatno s obzirom na razloge zbog kojih su se te cijene povećale tijekom RIP-a. Stoga razina dobiti koju je industrija ostvarila tijekom razmatranog razdoblja nije dovoljna za provedbu razine ulaganja potrebne u tom sektoru. Svi ti elementi bili su izravno u suprotnosti s nepotkrijepljenim tvrdnjama indonezijske vlade o potrebnoj razini profitabilnosti industrije Unije.

(270)

Konačno, Komisija je napomenula da je njezina analiza bila cjelovita i sveobuhvatna jer je obuhvaćala sve četiri godine i sve pokazatelje štete koji su obvezni na temelju članka 3. stavka 5. osnovne uredbe. Isto tako, Komisija je u analizi koristila sve podatke, neovisno o tome jesu li kretanja bila pozitivna ili negativna. Time je dokazala da je njezin zaključak o materijalnoj šteti bio pravno i gospodarski opravdan. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(271)

Vlada Indonezije tvrdila je i da se nalaz o postojanju štete kosi s dopisom društva KLK od 19. kolovoza 2022., u kojem se iznose primjedbe o tržišnom natjecanju između društva KLK i indonezijskih proizvođača izvoznika te o profitabilnosti društva KLK.

(272)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer je dopis poslao samo jedan proizvođač iz Unije i u njemu se ne provodi potpuna procjena štete. Stoga takva izjava ne može imati prednost pred Komisijinim zaključcima o materijalnoj šteti.

(273)

Vlada Indonezije tvrdila je i da, iako su masne kiseline koje se koriste za proizvodnju biodizela isključene iz opsega proizvoda, Komisija nije na odgovarajući način prilagodila statističke podatke o uvozu.

(274)

Komisija je odbacila tu tvrdnju i potvrdila da statistički podaci o uvozu ne uključuju uvezene količine masnih kiselina proizvedenih od otpada koje se koriste za proizvodnju biodizela.

(275)

Wilmar je tvrdio da kretanja proizvodnje i iskorištenosti kapaciteta prikazana u tablici 4. nisu bila štetna.

(276)

Komisija je navela da je u razmatranom razdoblju proizvodnja pala za 7 %, a iskorištenost kapaciteta za 3 %, kako je navedeno u tablici 4. Wilmar te trendove nije ocijenio u njihovu odgovarajućem kontekstu. Na tržištu s 5 % manjom potrošnjom u razmatranom razdoblju uvoz iz Indonezije povećao se za 13 %, a njegov tržišni udio povećao se sa 17,1 % u 2018. na 20,3 % u razdoblju ispitnog postupka. Stoga je Komisija odbacila tvrdnje povezane s proizvodnjom i iskorištenosti kapaciteta.

(277)

Društvo Wilmar tvrdilo je da Komisija nije bila u pravu kad je izjavila da su razine zaliha prikazane u tablici 9. manje važne u analizi štete i tvrdilo je da su manje zalihe znak povećane prodaje.

(278)

Komisija je navela da je obujam prodaje padao tijekom čitavog razdoblja analize, kako je prikazano u tablici 5. Isto tako, imajući na umu niske razine završnih zaliha, koje su bile niže od 4,5 % obujma proizvodnje u čitavom tom razdoblju, Komisija je ostala pri svojim stajalištima o pitanjima zaliha u ukupnoj analizi štete.

(279)

Wilmar je tvrdio da kretanja ulaganja i povrata ulaganja prikazana u tablici 10. nisu bila štetna.

(280)

Kad je riječ o ulaganjima, ta je tvrdnja razmotrena u uvodnoj izjavi 269. Povrat ulaganja vrijednost je ukupne dobiti proizvoda iz ispitnog postupka podijeljena s vrijednošću ukupnih trajnih sredstava upotrijebljenih za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka. Tijekom razmatranog razdoblja vrijednost ukupnih trajnih sredstava bila je prilično stabilna. Stoga trend povrata ulaganja slijedi trend profitabilnosti. Iz toga proizlazi da se od 2018. do 2020. povrat ulaganja smanjio. U razdoblju ispitnog postupka povrat ulaganja povećao se jer se profitabilnost industrije Unije povećala u usporedbi s prethodnim godinama. Međutim, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 266., povećanje profitabilnosti u razdoblju ispitnog postupka bilo je samo privremeno. Komisija je stoga ostala pri svojem zaključku da razine ulaganja nisu bile dostatne za budući opstanak industrije Unije (vidjeti uvodne izjave 253., 254. i 269.) te je zbog toga ta tvrdnja odbačena.

(281)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Musim Mas tvrdila je da u razdoblju ispitnog postupka industrija Unije nije pretrpjela štetu. Naime, ta je grupa zatražila od Komisije da usmjeri analizu štete na razdoblje ispitnog postupka tvrdeći da je te godine bilo pozitivnih kretanja u proizvodnji, proizvodnom kapacitetu, tržišnom udjelu, prosječnim cijenama, povratu ulaganja, novčanom toku, profitabilnosti i zalihama. Grupa Musim Mas osobito je istaknula da je profitabilnost dosegnula vrhunac u razdoblju ispitnog postupka (2,5 %).

(282)

Komisija mora provesti procjenu štete za cijelo razmatrano razdoblje, a ne samo za razdoblje ispitnog postupka. Metodologija koju je predložila grupa Musim Mas, kao i prethodno navedena procjena vlade Indonezije i društva Wilmar, ne bi predstavljala cjelovitu i točnu analizu stanja štete industrije Unije kako se zahtijeva člankom 3. osnovne uredbe. Malo povećanje obujma proizvodnje (1,2 %) i proizvodnih kapaciteta (1,9 %) te smanjenje zaliha posljedica su privremenog povećanja profitabilnosti, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 266. Novčani tok i povrat ulaganja slijedili su kretanje profitabilnosti. Tržišni udio industrije Unije na slobodnom tržištu smanjio se tijekom RIP-a u usporedbi s 2020. sa 68,4 % na 68,3 %. Prodajna cijena industrije Unije povećala se u skladu s povećanim jediničnim troškovima proizvodnje zbog povećanja cijena sirovina, što su omogućili privremeni poremećaji u opskrbi i učinci pandemije bolesti COVID-19, posebno tijekom RIP-a. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(283)

Grupa Musim Mas isto je tako dovela u pitanje izračune sniženja cijena (koje je greškom nazvala „sniženjem ciljnih cijena”) indonezijskog uvoza, uz argument da dokument o objavi u vezi s prosječnim jediničnim vrijednostima u tablicama 3. i 7. ukazuje na mnogo manji učinak na cijene industrije Unije, točnije s povećanja cijena od 4 % u 2018. do blagog sniženja cijena od 7 % u razdoblju ispitnog postupka.

(284)

Taj je proizvođač izvoznik zaključak o sniženju cijena donio na temelju izravne usporedbe prosječne uvozne cijene indonezijskih proizvođača za Uniju s prosječnom cijenom industrije Unije, pri čemu je zanemario da svi izvoznici i svi proizvođači u Uniji imaju asortimane proizvoda koji se mogu znatno razlikovati. Kako bi se postigle pouzdanije marže sniženja cijena, cijene bi trebalo usporediti za usporedive vrste proizvoda na razini proizvođača izvoznika, ako je skup podataka dostupan. Taj izvoznik tvrdi da je u razdoblju ispitnog postupka sniženje cijena u prosjeku iznosilo 7 %, dok je usporedba na razini vrste proizvoda pokazala maržu sniženja cijena višu od 20 %. Primjedbe izvoznika o maržama sniženja cijena odbacuju se.

(285)

U svojim primjedbama nakon konačne objave CUTFA se složila s Komisijinim zaključcima o šteti i istaknula je da analiza prodajnih cijena, sniženja cijena, sniženja ciljnih cijena, sprečavanja rasta cijena, jediničnih troškova i pokazatelja uspješnosti kao što je povrat prometa pokazuje da je industrija Unije u predmetnom razdoblju pretrpjela štetu. Uputila je i na Komisijinu analizu pokazateljâ obujma, kao što su proizvodnja, kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje i tržišni udio, koja je pokazala da je industrija Unije pretrpjela štetu i u pogledu pokazatelja obujma. Nadalje, CUTFA je potvrdila da blago poboljšanje profitabilnosti u razdoblju ispitnog postupka nije dovelo do održivog i konkurentnog stanja industrije na tržištu Unije.

(286)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(287)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 6. osnovne uredbe ispitala je li zbog dampinškog uvoza iz predmetne zemlje industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu. Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 7. osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su istodobno mogli uzrokovati štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se dampinškom uvozu ne pripisuje druga moguća šteta prouzročena čimbenicima koji nisu dampinški uvoz iz predmetne zemlje. Ti su čimbenici sljedeći: uvoz iz drugih izvora osim Indonezije, izvozni rezultati industrije Unije, kretanja ograničene upotrebe, kretanja potrošnje, problemi sa sirovinama i navodni nedostaci industrije Unije.

(288)

Kako je prikazano u tablici 2., obujam dampinškog uvoza iz Indonezije povećao se s približno 203 000 tona u 2018. na približno 228 000 tona u razdoblju ispitnog postupka, što je povećanje od 13 %. Kad je riječ o tržišnom udjelu, on se tijekom istog razdoblja povećao sa 17,1 % na 20,3 %, što je povećanje od 19 %. To se vremenski podudaralo s 10-postotnim smanjenjem prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu i smanjenjem tržišnog udjela sa 72,1 % na 68,3 %, što je pad od 5 %. U tom je razdoblju prodaja na manjem ograničenom tržištu bila stabilna. Ispitni postupak pokazao je da se dampinški uvoz postupno povećavao iz godine u godinu u smislu obujma i tržišnog udjela. U apsolutnom smislu povećanje obujma uvoza 2019. nije se nastavilo istom stopom 2020. i u razdoblju ispitnog postupka zbog problema povezanih s pandemijom bolesti COVID-19. Međutim, unatoč smanjenju potrošnje za 5 % u razmatranom razdoblju očigledno je da se stanje na tržištu poboljšalo uglavnom za uvoz iz Indonezije, unatoč tome što su se izvoznici suočavali s poteškoćama u opskrbi, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 202.

(289)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 210., uvoz iz Indonezije doveo je do pada cijena industrije Unije već na početku razmatranog razdoblja. Štoviše, u kontekstu znatnih fluktuacija cijena sirovina u svijetu, proizvođači iz Unije nisu mogli prilagoditi svoje cijene tako da bi mogli ostvariti razumne razine dobiti ili čak i dalje biti profitabilni.

(290)

Prodor indonezijskog uvoza u razmatranom razdoblju bio je moguć jer je proizvod iz ispitnog postupka roba, što znači da cijena uvijek ima veliku ulogu u odlukama kupaca. Vremenska podudarnost između pogoršanja gospodarskog stanja industrije Unije i znatne prisutnosti dampinškog uvoza iz Indonezije, što je dovelo do sniženja cijena industrije Unije i sprečavanja rasta razina cijena na tržištu EU-a, potvrđuje uzročno-posljedičnu vezu između tih dvaju elemenata.

(291)

Konačno, kako je prethodno objašnjeno, problemi s opskrbom za proizvođače izvoznike privremeno su smanjili pritisak na industriju Unije u razdoblju ispitnog postupka. To je omogućilo industriji Unije da poveća cijene na razinu na kojoj je ostvareno nešto dobiti, ali nedovoljno da bi joj omogućilo postizanje razumne razine dobiti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja.

(292)

Nadalje, Komisija je utvrdila da se od 2018. do 2020., kad se potrošnja na slobodnom tržištu smanjila za 3 %, indonezijski uvoz povećao za 14 %, a cijene su se smanjile za 12 %. U istom je razdoblju zabilježen pad obujma prodaje industrije Unije za 8 % i smanjenje njezinih cijena za 2 %. To je dovelo do financijskih gubitaka, što je utjecalo i na financijsko stanje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka, u kojem je nastavljen pritisak dampinškog uvoza.

(293)

U primjedbama nakon konačne objave CUTFA se složila s Komisijinom analizom uzročnosti s obzirom na prethodno utvrđene pokazatelje štete i usporedbe cijena te obujam, tržišni udio i cijene uvoza iz Indonezije. CUTFA je istaknula da je cjenovni pritisak koji je vršio uvoz iz Indonezije spriječio odgovarajuća povećanja cijena potrebna zbog povećanja cijena sirovina. Osim toga, spomenula je da je povećanje uvoza iz Indonezije doprinijelo pretrpljenoj šteti.

(294)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Greven tvrdila je da je profitabilnost industrije Unije u razmatranom razdoblju slijedila opći trend europske kemijske industrije. Kako bi potkrijepila taj argument, grupa Greven dostavila je grafikon s maržama EBIT-a (dobit prije kamata i poreza) europske kemijske industrije, na kojem je vidljivo smanjenje od 33,9 % ili 3,4 postotna boda, s 10,4 % u 2018. na 7,0 % u 2020. Na temelju tih informacija grupa Greven zaključila je da se pad profitabilnosti industrije Unije mora smatrati prosjekom za europsku kemijsku industriju te da stoga nije relevantan i može se pripisati drugim čimbenicima, a ne dampinškom uvozu iz Indonezije.

(295)

Komisija je napomenula da je grupa Greven za usporedbu koristila razdoblje od 2018. do 2020. Ako se kao početna točka uzme stvarna profitabilnost industrije Unije od 1,9 % u 2018., smanjenje od 33,9 % značilo bi pad na 1,26 % u 2020. Umjesto toga, profitabilnost industrije Unije pala je 2020. na negativne razine (–2,1 %). Takav se pad ne može smatrati nerelevantnim ni sličnim trendu (šire) europske kemijske industrije. Što je još važnije, tvrdnje grupe Greven temelje se na trendovima relativnih promjena profitabilnosti, pri čemu se potpuno zanemaruju stvarne, apsolutne razine profitabilnosti kemijske industrije. Nadalje, smanjenje postotnih bodova s 10,4 % na 7,0 % nema isti učinak na poslovanje društva čija se dobit smanjuje s 1,9 % na –1,5 %. U prvom scenariju društvo je samo zabilježilo manju dobit, dok je u drugom scenariju društvo počelo ostvarivati gubitke, ugrožavajući svoju budućnost. Neosporno je da su te negativne ili niske apsolutne razine profitabilnosti industrije masnih kiselina ispod uobičajenih prosjeka dobiti europske kemijske industrije. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 266. i 269., negativne ili vrlo niske razine profitabilnosti tijekom razmatranog razdoblja bile su nedovoljne da bi industrija Unije nastavila svoje poslovanje u uobičajenim uvjetima jer nije mogla podići cijene na potrebnu razinu kako bi se apsorbiralo povećanje troškova sirovina i ostvarila redovita dobit. Industrija nije mogla ni izvršiti ulaganja potrebna za inovacije i održavanje koraka s potražnjom svojih kupaca za određenim proizvodima (vidjeti uvodne izjave 253., 254. i 269.). Grupa Greven nije pokazala kako bi se tako negativne ili niske razine profitabilnosti industrije masnih kiselina u apsolutnom smislu mogle opravdati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja niti je dokazala koji su posebni čimbenici, osim dampinškog uvoza iz Indonezije, utjecali na profitabilnost industrije Unije, osim općenitim upućivanjem na kretanja profitabilnosti kemijske industrije. Na temelju svih tih elemenata Komisija je zaključila da tvrdnja da se niska profitabilnost može pripisati drugim čimbenicima koji nisu povezani s dampinškim uvozom masnih kiselina iz Indonezije nije samo nepotkrijepljena, nego i sadržajno neutemeljena, kao što to pokazuju prethodno navedeni argumenti, te se stoga mora odbaciti.

(296)

Wilmar je tvrdio da rast uvoza iz Indonezije nije utjecao na obujam prodaje industrije Unije. Konkretno, društvo Wilmar tvrdilo je da u tablici 2. nije prikazano znatno povećanje uvoza u smislu članka 3. stavka 3. osnovne uredbe. Wilmar je tvrdio da je uvoz iz Indonezije bio stabilan osim 2019. kada se povećao za 25 384 tone, što je neznatno u odnosu na ukupnu potrošnju od 1 295 034 tone. Obujam uvoza otad je ostao relativno stabilan te se 2020. povećao za 1 % i smanjio za 1 % u razdoblju ispitnog postupka, što su prema Wilmaru bile standardne fluktuacije tržišta. Nadalje, Wilmar je tvrdio da je ukupni rast uvoza tijekom razmatranog razdoblja iznosio 13 % i da se dogodio tek 2019., tj. nije bilo rasta uvoza u narednim godinama, unatoč navodnom dampingu. Za usporedbu, zabilježen je stalan rast uvoza iz Malezije od 2018. do 2020. Wilmar je tvrdio da povećanje uvoza, koje se dogodilo 2019., nije utjecalo na prodaju industrije Unije u apsolutnom smislu te godine. Nadalje, Wilmar je tvrdio da je do velikog pada prodaje industrije Unije došlo 2020. i u razdoblju ispitnog postupka, u razdoblju u kojem se uvoz iz Indonezije nije povećao. Wilmar je dodao da se tržišni udio uvoza iz Indonezije povećao za 1,9 % u 2019. i dodatno za 1 % u 2020. Ukupno povećanje od 2018. do razdoblja ispitnog postupka iznosilo je 3,2 %. Do tog je povećanja došlo u kontekstu smanjenja potrošnje u Uniji 2020. i poslije u razdoblju ispitnog postupka zbog učinaka pandemije bolesti COVID-19, usporavanja gospodarstva i krize u određenim industrijama (npr. automobilskoj).

(297)

Komisija je napomenula da se tijekom razmatranog razdoblja uvoz iz Indonezije povećao za 13 %, a njegov tržišni udio za 19 %. Nadalje, od 2018. do 2019. na prilično stabilnom tržištu kad se potrošnja povećala za 1 % uvoz iz Indonezije povećao se za 13 %, dok je prodaja industrije Unije ostala gotovo nepromijenjena. To je dovelo do povećanja tržišnog udjela indonezijskog uvoza sa 17,1 % na 19,0 %, dok se tržišni udio industrije Unije smanjio sa 72,1 % na 70,8 %. Iako se u apsolutnom smislu prodaja industrije Unije nije smanjila od 2018. do 2019., industrija Unije izgubila je tržišni udio i nije mogla održati cijene na profitabilnoj razini 2019. i 2020. Iz toga slijedi da je tijekom tog razdoblja povećanje uvoza iz Indonezije, suprotno tvrdnjama Wilmara, utjecalo na industriju Unije jer je industrija Unije izgubila tržišni udio i počela bilježiti gubitke.

(298)

U razdoblju od 2019. do 2020. obujam uvoza iz Indonezije nastavio se povećavati na tržištu sa smanjenom potrošnjom (za 4 %), ali u manjoj mjeri (za 1,4 %) te je zauzeo dodatni tržišni udio od jednog postotnog boda. S druge strane, industrija Unije izgubila je još više tržišnog udjela, odnosno 2,4 postotna boda, ali je morala još više sniziti svoje cijene kako ne bi izgubila veći tržišni udio te je zbog toga pretrpjela veće gubitke u odnosu na 2019., odnosno –2,1 %. Tako je u razdoblju od 2019. do 2020. indonezijski izvoz nastavio povećavati tržišni udio, dok je industrija Unije izgubila još tržišnog udjela i zabilježila veće gubitke nego 2019.

(299)

Komisija je nadalje napomenula da je od početka razmatranog razdoblja indonezijski uvoz imao znatan tržišni udio, odnosno 17,1 %. Stoga nije iznenađujuće da se u razdoblju s blagim smanjenjem potrošnje uvoz iz Indonezije 2019. nije povećao jednako naglo kao u razdoblju od 2018. do 2019. Industrija Unije odlučila je zadržati svoj tržišni udio i pretrpjela je gubitke zbog pritiska indonezijskog uvoza na cijene. Da je industrija Unije odlučila zadržati više cijene i žrtvovati više tržišnog udjela, indonezijski izvoznici masnih kiselina još bi više povećali svoj izvoz i utvrdili svoj položaj dobavljača glavnim kupcima u Uniji. Stoga se sporije povećanje uvoza iz Indonezije od 2019. do 2020. u odnosu na 2018. i 2019. mora promatrati u korelaciji s nastojanjem industrije Unije da zaštiti svoj tržišni udio.

(300)

Od 2020. do razdoblja ispitnog postupka tržište Unije promijenilo se zbog pandemije bolesti COVID-19. Potrošnja se smanjila za 2,5 %, obujam uvoza iz Indonezije smanjio se za 2,3 %, a prodaja industrije Unije isto se tako smanjila za 2,6 %. Tijekom tog razdoblja, zbog pandemije bolesti COVID-19 koja je narušila lance opskrbe i povećala cijene na globalnoj razini, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 266., indonezijski uvoz čak je uspio neznatno povećati svoj tržišni udio za 0,3 postotna boda, dok je industrija Unije smanjila svoj tržišni udio za 0,1 postotni bod. Da nije bilo problema povezanih s lancem opskrbe, uvoz iz Indonezije vjerojatno bi se još više povećao. Podsjeća se da je, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 259., šteta u ovom predmetu povezana uglavnom s učincima na cijene, iako je utvrđena i šteta u pogledu obujma. To potvrđuju visoka razina sniženja cijena i pada cijena utvrđena tijekom ispitnog postupka, kako je detaljno opisano u uvodnim izjavama 209. i 210., kao i promjena razine indonezijskog uvoza i tržišnih udjela tijekom razmatranog razdoblja. Stoga je odbačena tvrdnja da rast uvoza iz Indonezije nije utjecao na obujam prodaje industrije Unije.

(301)

Wilmar je tvrdio i da na industriju Unije nisu utjecali učinci na cijene uzrokovani uvozom iz Indonezije. Društvo Wilmar kao dokaz je koristilo informacije o prosječnim cijenama iz tablica 3. i 7. te povećanja cijena koja je postigla industrija Unije. Tvrdilo je i da nije bilo tržišnog natjecanja između uvoza iz Indonezije i proizvoda industrije Unije te da stoga nije mogao vršiti cjenovni pritisak. Društvo Wilmar nadalje je tvrdilo da se Komisija oslanjala samo na „krajnje točke” (tj. usporedbe cijena od 2018. do kraja razdoblja ispitnog postupka) kako bi donijela zaključke o cijeni.

(302)

Kad je riječ o cijenama uvoza iz Indonezije, Komisija je obujam i cijene uvoza iz Indonezije utvrdila s pomoću metodologije navedene u uvodnim izjavama 195. i 199. Iako je ta metodologija vrlo točna za obujam uvoza, kad je riječ o cijenama, Komisija je nakon primjedbi stranaka smatrala da je potrebno usporediti cijene iz tablice 3. s izvoznim cijenama koje je prijavio Wilmar, osobito za 2018. Wilmar je 2018. izvezao veliku većinu ukupnog uvoza iz Indonezije na tržište Unije te je stoga njegova izvozna cijena razumna referentna vrijednost za uvoznu cijenu u 2018. Prosječna jedinična izvozna cijena društva Wilmar 2018. bila je niža od uvozne cijene iz tablice 3. i niža od jedinične prodajne cijene industrije Unije u tablici 7.

(303)

Nadalje, valja podsjetiti da je Komisija u analizi trendova cijena i sprečavanja rasta cijena u ovom predmetu istaknula da se u obzir moraju uzeti i povećanja cijena sirovina. Stoga je Komisija u analizi uzela u obzir jedinične troškove industrije Unije, profitabilnost te cijene industrije Unije i cijene uvoza iz Indonezije. Povećanje cijena koje je industrija Unije uspjela postići tijekom RIP-a bilo je dovoljno tek da se moglo kompenzirati povećanje troškova proizvodnje zbog povećanja cijena sirovina koje je snosila industrija. Nadalje, industrija je tijekom RIP-a uspjela povećati cijene samo zbog problema u lancu opskrbe s kojima su se suočavali indonezijski izvoznici povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 266. Kako su naveli proizvođači iz Unije u uzorku, da nije bilo privremenog stanja na tržištu proizašlog iz učinaka pandemije bolesti COVID-19, industrija ne bi mogla povećati cijene tijekom RIP-a u skladu s višim troškovima proizvodnje, a pretrpljena šteta bila bi još veća. Nadalje, činjenica da su indonezijski proizvođači izvoznici uspjeli nastaviti izvoz i povećati svoj tržišni udio u RIP-u, unatoč tim problemima u lancu opskrbe, dodatno pokazuje da štetni učinci njihova dampinškog uvoza mogu nanijeti štetu industriji Unije i vjerojatno će to i dalje činiti.

(304)

Osim toga, za razdoblje ispitnog postupka provedena je analiza sniženja cijena na temelju pojedinačne vrste proizvoda. Ta je analiza pokazala da je postojalo veliko tržišno natjecanje između industrije Unije i uvoza iz Indonezije, a kod većine uvezenih vrsta proizvoda postojalo je tržišno natjecanje s identičnim vrstama koje prodaje industrija Unije. Uzimajući u obzir i to da su masne kiseline roba koja se prodaje uglavnom na temelju cijene, smatralo se da je cjenovni pritisak na tržište Unije bio veoma snažan. Činjenica da je do povećanja cijena došlo u razmatranom razdoblju, kad su se povećali troškovi sirovina, nije znak dobrog stanja ako su, kao što je ovdje bio slučaj, te povećane cijene na razinama kojima se tek pokrivaju troškovi i ne postižu potrebne razine dobiti. To dokazuje činjenica da su u razmatranom razdoblju rast i prodaja industrije Unije stagnirali zbog neodgovarajućih cijena, što je dovelo do nedovoljnih razina profitabilnosti. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(305)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da kretanja novčanog toka nisu bila štetna te je sugeriralo da problemi s novčanim tokom proizlaze iz toga što su kupci industrije Unije kasnili s plaćanjem faktura ili iz velikih ulagačkih projekata.

(306)

Ti su navodi nepotkrijepljeni i spekulativni. Nijedna od tih tvrdnji nije potkrijepljena dokazima. Naprotiv, nizak novčani tok industrije koji se nastavio smanjivati u skladu je s povratom prometa i drugim pokazateljima, koji su u suštini odražavali niske prodajne cijene i niske razine profitabilnosti. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(307)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da kretanja zaposlenosti i produktivnosti nisu bila u korelaciji s trendom obujma uvoza iz Indonezije.

(308)

Prvo, valja napomenuti da ne moraju svi pokazatelji štete ukazivati na izravnu korelaciju s uvozom iz Indonezije kako bi se općenito utvrdila materijalna šteta u kontekstu članka 3. osnovne uredbe. Osim toga, u razmatranom razdoblju pale su i razine zaposlenosti i produktivnost, a Komisija je na odgovarajući način razmotrila te čimbenike u odjeljku „Zaključak o šteti”. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 259., dampinški uvoz negativno je utjecao na cijene industrije Unije koja je pretrpjela materijalnu štetu jer nije mogla povećati svoje cijene na razinu koja omogućuje razumnu dobit. Stoga je Komisija odbacila tvrdnje povezane sa zaposlenošću i produktivnošću.

(309)

Wilmar je usto usporedio cijene na tržištu Unije s izvoznim cijenama industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja i naveo da su one vrlo slične. Polazeći od pretpostavke da su izvozne cijene industrije Unije određene na razini cijena na svjetskom tržištu, Wilmar je došao do zaključka da povećanje cijena industrije Unije nije bilo spriječeno uvozom iz Indonezije, već su određene na razini globalnih cijena.

(310)

Komisija je navela da pretpostavka da su izvozne cijene industrije Unije određene na razini globalnih cijena nije objašnjena ni potkrijepljena. Komisija je izravno usporedila prodajne cijene industrije Unije i cijene za izvoznu prodaju društva Wilmar na osnovi pojedinačnih PCN-a te je pokazala da su cijene društva Wilmar znatno niže od cijena industrije Unije. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(311)

Nakon konačne objave grupa Musim Mas dostavila je primjedbe i analizu obujma uvoza iz Indonezije i prosječnih cijena te ih je usporedila s prosječnim cijenama i profitabilnošću industrije Unije kako bi dokazala da uvoz iz Indonezije nije bio uzrok štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(312)

Međutim, s obzirom na to da se temelje na prosječnim cijenama, izvedene usporedbe i zaključci manje su točni od nalaza dobivenih na temelju posebnih izračuna sniženja cijena, koji pokazuju jasan pritisak na cijene. Osim toga, u primjedbi da je profitabilnost bila najviša u razdoblju ispitnog postupka zanemaruje se činjenica da je profitabilnost čak i u toj konkretnoj godini bila preniska za opstanak industrije, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 266. i 269. Suprotno tvrdnjama te stranke, te okolnosti precizno pokazuju uzročno-posljedičnu vezu između indonezijskog dampinškog izvoza i štete koju je pretrpjela industrija EU-a. Naime, blagi oporavak industrije Unije zbog te privremene nestašice proizvoda iz Indonezije i nesigurnosti stizanja indonezijskog izvoza na tržište Unije omogućili su da korisnici kupuju masne kiseline od proizvođača iz Unije umjesto od indonezijskih izvoznika, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 266. Stoga su te primjedbe odbačene.

(313)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je dampinškim uvozom iz Indonezije prouzročena materijalna šteta industriji Unije.

(314)

Na temelju metodologije izračuna opisane u uvodnoj izjavi 195. obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja u razmatranom razdoblju iznosio je kako slijedi:

Tablica 11.

Uvoz iz trećih zemalja

(315)

Obujam uvoza iz Malezije bio je relativno stabilan u razmatranom razdoblju. Kad je riječ o obujmu, taj je uvoz u razdoblju ispitnog postupka bio na sličnoj razini kao i 2018., uz približno 88 000 tona. Tržišni udio tog uvoza u razmatranom razdoblju iznosio je od 7,5 do 8,3 %, iako je općenito došlo do povećanja tržišnog udjela od 5 % zbog pada potrošnje.

(316)

Uvoz iz Malezije ulazio je na tržište Unije uglavnom pod oznakama KN 3823 11 00, 3823 12 00 i 3823 19 10. To su ujedno bile glavne oznake koje su se koristile za indonezijski uvoz. Dostupne informacije upućuju na to da je u razmatranom razdoblju raspon proizvoda u uvozu iz tih dviju zemalja bio stabilan. Prosječne cijene uvoza iz Malezije bile su na dosljedno višim razinama od indonezijskih cijena (za više od 10 % svake godine) i cijena industrije Unije.

(317)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja povećao se za 2 % tijekom razmatranog razdoblja. U tom je razdoblju taj uvoz ostao stabilan uz približno 40 000 tona i ukupno je činio manje od 4 % u smislu tržišnog udjela.

(318)

Uvoz iz ostalih zemalja provodio se uglavnom pod oznakama KN 3823 11 00, 3823 12 00 i 3823 19 10, što upućuje na sličan raspon proizvoda. Prosječne cijene uvoza iz ostalih trećih zemalja bile su na razinama dosljedno višima od indonezijskih i onih industrije Unije.

(319)

Društvo Wilmar tvrdilo je da cijene uvoza iz Argentine nanose štetu proizvođačima iz Unije.

(320)

Međutim, imajući na umu da je takav uvoz bio zanemariv i da je u razdoblju ispitnog postupka činio samo približno 4 000 tona i tržišni udio od 0,4 %, ta je tvrdnja odbačena.

(321)

Stoga je Komisija zaključila da uvoz iz trećih zemalja nije nanio materijalnu štetu industriji Unije niti je umanjio uzročno-posljedičnu vezu u pogledu uvoza iz Indonezije.

(322)

Obujam izvoza proizvođača iz Unije tijekom razmatranog razdoblja kretao se kako je prikazano u tablici 12. Taj je podatak dobiven na temelju izvoza proizvođača iz Unije u uzorku i ekstrapolacije podatka kako bi predstavljao čitavu industriju Unije (42).

Tablica 12.

Izvozni rezultati proizvođača iz Unije u uzorku

(323)

Obujam izvoza industrije Unije u razmatranom se razdoblju smanjio za 6 %. Prodajne cijene tog izvoza povećale su se za 19 % u istom razdoblju, uzimajući u obzir da su i na te cijene utjecala kretanja troškova prikazana u tablici 7.

(324)

Imajući na umu da je obujam izvoza činio samo približno 10 % obujma prodaje u Uniji i da je trend obujma prodaje i cijena bio sličan onome koji se može opaziti za prodaju industrije Unije na slobodnom tržištu Unije, jasno je da izvozni rezultati industrije Unije nisu ključan element u ukupnoj procjeni gospodarskog stanja industrije Unije.

(325)

Stoga je Komisija zaključila da izvozni rezultati industrije Unije nisu nanijeli materijalnu štetu industriji Unije niti su mogli umanjiti uzročno-posljedičnu vezu u pogledu indonezijskog uvoza.

(326)

Tijekom razmatranog razdoblja potrošnja na slobodnom tržištu Unije smanjila se za 5 %, kako je navedeno u tablici 1. Kad se uzme u obzir i ograničena upotreba, ukupno tržište Unije također se smanjilo za 5 %. Ispitni postupak pokazao je da je smanjenje potrošnje uzrokovano uglavnom čimbenicima povezanima s pandemijom bolesti COVID-19 i njezinim utjecajem na korisničke sektore u Uniji, kao što su proizvodi za čišćenje kućanstva, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 191.

(327)

Društva Wilmar i P&G tvrdila su da su kretanja u automobilskom sektoru za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 bila djelomično zaslužna za pad potrošnje. Osim toga, tvrdila su da je uvođenje propisa o najvišim razinama 3-monoklorpropandiola (3-MCPD) također utjecalo na prodaju prehrambenom sektoru.

(328)

Komisija je tvrdila da privremeno smanjenje potrošnje za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 nije moglo objasniti materijalnu štetu koju je pretrpjela industrija Unije. Kretanja u automobilskom i prehrambenom sektoru nisu imala veliku ulogu u sveukupnom kretanju potrošnje, čije je smanjenje bilo ograničeno na 5 %. Analiza štete pokazala je da je materijalna šteta koju je pretrpjela industrija Unije bila povezana s problemima s cijenama, kao što su sniženje i sprečavanje rasta cijena, što je spriječilo Uniju da poveća cijene u skladu s troškovima na razinu odgovarajuće dobiti.

(329)

Ispitni postupak pokazao je da su gubici industrije Unije u smislu obujma proizvodnje i prodaje bili veći od pada potrošnje u razmatranom razdoblju. Naime, unatoč sve manjoj potrošnji, glavnu korist od kretanja na tržištu ostvario je dampinški uvoz iz Indonezije, čiji se tržišni udio u razmatranom razdoblju povećao za 19 %, kako je prikazano u tablici 2.

(330)

Na temelju toga Komisija je zaključila da kretanja potrošnje nisu bila uzrok materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(331)

Glavne sirovine za proizvod iz ispitnog postupka su loj, materijal koji se dobiva iz životinjske masti, i/ili biljna ulja kao što je sirovo palmino ulje. Oni čine gotovo 70 % ukupnih troškova proizvodnje masnih kiselina.

(332)

Proizvođači iz Unije koristili su loj kao glavnu sirovinu, no koriste i velike količine biljnog ulja, uključujući sirovo palmino ulje, koje se dobavlja iz Unije ili iz jugoistočne Azije, uključujući Indoneziju. Loj je dostupan lokalno i prikladan za proizvodnju većine korisničkih segmenata masnih kiselina. Proizvođači izvoznici iz Indonezije u svojoj su proizvodnji uglavnom koristili sirovo palmino ulje, sirovo ulje palminih koštica i male količine drugih lokalno dostupnih biljnih ulja, kao što je kokosovo ulje. Ispitni postupak pokazao je da, općenito gledano, kvaliteta i specifikacije masnih kiselina ovise o ulaznim sirovinama, iako su loj i proizvodi na bazi sirovog palmina ulja u velikoj mjeri međusobno zamjenjivi. Usto, proizvedeni proizvodi mogu se dodatno rafinirati ili razviti u proizvode s drukčijim svojstvima hidrogenacijom ili frakcioniranjem kako bi se zadovoljili određeni zahtjevi kupaca.

(333)

Društva Wilmar i P&G tvrdili su da je ovisnost industrije Unije o loju kao sirovini, umjesto sirovog palmina ulja, negativno utjecala na njihove troškove i profitabilnost. Tvrdili su da su kretanja na tržištu loja u Uniji dovela do većeg tržišnog natjecanja za loj i povećanja cijena loja. Grupa Greven tvrdila je da sve veća upotreba topljenih životinjskih masti za proizvodnju biogoriva negativno utječe na dostupnost loja za oleokemijsku industriju i da je nestašica dovela do drastičnih povećanja cijena.

(334)

Komisija je napomenula da su uzrok štete niske cijene indonezijskog uvoza. Činjenica da su te niske cijene moguće zbog mogućnosti nabave jeftinih sirovina (43) nije bitna za potrebe analize štete jer su ispitnim postupkom utvrđene dampinške prakse indonezijskih izvoznika.

(335)

Nadalje, Komisija je napomenula da su troškovi sirovina industrije Unije pokazali da su se troškovi i za loj i za sirovo palmino ulje povećali do 40 % u razmatranom razdoblju. Osim toga, prosječne kupovne cijene i loja i sirovog palmina ulja bile su veoma slične s obzirom na to da se sirovo palmino ulje moralo uvoziti iz jugoistočne Azije. Troškovi prijevoza povećali su se za uvezene proizvode, naročito za vrijeme pandemije kad su na logističke troškove utjecali problemi u opskrbi. Stoga je odluka industrije Unije da upotrebljava loj (uz mješavinu drugih vrsta sirovina) bila racionalna i učinkovita na temelju zdrave poslovne logike i nije se mogla smatrati izvorom samoprouzročene štete. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(336)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da su namjene proizvoda iz ispitnog postupka ograničene kad se kao sirovina koristi loj jer se takvi proizvodi ne mogu koristiti na halal i košer tržištima. Osim toga, masne kiseline koje se proizvode iz loja kao sirovine ne mogu se koristiti kao hrana za životinje.

(337)

Međutim, ispitnim postupkom otkriveno je da je sektor proizvoda za čišćenje kućanstva daleko najveći kupac takvih masnih kiselina te da čini više od 50 % potrošnje u Uniji. Usto, proizvođači iz Unije mogu osigurati usklađenost sa zahtjevima kao što su košerska i halal pravila tako da dio svojih proizvodnih pogona namijene isključivo proizvodnji masnih kiselina s biljnim uljima kao sirovinom. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(338)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da je nedostupnost loja značila da su proizvodnja i prodaja industrije Unije ograničene.

(339)

U verziji svojeg podneska koja nije povjerljiva Wilmar nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio svoj argument. Štoviše, dostavljeni povjerljivi dokazi ukazuju na povećanje udjela potrošnje loja u proizvodnji masnih kiselina u razmatranom razdoblju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(340)

Imajući na umu da su cijene loja i biljnih ulja kao sirovina bile slične, pogotovo u razdoblju ispitnog postupka, te visok stupanj međusobne zamjenjivosti loja i proizvoda na bazi sirovog palmina ulja i nesveobuhvatnu prirodu ograničenja upotrebe masnih kiselina na bazi loja, Komisija je utvrdila da upotreba loja kao sirovine nije uzrokovala materijalnu štetu nanesenu industriji Unije.

(341)

Nakon konačne objave grupa Greven, društvo Wilmar, grupa Musim Mas i grupa Schill + Seilacher iznijeli su primjedbe o pitanjima povezanima s kretanjima troška loja kao sirovine zbog njegove povećane upotrebe u drugim industrijama i o manjoj dostupnosti sirovina za industriju Unije. Glavni argument tih stranaka bio je da Komisija u konačnoj objavi nije pridala dovoljnu važnost smanjenju dostupnosti loja, što je dovelo do povećanja troškova loja u usporedbi s palminim uljem kao sirovinom za proizvodnju masnih kiselina. Kako bi potkrijepila svoja stajališta, grupa Greven dostavila je statističke podatke i analize koji prikazuju kretanje odnosa između cijena loja i palmina ulja u razdoblju od 2008. do 2022. Nadalje, grupa Greven tvrdila je da će se cijene loja u budućnosti nastaviti povećavati i da industrija Unije nije provela znatna ulaganja potrebna kako bi se omogućio prelazak njezine proizvodnje na sirovo palmino ulje kao glavnu sirovinu.

(342)

Komisija ne osporava da se s godinama dostupnost loja u Uniji smanjila, da su se zbog toga povećale njegove cijene i da je došlo do povijesnog pomaka u konkurentnosti cijena loja u usporedbi s cijenama biljnog ulja kao sirovine. Kao i u svim industrijama, povećanja cijena sirovina, posebice za industrije koje ostvaruju malu dobit, trebaju se u nekoj fazi prenijeti kupcima kako bi te industrije opstale. U razmatranom razdoblju industrija Unije suočila se s povećanjem troškova sirovina od približno 40 % i za palmino ulje i za loj. Industrija Unije nije mogla u dovoljnoj mjeri povećati cijene masnih kiselina kako bi se odrazila ta povećanja troškova i postigle odgovarajuće razine profitabilnosti, a troškovi sirovina činili su približno 70 % ukupnih troškova. Isto tako, u razmatranom razdoblju troškovi loja bili su slični troškovima sirovog palmina ulja (uključujući logističke troškove) na temelju provjerenih podataka o troškovima proizvođača iz Unije u uzorku. Cijene sirovina nisu na odgovarajući način prenesene kupcima zbog cjenovnog pritiska na istovjetni proizvod uzrokovanog dampinškim uvoznim cijenama iz Indonezije. U svakom slučaju, kako je prethodno razmotreno, cijene sirovog palmina ulja i loja kao sirovina (uključujući troškove prijevoza) bile su veoma slične za proizvođače masnih kiselina iz Unije.

(343)

Kad je riječ o sposobnosti proizvođača iz Unije da prebace svoju proizvodnju s jedne vrste sirovina na drugu, Komisija je navela da se sva četiri proizvođača iz Unije u uzorku već koriste različitim vrstama sirovina, uključujući loj i palmino ulje, uzimajući u obzir uvjete na tržištu. U svakom slučaju, očekivanja o budućim kretanjima na tržištu, primjerice o promjenama cijena loja, nisu relevantna za procjenu štete i uzročnosti u razmatranom razdoblju.

(344)

Stoga su se prodajne cijene u Uniji povećale zbog povećanja cijena sirovina; međutim, industrija Unije nije mogla odrediti svoje cijene na razumnoj razini zbog dampinškog uvoza po niskim cijenama. Stoga se ta tvrdnja ne može prihvatiti.

(345)

Društva Wilmar i P&G navela su da su indonezijski izvoznici vertikalno integrirani u mjeri u kojoj su vlasnici nasada palmina ulja i stoga imaju konkurentske prednosti pred industrijom Unije, koja nije učinkovita.

(346)

Komisija smatra da nikakve navodne konkurentske prednosti ne mogu opravdati štetni damping indonezijskih izvoznika na tržište Unije. Kako je objašnjeno u odjeljku „Damping”, Komisija je usporedila cijenu koju su predmetni izvoznici naplaćivali kupcima u EU-u s njihovom uobičajenom vrijednošću u Indoneziji i utvrdila da je postojao znatan damping. To znači da je utvrđeni damping uvjetovan isključivo poslovnim ponašanjem indonezijskih proizvođača izvoznika koji su odlučili izvoziti po cijenama nižima od svojih domaćih prodajnih cijena ili troškova. Ispitni postupak pokazao je da je takvo ponašanje uzrokovalo materijalnu štetu industriji Unije.

(347)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da u industriji Unije postoji manjak ulaganja, koji bi objasnio utvrđenu štetu.

(348)

Kako je prethodno navedeno, industrija Unije ulagala je uglavnom u održavanje postojećih kapaciteta i poboljšanje učinkovitosti. U ispitnom postupku zaključeno je da su nedovoljne razine profitabilnosti i smanjena sposobnost prikupljanja kapitala koje je uzrokovao dampinški uvoz ograničile razine ulaganja. Stoga navodni nedostatak ulaganja nije bio uzrok, već posljedica materijalne štete koju je uzrokovao dampinški uvoz iz Indonezije. Vrlo velika prisutnost dampinškog uvoza na tržištu Unije negativno je utjecala na profitabilnost i sposobnost prikupljanja kapitala industrije Unije te se neka strukturna ulaganja nisu mogla provesti kako je planirano, naročito tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(349)

Društvo Wilmar tvrdilo je da su u razmatranom razdoblju određeni proizvođači iz Unije, uključujući KLK, uvezli masne kiseline iz Indonezije. Wilmar je tvrdio da se svaka šteta mora smatrati barem djelomično samoprouzročenom.

(350)

U ispitnom postupku pokazalo se da su kupnje proizvođača iz Unije u uzorku, uključujući društvo KLK, iz Indonezije bile zanemarive, odnosno manje od 3 % njihova obujma proizvodnje po godini i u razmatranom razdoblju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(351)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da industrija Unije ima nepovoljnu geografsku lokaciju, odnosno da njezine lokacije ne omogućuju pristup lukama za brodove dubokog gaza radi nabave sirovina i prodaje gotove robe.

(352)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer je ispitni postupak pokazao da su barem sva četiri proizvođača iz Unije u uzorku, koji čine 61 % proizvodnje u Uniji, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36., u razmatranom razdoblju imala pristup morskim ili riječnim lukama za brodove dubokog gaza. Zbog toga, iako neki manji proizvođači iz Unije možda nemaju pristup lukama za brodove dubokog gaza, to ne vrijedi za cjelokupnu industriju Unije i stoga ne bi objasnilo materijalnu štetu.

(353)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da je to što je grupa KLK kupila lokaciju u Düsseldorfu prouzročilo dodatne nedostatke u industriji Unije. Ta se tvrdnja temelji na činjenici da se na toj lokaciji kao sirovina koristi loj.

(354)

Međutim, kako je istaknuto u uvodnim izjavama od 331. do 340., cijena loja slična je cijeni drugih sirovina, a loj je tehnički prikladan za proizvodnju za većinu korisničkih segmenata. Stoga se ta tvrdnja smatrala neosnovanom.

(355)

Društva P&G i Wilmar tvrdila su da je industrija Unije bila neučinkovita i da je zapošljavala mnogo osoblja, zbog čega je imala visoke troškove za zaposlenike.

(356)

Imajući na umu da su troškovi za zaposlenike industrije Unije (plaće i drugi troškovi povezani sa zaposlenicima) činili samo 7,2 % ukupnih troškova u razmatranom razdoblju, smatralo se da taj trošak nije mogao potencijalno dovesti do materijalne štete za industriju Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(357)

Društvo Wilmar tvrdilo je da je industrija Unije neučinkovita u smislu poštovanja vremena isporuke i osiguranja isporuke relevantnih količina traženih na tržištu Unije. Ta tvrdnja nije popraćena nikakvim dokazima.

(358)

Međutim, iz tablice 4. jasno je da industrija Unije ima više od 200 000 tona neiskorištenih kapaciteta koje bi mogla odmah iskoristiti ako bi zaprimila dovoljno narudžbi. Tvrdnja je odbačena zbog nedostatka dokaza o tome da industrija Unije ne može ili ne želi isporučivati proizvode.

(359)

Na temelju navedenih činjenica i razmatranja Komisija je zaključila da svi navodni problemi s učinkovitošću ili sa sirovinama nisu bili takvi da bi nanijeli materijalnu štetu industriji Unije ili da bi umanjili uzročno-posljedičnu vezu u pogledu indonezijskog uvoza.

(360)

U primjedbama nakon konačne objave društvo Wilmar tvrdilo je da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije nastala zbog povećanja logističkih troškova uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 i povećanja troškova rada. Tvrdilo se da su ti problemi učinili industriju Unije nekonkurentnom u usporedbi s indonezijskim proizvođačima izvoznicima.

(361)

Logistički troškovi čine relativno mali udio u ukupnim troškovima (manje od 5 %). Osim toga, troškovi rada po zaposleniku u četiri godine razmatranog razdoblja povećali su se za samo 8 % u skladu s pregovorima sa sindikatom i nacionalnim upravama. Troškovi rada činili su samo oko 7,2 % ukupnih troškova. Stoga Komisija odbacuje tvrdnju da su povećani logistički troškovi i troškovi rada uzrokovali štetu.

(362)

Društvo Wilmar tvrdilo je i da su razlog za neprofitabilnu prodaju 2019. i 2020. bila povećanja troškova prodaje, općih i administrativnih troškova te financijskih troškova.

(363)

Međutim, ta je tvrdnja posljedica toga što je društvo Wilmar pogrešno shvatilo tablicu 7. u vezi s troškovima proizvodnje. U toj tablici pojam troškova proizvodnje odnosi se na ukupne troškove proizvođača iz Unije, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove te financijske troškove. U biti, troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te financijski troškovi bili su relativno stabilni u razmatranom razdoblju. Stoga je Komisija odbacila tvrdnju da su povećani troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te financijski troškovi uzrokovali štetu.

(364)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Greven izrazila je sumnju u to da proizvođači iz Unije imaju dovoljne kapacitete kako bi nadomjestili uvoz iz Indonezije, iako bi se u teoriji tržišni udio od 20 % mogao pokriti neiskorištenim kapacitetima industrije Unije od 20 %. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, grupa Greven dostavila je podatke koji pokazuju da je trenutačna iskorištenost kapaciteta industrije masnih kiselina Unije (80 %) već na razini dugoročnog prosjeka šire europske kemijske industrije. S obzirom na to grupa Greven tvrdila je da 100 %-tna iskorištenost kapaciteta dugoročno nije ni održiva ni ostvariva. Nadalje, grupa Greven uputila je na vlastitu potražnju, koju proizvođači iz Unije od 2020. nisu mogli zadovoljiti zbog nedovoljnih kapaciteta ili nedovoljne opskrbe sirovinama. Grupa Greven tvrdila je da proizvođači iz Unije nemaju dovoljne proizvodne kapacitete prije svega za farmaceutski sektor te sektor hrane i hrane za životinje jer se masne kiseline za te sektore mogu proizvoditi samo od biljnog materijala ili materijala na bazi palme i moraju biti certificirane prema pravilima RSPO Mass Balance (engl. Roundtable on Sustainable Palm Oil, Okrugli stol o održivu palminom ulju) te košerskim i halal pravilima.

(365)

Komisija je podsjetila da su proizvodni kapaciteti Unije za masne kiseline izračunati na temelju ostvarive najveće proizvodnje u dugoročnom razdoblju, uzimajući u obzir održavanje. Stoga to što dugoročna prosječna iskorištenost kapaciteta šire kemijske industrije iznosi 80 % ne dovodi u pitanje sposobnost industrije masnih kiselina Unije da u potpunosti iskoristi svoje neiskorištene kapacitete kako je Komisija izračunala u ovom slučaju. Osim toga, grupa Greven nije dostavila dokaze o tome da je navodna nemogućnost industrije Unije da zadovolji njezinu potražnju bila uzrokovana sistemskim čimbenicima, a ne okolnostima i da bi se dugoročno nastavila. Kad je riječ o masnim kiselinama za farmaceutski sektor te sektor hrane i hrane za životinje, Komisijino je stajalište da bi ponovnom uspostavom profitabilnosti ravnopravni uvjeti na tržištu masnih kiselina u Uniji omogućili i potaknuli industriju Unije da izvrši sva ulaganja potrebna za uklanjanje nedostataka kapaciteta povezanih s određenim proizvodima. S obzirom na navedeno ti su argumenti odbačeni.

(366)

Ograničena upotreba povećala se tijekom razmatranog razdoblja na približno 2 % u apsolutnom smislu i činila je približno 10 % ukupne potrošnje na tržištu svake godine razmatranog razdoblja, kako je navedeno u tablici 5. Komisija je stoga smatrala da su kretanja ograničene upotrebe za industriju Unije bila stabilna ili blago pozitivna.

(367)

Stoga kretanja ograničene upotrebe nisu mogla nanijeti materijalnu štetu industriji Unije niti umanjiti uzročno-posljedičnu vezu u pogledu indonezijskog uvoza.

(368)

U razdoblju ispitnog postupka u Uniji je bilo 15 proizvođača masnih kiselina, a prodavali su širokom rasponu kupaca u mnogim korisničkim sektorima. Ispitni postupak pokazao je da je prisutnost dampinškog uvoza po niskim cijenama iz Indonezije spriječila rast cijena na tržištu Unije u razmatranom razdoblju. To znači da se razina cijena industrije Unije nije mogla uskladiti s povećanjima cijena sirovina tijekom čitavog razmatranog razdoblja. Stoga je u razmatranom razdoblju profitabilnost industrije Unije bila niska ili čak i negativna. Takva profitabilnost niža je od dobiti koju bi industrija trebala ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja i očito je nedovoljna za osiguravanje dugoročnog opstanka industrije. Industrija Unije morala je ulagati kako bi se održala postojeća postrojenja, no smanjena sposobnost prikupljanja kapitala ugrozila je razine ulaganja.

(369)

Na slobodnom tržištu Unije bila je prisutna znatna količina indonezijskog dampinškog uvoza niske cijene. Premda se tržište u razmatranom razdoblju smanjilo za 5 %, obujam indonezijskog uvoza povećao se za 13 %, a njegov tržišni udio za 18 %. Stoga je u razdoblju ispitnog postupka činio dvije trećine ukupnog uvoza na tržište Unije. Ispitni postupak pokazao je da je takav prodor na tržištu isto negativno utjecao na industriju Unije, posebice na obujam proizvodnje i prodaje, koji su se u razmatranom razdoblju smanjili za 7 % odnosno 10 %. To je prikazano u tablici 4. i 5.

(370)

Drugi ispitani čimbenici bili su uvoz iz drugih izvora, izvozni rezultati industrije Unije, kretanja ograničene upotrebe, kretanja potrošnje i navodni nedostaci industrije Unije.

(371)

Stoga je Komisija je učinke svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije razlikovala i razdvojila od štetnih učinaka dampinškog uvoza. Za nijedan od tih čimbenika, zajedno ili pojedinačno, nije utvrđeno da utječe na stanje industrije Unije u mjeri koja bi dovela u pitanje zaključak da indonezijski uvoz nanosi materijalnu štetu.

(372)

Na temelju toga Komisija je u ovoj fazi zaključila da je zbog dampinškog uvoza iz predmetne zemlje industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu. Šteta se sastojala poglavito od sprečavanja rasta cijena, nedovoljne profitabilnosti, povrata ulaganja i novčanog toka, sposobnosti prikupljanja kapitala, gubitka tržišnog udjela te smanjenja proizvodnje, produktivnosti, obujma prodaje i zaposlenosti.

(373)

Kako bi utvrdila razinu mjera, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete prouzročene industriji Unije dampinškim uvozom.

(374)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da postoje poremećaji povezani sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Dakle, kako bi se provela procjena odgovarajuće razine mjera, Komisija je najprije utvrdila iznos pristojbe koja je potrebna kako bi se uklonila šteta koju je pretrpjela industrija Unije bez poremećaja na temelju članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. Zatim je ispitala hoće li dampinška marža proizvođača izvoznika u uzorku biti veća od njihove marže štete (vidjeti odjeljak 6.2. u nastavku).

(375)

Šteta bi nestala da industrija Unije može ostvariti ciljnu dobit prodajom po ciljnoj cijeni u smislu članka 7. stavaka 2.c i 2.d osnovne uredbe.

(376)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe, Komisija je za utvrđivanje ciljne dobiti uzela u obzir sljedeće faktore: razinu profitabilnosti prije povećanja uvoza iz zemlje koja je predmet ispitnog postupka, razinu profitabilnosti potrebnu za pokrivanje punih troškova i ulaganja, istraživanja i razvoja i inovacija te razinu profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Takva profitna marža ne bi trebala biti niža od 6 %.

(377)

Informacije o utvrđivanju uobičajene dobiti uključene su u upitnike poslane proizvođačima iz Unije u uzorku. To je uključivalo profitabilnost istovjetnog proizvoda u razdoblju od deset godina prije razdoblja ispitnog postupka. Međutim, proizvođači iz Unije nisu mogli dostaviti potpune podatke zbog promjena u računovodstvenim sustavima i organizacijskih promjena. Osim toga, profitabilnost istovjetnog proizvoda u razmatranom razdoblju bila je manja od 6 %, kako je prikazano u tablici 10.

(378)

Neki proizvođači iz Unije u uzorku tvrdili su da bi njihova razina ulaganja, istraživanja i razvoja te inovacija tijekom razmatranog razdoblja bila viša u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja.

(379)

Međutim, proizvođači nisu mogli kvantificirati takve tvrdnje. Stoga je zaključeno da bi ciljnu dobit trebalo odrediti na 6 % u skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe.

(380)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe Komisija je procijenila buduće troškove koje će industrija Unije snositi tijekom razdoblja primjene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 2., a koji proizlaze iz multilateralnih sporazuma o okolišu i njihovih protokola kojih je Unija stranka te iz konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) koje su navedene u Prilogu I.a osnovne uredbe. Komisija je utvrdila dodatni trošak od 0,1 % koji je dodan neštetnoj cijeni. Bilješka o tome kako je Komisija utvrdila taj dodatni trošak dostupna je u dokumentaciji koja se daje na uvid zainteresiranim stranama.

(381)

Ti su troškovi sadržavali dodatne buduće troškove kako bi se osigurala usklađenost sa sustavom EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS). Sustav EU-a za trgovanje emisijama okosnica je politike EU-a za usklađivanje s multilateralnim sporazumima o okolišu. Ti dodatni troškovi izračunani su na temelju prosječnih procijenjenih dodatnih emisijskih jedinica EU-a koje će se morati kupiti tijekom razdoblja primjene mjera (od 2022. do 2026.). Emisijske jedinice EU-a upotrijebljene u izračunu nisu uključivale besplatno dodijeljene emisijske jedinice i ukalkulirano je da budu povezane isključivo s proizvodom iz ispitnog postupka. Troškovi emisijskih jedinica EU-a ekstrapolirani su kako bi se u obzir uzele očekivane promjene cijena tijekom trajanja mjera. Te su projicirane cijene preuzete iz izvatka društva Bloomberg od 23. lipnja 2022. Prosječna projicirana srednja cijena za emisijske jedinice EU-a (uključujući onu društva Bloomberg New Energy Finance) za to razdoblje iznosi 91,8 EUR po toni ispuštenog CO2.

(382)

Na temelju toga Komisija je izračunala neštetnu cijenu istovjetnog proizvoda industrije Unije primjenjujući spomenutu ciljnu profitnu maržu navedenu u uvodnoj izjavi 378. na trošak proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka, a zatim dodavanjem prilagodbi prema članku 7. stavku 2.d za svaku vrstu proizvoda.

(383)

Komisija je zatim utvrdila razinu marže sniženja ciljnih cijena na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju u Indoneziji, kako je utvrđeno za izračune sniženja cijena, s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom istovjetnog proizvoda koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka na tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku. Sve razlike proizašle iz te usporedbe izražene su kao postotak ponderirane prosječne uvozne vrijednosti CIF.

(384)

S obzirom na revizije troškova prodaje te općih i administrativnih troškova društva WETBV, kako je navedeno u uvodnim izjavama 161. i 162., Komisija je u skladu s tim revidirala i izračun vrijednosti CIF.

(385)

Za ostala društva koja surađuju, a nisu u uzorku Komisija je upotrijebila ponderirane prosječne marže dvaju proizvođača izvoznika u uzorku.

(386)

U primjedbama nakon konačne objave društvo Wilmar tvrdilo je da njegovu maržu štete nije trebalo prilagoditi za troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit u vezi s prodajom preko društva WET B.V. jer je ta usporedba učinjena na različitim razinama trgovine s cijenama u Uniji.

(387)

Međutim, Komisija je napomenula da je neštetna cijena istovjetnog proizvoda industrije Unije uključivala samo troškove proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku i da nije uključivala troškove prodaje, opće i administrativne troškove bilo kakve prodaje povezanih prodajnih subjekata jer je sva prodaja proizvođača iz Unije u uzorku izvršena izravno potrošačima (vidjeti uvodnu izjavu 209.). Komisija je zato smatrala da nema trgovinske neravnoteže. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(388)

Podnositelj pritužbe u pritužbi je dostavio dostatne dokaze da postoje poremećaji u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe u Indoneziji s obzirom na predmetni proizvod. Prema dokazima iz pritužbe, na sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica, koji su činili više od 70 % troška proizvodnje predmetnog proizvoda, u Indoneziji su se primjenjivali izvozni porez, izvozna pristojba i određena najveća domaća cijena.

(389)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je potrebno procijeniti postoje li poremećaji kad je riječ o proizvodu iz ispitnog postupka u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, zbog čega bi pristojba niža od dampinške marže bila nedostatna za uklanjanje štete prouzročene dampinškim uvozom proizvoda iz ispitnog postupka samo u pogledu izvoznika Musim Mas, s obzirom na to da je dampinška marža za društvo Wilmar bila niža od marže štete.

(390)

Komisija je najprije utvrdila glavne sirovine koje društvo Musim Mas koristi u proizvodnji predmetnog proizvoda. Sirovine za koje je vjerojatno da čine najmanje 17 % troškova proizvodnje predmetnog proizvoda smatrane su glavnim sirovinama. Komisija je utvrdila da društvo Musim Mas koristi sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica za proizvodnju predmetnog proizvoda. Na sirovo palmino ulje otpadalo je više od 30 % ukupnog troška proizvodnje, dok je na sirovo ulje palminih koštica otpadalo više od 40 %.

(391)

Komisija je zatim ispitala je li cijena bilo koje od glavnih sirovina koje se koriste u proizvodnji predmetnog proizvoda narušena nekom od mjera navedenih u članku 7. stavku 2.a osnovne uredbe: sustavi dvostrukih cijena, izvozni porezi, dodatni izvozni porez, izvozna kvota, zabrana izvoza, porez na robu namijenjenu izvozu, zahtjevi za izdavanje dozvola, najniža izvozna cijena, smanjenje ili ukidanje povrata poreza na dodanu vrijednost (PDV), ograničenje u pogledu mjesta carinjenja za izvoznike, popis kvalificiranih izvoznika, obveza u vezi s domaćim tržištem, vezana rudarska prava. U tu se svrhu Komisija oslanjala na relevantno indonezijsko zakonodavstvo.

(392)

Ispitnim postupkom otkriveno je da se i na sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica primjenjuje izvozni porez i pristojba. Izvozni porez sastoji se od rasporeda postupnih carina na sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica (Odluka br. 166/PMK.010/2020 (44)). Usto je postojala i postupna izvozna pristojba na sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica (Odluka br. 57/PMK.05/2020 (45), kako je izmijenjena Odlukom br. 76/PMN.05/2021 (46)).

(393)

Komisija je utvrdila da je društvo Musim Mas imalo koristi od izvoznog poreza i pristojbe.

(394)

Komisija je usporedila domaću cijenu sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica s međunarodnom referentnom vrijednosti.

(395)

Kad je riječ o domaćoj cijeni za sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica, ispitnim postupkom otkriveno je da društvo u državnom vlasništvu Kharisma Pemasaran Bersama Nusantara (KPBN) organizira svakodnevne natječaje (47) u okviru kojih društva u državnom vlasništvu PTPN prodaju ta ulja. Provodi se jedan natječaj dnevno za sirovo palmino ulje i jedan natječaj tjedno za sirovo ulje palminih koštica te postoji jedna standardna kvaliteta za obje vrste ulja, pa stoga postoji jedna dnevna cijena za sirovo palmino ulje odnosno jedna tjedna cijena za sirovo ulje palminih koštica. Cijena se određuje prema cijeni FOB za Dumai ili Belawan (dvije važne morske luke u Indoneziji). PTPN određuje cijenu, a društva je prihvaćaju ili čekaju do sljedećeg dana. Cijena koju odredi PTPN koristi se i u ugovorima između privatnih društava. Natječajna je cijena javna i poznata svim subjektima na tržištu. U ispitnom postupku otkriveno je i da se ugovori između povezanih strana isto temelje na cijeni koju odredi PTPN. Stoga svi kupci u Indoneziji kupuju sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica po dnevnoj cijeni koju odredi PTPN. Nadalje, ispitnim postupkom otkriveno je da male razlike između natječajne cijene i stvarne kupovne cijene izvoznika u uzorku uglavnom proizlaze iz troškova prijevoza. Stoga je za domaću cijenu sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica Komisija upotrijebila dnevne natječajne cijene koje je odredio PTPN tijekom razdoblja ispitnog postupka, a koje je dostavio jedan od proizvođača izvoznika u uzorku.

(396)

Kad je riječ o međunarodnoj referentnoj vrijednosti za sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica, Komisija je koristila nekoliko referentnih vrijednosti: 1. indonezijske izvozne cijene FOB iz baze podataka Global Trade Atlas (48) („GTA”), 2. malezijske domaće cijene (49), 3. malezijske izvozne cijene FOB iz GTA-a i 4. promptne cijene CIF za Rotterdam (50) (51).

(397)

Usporedba je pokazala da je domaća indonezijska cijena za sirovo palmino ulje bila 20 % niža od indonezijskih izvoznih cijena FOB, 23 % niža od malezijskih domaćih cijena, 29 % niža od malezijskih izvoznih cijena FOB i 24 % niža od promptnih cijena CIF za Rotterdam (prilagođene na cijenu FOB).

(398)

Usporedba je pokazala da je domaća indonezijska cijena za sirovo ulje palminih koštica bila 18 % niža od indonezijske izvozne cijene, 19 % niža od malezijske domaće cijene, 6 % niža od malezijske izvozne cijene i 22 % niža od promptnih cijena CIF za Rotterdam (prilagođene na cijenu FOB).

(399)

Konačno, Komisija je ispitala čine li sirovo palmino ulje ili sirovo ulje palminih koštica pojedinačno najmanje 17 % troška proizvodnje predmetnog proizvoda. Za potrebe tog izračuna korištena je nenarušena cijena sirovina kako je utvrđena pri izvozu iz Indonezije i preuzeta iz GTA-a. Komisija je utvrdila da je za društvo Musim Mas sirovo palmino ulje činilo više od 40 %, a sirovo ulje palminih koštica više od 50 % ukupnog troška proizvodnje.

(400)

Stoga je Komisija zaključila da su cijene sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica bile podložne poremećajima i znatno niže od cijena na reprezentativnim međunarodnim tržištima u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe.

(401)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da je u interesu Unije da odredi iznos konačnih pristojbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe samo u pogledu društva Musim Mas. Antidampinška pristojba društva Wilmar u svakom bi se slučaju odredila na razini dampinške marže jer je sniženje ciljnih cijena utvrđeno na višoj razini. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na ocjeni svih relevantnih informacija u ovom ispitnom postupku, uključujući neiskorištene kapacitete u zemlji izvoznici, tržišno natjecanje u pogledu sirovina i učinak na lance opskrbe za društva iz Unije.

(402)

Vlada Indonezije navela je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka ukupan proizvodni kapacitet proizvoda iz ispitnog postupka u Indoneziji bio približno 3 600 000 tona, dok je stvarna proizvodnja bila otprilike 2 600 000 tona. Navela je da se obje procjene temelje na izvješću Indonezijskog udruženja oleokemijskih proizvođača (APOLIN).

(403)

Komisija napominje da je vlada Indonezije izmijenila izvorne procjene u rasponu od +/– 30 % kako bi se zaštitila povjerljivost i da je dobivena procjena od 1 000 000 tona neiskorištenih kapaciteta znatno niža od njegove stvarne vrijednosti. Slično tome, dobivena procjena od 72 % iskorištenosti kapaciteta znatno je viša od njezine stvarne vrijednosti. Komisija nadalje navodi da su, čak i na temelju procjene od 1 000 000 tona, neiskorišteni kapaciteti u Indoneziji veći od čitave proizvodnje u Uniji, koja je tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila otprilike 872 000 tona, i da bi je mogao zamijeniti. Isto je tako četiri puta veći od obujma uvoza iz Indonezije, koji iznosi približno 228 000 tona.

(404)

S obzirom na navedeno Komisija je zaključila da indonezijski proizvođači imaju znatne neiskorištene kapacitete i da bi, ako bi se upotrijebili, ti neiskorišteni kapaciteti mogli povećati globalnu opskrbu proizvodom iz ispitnog postupka, sniziti cijene i posljedično ugroziti učinkovitost mjere ako se ne utvrdi na razini dampinga.

(405)

Glavna sirovina za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka je loj ili biljno ulje, kao što su sirovo palmino ulje ili sirovo ulje palminih koštica.

(406)

Kao što je utvrđeno u uvodnim izjavama 397. i 398., cijene sirovog palmina ulja i sirovog ulja palminih koštica iz Indonezije bile su znatno niže od cijena tih ulja na reprezentativnim međunarodnim tržištima. To dovodi do nepoštene prednosti za proizvođače izvoznike iz Indonezije u usporedbi s industrijom Unije. Komisija je stoga zaključila da iako su sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica bili dostupni industriji Unije, s obzirom na poremećaje ta su ulja bila dostupna po višoj cijeni nego za proizvođače iz Indonezije. Industrija Unije stoga je bila u nepovoljnijem položaju u odnosu na indonezijske proizvođače izvoznike.

(407)

Kako je prikazano u tablici 4., tijekom razdoblja ispitnog postupka industrija Unije imala je neiskorištene kapacitete od gotovo 250 000 tona. Ti neiskorišteni kapaciteti bili su veći od obujma uvoza iz Indonezije u istom razdoblju. Iz tog se može zaključiti da industrija Unije može zamijeniti uvoz iz Indonezije svojom proizvodnjom, a da čak može i zadovoljiti gotovo čitavu potražnju za proizvodom iz ispitnog postupka u Uniji.

(408)

Štoviše, ispitni postupak pokazao je da bi korisnici iz Unije mogli nabavljati proizvod iz ispitnog postupka iz trećih zemalja kao što je Malezija. Ukupni obujam uvoza iz trećih zemalja ostao je stabilan tijekom razmatranog razdoblja, dok se njegov tržišni udio povećao za 6 %. Bez dampinškog uvoza iz Indonezije povećao bi se uvoz iz trećih zemalja jer bi prodajne cijene na tržištu Unije bile privlačnije.

(409)

Društvo Wilmar tvrdilo je da to što su proizvođači iz Unije kao što je AAK zatražili isključenje određenih masnih kiselina iz opsega proizvoda ispitnog postupka upućuje na to da je određenim proizvođačima (proizvoda na kraju proizvodnog lanca) iz Unije bio prijeko potreban pristup svim izvorima uvoza.

(410)

Komisija napominje da se sposobnost industrije Unije da zadovolji potražnju u Uniji odnosi na širok raspon masnih kiselina. Kad je konkretno riječ o zahtjevima za isključenje društva AAK, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 108. do 118., vrste i količine potrebnih masnih kiselina mogu proizvoditi proizvođači iz Unije nakon što se ponovno uspostave jednaki uvjeti na tržištu Unije ili se mogu nabavljati iz drugih zemalja osim Indonezije.

(411)

Stoga bi korisnici imali dovoljan pristup proizvodu iz ispitnog postupka čak i ako se smanji uvoz iz Indonezije. Prema tome, ne očekuju se poremećaji u lancima vrijednosti korisnika iz Unije.

(412)

Nakon konačne objave nekoliko zainteresiranih strana komentiralo je učinak mjera na lance opskrbe u Uniji.

(413)

Te su primjedbe razmotrene u odjeljku 7.9.2. ove Uredbe. Na temelju tih primjedbi i analize koja je uslijedila Komisija vjeruje da će svi problemi u opskrbi biti privremeni i rješivi uz druge dostupne izvore opskrbe, kao što je Malezija.

(414)

Nakon što je ocijenila sve relevantne informacije u ovom ispitnom postupku, Komisija je zaključila da je u interesu Unije utvrditi iznos konačnih pristojbi koje se odnose na društvo Musim Mas u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe.

(415)

S obzirom na prethodno navedenu analizu Komisija je zaključila, u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe, da je u interesu Unije da se razina konačnih pristojbi odredi na temelju razine dampinga, podložno daljnjim razmatranjima u kontekstu članka 21. iz odjeljka 7.6. u nastavku.

(416)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Musim Mas tvrdila je da se politike vlade Indonezije o sirovom palminu ulju i sirovom ulju palminih koštica ispituju u usporednom antisubvencijskom ispitnom postupku navedenom u uvodnoj izjavi 3. i da bi stoga primjena članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe u ovom antidampinškom ispitnom postupku i primjena antisubvencijskih pristojbi na iste politike dovele do dvostrukih korektivnih mjera za isti skup politika vlade Indonezije.

(417)

Komisija će razmotriti pitanje eventualnih dvostrukih korektivnih mjera u okviru antisubvencijskog ispitnog postupka.

(418)

Nakon što je ocijenila interes Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2b. osnovne uredbe, Komisija je zatim ispitala može li jasno zaključiti da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije iako je utvrđen štetni damping u skladu s člankom 21. osnovne uredbe. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na procjeni svih različitih uključenih interesa, uključujući interes industrije Unije, uvoznika, korisnika i drugih relevantnih gospodarskih subjekata. U ispitnom postupku nije surađivao nijedan nepovezani uvoznik.

(419)

Komisija je poslala upitnike poznatim zainteresiranim stranama. Zaprimila je odgovore na upitnik od četiriju korisnika iz dvije grupe društava, odnosno od grupe Greven i od grupe Schill + Seilacher.

(420)

U Uniji postoji 15 društava koja proizvode masne kiseline i zapošljavaju oko 900 radnika. Proizvođači postoje na cijelom području Unije. U ispitnom postupku surađivala je industrija Unije u uzorku, koja čini više od 60 % ukupne proizvodnje.

(421)

Nakon povlačenja pritužbe opisanog u odjeljku 1.10. Komisija je odlučila nastaviti ispitni postupak te je provela analizu štete i uzročnosti u pogledu industrije Unije u cjelini bez obzira na potporu i/ili suradnju pojedinačnih proizvođača iz Unije, kako je detaljnije objašnjeno u uvodnim izjavama 64., 66., 68. i 69. Analiza iz odjeljaka 4. i 5. ove Uredbe potvrdila je da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu i da je ona prouzročena dampinškim uvozom predmetnog proizvoda od indonezijskih proizvođača izvoznika. Komisija je usto napomenula da ima široko diskrecijsko pravo u pogledu odluke o nastavku ili završetku postupka nakon povlačenja.

(422)

U dopisu o povlačenju pritužbe podnositelj pritužbe naveo je da je razlog za njezino povlačenje „utjecaj dionika” (52). To potvrđuje da podnositelj pritužbe nije doveo u pitanje analizu i zaključak o postojanju materijalne štete prouzročene dampinškim indonezijskim uvozom, nego da je jedini razlog povlačenja bio utjecaj dionika. Razlog povezan s utjecajem dionika na podnositelja pritužbe ne bi podupirao zaključak da bi u interesu Unije bilo da se postupak završi samo zbog tog razloga, kad je Komisija već zaključila da postoji znatan štetni damping. U tom pogledu Komisija je napomenula i da je do povlačenja pritužbe došlo u vrlo kasnoj fazi postupka, u kojoj su strankama u potpunosti objavljeni nalazi kojima se dokazuje postojanje materijalne štete koju je industrija Unije pretrpjela zbog indonezijskog dampinškog uvoza. Primjedbe koje su stranke primile nakon objave nisu promijenile taj zaključak, što potkrepljuje zaključak da završetak postupka bez uvođenja mjera ni u kojem slučaju ne bi bio u interesu Unije, čak i ako je podnositelj pritužbe povukao pritužbu.

(423)

S obzirom na nalaz materijalne štete za industriju Unije opisan u uvodnim izjavama od 255. do 259., uvođenje mjera omogućilo bi industriji Unije da poveća svoju profitabilnost u smjeru održivih razina, poveća ulaganja i tako zadrži konkurentan položaj na svojem osnovnom tržištu. Industrija Unije mogla bi i vratiti izgubljeni tržišni udio povećanjem obujma prodaje na tržištu Unije.

(424)

Izostanak mjera vjerojatno bi i nadalje negativno utjecao na industriju Unije u smislu manjeg obujma prodaje i proizvodnje te dodatnog pada cijena koji bi doveo do daljnjeg financijskog pogoršanja njezina gospodarskog stanja u smislu profitabilnosti i ulaganja, čime bi se ugrozile njezina budućnost i zaposlenost u njoj.

(425)

U primjedbama nakon konačne objave grupa Musim Mas tvrdila je da industrija Unije, koja koristi loj kao sirovinu, ne bi imala koristi od mjera i da bi u konačnici korist ostvarili malezijski proizvođači izvoznici.

(426)

Međutim, imajući na umu primjedbe Komisije o loju kao neuzročnom čimbeniku, više cijene malezijskog uvoza u cijelom razmatranom razdoblju i sposobnosti industrije Unije da poveća profitabilnost i ulaganja, a time i obujam proizvodnje i prodaje u slučaju uvođenja mjera, ta je primjedba odbačena.

(427)

Stoga je uvođenje mjera za indonezijske masne kiseline nedvojbeno u interesu industrije Unije.

(428)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 38., nepovezani uvoznici/trgovci nisu surađivali.

(429)

Stoga Komisija nije imala informacije na temelju kojih bi mogla precizno odrediti učinak uvođenja mjera na djelatnosti nepovezanih uvoznika/trgovaca. Izostanak suradnje upućuje na to da uvoznici ne smatraju da bi uvođenje antidampinških mjera znatno utjecalo na njihovo poslovanje. Iako bi se u prvom koraku moglo uočiti smanjenje uvoza i preprodaje, svaki takav negativan učinak na promet u konačnici bi se mogao kompenzirati povećanjem preprodaje proizvoda kupljenih iz drugih izvora, kao što je Malezija.

(430)

Stoga je Komisija zaključila da učinak mjera na uvoznike/trgovce ne bi bio nerazmjeran.

(431)

Proizvod iz ispitnog postupka kupuje nekoliko industrija na tržištu Unije za proizvodnju proizvoda kao što su hrana, hrana za životinje, farmaceutski proizvodi, kozmetički proizvodi (proizvodi za svakodnevnu higijenu i luksuzni artikli za uljepšavanje), proizvodi za kućnu i osobnu njegu te industrijski deterdženti.

(432)

U ispitnom postupku surađivala su četiri korisnika iz dviju grupa društava, koje čine otprilike od 4 % do 7 % ukupne potrošnje u Uniji, i dostavila su odgovore na upitnik za korisnike.

(433)

Jedna se grupa koristila masnim kiselinama za proizvodnju metalnih i lužnatih sapuna, kao i estera koji se koriste kao dodaci u industriji plastike, maziva i tekstila. Druga je grupa proizvodila kemikalije za tehničke tekstile, kožne kemikalije, kozmetiku i fine kemikalije.

(434)

U ispitnom postupku utvrđeno je da su tijekom razdoblja ispitnog postupka ti korisnici zajedno kupili [od 6 do 9] % ukupnog uvoza iz Indonezije, [od 4 do 7] % ukupne prodaje industrije Unije i [od 2 do 4] % ukupnog uvoza iz drugih zemalja. Komisija je stoga imala ograničene informacije za procjenu ukupnog učinka uvođenja antidampinških mjera na aktivnosti korisnika.

(435)

Na temelju podataka koje su dostavili korisnici koji surađuju, tijekom razdoblja ispitnog postupka oni su kupili približno [23–26] % svojih potreba za masnim kiselinama iz Indonezije, [68–72] % od proizvođača iz Unije i [2–5] % iz drugih izvora. Iako je jedna skupina korisnika uvozila zanemarive količine, druga je u tom razdoblju uvozila više od četvrtine svojih potreba za masnim kiselinama iz Indonezije.

(436)

Ovisno o korisniku prodaja proizvoda koji uključuju masne kiseline iznosila je od 29 % do više od 95 % ukupnog prometa. Općenito govoreći, udio masnih kiselina iz svih izvora u ukupnim troškovima proizvodnje korisnika koji surađuju iznosio je od 6 % do 52 %.

(437)

Ukupne marže profitabilnosti četiriju korisnika kretale su se od jednoznamenkastih do dvoznamenkastih profitnih marži.

(438)

Kad je riječ o učinku mjera na korisnike koji surađuju i s obzirom na ograničenu zamjenjivost proizvoda, Komisija je smatrala da uvođenje mjera može donekle utjecati na njihovu dobit. Kad je riječ o njihovim profitnim maržama, učinak ne bi bio nerazmjeran jer bi se barem dio povećanja cijene mogao prenijeti na kraj lanca opskrbe.

(439)

S obzirom na nedovoljnu profitabilnost industrije Unije i pad cijena na tržištu, može se razumno pretpostaviti da će se cijene povećati nakon uvođenja mjera. Međutim, s obzirom na to da trenutačno stanje nije održivo, učinak koji bi mjere mogle imati na neke korisnike trebao bi se odvagnuti u odnosu na rizik prekida djelatnosti industrije Unije. Neuvođenje mjera dovest će do manje pouzdanih i nestabilnijih izvora opskrbe, a u konačnici i do povećanja cijena na tržištu Unije.

(440)

Društvo P&G nije u potpunosti surađivalo u ispitnom postupku, ali je izjavilo da se protivi uvođenju mjera. Smatrao je da bi uvođenje mjera ugrozilo njegov pristup pouzdanom izvoru opskrbe masnim kiselinama. P&G tvrdio je da bi uvođenje antidampinških mjera imalo dvije ključne posljedice. Prvo, mjere bi vjerojatno dovele do većih troškova proizvodnje u industriji potrošačke robe i ti bi se troškovi u konačnici prenijeli na potrošače. Drugo, uvođenje mjera vjerojatno bi poremetilo lance opskrbe iz Indonezije u vrijeme kad postoji velika potražnja za masnim kiselinama i proizvođači iz Unije proizvode punim kapacitetom. Grupa Greven tvrdila je da se potražnja za masnim kiselinama na tržištu Unije ne bi mogla zadovoljiti bez uvoza masnih kiselina iz Indonezije.

(441)

Komisija je napomenula da društvo P&G nije dostavilo odgovor na upitnik za korisnike ni detaljnije informacije o svojoj kupnji masnih kiselina i njezinu opsegu u smislu troška gotove robe. Stoga Komisija nije mogla procijeniti učinak uvođenja mjera na djelatnost društva P&G.

(442)

Osim toga, Komisija je utvrdila da je proizvodni kapacitet industrije Unije dovoljan da se zadovolji gotovo čitava potrošnja na tržištu EU-a. Industrija Unije trenutačno ima neiskorištene kapacitete od približno 20 % te bi, ako se ponovno uspostave uvjeti poštenog tržišnog natjecanja, proizvođači iz Unije mogli povećati proizvodnju kako bi zadovoljili potražnju u Uniji. Osim toga, neiskorišteni kapaciteti za proizvodnju masnih kiselina postoje i u Maleziji. Stoga je Komisija zaključila da uvođenje antidampinških mjera ne bi dovelo do manjka opskrbe masnim kiselinama na tržištu Unije.

(443)

Nakon konačne objave primjedbe o interesima Unije poslali su grupa Greven, grupa Schill + Seilacher, društva P&G, Unilever, Henkel, Quaker Houghton, Evonik, NYCO, Kapachim, Omya, Stéarinerie Dubois, Wilmar, grupa Musim Mas, društvo Ecogreen i CUTFA. Mnoge od tih stranaka bile su korisnici koji nisu u potpunosti surađivali u ispitnom postupku i prethodno nisu dostavili primjedbe. Stoga je nakon konačne objave u ispitnom postupku postojao širi raspon primjedbi, iako informacije nisu dostavljene u obliku odgovora na upitnik kako se zahtijevalo pri pokretanju ispitnog postupka i nije bilo moguće provjeriti istinitost svih primjedbi.

(444)

CUTFA je istaknula da bi mjere imale tek ograničen učinak na korisnike jer bi se povećanja troškova mogla prenijeti na njihove kupce. Čak i ako to ne bi bio slučaj, dobit bi bila dovoljna kako bi se to apsorbiralo i stoga učinak mjera ne bi bio nerazmjeran.

(445)

Na temelju šireg raspona primjedbi korisnika činilo se da se korisnici mogu podijeliti u dvije glavne kategorije.

(446)

Prva su kategorija velike multinacionalne grupe, kao što su P&G, Unilever, Henkel, Quaker Houghton i Evonik, koja proizvode velik broj gotovih proizvoda uz korištenje proizvoda iz ispitnog postupka kao ključne sirovine, uglavnom u proizvodima za čišćenje kućanstva, pranje rublja, uljepšavanje i osobnu njegu. Međutim, kako je prethodno opisano, s obzirom na to da te stranke nisu u potpunosti surađivale, nije bilo moguće utvrditi količinu masnih kiselina koja se koristila u njihovoj proizvodnji ni udio masnih kiselina u troškovima proizvodnje čak ni najvažnijih proizvoda u kojima se koriste masne kiseline. Osim toga, podaci društava P&G, Unilever i Henkel dostupni iz javnih izvora (53) pokazuju da su se njihov promet i dobit proteklih godina znatno povećali, posebice u vezi s proizvodima za čišćenje kućanstva, koji su najveće tržište za masne kiseline.

(447)

Društvo P&G objasnilo je da nije odgovorilo na upitnik jer je, kao i drugi korisnici masnih kiselina, rascjepkano na mnoge proizvodne jedinice.

(448)

Međutim, P&G nije ispunio čak ni odjeljak upitnika o nabavi masnih kiselina putem svoje središnje jedinice za nabavu. Rascjepkanost industrije korisnika ne sprečava ih (ili barem neke od njih) da odgovore na upitnik. Osim toga, javno dostupni konsolidirani godišnji financijski izvještaji društva P&G isto tako pokazuju da je u Europi 2021. ostvarilo veoma velik promet (16,7 milijardi USD (54)). Njegova profitabilnost na svjetskoj razini iznosila je 23 % (55). Promet društva Henkel u zapadnoj i istočnoj Europi 2021. iznosio je 9,1 milijardu EUR, a profitabilnost 18,9 % (56). Te informacije idu u prilog stajalištu Komisije da predložene mjere ne bi nerazmjerno utjecale na velike kupce masnih kiselina u najvećim korisničkim industrijama (čišćenje kućanstva, pranje rublja, uljepšavanje i osobna njega).

(449)

Društvo Henkel izjavilo je da nedostatak suradnje korisnika ne znači da mjere na razinama predloženima u konačnoj objavi ne bi ozbiljno utjecale na njihove aktivnosti.

(450)

Kako je dodatno navedeno u nastavku, Komisija je preispitala svoje početne zaključke i zaključke o učinku na korisnike s obzirom na dodatne primjedbe primljene kao odgovor na konačnu objavu, uključujući primjedbe novih zainteresiranih strana.

(451)

Društva Henkel, Kapachim, Omya i Wilmar istaknula su i da bi interes korisnika trebalo sagledati u kontekstu nedavnih događaja prije objave, kao što su povećanje cijena sirovina i energije, inflacija i problemi u lancu opskrbe.

(452)

Komisija je napomenula da su se ti problemi pojavili nakon razdoblja ispitnog postupka. Nije obrazloženo kakav bi učinak ta kretanja mogla imati na industriju korisnika. Primjerice, postavlja se pitanje jesu li se dodatni troškovi prenijeli kupcima i kakav je bio učinak na profitabilnost proizvoda koji sadržavaju masne kiseline. U svakom slučaju, nije jasno jesu li takva kretanja trajna. Stoga se te tvrdnje nisu mogle prihvatiti.

(453)

Društvo Unilever u povjerljivom se podnesku usredotočilo na određeni proizvod na koji bi mjere utjecale, pri čemu je tvrdilo bi se cijene znatno povećale i da bi možda moralo uvoziti taj proizvod, što bi imalo posljedični učinak na njegovu proizvodnju i radna mjesta u Uniji. Tvrdilo je i da bi se zbog toga povećale potrošačke cijene tog proizvoda. Nadalje, Unilever je istaknuo da se velika većina tog proizvoda izvozi i prodaje izvan Unije.

(454)

Komisija nije mogla provjeriti te tvrdnje jer Unilever, kao i većina korisnika, nije ispunio upitnik za korisnike. Komisija stoga nije mogla utvrditi važnost tog proizvoda u poslovanju društva Unilever u Uniji u smislu profitabilnosti i prometa. Komisija nije mogla utvrditi ni udio masnih kiselina u troškovima društva Unilever za taj proizvod ni za druge proizvode. Jednako tako nije mogla jasno utvrditi kakav bi učinak pristojbe općenito imale na profitabilnost društva Unilever u Uniji. Nadalje, javno dostupni konsolidirani godišnji financijski izvještaji društva Unilever pokazuju da je njegovo poslovanje u Europi ostvarilo promet od 11,3 milijarde EUR (57) i profitabilnost od 1,8 milijardi EUR (58), odnosno više od 16 %. Komisiji nisu dostavljeni dokazi da bi učinak mjera na masne kiseline iz Indonezije bio nerazmjeran za prodaju tog proizvoda društva Unilever ili, općenitije, za njegovo poslovanje u Uniji. Tvrdnja o povećanjima potrošačkih cijena i uvozu tog proizvoda očito nije bila potkrijepljena imajući na umu ukupnu profitabilnost njegova poslovanja u Uniji. Nadalje, Komisija je napomenula da bi društvu Unilever bili dostupni postupci prerade pod carinskim nadzorom kako bi se ublažio učinak mjera.

(455)

Druga kategorije korisnika uglavnom su bila manja društva i grupe, kao što su oni koji su u potpunosti surađivali u ispitnom postupku (grupa Greven i grupa Schill + Seilacher) i koji su koristili masne kiseline za proizvodnju proizvoda na kraju proizvodnog lanca, kao što su esteri, amini, maziva, sapuni itd.

(456)

Osim toga, nakon konačne objave podneske su dostavili društva NYCO, Kapachim, Omya, Ecogreenova povezana društva i društvo Stéarinerie Dubois. Društva u toj kategoriji općenito su kupovala manje količine proizvoda iz ispitnog postupka. Međutim, ti korisnici nisu dostavili odgovore na upitnik pa nije bilo moguće potkrijepili njihove tvrdnje. Suprotno tome, informacije koje su dostavila društva koja u potpunosti surađuju pokazale su da je vjerojatno da će na ta društva mjere više utjecati s obzirom na to da masne kiseline čine veći udio njihovih ukupnih troškova, a prodaja povezanih proizvoda na kraju proizvodnog lanca ograničene je profitabilnosti. Nadalje, učinak mjera na sve korisnike ublažila bi činjenica da korisnici nisu prodavali isključivo proizvode koji sadržavaju masne kiseline. Osim toga, većina kupljenih masnih kiselina dobavljena je od industrije Unije ili od dobavljača iz trećih zemalja. To znači da bi se očekivalo da će povećanja cijena za te kupnje biti niža od onih koje se nabavljaju od indonezijskih proizvođača izvoznika. Nadalje, gotova roba proizvedena s pomoću masnih kiselina često se izvozila izvan Unije, što znači da bi za smanjenje učinka mjera mogli biti dostupni postupci prerade pod carinskim nadzorom.

(457)

Društvo Ecogreen tvrdilo je da bi ponderirana prosječna pristojba primjenjiva na njega naštetila njegovim dvama povezanim društvima u Uniji. Smatralo je i da je sva njegova prodaja u Uniji bila namijenjena ograničenoj upotrebi i da stoga takav izvoz nije mogao nanijeti štetu industriji Unije.

(458)

Komisija je navela da nije bilo moguće provjeriti tvrdnje društva Ecogreen o šteti jer njegova povezana društva DHW i E&S nisu ispunila upitnik za korisnike. Društvo Ecogreen u podnesku je navelo da jedno njegovo društvo kći u Uniji kupuje određene vrste masnih kiselina od industrije Unije. Stoga se ne može isključiti mogućnost tržišnog natjecanja između Ecogreenovih proizvoda i proizvoda industrije Unije barem u određenim segmentima tržišta, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 108. Zbog toga se tvrdnja o Ecogreenovim povezanim društvima i ograničenoj upotrebi ne može prihvatiti.

(459)

Stoga je Komisija na temelju informacija u dokumentaciji zaključila da predložene mjere ne bi nerazmjerno utjecale na korisnike.

(460)

Grupa Greven, društva Henkel, Unilever, Kapachim, Evonik, Ecogreen, Quaker Houghton, Omya, NYCO, Stéarinerie Dubois, grupa Musim Mas i društvo Wilmar iznijeli su tvrdnje povezane s poremećajem na tržištu Unije i problemima u opskrbi koji bi bili uzrokovani uvođenjem mjera. Konkretno, te zainteresirane strane smatrale su da je predložena razina mjera previsoka i da bi nerazmjerno utjecala na interese industrije Unije na kraju proizvodnog lanca. Osim toga, ta su društva tvrdila da bi se uvoz iz Indonezije zaustavio ili bi bio ograničen do te mjere da bi na tržištu Unije došlo do opće nestašice, što bi isto dovelo do rasta cijena. Drugi su korisnici iznijeli konkretnije tvrdnje povezane s određenim vrstama masnih kiselina, za koje su tvrdili da ih ne bi bilo moguće na odgovarajući način nabaviti od industrije Unije. AAK, Unilever i grupa Greven dostavili su prepisku e-poštom s proizvođačima iz Unije kako bi potkrijepili tvrdnju o problemima u opskrbi na tržištu koje bi mjere pogoršale.

(461)

Unilever, Henkel i Ecogreen tvrdili su da bi mjere utjecale na uvoz masnih kiselina kratke duljine lanca ugljikovih atoma u Uniju, primjerice od C8 do C10. NYCO je tvrdio da je kiseline od C8 do C10 sve teže pronaći na tržištu Unije jer su proizvođači povećali vlastitu ograničenu upotrebu. Zbog te su nestašice cijene naglo porasle od rujna 2021. Nadalje, NYCO je tvrdio da bi nestašica masnih kiselina kratke duljine lanca ugljikovih atoma, npr. od C8 do C10, utjecala na industrije kojima NYCO dobavlja specijalizirana maziva, kao što su zrakoplovna i obrambena industrija.

(462)

Kapachim, Evonik i NYCO naveli su i da bi bila stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na proizvođače istih proizvoda koji se nalaze izvan Unije. Druga su društva tvrdila da bi se možda morala preseliti izvan Unije.

(463)

Društvo Stéarinerie Dubois tvrdilo je da bi ograničena zamjenjivost mnogih vrsta proizvoda koje se uvoze iz Indonezije u velikoj mjeri utjecala na njegovu profitabilnost jer bi se povećali njegovi troškovi proizvodnje. To je društvo tvrdilo i da proizvođači iz Unije navedeni u pritužbi ne proizvode nužno istu vrstu masne kiseline koja mu je potrebna u dovoljnim količinama. Istaknulo je i da za dvije vrste masnih kiselina koje to društvo koristi u proizvodnji nijedan proizvođač iz Unije nije mogao ispuniti njegove specifikacije u pogledu boje, što je važan čimbenik za njegove kupce u farmaceutskoj industriji. Društvo Stéarinerie Dubois izjavilo je da, s obzirom na to da u Uniji ne postoji tržište za masne kiseline usklađene sa zakonodavstvom REACH koje su u skladu s košerskim i halal pravilima, uvoz tih proizvoda nije nanio štetu industriji Unije.

(464)

CUTFA je istaknula da bi industrija Unije zajedno s uvozom iz Indonezije i trećih zemalja osigurala odgovarajuću opskrbu tržišta Unije u slučaju mjera. To je stajalište potkrijepila stupčastim grafikonom koji prikazuje glavne izvore opskrbe. CUTFA je istaknula i da uvoz iz Indonezije ne bi prestao, već da bi se nastavio pod ravnopravnim uvjetima.

(465)

Komisija je priznala da je opskrba masnim kiselinama za razne sektore industrije korisnika u Uniji ključna jer se masne kiseline ne mogu na odgovarajući način zamijeniti drugim proizvodima. Stoga je Komisija preispitala problem poremećaja na tržištu i probleme u opskrbi s obzirom na primljene primjedbe.

(466)

Prvo, kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 220., podaci o neiskorištenim kapacitetima navedeni u uvodnoj izjavi 407. izračunani su na temelju održivih, a ne teoretskih kapaciteta industrije Unije, uzimajući u obzir uobičajene prekide u radu (kao što je održavanje) i proizvodnju drugih proizvoda. To znači da su u Uniji u razdoblju ispitnog postupka postojali neiskorišteni kapaciteti od približno 250 000 tona. Provjerom odgovora industrije Unije na upitnik osiguran je dosljedan i točan pristup podacima o kapacitetu. Kapaciteti su prema potrebi smanjeni, a provjereni podaci otkriveni su uključenim društvima.

(467)

Drugo, bilo je jasno da su ulaganja u industriju Unije u razmatranom razdoblju bila ograničena. Ulaganja društava u uzorku nastavila su se, ali bila su ograničena na održavanje postojećih postrojenja i opreme umjesto povećanja kapaciteta i uklanjanja uskih grla u proizvodnji. Uvođenje mjera smanjilo bi cjenovni pritisak na industriju i omogućilo joj da određuje cijene na razini na kojoj bi se osigurale razumne razine profitabilnosti. Proizvodnja i prodaja mogle bi se povećati za opskrbu tržišta zbog boljih uvjeta na tržištu. Industrija bi isto tako mogla prikupiti kapital za povećanje kapaciteta.

(468)

Problemi u opskrbi u razmatranom razdoblju, što je vidljivo iz prepiske e-poštom, mogu se očekivati ako je industrija pretrpjela materijalnu štetu koja utječe na njezine prodajne cijene te koja dovodi do niske profitabilnosti i nemogućnosti prikupljanja kapitala za ulaganja. Međutim, uvođenje mjera dovest će do boljih uvjeta na tržištu za industriju Unije te će ona moći povećati proizvodnju i poboljšati količinu i asortiman masnih kiselina koje stavlja na tržište.

(469)

Treće, ne očekuje se da će mjere uvedene ovom Uredbom zaustaviti uvoz iz Indonezije. Podsjeća se da svrha antidampinških mjera nije zaustaviti uvoz, već ponovno uspostaviti ravnopravne uvjete na tržištu. Komisija je zato odbacila tvrdnju da bi na tržištu Unije došlo do opće nestašice, što bi dovelo do neproporcionalnog rasta cijena.

(470)

Komisija je primijetila da se tvrdnja o naglom porastu cijena za kiseline od C8 do C10 odnosila na globalno tržište, a ne samo na tržište Unije. Stoga se učinci antidampinških mjera na globalnu konkurentnost Unijinih korisnika masnih kiselina od C8 do C10 ne bi razlikovali od učinaka na korisnike drugih vrsta masnih kiselina. Osim toga, Komisija je podsjetila da u svojoj ocjeni obično ne uzima u obzir kretanja na tržištu nakon završetka razdoblja ispitnog postupka. Kad je riječ o argumentu društva NYCO povezanom sa zrakoplovnom i obrambenom industrijom, te tvrdnje o poremećaju nisu potkrijepljene i stoga su odbačene.

(471)

Nadalje, Komisija je navela da su proizvodi indonezijske industrije i industrije Unije u velikoj mjeri zamjenjivi. To što određeni proizvođači iz Unije nisu mogli dobavljati određene vrste proizvoda u određeno vrijeme i prema uvjetima na tržištu koji su bili primjenjivi u razmatranom razdoblju ne znači da će se problemi u opskrbi nastaviti nakon uvođenja mjera. Nadalje, Komisija je smatrala da učinak mjera na troškove i profitabilnost tog korisnika nije potkrijepljen jer u nedostatku odgovora na upitnik nije mogla procijeniti koliki je bio udio troškova masnih kiselina za društvo kao postotak ukupnih troškova ili prometa. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(472)

Nisu obrazloženi vjerojatni učinci u pogledu konkurenata izvan Unije ni rizik od preseljenja. Osim toga, čimbenici koji bi mogli ublažiti učinak pristojbi na korisnike razmatraju se u uvodnoj izjavi 455.

(473)

Društvo Wilmar sugeriralo je da bi se trošak masnih kiselina kao sirovine na tržištu Unije povećao za približno 32,9 % (59).

(474)

Međutim, u takvim se procjenama preuveličavaju vjerojatna povećanja troškova za korisnike. To je zato što je indonezijski uvoz činio oko 20 % potrošnje, a povećanja troškova korisnika koji nabavljaju proizvode od industrije Unije ili uvoze iz drugih izvora vjerojatno će biti znatno manja. Nadalje, uvoz iz trećih zemalja kao što je Malezija zasigurno će se povećati tijekom trajanja mjera zbog boljih uvjeta na tržištu i manjeg cjenovnog pritiska indonezijskog uvoza.

(475)

Društvo Wilmar istaknulo je i da bi smanjeni uvoz biljnog ulja, posebice iz Ukrajine, ograničio sposobnost industrije Unije da nabavlja sirovine.

(476)

Komisija navodi da su se ta pitanja pojavila nakon razdoblja ispitnog postupka. Nije obrazloženo kakav bi učinak ta kretanja mogla imati na tržište Unije ili bi li ona bila trajna s obzirom na to da se u članku 6. stavku 1. osnovne uredbe navodi da se informacije povezane s razdobljem nakon razdoblja ispitnog postupka obično ne uzimaju u obzir. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(477)

Komisija stoga nije mogla prihvatiti argumente da će doći do opće nestašice u opskrbi masnim kiselinama za korisnike u Uniji. Kad je riječ o problemima u opskrbi koji uključuju određene proizvode, svaki poremećaj na tržištu vjerojatno će biti privremen dok se proizvođači i njihovi kupci ne prilagode toj novoj situaciji na tržištu.

(478)

Imajući na umu primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i na temelju informacija u dokumentaciji jasno je da posljedice uvođenja mjera za sektore koji najviše troše masne kiseline (čišćenje kućanstva, uljepšavanje, pranje rublja i osobna njega) ne bi bile znatne jer bi ti sektori mogli apsorbirati sva povećanja troškova koja se ne mogu prenijeti na kupce.

(479)

Za preostale sektore postoje određeni dokazi da bi moglo doći do povećanja troškova i da će utjecati na profitabilnost. Međutim, samo su dvije grupe odlučile u potpunosti surađivati u ispitnom postupku kako bi potkrijepile svoje tvrdnje.

(480)

Svi će korisnici na raspolaganju imati više rješenja za ublažavanje učinka povećanja troškova, kao što je prerada pod carinskim nadzorom za uvoz masnih kiselina koje će se koristiti za proizvodnju izvezenih proizvoda. Masne kiseline ne koriste se u svim proizvodima koje proizvode korisnici. Osim toga, približno 80 % masnih kiselina koje se koriste na tržištu Unije ne dobavlja se iz Indonezije, pa mjere neće izravno utjecati na te kiseline.

(481)

Antidampinške mjere osmišljene su kako bi se povećale uvozne cijene Unije (plaćena pristojba) za predmetnu zemlju. Uvozne cijene iz trećih zemalja i cijene industrije Unije vjerojatno će se isto povećati. Međutim, da bi industrija Unije mogla opstati, s indonezijskim proizvođačima izvoznicima na tržištu Unije mora poslovati na pravednijoj osnovi. Tržištu Unije potrebno je vrijeme da se prilagodi novim uvjetima, a u tom razdoblju određeni sudionici na tržištu i sektori korisnika mogli bi pretrpjeti određene negativne posljedice. Kako je prethodno navedeno, očekivala su se veća ulaganja proizvođača iz Unije radi povećanja kapaciteta. Neka od tih ulaganja omogućila bi društvima industrije Unije da nude širi asortiman masnih kiselina ili povećaju proizvodnju određenih proizvoda. Samo zato što neki proizvođač iz Unije nije mogao opskrbljivati tržište određenim proizvodima prema trenutačnim uvjetima nepoštenog tržišnog natjecanja to ne znači da se proizvođači iz Unije nisu sposobni prilagoditi novim uvjetima na tržištu koji će nastati zbog mjera.

(482)

Komisija smatra da su takva povećanja troškova potrebna kako bi se industriji Unije omogućilo da se natječe pošteno i po razinama cijena koje ne ugrožavaju njezin opstanak. Jasno je da profitabilnost vidljiva u tablici 10. nije održiva te je u interesu svih korisnika da se proizvodnja širokog asortimana masnih kiselina u Uniji nastavi. Očekivana povećanja troškova korisnikâ ne smatraju se nerazmjernima.

(483)

Stoga, uzimajući u obzir stajališta svih zainteresiranih strana koje su se izjasnile, Komisija je zaključila da uvođenje mjera ne bi nerazmjerno utjecalo na korisnike.

(484)

Dobavljači sirovina u Uniji sastoje se uglavnom od proizvođača loja i biljnog ulja. Iako ti dobavljači sirovina nisu surađivali u ovom ispitnom postupku, jasno je da bi uvođenje mjera u dugoročnom razdoblju koristilo i dobavljačima jer industrija Unije troši znatne količine loja i biljnih ulja koja se proizvode u Uniji.

(485)

Na temelju prethodno navedenoga Komisija je zaključila da ne postoje uvjerljivi razlozi na temelju kojih bi se zaključilo da uvođenje mjera na uvoz masnih kiselina podrijetlom iz Indonezije nije u interesu Unije.

(486)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u pogledu dampinga, štete, uzročnosti, razine mjera i interesa Unije potrebno je uvesti konačne mjere kako bi se spriječila daljnja šteta koja se industriji Unije nanosi dampinškim uvozom.

(487)

Prema navedenoj procjeni konačne antidampinške pristojbe za društvo Wilmar određuju se na razini dampinške marže.

(488)

Kad je riječ o društvu Musim Mas, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete. Budući da je utvrdila poremećaje povezane sa sirovinama za predmetni proizvod u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, konkretno u obliku izvoznih poreza i pristojbi za sirovo palmino ulje i sirovo ulje palminih koštica, Komisija je zaključila da bi, u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe, bilo u interesu Unije da se iznos pristojbi odredi na razini dampinških marži jer pristojba niža od dampinške marže ne bi bila dovoljna za uklanjanje štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(489)

Konačna pristojba za ostala društva iz Indonezije koja surađuju i koja nisu uključena u uzorak temelji se na ponderiranom prosjeku dampinške marže kako je prethodno utvrđen za dva društva u uzorku.

(490)

S obzirom na visoku razinu suradnje (izvoz proizvođača izvoznika koji surađuju činio je sav uvoz tijekom razdoblja ispitnog postupka), razina pristojbe na razini cijele zemlje temelji se na najvišoj dampinškoj marži dvaju izvoznika u uzorku koji surađuju.

(491)

Na temelju prethodno navedenog stope konačne antidampinške pristojbe, izražene na osnovi cijene CIF granica Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi kako slijedi:

(492)

Stope pojedinačne antidampinške pristojbe za svako društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom ovog ispitnog postupka u odnosu na ta društva. Te se stope pristojbe primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetne zemlje koji proizvode navedeni pravni subjekti. Na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje drugo društvo koje nije izričito navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte koji su povezani s izričito navedenim subjektima, trebalo bi primjenjivati stopu pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”. Taj uvoz ne bi trebao podlijegati nikakvoj drugoj pojedinačnoj stopi antidampinške pristojbe.

(493)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za sva ostala društva trebalo bi primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji nisu surađivali u ovom ispitnom postupku, već i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(494)

Kako bi se rizik od izbjegavanja mjera zbog razlike u stopama pristojbe sveo na najmanju moguću razinu, potrebne su posebne mjere kako bi se osigurala primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi. Društva na koja se primjenjuju pojedinačne antidampinške pristojbe moraju carinskim tijelima država članica predočiti valjani trgovački račun. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun trebalo bi primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(495)

Iako je predočenje tog računa potrebno carinskim tijelima država članica za primjenu pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe na uvoz, to nije jedini element o kojem carinska tijela trebaju voditi računa. Naime, čak i ako im se predoči račun koji ispunjava sve zahtjeve iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe, carinska tijela država članica moraju provesti uobičajene provjere i mogu, kao u svim drugim slučajevima, zatražiti dodatne dokumente (otpremne dokumente itd.) radi provjere točnosti pojedinosti navedenih u deklaraciji te osigurati da daljnja primjena niže stope pristojbe bude opravdana, u skladu s carinskim propisima.

(496)

Ako se obujam izvoza jednog od društava koja ostvaruju korist od nižih stopa pojedinačne pristojbe znatno poveća nakon uvođenja predmetnih mjera, takvo bi se povećanje obujma moglo smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U tim okolnostima i ako su ispunjeni uvjeti, moguće je pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera. U tom se ispitnom postupku može, među ostalim, ispitati potreba za uklanjanjem pojedinačnih stopa pristojbe i posljedično uvođenje pristojbe za cijelu zemlju.

(497)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da su mjere određene previsoko ili da nisu određene na odgovarajućoj razini te da bi ih Komisija trebala smanjiti.

(498)

Međutim, te su mjere određene prema metodologiji opisanoj u ovoj Uredbi i u skladu s osnovnom uredbom. Izračuni uključeni u utvrđivanje dampinške marže i marže štete otkriveni su odgovarajućim zainteresiranim stranama. Stoga se te tvrdnje moraju odbaciti jer osnovnom uredbom nije predviđeno proizvoljno određivanje pristojbi.

(499)

U primjedbama nakon konačne objave društvo Ecogreen zatražilo je bescarinsku kvotu kao konstruktivnu korektivnu mjeru koju bi Komisija trebala razmotriti te je navelo razne pravne osnove za tu tvrdnju.

(500)

Prvo, nadovezujući se na članak 8. osnovne uredbe, društvo Ecogreen ponudilo je da započne rasprave o preuzimanja obveze u vezi s cijenama s elementom kvote. U tom je pogledu podsjetilo da su kvote dio prihvaćenih preuzetih obveza iz predmeta Solarne ploče (60) i tvrdilo je da je prema mišljenju povjerenstva WTO-a u predmetu EZ – posteljina (61) Komisija obvezna razmotriti konstruktivne korektivne mjere u postupcima koji uključuju zemlje u razvoju koje su članice WTO-a.

(501)

Komisija je navela da je, kako je spomenuto u članku 8. stavku 1. osnovne uredbe, na društvu Ecogreen da dostavi ponudu za preuzimanje obveze u vezi s cijenama koju Komisija može prihvatiti. Takvu bi ponudu trebalo dostaviti u propisanom roku iz članka 8. stavka 2. osnovne uredbe. Komisija je trebala zaprimiti ponudu društva Ecogreen najkasnije pet dana prije roka za dostavljanje primjedbi na konačnu objavu. Zahtjev u kojem se predlaže preuzimanje obveze u vezi s cijenama upućen je tek 12. rujna 2022., što je mnogo kasnije od prethodno navedenog zakonskog roka, te nije formuliran konkretan prijedlog. Stoga nije dostavljena ponuda za preuzimanje obveze u vezi s cijenama koja bi se mogla uzeti u obzir u skladu s osnovnom uredbom i zbog toga se nije moglo opravdano pozvati na analogiju s predmetima Solarne ploče i EC – posteljina. Stoga je ova tvrdnja odbačena.

(502)

Drugo, društvo Ecogreen zatražilo je bescarinsku kvotu po analogiji s uvođenjem kvota za očuvanje trgovinskih tokova koji se ne smatraju štetnima u kontekstu zaštitnih mjera, još jednog instrumenta trgovinske zaštite.

(503)

Komisija u tom pogledu napominje samo da je ovaj ispitni postupak uređen osnovnom uredbom, kojom se ne predviđaju bescarinske kvote. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(504)

Treće, društvo Ecogreen zatražilo je carinsku kvotu kao konstruktivnu korektivnu mjeru na temelju Uredbe Vijeća (EU) 2021/2283 (62), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) 2022/972 (63), kojom se Komisiji navodno omogućuje da otvara i dodjeljuje carinske kvote za poljoprivrednu i industrijsku robu.

(505)

Komisija je navela da se Uredba (EU) 2021/2283, kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EU) 2022/972, primjenjuje na poljoprivredne i industrijske proizvode navedene u Prilogu Uredbi (EU) 2021/2283, dok se proizvod iz ispitnog postupka ne spominje ni u jednoj oznaci TARIC u tom prilogu. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(506)

Na kraju, društvo Ecogreen istaknulo je da je Carinskim zakonikom Unije predviđena mogućnost prerade određene količine uvoza pod carinskim nadzorom (unutarnja proizvodnja). Ecogreen je zatražio da Komisija istraži na koje bi se načine mogao uvesti takav postupak.

(507)

Komisija je naglasila da takve odredbe ne ulaze u njezinu nadležnost ni u opseg ovog ispitnog postupka, koji je uređen osnovnom uredbom. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(508)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 (64), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(509)

Sve zainteresirane strane bile su obaviještene o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti uvođenje konačnih antidampinških mjera. Odobreno im je i razdoblje za podnošenje prigovora nakon te objave.

(510)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/1036,