(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 17. studenoga 2021. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom određenih aluminijskih kotača podrijetlom iz Maroka („predmetna zemlja”) na temelju članka 5. osnovne uredbe. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je ispitni postupak pokrenula na temelju pritužbe koju je 4. listopada 2021. podnijelo Udruženje europskih proizvođača kotača („podnositelj pritužbe” ili „EUWA”). Pritužba je podnesena u ime industrije Unije u smislu članka 5. stavka 4. osnovne uredbe. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

U skladu s člankom 19.a osnovne uredbe Komisija je 17. lipnja 2022. stranama dostavila sažetak predloženih pristojbi i pojedinosti o izračunu dampinških marži i marži dostatnih za uklanjanje štete nanesene industriji Unije. Zainteresirane strane pozvane su da u roku od tri radna dana dostave primjedbe na točnost izračuna. Nisu primljene primjedbe o točnosti izračuna.

(4)

Komisija je 15. srpnja 2022. u Službenom listu Europske unije objavila Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2022/1221 (3) („privremena uredba”).

(5)

Nakon objave osnovnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”), društvo Dika Morocco Africa S.A.R.L („Dika”), društvo Hands 8 S.A. („Hands”), Udruženje europskih proizvođača automobila („ACEA”) i EUWA dostavili su u roku predviđenom člankom 2. stavkom 1. privremene uredbe podneske u kojima iznose svoja stajališta o privremenim nalazima. Nadalje, nakon isteka roka za dostavu primjedbi na privremenu objavu, Vlada Maroka dostavila je podnesak kojim je poduprla tvrdnje drugih strana o dampingu i šteti.

(6)

Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s društvima Dika i Hands te udruženjima ACEA i EUWA. Osim toga, 7. srpnja 2022. održano je dodatno saslušanje sa službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima na zahtjev društva Dika.

(7)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za donošenje konačnih nalaza. Obavljen je jedan posjet radi provjere u poslovnim prostorima jednog korisnika. Pri donošenju konačnih nalaza Komisija je razmotrila primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane i prema potrebi revidirala svoje privremene zaključke.

(8)

Komisija je 17. listopada 2022. obavijestila sve zainteresirane strane o osnovnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih aluminijskih kotača podrijetlom iz Maroka („konačna objava”). Svim je stranama dano razdoblje u kojem su mogle iznijeti primjedbe na konačnu objavu.

(9)

Nakon konačne objave udruženja ACEA i EUWA, društva Dika i Hands i Vlada Maroka dostavili su primjedbe.

(10)

Komisija je 21. studenoga 2022. društvu Hands poslala dodatnu konačnu objavu s određenim ispravcima i pojašnjenjima u vezi s njezinim izračunom dampinga („dodatna konačna objava”) te mu je dano razdoblje unutar kojeg je moglo iznijeti primjedbe. Osim toga, sve zainteresirane strane dobile su pojašnjenje osnove za iznose troškova prodaje, općih i administrativnih troškova koji su upotrijebljeni u izračunu uobičajene vrijednosti za društvo Hands. Društvo Hands dostavilo je primjedbe, koje su uzete u obzir u Uredbi.

(11)

Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane. Održana su saslušanja s udruženjima ACEA i EUWA te društvima Dika i Hands.

(12)

Nijedna zainteresirana strana nije nakon privremene objave dostavila tvrdnje ni primjedbe osim onih navedenih u odjeljku 1.4. privremene uredbe. Komisija je stoga potvrdila svoje nalaze i zaključke iz uvodnih izjava od 6. do 28. privremene uredbe.

(13)

Nisu dostavljene primjedbe povezane s odabirom uzorka. Stoga je Komisija potvrdila uvodne izjave od 29. do 34. privremene uredbe.

(14)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 35. privremene uredbe, Komisija je poslala upitnike trima proizvođačima iz Unije, podnositelju pritužbe, dvama poznatim korisnicima te dvama proizvođačima izvoznicima u predmetnoj zemlji.

(15)

Kako je obrazloženo u uvodnim izjavama 36. i 37. privremene uredbe, odgovori na upitnike provjereni su na daljinu ili u poslovnim prostorima strane koja je odgovorila na upitnik.

(16)

Posjet radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe obavljen je u poslovnim prostorima jednog korisnika. Ime tog korisnika nije otkriveno zbog povjerljivosti u skladu s uvodnom izjavom 5. privremene uredbe.

(17)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 38. privremene uredbe, ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2020. do 30. rujna 2021. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2018. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(18)

Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/934 (4) („uredba o evidentiranju”) uvoz predmetnog proizvoda uvjetovala evidentiranjem.

(19)

Društvo Hands tvrdilo je da je odluka o evidentiranju uvoza neosnovana jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 14. stavka 5. osnovne uredbe.

(20)

Komisija je podsjetila da je pravna osnova za evidentiranje članak 14. stavak 5.a osnovne uredbe, prema kojem Komisija evidentira uvoz predmetnog proizvoda tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja u skladu s člankom 19.a osnovne uredbe, osim ako ima dovoljno dokaza da nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 10. stavka 4. točaka (c) i (d). U tom je smislu Komisija utvrdila da nema čvrstih dokaza kojih pokazuju da u ovom slučaju evidentiranje uvoza predmetnog proizvoda tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja nije bilo opravdano. Štoviše, od objave obavijesti o pokretanju postupka, kad su proizvođači izvoznici imali ili su trebali imati saznanja o navodnom dampingu i šteti, uvoz predmetnog proizvoda dodatno se povećao u toj mjeri da bi mogao ozbiljno ugroziti korektivni učinak antidampinških pristojbi i tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(21)

Društvo Hands tvrdilo je da je Komisija objavom uredbe o evidentiranju prekršila načelo dobrog upravljanja. Tvrdilo je da ni na koji način nije obaviješteno o Komisijinoj namjeri da uvede obvezu evidentiranja uvoza proizvoda iz ispitnog postupka prije nego što je uredba o evidentiranju objavljena i prije nego što je evidentiranje uvoza stupilo na snagu, a ta mjera evidentiranja potencijalno ugrožava njegove interese. Komisija krši temeljno pravo društva Hands na obranu time što ga prije donošenja mjere evidentiranja nije pravodobno, djelotvorno i osobno obavijestila o potencijalnom uvođenju obveze evidentiranja uvoza i omogućila mu da izloži svoja stajališta i bude saslušano iako ta mjera ima izravan učinak na to društvo. Stoga uredba o evidentiranju nije važeća i trebalo bi je staviti izvan snage.

(22)

Komisija je smatrala da je evidentiranje samo pripremni administrativni korak koji može, ali ne mora dovesti do retroaktivnog uvođenja pristojbi u konačnoj fazi. Samo evidentiranje nema štetan učinak na uvoznike i ne može se smatrati da utječe na njihove interese (5). Društvo Hands nije navelo konkretne štetne učinke, nego samo „potencijalne” učinke. Jedini je učinak evidentiranja to da je Komisija naložila nacionalnim carinskim tijelima da evidentiraju uvoz proizvoda iz ispitnog postupka u Uniju. Nadalje, ni članak 14. stavak 5.a osnovne uredbe ni ijedan drugi dio te uredbe ne sadržava postupovni zahtjev savjetovanja s uvoznicima ili drugim stranama prije evidentiranja. Zahtjev iz članka 10. stavka 4. točke (b) osnovne uredbe u skladu s kojim se stranama mora dati mogućnost za iznošenje mišljenja primjenjiv je samo u slučaju odluke o retroaktivnoj naplati pristojbi nakon evidentiranja, a ne u slučaju samog evidentiranja. To jasno proizlazi iz činjenice da se u članku 14. stavku 5.a osnovne uredbe upućuje samo na članak 10. stavak 4. točke (c) i (d), u kojima se navode zahtjevi koji moraju biti ispunjeni za evidentiranje u skladu s tom odredbom, a namjerno se ne upućuje na članak 10. stavak 4. točku (b). To je u skladu s učinkom evidentiranja koji je prethodno opisan. Stoga Komisija nije obvezna dati uvoznicima mogućnost za iznošenje mišljenja prije nego što naloži carinskim tijelima da evidentiraju uvoz. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(23)

Komisija je podsjetila da su, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 39. privremene uredbe, predmetni proizvod aluminijski kotači motornih vozila tarifnih brojeva HS-a od 8701 do 8705, bez obzira na to jesu li opremljeni priborom i gumama, podrijetlom iz Maroka, trenutačno razvrstani u oznake KN ex 8708 70 10 i ex 8708 70 50 (oznake TARIC: 8708701015, 8708701050, 8708705015 i 8708705050) („predmetni proizvod”).

(24)

Aluminijski kotači u Uniji tradicionalno se prodaju putem dva distribucijska kanala: prodaja proizvođačima originalne opreme, koji su uglavnom proizvođači automobila, i prodaja na tržištu dijelova, koje uključuje, na primjer, distributere, trgovce na malo, servisne radionice itd. Predmetni proizvod iz Maroka tijekom razmatranog razdoblja prodavao se isključivo proizvođačima originalne opreme. U tom kanalu proizvođači automobila organiziraju natječajne postupke za aluminijske kotače i često sudjeluju u postupku razvoja novog kotača povezanog s njihovom robnom markom. I proizvođači iz Unije i marokanski izvoznici mogu sudjelovati u istim natječajima.

(25)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 39. do 42. privremene uredbe.

(26)

Kako je obrazloženo u uvodnim izjavama od 43. do 51. privremene uredbe, Komisija je smatrala da društvo Dika nije surađivalo s njom u ispitnom postupku i privremeno je utvrdila njegovu dampinšku maržu na temelju raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(27)

Nakon privremene objave društvo Dika tvrdilo je da je u potpunosti surađivalo s Komisijom i da bi se za nj trebala izračunati pojedinačna dampinška marža. Iznijelo je sljedeće argumente.

(28)

Prvo, ponovilo je da smatra da popisi prodajnih transakcija nisu sadržavali pogreške jer su se ukupne vrijednosti s popisa prodajnih transakcija mogle uskladiti s računovodstvenim sustavom društva. Osim toga, prodajne transakcije navedene su na popisima u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja („MSFI”). Nadalje, društvo Dika tvrdilo je da je Komisija imala dovoljno vremena za unakrsnu provjeru revidiranih popisa prodajnih transakcija koje je dostavilo njegovo povezano društvo CITIC Dicastal Co., Ltd („CITIC”) i da još može provjeriti te popise prije uvođenja konačnih antidampinških mjera.

(29)

Tvrdnja društva Dika bila je slična tvrdnji koju je iznijelo u privremenoj fazi i nisu navedene nove informacije. Komisija je u privremenoj fazi zaključila da popisi prodajnih transakcija nisu sastavljeni na temelju računa, da se razlika između vrijednosti računa i stvarno naplaćenog iznosa ne odražava sustavno na popisima prodajnih transakcija društva i da nije moguće unakrsno provjeriti revidirane popise. Činjenica da su prodajne transakcije društva navedene na popisima u skladu s MSFI-jem ne mijenja činjenicu da društvo nije dostavilo informacije koje je Komisija zatražila.

(30)

Osim toga, CITIC je tijekom ispitnog postupka dostavio više (barem četiri) različitih i nepotpunih verzija popisa prodajnih transakcija. Posljednja verzija, koja je dostavljena zajedno s odgovorom društva Dika na Komisijin dopis na temelju članka 18. od 5. svibnja 2022., i dalje je bila nepotpuna i sadržavala je niz transakcija za koje je naplaćeni iznos ostavljen prazan uz napomenu „nepodmireno potraživanje” ili za koje se fakturirani i naplaćeni iznos nisu podudarali. Takvi nepotpuni podaci ne mogu biti pouzdana osnova za unakrsnu provjeru ili provjeru. Osim toga, kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 48. privremene uredbe, dodatna unakrsna provjera informacija na daljinu ne bi se trebala provoditi radi ispravljanja nepravodobnosti ili pogrešaka utvrđenih u unakrsnoj provjeri na daljinu koja je već provedena u zadanim rokovima. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(31)

Drugo, društvo Dika tvrdilo je da podaci o datumima i iznosima plaćanja za pojedinačne transakcije koje je Komisija zatražila nisu „potrebni podaci” u smislu članka 18. stavka 1. osnovne uredbe, članka 6.8. Antidampinškog sporazuma WTO-a i Priloga II. tom sporazumu (6). Prema tvrdnjama društva Dika, Komisija nije zatražila te podatke u upitniku ili dopisima za dopunu podataka niti su ti oni bili potrebni za izračun dampinške marže. Osim toga, društvo Dika tvrdilo je da se osnova za upotrebu raspoloživih podataka koja je utvrđena u privremenoj uredbi razlikuje od osnove koja je utvrđena u Komisijinu dopisu o primjeni članka 18. od 5. svibnja 2022. („dopis na temelju članka 18.”).

(32)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Od samog početka tražila je od društva da dostavi podatke za pojedinačne transakcije na temelju datuma računa. Primjerice, u prvom dijelu odjeljka E antidampinškog upitnika koji je poslan društvu Dika i njegovu povezanom društvu CITIC navedeno je da bi ispitanici trebali „upotrijebiti datum računa kao datum prodaje”. Međutim, u pitanju nije (samo) datum prodaje, nego iznos koji su klijenti stvarno platili društvu. To je pitanje obrazloženo u dopisu na temelju članka 18. i navedeno u privremenoj uredbi. Ne može se prihvatiti tvrdnja društva Dika da su razlozi utvrđeni u dopisu „u potpunosti različiti” od onih utvrđenih u osnovnoj uredbi. Komisija je u oba slučaja obrazložila da popise prodajnih transakcija smatra nepouzdanima jer sadržavaju brojne pogreške i odstupanja.

(33)

Podaci o prodajnim transakcijama koje je društvo dostavilo nisu se podudarali sa stvarno naplaćenim iznosima. Osim toga, društvo CITIC pojasnilo je tijekom unakrsne provjere informacija na daljinu da se razlika između iznosa na računu i stvarno naplaćenog iznosa obično evidentira na popisima prodajnih transakcija kao popust, rabat, financijsko odobrenje ili na neki drugi način. No, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 47. privremene uredbe i uvodnoj izjavi 29. ove Uredbe, društvo to nije činilo sustavno. Stoga se popisi prodajnih transakcija nisu mogli upotrijebiti kao pouzdan izvor za utvrđivanje uobičajene vrijednosti ili izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavcima 1. i 8. osnovne uredbe, prema kojoj se uobičajena vrijednost obično temelji na plaćenim ili naplativim cijenama. Iz toga logično proizlazi da, s obzirom na to da za društvo Dika nije bilo moguće utvrditi uobičajenu vrijednost ili izvoznu cijenu na temelju njegovih vlastitih podataka, nije bilo moguće izračunati ni dampinšku maržu. Prema tome, popisi prodajnih transakcija ne samo da su bili potrebni, nego su bili od presudne važnosti za ispitni postupak. Bez pouzdanih popisa prodajnih transakcija (uključujući potpuni popis transakcija za sve prodane vrste proizvoda i njihove cijene) Komisija ne može donijeti razumno točan zaključak o dampingu.

(34)

Nakon konačne objave društvo Dika ponovilo je tvrdnju da, s obzirom na to da su njegovi popisi prodajnih transakcija u skladu s MSFI-jem, Komisija ne može tvrditi da su popisi nepotpuni i da ih nije bilo moguće provjeriti. Osim toga, društvo Dika tvrdilo je da su, s obzirom na to da se u članku 2. stavku 8. osnovne uredbe navodi da je izvozna cijena obično „plaćena cijena ili naplativa cijena”, popisi prodajnih transakcija točni jer odražavaju naplative cijene. Naposljetku, društvo Dika ponovilo je tvrdnju da podaci o plaćanjima nisu „potrebni” u smislu članka 18. stavka 1. osnovne uredbe.

(35)

Pitanje jesu li popisi prodajnih transakcija općenito u skladu s MSFI-jem nije relevantno za probleme s prijavljenim cijenama. Kao što je Komisija istaknula u nekoliko slučajeva, problem s popisima prodajnih transakcija u EU-u i domaćih prodajnih transakcija postojao je na razini transakcija. Kako je društvo Dika navelo tijekom saslušanja nakon uvođenja privremenih mjera i ponovilo u primjedbama na konačnu objavu, u približno 20 % transakcija s popisa prodajnih transakcija u EU-u iznos plaćanja nije se podudarao s prijavljenim iznosom na računu. Pojam „naplativa cijena” odnosi se na ukupno plaćanje koje je kupac izvršio ili će izvršiti prodavatelju, uključujući situacije u kojima je, na primjer, roba prodana, ali kupac još nije platio. To nije bio slučaj s većinom transakcija s popisa prodajnih transakcija u EU-u. Naprotiv, cijena koju je kupac već platio u tim je slučajevima bila različita od cijene koja je zabilježena kao naplativa u trenutku izdavanja računa.

(36)

Kako su društvo Dika i njegovo povezano društvo izjavili tijekom unakrsne provjere informacija na daljinu, provjere na licu mjesta i u odgovoru na dopis na temelju članka 18., te bi se razlike u popisima prodajnih transakcija obično bilježile kao popust, rabat, financijsko odobrenje ili dr., kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 33. To je učinjeno za mnoge transakcije s popisa prodajnih transakcija, ali ne sustavno za sve transakcije. Činjenica da je to uobičajeni postupak znači da bi u pravilu cijena koja je zabilježena kao naplativa bila jednaka konačno plaćenoj cijeni, nakon poduzimanja određenih radnji povezanih sa spomenutim financijskim odobrenjima, rabatima itd. Tako je to objasnilo samo društvo Dika i tako su izvršeni ispravci u sustavu SAP tog društva nakon izvršavanja plaćanja. Međutim, u nekim su slučajevima cijene s popisa domaćih prodajnih transakcija i prodajnih transakcija u EU-u ispravljene na taj način, a u drugim slučajevima nisu. Razlika između konačno plaćenih cijena i cijena zabilježenih kao naplativih odnosi se na oba smjera i nije iskazana, što znači da je u nekim slučajevima društvo primilo veći, a u drugim slučajevima manji iznos od iznosa za koji je izdan račun.

(37)

Pouzdani popisi prodajnih transakcija (uključujući potpuni popis transakcija za sve vrste proizvoda i njihove cijene) s točnim i provjerljivim podacima od presudne su važnosti za utvrđivanje dampinške marže i stoga se smatraju potrebnim podacima u smislu članka 18. stavka 1. osnovne uredbe. Budući da je razlika između stvarno plaćenih cijena i cijena zabilježenih kao naplativih utjecala na znatan broj transakcija s popisa prodajnih transakcija u EU-u, taj se popis nije mogao upotrijebiti za utvrđivanje pouzdane izvozne cijene na temelju transakcije ili vrste proizvoda. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(38)

Treće, društvo Dika tvrdilo je da se, s obzirom na to da je Komisija provjerila njegove troškove proizvodnje i nije utvrdila odstupanja, uobičajena vrijednost za društvo Dika trebala utvrditi na temelju njegovih provjerenih troškova proizvodnje. Prema tvrdnjama društva Dika, Komisija je pogrešno zaključila da su domaći popisi prodajnih transakcija i popisi prodajnih transakcija u EU-u od presudne važnosti za utvrđivanje uobičajene vrijednosti i izvozne cijene jer se domaći popisi prodajnih transakcija ionako ne bi upotrijebili za izračun uobičajene vrijednosti. Stoga je Komisija u skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe trebala upotrijebiti vlastite podatke društva Dika i na temelju njih izračunati pojedinačnu dampinšku maržu.

(39)

Komisija je u uvodnoj izjavi 60. privremene uredbe zaključila da društvo Dika nije imalo domaće popise prodajnih transakcija za izračun uobičajene vrijednosti jer su prodajne transakcije društva Dika u Maroku izvršene između gospodarskih zona i roba nikad nije ušla u carinsko područje Maroka. Prema tome, s obzirom na to da nisu upotrijebljeni raspoloživi podaci, mogla se izračunati uobičajena vrijednost za društvo Dika. Međutim, kako bi se utvrdila dampinška marža, ta uobičajena vrijednost trebala bi se usporediti s izvoznom cijenom. No izvoznu cijenu nije bilo moguće izračunati zbog nepouzdanosti popisa prodajnih transakcija društva Dika.

(40)

Tijekom saslušanja održanog 6. rujna 2022. društvo Dika predložilo je Komisiji da utvrdi izvoznu cijenu s pomoću onih transakcija s popisa prodajnih transakcija u EU-u za koje su se (prema tvrdnjama tog društva) iznosi na računu podudarali s iznosima plaćanja. To je navodno vrijedilo za približno 80 % svih transakcija. Društvo Dika predložilo je da Komisija za preostalih 20 % transakcija primijeni preostalu pristojbu kako je izračunana za društvo Hands. Prema tvrdnjama društva Dika, taj bi pristup bio u skladu s Komisijinim pristupom iz nedavnog ispitnog postupka o uvozu čelika otpornih na koroziju iz Rusije i Turske (7).

(41)

Osim činjenice da je društvo Dika tijekom saslušanja potvrdilo da postoje odstupanja na popisima prodajnih transakcija za petinu njegovih prodajnih transakcija u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka, revidirani popisi prodajnih transakcija nisu unakrsno provjereni i nije ih bilo moguće tako provjeriti (kako je obrazloženo u uvodnim izjavama 29. i 30.), te se stoga nisu mogli upotrijebiti u svrhu utvrđivanja izvozne cijene. Osim toga, ispitni postupak u vezi s čelicima otpornima na koroziju iz Rusije i Turske odnosio se na znatno drukčiji skup činjenica. U tom je predmetu ruski proizvođač tvrdio da nije povezan s jednim od dvaju trgovaca preko kojih je prodavao svoje proizvode u EU-u. Taj trgovac nije surađivao u ispitnom postupku. Komisija se nije složila s tvrdnjom ruskog proizvođača i smatrala je da je dotični trgovac s njime povezan. Međutim, s obzirom na to da trgovac nije surađivao u ispitnom postupku, nisu bile dostupne informacije o preprodajnim cijenama tog trgovca. Stoga je Komisija odlučila informacije dobivene od drugog trgovca, koji je surađivao, upotrijebiti kao raspoložive podatke u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(42)

Međutim, struktura društva i prodajni kanali u tom predmetu razlikuju se od ovog predmeta. U predmetu koji se odnosio na čelike otporne na koroziju iz Rusije i Turske postojala su dva prodajna kanala, a u ovom se predmetu sva prodaja odvija preko istog povezanog subjekta, odnosno društva CITIC. Stoga Komisiji nije bio dostupan zamjenski pouzdan skup podataka za izračun izvozne cijene društva Dika. Situacija u ovom predmetu znatno se razlikuje od ispitnog postupka na koji je uputilo društvo Dika, u kojem je izvozna prodaja preko drugog trgovca unakrsno provjerena i utvrđeno je da je pouzdana. U ovom ispitnom postupku nije postojala izvozna cijena koja bi se mogla usporediti s uobičajenom vrijednošću, neovisno o načinu na koji bi se izračunala uobičajena vrijednost za društvo Dika.

(43)

U skladu s člankom 18. stavkom 3. osnovne uredbe, „[a]ko podaci koje dostavi zainteresirana stranka nisu idealni u svim pogledima, oni se ipak ne smiju zanemariti, pod uvjetom da nedostaci nisu takvi da uzrokuju nepotrebne teškoće u donošenju razumno točnog nalaza, kao i da su pravovaljano i odgovarajuće dostavljeni i da se mogu provjeriti”. Kako je obrazloženo u uvodnim izjavama 32. i 33., nedostaci povezani s popisima prodajnih transakcija koje je dostavilo društvo Dika bili su takvi da na temelju njih nije bilo moguće donijeti razumno točan nalaz. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 30., popise prodajnih transakcija nije bilo moguće provjeriti jer je čak i njihova posljednja verzija sadržavala odstupanja, u njoj su nedostajali podaci i nije pravodobno dostavljena. Budući da nije bilo moguće utvrditi izvoznu cijenu, ne bi imalo smisla ni na kojoj osnovi izračunati uobičajenu vrijednost za društvo Dika. To je u skladu i s presudom Općeg suda o čeličnim kotačima iz Kine, u kojoj je navedeno da bi „svako određivanje uobičajene vrijednosti bilo […] suvišno jer se ne bi mogla utvrditi nikakva dampinška marža ako ne postoji mogućnost određivanja izvozne cijene” (8). Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(44)

Nakon konačne objave Vlada Maroka i društvo Dika tvrdili su da su Komisijin pristup i presuda Općeg suda iz uvodne izjave 43. protivni zahtjevima Antidampinškog sporazuma WTO-a, prema kojem bi se svi podaci koje je dostavio izvoznik trebali upotrijebiti u mjeri u kojoj ispunjavaju zahtjeve iz članka 18. stavka 3. osnovne uredbe. Osim toga, društvo Dika tvrdilo je da zbog okolnosti ovog predmeta navedena presuda Općeg suda nije primjenjiva. Za razliku od predmeta na koji se odnosi presuda Općeg suda, društvu Dika bila je dodijeljena pojedinačna dampinška marža i (prema tvrdnjama tog društva) moglo se sa sigurnošću utvrditi koje je proizvode izvozilo u Uniju.

(45)

Komisija se s tim nije složila. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 50. privremene uredbe i uvodnoj izjavi 43. ove Uredbe, uobičajena vrijednost nije utvrđena na temelju podataka društva Dika jednostavno zato što bi to bilo besmisleno jer nije bilo izvozne cijene s kojom bi se mogla usporediti. Neovisno o tome jesu li činjenice na kojima se temelji navedena presuda Općeg suda drukčije ili ne od činjenica u ovom predmetu, ne mijenja se zaključak da bi utvrđivanje uobičajene vrijednosti bez izvozne cijene bilo besmisleno. To nije protivno Antidampinškom sporazumu WTO-a jer se njime od tijela koja provode ispitni postupak ne zahtijeva da provedu izračune koji se ne mogu upotrijebiti za utvrđivanje dampinške marže. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(46)

Društvo Dika posebno je tvrdilo da su okolnosti predmeta u navedenoj presudi Općeg suda različite od ovog predmeta jer mu je dodijeljena pojedinačna dampinška marža. Međutim, ta se tvrdnja temelji na nesporazumu. Društvu Dika ni u jednom trenutku ovog ispitnog postupka nije dodijeljena pojedinačna dampinška marža. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 98., Komisija je u trenutku konačne objave odlučila utvrditi pojedinačnu stopu pristojbe za društvo Dika tako što je pojedinačno navela to društvo i njegovu stopu pristojbe u relevantnim dijelovima Uredbe. Ta pojedinačna stopa pristojbe utvrđena je na razini preostale pristojbe, koja se nije temeljila na vlastitim podacima društva Dika. Slično tome, dampinška marža i marža štete za društvo Dika navedene u ovoj Uredbi utvrđene su na razini preostale dampinške marže i preostale marže štete, a ne na temelju vlastitih podataka društva Dika. Stoga je ta tvrdnja društva Dika odbačena.

(47)

Društvo Dika tvrdilo je i da Komisija na nj nije trebala primijeniti stopu preostale pristojbe, već je trebala izračunati uobičajenu vrijednost na temelju njegova troška proizvodnje i specifičnog sastava vrste proizvoda, koju je zatim trebalo usporediti s provjerenom izvoznom cijenom društva Hands kako bi se izračunala dampinška marža za društvo Dika.

(48)

Ta se metodologija nije mogla prihvatiti. Prvo, zato što se na temelju usporedbe izračunane uobičajene vrijednosti za jedno društvo i izvozne cijene drugog društva nije mogla dobiti točna dampinška marža. To bi značilo da se vrijednost koja se temelji na podacima jednog društva uspoređuje s izvoznom cijenom drugog društva. Drugo, čak i da je Komisija odlučila primijeniti tu metodu, ne bi je bilo moguće primijeniti na razini vrste proizvoda. Iako su se vrste proizvoda koje prodaje društvo Dika u velikoj mjeri preklapale s vrstama proizvoda koje prodaje društvo Hands, nisu se u potpunosti podudarale. Društvo Dika nije prodavalo neke vrste proizvoda koje je prodavalo društvo Hands i obrnuto. Takva metodologija stoga ne bi rezultirala točnom dampinškom maržom koja bi bila u skladu sa stvarnim izvoznim transakcijama društva Dika (9). Nadalje, takav bi pristup bio u suprotnosti sa zahtjevom iz članka 2. stavka 11. osnovne uredbe, kojim se izričito predviđa da se pri izračunu dampinške marže neovisno o odabranoj metodi usporedbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene u obzir moraju uzeti „cijene svih izvoznih transakcija” (10). Naposljetku, ta bi metodologija podrazumijevala otkrivanje povjerljivih podataka društva Hands društvu Dika, što uključuje podatke o prodanim vrstama proizvoda i podatke o izvoznoj cijeni. To je neprihvatljivo jer je društvo Hands jedini poznati proizvođač aluminijskih kotača u Maroku i izravni je konkurent društva Dika. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(49)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 52. do 65. privremene uredbe, Komisija je utvrdila uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe jer društvo Hands nije prodavalo istovjetni proizvod na domaćem tržištu. Nakon privremene objave EUWA je tvrdila da domaća prodaja ipak postoji i navela da će to dokazati na saslušanju. Međutim, informacijama koje je naknadno dostavila EUWA nije dokazala svoju tvrdnju da se prodaja marokanskih društava u Maroku može smatrati domaćom prodajom. S obzirom na osjetljivost predmetnih korporativnih podataka, EUWA nije imala relevantne informacije o vremenu, količinama i cijenama prodaje marokanskih društava ni o točnoj lokaciji klijenata kojima su proizvodi navodno prodani.

(50)

Osim toga, ni Komisija ni ijedna zainteresirana strana nisu nijekale činjenicu da je društvo Hands prodavalo aluminijske kotače u Maroku. Ta se prodaja nije smatrala domaćom prodajom zbog toga što su se društvo Hands i njegovi klijenti nalazili u gospodarskim zonama, kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 60. privremene uredbe. Osim toga, ta se prodaja nije odvijala u uobičajenom tijeku trgovine i ni u kojem se slučaju nije mogla upotrijebiti za utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Društvo Hands priznalo je da nema domaću prodaju i da je potrebno izračunati uobičajenu vrijednost. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(51)

Nakon konačne objave Vlada Maroka tvrdila je da je Komisija pogrešno smatrala da prodaja u gospodarskim zonama nije domaća prodaja. U prilog toj tvrdnji Vlada Maroka izjavila je da bi se, s obzirom na to da su se aluminijski kotači prodavali društvima u gospodarskim zonama radi upotrebe u proizvodnji novih vozila u EU-u ili Maroku te stoga potrošnje u EU-u ili Maroku, takva prodaja u gospodarskim zonama u Maroku trebala smatrati domaćom prodajom. To bi navodno bilo u skladu s pristupom Ministarstva trgovine SAD-a, prema kojem se prodaja u gospodarskim zonama za uporabu u proizvodu koji bi se u konačnici izvozio izvan Sjedinjenih Američkih Država smatra potrošnjom na domaćem tržištu.

(52)

Međutim, kako je već objašnjeno u uvodnim izjavama 53. i 54. privremene uredbe, to nije pristup koji je Komisija primijenila u tekućim ili prethodnim ispitnim postupcima. Za predmetni slučaj nije relevantno primjenjuje li SAD drukčiji pristup u svojim odlukama. Komisija za potrebe izračuna dampinga ne smatra prodaju između gospodarskih zona domaćom prodajom jer u trenutku prodaje nije poznato hoće li proizvod biti pušten u slobodan promet na domaćem tržištu ili namijenjen za izvoz (vidjeti uvodne izjave 53. i 54. privremene uredbe). Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(53)

Vlada Maroka tvrdila je i da je Komisijin pristup proturječan njezinu tretmanu prodaje u isključivim gospodarskim pojasevima EU-a, na koje se mogu primjenjivati antidampinške pristojbe (11), kao i njezinoj praksi uključivanja uvoza u gospodarske zone u okviru postupaka unutarnje i vanjske proizvodnje u statističke podatke o uvozu koji se upotrebljavaju u analizi štete u antidampinškim ispitnim postupcima.

(54)

Prvo, upućivanje na isključive gospodarske pojaseve nije relevantno za ovaj predmet. Isključivi gospodarski pojasevi su pojasevi koje je kao takve proglasila država članica u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora. Gospodarske zone o kojima je riječ u ovom predmetu nisu takvi isključivi gospodarski pojasevi i na njih se ne primjenjuju pravila koja navodi vlada Maroka (12).

(55)

Drugo, uvoz u okviru postupaka unutarnje i vanjske proizvodnje u gospodarske zone u EU-u uključen je u analizu štete jer se uvezena roba „ne samo provozi kroz Uniju nego i podvrgava postupcima prerade s dodanom vrijednošću u Uniji, kao što su sastavljanje i pretvorba. Stoga taj uvoz očigledno konkurira proizvodima koje proizvodi industrija Unije” (13). Međutim, prodaja gospodarskim zonama ili između gospodarskih zona ne bi se mogla smatrati domaćom prodajom jer nije poznato hoće li proizvod biti pušten u slobodan promet na domaćem tržištu ili namijenjen za izvoz. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(56)

Nakon privremene objave društva Dika i Hands osporavala su upotrebu brazilskih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti za izračun uobičajene vrijednosti. Društvo Hands tvrdilo je da se podaci brazilskih društava ne bi trebali upotrebljavati za utvrđivanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti radi izračuna uobičajene vrijednosti. Društvo je navelo da Komisija nije dostavila popratne dokaze o tome da su podaci iz Brazila prikladni za izračun uobičajene vrijednosti. Društvo Hands umjesto toga je predložilo upotrebu troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti korejskih proizvođača aluminijskih kotača, koji su znatno niži. Tvrdilo je da bi to bilo prikladnije jer je ono u krajnjem vlasništvu korejskog proizvođača aluminijskih kotača i jer bi tako dobiveni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi i dobit bili u skladu s troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima i dobiti jednog od dvaju brazilskih društava koje je Komisija upotrijebila.

(57)

Društvo Dika tvrdilo je da bi se podaci jednog brazilskog društva trebali zanemariti jer je Komisija upotrijebila konsolidiranu računovodstvenu dokumentaciju koja je uključivala rezultate društva kćeri u drugim zemljama i koja se odnosila i na druge proizvode osim aluminijskih kotača. Društva Hands i Dika tvrdila su da su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi jednog brazilskog društva netočno izračunani.

(58)

S obzirom na iznesene argumente o upotrebi brazilskih podataka za izračun uobičajene vrijednosti, Komisija je preispitala metodu koju je primijenila u privremenoj fazi. Komisija se nije složila s društvom Hands da bi Republika Koreja bila primjerenija zamjena za Maroko od Brazila. Svrha članka 2. stavka 6. točke (c) osnovne uredbe primjena je razumne metode za pronalaženje zamjenske vrijednosti za troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit proizvođača izvoznika u ispitnom postupku. Iz uvodnog dijela članka 2. stavka 6. osnovne uredbe, kao i točaka (a) i (b) tog članka, jasno je da bi se prednost trebala dati podacima povezanima s proizvodnjom i prodajom na domaćem tržištu zemlje podrijetla. Stoga bi u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) razumna zamjena za domaće tržište idealno bila slična domaćem tržištu, na primjer po gospodarskom razvoju jer on utječe na razinu troškova i dobiti društava. Brazil se smatrao neznatno gospodarski razvijenijim od Maroka, no Koreja se kao visokorazvijeno gospodarstvo nije mogla smatrati razumnom zamjenom za Maroko (14).

(59)

Međutim, Komisija je smatrala da je umjesto upotrebe podataka brazilskih proizvođača aluminijskih kotača razumnije upotrijebiti raspoložive podatke proizvođača koji surađuje, društva Hands. Troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi za društvo Hands nisu se mogli upotrijebiti za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s uvodnim dijelom članka 2. stavka 6. osnovne uredbe jer društvo Hands nije ostvarivalo domaću prodaju u uobičajenom tijeku trgovine. Međutim, Komisija je smatrala da bi troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi ukupne prodaje društva Hands bili razumna zamjena za troškove prodaje, opće i administrativne troškove domaće prodaje društva Hands. Nadalje, u ispitnom postupku nisu utvrđene razlike između troškova prodaje, općih i administrativnih troškova za domaću i za izvoznu prodaju jer su svi relevantni troškovi raspodijeljeni na temelju prometa. Osim toga, broj prodajnih transakcija koje je društvo Hands ostvarilo u Maroku bio je tako mali da nije bila moguća smislena usporedba. Podaci društva Hands provjereni su i odnosili su se na prodaju društva koje se nalazi u Maroku te koje proizvodi i prodaje samo aluminijske kotače. Osim toga, podaci su se odnosili samo na razdoblje ispitnog postupka. Komisija upotrebu brazilskih podataka smatra manje razumnom jer su raspoložive informacije iz 2019. te se odnose na više proizvoda i proizvodnih jedinica u nekoliko zemalja. Stoga su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi utvrđeni na temelju vlastitih podataka društva Hands, prilagođeni za stavke koje nisu izravno povezane s proizvodnjom predmetnog proizvoda i stavke koje nisu realizirane, iznosili [12 %–16 %].

(60)

Nakon konačne objave društvo Hands ponovilo je tvrdnju da bi Koreja bila najprikladniji izbor za određivanje razine troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti za izračun uobičajene vrijednosti za društvo Hands jer su se ti podaci odnosili na korejsko matično društvo društva Hands. Prema mišljenju društva Hands činjenica da Koreja nema sličan stupanj gospodarskog razvoja kao Maroko nije relevantna jer je gospodarski razvoj alternativne zemlje relevantan samo ako se zbog znatnih poremećaja primjenjuje članak 2. stavak 6.a točka (a) osnovne uredbe, što nije slučaj s Marokom.

(61)

Komisija se s tim nije složila. Iako se pojam „sličan stupanj gospodarskog razvoja” doista upotrebljava u članku 2. stavku 6.a točki (a) osnovne uredbe, to ne znači da razina gospodarskog razvoja ne može biti relevantan čimbenik kad se utvrđuje bi li odabir zemlje koja nije Maroko bila razumna metoda određivanja odgovarajuće razine troškova prodaje, općih i administrativnih troškova u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) osnovne uredbe. Komisija je smatrala da bi upotreba podataka proizvođača aluminijskih kotača iz visokorazvijenog gospodarstva bila manje razumna od upotrebe podataka iz zemlje koja bi bila sličnija u smislu gospodarskog razvoja, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 58.

(62)

Društvo Hands tvrdilo je i da Komisija nije odgovorila ni na jednu od njegovih tvrdnji o brazilskim podacima koji su upotrijebljeni u privremenoj uredbi. Međutim, budući da su umjesto brazilskih podataka upotrijebljeni vlastiti podaci društva Hands, te su tvrdnje postale nerelevantne. Društvo Hands tvrdilo je da bi Komisija upotrijebila njegove vlastite podatke umjesto brazilskih podataka samo zato što bi to za nju bilo jednostavnije. Međutim, kako je objasnila u uvodnoj izjavi 59., Komisija je utvrdila da je upotreba vlastitih podataka društva Hands razumnija, a ne jednostavnija od upotrebe brazilskih podataka. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(63)

Nakon konačne objave Vlada Maroka te društva Dika i Hands izrazili su neslaganje s upotrebom troškova prodaje, općih i administrativnih troškova društva Hands za izračun uobičajene vrijednosti.

(64)

U primjedbama nakon konačne objave Vlada Maroka i društvo Dika tvrdili su da upotreba troškova prodaje, općih i administrativnih troškova društva Hands nije u skladu s člankom 2.2.2 Antidampinškog sporazuma WTO-a. Obje su strane istaknule da „sve druge razumne metode” iz članka 2.2.2. točke iii. Antidampinškog sporazuma WTO-a uključuju istragu o tome je li iznos dobiti približno jednak profitnoj marži koja bi bila ostvarena da je predmetni proizvod prodan u uobičajenom tijeku trgovine u zemlji izvoznici. Napomenule su i da se troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi koje je Komisija upotrijebila odnose samo na troškove prodaje, opće i administrativne troškove za izvoz, na temelju kojih se, prema mišljenju društva Dika, po definiciji ne može odrediti približna profitna marža koja bi se ostvarila da je predmetni proizvod prodan u uobičajenom tijeku trgovine u Maroku. Naposljetku, društvo Dika tvrdilo je da se činjenica da su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi za izvoz društva Hands bili razumna osnova za utvrđivanje njegove domaće prodaje nije mogla činjenično provjeriti zbog nepostojanja domaće prodaje društva Hands.

(65)

U primjedbama na konačnu objavu društvo Hands je u biti tvrdilo da je upotreba njegovih vlastitih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova bila u suprotnosti s tekstom i logikom članka 2. stavka 6. osnovne uredbe jer društvo Hands nije ostvarivalo domaću prodaju u uobičajenom tijeku trgovine. Prema tvrdnjama društva Hands Komisija je primijenila članak 2. stavak 6. točku (c) osnovne uredbe kako bi zaobišla činjenicu da nije mogla primijeniti opće pravilo iz članka 2. stavka 6. osnovne uredbe, prema kojem prodaja mora biti ostvarena u uobičajenom tijeku trgovine.

(66)

Komisija je napomenula da je opća funkcija članka 2. stavka 6. osnovne uredbe (i članka 2.2.2. Antidampinškog sporazuma WTO-a) približno odrediti profitnu maržu te troškove prodaje, opće i administrativne troškove za istovjetni proizvod koji bi nastali u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. „Sve druge razumne metode” iz članka 2.2.2. točke iii. Antidampinškog sporazuma WTO-a uključuju istragu o tome je li određivanje iznosa dobiti te troškova prodaje, općih i administrativnih troškova rezultat obrazloženog razmatranja raspoloživih dokaza. U tom pogledu, suprotno tvrdnjama društava Dika i Hands, Komisija je napomenula i da u postupku razmatranja svih raspoloživih dokaza nije upotrijebila troškove prodaje, opće i administrativne troškove za izvoz ni troškove prodaje, opće i administrativne troškove za domaću prodaju izvan uobičajenog tijeka trgovine, već je kao razumnu zamjensku vrijednost upotrijebila troškove prodaje, opće i administrativne troškove za svu prodaju koju je ostvarilo društvu Hands.

(67)

Komisija je zbog nekoliko razloga smatrala razumnim u smislu članka 2. stavka 6. točke (c) osnovne uredbe (i članka 2.2.2. točke iii. Antidampinškog sporazuma WTO-a) upotrijebiti troškove prodaje, opće i administrativne troškove za svu prodaju društva Hands kao zamjensku vrijednost za troškove prodaje, opće i administrativne troškove koji bi nastali u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice.

(68)

Prvo, društvo Hands nije osporavalo činjenicu da bi troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi svih njegovih transakcija bili slični onima koji se odnose na njegovu domaću prodaju da je ostvarilo takvu prodaju. Naprotiv, raspodjelom ukupnih nastalih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova na temelju prometa, kako je objašnjeno u točki 45. dokumenta o konačnoj objavi, društvo Hands priznalo je da su ti troškovi jednaki neovisno o različitim zemljopisnim tržištima na kojima se ostvaruje prodaja.

(69)

Drugo, stvarni ustroj društva Hands i način na koji je ostvarivalo prodaju na tržištu koje se temelji na natječajima također su bili potvrda da prijavljena raspodjela troškova prodaje, općih i administrativnih troškova (na temelju prometa, neovisno o zemljopisnom odredištu proizvoda) odražava stvarno stanje. U razdoblju ispitnog postupka nisu utvrđene razlike između postupaka prodaje i povezanih troškova na različitim tržištima, a dijelove tog postupka provelo je matično društvo društva Hands u Koreji.

(70)

Treće, natječajni postupci za aluminijske kotače, uključujući one u kojima je sudjelovalo društvo Hands, nisu raspodijeljeni po tržištima, već po klijentima (npr. natječajnim postupcima za aluminijske kotače prodane proizvođaču automobila X, neovisno o tome jesu li konačno isporučeni u Uniji ili Maroku, upravljalo se iz sjedišta proizvođača automobila X). Stoga je Komisija zaključila da, za određivanje troškova prodaje, općih i administrativnih troškova društva Hands nije važno je li predmet transakcije bio namijenjen za potrošnju u Maroku ili, na primjer, Francuskoj. Stoga su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi svih transakcija društva Hands bili razumna zamjenska vrijednost za troškove prodaje, opće i administrativne troškove koji bi nastali u uobičajenom tijeku trgovine u Maroku.

(71)

Nakon dodatne konačne objave društvo Hands tvrdilo je da nisu svi troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi raspodijeljeni na temelju prometa jer su se, na primjer, troškovi povezani s prijevozom temeljili na stvarnim troškovima po tržištu. Osim toga, i iz istog razloga, upućivanje na natječajni postupak i postupak podnošenja ponuda navodno je bilo neopravdano jer nisu uzeti u obzir različiti uvjeti isporuke i prijevoza, koji se mogu razlikovati po tržištu. Naposljetku, društvo Hands tvrdilo je da se prodajna djelatnost može razlikovati za svako tržište. Stoga je tvrdilo da je Komisija prekršila osnovnu uredbu kad je odabrala vlastite podatke društva Hands kao razumnu osnovu za izračun uobičajene vrijednosti za to društvo.

(72)

Ono što nije spomenuto u toj tvrdnji jest da su troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi društva Hands za sve njegove transakcije prilagođeni kako bi bili približni troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima koji bi nastali za istovjetni proizvod u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. Kako je objašnjeno u dodatnoj konačnoj objavi, s čime se društvo Hands složilo u naknadnim primjedbama, troškovi povezani s prijevozom odbijeni su od neto prodaje i od ukupnih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova, te stoga nisu uzeti u obzir u izračunima troškova prodaje, općih i administrativnih troškova. Troškovi povezani s prijevozom bili su jedina stavka troškova koju je društvo Hands u svojim troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima odredilo kao specifičnu za zemljopisna tržišta. Kad je riječ o ostalim troškovima povezanima s prodajom, nije se mogla uočiti znatna razlika među tržištima. Činjenica da neki drugi troškovi povezani s prodajom nisu bili izravno povezani s natječajnim postupcima, kako tvrdi društvo Hands, ne znači da na te troškove nije utjecala organizacija tih postupaka i odnosi s klijentima. Kako je navedeno u prethodnim uvodnim izjavama, Komisija je utvrdila da su neki troškovi, kao što su troškovi povezani s prijevozom, bili povezani s tržištem te ih je zanemarila. Ostali troškovi nisu bili povezani s tržištem il zato što se tržište temeljilo na natječajnim postupcima ili zato što su bili povezani s (plaćama, financijskim ili drugim) operacijama koje se po prirodi i zbog ustroja društva nisu razlikovale po zemljopisnim tržištima. Nadalje, društvo je sve troškove koji nisu povezani s prijevozom raspodijelilo na temelju prometa, bez razlikovanja među zemljopisnim tržištima.

(73)

U primjedbama na dodatnu konačnu objavu, osim tvrdnji koje se odnose na Komisijino razumijevanje načina izvješćivanja o troškovima prodaje, općim i administrativnim troškovima, koje su prethodno razmotrene, društvo Hands nije dodatno potkrijepilo svoju tvrdnju o kršenju osnovne uredbe. Konkretno, nije iznijelo primjedbe na Komisijino objašnjenje iz uvodne izjave 74., u kojem se odgovara na taj dio njegovih primjedaba na konačnu objavu. Nije ni objasnilo zašto je iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova koje je upotrijebila Komisija, a koji nije uključivao troškove povezane s prijevozom, bio nerazumna zamjenska vrijednost za troškove prodaje, opće i administrativne troškove za istovjetni proizvod u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. Naposljetku, u primjedbama na dodatnu konačnu objavu društvo Hands se nije složilo s Komisijinim pristupom, ali nije predložilo razumniju alternativu. Konkretno, ni društvo Hands ni bilo koja druga zainteresirana strana nisu dostavili primjedbe na Komisijino objašnjenje iz uvodne izjave 75. o tome zašto alternative razmatrane tijekom ispitnog postupka nisu bile razumnije od upotrebe vlastitih podataka društva Hands. Stoga je Komisija odbacila te tvrdnje.

(74)

Nijedna zainteresirana strana nije dostavila uvjerljive dokaze o tome zašto troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi za svu prodaju nisu razumna zamjenska vrijednost. Kad je riječ o nepostojanju usporedive prodaje u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu, Komisija je napomenula da je sama svrha članka 2. stavka 6. točke (c) osnovne uredbe (i članka 2.2.2. točke iii. Antidampinškog sporazuma WTO-a) približno odrediti koliki bi ti troškovi bili upravo zbog nepostojanja takve prodaje. Zbog posebnosti načina na koji je društvo Hands prodavalo aluminijske kotače i raspodijelilo troškove prodaje, opće i administrativne troškove te načina funkcioniranja tržišta na kojem posluje, Komisija je upotrijebila odgovarajuću zamjensku vrijednost.

(75)

Nijedna zainteresirana strana nije predložila razumniju alternativu. Naprotiv, alternative, društvo IOCHPE MAXION S.A. u Brazilu ili društvo Hands Corporation u Koreji, nisu omogućavale bolje zamjenske vrijednosti za troškove prodaje, opće i administrativne troškove za istovjetni proizvod koji bi nastali u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. Za razliku od troškova prodaje, općih i administrativnih troškova društva Hands, brazilski troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi znatno bi se razlikovali od troškova za istovjetni proizvod (jer se uglavnom odnose na prodaju proizvoda koji nisu aluminijski kotači). To je posebno važno kad je riječ o proizvodu koji se prodaje na vrlo specifičan način, što je u ovom predmetu slučaj u tolikoj mjeri da se takve alternative moraju isključiti. Kad je riječ o alternativi koja se temelji na korejskim podacima, Komisija je već objasnila da takvi podaci ne mogu biti razumna alternativa zbog razlika u gospodarskom razvoju Maroka i Koreje, koje mogu utjecati na razinu troškova i dobiti društava.

(76)

Naposljetku, upućivanje na profitnu maržu koju je društvo Dika upotrijebilo za izračun uobičajene vrijednosti činilo se nerelevantnim. Profitna marža nije se temeljila na prodaji društva Hands, nego na ciljnoj dobiti utvrđenoj za industriju Unije, koja je ograničena dobiti koju u uobičajenim okolnostima ostvaruju drugi izvoznici ili proizvođači prodajom proizvoda iste opće kategorije na domaćem tržištu zemlje podrijetla, u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) osnovne uredbe.

(77)

Društvo Hands iznijelo je i nekoliko tvrdnji o pogreškama u izračunu njegovih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova. Komisija je prihvatila jednu tvrdnju koja se odnosi na odbitak prodajnih provizija od troškova prodaje, općih i administrativnih troškova društva Hands, a ostale je tvrdnje odbacila. U skladu s tim ponovno je izračunana dampinška marža. Razlozi za odbacivanje nekih tvrdnji dostavljeni su društvu Hands u dodatnoj konačnoj objavi. U podnesku nakon te dodatne konačne objave društvo Hands nije iznijelo nove informacije o tim tvrdnjama.

(78)

Nakon dodatne konačne objave društvo Hands uputilo je i na svoje prethodne primjedbe na konačnu objavu, u kojima je tvrdilo da Komisija nije trebala upotrijebiti formulu za pretvaranje omjera troškova prodaje, općih i administrativnih troškova temeljenog na prometu u omjer troškova prodaje, općih i administrativnih troškova po trošku prodane robe, nego je trebala izravno izračunati troškove prodaje, opće i administrativne troškove na temelju stvarnih provjerenih troškova robe koju je prodalo to društvo. Međutim, to se temeljilo na nesporazumu jer Komisija troškove prodaje, opće i administrativne troškove nije izračunala na temelju troška prodane robe, nego na temelju troška proizvodnje. Osim toga, društvo Hands nije objasnilo zašto upotreba troška proizvodnje umjesto troška prodane robe nije primjerena. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju. Relevantni izračuni prikazani su u konačnoj objavi i objašnjeni u dodatnoj konačnoj objavi. Komisija je prvo na temelju stvarnih troškova društva Hands utvrdila ukupni iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova, koji je zatim izražen kao postotak ukupne vrijednosti prodaje. Postotak troškova prodaje, općih i administrativnih troškova zatim je, zajedno s postotkom dobiti, dodan trošku proizvodnje kako bi se izračunala uobičajena vrijednost.

(79)

Nakon privremene objave EUWA je osporavala metodu koja je primijenjena za izračun uobičajene vrijednosti jer dampinška pristojba dobivena tom metodom ne bi otklonila štetan damping koji je pretrpjela industrija Unije. EUWA je umjesto toga tvrdila da bi se za izračun dampinga trebala upotrijebiti ciljna dobit proizvođača iz Unije utvrđena u uvodnoj izjavi 160. privremene uredbe jer bi se time dobila razumnija uobičajena vrijednost.

(80)

Komisija se nije složila s EUWA-om o tome da ishod izračuna opravdava upotrebu više dobiti za izračun uobičajene vrijednosti. Međutim, Komisija je odlučila da više neće upotrebljavati brazilske podatke u svojim izračunima, kako je obrazloženo u uvodnim izjavama 44. i 45. ove Uredbe, već će umjesto toga za izračun troškova prodaje, općih i administrativnih troškova u Maroku upotrebljavati provjerene vlastite podatke društva Hands. Međutim, razumna dobit za društvo Hands nije se mogla utvrditi na temelju provjerenih podataka jer prodaja društva u razdoblju ispitnog postupka nije bila profitabilna. Umjesto toga, Komisija je zbog razloga obrazloženih u nastavku kao razumnu zamjenu odlučila upotrijebiti osnovnu dobit koja je utvrđena za industriju Unije u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja.

(81)

Proizvođači aluminijskih kotača iz Unije i Maroka prodaju proizvode istim klijentima na homogenom tržištu, na kojem se natječu u istim natječajnim postupcima, te imaju slične tvornice i iznad svega slične troškove. Stoga bi trebalo očekivati da će ostvariti usporedivu dobit u usporedivim okolnostima. Stoga je Komisija za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) upotrijebila osnovnu dobit od 7,9 % kako je utvrđena u članku 158. privremene uredbe, na koju je primijenila gornju granicu dobiti u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) osnovne uredbe.

(82)

EUWA je u vezi s time tvrdila da članak 2. stavak 6. točka (c) osnovne uredbe Komisiji daje diskrecijsko pravo da ne primijeni gornju granicu zbog posebnih okolnosti predmeta. Prema mišljenju EUWA-e, Komisija za primjenu gornje granice nije upotrijebila proizvod iste opće kategorije kojoj pripadaju aluminijski kotači. Kategorija proizvoda koju je Komisija upotrijebila namijenjena je za daljnjoj preradu u industrijama na nizvodnom tržištu, što dokazuje činjenica da su aluminijski kotači i proizvodi koje je Komisija upotrijebila kategorizirani pod različitim poglavljima u statističkoj nomenklaturi. EUWA je tvrdila da se zbog toga ne može smatrati da oni pripadaju istoj općoj kategoriji proizvoda. Štoviše, tvrdila je da se u Maroku uopće ne prodaju proizvodi iste opće kategorije kojoj pripadaju aluminijski kotači.

(83)

Nadalje, EUWA je tvrdila da Komisija nije obvezna primijeniti gornju granicu u situaciji u kojoj se proizvod iste opće kategorije ne prodaje na domaćem tržištu zemlje podrijetla. Osim toga, tvrdila je da primjena gornje granice služi samo tome da se izbjegne upotreba previsokih razina dobiti pri izračunu uobičajene vrijednosti. EUWA je navela da, prema njezinu mišljenju, razina dobiti od 8,3 % (neštetna ciljna dobit utvrđena u privremenoj uredbi) ne bi bila previsoka, a da je dobit ograničena na 4,16 % koju je Komisija upotrijebila nedovoljna.

(84)

Komisija je odbacila tu tvrdnju jer je primjena gornje granice obvezna u skladu s osnovnom uredbom, a podupire je i više izvješća povjerenstava Tijela WTO-a za rješavanje sporova (15). Stoga, suprotno tvrdnji EUWA-e, Komisija nema diskrecijsko pravo odlučiti da neće primijeniti gornju granicu.

(85)

Međutim, Komisija pri ispunjavanju obveze primjene gornje granice dobiti ima široko diskrecijsko pravo određivanja te gornje granice. EUWA je iznijela primjedbu na primjerenost opće kategorije koju je Komisija upotrijebila u privremenoj uredbi, ali nije predložila primjereniju zamjensku kategoriju. Sama činjenica da industrija Unije smatra da je gornja granica dobiti nedovoljno visoka ne znači da ta gornja granica nije razumna, primjerena ili ispravna. Budući da strane nisu predložile primjereniju alternativu, Komisija je zadržala gornju granicu dobiti od 4,16 % kako je utvrđena u uvodnoj izjavi 64. privremene uredbe.

(86)

Nakon konačne objave EUWA je ponovila tvrdnju da je pri izračunu uobičajene vrijednosti upotrijebljena preniska razina dobiti (gornja granica dobiti). Međutim, budući da EUWA nije dostavila nove informacije ni predložila alternativnu metodu za utvrđivanje gornje granice dobiti, Komisija je odbacila tu tvrdnju.

(87)

Pojedinosti o izračunu izvozne cijene navedene su u uvodnim izjavama od 66. do 68. privremene uredbe. Budući da nije bilo primjedbi na tu metodologiju, Komisija je potvrdila svoje privremene zaključke.

(88)

Nakon privremene objave nijedna zainteresirana strana nije iznijela primjedbe na metodologiju koja je primijenjena za usporedbu izvozne cijene s izračunanom uobičajenom vrijednosti. Stoga je Komisija potvrdila uvodne izjave 69. i 70. privremene uredbe.

(89)

Komisija je revidirala dampinške marže nakon tvrdnji zainteresiranih strana opisanih u uvodnim izjavama od 57. do 59. i u uvodnoj izjavi 77. Uz te tvrdnje, društva Dika i EUWA osporavala su metodu koju je Komisija primijenila za utvrđivanje preostale pristojbe.

(90)

Nakon privremene objave društvo Dika tvrdilo je da je preostala pristojba previsoka. Komisija je upotrebom najviših dampinških marži kao raspoloživih podataka kaznila društvo Dika jer nije surađivalo. Prema tvrdnjama društva Dika, to je zabranjeno člankom 18. osnovne uredbe, kao i odgovarajućim odredbama WTO-a.

(91)

Međutim, povjerenstvo je u drugom sporu WTO-a (Kanada – zavarene cijevi) navelo da „granica između poticanja suradnje i sprečavanja izbjegavanja mjera, s jedne strane, te kažnjavanja izvoznika koji ne surađuju, s druge strane, može biti tanka” (16). U vezi s tim, ne smije se „prelaziti ono što je primjereno i potrebno za postizanje ciljeva poticanja suradnje i sprečavanja izbjegavanja mjera” (17). Prema mišljenju Komisije, upravo je to cilj metode koja je primijenjena u privremenoj uredbi. U uvodnoj izjavi 73. te uredbe obrazloženo je da je Komisija upotrijebila najvišu dampinšku maržu utvrđenu za vrste proizvoda koje je društvo Hands prodavalo u reprezentativnim količinama, koje čine približno 50 % ukupnog izvoza tog društva u Uniju.

(92)

Komisija je pri odabiru vrsta proizvoda koje čine 50 % izvoza društva Hands u Uniju primijenila razumnu metodu na temelju procjene svih raspoloživih informacija. To je u skladu i s prethodnim ispitnim postupcima i s presudom Općeg suda o čeličnim kotačima iz Kine: „Iako podnositelji zahtjeva opisuju preostalu dampinšku maržu kao ‚kaznenu’, nesporno je da Komisija nije utvrdila tu maržu proizvoljno ili kao kaznu, već nakon što je utvrdila da odabir uzorka nije uspio i nakon što je ispravno primijenila članak 18. osnovne uredbe na podnositelje zahtjeva. Ta je preostala marža utvrđena na temelju nezanemarivog udjela izvoza jedinog proizvođača izvoznika, zbog čega takav opis marže, neovisno o tome koliko je ona visoka, nije opravdan” (18). Reprezentativnost od 50 % obujma izvoza, kako je prethodno obrazloženo u uvodnoj izjavi 57., slična je kao u drugim antidampinškim ispitnim postupcima ili viša (19).

(93)

Komisija je izračunala preostalu pristojbu na temelju postojeće metodologije i s pomoću provjerenih podataka, u skladu s prethodnim ispitnim postupcima, kako je obrazloženo u uvodnoj izjavi 58. Osim toga, podaci koji su upotrijebljeni za utvrđivanje preostale pristojbe bili su reprezentativni s obzirom na informacije o vrstama proizvoda koje su se uvozile od marokanskih društava. Činjenica da je rezultat niži nego što bi EUWA htjela ili da je niži od pristojbe uvedene za uvoz iz Kine ne znači da je ta metoda neispravna.

(94)

Stoga je Komisija odbacila tvrdnju društva Dika da je preostala pristojba kaznena i previsoka, kao i tvrdnju EUWA-e da je preostala pristojba preniska i nagrada za nesuradnju.

(95)

Nakon konačne objave društvo Dika ponovilo je tvrdnju da je metoda za utvrđivanje preostale pristojbe kaznena i da Komisija nije objasnila kako je utvrdila da je primijenjena metodologija primjerena ili da je upotrijebila najprikladnije informacije za utvrđivanje stope pristojbe za to društvo. Društvo Dika usto je tvrdilo da je povjerenstvo WTO-a tu metodu zabranilo u predmetu Kina – GOES, u kojem je utvrdilo da „svrha upotrebe raspoloživih podataka nije utvrditi prekomjerne dampinške marže kako bi se potaknulo tržišno natjecanje zainteresiranih strana.” Vlada Maroka iznijela je slične tvrdnje.

(96)

Međutim, preostala pristojba kako je utvrđena u ovom predmetu nije dovela do „prekomjernih dampinških marži”. Metoda primijenjena za utvrđivanje preostale pristojbe smatrala se razumnom jer se temelji na dampinškim maržama za vrste proizvoda koje su činile 50 % izvoza društva Hands. te su stoga bile vrlo reprezentativne. Osim toga, te su vrste proizvoda činile gotovo 25 % izvoza društva Dika. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(97)

Nakon privremene objave društvo Dika tvrdilo je i da bi za njega trebalo izračunati pojedinačnu dampinšku maržu i maržu štete jer je u članku 9. stavku 5. osnovne uredbe i u točki 6.10. Antidampinškog sporazuma WTO-a navedeno da bi se takve pojedinačne marže trebale izračunati za svakog dobavljača, neovisno o njegovoj razini suradnje.

(98)

Iako nije bilo moguće izračunati pojedinačne marže na temelju vlastitih podataka društva, kako je prethodno obrazloženo u uvodnim izjavama od 26. do 48., društvo Dika marokanski je proizvođač poznat Komisiji, na kojeg će se primjenjivati antidampinška pristojba specifična za to društvo na razini preostale pristojbe. Stoga je Komisija prihvatila tu tvrdnju utoliko što je odlučila utvrditi pojedinačnu stopu pristojbe za društvo Dika tako što je pojedinačno navela to društvo i njegovu stopu pristojbe u relevantnim dijelovima ove Uredbe.

(99)

U primjedbama na konačnu objavu društvo Dika ponovilo je zahtjev da mu se dostave izračuni dampinške marže i marže štete te izračuni sniženja cijena i sprečavanja rasta cijena za to društvo. Tvrdilo je da bez tih podataka ne može dostaviti ponudu za preuzimanje obveze u vezi s cijenama i iznijeti smislene primjedbe na nalaze Komisije.

(100)

Međutim, zbog istih razloga koji su navedeni u uvodnim izjavama 46. i 48. i kako je objašnjeno društvu Dika nakon takvih zahtjeva za objavu koje je iznijelo nakon privremene i konačne objave, posebna objava za to društvo nije bila moguća. Budući da za društvo Dika nije izračunana pojedinačna dampinška marža ni pojedinačna marža štete, nije bilo izračuna koji je trebalo objaviti. Osim toga, izračuni za određivanje preostale pristojbe (primjenjive na društvo Dika) temeljili su se na provjerenim podacima društva Hands, koji se nisu mogli otkriti društvu Dika zbog povjerljivosti. Privremena uredba, informacije dostavljene društvu Dika nakon privremene objave (20), dokument o konačnoj objavi i ova Uredba sadržavaju sve činjenice i razmatranja na kojima je Komisija temeljila svoj prijedlog i odluku o uvođenju privremenih i konačnih mjera za aluminijske kotače iz Maroka te metodologiju primijenjenu za izračun preostale pristojbe koja se primjenjuje na društvo Dika. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(101)

Konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF (troškovi, osiguranje, vozarina) na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(102)

Budući da nije bilo drugih tvrdnji ni primjedbi, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 75. i 76. privremene uredbe.

(103)

ACEA je tvrdila da je stopa konverzije koja je upotrijebljena za utvrđivanje potrošnje u Uniji, kako je opisano u uvodnoj izjavi 78. privremene uredbe, netočno utvrđena za Maroko na temelju informacija o uvozu iz Maroka koje su dostavili društvo Hands i korisnik A. Korisnik A bio je jedan od dvaju korisnika koji su surađivali u ispitnom postupku i čiji je zahtjev za anonimnost Komisija prihvatila. Prema tvrdnjama ACEA-e stopa konverzije trebala bi biti 13,5 kg po artiklu. ACEA je izračunala da bi stopa konverzije za Tursku trebala biti 9,3 kg po artiklu. Taj se izračun temeljio na informacijama koje je dostavio član ACEA-e koji nije surađivao u ispitnom postupku („korisnik koji ne surađuje”) i nikad nije dostavio odgovor na upitnik.

(104)

Komisija je za utvrđivanje stope konverzije upotrijebila odgovore na upitnik koje su dostavili Hands, Dika i tri proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga je ponderirana prosječna masa po artiklu za marokanske kotače utvrđena na temelju informacija koje su dostavila dva proizvođača, odnosno društva Hands i Dika. Utvrđena stopa konverzije iznosila je 11,3 kg po artiklu. Nadalje, Komisija je napomenula da joj ACEA nije dostavila dokaze o stopi konverzije koju joj je navodno dostavilo društvo Hands. Ta stopa u svakom slučaju nije odgovarala informacijama koje je društvo Hands dostavilo u svojem provjerenom odgovoru na upitnik. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(105)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da stopa konverzije ne bi trebala uključivati podatke društva Dika jer su podaci o izvoznoj prodaji tog društva odbijeni u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(106)

Komisija je isključila podatke društva Dika pri utvrđivanju stope konverzije. Stoga je vrijednost od 11,3 kg po artiklu ostala nepromijenjena. Razlog je tome relativno malen ponder podataka društva Dika u ukupnom skupu podataka, koji uključuje ne samo podatke društva Hands nego i podatke triju proizvođača iz Unije u uzorku. Na društvo Dika otpadalo je samo [10 %–15 %] ukupnog broja razmatranih artikala. Stoga je potvrđena stopa konverzije izračunana u privremenoj fazi.

(107)

Kad je riječ o Turskoj, Komisija je napomenula da se stopa konverzije koju je izračunala ACEA temelji na ukupnoj masi od oko 1 680 tona, što je tek oko 1,7 % ukupnog uvoza iz Turske (oko 94 000 tona tijekom razdoblja ispitnog postupka). Komisija stoga taj izračun nije smatrala dovoljno točnim.

(108)

Nakon konačne objave ACEA je uputila na dokazni materijal koji je prikupila od korisnika B na licu mjesta te je dostavila dodatne informacije korisnika B koje potkrepljuju njezinu tvrdnju. Korisnik B bio je jedan od dvaju korisnika koji su surađivali u ispitnom postupku i čiji je zahtjev za anonimnost Komisija prihvatila. ACEA je procijenila, na temelju podataka korisnika B i podataka dobivenih od korisnika koji ne surađuje, da bi ponder po artiklu koji je Komisija upotrijebila kao stopu konverzije trebao biti manji od 11,3 kg.

(109)

Komisija je ispitala dostavljene informacije dobivene od korisnika B. Korisnik B dostavio je popis [30–45] vrsta proizvoda, na kojem je navedena ukupna količina i masa po vrsti proizvoda. Komisija je napomenula da je samo za jednu vrstu proizvoda dostavljen popratni dokument u kojem se navodi njegova masa. Kad je riječ o dodatnim informacijama koje je ACEA dostavila u vezi s korisnikom B, Komisija ih nije mogla provjeriti zbog njihova zakašnjelog podnošenja. Kad je riječ o informacijama koje je u obliku sažete tablice dostavio korisnik koji ne surađuje, Komisija ih nije mogla provjeriti zbog opće nesuradnje tog korisnika, te ih se stoga nije moglo uzeti u obzir za potrebe ovog ispitnog postupka. U svakom slučaju, revidirana ukupna stopa konverzije koju je izračunala ACEA temeljila se na ukupnoj masi od oko 3 900 tona, što je samo oko 4 % ukupnog uvoza iz Turske.

(110)

Stoga je Komisija utvrdila da se različiti obujmovi koje je ACEA upotrijebila za izračun stope konverzije, prije i nakon konačne objave, ne mogu smatrati reprezentativnima za ukupan uvoz. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 78. privremene uredbe, na tržištu je primjetan trend većeg promjera kotača, što je dovelo do povećanja mase po artiklu. Taj trend potvrđuje stopa konverzije koja je izračunana na temelju odgovorâ na upitnik. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(111)

Stoga su, budući da nije bilo primjedbi, potvrđene uvodne izjave od 77. do 80. i uvodna izjava 137. privremene uredbe.

(112)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 110., tvrdnja o obujmu odbačena je, te su stoga potvrđene uvozne cijene.

(113)

Budući da nije bilo drugih tvrdnji o vrijednostima ukupnog uvoza, potvrđene su uvodne izjave od 81. do 86. privremene uredbe.

(114)

Nakon konačne objave ACEA je ponovila da je Komisija zanemarila uvjete tržišnog natjecanja na tržištu aluminijskih kotača u Uniji jer je ignorirala činjenicu da su kotači proizvođača originalne opreme izrađeni po narudžbi i usredotočila se na stvarnu prodaju proizvođača aluminijskih kotača iz Unije i Maroka tijekom razdoblja ispitnog postupka, umjesto da je analizirala cjenovno natjecanje i gubitak prodaje u natječajnim postupcima. Suprotno tomu, u prethodnom ispitnom postupku (21) o uvozu aluminijskih kotača Komisija je primijenila pristup koji je zatražila ACEA. Stoga je ACEA tvrdila da bi sve analize cijena, uključujući sniženje cijena i sniženje ciljnih cijena, trebalo provesti na razini natječajnih postupaka.

(115)

Komisija je odgovorila na sličan argument o izračunu sniženja ciljnih cijena u uvodnoj izjavi 192. Naime, odabir pojedinačnih natječaja nije mogao zamijeniti Komisijinu analizu jer se ta analiza temeljila na potpunim i propisno provjerenim stvarnim podacima o prodaji, tj. popisu transakcija i usporedbi cijena po vrsti koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku i proizvođači izvoznici. Na tom su popisu navedene stvarne vrijednosti prodane količine i količine za koju su izdani računi tijekom razdoblja ispitnog postupka, koje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 136., često u konačnici odstupaju od onih navedenih u uvjetima natječaja. Za razliku od podataka iz natječaja, u stvarnim podacima o prodaji uzeti su u obzir popusti i rabati, odgođeni ili ne, koji su zapravo odobreni i odnose se na razdoblje ispitnog postupka. Stoga analiza na temelju natječaja ne bi točno odražavala uvjete tržišnog natjecanja na tržištu aluminijskih kotača. Nadalje, ACEA nije osporavala da aluminijski kotači proizvedeni u Maroku imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene kao aluminijski kotači koje proizvodi industrija Unije. Stoga je, za razliku od analize temeljene na natječajima, usporedba po vrsti proizvoda ispravno odražavala tržišno natjecanje u cijenama i obujmu između uvoza iz Maroka i prodaje industrije Unije za potrebe utvrđivanja sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena. Kako je navela u svojim primjedbama, ACEA je objasnila da se u ugovorima sklopljenima na temelju natječaja navodi približan broj kotača koje treba isporučiti, dok se točan broj obično dogovara nekoliko tjedana prije isporuke, te da uspjeh određenog modela automobila, a time i obujam proizvodnje aluminijskih kotača, ovisi o potrošačima. Za svaki model automobila može se ponuditi nekoliko vrsta aluminijskih kotača, a proizvođači automobila ne mogu predvidjeti ukupnu prodaju svake vrste tijekom proizvodnog vijeka tog modela automobila. Čak i da je Komisija odlučila uzeti u obzir učinke na cijene na razini natječaja, podaci o natječajima bili su nepotpuni jer su potjecali samo od dvaju korisnika koji surađuju i nije ih se moglo u potpunosti usporediti s podacima koje je dostavila industrija Unije. Osim toga, jedan od najvećih korisnika nije surađivao u ispitnom postupku, a djelomični podaci koji su u njegovo ime primljeni od ACEA-e nisu se mogli provjeriti. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(116)

Nakon privremene objave ACEA je tvrdila da aluminijski kotači istih specifikacija nisu zamjenjivi jer se svaki aluminijski kotač proizvodi po narudžbi proizvođača automobila za točno određeni model automobila. Kupac definira dizajn, svojstva i završnu obradu. Budući da je svaki kotač jedinstven i izrađen za proizvođača automobila koji ga je naručio, nije moguće zamijeniti aluminijske kotače koji su namijenjeni različitim proizvođačima automobila.

(117)

Komisija je smatrala da svi aluminijski kotači, neovisno o tome potječu li iz industrije Unije, Maroka ili ostalih trećih zemalja, imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe. Kako je utvrđeno tijekom ispitnog postupka i kako je ACEA pojasnila nakon konačne objave, svi certificirani proizvođači za određene proizvođače automobila mogu se natjecati i opskrbiti proizvođače automobila potpuno istom vrstom kotača. Primjerice, u dokumentu koji je dostavila ACEA navedeno je da se više certificiranih proizvođača sa sjedištem u Uniji, Maroku, Turskoj i drugim trećim zemljama natjecalo za istu vrstu aluminijskih kotača. Prema potrebi, u određeni model automobila mogu se ugraditi razne vrste kotača, a ne samo aluminijski kotači određeni u natječajima. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(118)

Nakon konačne objave ACEA je ponovila tvrdnju da različite vrste kotača nisu zamjenjive jer su predmet ispitnog postupka kotači proizvođača originalne opreme (OEM), a OEM se po definiciji odnosi na kotač koji proizvođač proizvodi za određenu marku automobila i koji nosi žig zaštićen pravima intelektualnog vlasništva. Aluminijski kotači su sastavni dio općeg izgleda i dizajna automobila te moraju biti jednaki u svakom automobilu određenog modela.

(119)

ACEA je tvrdila i da Komisija ne raspolaže dokazima da se različite vrste kotača, a ne samo aluminijski kotači određeni u natječajima, mogu ugraditi u određeni model automobila. Aluminijski kotači su sastavni dio općeg izgleda i dizajna automobila te moraju biti jednaki u svakom automobilu određenog modela. Potrošači će obično izgubiti jamstvo ako aluminijske kotače zamijene dijelovima koji ne potječu od proizvođača originalne opreme. ACEA je svoju tvrdnju o jamstvu potkrijepila dvama dokumentima koje su izdala dva proizvođača automobila.

(120)

Komisija je primijetila da ACEA nije tvrdila ni dostavila dodatne dokaze da svi aluminijski kotači, neovisno o tome potječu li iz industrije Unije, Maroka ili ostalih trećih zemalja, nemaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe. Komisija je također smatrala da, iako možda postoje neka tehnička ograničenja koja ne dopuštaju da se sve vrste kotača ugrade u sve vrste modela automobila, postoji određeni stupanj zamjenjivosti aluminijskih kotača koji se upotrebljavaju za različite modele automobila. Primjerice, proizvođač automobila može odlučiti preinačiti model automobila radom na vanjskim dijelovima automobila, što može uključivati model dizajna aluminijskih kotača. Međutim, većina tehničkih specifikacija platforme automobila ostaje jednaka. Stoga, ako je potrebno, proizvođač automobila može na to vozilo ugraditi aluminijske kotače starijeg modela dizajna. Proizvođači aluminijskih kotača stoga moraju čuvati starije kalupe nakon završetka proizvodnje u svojim prostorima. To su potvrdili proizvođači iz Unije u uzorku kojima je dodijeljen natječaj za nabavu aluminijskih kotača za određeni model automobila, a potom za redizajnirani isti model automobila.

(121)

Kad je riječ o tvrdnji o jamstvu, Komisija je prvo primijetila da jedna od izjava o ograničenju jamstva ne sadržava zahtjeve u pogledu vrsta kotača koje treba upotrebljavati. Drugo, dostavljeni dokazi odnosili su se samo na jamstveno razdoblje, a ne na cijeli vijek trajanja automobila. Treće, činjenica da postoji i kanal prodaje aluminijskih kotača na tržištu dijelova upućuje na činjenicu da se zahtjev za upotrebu dijelova nabavljenih od proizvođača originalne opreme za popravke nije stalno primjenjivao nakon isteka jamstvenog razdoblja te da je to bilo tehnički i pravno dopušteno. Naposljetku, jedan od dvaju dokumenata koje je dostavila ACEA odnosio se na tržište SAD-a, dok za drugi nije bilo jasno odnosi li se na tržište Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(122)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da specifikacije vrste proizvoda (takozvani „kontrolni broj proizvoda” ili „PCN”) ne obuhvaćaju sve značajke određenog projekta aluminijskih kotača ni sve financijske aspekte određenog natječaja. Stoga kontrolni broj proizvoda nije omogućio usporedivost kotača koji se uspoređuju, zbog čega je dovedena u pitanje točnost analize obujma i cijena.

(123)

Komisija je smatrala da su definicijom kontrolnog broja proizvoda obuhvaćene glavne značajke aluminijskih kotača: proizvodni postupak (standardni lijevani kotači koji nisu oblikovani strujanjem ili kotači oblikovani strujanjem ili kovani kotači ili kotači s dva ili tri dijela), promjer i masa, uključujući toplinsku obradu ili ne, tip završne obrade, s umetnutim dijelovima ili ne te s gumom ili ne. Nijedna stranka koja surađuje nije iznijela primjedbe na definiciju kontrolnog broja proizvoda tijekom postupka. ACEA nije objasnila koju bi dodatnu značajku trebalo uključiti. Osim toga, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 115., Komisija je zaključila da u natječajima nisu navedeni potrebni podaci za utvrđivanje učinaka dampinškog uvoza na cijene i obujam. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(124)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da u verziji dokumentacije koja nije povjerljiva ni u dokumentu o objavi nema informacija koje potkrepljuju utvrđeno znatno sniženje cijena i sprečavanje rasta cijena. Komisija je istaknula da uvodne izjave 90. i 91. privremene uredbe sadržavaju njezine analize i kvantifikaciju sniženja cijena te njezine zaključke o sprečavanju rasta cijena. Nadalje, detaljan izračun sniženja cijena dostavljen je proizvođačima izvoznicima koji surađuju i oni su imali priliku za iznošenje primjedbi na točnost tog izračuna. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(125)

Budući da nije bilo drugih tvrdnji o sniženju cijena i učinku na cijene, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava od 87. do 91. privremene uredbe.

(126)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 92. do 96. privremene uredbe.

(127)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 97. do 99. privremene uredbe.

(128)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 100. do 102. privremene uredbe.

(129)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava 103. i 104. privremene uredbe.

(130)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 105. do 107. privremene uredbe.

(131)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 108. do 110. privremene uredbe.

(132)

U vezi s uvodnom izjavom 113. privremene uredbe, ACEA je tvrdila da cijene svakako imaju važnu ulogu, ali da su druga razmatranja jednako važna pri odabiru dobavljača aluminijskih kotača. Nadalje, ACEA je tvrdila da je tvrdnja da se proizvođači iz Unije moraju uskladiti s cijenama marokanskih proizvođača tijekom natječajnih postupaka u svojoj biti pogrešna.

(133)

Komisija je istaknula da postoji neravnoteža između pregovaračke moći proizvođača automobila i proizvođača aluminijskih kotača. Broj proizvođača automobila ograničen je, a dodatno se smanjio u siječnju 2021. nakon što je osnovana grupa Stellantis. Pregovaračka moć proizvođača automobila vidljiva je iz uvjeta postavljenih u natječajima, koji im idu u prilog. Primjerice, proizvođači automobila ne jamče količinu narudžbi od proizvođača aluminijskih kotača i ne pružaju mogućnost da se za trajanja projekta povećaju prodajne cijene (osim troškova aluminija koji su indeksirani). Ti uvjeti negativno utječu na proizvođače aluminijskih kotača jer oni ne mogu optimizirati radno opterećenje proizvodnih pogona i time postići optimalnu ekonomiju razmjera kako bi povećali profitabilnost. Povoljnijem položaju proizvođača automobila pridonosi višak kapaciteta na tržištu aluminijskih kotača, kako je obrazloženo u uvodnoj izjavi 122., zbog ulaska marokanskih proizvođača na tržište.

(134)

Nadalje, Komisija je tijekom ispitnog postupka zaprimila informacije od proizvođačâ automobila o tome da je cijena imala presudnu ulogu. Korisnik B obrazložio je da je glavni kriterij još uvijek cijena i da nakon zaprimanja ponuda slijedi pregovarački postupak, koji je prvenstveno usmjeren na cijene i tijekom kojeg proizvođači mogu poboljšati svoje ponude. EUWA je obrazložila da se tijekom natječajnog postupka obično pregovara o cijeni kako bi se cijene prilagodile, a rezultat mogu biti i više i niže cijene. Slično tome, korisnik A objasnio je da su drugi čimbenici, kao što su kvaliteta, istraživanje i razvoj te mogućnost isporuke, vrlo slični kod svih dobavljača aluminijskih kotača, zbog čega je cijena presudni kriterij za odabir dobavljača aluminijskih kotača. Nadalje, tijekom saslušanja s ACEA-om, korisnik koji ne surađuje u svojoj je prezentaciji potvrdio da postoji više krugova pregovora s dobavljačima, tijekom kojih se provjeravaju njihove tehničke sposobnosti, ocjena kvalitete, logistika, proizvodne mogućnosti itd., ali najvažnije je da proizvođači daju svoju najkonkurentniju ponudu u smislu cijene. Osim toga, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 90. i 91. privremene uredbe, industrija Unije nije mogla povećati svoje cijene unatoč povećanju troškova u kontekstu znatnog sniženja cijena i sprečavanja rasta cijena, što dokazuje da su marokanski proizvođači izvoznici tijekom razdoblja ispitnog postupka vršili pritisak na cijene proizvođača iz Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(135)

ACEA je tvrdila da je u privremenoj uredbi netočno navedeno da se svake godine ponovno pregovara o ugovorima i da proizvođači aluminijskih kotača iz Unije nekako mogu povećati svoje cijene u skladu s povećanjem cijena sirovina. ACEA je objasnila da se mehanizam određivanja cijena u ugovorima o kupoprodaji aluminijskih kotača temelji na formuli u kojoj je promjena troškova aluminijskog ingota jedini varijabilni element. Stoga prodajni računi ne odražavaju uvjete na tržištu, nego ugovorne uvjete.

(136)

Komisija je potvrdila da ugovorima obično nije predviđena mogućnost povećanja cijena tijekom trajanja projekta koje bi omogućilo pokrivanje troškova (osim troškova aluminijskih ingota) i povećanje profitabilnosti dobavljača. Komisija u uvodnoj izjavi 113. privremene uredbe nije tvrdila da proizvođači aluminijskih kotača imaju mogućnost povećanja svojih prodajnih cijena tijekom trajanja projekta, nego je objasnila da proizvođači aluminijskih kotača nisu mogli povećati svoje cijene tijekom pregovora u novim natječajnim postupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka. Osim toga, Komisija je prikupila dokaze od korisnika i proizvođača iz Unije iz kojih je vidljivo da su proizvođači automobila pregovorima ostvarili razne vrste popusta i rabata tijekom trajanja projekta, kao što su popusti na temelju ukupnog godišnjeg prometa itd. Stoga nije točna tvrdnja da su cijene fiksne (osim indeksiranja aluminija) tijekom cijelog trajanja projekta. Naprotiv, cijene su se mogle razlikovati zbog indeksiranja aluminija, ali se nisu mogle dodatno povećati kako bi se u obzir uzeli drugi troškovi, kao što su troškovi rada, energije, sirovina ili režijski troškovi. Nadalje, stvarne prodajne cijene mogu se dodatno smanjiti tijekom trajanja projekta zbog primjene različitih popusta i rabata. Utvrđeno je da je iznos rabata ili popusta koje je jedan korisnik dobio od proizvođača aluminijskih kotača bio znatan. Stoga se cijene ne određuju samo na temelju prvotnog ugovora. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(137)

Nakon konačne objave ACEA je ponovila tvrdnju da su cijene utvrđene samo na temelju početnog ugovora jer su popusti za produktivnost utvrđeni u ugovoru i nisu se odobravali izvan ugovornih aranžmana. Nadalje, ACEA je tvrdila da Komisija u dokumentaciji nema pozitivnih dokaza koji pokazuju da cijene nisu utvrđene samo u početnom ugovoru. Naposljetku, ACEA je tvrdila da dokazi prikupljeni od korisnikâ ne potkrepljuju taj zaključak i da se, konkretno, dokaz naveden u prethodnoj uvodnoj izjavi odnosi na financijsko odobrenje koje je navodno izdao dobavljač iz treće zemlje za kotače podrijetlom iz treće zemlje.

(138)

Prvo, Komisija je napomenula da nijedan proizvođač iz Unije u uzorku ni korisnici koji surađuju nisu dostavili primjedbe na konačnu objavu, te stoga nisu doveli u pitanje ocjenu iz uvodne izjave 136., koja se temeljila na provjerenim dokazima koji su od njih prikupljeni.

(139)

Drugo, na temelju dostavljenih primjedbi i dokumenata ACEA-e, Komisija je napomenula da je ACEA u svojim primjedbama uputila na povjerljivu verziju izvješća o misijama korisnika koji surađuju, članova ACEA-e, a time i na dokaze prikupljene tijekom posjeta radi provjere tih korisnika. To je vidljivo iz različitih upućivanja ACEA-e u njezinim podnescima na povjerljiva izvješća o misijama predmetnih korisnika. Konkretno, Komisija je uputila na poslovne knjige iz sustava korisnika B u kojima se može pronaći popis različitih vrsta rabata/diskonta. Tijekom posjeta radi provjere korisnik B objasnio je da se sniženja cijena primjenjuju izravno na prodajnu cijenu. Stoga bi se sve druge vrste rabata/diskonta knjiženih u računima trebale smatrati dodatnim rabatima/diskontima.

(140)

Nadalje, Komisija je prikupila dokaze od proizvođača iz Unije u uzorku iz kojih je vidljivo da su korisnici zatražili razne vrste rabata/popusta, kao što su godišnji popusti itd. Komisija je smatrala da se nisu mogle otkriti detaljnije informacije jer su se informacije prikupljene od korisnikâ i od industrije Unije odnosile na konkretne pojedinačne transakcije, što znači da je bilo riječ o podacima koji nisu podobni za sažimanje u smislu članka 19. stavka 2. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(141)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da su dostavljeni dostatni dokazi koji pokazuju da se dobavljačima aluminijskih kotača količine koje trebaju dobaviti dodjeljuju isključivo putem natječaja, a nikad izvan postupka natječaja. U svakom slučaju, prema mišljenju te strane, u evidenciji nema dokaza (niti takvi dokazi postoje) da bi se nakon odabira ponude i u postupku izvršenja ugovora potpisanog na temelju natječajnog postupka količine dodijeljene proizvođaču iz Unije preraspodijelile u korist marokanskog dobavljača. ACEA je tvrdila da su tijekom provjere na licu mjesta kod jednog korisnika koji surađuje izneseni dokazi koji pokazuju da su količine koje treba dobaviti koje su dogovorene u ugovoru potpisanom nakon zaključenja natječaja općenito dobar pokazatelj budućih stvarnih količina.

(142)

Komisija je smatrala da je ACEA potvrdila nalaze iz uvodne izjave 157., prema kojima tim proizvođačima nije zajamčena količina koju će zapravo trebati isporučiti. Kako je ACEA navela u svojim primjedbama i na temelju izvješća o provjeri korisnika A „dobavljači daju ponudu za određenu količinu: količine nisu zajamčene, ali dobavljači imaju predodžbu o količinama za koje daju ponudu. Ako su nakon završetka projekta (nekoliko godina) količine znatno niže od očekivanih, dobavljači mogu dobiti naknadu za neamortiziranu opremu”. Iako je ponuđena količina navedena, u tipičnom ugovoru nije naveden točan datum isporuke i planirani obujam prodaje. Kako je ACEA navela u svojim primjedbama: „točan broj kotača koje treba isporučiti obično se dogovara od 4 do 8 tjedana prije isporuke na proizvodnu liniju”. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(143)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da je, kako je potvrdila EUWA, uobičajenija praksa dodijeliti natječaj za određeni projekt aluminijskih kotača jednom dobavljaču, a ne dvama ili više dobavljača. Na temelju natječaja koje su provela tri člana ACEA-e u razdoblju ispitnog postupka (korisnik koji ne surađuje i dva korisnika koja surađuju), nije bilo mnogo natječaja koji su istodobno dodijeljeni dvama dobavljačima. Većina natječaja dodijeljena je samo jednom dobavljaču, te će stoga dobavljač dobiti približnu količinu navedenu u natječaju. Kad se natječaj dodjeljuje jednom dobavljaču, preraspodjela robe na bilo kojeg drugog dobavljača nije moguća.

(144)

Komisija je u vezi s tim ispitala sažetu tablicu koju je dostavila ACEA. Prvo, dostavljeni popis natječaja odnosio se samo na natječaje zaključene tijekom razdoblja ispitnog postupka i stoga se ti natječaji nisu odnosili na stvarne isporuke u razdoblju ispitnog postupka jer je procijenjeni datum početka isporuke na temelju predmetnih natječaja bio planiran za razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka. Drugo, Komisija je primijetila da je većinu navedenih natječaja prijavio korisnik koji ne surađuje (oko 85 %). Zbog nesuradnje tog korisnika Komisija nije mogla provjeriti je li taj popis ispravan, uključuje li sve natječaje i može li pokriti godišnje potrebe tog proizvođača automobila. Neovisno o tom zaključku, Komisija je ipak analizirala dostavljene podatke.

(145)

Popis natječaja koji je dostavio korisnik koji ne surađuje pokazao je da je većina tih natječaja dodijeljena samo jednom dobavljaču. Međutim, navedena ponderirana prosječna količina bila je prilično niska, oko 50 000 artikala po natječaju tijekom cijelog trajanja projekta, iz čega je jasno da su predmetni natječaji dodijeljeni samo jednom dobavljaču. Međutim, Komisija je primijetila da je jedan projekt dodijeljen dvama dobavljačima „zbog velikog obujma”, kako je navedeno na saslušanju s ACEA-om. Treće, informacije o natječajima koje su dostavili korisnici koji surađuju odnosile su se na tri natječaja. Za korisnika B podaci su pokazali da je natječaj za količinu veću od 1 milijuna artikala podijelio među dva dobavljača. Nadalje, za korisnika A podaci koje je dostavila ACEA bili su proturječni. Naime, s jedne strane, ti su podaci pokazali da je jedan natječaj dodijeljen jednom dobavljaču, a, s druge strane, u zasebnoj tablici koja se odnosi na ponude, iste količine iz tog natječaja bile su podijeljene na dva natječaja. Slijedom toga, Komisija je smatrala da informacije koje je dostavila ACEA nisu u suprotnosti s nalazima iz uvodne izjave 157., prema kojima se natječaji mogu dodijeliti većem broju dobavljača na temelju količine za koju se daje ponuda, čime se dovodi u pitanje stvarna količina koju svaki dobavljač treba isporučiti tijekom trajanja projekta. Osim toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 115., ACEA je priznala činjenicu da ukupna količina koju treba isporučiti može ovisiti i o uspjehu određenog modela automobila koji će se proizvoditi.

(146)

Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(147)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava 111. i 113. privremene uredbe.

(148)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava 114. i 115. privremene uredbe.

(149)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava 116. i 117. privremene uredbe.

(150)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 118. do 123. privremene uredbe.

(151)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 124. do 129. privremene uredbe.

(152)

Budući da nije bilo primjedbi, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 131. do 136. privremene uredbe.

(153)

ACEA je nakon privremene i nakon konačne objave tvrdila da se uvoz iz Maroka u 2020. i tijekom razdoblja ispitnog postupka temeljio na natječajima provedenima 2018. i 2019. Stoga on nije mogao utjecati na cijene u 2020. ni u razdoblju ispitnog postupka jer nije uzrokovao gubitak prodaje u 2020. ni u razdoblju ispitnog postupka, nego ranije, tijekom provođenja natječajnih postupaka.

(154)

Komisija je smatrala da su dobit ili gubitak ostvareni u trenutku proizvodnje ili prodaje, a ne u trenutku pregovora u okviru natječaja. Kako je dodatno obrazloženo u uvodnoj izjavi 89., tijekom trajanja projekta moguće su promjene u cijenama i količinama izvan okvira uvjeta natječaja. Osim toga, kako je obrazloženo u uvodnim izjavama 113. i od 146. do 148. privremene uredbe, Komisija je smatrala da učinak marokanskih proizvođača nije uzrokovan samo količinom koja je izgubljena zbog natječaja na kojima su pobijedili marokanski proizvođači izvoznici, nego i općim pritiskom na cijene u svim natječajima u kojima su oni sudjelovali. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(155)

ACEA je nakon privremene i nakon konačne objave tvrdila da bi se analiza cijena spomenuta u točki 4.4.3.1. privremene uredbe trebala provesti na razini natječaja i da u tom scenariju nema razlike u cijenama proizvođača iz Unije i marokanskih proizvođača koja je navedena u privremenoj uredbi.

(156)

ACEA je nakon privremene i nakon konačne objave tvrdila i da je do cjenovnog natjecanja među dobavljačima dolazilo tijekom natječaja. Stoga bi se marže za sniženje cijena, sprečavanje rasta cijena i sniženje ciljnih cijena trebale izračunati na razini natječaja, a ne tijekom isporuke. Prodaja i isporuka ne odražavaju aktualne uvjete tržišnog natjecanja. Osim toga, isporučene količine ne ovise o dobavljačima, nego o relativnoj uspješnosti određenog modela automobila, odnosno o razini proizvodnje.

(157)

Komisija je istaknula da u skladu s informacijama koje su dostavile zainteresirane strane cijene nisu ostajale iste tijekom cijelog trajanja natječaja. Kako je obrazloženo u uvodnoj izjavi 79., proizvođači aluminijskih kotača tijekom pregovora u okviru natječaja moraju dostaviti program popusta za cijelo trajanje određenog projekta. Povrh toga proizvođači automobila mogu zatražiti dodatne popuste tijekom trajanja projekta. Nadalje, proizvođačima aluminijskih kotača nisu zajamčene prodajne količine. Proizvođači automobila mogu odabrati više proizvođača za određeni projekt, ali tim proizvođačima nije zajamčena količina koju će zapravo trebati isporučiti. Količina koju je svaki proizvođač aluminijskih kotača isporučio nije ovisila samo o relativnoj uspješnosti određenog modela automobila, nego i o odluci proizvođača automobila o raspodjeli količina na odabrane proizvođače. Stoga se, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 115., odabrani podaci iz pojedinačnih ponuda ne mogu zamijeniti analizu koju je Komisija provela na temelju potpunih podataka, odnosno popisa prodajnih transakcija i usporedbe cijena na po vrstama. Takva usporedba odražava najveću moguću količinu podataka o stvarno provedenim prodajnim transakcijama.

(158)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je smatrala da u ovom predmetu natječaji ne daju cjelovit pregled situacije i da se učinci na cijene mogu u potpunosti razumjeti samo usporedbom ukupnog izvoza iz predmetne države i ukupne prodaje industrije Unije po vrsti proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(159)

ACEA i Hands tvrdili su da bi industrija Unije pretrpjela štetu i da nije bilo uvoza iz Maroka, što dokazuje da uvoz iz Maroka nije uzrok materijalne štete. ACEA je ponovila svoju tvrdnju nakon konačne objave. Konkretnije, prodaja industrije Unije u 2020. bila bi znatno ispod razine iz 2019. (–22 % u 2020. uz uvoz iz Maroka i –20 % bez njega) i tijekom razdoblja ispitnog postupka (–18 % u razdoblju ispitnog postupka uz uvoz iz Maroka i –14 % bez njega). Šteta u razdoblju ispitnog postupka nije mogla biti uzrokovana uvozom iz Maroka jer je industrija Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka zapravo povećala svoju prodaju u odnosu na 2020. (za 2 281 tisuća artikala) u većoj mjeri nego marokanski proizvođači izvoznici (za 1 478 tisuća artikala). Stoga uvoz iz Maroka nije utjecao na količine. Nadalje, uvoz iz Maroka nije mogao utjecati na cijene u razdoblju ispitnog postupka jer nije bilo znatnog sniženja cijena u natječajima koji su zaključeni tijekom razdoblja ispitnog postupka, a prodajne cijene uvoza iz Maroka u razdoblju ispitnog postupka nisu mogle negativno utjecati na prodaju industrije Unije u istom razdoblju.

(160)

ACEA je nakon privremene i nakon konačne objave tvrdila i da je na profitabilnost industrije Unije utjecalo smanjenje proizvodnje i prodaje uzrokovano velikim smanjenjem proizvodnje automobila u Uniji 2020. i 2021., koje je dovelo do povećanih fiksnih troškova.

(161)

Komisija je smatrala da industrija Unije nije mogla prenijeti te povećane fiksne troškove na proizvođače automobila jer, kako je prethodno navedeno, dugoročnim ugovorima s proizvođačima automobila nije bila predviđena mogućnost povećanja cijene zbog povećanja fiksnih troškova, osim indeksacije troškova aluminijskih ingota.

(162)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 140. do 142. privremene uredbe, Komisija je priznala da se potrošnja 2020. smanjila, prvenstveno zbog pandemije bolesti COVID-19. Međutim, uvoz iz Maroka imao je očito negativan učinak na industriju Unije 2020., a posebno tijekom razdoblja ispitnog postupka, kad se njegova količina eksponencijalno povećala. Stoga, kad su se tijekom razdoblja ispitnog postupka uvjeti poboljšali, odnosno kad se potrošnja povećala, industrija Unije morala je zbog dampinškog uvoza iz Maroka, čija je cijena bila 26,9 % niža od cijena industrije Unije, zadržati niske cijene unatoč povećanju troškova proizvodnje. Stoga je industrija Unije zbog sprečavanja rasta cijena prodavala po cijenama koje nisu pokrivale čak ni troškove proizvodnje, a kamoli omogućavale uobičajenu profitnu maržu. Taj je zaključak bio valjan čak i ako se pretpostavi da su cijene u dugoročnim ugovorima bile (uglavnom) fiksne jer su se negativni učinci tih nižih cijena marokanskog uvoza realizirali kad su 2020. i u razdoblju ispitnog postupka započele stvarne isporuke na temelju prethodno dogovorenih ugovora. Nadalje, sudjelovanje marokanskih proizvođača u natječajnim postupcima i njihova politika određivanja cijena stvorili su dodatan pritisak na cijene na tržištu, na kojem je trenutačno prekomjerna ponuda. Unatoč tome što su se prodajne količine industrije Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka povećale, ona je nastavila gubiti tržišni udio zbog uvoza iz Maroka, zbog čega se njezina financijska situacija dodatno znatno pogoršala. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(163)

Društvo Hands tvrdilo je da šteta koju je pretrpjela industrija Unije nije mogla biti uzrokovana njegovim izvozom iz Maroka u Uniju. Prema tvrdnjama tog društva većina pokazatelja štete (npr. potrošnja u Uniji, proizvodna količina, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, prodajna količina, prodajna cijena) već se počela pogoršavati u razdoblju od 2018. do 2019., zbog čega društvo Hands nije moglo biti uzrok tog pogoršanja jer je njegova proizvodnja započela u siječnju 2020. Društvo Hands tvrdilo je i da je proizvodni pogon izgrađen kako bi se zadovoljila sve veća potražnja na marokanskom tržištu i tržištima izvan EU-a, a ne samo radi isporuke u EU. Nadalje, društvo Hands tvrdilo je da se dio njegova izvoza u Uniju podudarao s premještanjem proizvodnje iz Južne Koreje u Maroko.

(164)

Unatoč tomu što se 2018. i 2019. potrošnja u Uniji smanjila, kao i prodaja i proizvodnja industrije Unije, industrija Unije povećala je svoju profitabilnost sa 7,5 % na 8,2 %. Stoga za te godine nije utvrđena šteta. Šteta je nastala 2020., u isto vrijeme kad je društvo Hands započelo izvoziti u Ujinu, odnosno istodobno s ostalim uvozom iz Maroka. U vezi s time trebalo je napomenuti da je, u skladu s člankom 3. osnovne uredbe, Komisija analizirala učinak ukupnog dampinškog uvoza iz Maroka, a ne samo uvoza društva Hands. U svakom slučaju, uvoz društva Hands utjecao je na sniženje cijena industrije Unije te je njegova dampinška marža i marža štete u razdoblju ispitnog postupka bila znatna. Stoga se ne može tvrditi da njegov uvoz nije pridonio šteti koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(165)

Društvo Hands tvrdilo je i da nalazi iz privremene uredbe ne idu u prilog nalazu o materijalnoj šteti koju je uzrokovao uvoz aluminijskih kotača iz Maroka. Analiza se temeljila na zbunjujućim podacima i nepotkrijepljenim tvrdnjama za koje ne postoje dokazi u zapisniku ispitnog postupka i stvarnoj situaciji na tržištu aluminijskih kotača.

(166)

Komisija iz te tvrdnje nije uspjela odrediti koji je dio njezine analize štete bio zbunjujući, odnosno nije bio dokazan ili potkrijepljen. Komisijini nalazi temeljili su se na pozitivnim dokazima koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka, stavljeni na raspolaganje svim zainteresiranim stranama u spisu predmeta i opisani u privremenoj uredbi. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(167)

ACEA je tvrdila da nije bilo znatnog porasta količine uvoza iz Maroka u smislu članka 3. stavka 3. osnovne uredbe i da je uvoz iz Maroka pokrivao posebni segment koji su proizvođači iz Unije dobrovoljno napustili, te stoga nije negativno utjecao na prodajne količine industrije Unije.

(168)

Kako je obrazloženo u uvodnoj izjavi 83. privremene uredbe, uvoz iz Maroka dosegnuo je 2,5 milijuna artikala u razdoblja ispitnog postupka, dok 2018. uopće nije postojao, a 2019. je još uvijek bio na vrlo niskoj razini. To je dovelo do tržišnog udjela od 3,9 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. U vezi s tržišnim udjelom uvoza iz Maroka Komisija je navela da je tvrdnja ACEA-e proturječna njezinoj tvrdnji iz uvodne izjave 191. da bi se marže sniženja ciljnih cijena trebale izračunati na razini natječaja u kojima sudjeluju marokanski proizvođači i proizvođači iz Unije, što je dokaz izravnog natjecanja uvoza iz Maroka i proizvodnje u Uniji. Stoga je Komisija smatrala da je uvoz bio znatan, u apsolutnom smislu i u odnosu na potrošnju u Uniji, u smislu članka 3. stavka 3. osnovne uredbe. S obzirom na utvrđene razine cijena, taj obujam uvoza negativno je utjecao na cijene industrije Unije u smislu članka 3. stavka 3. osnovne uredbe. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju i potvrdila svoje nalaze sažete u uvodnim izjavama od 131. do 136. privremene uredbe.

(169)

Nakon konačne objave ACEA je ponovila da marokanski uvoz nije imao negativan učinak na industriju Unije. Nadalje, ACEA je tvrdila da Komisija nije objasnila kako je uvoz aluminijskih kotača iz Maroka s tržišnim udjelom od 3,9 % doveo do smanjenja proizvodnje (za 17 %) i prodaje (za 21 %) u Uniji u razmatranom razdoblju.

(170)

Komisija je napomenula da je ACEA u svojoj analizi uputila na razmatrano razdoblje, dok je, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 162., smanjenje proizvodnje u Uniji od 2018. do 2020. uglavnom posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19. Nadalje, kad je riječ o sljedećem razdoblju 2020. i razdoblju ispitnog postupka, kada se potrošnja u Uniji povećala za + 8,0 %, uvoz iz Maroka znatno se povećao (za 244 %), dok se prodaja industrije Unije povećala za samo 5,2 %. Nadalje, tržišni udio uvoza iz Maroka od 2020. do razdoblja ispitnog postupka povećao se za oko 2,1 postotni bod, dok se tržišni udio industrije Unije smanjio za 1,8 postotnih bodova. Osim toga, kad je riječ o svim drugim podrijetlima uvoza osim Maroka, Komisija je napomenula da je povećanje obujma uvoza iznosilo oko 6,6 % od 2020. do razdoblja ispitnog postupka. To je povećanje posljedica povećanja obujma uvoza iz Turske (za 19 %), dok se obujam uvoza iz svih ostalih zemalja općenito smanjio tijekom istog razdoblja. Međutim, kako je opisano u uvodnim izjavama od 171. do 174. u nastavku, Komisija je utvrdila da uvoz iz Turske ne umanjuje uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između uvoza iz Maroka i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga je Komisija ponovila svoje zaključke iz uvodne izjave 168. da je obujam uvoza iz Maroka negativno utjecao na cijene industrije Unije u smislu članka 3. stavka 3. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(171)

Hands i ACEA tvrdili su da bi se trebao primjereno istražiti učinak uvoza iz trećih zemalja: ostale treće zemlje činile su gotovo 90 % ukupnog uvoza i imale su tržišni udio od približno 25 %. Konkretno, Turska je u razmatranom razdoblju povećala svoj tržišni udio s 10,3 % na 13,0 %.

(172)

Komisija je analizirala uvoz iz trećih zemalja. U vezi s Turskom, glavnom zemljom uvoznicom, Komisija je istaknula da su, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 138. privremene uredbe, prosječne cijene iz Turske bile znatno više od cijena uvoza iz Maroka (+ 14 %) i čak nešto više u usporedbi s cijenama industrije Unije (+ 1,0 %). Nadalje, prosječna cijena uvoza iz Turske bila je viša od troškova proizvodnje industrije Unije 2018., 2019. i 2020. Samo se tijekom razdoblja ispitnog postupka nešto smanjila, za manje od 1 %. Osim toga, kad se profitabilnost industrije Unije znatno smanjila 2020. i u razdoblju ispitnog postupka, cijene uvoza iz Turske bile su više od cijena industrije Unije. Taj uvoz stoga nije umanjio uzročno-posljedičnu vezu koja je utvrđena između uvoza iz Maroka i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(173)

Nakon konačne objave društvo Hands ponovilo je tvrdnju da Komisija nije uzela u obzir štetne učinke uvoza iz Turske, odnosno da ih je jednostavno zanemarila. Komisija navodno nije provela detaljniju analizu na temelju vlastitih podataka društva Hands iz koje bi bilo vidljivo da njegove cjenovne ponude u natječajima nisu uvijek bile najjeftinije i da mu je dodijeljen samo mali udio svih natječaja. ACEA je iznijela sličnu tvrdnju u vezi s istim proizvođačem.

(174)

Komisija je odbila zahtjev društva Hands iz nekoliko razloga. Prvo, Komisija je primijetila, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 90. privremene uredbe, da je usporedbom stvarne prodaje po vrsti proizvoda u razdoblju ispitnog postupka utvrdila znatnu maržu sniženja cijena od 26,9 %, što je uključivalo prodaju društva Hands. Drugo, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 115. i 192., Komisija je odbacila tvrdnju ACEA-e da bi učinke na cijene trebalo analizirati na razini natječaja. Treće, društvo Hands nije tvrdilo da su cijene koje je ponudilo u natječajima nužno više od cijena turskih proizvođača izvoznika. Njegova se tvrdnja općenito odnosila na „ostale proizvođače aluminijskih kotača”. Osim toga, čak i da cijene koje je ponudilo društvo Hands nisu nužno bile najniže, Komisija je analizirala učinke na cijene na temelju ukupnog uvoza iz Maroka, pri čemu je udio drugog proizvođača izvoznika, društva Dika, bio znatan (oko [60 %–70 %] tržišta). Naposljetku, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 172., cijene uvoza iz Turske bile su više od prosječne cijene industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(175)

Nakon konačne objave ACEA je ponovila tvrdnju iz uvodne izjave 159. da sniženje cijena Maroka, na temelju natječaja, nije bilo znatno (tj. 3,7 %), posebno u usporedbi sa sniženjem cijena, koje je izračunala ACEA, za Tursku ili Tajland, koje je iznosilo oko 10 % odnosno 1 %.

(176)

Prvo, Komisija je razmotrila sažetu tablicu koja se odnosi na cjenovne ponude koju je dostavila ACEA. Tablica se odnosi na 15 natječaja koje su raspisala tri člana ACEA-e (tj. korisnik koji ne surađuje i dva korisnika koji surađuju). Navedene su sljedeće informacije: ime korisnika, količina i cijena po artiklu koju je ponudio svaki dobavljač. Međutim, Komisija je napomenula da nije dostavljeno interno numeriranje svakog natječaja, zbog čega nije mogla usporediti te podatke s provjerenim informacijama koje su tijekom ispitnog postupka već dostavila dva korisnika koji surađuju. Nadalje, nisu dostavljeni neki cjenovni elementi (npr. planirani godišnji popusti, koji se nazivaju i „popusti za produktivnost”), te je stoga bilo nemoguće procijeniti jesu li svi ti elementi uključeni u ponuđenu cijenu po artiklu. Što je još važnije, većina cjenovnih ponuda odnosila se na korisnika koji ne surađuje. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 109., zbog općeg nedostatka suradnje tog korisnika ograničene informacije koje je dostavio nisu se mogle uzeti u obzir za potrebe ovog ispitnog postupka. Kad je riječ o dodatnim informacijama koje je dostavila ACEA u vezi s korisnicima A i B, one su se odnosile na cjenovne ponude koje Komisija nije mogla provjeriti zbog njihova zakašnjelog podnošenja. Konkretno, Komisija nije mogla utvrditi je li dostavljeni skup podataka iscrpan ili ne. U svakom slučaju, od 15 ponuda u skupu podataka navedeno je 14 marokanskih ponuda i pet ponuda za Tursku i Tajland. Izračun sniženja cijena koji je provela ACEA temeljio se na referentnoj cijeni (22). Komisija je primijetila da su vlastiti izračuni ACEA-e pokazali da su cjenovne ponude marokanskih proizvođača bile niže od ponuda industrije Unije. Nadalje, kad se obujam naveden u toj tablici (23) usporedio s ukupnim obujmom uvoza utvrđenim za Tursku i Tajland na temelju podataka Eurostata (vidjeti tablicu 11. privremene uredbe), bilo je vidljivo da prijavljeni obujam, posebno za Tursku, nije reprezentativan (manje od 5 %). Stoga se na temelju tih informacija koje je dostavila ACEA nije mogao donijeti nikakav smislen zaključak. Nadalje, Komisija je već u uvodnoj izjavi 139. privremene uredbe zaključila da Tajland i Turska ne umanjuju uzročno-posljedičnu vezu utvrđenu između dampinškog uvoza iz Maroka i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(177)

Društvo Hands tvrdilo je da se potražnja za aluminijskim kotačima u Uniji 2020. smanjila za 14 milijuna artikala, odnosno količinu koja je 20 puta veća od uvoza aluminijskih kotača iz Maroka. Stoga je pandemija imala tako velik utjecaj da bi Komisija trebala smatrati da je prekinula uzročno-posljedičnu vezu koja je eventualno postojala između uvoza aluminijskih kotača iz Maroka i štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(178)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 140. do 142. privremene uredbe, Komisija je priznala učinak pandemije bolesti COVID-19 na industriju Unije. Međutim, s obzirom na to da je razdoblje ispitnog postupka obuhvaćalo i razdoblje nakon oporavka od pandemije bolesti COVID-19, Komisija je utvrdila, kako je prethodno obrazloženo u uvodnoj izjavi 94., da industrija Unije nije imala koristi od oporavka tržišta nakon pandemije zbog povećanog uvoza po dampinškim cijenama iz predmetne zemlje. Upravo suprotno, situacija industrije Unije dodatno se pogoršala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Stoga se negativan utjecaj pandemije bolesti COVID-19 ne može smatrati jedinim uzrokom štete koju je pretrpjela industrija Unije u toj mjeri da bi umanjio uzročno-posljedičnu vezu između štete i dampinškog uvoza iz predmetne zemlje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(179)

Društvo Hands ponovilo je zahtjev za zadovoljavajuće i detaljno objašnjenje, s obzirom na to da je Komisija izričito priznala da je pandemija bolesti COVID-19 negativno utjecala na industriju Unije.

(180)

Budući da nije podnesen precizniji i konkretniji zahtjev, Komisija je smatrala da su objašnjenja koja su već sadržana u ovom odjeljku dovoljna da bi društvo moglo razumjeti njezino obrazloženje i ostvariti svoja prava na obranu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(181)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 143. do 145. privremene uredbe.

(182)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđene su uvodne izjave od 146. do 148. privremene uredbe.

(184)

ACEA je tvrdila da je Komisija trebala istražiti tržišno natjecanje unutar Unije. ACEA je prikupila informacije od svojih članova i utvrdila da su od ukupno 45 natječaja proizvođači iz Unije pobijedili na 31 natječaju, dobavljači iz Maroka i Tajlanda svaki na njih pet, a dobavljači iz Turske na njih četiri, iako su dobavljači iz Turske dobili najveći broj artikala.

(185)

Komisija je podsjetila da ACEA nije osporavala reprezentativnost uzorka proizvođača iz Unije, utvrđenog u skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe. Stoga ACEA nema pravo tvrditi da je Komisija morala istražiti je li navodni učinak dampinškog uvoza na cijene uzrokovan cjenovnim natjecanjem proizvođača iz Unije koji nisu uključeni u uzorak (24). Nadalje, kako je navedeno u tablici 5. privremene uredbe, proizvođači iz Unije dokazali su da mogu održati tržišni udio iznad 70 % i profitabilnost od približno 8 % u razdoblju od 2018. do 2019. To su postigli na vrlo konkurentnom tržištu, na temelju natječaja koje su organizirali proizvođači automobila, u kojima su mogli sudjelovati svi proizvođači iz Unije i proizvođači iz ostalih trećih zemalja. To je značilo da su proizvođači iz Unije bili konkurentni u uobičajenim i poštenim tržišnim uvjetima te da to nije dovelo do štete za cijelu industriju. Nadalje, Komisija je navela da se tvrdnja ACEA-e temelji na 45 natječaja triju članova ACEA-e (četiri ugovora o kojima su izvijestila dva korisnika koja surađuju i 41 ugovor korisnika koji ne surađuje). Informacije su bile ograničene samo na pobjednika natječaja, procijenjene količine i podrijetlo drugih sudionika u natječaju izvan Unije (Maroko, Tajland ili Turska). Osim toga, te informacije nisu potkrijepljene nikakvim dokazima o njihovoj točnosti i pouzdanosti. Nisu dostavljeni čak ni referentni brojevi natječaja. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(186)

ACEA je tvrdila i da, čak i ako se pretpostavi da je točno da se sudionici natječaja moraju uskladiti s najnižom ponudom, prema mišljenju ACEA-e postoji velik broj dokaza o tome da se to usklađivanje provodi prvenstveno u odnosu na najjeftiniju ponudu proizvođača iz Unije i tek zatim u odnosu na uvoz iz trećih zemalja, a usklađivanje s ponudama marokanskih dobavljača tek je na trećem mjestu i utvrđeno je u samo pet slučajeva.

(187)

Komisija je navela da se analiza ACEA-e temelji na ograničenom broju natječaja (15) i da se informacije koje je ACEA dostavila sastoje od tablice s popisom 15 cjenovnih ponuda koje obuhvaćaju sve glavne izvore predmetnog proizvoda (Unija i svi proizvođači iz glavne treće zemlje) i koju su dostavila tri člana ACEA-e. Dva korisnika koja surađuju izvijestila su o četiri ugovora, a jedan korisnik koji ne surađuje izvijestio je o 11 ugovora. Osim toga, kao i za prethodnu tvrdnju, te informacije nisu potkrijepljene nikakvim dokazima o njihovoj točnosti i pouzdanosti. Nisu dostavljeni čak ni referentni brojevi natječaja. Na primjer, nisu dostavljene informacije o tome uključuje li navedena cijena sve popratne troškove i popuste uključene u ponude. Nadalje, nisu dostavljeni osnovni dokumenti o natječajima i stoga Komisija nije mogla provjeriti dostavljene informacije, zbog čega je tvrdnja odbačena. Čak i kad bi Komisija uzela u obzir te informacije, primijetila je da ukupne količine navedenih ponuda čine približno 5 % ukupne potrošnje u Uniji i stoga se ne smatraju reprezentativnima. Osim toga, u svim su slučajevima, osim u dva, ponuđene cijene marokanskih proizvođača bile niže od ponuda proizvođača iz Unije. Stoga je Komisija smatrala da ACEA nije dostavila dokaze o tome da su se sudionici natječaja morali uskladiti s najnižim ponudama proizvođača iz Unije i da marokanski dobavljači nisu snižavali cijene.

(188)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da je sama Komisija zatražila od članova ACEA-e da dostave takve podatke o ponudama na natječajima na temelju početka proizvodnje, koje je ACEA stoga dostavila. ACEA je dostavila i dodatne dokumente korisnika B. Konačno, ACEA je smatrala da je taj skup podataka reprezentativan jer se temelji na 29 natječaja, odnosi se na gotovo 100 % marokanskih nabava aluminijskih kotača i potkrijepljen je dokazima.

(189)

Komisija je naglasila da su informacije o natječajima zatražene samo od dvaju korisnika koji su u potpunosti surađivali u ispitnom postupku, dostavili odgovore na upitnik i čiji su podaci provjereni. Podaci koje je naknadno dostavila ACEA, a koji se odnose na korisnika koji ne surađuje, smatrali su se nepotpunima, nepouzdanima i neprovjerljivima zbog nesuradnje tog korisnika. Komisija je napomenula da je ACEA svoju analizu temeljila uglavnom na korisniku koji ne surađuje. Isto tako, iako je ACEA tvrdila da je njezin skup podataka potkrijepljen dokazima, Komisija je smatrala da se skup podataka uglavnom sastoji od sažetih tablica i da su referentni brojevi natječaja koje je navela ACEA zapravo interni brojevi svakog natječaja. Međutim, nije dostavljena potpuna dokumentacija o natječajima, kao što su preslike uvjeta natječaja, stvarno zaprimljene ponude itd. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(190)

Budući da nije bilo drugih primjedbi o uzročnosti, Komisija je potvrdila svoje zaključke iz uvodnih izjava od 152. do 154. privremene uredbe.

(191)

ACEA je nakon privremene i konačne objave tvrdila da je Komisija trebala izračunati maržu sniženja ciljnih cijena na razini natječaja, kao u izvornom ispitnom postupku o uvozu aluminijskih kotača iz Kine (25).

(192)

Komisija je ispitala taj argument i utvrdila da je tijekom ispitnog postupka revizije zbog predstojećeg isteka prethodno navedenih mjera (26) iznesena i odbačena slična tvrdnja. U uvodnoj izjavi 115. Komisija je objasnila da odabrani podaci iz pojedinačnih natječaja ne mogu zamijeniti analizu cijene i obujma koju je Komisija provela na temelju potpunih podataka, odnosno popisa prodajnih transakcija i usporedbe cijena po vrstama. Takva usporedba odražava najveću moguću količinu podataka o stvarno provedenim prodajnim transakcijama. Nadalje, marža sniženja ciljnih cijena izražena je kao postotak izvozne cijene u razdoblju ispitnog postupka. Analizom na temelju potpunih podataka proizvođača izvoznika u uzorku i proizvođača iz Unije utvrđeno je sniženje ciljnih cijena od 44 % za Hands i 51,6 % za druge marokanske proizvođače. Stoga je taj argument odbačen.

(193)

Društvo Hands tvrdilo je da su Komisijine prilagodbe povezane s budućim troškovima povezanima s okolišem proizvoljne i spekulativne te da narušavaju usporedivost prodajnih cijena Unije i Maroka. Društvo Hands uputilo je na novi marokanski razvojni model, koji je pokrenut u travnju 2021. i uključuje ulaganja u održivu zelenu energiju radi konkurentnosti u sektorima s niskim emisijama ugljika, i na to da se država obvezala do 2030. upotrebljavati više od 50 % električne energije iz obnovljivih izvora. Stoga je jasno da Komisija nije uzela u obzir buduće troškove koji će nastati za društvo Hands pri primjeni mjera, među ostalim onih povezanih s nastojanjem da se smanje emisije ugljika u Maroku.

(194)

Komisija je istaknula da je uključivanje budućih troškova povezanih s okolišem u ciljnu cijenu za industriju Unije u skladu s člankom 7. točkom 2.d osnovne uredbe. Uključivanje tih troškova nije se temeljilo na čistom nagađanju, nego na pozitivnim dokazima o stvarno planiranim ulaganjima. Činjenica da Maroko možda ulaže u održivu zelenu energiju nije bitna za primjenu relevantnih odredbi osnovne uredbe u vezi s utvrđivanjem ciljne cijene Unije u kojem se moraju uzeti u obzir budući troškovi povezani s okolišem. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(195)

Društvo Hands tvrdilo je da Komisija nije obrazložila svoj izračun budućih troškova i da je time onemogućila društvu Hands i drugim zainteresiranim stranama da ostvare svoje pravo na obranu.

(196)

Komisija je dostavila informacije o budućim troškovima nakon zahtjeva društva Dika. Odgovor je objavljen u otvorenom spisu koji je bio dostupan svim stranama. Stoga nije povrijeđeno pravo na obranu.

(197)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđene su uvodne izjave 165. i 166. privremene uredbe.

(198)

ACEA je nakon privremene i konačne objave ponovila svoju tvrdnju iz uvodne izjave 170. privremene uredbe o tome da industrija aluminijskih kotača Unije nije mogla zadovoljiti potražnju. Na tržištu Unije navodno je više od 15 godina postojao nedostatak kapaciteta i proizvoda zbog nedostatnih ulaganja proizvođača iz Unije. Prema tvrdnjama ACEA-e, proizvođači aluminijskih kotača iz Unije dosljedno ne uspijevaju ispuniti svoju obvezu povećanja proizvodnog kapaciteta i osiguranja sigurnosti opskrbe u Uniji. ACEA je podsjetila da su se u kontekstu antidampinškog ispitnog postupka Komisije o aluminijskim kotačima iz Kine proizvođači iz Unije navodno obvezali povećati svoj proizvodni kapacitet i da je Komisija navodno produljila antidampinšku mjeru pod uvjetom da se kapaciteti povećaju. Prema tvrdnjama ACEA-a, kapacitet Unije se od 2006. do razdoblja ispitnog postupka povećao za 14 %, a potrošnja se u istom razdoblju povećala za 33 %.

(199)

Komisija je navela da je ta tvrdnja već razmotrena u uvodnoj izjavi 171. privremene uredbe i da nisu izneseni novi elementi ni dokazi. Komisija je istaknula da bi industrija aluminijskih kotača Unije mogla u slučaju potrebe povećati svoj kapacitet u relativno kratkom roku jer se relevantno ulaganje na koje su korisnici uputili ne odnosi na peći ili lakirnice, nego na strojeve za lijevanje koji se mogu jednostavno ugraditi. Dakle, ako proizvođači aluminijskih kotača iz Unije nisu uložili u dodatne proizvodne kapacitete, vjerojatni su uzrok tomu njihova teška gospodarska situacija i nedostatni budući ugovori s proizvođačima automobila koji bi opravdali to ulaganje. Stoga industrija Unije nije imala dovoljan poticaj za ulaganje u dodatne kapacitete u nedostatku predvidivog povećanja potražnje za njezinom proizvodnjom.

(200)

Osim toga, potrošnja u Uniji u razdoblju ispitnog postupka iznosila je 64,31 milijun artikala. Ukupni kapacitet industrije Unije iznosio je 61,29 milijuna artikala, dok je ukupna proizvodnja Unije u razdoblju ispitnog postupka iznosila 48,75 milijuna artikala, a izvoz industrije Unije iznosio je 2,71 milijun artikala, što znači da je kapacitet od 9,83 milijuna artikala neiskorišten. Prema tome, industrija Unije već je imala dostatan proizvodni kapacitet za pokrivanje gotovo cjelokupne potražnje za aluminijskim kotačima u Uniji. Osim toga, tržište Unije mogli su dodatno opskrbiti proizvođači izvoznici iz trećih zemalja. Ukupni svjetski kapacitet aluminijskih kotača čak se povećao pokretanjem proizvodnje u Maroku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(201)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da Komisijina tvrdnja da se relevantna ulaganja ne odnose na peći ili lakirnice, nego na strojeve za lijevanje koji se mogu jednostavno ugraditi, nije potkrijepljena dokazima. ACEA je tvrdila da su korisnici koji surađuju dokazali da je nedovoljan broj lakirnica upravo jedan od glavnih uskih grla koja ograničavaju proizvodni kapacitet Unije.

(202)

Komisija je primijetila da su se dokazi koje je dostavio korisnik A odnosili na nedovoljni proizvodni kapacitet jednog proizvođača iz Unije u razdoblju 2015.–2016., dakle prije razmatranog razdoblja. Nadalje, korisnik A nije dostavio nijedan dokument koji dokazuje probleme povezane s proizvodnim kapacitetom u razmatranom razdoblju. Kad je riječ o korisniku B, dostavljeni dokumenti također su datirani prije razmatranog razdoblja (većina ih je iz 2016.). Međutim, tijekom posjeta radi provjere korisnik B izjavio je da „tijekom uobičajene godine kao što je 2018./2019. nije bilo manjka aluminijskih kotača”. Ni ACEA ni drugi korisnici nisu dostavili dokaze o manjku u proizvodnji zbog nedostatka lakirnica u razmatranom razdoblju.

(203)

Tijekom ispitnog postupka Komisija je prikupila dokaze da je industrija Unije uložila u lakirnice kad se potrošnja preusmjerila na kotače tzv. dijamantnog sjaja (engl. „diamond cut”), koji se moraju dvaput bojati na lakirnim linijama. Kad je riječ o ulaganjima u lakirnice i opremu za lijevanje, Komisija je prikupila preslike računa za kupnju iz kojih je vidljivo da je industrija Unije mogla povećati svoj kapacitet u prošlosti kad je potražnja za njezinim proizvodima bila sigurna. Komisija je smatrala da nije bilo moguće uvrstiti detaljnije informacije u verziju dokumentacije koja nije povjerljiva jer su se predmetne informacije odnosile na konkretne pojedinačne transakcije, što znači da je bilo riječ o podacima koji nisu podobni za sažimanje u smislu članka 19. stavka 2. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(204)

ACEA je tvrdila da industrija Unije u trenutku kad su marokanski dobavljači pobijedili na natječajima za isporuku kotača u Uniju nije imala višak proizvodnog kapaciteta i da je stoga taj uvoz pokrivao strateške potrebe proizvođača automobila.

(205)

Komisija je navela da ACEA nije dostavila dokaze o toj tvrdnji, na primjer o natječajima u kojima nije bilo cjenovne ponude proizvođača iz Unije, posebno onima na kojima su pobijedili marokanski proizvođači. Komisija je navela i da nisu dostavljeni dokazi o tome da industrija aluminijskih kotača Unije tijekom razmatranog razdoblja nije uspjela isporučiti aluminijske kotače na zahtjev proizvođača automobila (27). Kako je prethodno navedeno, proizvodni kapacitet industrije Unije, zajedno s jednim od proizvođača izvoznika iz trećih zemalja, sasvim je dovoljan kako bi se ispunile potrebe automobilske industrije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(206)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da nijedan proizvođač iz Unije nije odlučio ulagati u dodatni proizvodni kapacitet, iako se proizvodnja automobila u Uniji stalno povećavala od 2013.

(207)

Međutim, Komisija je utvrdila da se proizvodni kapacitet industrije Unije povećao za oko 10,8 milijuna artikala tijekom tog razdoblja (51,644 milijuna artikala (28) 2013. u odnosu na 62,475 milijuna artikala (29) 2019.). Dakle, ta tvrdnja nije bila potkrijepljena dokazima i stoga je odbačena.

(208)

Nakon konačne objave ACEA je ponovila tvrdnju da industrija Unije ne može zadovoljiti potražnju u Uniji, čak ni na narušenom tržištu i usred rekordnog pada potražnje.

(209)

Komisija je napomenula da je iskorištenost kapaciteta industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka iznosila 80 %. Stoga je postojao dodatni rezervni kapacitet iz kojeg se mogla zadovoljiti potražnja. Isto tako, industrija Unije ne mora imati kapacitet za zadovoljavanje ukupne potražnje. Korisnici su također mogli uvoziti aluminijske kotače iz bilo koje treće zemlje proizvođača. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(210)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da je dostavila dokaze koji pokazuju da industrija Unije nema rezervni proizvodni kapacitet, te da je stoga marokanski uvoz zadovoljio strateške potrebe proizvođača automobila. Nadalje, ACEA je dostavila dokaze o nedovoljnoj proizvodnji industrije Unije u 2016.

(211)

Komisija je smatrala da tvrdnja nije potkrijepljena dostatnim dokazima. Na primjer, ACEA nije dokazala da su marokanski dobavljači pobijedili u nijednom natječajnom postupku u kojem nisu sudjelovali proizvođači iz Unije. Kad je riječ o nedovoljnoj proizvodnji, ACEA nije dokazala da je riječ o sustavnom problemu s obzirom na to da su dokazi dostavljeni prije razmatranog razdoblja. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(212)

ACEA je tvrdila da Komisija nije uzela u obzir činjenicu da su se troškovi proizvođača automobila povećali zbog kumulativnih učinaka antidampinških mjera koje su primijenjene na druge sirovine, dijelove i komponente koje se upotrebljavaju za proizvodnju automobila.

(213)

Komisija je navela da ACEA nije dostavila popratne dokaze o toj tvrdnji. Čak i ako su se troškovi njihovih dobavljača povećali i ako su ih oni u potpunosti ili djelomično prenijeli na proizvođače automobila, čini se da to nije negativno utjecalo na njihovu gospodarsku situaciju. Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 175. privremene uredbe, proizvođači automobila objavili su financijske rezultate za 2021. prema kojima je njihova dobit bila viša od uobičajene dobiti prethodnih godina. Naposljetku, kako je već utvrđeno u uvodnoj izjavi 169. privremene uredbe, udio troška aluminijskih kotača u proizvodnji automobila vrlo je mali, približno 0,5 %. Stoga je učinak mjera na proizvođače automobila bio vrlo ograničen i tvrdnja je odbačena.

(214)

Nakon konačne objave ACEA se nije složila s Komisijinom ocjenom iz prethodne uvodne izjave. ACEA je tvrdila da će antidampinške pristojbe značiti dodatan trošak od 241–413 milijuna EUR. To je znatan iznos za proizvođače automobila jer je proizvodnja automobila u Uniji i dalje niska, a proizvođači usto moraju apsorbirati dodatne troškove povezane s okolišem.

(215)

Komisija je primijetila da ACEA nije osporavala Komisijin zaključak da je udio aluminijskih kotača u ukupnom trošku proizvodnje automobila neznatan (oko 0,5 %) i da bi relativno niska antidampinška pristojba bila tek djelić tog iznosa od 0,5 %. Nisu dostavljeni dokazi koji bi pokazali da proizvođači automobila neće moći apsorbirati takve troškove. Osim toga, neovisno o točnosti dodatnih troškova koje je procijenila ACEA, procjena dodatnih troškova temeljila se na ciljnoj cijeni Unije i stoga se odnosi na utvrđene marže štete. Međutim, pristojba se temeljila na dampinškim maržama koje su bile niže od utvrđenih marži štete i zbog toga bi učinci antidampinške pristojbe bili niži od iznosa koje je procijenila ACEA. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(216)

ACEA je tvrdila da su neki od njezinih članova procijenili da su marokanski dobavljači sve predaniji praćenju učinka lanaca opskrbe na emisije CO2. Stoga bi preusmjeravanje opskrbe na ostale treće zemlje znatno utjecalo na mogućnost proizvođača automobila da ostvare svoje ciljeve smanjenja emisija CO2.

(217)

Komisija je navela da ACEA nije dostavila popratne dokaze o toj tvrdnji i da je u skladu s informacijama koje su prikupljene tijekom posjeta radi provjere kod jednog korisnika koji surađuje utvrđeno da uvoz iz Maroka ima sličan problem u pogledu učinka na ciljeve smanjenja emisija CO2 proizvođača automobila zbog udaljenosti između marokanskih proizvodnih pogona i proizvodnih pogona proizvođača automobila u Uniji. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(218)

Nakon konačne objave ACEA je uputila na svoj plan u deset točaka za provedbu europskog zelenog plana (30) te na činjenicu da je korisnik B nakon posjeta radi provjere dostavio dokaze da je marokanski uvoz relevantan u pogledu učinka na emisije CO2 zbog zemljopisne blizine marokanskih pogona i pogona proizvođača automobila.

(219)

Komisija je primijetila da se u planu u deset točaka ne spominje utjecaj uvoza kotača općenito, s ni posebno Maroka. Stoga se tim planom ne potkrjepljuje tvrdnja iz uvodne izjave 216. Osim toga, korisnik B doista je izvijestio da je uveo kriterij emisija CO2 za odabir dobavljača i da je cilj smanjiti udaljenost između postrojenja i dobavljača, a time i ugljični otisak. Međutim, korisnik B izjavio je i da je konkurentnost i dalje vrlo važan čimbenik za odabir dobavljača. Osim toga, Komisija nije pronašla dokaze da je korisnik B stvarno ocjenjivao ispunjenost tog kriterija tijekom natječajnog postupka ili da proizvođač nije uzet u obzir zbog kriterija za emisije CO2. Naposljetku, čak i ako bi taj kriterij imao ključnu ulogu u budućnosti, cilj antidampinških mjera nije spriječiti uvoz iz Maroka, nego osigurati da se iz Maroka u Uniju uvozi po poštenim cijenama. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(220)

ACEA je tvrdila da je njemački Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja u ožujku 2022. pokrenuo istragu o proizvođaču iz Unije na temelju optužbe o ograničavanju tržišnog natjecanja. Međutim, Komisija je navela da nije iznesena tvrdnja o mogućim učincima na nalaze istrage o tom navodnom ograničavanju. U svakom slučaju, ta je istraga još uvijek u tijeku i još nisu utvrđeni nikakvi nalazi. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(221)

Nakon konačne objave ACEA je tvrdila da se antidampinške mjere ne bi trebale primjenjivati dok se čeka ishod ispitnog postupka koji provodi njemački Savezni ured za zaštitu tržišnog natjecanja u takvim iznimnim okolnostima i u skladu s načelima dobrog upravljanja i dobre administrativne prakse razrađenima u predmetu o bešavnim cijevima (31).

(222)

Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 220., državna uprava još nije donijela odluku. S druge strane, u predmetu povezanom s bešavnim cijevima pristojbe su se primjenjivale tek nakon donošenja konačne odluke o sankcioniranju protutržišne prakse i kad je postalo očito da se ta praksa odnosi na razdoblje koje se razmatralo u ispitnom postupku i da obuhvaća predmetni proizvod. Nijedan od tih elemenata nije bio prisutan u ovom predmetu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(223)

Na temelju prethodno navedenog i s obzirom na to da nije bilo drugih primjedbi, potvrđeni su zaključci iz uvodne izjave 177. privremene uredbe.

(224)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti, razine mjera i interesa Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere kako bi se spriječilo nanošenje daljnje štete industriji Unije dampinškim uvozom predmetnog proizvoda.

(225)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 63., dampinške marže neznatno su revidirane u konačnoj fazi.

(226)

Na temelju prethodno navedenog stope konačne antidampinške pristojbe, izražene na osnovi cijene CIF granica Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi kako slijedi:

(227)

Stope pojedinačne antidampinške pristojbe za svako društvo određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom ovog ispitnog postupka u odnosu na ta društva. Te se stope pristojbe stoga primjenjuju isključivo na uvoz proizvoda iz ispitnog postupka podrijetlom iz predmetne zemlje koji proizvode navedeni pravni subjekti. Na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje drugo društvo koje nije izričito navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte koji su povezani s izričito navedenim subjektima, ne može se ostvariti korist od tih stopa te bi na njega trebalo primjenjivati stopu pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(228)

Društvo može zatražiti primjenu tih pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe ako naknadno promijeni naziv subjekta. Zahtjev se mora uputiti Komisiji (32). Zahtjev mora sadržavati sve relevantne informacije kojima je moguće dokazati da ta promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva tog društva ne utječe na njegovo pravo na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, uredba o promjeni naziva objavit će se u Službenom listu Europske unije.

(229)

Kako bi se rizik od izbjegavanja mjera zbog razlike u stopama pristojbe sveo na najmanju moguću razinu, potrebne su posebne mjere kako bi se osigurala pravilna primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi. Društva na koja se primjenjuju pojedinačne antidampinške pristojbe moraju carinskim tijelima država članica predočiti valjani trgovački račun. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun trebalo bi primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(230)

Iako je predočenje tog računa potrebno carinskim tijelima država članica za primjenu pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe na uvoz, to nije jedini element o kojem carinska tijela trebaju voditi računa. Naime, čak i ako im se predoči račun koji ispunjava sve zahtjeve iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe, carinska tijela država članica trebala bi provesti uobičajene provjere i mogu, kao u svim drugim slučajevima, zatražiti dodatne dokumente (otpremne dokumente itd.) radi provjere točnosti pojedinosti navedenih u deklaraciji te bi trebala osigurati da daljnja primjena stope pristojbe bude opravdana, u skladu s carinskim propisima.

(231)

Ako se obujam izvoza jednog od društava koja ostvaruju korist od nižih stopa pojedinačne pristojbe znatno poveća, posebno nakon uvođenja predmetnih mjera, takvo bi se povećanje obujma moglo smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U takvim se okolnostima može pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera ako su za to ispunjeni uvjeti. U tom se ispitnom postupku može, među ostalim, ispitati potreba za ukidanjem pojedinačnih stopa pristojbe i posljedično uvođenje pristojbe za cijelu zemlju.

(232)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za sva ostala društva trebalo bi primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji nisu surađivali u ovom ispitnom postupku već i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(233)

Statistički podaci o aluminijskim kotačima motornih vozila tarifnih brojeva od 8701 do 8705, bez obzira na to jesu li opremljeni priborom i gumama, često se izražavaju u broju komada. Međutim, u Kombiniranoj nomenklaturi utvrđenoj u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (33) nije definirana takva dodatna mjerna jedinica za aluminijske kotače motornih vozila tarifnih brojeva od 8701 do 8705, bez obzira na to jesu li opremljeni priborom i gumama. Stoga je potrebno odrediti da se za uvoz predmetnog proizvoda u deklaraciji za puštanje robe u slobodan promet moraju navesti ne samo podaci o masi u kilogramima ili tonama, već i broj artikala. Artikli bi se trebali navesti za oznake KN ex 8708 70 10 i ex 8708 70 50 (oznake TARIC: 8708701015, 8708701050, 8708705015 i 8708705050).

(234)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, iznosi osigurani privremenim antidampinškim pristojbama uvedenima privremenom uredbom trebali bi se konačno naplatiti do iznosa utvrđenih na temelju ove Uredbe.

(235)

Kako je navedeno u odjeljku 1.2., Komisija je uvoz proizvoda iz ispitnog postupka uvjetovala evidentiranjem.

(236)

Tijekom konačne faze ispitnog postupka ocijenjeni su podaci prikupljeni u kontekstu evidentiranja. Komisija je analizirala jesu li ispunjeni kriteriji za retroaktivnu naplatu konačnih pristojbi na temelju članka 10. stavka 4. osnovne uredbe.

(237)

Komisija je istaknula da je količina artikala uvezena tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja (od 18. lipnja 2022. do 16. srpnja 2022.) iznosila otprilike 291 000 artikala, što je smanjenje od 11 % u odnosu na prosječni mjesečni obujam uvoza u razdoblju nakon ispitnog postupka, koji je analiziran u uredbi o evidentiranju, odnosno od 1. prosinca 2021. do 30. travnja 2022. Stoga Komisija nije pronašla dokaze o potencijalnom gomilanju zaliha tijekom razdoblja prethodnog objavljivanja. Osim toga, uvozne cijene povećale su se za 11 %, u skladu s povećanjem tromjesečnih cijena na LME-u. Stoga nisu postojali dokazi o tome da je uvoz narušio korektivni učinak pristojbi.

(238)

Na temelju toga, nisu ispunjeni pravni uvjeti iz članka 10. stavka 4. osnovne uredbe, te stoga ne bi trebalo retroaktivno uvesti pristojbe na evidentirani uvoz.

(239)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (34), kad se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(240)

Odbor osnovan člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036 nije donio mišljenje,