(1)

Pariški sporazum (4), donesen 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”), stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Stranke Pariškog sporazuma dogovorile su se da će zadržati povišenje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Ta obveza ojačana je donošenjem, u sklopu UNFCCC-a, Klimatskog pakta iz Glasgowa od 13. studenoga 2021., u kojem je Konferencija stranaka UNFCCC-a, koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma, prepoznala da će učinci klimatskih promjena biti znatno manji pri povišenju temperature od 1,5 °C u odnosu na povišenje od 2 °C i odlučila uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C.

(2)

Hitnost potrebe za održavanjem cilja Pariškog sporazuma od 1,5 °C postala je značajnija nakon što je Međuvladin panel o klimatskim promjenama u svojem Šestom izvješću o procjeni zaključio da se globalno zatopljenje može ograničiti na 1,5 °C samo ako se odmah poduzmu snažna i održiva smanjenja globalnih emisija stakleničkih plinova u ovom desetljeću.

(3)

Suočavanje s izazovima u području klime i okoliša te ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma u središtu su Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. o europskom zelenom planu („europski zeleni plan”).

(4)

U europskom zelenom planu povezuju se sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se uzajamno podupiru i koje su usmjerene na postizanje klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. te se u njemu utvrđuje nova strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa. Europskim zelenim planom također se nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika povezanih s okolišem i utjecaja okoliša na njih. Ova tranzicija različito utječe na radnike iz različitih sektora. Istodobno, ta tranzicija pritom ima aspekte rodne ravnopravnosti i posebno utječe na pojedine skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom, osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla te osobe i kućanstva s nižim i nižim srednjim dohotkom. Ta tranzicija također predstavlja veće izazove za određene regije, osobito za regije sa strukturnim nedostacima i rubne regije te otoke. Stoga se mora osigurati pravednu i uključivu tranziciju u kojoj nitko nije zapostavljen.

(5)

Unija je 17. prosinca 2020. UNFCCC-u podnijela svoj nacionalno utvrđeni doprinos, koji je prethodno odobrilo Vijeće. Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), kako je izmijenjena među ostalim Direktivom (EU) 2018/410 Europskog parlamenta i Vijeća (6), jedan je od instrumenata koji se navodi u općem opisu ciljne vrijednosti u Prilogu tom podnesku i koji podliježe reviziji u kontekstu ambicioznijeg cilja do 2030. Vijeće je u svojim zaključcima od 24. listopada 2022. navelo da je spremno, što je prije moguće nakon zaključenja pregovora o ključnim elementima paketa „Spremni za 55 %”, prema potrebi ažurirati nacionalno utvrđeni doprinos Unije i njezinih država članica, u skladu sa stavkom 29. Klimatskog pakta iz Glasgowa, kako bi se uzeo u obzir način na koji se konačnim ishodom ključnih elemenata paketa „Spremni za 55 %” provodi glavni cilj Unije dogovoren na sastanku Europskog vijeća u prosincu 2020. S obzirom na to da je EU sustav trgovanja emisijama, uspostavljen Direktivom 2003/87/EZ, okosnica klimatske politike Unije i njezin ključni alat za smanjenje emisija stakleničkih plinova na troškovno učinkovit način, izmjene Direktive 2003/87/EZ, među ostalim u pogledu njezina područja primjene, donesene ovom Direktivom dio su ključnih elemenata paketa „Spremni za 55 %”.

(6)

Nužnost i vrijednost ostvarenja europskog zelenog plana dodatno su se povećali s obzirom na vrlo ozbiljne učinke pandemije bolesti COVID-19 za zdravlje, životne i radne uvjete te dobrobit građana Unije. Ti su učinci pokazali da naše društvo i naše gospodarstvo moraju postati otporniji na vanjske poremećaje i rano djelovati kako bi spriječili ili ublažili učinke vanjskih poremećaja na pravedan način kojim se postiže da nitko ne bude zapostavljen, uključujući one kojima prijeti energetsko siromaštvo. Europski građani i dalje su duboko uvjereni da se to posebno odnosi na klimatske promjene.

(7)

U ažuriranom nacionalno utvrđenom doprinosu dostavljenom tajništvu UNFCCC-a 17. prosinca 2020. Unija se obvezala smanjiti neto emisije stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu Unije do 2030. za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(8)

Donošenjem Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (7) Unija je u zakonodavstvo unijela cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu najkasnije do 2050. i cilj ostvarivanja negativnih emisija nakon toga. U toj se uredbi utvrđuje i obvezujući cilj Unije u pogledu domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. te se predviđa da Komisija treba nastojati uskladiti sve buduće nacrte mjera ili zakonodavne prijedloge, uključujući proračunske prijedloge, s ciljevima te uredbe i, u svakom slučaju neusklađenosti, navesti razloge za takvu neusklađenost u okviru procjene učinka priložene tim prijedlozima.

(9)

Svi gospodarski sektori trebaju doprinijeti postizanju smanjenja emisija utvrđenih Uredbom (EU) 2021/1119. Stoga bi cilj EU sustava trgovanja emisijama trebalo prilagoditi kako bi bio u skladu s ciljem smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za 2030., s ciljem postizanja klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. i s ciljem ostvarivanja negativnih emisija nakon toga, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119.

(10)

EU sustavom trgovanja emisijama trebala bi se poticati proizvodnja u postrojenjima koja djelomično smanjuju ili u potpunosti uklanjaju emisije stakleničkih plinova. Stoga bi opis nekih kategorija djelatnosti u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ trebalo izmijeniti kako bi se osiguralo da su postrojenja koja obavljaju djelatnost navedenu u tom prilogu i dosežu prag kapaciteta povezan s tom istom djelatnošću, ali ne ispuštaju stakleničke plinove, uključena u područje primjene EU sustava trgovanja emisijama i time se osiguralo jednako postupanje prema postrojenjima u dotičnim sektorima. Osim toga, pri besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica za proizvodnju proizvoda trebalo bi uzeti u obzir kao vodeća načela potencijal materijalâ za kružnu uporabu te činjenicu da bi referentna vrijednost trebala biti neovisna o sirovini ili vrsti proizvodnog procesa ako proizvodni procesi imaju istu svrhu. Stoga je potrebno izmijeniti definiciju proizvodâ te, za određene referentne vrijednosti, obuhvaćenih procesa i emisija, kako bi se osigurali jednaki uvjeti za postrojenja koja upotrebljavaju nove tehnologije kojima se djelomično smanjuju ili u potpunosti uklanjaju emisije stakleničkih plinova i postrojenja koja upotrebljavaju postojeće tehnologije. Neovisno o tim vodećim načelima, u revidiranim referentnim vrijednostima za razdoblje od 2026. do 2030. trebalo bi i dalje razlikovati primarnu i sekundarnu proizvodnju čelika i aluminija. Također je potrebno odvojiti ažuriranje referentnih vrijednosti za rafinerije od onih za vodik kako bi se uzela u obzir sve veća važnost proizvodnje vodika, uključujući zelenog vodika, izvan sektora rafinerija.

(11)

Nakon izmjene definicije proizvodâ te, za određene referentne vrijednosti, obuhvaćenih procesa i emisija potrebno je osigurati da proizvođači ne primaju dvostruku naknadu za iste emisije na temelju besplatne dodjele emisijskih jedinica i nadoknade neizravnih troškova te je stoga na odgovarajući način potrebno prilagoditi financijske mjere kako bi se nadoknadili neizravni troškovi preneseni u cijene električne energije.

(12)

Direktiva Vijeća 96/61/EZ (8) stavljena je izvan snage Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Upućivanja na Direktivu 96/61/EZ u članku 2. Direktive 2003/87/EZ i njezinu Prilogu IV. trebalo bi na odgovarajući način ažurirati. S obzirom na potrebu za hitnim smanjenjem emisija u cijelom gospodarstvu, države članice trebale bi moći i drugim politikama, osim graničnim vrijednostima emisija donesenima u skladu s Direktivom 2010/75/EU, djelovati radi smanjenja emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih područjem primjene EU sustava trgovanja emisijama.

(13)

Komisija u svojoj Komunikaciji od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve – Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla” poziva na usmjeravanje EU-a prema nultoj stopi onečišćenja do 2050. smanjenjem onečišćenja zraka, slatkih voda, mora i tla na razine za koje se više ne očekuje da će biti štetne za zdravlje i prirodne ekosustave. Mjere na temelju Direktive 2010/75/EU, kao glavnog instrumenta kojim se reguliraju emisije onečišćujućih tvari u zrak, vodu i tlo, često će omogućiti i smanjenje emisija stakleničkih plinova. U skladu s člankom 8. Direktive 2003/87/EZ države članice trebale bi osigurati koordinaciju između zahtjeva u pogledu dozvola iz Direktive 2003/87/EZ i onih iz Direktive 2010/75/EU.

(14)

S obzirom na to da će nove inovativne tehnologije često omogućiti smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari, važno je osigurati sinergije između mjera kojima se postiže smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari, posebno kad je riječ o Direktivi 2010/75/EU, i ocijeniti njihovu djelotvornost u tom pogledu.

(15)

Definicija generatora električne energije upotrebljavala se od 2013. do 2020. za određivanje maksimalne količine besplatno dodijeljenih emisijskih jedinica za industriju, no dovela je do različitog postupanja prema kogeneracijskim elektranama u odnosu na industrijska postrojenja. Kako bi se potaknula upotreba visokoučinkovite kogeneracije i osigurali jednaki uvjeti svim postrojenjima kojima se besplatno dodjeljuju emisijske jedinice za proizvodnju topline i centralizirano grijanje, trebalo bi izbrisati sva upućivanja na generatore električne energije u Direktivi 2003/87/EZ. Osim toga, u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331 (10) utvrđuju se pojedinosti u pogledu prihvatljivosti svih industrijskih procesa za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica. Stoga su odredbe o hvatanju i skladištenju ugljika iz članka 10.a stavka 3. Direktive 2003/87/EZ zastarjele i trebalo bi ih izbrisati.

(16)

Staklenički plinovi koji se ne ispuštaju izravno u atmosferu trebali bi se smatrati emisijama u okviru EU sustava trgovanja emisijama te bi za te emisije trebalo predati emisijske jedinice, osim ako se skladište u skladišnom geoprostoru u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) ili su trajno kemijski vezane u proizvodu tako da ne ulaze u atmosferu uobičajenom upotrebom i ne ulaze u atmosferu svakom uobičajenom aktivnošću koja se odvija nakon kraja životnog vijeka proizvoda. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u kojima se utvrđuju uvjeti pod kojima treba smatrati da su staklenički plinovi trajno kemijski vezani u proizvodu tako da ne ulaze u atmosferu uobičajenom upotrebom i ne ulaze u atmosferu svakom uobičajenom aktivnošću nakon kraja životnog vijeka proizvoda, uključujući prema potrebi uvjet dobivanja certifikata o uklanjanju ugljika ovisno o regulatornim promjenama povezanima s certifikacijom uklanjanja ugljika. Uobičajenu aktivnost nakon kraja životnog vijeka proizvoda trebalo bi tumačiti u širem smislu koji obuhvaća sve aktivnosti koje se odvijaju nakon kraja životnog vijeka proizvoda, uključujući ponovnu uporabu, ponovnu proizvodnju, recikliranje i zbrinjavanje, kao što je spaljivanje i odlaganje na odlagališta otpada.

(17)

Djelatnost međunarodnog pomorskog prometa, koja se sastoji od putovanja između luka u nadležnosti dviju različitih država članica ili između luke u nadležnosti države članice i luke izvan nadležnosti bilo koje države članice, jedina je vrsta prijevoza koja nije uključena u Unijine prethodne obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova. Emisije iz goriva prodanog u Uniji za putovanja koja započinju u jednoj državi članici i završavaju u drugoj državi članici ili trećoj zemlji povećale su se za oko 36 % od 1990. Te emisije čine gotovo 90 % svih Unijinih emisija iz plovidbe jer su se emisije iz goriva prodanog u Uniji za putovanja koja započinju i završavaju u istoj državi članici smanjile za 26 % od 1990. U scenariju „bez mjera” predviđa se da će emisije iz djelatnosti međunarodnog pomorskog prometa porasti za oko 14 % od 2015. do 2030. i za 34 % od 2015. do 2050. Ako se utjecaj djelatnosti pomorskog prometa na klimatske promjene poveća u skladu s predviđanjima, to bi značajno ugrozilo smanjenja koja su drugi sektori postigli u borbi protiv klimatskih promjena, a time i u nastojanjima da se ostvari cilj smanjenja neto emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu do 2030., cilj klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. i cilj ostvarivanja negativnih emisija nakon toga kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119 te ciljevi Pariškog sporazuma.

(18)

Komisija je 2013. donijela strategiju za postupno uključivanje emisija iz pomorskog prometa u politiku Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Kao prvi korak u tom pristupu Unija je u Uredbi (EU) 2015/757 Europskog parlamenta i Vijeća (12) uspostavila sustav za praćenje emisija iz pomorskog prometa, izvješćivanje o njima i njihovu verifikaciju, nakon čega slijedi utvrđivanje ciljeva smanjenja za pomorski promet i primjena tržišno utemeljene mjere. U skladu s obvezom koju su suzakonodavci izrazili u Direktivi (EU) 2018/410 djelovanje Međunarodne pomorske organizacije (IMO) ili Unije trebalo bi početi 2023., uključujući pripremni rad na donošenju i provedbi mjere kojom se osigurava da sektor na odgovarajući način doprinese nastojanjima potrebnima za postizanje ciljeva dogovorenih u okviru Pariškog sporazuma i koju će svi dionici razmotriti na odgovarajući način.

(19)

U skladu s Direktivom (EU) 2018/410 Komisija bi trebala izvješćivati Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u okviru IMO-a u postizanju ambicioznog cilja smanjenja emisija i o popratnim mjerama kako bi se osigurao odgovarajući doprinos pomorskog prometa nastojanjima potrebnima za postizanje ciljeva dogovorenih u okviru Pariškog sporazuma. U tijeku su nastojanja u okviru IMO-a da se ograniče globalne emisije iz pomorskog prometa i trebalo bi ih poticati, uključujući brzu provedbu početne strategije IMO-a za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz brodova koja je donesena 2018. i koja se također odnosi na moguće tržišno utemeljene mjere za poticanje smanjenja emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog pomorskog prijevoza. Međutim, iako je nedavno ostvaren napredak u okviru IMO-a, to dosad nije bilo dovoljno za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma. Uzimajući u obzir međunarodni karakter pomorskog prijevoza, važno je da države članice i Unija u okviru svojih nadležnosti surađuju s trećim zemljama radi pojačavanja diplomatskih napora za jačanje globalnih mjera i ostvarenje napretka u pogledu razvoja globalne tržišno utemeljene mjere na razini IMO-a.

(20)

Emisije ugljikova dioksida (CO2) iz pomorskog prometa čine oko 3 do 4 % emisija u Uniji. Komisija je u europskom zelenom planu navela da namjerava poduzeti dodatne mjere radi smanjenja emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa i skupom mjera omogućiti Uniji da ostvari svoje ciljeve smanjenja emisija. U tom bi kontekstu Direktivu 2003/87/EZ trebalo izmijeniti kako bi se pomorski promet uključio u EU sustav trgovanja emisijama i kako bi se osiguralo da taj sektor razmjerno i pravedno doprinosi povećanim klimatskim ciljevima Unije i ciljevima Pariškog sporazuma, u kojem se u članku 4. stavku 4. navodi da bi razvijene zemlje trebale nastaviti predvoditi provedbu ciljeva smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu, a zemlje u razvoju potiče se da s vremenom prijeđu na ciljeve smanjenja ili ograničavanja emisija u cijelom gospodarstvu. Iako su emisije iz međunarodnog zrakoplovstva izvan Europe trebale biti ograničene od siječnja 2021. globalnim tržišno utemeljenim djelovanjem, još nema djelovanja kojim se ograničavaju emisije iz pomorskog prometa ili određuje cijena emisija iz pomorskog prometa. Stoga je primjereno da EU sustav trgovanja emisijama obuhvati dio emisija iz putovanja između luke u nadležnosti države članice i luke u nadležnosti treće zemlje, pri čemu treća zemlja može odlučiti o odgovarajućem djelovanju u odnosu na drugi dio emisija.

Proširenje EU sustava trgovanja emisijama na pomorski promet stoga bi trebalo uključivati polovinu emisija iz brodova koji obavljaju putovanja u luku u nadležnosti države članice iz luke izvan nadležnosti države članice, polovinu emisija iz brodova koji obavljaju putovanja iz luke u nadležnosti države članice u luku izvan nadležnosti države članice, sve emisije iz brodova koji obavljaju putovanja u luku u nadležnosti države članice iz luke u nadležnosti države članice i sve emisije u okviru luke u nadležnosti države članice. Taj se pristup smatra praktičnim načinom rješavanja pitanja zajedničkih ali diferenciranih odgovornosti i sposobnosti, što je već dugotrajan izazov u kontekstu UNFCCC-a. Obuhvaćanjem dijela emisija iz dolaznih i odlaznih putovanja između Unije i trećih zemalja osigurava se djelotvornost EU sustava trgovanja emisijama, posebno jer se povećava utjecaj te mjere na okoliš u usporedbi s ograničavanjem geografskog područja primjene na putovanja unutar Unije te jer se pritom ograničavaju rizik od pristajanja u luku radi izbjegavanja i rizik od premještanja djelatnosti prekrcaja izvan Unije. Radi osiguravanja neometanog uključivanje sektora u EU sustav trgovanja emisijama predaju emisijskih jedinica brodarskih društava trebalo bi postupno povećavati u odnosu na verificirane emisije prijavljene za godine 2024. i 2025.

Kako bi se zaštitio okolišni integritet sustava, ako se u tim godinama preda manja količina emisijskih jedinica u odnosu na verificirane emisije za pomorski promet, nakon što se svake godine utvrdi razlika između verificiranih emisija i predanih emisijskih jedinica trebalo bi poništiti iznos emisijskih jedinica koji odgovara toj razlici. Brodarska društva trebala bi od 2026. predati broj emisijskih jedinica koji odgovara svim njihovim verificiranim emisijama. Iako je utjecaj pomorskog prometa na klimu uglavnom posljedica njegovih emisija CO2, emisije koje nisu CO2 čine znatan udio emisija iz brodova. Prema četvrtoj studiji IMO-a o stakleničkim plinovima iz 2020. u razdoblju od 2012. do 2018. znatno su se povećale emisije metana. Emisije metana i didušikova oksida vjerojatno će se s vremenom rasti, posebno zbog razvoja plovila s pogonom na ukapljeni prirodni plin ili druge izvore energije. Uključivanje emisija metana i didušikova oksida bilo bi korisno za okolišni integritet i poticanje dobre prakse. Te bi emisije trebalo prvo uključiti od 2024. u Uredbu (EU) 2015/757 te bi ih trebalo od 2026. uključiti u EU sustav trgovanja emisijama.

(21)

Proširenje područja primjene Direktive 2003/87/EZ na pomorski promet dovest će do promjena u troškovima takvog prometa. To proširenje područja primjene utjecat će na sve dijelove Unije jer roba koja se pomorskim prometom prevozi u luke unutar Unije i iz njih ima podrijetlo ili odredište u različitim državama članicama, među ostalim u državama članicama bez izlaza na more. Dodjela emisijskih jedinica koje države članice prodaju na dražbi stoga se u načelu ne bi trebala mijenjati zbog uključivanja djelatnosti pomorskog prometa te bi trebala uključivati sve države članice. Međutim, to će u različitoj mjeri utjecati na države članice. Posebice će države članice koje se u velikoj mjeri oslanjaju na pomorski prijevoz biti najizloženije učinku proširenja. Proširenje EU sustava trgovanja emisijama na pomorski promet više će utjecati na države članice s velikim pomorskim sektorom u odnosu na njihovu relativnu veličinu. Stoga je primjereno tim državama članicama pružiti vremenski ograničenu dodatnu pomoć u obliku dodatnih emisijskih jedinica za potporu dekarbonizaciji pomorskih djelatnosti i za nastale administrativne troškove. Pomoć bi se trebala uvoditi postupno, usporedno s uvođenjem obveza predaje emisijskih jedinica i stoga s povećanim učinkom na te države članice. U kontekstu preispitivanja Direktive 2003/87/EZ Komisija bi trebala razmotriti relevantnost te dodatne pomoći, posebno s obzirom kretanje broja brodarskih društava za koja su odgovorne različite države članice.

(22)

EU sustav trgovanja emisijama trebao bi znatno doprinijeti smanjenju emisija stakleničkih plinova iz pomorskih djelatnosti i povećanju učinkovitosti u odnosu na te djelatnosti. Upotreba prihoda od EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ trebala bi, među ostalim, obuhvaćati promicanje klimatski prihvatljivog prijevoza i javnog prijevoza u svim sektorima.

(23)

Za obnovu flota brodova kategoriziranih za plovidbu područjima s ledom i razvoj inovativne tehnologije kojom se smanjuju emisije iz takvih brodova potrebni su vrijeme i financijska potpora. Zbog konstrukcije koja omogućuje takvim brodovima da plove područjima s ledom oni trenutačno troše više goriva i ispuštaju više emisija nego brodovi slične veličine koji su namijenjeni samo za plovidbu na otvorenim vodama. Stoga bi na temelju ove Direktive trebalo uvesti metodu za koju nije bitna zastava pod kojom brod plovi i kojom bi se dopustilo smanjenje emisijskih jedinica koje brodarska društva trebaju predati do 31. prosinca 2030. na temelju kategorizacije njihovih brodova za plovidbu područjima s ledom.

(24)

Otoci koji nemaju cestovne ili željezničke veze s kopnom ovisniji su o pomorskom prometu od drugih regija i njihova povezanost ovisi o pomorskim vezama. Kako bi se otocima s malim brojem stanovnika pomoglo da ostanu povezani nakon uključivanja djelatnosti pomorskog prometa u područje primjene Direktive 2003/87/EZ, primjereno je predvidjeti mogućnost da država članica zatraži privremeno odstupanje od obveza predaje emisijskih jedinica na temelju te direktive za određene djelatnosti pomorskog prometa prema otocima koji imaju broj stanovnika manji od 200 000 osoba sa stalnim boravištem.

(25)

Države članice trebale bi moći zatražiti da transnacionalni ugovor o javnim uslugama ili transnacionalna obveza pružanja javne usluge između dviju država članica budu privremeno izuzeti od određenih obveza iz Direktive 2003/87/EZ. Ta bi mogućnost trebala biti ograničena na veze između države članice koja nema kopnenu granicu s drugom državom članicom i geografski najbliže države članice, kao što je pomorska veza između Cipra i Grčke, koje nema već više od dvadeset godina. To privremeno odstupanje doprinijelo bi rješavanju uvjerljive potrebe za pružanjem usluge od općeg interesa i osiguravanjem povezanosti, kao i gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji.

(26)

Uzimajući u obzir posebne značajke i trajna ograničenja najudaljenijih regija Unije kako je prepoznato u članku 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te s obzirom na njihovu iznimnu ovisnost o pomorskom prometu, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti očuvanju pristupačnosti takvih regija i njihove učinkovite povezanosti pomorskim prometom. Stoga bi trebalo predvidjeti privremeno odstupanje od određenih obveza iz Direktive 2003/87/EZ za emisije iz djelatnosti pomorskog prometa između luke smještene u najudaljenijoj regiji države članice i luke smještene u istoj državi članici, uključujući luke smještene u istoj najudaljenijoj regiji i u drugoj najudaljenijoj regiji iste države članice.

(27)

Odredbe Direktive 2003/87/EZ u pogledu djelatnosti pomorskog prometa trebalo bi redovito preispitivati s obzirom na buduća međunarodna kretanja i napore na postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, što obuhvaća drugi globalni pregled stanja 2028. te globalne preglede stanja koji će se provoditi svakih pet godina nakon toga radi prikupljanja informacija za određivanje kasnijih nacionalno utvrđenih doprinosa. Te bi odredbe trebalo preispitivati i u slučaju da IMO donese globalnu tržišno utemeljenu mjeru za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa. U tu svrhu Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u roku od 18 mjeseci od donošenja takve mjere te prije nego što ona postane operativna. Komisija bi u tom izvješću trebala ispitati tu globalnu tržišno utemeljenu mjeru u pogledu njezine ambicioznosti s obzirom na ciljeve Pariškog sporazuma, njezina općeg integriteta u području okoliša, među ostalim u usporedbi s odredbama Direktive 2003/87/EZ koje obuhvaćaju pomorski promet, te svih pitanja povezanih s koherentnošću EU sustava trgovanja emisijama i te mjere. Komisija bi u svom izvješću posebno trebala uzeti u obzir razinu sudjelovanja u toj globalnoj tržišno utemeljenoj mjeri, njezinu izvršivost, transparentnost, sankcije za neusklađenost, postupke za sudjelovanje javnosti, praćenje, prijavljivanje i verifikaciju emisija, registre i odgovornost. Prema potrebi izvješću bi trebalo priložiti zakonodavni prijedlog za izmjenu Direktive 2003/87/EZ na način koji je u skladu s klimatskim ciljem Unije za 2030. i ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u Uredbi (EU) 2021/1119 te s ciljem očuvanja okolišnog integriteta i djelotvornosti djelovanja Unije u području klime kako bi se osigurala koherentnost između provedbe globalne tržišno utemeljene mjere i EU sustava trgovanja emisijama, izbjegavajući pritom svako znatno dvostruko opterećenje i podsjećajući na nadležnost Unije u pogledu regulacije svojeg udjela emisija iz međunarodnih pomorskih putovanja u skladu s obvezama iz Pariškog sporazuma.

(28)

S obzirom na povećane troškove djelatnosti pomorskog prometa koje podrazumijeva proširenje Direktive 2003/87/EZ na djelatnosti pomorskog prometa, zbog nepostojanja globalne tržišno utemeljene mjere postoji rizik od izbjegavanja. Pristajanja u luke izvan Unije radi izbjegavanja i premještanje djelatnosti prekrcaja u luke izvan Unije neće samo umanjiti okolišne koristi internalizacije troškova emisija iz djelatnosti pomorskog prometa već može također dovesti do dodatnih emisija zbog dodatne udaljenosti plovidbe radi izbjegavanja zahtjeva Direktive 2003/87/EZ. Stoga je primjereno da se iz definicije „luke pristajanja” isključe određena zaustavljanja u lukama izvan Unije. To bi isključivanje trebalo biti usmjereno na luke u blizini Unije koje predstavljaju najveći rizik za izbjegavanje obveza. Ograničenje od 300 nautičkih milja od luke u nadležnosti države članice razmjeran je odgovor na prakse izbjegavanja jer se njime uravnotežuje dodatno opterećenje i rizik od izbjegavanja. Osim toga, isključivanje iz definicije „luke pristajanja” trebalo bi se primjenjivati samo na zaustavljanja kontejnerskih brodova u određenim lukama izvan Unije u kojima većinu kontejnerskog prometa čini prekrcaj kontejnera. Za takve se pošiljke rizik od izbjegavanja obveza zbog nepostojanja mjera ublažavanja sastoji i od premještanja lučkih čvorišta u luke izvan Unije, čime se pogoršavaju učinci izbjegavanja obveza. Kako bi se osigurala proporcionalnost mjere i da ona rezultira jednakim postupanjem, u obzir bi trebalo uzeti mjere u trećim zemljama koje imaju učinak istovrijedan Direktivi 2003/87/EZ.

(29)

Komisija bi trebala preispitati funkcioniranje Direktive 2003/87/EZ u odnosu na djelatnosti pomorskog prometa na temelju iskustva u primjeni te direktive, uključujući otkrivanje praksi izbjegavanja kako bi se spriječile takve prakse u ranoj fazi, i zatim bi trebala predložiti mjere za osiguranje djelotvornosti te direktive. Takve bi mjere mogle obuhvaćati povećane zahtjeve za predaju emisijskih jedinica za putovanja u kojima je rizik od izbjegavanja veći, primjerice prema luci i iz luke koja je smještena u blizini Unije u trećoj zemlji koja nije donijela mjere slične Direktivi 2003/87/EZ.

(30)

Emisije iz brodova s bruto tonažom manjom od 5 000 tona čine manje od 15 % emisija iz brodova, uzimajući u obzir područje primjene ove Direktive, ali ih ispušta velik broj brodova. Zbog praktičnih administrativnih razloga prerano je za uključivanje brodova s bruto tonažom manjom od 5 000 tona u EU sustav trgovanja emisijama od samog početka uključivanja pomorskog prometa, ali bi se njihovim uključivanjem u budućnosti poboljšala djelotvornost EU sustava trgovanja emisijama i potencijalno smanjile prakse izbjegavanja upotrebom brodova bruto tonaže ispod praga od 5 000 tona. Stoga bi Komisija najkasnije 31. prosinca 2026. trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem bi trebala razmotriti izvedivost te gospodarske, okolišne i socijalne učinke uključivanja u Direktivu 2003/87/EZ emisija iz brodova bruto tonaže manje od 5 000 tona, uključujući odobalne brodove.

(31)

Osoba ili organizacija odgovorna za usklađenost s EU sustavom trgovanja emisijama trebalo bi biti brodarsko društvo, definirano kao brodovlasnik ili bilo koja druga organizacija ili osoba, kao što su upravitelj ili zakupnik broda bez posade, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za upravljanje brodom i koja je preuzimanjem te odgovornosti pristala preuzeti sve dužnosti i odgovornosti utvrđene Međunarodnim pravilnikom o sigurnom upravljanju brodovima i sprečavanju onečišćenja. Ta se definicija temelji na definiciji „društva” iz članka 3. točke (d) Uredbe (EU) 2015/757 i u skladu je s globalnim sustavom prikupljanja podataka koji je IMO uspostavio 2016.

(32)

Emisije iz broda ovise, među ostalim, o mjerama energetske učinkovitosti plovila koje poduzima brodovlasnik i o gorivu, vrsti tereta te ruti i brzini broda, što može biti pod kontrolom subjekta koji nije brodovlasnik. Odgovornost za kupnju goriva ili donošenje operativnih odluka koje utječu na emisije stakleničkih plinova iz broda može na temelju ugovora preuzeti i subjekt koji nije brodarsko društvo. U trenutku pregovora o ugovoru navedeni aspekti osobito ne bi bili poznati te stoga ne bi bilo izvjesno kolike su konačne emisije iz broda u smislu Direktive 2003/87/EZ. Međutim, osim ako se troškovi ugljika prenesu na subjekt koji upravlja brodom poticaji za provedbu operativnih mjera za učinkovitost potrošnje goriva bili bi ograničeni. U skladu s načelom „onečišćivač plaća” i kako bi se potaknulo donošenje mjera učinkovitosti i uvođenje čišćih goriva, brodarsko društvo trebalo bi imati pravo da u skladu s nacionalnim pravom od subjekta koji je izravno odgovoran za odluke koje utječu na emisije stakleničkih plinova iz broda zatraži nadoknadu troškova koji nastanu zbog predaje emisijskih jedinica.

Iako bi takav mehanizam nadoknade mogao biti predmet ugovora, radi smanjenja administrativnih troškova države članice ne bi trebale imati obvezu da osiguraju ili provjere postojanje takvih ugovora, već bi u nacionalnom pravu trebale predvidjeti zakonsko pravo brodarskog društva na nadoknadu i odgovarajući pristup pravosuđu radi ostvarivanja tog prava. Iz istih razloga to pravo, uključujući svaki mogući sukob u vezi s nadoknadom između brodarskog društva i subjekta koji upravlja brodom, ne bi trebalo utjecati na obveze brodarskog društva prema upravljačkom tijelu nadležnom za brodarsko društvo ni na izvršne mjere koje bi moglo biti potrebne protiv takvog društva kako bi se osigurala potpuna usklađenost tog društva s Direktivom 2003/87/EZ. Istodobno, budući da je svrha odredbe o pravu na nadoknadu usko povezana s Unijom, posebice u pogledu usklađenosti brodarskog društva s obvezama iz ove Direktive u odnosu na određenu državu članicu, važno je da se to pravo poštuje u cijeloj Uniji, u svim ugovornim odnosima koji omogućuju subjektu koji nije brodovlasnik da odredi vrstu tereta ili rutu i brzinu broda, na način kojim se štiti neometano natjecanje na unutarnjem tržištu, što može uključivati odredbe kojima se strankama u takvim ugovorima onemogućava da zaobiđu pravo na nadoknadu uključivanjem klauzule o izboru mjerodavnog prava.

(33)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje brodarskih društava, jedna država članica trebala bi biti odgovorna za svako brodarsko društvo. Komisija bi trebala objaviti početni popis brodarskih društava koja su obavljala djelatnost pomorskog prometa obuhvaćenu područjem primjene EU sustava trgovanja emisijama i u njemu navesti upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo. Popis bi trebalo ažurirati redovito i barem svake dvije godine kako bi se brodarska društva prema potrebi preraspodijelila na drugo takvo upravljačko tijelo. Upravljačko tijelo nadležno za brodarska društva registrirana u određenoj državi članici trebala bi biti ta država članica. Upravljačko tijelo nadležno za brodarska društva registrirana u trećoj zemlji trebala bi biti država članica u čije je luke brodarsko društvo, prema procjenama, u prethodne četiri godine praćenja najviše pristajalo u okviru putovanja obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ. Upravljačko tijelo nadležno za brodarska društva registrirana u trećoj zemlji koja u prethodne četiri godine praćenja nisu obavila putovanje obuhvaćeno područjem primjene Direktive 2003/87/EZ trebala bi biti država članica u kojoj je brod brodarskog društva započeo ili završio svoje prvo putovanje obuhvaćeno područjem primjene te direktive. Komisija bi trebala objaviti i prema potrebi svake dvije godine ažurirati popis brodarskih društava obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ i u njemu navesti upravljačko tijelo nadležno za brodarsko društvo. Da bi se osiguralo jednako postupanje prema brodarskim društvima, države članice trebale bi slijediti usklađena pravila za upravljanje brodarskim društvima za koja su nadležne, u skladu s detaljnim pravilima koja treba utvrditi Komisija.

(34)

Države članice trebale bi osigurati da su brodarska društva za koja su nadležne usklađena sa zahtjevima iz Direktive 2003/87/EZ. Ako brodarsko društvo ne nije usklađeno s tim zahtjevima i usklađenost se ne postigne ni izvršnim mjerama upravljačkog tijela nadležnog za brodarsko društvo, države članice trebale bi djelovati solidarno. Kao krajnja mjera trebala bi postojati mogućnost da države članice, osim države članice zastave broda, odbiju ulazak brodovima za koje je odgovorno dotično brodarsko društvo, a država članica zastave broda trebala bi moći zadržati taj brod.

(35)

Brodarska društva trebala bi pratiti svoje objedinjene podatke o emisijama iz djelatnosti pomorskog prometa na razini društva i izvješćivati o njima u skladu s pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) 2015/757. Izvješća o objedinjenim podacima o emisijama na razini društva trebalo bi verificirati u skladu s pravilima utvrđenima u toj uredbi. Pri verifikacijama na razini društva verifikator ne bi trebao verificirati izvješća o emisijama na razini broda ni izvješća koja se podnose na razini broda u slučaju promjene društva jer bi ta izvješća na razini broda već bila verificirana.

(36)

Na temelju iskustva sa sličnim zadacima povezanima sa zaštitom okoliša Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) ili druga relevantna organizacija trebale bi prema potrebi i u okviru svojeg mandata pomoći Komisiji i upravljačkim tijelima nadležnima za brodarsko društvo u pogledu provedbe Direktive 2003/87/EZ. Zahvaljujući iskustvu u provedbi Uredbe (EU) 2015/757 i svojim informatičkim alatima, EMSA bi trebala pomoći upravljačkim tijelima nadležnima za brodarsko društvo, posebno u pogledu praćenja emisija koje generiraju djelatnosti pomorskog prometa obuhvaćene područjem primjene Direktive 2003/87/EZ, izvješćivanja o njima i njihove verifikacije, olakšavanjem razmjene informacija ili izradom smjernica i kriterija. Komisija bi, uz pomoć EMSA-e, trebala nastojati razviti odgovarajuće alate za praćenje, kao i smjernice za olakšavanje i koordinaciju aktivnosti verifikacije i aktivnosti izvršenja u vezi s primjenom Direktive 2003/87/EZ na pomorski promet. U mjeri u kojoj je izvedivo, takvi bi se alati trebali staviti na raspolaganje državama članicama i verifikatorima u svrhu boljeg osiguranja strogog izvršenja nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva 2003/87/EC.

(37)

Usporedno s donošenjem ove Direktive mijenja se i Uredba (EU) 2015/757 kako bi se predvidjela pravila o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji koja su potrebna za proširenje EU sustava trgovanja emisijama na djelatnosti pomorskog prometa te kako bi se predvidjelo praćenje, prijavljivanje i verifikacija emisija dodatnih stakleničkih plinova i emisija iz dodatnih vrsta brodova.

(38)

Uredbom (EU) 2017/2392 Europskog parlamenta i Vijeća (13) izmijenjen je članak 12. stavak 3. Direktive 2003/87/EZ kako bi se svim operaterima omogućilo da upotrebljavaju sve izdane emisijske jedinice. Stoga bi s time trebalo uskladiti zahtjev iz članka 6. stavka 2. točke (e) te direktive da dozvola za emisije stakleničkih plinova mora sadržavati obvezu predaje emisijskih jedinica.

(39)

Postizanje Unijina cilja smanjenja emisija do 2030. zahtijevat će smanjenje emisija iz sektora obuhvaćenih EU sustavom trgovanja emisijama za 62 % u odnosu na 2005. Količinu emisijskih jedinica EU sustava trgovanja emisijama na razini Unije potrebno je smanjiti kako bi se stvorio potrebni dugoročni signal u pogledu cijene ugljika i poticaj za taj stupanj dekarbonizacije. U 2024. i 2026. trebalo bi smanjiti ukupnu količinu emisijskih jedinica kako bi se ona više uskladila sa stvarnim emisijama. Osim toga, u 2024. i 2028. trebalo bi povećati linearni faktor smanjenja uzimajući pritom u obzir i uključivanje emisija iz pomorskog prometa. Sve veće smanjenje gornjih granica zbog tih promjena dovest će do znatno većih razina kumulativnih smanjenja emisija do 2030. nego što bi to bio slučaj u skladu s Direktivom (EU) 2018/410. Brojčane podatke koji se odnose na uključivanje pomorskog prometa trebalo bi izvesti iz emisija iz djelatnosti pomorskog prometa koje su obuhvaćene člankom 3.ga Direktive 2003/87/EZ i o kojima je izviješteno u skladu s Uredbom (EU) 2015/757 za 2018. i 2019. u Uniji i državama Europskoga gospodarskog prostora te Europskog udruženja slobodne trgovine koje se od 2021. do 2024. prilagođavaju na temelju linearnog faktora smanjenja za 2024. Linearni faktor smanjenja trebalo bi primjenjivati 2024. na povećanje količine emisijskih jedinica na razini Unije u toj godini.

(40)

Ostvarivanje povećanih klimatskih ambicija zahtijevat će da se znatni javni i privatni resursi u Uniji i u državama članicama namijene klimatskoj tranziciji. Da bi se dopunili i povećali znatni rashodi u proračunu Unije povezani s klimom, svi prihodi od dražbi koji se ne pripisuju proračunu Unije u obliku vlastitih sredstava ili ekvivalentna financijska vrijednost takvih prihoda od dražbi trebali bi se upotrijebiti za svrhe povezane s klimom, osim prihoda koji se upotrebljavaju za nadoknadu neizravnih troškova ugljika. Popis svrha povezanih s klimom iz članka 10. stavka 3. Direktive 2003/87/EZ trebalo bi proširiti kako bi se obuhvatile dodatne svrhe koje povoljno utječu na okoliš. To bi trebalo uključivati upotrebu financijske potpore za rješavanje socijalnih aspekata u kućanstvima s nižim i srednjim dohotkom smanjenjem narušavajućih poreza te ciljana smanjenja carina i naknada za električnu energiju iz obnovljivih izvora. Države članice trebale bi svake godine izvješćivati o upotrebi prihoda od prodaje na dražbi u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (14), navodeći ako je relevantno i prema potrebi, koji su prihodi upotrijebljeni i koje su mjere poduzete za provedbu integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova i njihovih teritorijalnih planova za pravednu tranziciju.

(41)

Zbog uključivanja pomorskog prometa u EU sustav trgovanja emisijama povećat će se prihodi država članica od prodaje na dražbi. Stoga se države članice potiče da povećaju upotrebu prihoda od EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ kako bi doprinijele zaštiti, obnovi i boljem upravljanju morskim ekosustavima, posebno zaštićenim morskim područjima.

(42)

Za provedbu ciljeva Pariškog sporazuma u zemljama u razvoju potrebna su znatna financijska sredstva, a u Klimatskom paktu iz Glasgowa poziva se zemlje stranke koje se ubrajaju u razvijene zemlje da hitno i znatno povećaju financiranje borbe protiv klimatskih promjena. Vijeće je u svojim zaključcima o pripremama za 27. konferenciju stranaka UNFCCC-a (COP 27) podsjetilo da Unija i njezine države članice najviše doprinose međunarodnom javnom financiranju borbe protiv klimatskih promjena te da su od 2013. više nego udvostručile doprinos financiranju borbe protiv klimatskih promjena za potporu zemljama u razvoju. U tim zaključcima Vijeće je također potvrdilo čvrstu obvezu koju su Unije i njezine države članice preuzele da nastave povećavati međunarodno financiranje borbe protiv klimatskih promjena radi ispunjenja cilja razvijenih zemalja da iz različitih izvora mobiliziraju najmanje 100 milijardi USD godišnje što je prije moguće i sve do 2025. i očekuje ostvarenje tog cilja tijekom 2023.

(43)

Da bi se ublažilo distribucijske i socijalne učinke tranzicije u državama članicama s niskim dohotkom, dodatnih 2,5 % količine emisijskih jedinica na razini Unije od 2024. do 2030. trebalo bi upotrijebiti da bi se, u okviru Modernizacijskog fonda iz članka 10.d Direktive 2003/87/EZ, financirala energetska tranzicija država članica čiji je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku manji od 75 % Unijina prosjeka u godinama od 2016. do 2018.

(44)

Države članice korisnice trebale bi imati mogućnost upotrebe sredstava dodijeljenih Modernizacijskom fondu za financiranje ulaganja koja uključuju susjedne pogranične regije Unije ako je to relevantno za energetsku tranziciju država članica korisnica.

(45)

Trebalo bi pružiti dodatne poticaje za smanjenje emisija stakleničkih plinova primjenom troškovno učinkovitih tehnika. U tom bi kontekstu besplatna dodjela emisijskih jedinica stacionarnim postrojenjima od 2026. nadalje trebala biti uvjetovana ulaganjima u tehnike za povećanje energetske učinkovitosti i smanjenje emisija, osobito za velike potrošače energije. Komisija bi trebala osigurati da se primjenom te uvjetovanosti ne ugrožavaju jednaki uvjeti, okolišni integritet ili jednako postupanje prema postrojenjima diljem Unije. Komisija bi stoga, ne dovodeći u pitanje pravila koja se primjenjuju na temelju Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15), trebala donijeti delegirane akte radi dopune ove Direktive kako bi se riješila sva otvorena pitanja posebno u vezi s gore navedenim načelima i kako bi se propisala administrativno jednostavna pravila za uvjetovanost. Ta bi pravila trebala biti sastavni dio općih pravila za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, uz primjenu utvrđenog postupka za nacionalne provedbene mjere, te bi trebala propisivati rokove, kriterije za priznavanje provedenih mjera energetske učinkovitosti i alternativne mjere za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Osim toga, trebalo bi dodatno povećati poticaje za smanjenje emisija stakleničkih plinova za postrojenja s visokim intenzitetom emisija stakleničkih plinova. U tu bi svrhu od 2026. nadalje besplatna dodjela emisijskih jedinica za 20 % stacionarnih postrojenja s najvećim intenzitetom emisija u okviru referentne vrijednosti za određeni proizvod trebala među ostalim biti uvjetovana donošenjem i provedbom planova za klimatsku neutralnost.

(46)

Mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama (CBAM), uspostavljen Uredbom (EU) 2023/956 Europskog parlamenta i Vijeća (16), zamijenit će mehanizme uspostavljene na temelju Direktive 2003/87/EZ radi sprečavanja rizika od izmještanja emisija ugljika. Ako su sektori i podsektori obuhvaćeni tom mjerom, ne bi trebali primati besplatno dodijeljene emisijske jedinice. No besplatne emisijske jedinice trebalo bi postupno ukidati kako bi se proizvođači, uvoznici i gospodarski subjekti mogli prilagoditi novom sustavu. Tijekom postupnog uvođenja CBAM-a besplatnu dodjelu emisijskih jedinica trebalo bi smanjivati primjenom faktora na besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u sektorima obuhvaćenima CBAM-om. Faktor CBAM-a trebao bi iznositi 100 % za razdoblje od stupanja na snagu te uredbe do kraja 2025. i, podložno primjeni odredaba iz članka 36. stavka 2. točke (b) te uredbe, trebao bi iznositi 97,5 % u 2026., 95 % u 2027., 90 % u 2028., 77,5 % u 2029., 51,5 % u 2030., 39 % u 2031., 26,5 % u 2032. i 14 % u 2033. Od 2034. faktor CBAM-a ne bi se trebao primjenjivati.

Relevantne delegirane akte o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica trebalo bi na odgovarajući način prilagoditi za sektore i podsektore obuhvaćene CBAM-om. Besplatne emisijske jedinice koje se na temelju tog izračuna više ne dodjeljuju sektorima obuhvaćenima CBAM-om (potražnja iz CBAM-a) trebaju se dodjeljivati Inovacijskom fondu kako bi se inovacijama u području niskougljičnih tehnologija, hvatanja i upotrebe ugljika te hvatanja, prijevoza i geološkog skladištenja ugljika, obnovljive energije i skladištenja energije pružila potpora na način kojim se doprinosi ublažavanju klimatskih promjena. U tom kontekstu posebnu pozornost trebalo bi posvetiti projektima u sektorima obuhvaćenima CBAM-om. Da bi se poštovao udio emisijskih jedinica dostupnih za besplatnu dodjelu sektorima koji nisu obuhvaćeni CBAM-om, konačan iznos koji treba oduzeti od emisijskih jedinica za besplatnu dodjelu i staviti na raspolaganje u okviru Inovacijskog fonda trebalo bi izračunati na temelju udjela potražnje iz CBAM-a u potrebama za besplatnom dodjelom emisijskih jedinica svih sektora kojima se emisijske jedinice besplatno dodjeljuju.

(47)

Kako bi se ublažili potencijalni rizici od izmještanja emisija ugljika povezani s robom koja podliježe CBAM-u i koja je proizvedena u Uniji radi izvoza u treće zemlje koje ne primjenjuju EU sustav trgovanja emisijama ili sličan mehanizam za određivanje cijena ugljika, prije isteka prijelaznog razdoblja na temelju Uredbe (EU) 2023/956 trebalo bi provesti procjenu. Ako se u toj procjeni zaključi da postoji rizik od izmještanja emisija ugljika, Komisija bi prema potrebi trebala podnijeti zakonodavni prijedlog za uklanjanje tog rizika od izmještanja emisija ugljika na način koji je u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Osim toga, državama članicama trebalo bi dopustiti da prihode od prodaje na dražbi upotrijebe za uklanjanje svih preostalih rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima CBAM-om i u skladu s pravilima o državnim potporama. Ako se emisijske jedinice koje proizlaze iz smanjenja besplatnih emisijskih jedinica na temelju pravila uvjetovanosti ne upotrijebe u potpunosti da se postrojenja s najnižim intenzitetom emisija stakleničkih plinova izuzmu iz međusektorske korekcije, 50 % tih preostalih emisijskih jedinica trebalo bi dodijeliti Inovacijskom fondu. Preostalih 50 % trebalo bi prodati na dražbi u ime država članica te bi one trebale upotrijebiti prihod od te prodaje za uklanjanje preostalog rizika od izmještanja emisija ugljika u sektorima obuhvaćenima CBAM-om.

(48)

Da bi se bolje odrazio tehnološki napredak uz osiguranje poticajâ za smanjenje emisija i odgovarajuće nagrađivanje inovacija, najmanju moguću prilagodbu referentnih vrijednosti trebalo bi povećati s 0,2 % na 0,3 % godišnje, a najvišu moguću prilagodbu s 1,6 % na 2,5 % godišnje. Za razdoblje od 2026. do 2030. te bi referentne vrijednosti stoga trebalo prilagoditi u rasponu od 6 % do 50 % u odnosu na vrijednost primjenjivu u razdoblju od 2013. do 2020. Kako bi se postrojenjima osigurala predvidljivost, Komisija bi trebala što prije početka razdoblja od 2026. do 2030. donijeti provedbene akte radi utvrđivanja revidiranih referentnih vrijednosti za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica.

(49)

Kako bi se potaknule nove revolucionarne tehnologije u industriji čelika i izbjeglo znatno nerazmjerno smanjenje referentne vrijednosti te s obzirom na posebne okolnosti u industriji čelika, kao što su visoki intenzitet emisija te struktura međunarodnog tržišta i tržišta Unije, iz izračuna referentne vrijednosti za topli metal za razdoblje od 2026. do 2030. potrebno je isključiti postrojenja koja su bila u pogonu tijekom referentnog razdoblja od 2021. do 2022., a koja bi inače bila uključena u taj izračun zbog izmjene definicije referentne vrijednosti za proizvod za topli metal.

(50)

Kako bi se nagradili najuspješniji subjekti i najbolje inovacije, iz primjene međusektorskog faktora korekcije trebalo bi isključiti postrojenja čije su razine emisija stakleničkih plinova ispod prosjeka emisija 10 % najučinkovitijih postrojenja u okviru određene referentne vrijednosti. Emisijske jedinice koje se ne dodijele zbog smanjenja besplatne dodjele emisijskih jedinica na temelju primjene pravila uvjetovanosti trebale bi se upotrijebiti za pokrivanje manjka u smanjenju besplatnih emisijskih jedinica koje je posljedica isključivanja najuspješnijih subjekata iz primjene međusektorskog faktora korekcije.

(51)

Kako bi se ubrzala dekarbonizacija gospodarstva uz istodobno jačanje industrijske konkurentnosti Unije, Inovacijskom fondu trebalo bi staviti na raspolaganje dodatnih 20 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla dodijeliti besplatno i dodatnih 5 milijuna emisijskih jedinica iz količine koja bi se inače mogla prodati na dražbi. Pri preispitivanju vremenskog rasporeda i redoslijeda prodaje na dražbi u okviru Inovacijskog fonda uspostavljenih Uredbom Komisije (EU) br. 1031/2010 (17) s obzirom na promjene uvedene ovom Direktivom, Komisija bi trebala razmotriti stavljanje na raspolaganje većih resursa u prvim godinama provedbe revidirane Direktive 2003/87/EZ kako bi se potaknula dekarbonizacija relevantnih sektora.

(52)

Za postizanje ciljeva Uredbe (EU) 2021/1119 ključan je sveobuhvatan pristup inovacijama. Potrebne istraživačke i inovacijske aktivnosti podupiru se na razini Unije, među ostalim, u okviru programa Obzor Europa, koji uključuje znatna financijska sredstva i nove instrumente za sektore obuhvaćene EU sustavom trgovanja emisijama. Stoga bi Komisija trebala nastojati ostvariti sinergije s programom Obzor Europa i prema potrebi s drugim Unijinim programima za financiranje.

(53)

Inovacijski fond trebao bi podupirati inovativne tehnike, procese i tehnologije, kao i njihovo proširivanje, s ciljem njihova širokog uvođenja u cijeloj Uniji. Pri odabiru projekata koji se podupiru bespovratnim sredstvima trebalo bi dati prednost revolucionarnim inovacijama.

(54)

Područje primjene Inovacijskog fonda iz članka 10.a stavka 8. Direktive 2003/87/EZ trebalo bi se proširiti radi potpore inovacijama u području niskougljičnih tehnologija te tehnologija i procesa s nultim emisijama ugljika koji se odnose na potrošnju goriva u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, uključujući kolektivne oblike prijevoza kao što su javni i autobusni prijevoz. Osim toga, Inovacijski fond trebao bi služiti za pružanje potpore ulaganjima u dekarbonizaciju pomorskog prometa, uključujući ulaganja u energetsku učinkovitost brodova, luka i kratke obalne plovidbe, elektrifikaciju sektora, održiva alternativna goriva kao što su vodik i amonijak koji se proizvode iz obnovljivih izvora energije, u pogonske tehnologije s nultom stopom emisija kao što su tehnologije za iskorištavanje energije vjetra te u inovacije u vezi s brodovima kategoriziranima za plovidbu područjima s ledom. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti inovativnim projektima kojima se doprinosi dekarbonizaciji pomorskog sektora i smanjenju svih njegovih učinaka na klimu, uključujući emisije crnog ugljika. U tom bi pogledu Komisija u pozivima na podnošenje prijedloga u okviru Inovacijskog fonda trebala predvidjeti posebne teme. U tim bi pozivima trebalo uzeti u obzir pitanja zaštite biološke raznolikosti, buke i onečišćenja voda. Kad je riječ o pomorskom prometu, trebali bi biti prihvatljivi projekti s jasnom dodanom vrijednošću za Uniju.

(55)

U skladu s člankom 9. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/1122 (18), ako operatori zrakoplova više ne upravljaju letovima obuhvaćenima EU sustavom trgovanja emisijama, status njihovih računa mijenja se u „isključen” te s tih računa više nije dopušteno pokretati procese. Da bi se očuvao okolišni integritet EU sustava trgovanja emisijama, emisijske jedinice koje nisu izdane operatorima zrakoplova zbog prestanka njihova rada trebale bi se upotrijebiti za pokrivanje svih manjkova u predajama tih operatora, a sve preostale emisijske jedinice trebale bi se preusmjeriti u Inovacijski fond i upotrijebiti za ubrzavanje djelovanja u borbi protiv klimatskih promjena.

(56)

Tehnička pomoć Komisije usmjerena na države članice iz kojih je dosad podnesen mali broj prijava za projekte ili iz kojih dosad nije podnesena nijedna prijava za projekt doprinijela bi postizanju velikog broja prijava za financiranje projekata iz Inovacijskog fonda u svim državama članicama. Tom bi se pomoći, među ostalim, trebale podupirati aktivnosti usmjerene na poboljšanje kvalitete prijedlogâ u odnosu na projekte smještene u državama članicama iz kojih je podnesen mali broj prijava za projekte ili iz kojih nije podnesena nijedna prijava za projekt, primjerice dijeljenjem informacija, stečenih iskustava i najbolje prakse, te na jačanje aktivnosti nacionalnih kontaktnih točaka. Druge mjere s istim ciljem uključuju mjere za podizanje svijesti o mogućnostima financiranja i povećanje kapaciteta tih država članica za utvrđivanje i podupiranje potencijalnih podnositelja prijava za projekte. Također bi trebalo promicati projektna partnerstva u državama članicama i povezivanje potencijalnih podnositelja zahtjeva, posebno za velike projekte.

(57)

Kako bi se poboljšala uloga država članica u upravljanju Inovacijskim fondom i povećala transparentnost, Komisija bi trebala izvijestiti Odbor za klimatske promjene o provedbi Inovacijskog fonda te pružiti analizu očekivanog učinka projekata kojima je potpora dodijeljena, po sektorima i po državama članicama. Komisija bi također trebala dostaviti to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te ga objaviti. Podložno suglasnosti podnositeljâ, nakon zatvaranja poziva na podnošenje prijedloga, Komisija bi trebala obavijestiti države članice o prijavama za financiranje projekata na njihovim državnim područjima i pružiti im detaljne informacije o tim prijavama kako bi se državama članicama olakšala koordinacija potpore projektima. Osim toga, Komisija bi prije dodjele potpore trebala obavijestiti države članice o popisu odabranih projekata. Države članice trebale bi osigurati da odredbe o prenošenju u nacionalno zakonodavstvo ne otežavaju inovacije i da su tehnološki neutralne, dok bi Komisija trebala pružiti tehničku pomoć, osobito državama članicama s niskom razinom stvarnog sudjelovanja, kako bi se poboljšalo sudjelovanje u Inovacijskom fondu na temelju stvarne zemljopisne pokrivenosti i povećala ukupna kvaliteta podnesenih projekata. Komisija bi također trebala osigurati sveobuhvatno praćenje i izvješćivanje, uključujući informacije o napretku prema stvarnoj, kvalitetnoj zemljopisnoj pokrivenosti u cijeloj Uniji te odgovarajuće daljnje postupanje.

(58)

Kako bi se postigla usklađenost sa sveobuhvatnom prirodom europskog zelenog plana, u postupku odabira projekata koji se podupiru bespovratnim sredstvima prednost bi trebalo dati projektima kojima se rješavaju višestruki učinci na okoliš. Kako bi se poduprlo širenje podržanih tehnologija ili rješenja i ubrzao njihov prodor na tržište, projekti koji se financiraju iz Inovacijskog fonda trebali bi razmjenjivati znanje s drugim relevantnim projektima, kao i s istraživačima iz Unije koji imaju legitiman interes.

(59)

Ugovori za kompenzaciju razlike, ugovori za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik i ugovori s fiksnom premijom važni su elementi za pokretanje smanjenja emisija u industriji širenjem novih tehnologija jer omogućuju da se ulagateljima u inovativne klimatski prihvatljive tehnologije jamči cijena kojom se nagrađuju smanjenja emisija CO2 koja prelaze smanjenja potaknuta prevladavajućom razinom cijena ugljika u EU sustavu trgovanja emisijama. Raspon mjera koje inovacijski fond može poduprijeti trebao bi se proširiti kako bi pružao potporu projektima u okviru natječajnog postupka za dodjelu ugovora za kompenzaciju razlike, ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik ili ugovora s fiksnom premijom. Natječajni postupak bio bi važan mehanizam za pružanje potpore razvoju tehnologija za dekarbonizaciju i optimizaciju upotrebe dostupnih resursa. Nadalje, njima bi se pružila sigurnost ulagateljima u te tehnologije. U cilju svođenja nepredviđenih obveza za proračun Unije na najmanju moguću mjeru, pri osmišljavanju ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik trebalo bi osigurati smanjenje rizika i odgovarajuće pokrivanje proračunskom obvezom, pri čemu bi za barem prva dva kruga ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik trebalo osigurati potpunu pokrivenost odobrenim sredstvima koja proizlaze iz primitaka od prodaje na dražbi emisijskih jedinica dodijeljenih u skladu s člankom 10.a stavkom 8. Direktive 2003/87/EZ.

Takvi rizici ne postoje za ugovore s fiksnom premijom jer će pravna obveza biti pokrivena odgovarajućom proračunskom obvezom. Osim toga, Komisija bi nakon završetka prvih dvaju krugova ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik i svaki put kad je to potrebno nakon toga trebala provesti kvalitativnu i kvantitativnu procjenu financijskih rizika koji proizlaze iz njihove provedbe. Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje delegiranog akta radi predviđanja, na temelju rezultata takve procjene, odgovarajuće stope rezervacija umjesto pune pokrivenosti za daljnje krugove ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik. U okviru takvog pristupa trebalo bi uzeti u obzir sve elemente koji bi uz emisijske jedinice dostupne u Inovacijskom fondu mogli smanjiti financijske rizike za proračun Unije, kao što je eventualna podjela odgovornosti s državama članicama, na dobrovoljnoj osnovi, ili eventualni mehanizam za reosiguranje iz privatnog sektora. Stoga je potrebno omogućiti odstupanja od dijelova glave X. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Stopa rezervacija za prva dva kruga ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik trebala bi iznositi 100 %.

Međutim, odstupajući od članka 210. stavka 1., članka 211. stavaka 1. i 2. i članka 218. stavka 1. te uredbe, u ovoj bi Direktivi trebalo odrediti minimalnu stopu rezervacija od 50 % te maksimalni udio prihoda iz Inovacijskog fonda koji se smije koristiti za rezervacije od 30 % za daljnje krugove ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik, a Komisija bi na temelju iskustva iz prva dva poziva na podnošenje prijedloga trebala moći odrediti potrebnu stopu rezervacija i iznos prihoda koji će se upotrijebiti za rezervacije. Ukupna financijska obveza koja se snosi iz proračuna Unije stoga ne bi trebala premašiti 60 % prihoda od prodaja na dražbi za Inovacijski fond. Nadalje, budući da će se rezervacije općenito izdvajati iz Inovacijskog fonda, trebalo bi predvidjeti odstupanja od pravila iz članaka 212., 213. i 214. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 koja se odnose na zajednički fond za rezervacije uspostavljen člankom 212. te uredbe. Zbog nove prirode ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik mogla bi biti potrebna i odstupanja od članka 209. stavka 2. točaka (d) i (h) te uredbe, s obzirom na to da se oni ne oslanjaju na učinak poluge/multiplikacijski učinak niti u potpunosti ovise o ex ante procjeni, od članka 219. stavka 3., zbog povezanosti s člankom 209. stavkom 2. točkom (d), te od članka 219. stavka 6. te uredbe jer partneri u provedbi u okviru jamstva neće biti izloženi kreditno ni vlasnički. Svaka primjena odstupanja od Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 trebala bi biti ograničena na ono što je nužno. Komisija bi trebala biti ovlaštena za izmjenu maksimalnog udjela prihoda iz Inovacijskog fonda koji će se koristiti za izdvajanje rezervacija za najviše 20 postotnih bodova iznad onoga što je predviđeno ovom direktivom.

(60)

Inovacijski fond podliježe općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije uspostavljenom Uredbom (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(61)

Ako je djelatnost postrojenja privremeno obustavljena, besplatna dodjela emisijskih jedinica prilagođava se razinama djelatnosti o kojima se obavezno izvješćuje jednom godišnje. Nadalje, nadležna tijela mogu obustaviti izdavanje emisijskih jedinica postrojenjima koja su obustavila rad sve dok ne postoji dokaz da će postrojenje nastaviti s radom. Stoga operateri više ne bi trebali imati obvezu dokazivanja nadležnom tijelu da će njihovo postrojenje nastaviti s proizvodnjom u utvrđenom i razumnom roku u slučaju privremene obustave djelatnosti.

(62)

Da bi se ispravile besplatne dodjele emisijskih jedinica odobrene za stacionarna postrojenja u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ, moglo bi biti potrebno odobravanje dodatnih besplatnih emisijskih jedinica ili povrat viška emisijskih jedinica. U te bi se svrhe trebale upotrebljavati emisijske jedinice koje su u skladu s člankom 10.a stavkom 7. Direktive 2003/87/EZ izdvojene za nove sudionike.

(63)

Proizvođači električne energije od 2013. obvezni su kupovati sve emisijske jedinice koje su im potrebne za proizvodnju električne energije. Međutim, u skladu s člankom 10.c Direktive 2003/87/EZ neke države članice imaju mogućnost pružanja prijelazne besplatne dodjele emisijskih jedinica za modernizaciju energetskog sektora za razdoblje od 2021. do 2030. Tri države članice odlučile su iskoristiti tu mogućnost. S obzirom na potrebu za brzom dekarbonizacijom, posebno u energetskom sektoru, predmetne države članice trebale bi moći pružati tu prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica samo za ulaganja izvršena do 31. prosinca 2024. Predmetne države članice trebale bi sve preostale emisijske jedinice za razdoblje od 2021. do 2030. koje se ne upotrijebe za takva ulaganja moći dodati, u omjeru koji same utvrde, ukupnoj količini emisijskih jedinica koje predmetna država članica prima za prodaju na dražbi ili ih upotrijebiti za potporu ulaganjima u okviru Modernizacijskog fonda. Uz iznimku roka za obavješćivanje o tome, na emisijske jedinice prenesene u Modernizacijski fond trebala bi se primjenjivati ista pravila o ulaganjima koja se primjenjuju na emisijske jedinice koje su već prenesene u skladu s člankom 10.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ. Kako bi se osigurala predvidljivost i transparentnost u pogledu iznosa emisijskih jedinica koje su raspoložive za prodaju na dražbi ili za prijelaznu besplatnu dodjelu te u pogledu imovine kojom upravlja Modernizacijski fond, države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o količinama preostalih emisijskih jedinica koji će se upotrijebiti za svaku od navedenih svrha do 15. svibnja 2024.

(64)

Područje primjene Modernizacijskog fonda trebalo bi uskladiti s najnovijim klimatskim ciljevima Unije tako da se zahtijeva da ulaganja budu usklađena s ciljevima europskog zelenog plana i Uredbe (EU) 2021/1119 i tako da se ukida potpora ulaganjima povezanima s proizvodnjom energije iz fosilnih goriva, uz iznimku potpore za takva ulaganja prihodima od emisijskih jedinica dobrovoljno prenesenih u Modernizacijski fond u skladu s člankom 10.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ. Osim toga, ograničena potpora takvim ulaganjima trebala bi i dalje biti moguća prihodima od dodijeljenih emisijskih jedinica iz članka 10. stavka 1. trećeg podstavka te direktive, pod određenim uvjetima, posebno ako se djelatnost smatra okolišno održivom na temelju Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (21) i u pogledu emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi do 2027. Osim toga, za potonju kategoriju emisijskih jedinica uporaba nekrutih fosilnih goriva niže u lancu ne bi se trebala podupirati prihodima od emisijskih jedinica prodanih na dražbi nakon 2028. Nadalje, postotak Modernizacijskog fonda koji treba namijeniti prioritetnim ulaganjima trebalo bi povećati na 80 % za emisijske jedinice iz Modernizacijskog fonda prenesene u skladu s člankom 10.d stavkom 4. Direktive 2003/87/EZ i navedene u članku 10. stavku 1. trećem podstavku te direktive te na 90 % za dodatni iznos od 2,5 % količine emisijskih jedinica na razini cijele Unije.

Energetsku učinkovitost, među ostalim u industriji, prijevozu, zgradama, poljoprivredi i otpadu; grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora energije; kao i potporu kućanstvima za rješavanje problema energetskog siromaštva, među ostalim u ruralnim i udaljenim područjima, trebalo bi uključiti u opseg prioritetnih ulaganja. Kako bi se povećala transparentnost i bolje procijenio učinak Modernizacijskog fonda, Odbor za ulaganja trebao bi svake godine izvješćivati Odbor za klimatske promjene o iskustvu u pogledu ocjenjivanja ulaganja, posebno u pogledu smanjenja emisija i troškova smanjenja emisija.

(65)

Direktivom (EU) 2018/410 uvedene su odredbe koje se odnose na poništavanje emisijskih jedinici iz količina država članica za prodaju na dražbi u slučaju zatvaranja kapaciteta za proizvodnju električne energije na njihovu državnom području. S obzirom na povećane klimatske ambicije Unije i posljedičnu ubrzanu dekarbonizaciju sektora električne energije, takvo poništavanje postaje sve relevantnije. Stoga bi Komisija trebala procijeniti može li se državama članicama olakšati primjena poništenja izmjenom relevantnih delegiranih akata donesenih na temelju članka 10. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ.

(66)

Prilagodbe besplatne dodjele emisijskih jedinica, uvedene Direktivom (EU) 2018/410 i stavljene u primjenu Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/1842 (22), poboljšale su učinkovitost i poticaje koji se pružaju besplatnom dodjelom emisijskih jedinica, no povećale su administrativno opterećenje i učinile neoperativnim povijesni datum, određen kao 28. veljače, za izdavanje besplatne dodjele emisijskih jedinica. Kako bi se bolje povelo računa o prilagodbama besplatne dodjele emisijskih jedinica, primjereno je prilagoditi ciklus ispunjenja obveza. Rok za dodjelu besplatnih emisijskih jedinica nadležnim tijelima stoga bi trebalo odgoditi s 28. veljače na 30. lipnja, a rok do kojeg operateri moraju predati emisijske jedinice trebalo bi odgoditi s 30. travnja na 30. rujna.

(67)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/2066 (23) utvrđuju se pravila o praćenju emisija iz biomase koja su usklađena s pravilima o upotrebi biomase utvrđenima u zakonodavstvu Unije o obnovljivoj energiji. Budući da je najnovijim pravilima utvrđenima Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (24) detaljnije razrađeno zakonodavstvo u pogledu kriterija održivosti za biomasu, prijenos provedbenih ovlasti iz članka 14. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ trebalo bi izričito proširiti na donošenje potrebnih prilagodbi za primjenu kriterija održivosti za biomasu, uključujući biogoriva, biotekućine i goriva od biomase, u EU sustavu trgovanja emisijama. Osim toga, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata radi utvrđivanja načina uzimanja u obzir uskladištenih emisija iz mješavina biomase s nultom stopom i biomase koja ne potječe iz izvora s nultom stopom.

(68)

Obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla i reciklirana ugljična goriva mogu biti važna za smanjenje emisija stakleničkih plinova u sektorima koji se teško mogu dekarbonizirati. Ako se goriva iz recikliranog ugljika i obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla proizvode iz CO2 uhvaćenog u okviru djelatnosti obuhvaćene ovom Direktivom, emisije bi se trebale uzeti u obzir u toj djelatnosti. Da bi se osiguralo da obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla i goriva iz recikliranog ugljika doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova te da bi se izbjeglo dvostruko računanje za goriva koja to čine, primjereno je izričito proširiti ovlast Komisije iz članka 14. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ na donošenje provedbenih akata o utvrđivanju prilagodbi potrebnih za uzimanje u obzir konačnog ispuštanja CO2 na način kojim se osigurava da se sve emisije uzimaju u obzir, uključujući slučajeve kad se takva goriva proizvode iz CO2 uhvaćenog izvan Unije, uz izbjegavanje dvostrukog računanja i osiguravanje postojanja primjerenih poticaja za hvatanje emisija, uzimajući pritom u obzir i odredbe o tim gorivima u okviru Direktive (EU) 2018/2001.

(69)

Budući da se očekuje da će se CO2 prenositi i drugim sredstvima osim cjevovodima, primjerice, brodom i kamionom, radi jednakog postupanja dio Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ koji se odnosi na transport stakleničkih plinova u svrhu skladištenja trebao bi se proširiti na sva prijevozna sredstva neovisno o tome jesu li ona obuhvaćena EU sustavom trgovanja emisijama. Ako su emisije iz prometa obuhvaćene i drugom djelatnosti iz Direktive 2003/87/EZ, emisije bi trebalo obračunati u toj drugoj djelatnosti kako bi se izbjeglo dvostruko računanje.

(70)

Zbog isključivanja iz EU sustava trgovanja emisijama postrojenja koja upotrebljavaju isključivo biomasu postrojenja za izgaranje velikog udjela biomase ostvarila su neočekivanu dobit jer su im besplatno dodijeljene emisijske jedinice koje u velikoj mjeri nadmašuju stvarne emisije. Stoga je potrebno uvesti graničnu vrijednost za izgaranje biomase s nultom stopom iznad koje se postrojenja isključuju iz EU sustava trgovanja emisijama. Uvođenjem praga pružila bi se veća sigurnost u pogledu toga koja su postrojenja obuhvaćena područjem primjene EU sustava trgovanja emisijama te bi se omogućila ravnomjernija raspodjela besplatnih emisijskih jedinica posebno sektorima koji su izloženiji riziku od izmještanja emisija ugljika. Prag bi trebalo utvrditi na razini od 95 % kako bi se uravnotežili prednosti i nedostaci toga da postrojenja ostanu u području primjene EU sustava trgovanja emisijama. Stoga postrojenja koja su zadržala fizički kapacitet za izgaranje fosilnih goriva ne bi trebalo poticati na povratak upotrebi takvih goriva. Pragom od 95 % osiguralo bi se da, ako postrojenje upotrebljava fosilna goriva kako bi ostalo unutar područja primjene EU sustava trgovanja emisijama i imalo koristi od besplatne dodjele emisijskih jedinica, troškovi ugljika povezani s upotrebom tih fosilnih goriva budu dovoljno visoki da imaju destimulirajući učinak.

Tim bi se pragom također osiguralo da postrojenja koja upotrebljavaju znatnu količinu fosilnih goriva ostanu u okviru obveza praćenja iz EU sustava trgovanja emisijama, čime će se izbjeći moguće zaobilaženje postojećih obveza praćenja, izvješćivanja i verifikacije. Istodobno bi postrojenja koja izgaraju manji udio biomase s nultom stopom trebalo i dalje poticati, s pomoću fleksibilnog mehanizma, kako bi dodatno smanjila izgaranje fosilnih goriva i istodobno ostala u području primjene EU sustava trgovanja emisijama sve dok njihova upotreba održive biomase ne bude toliko znatna da njihovo uključivanje u EU sustav trgovanja emisijama prestane biti opravdano. Osim toga, iskustvo je pokazalo da je za isključivanje postrojenja koja upotrebljavaju isključivo biomasu, pri čemu se zapravo radi o pragu od 100 %, uz iznimku izgaranja fosilnih goriva tijekom faza pokretanja i isključivanja, potrebna ponovna procjena i preciznija definicija. Prag od 95 % dopušta izgaranje fosilnih goriva tijekom faza pokretanja i isključivanja.

(71)

Kako bi se potaknula primjena niskougljičnih tehnologija i tehnologija s nultim emisijama ugljika, države članice trebale bi operaterima pružiti mogućnost ostajanja u području primjene EU sustava trgovanja emisijama do isteka tekućeg i sljedećeg petogodišnjeg razdoblja iz članka 11. stavka 1. Direktive 2003/87/EZ ako postrojenje promijeni svoj proizvodni proces kako bi smanjilo svoje emisije stakleničkih plinova i više ne doseže prag od 20 MW ukupne nazivne ulazne toplinske snage.

(72)

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) objavilo je 28. ožujka 2022. završno izvješće o emisijskim jedinicama i povezanim izvedenicama. Izvješće daje sveobuhvatnu analizu integriteta europskog tržišta ugljika i pruža stručno znanje i preporuke u vezi s održavanjem pravilnog funkcioniranja tržišta ugljika. Kako bi se kontinuirano pratili integritet i transparentnost tržišta, ESMA bi trebala redovito pružati takva izvješća. ESMA već procjenjuje tržišna kretanja i, prema potrebi, u svojem izvješću o trendovima, rizicima i ranjivostima daje preporuke za područja u njezinoj nadležnosti, u skladu s člankom 32. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (25). Analiza europskog tržišta ugljika, koja obuhvaća dražbe emisijskih jedinica te trgovanje emisijskim jedinicama i njihovim izvedenicama na mjestu trgovanja i izvan uređenog tržišta, trebala bi biti dio tog godišnjeg izvješća. Tom bi se obvezom pojednostavnilo izvješćivanje ESMA-e i omogućile usporedbe među tržištima, posebno zbog snažnih veza između EU sustava trgovanja emisijama i tržišta robnih izvedenica.

Takvim redovnim analizama ESMA-e posebice bi trebalo pratiti sve nestabilnosti tržišta i kretanje cijena, funkcioniranje dražbi i trgovinskih operacija na tržištima, likvidnost i količine kojima se trgovalo te kategorije i trgovinsko ponašanje sudionika na tržištu, među ostalim i špekulativne aktivnosti sa znatnim učinkom na cijene. Njezine bi procjene, prema potrebi, trebale uključivati preporuke za poboljšanje integriteta i transparentnosti tržišta, kao i obveza u pogledu izvješćivanja, te preporuke za bolje sprečavanje i otkrivanje zlouporabe tržišta i pomoć u održavanju urednih tržišta emisijskih jedinica i njihovih izvedenica. Komisija bi te procjene i preporuke trebala uzimati u obzir u kontekstu godišnjeg izvješća o tržištu ugljika i, prema potrebi, u izvješćima kako bi se osiguralo bolje funkcioniranje tržišta ugljika.

(73)

Kako bi se dodatno potaknula ulaganja potrebna za dekarbonizaciju centraliziranoga grijanja i riješili socijalni aspekti povezani s visokim cijenama energije i visokim intenzitetom emisija stakleničkih plinova iz postrojenja centraliziranoga grijanja u državama članicama s vrlo visokim udjelom emisija iz centraliziranoga grijanja u usporedbi s veličinom gospodarstva, operateri bi trebali moći prijaviti se za dodatnu prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica za postrojenja za centralizirano grijanje te bi trebalo uložiti dodatnu vrijednost besplatne dodjele emisijskih jedinica kako bi se do 2030. znatno smanjile emisije. Kako bi se osiguralo da se ta smanjenja doista ostvare, dodatna prijelazna besplatna dodjela emisijskih jedinica trebala bi biti uvjetovana ostvarenim ulaganjima i postignutim smanjenjima emisija kako su utvrđeni u planovima klimatske neutralnosti koje operateri izrađuju za svoja predmetna postrojenja.

(74)

Neočekivana ili iznenadna prekomjerna povećanja cijena na tržištu ugljika mogu negativno utjecati na predvidljivost tržišta, što je ključno pitanje za planiranje ulaganja u dekarbonizaciju. Stoga bi mjeru koja se primjenjuje u slučaju prekomjernih fluktuacija cijena na tržištu za trgovanje emisijskim jedinicama obuhvaćenom poglavljima II. i III. Direktive 2003/87/EZ trebalo pažljivo ojačati kako bi se poboljšala njezina reaktivnost na neopravdane fluktuacije cijena. Ako je ispunjen uvjet pokretanja utemeljen na porastu prosječne cijene emisijskih jedinica, tu bi se zaštitna mjeru utemeljena na pravilima trebala primjenjivati automatski, čime bi došlo do oslobađanja unaprijed utvrđenog broja emisijskih jedinica iz rezerve za stabilnost tržišta uspostavljene Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća (26). Komisija bi trebala pomno pratiti uvjet pokretanja i svaki mjesec ga objavljivati kako bi se poboljšala transparentnost. Kako bi se osigurala uredna dražba emisijskih jedinica koje su oslobođene iz rezerve za stabilnost tržišta u skladu s ovom zaštitnom mjerom i poboljšala predvidljivost tržišta, ta se mjera ne bi trebala ponovno primjenjivati najmanje dvanaest mjeseci nakon završetka prethodnog oslobađanja emisijskih jedinica na tržištu na temelju te mjere.

(75)

U Komunikaciji Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” istaknut je poseban izazov smanjenja emisija u sektorima zgrada i cestovnog prometa. Stoga je Komisija objavila da bi daljnje proširenje trgovanja emisijama moglo uključivati emisije iz zgrada i cestovnog prometa i navela da bi se obuhvaćanjem svih emisija iz izgaranja fosilnih goriva ostvario važan doprinos. Trgovanje emisijama trebalo bi se primjenjivati na goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima koji odgovaraju industrijskim djelatnostima koje nisu obuhvaćene Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ, kao što je grijanje industrijskih postrojenja („sektori zgrada i cestovnog prometa te dodatni sektori”). Za te sektore trebalo bi uspostaviti zaseban, ali usporedan sustav trgovanja emisijama kako bi se izbjeglo bilo kakvo narušavanje dobrog funkcioniranja sustava trgovanja emisijama u sektorima stacionarnih postrojenja i zrakoplovstva. Uz novi sustav dolaze komplementarne politike i mjere koje oblikuju očekivanja sudionika na tržištu i usmjerene su na stvaranje cjenovnog signala za ugljik za cijelo gospodarstvo i istodobno omogućuju mjere za izbjegavanje neopravdanih učinaka na cijene. Prethodno iskustvo pokazalo je da razvoj novog sustava zahtijeva uspostavljanje učinkovitog sustava za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju. U cilju osiguranja sinergija i dosljednosti s postojećom infrastrukturom Unije za EU sustav trgovanja emisijama, primjereno je uspostaviti sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore izmjenom Direktive 2003/87/ЕZ.

(76)

Da bi se uspostavio potreban provedbeni okvir i pružio razuman vremenski okvir za postizanje cilja za 2030., trgovanje emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima trebalo bi započeti 2025. U prvim bi godinama regulirani subjekti trebali imati dozvolu za emisije stakleničkih plinova te izvijestiti o svojim emisijama za godine od 2024. do 2026. Izdavanje emisijskih jedinica i obveze usklađivanja za te subjekte trebali bi se primjenjivati od 2027. Takav redoslijed omogućio bi organiziran i učinkovit početak trgovanja emisijama u tim sektorima. Usto bi omogućio i uspostavu mjera kako bi se osiguralo socijalno pošteno uvođenje trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, a sve da bi se ublažio utjecaj cijene ugljika na ranjiva kućanstva i korisnike prijevoza.

(77)

Zbog vrlo velikog broja malih emitera u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima točku regulacije nije moguće uspostaviti na razini subjekata koji izravno emitiraju stakleničke plinove, kao u slučaju stacionarnih postrojenja i zrakoplovstva. Stoga je zbog tehničke izvedivosti i administrativne učinkovitosti primjerenije točku regulacije uspostaviti na nešto višoj razini u lancu opskrbe. Obveza usklađenosti u okviru novog sustava trgovanja emisijama trebala bi postojati čim se puštaju u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju za izgaranje u sektorima zgrada i cestovnog prometa, među ostalim za cestovni prijevoz stakleničkih plinova u svrhu njihova geološkog skladištenja, kao i u dodatnim sektorima koji odgovaraju industrijskim djelatnostima koje nisu obuhvaćene Prilogom I. Direktivi 2003/87/EZ. Kako bi se izbjegla dvostruka pokrivenost, ne bi trebalo obuhvatiti puštanje u potrošnju goriva koja se upotrebljavaju u djelatnostima iz Priloga I. toj direktivi.

(78)

Regulirane subjekte u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima i točku regulacije trebalo bi utvrditi u skladu sa sustavom trošarina uspostavljenim Direktivom Vijeća (EU) 2020/262 (27), uz potrebne prilagodbe, jer se tom direktivom u svrhe plaćanja trošarina već uspostavljen pouzdan kontrolni sustav za sve količine goriva puštene u potrošnju. Krajnji potrošači goriva u tim sektorima ne bi trebali podlijegati obvezama iz Direktive 2003/87/EZ.

(79)

Regulirani subjekti obuhvaćeni područjem primjene sustava trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima trebali bi podlijegati sličnim zahtjevima za dozvole za emisije stakleničkih plinova kao i operateri stacionarnih postrojenja. Potrebno je uspostaviti pravila o zahtjevima za izdavanje dozvola, uvjetima za izdavanje dozvola, sadržaju i preispitivanju te o svim promjenama povezanima s reguliranim subjektom. Da bi početak rada novog sustava bio organiziran, države članice trebale bi osigurati da regulirani subjekti obuhvaćeni područjem primjene novog sustava trgovanja emisijama imaju valjanu dozvolu od početka rada sustava 2025.

(80)

Ukupna količina emisijskih jedinica za novi sustav trgovanja emisijama trebala bi pratiti linearnu putanju kako bi se ostvario cilj smanjenja emisija do 2030. uzimajući pritom u obzir troškovno učinkovit doprinos sektora zgrada i cestovnog prometa u obliku smanjenja emisija od 43 % do 2030. u odnosu na 2005. i, za dodatne sektore, kombinirani troškovno učinkovit doprinos u obliku smanjenja emisija od 42 % do 2030. u odnosu na 2005. Ukupnu količinu emisijskih jedinica prvi bi put trebalo utvrditi 2027. kako bi se pratila putanja koja počinje 2024. s graničnim vrijednostima emisija za tu godinu, koje se računaju u skladu s člankom 4. stavkom 2. Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (28) na temelju referentnih emisija za sektore obuhvaćene za 2005. i za razdoblje od 2016. do 2018., kako je utvrđeno u članku 4. stavku 3. te uredbe. U skladu s tim linearni faktor smanjenja trebalo bi utvrditi na 5,10 %. Od 2028. ukupna količina emisijskih jedinica trebala bi se utvrđivati na temelju prosječnih emisija o kojima je izviješteno za 2024., 2025. i 2026. te bi se trebala smanjivati za jednaku apsolutnu godišnju stopu smanjenja koje je utvrđeno od 2024., a koje odgovara linearnom faktoru smanjenja od 5,38 % u odnosu na usporedivu vrijednost za 2025. za prethodno utvrđenu putanju. Ako su te emisije znatno više od te vrijednosti putanje i ako takvo odstupanje nije rezultat malih razlika u metodologijama mjerenja emisija, linearni faktor smanjenja trebalo bi prilagoditi kako bi se 2030. postigla zahtijevana razina smanjenja emisija.

(81)

Prodaja emisijskih jedinica na dražbi najjednostavnija je i u gospodarskom smislu najučinkovitija metoda dodjele emisijskih jedinica te se njome također izbjegava i neočekivana dobit. Konkurentski pritisak izvan Unije u sektorima zgrada i cestovnog prometa relativno je malen ili ne postoji pa ti sektori nisu izloženi riziku od izmještanja emisija ugljika. Stoga bi se emisijske jedinice za zgrade i cestovni promet umjesto besplatno trebale dodjeljivati samo prodajom na dražbi.

(82)

Da bi se osigurao neometan početak novog sustava trgovanja emisijama te uzimajući u obzir potrebu reguliranih subjekata da zaštite ili unaprijed kupe emisijske jedinice kako bi ublažili cjenovni i likvidnosni rizik, veću količinu emisijskih jedinica trebalo bi prodati na dražbi prilično rano. Stoga bi količine emisijskih jedinica za prodaju na dražbi 2027. trebale biti 30 % više od ukupne količine emisijskih jedinica za 2027. Ta bi količina bila dovoljna da omogući likvidnost i ako se emisije smanje u skladu s potrebnim smanjenjima i ako do smanjivanja emisija dođe samo progresivno. Detaljna pravila o takvoj prodaji veće količine emisijskih jedinica na dražbi na početku razdoblja trebaju se utvrditi u delegiranom aktu u vezi s prodajom na dražbi donesenim na temelju članka 10. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ.

(83)

Pravila o raspodjeli udjela za prodaju na dražbi iznimno su važna za prihode od dražbi koje bi ostvarile države članice, osobito s obzirom na potrebu za jačanjem sposobnosti država članica da ublaže socijalne učinke cjenovnog signala za ugljik u sektoru zgrada i sektoru cestovnog prometa. Neovisno o činjenici da ti sektori zgrada i cestovnog prometa te dodatni sektori imaju iznimno različite značajke, primjereno je utvrditi zajedničko pravilo o raspodjeli slično pravilu primjenjivom na stacionarna postrojenja. Većina emisijskih jedinica trebala bi se raspodijeliti među svim državama članicama na temelju prosječne raspodjele emisija u cestovnom prometu, poslovnim i institucionalnim zgradama te u stambenim zgradama u razdoblju od 2016. do 2018.

(84)

Uvođenje cijene ugljika u sektore zgrada i cestovnog prometa trebala bi pratiti djelotvorna socijalna nadoknada, osobito s obzirom na razine energetskog siromaštva. U anketi koja je 2021. provedena u Uniji otprilike 34 milijuna Europljana, gotovo 6,9 % stanovništva Unije navelo je da si ne može priuštiti primjereno zagrijavanje svojih domova. Da bi se postigla djelotvorna socijalna i distribucijska nadoknada, od država članica trebalo bi zahtijevati da prihode od dražbi iz trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore troše na svrhe povezane s klimom i energijom koje su već određene za postojeći sustav trgovanja emisijama, dajući pritom prednost djelovanjima koja mogu doprinijeti rješavanju socijalnih aspekata trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, ili za mjere koje se posebno dodaju radi rješavanja povezanih spornih pitanja u tim sektorima, uključujući povezane mjere politike u skladu iz Direktive 2012/27/EU.

Novi Socijalni fond za klimatsku politiku uspostavljen Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća (29) osigurat će namjenska financijska sredstva za države članice radi pružanja potpore ranjivim skupinama koje su najviše zahvaćene, posebno kućanstvima koja žive u energetskom siromaštvu ili siromaštvu u pogledu prijevoza. Socijalni fond za klimatsku politiku promicat će poštenje i solidarnost među državama članicama i u njima, istodobno ublažavajući rizik od energetskog siromaštva ili siromaštva u pogledu prijevoza tijekom tranzicije. Temeljit će se na postojećem mehanizmu solidarnosti, koji će i nadopunjavati, u sinergiji s drugim programima potrošnje i fondovima Unije. 50 milijuna emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 10.a stavkom 8.b Direktive 2003/87/EZ i 150 milijuna emisijskih jedinica iz trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima i prihodi ostvareni od prodaje na dražbi emisijskih jedinica koje se odnose na sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore, u iznosu do najviše 65 000 000 000 EUR, trebali bi se upotrijebiti za privremeno i iznimno financiranje Socijalnog fonda za klimatsku politiku u obliku vanjskih namjenskih prihoda, u očekivanju ishoda rasprava o prijedlogu Komisije od 22. prosinca 2021. o Odluci Vijeća o izmjeni Odluke (EU, Euratom) 2020/2053 o sustavu vlastitih sredstava Europske unije u pogledu uspostave novih vlastitih sredstava koja se temelje na EU sustavu trgovanja emisijama u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a.

Potrebno je predvidjeti da, ako se u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a donese odluka kojom se uspostavljaju ta nova vlastita sredstva, da ti isti prihodi prestaju biti vanjski namjenski prihodi kada ta odluka stupi na snagu. Kad je riječ o Socijalnom fondu za klimatsku politiku, Komisija će u slučaju donošenja takve odluke predstaviti, prema potrebi, potrebne prijedloge u skladu s člankom 27 stavkom 4. Uredbe (EU) 2023/955. Time se ne dovodi u pitanje ishod pregovora o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje nakon 2027.

(85)

Izvješćivanje o upotrebi prihoda od prodaje na dražbi trebalo bi biti usklađeno s izvješćivanjem utvrđenim Uredbom (EU) 2018/1999.

(86)

Regulirani subjekti obuhvaćeni novim sustavom trgovanja emisijama trebali bi predati emisijske jedinice za svoje verificirane emisije koje odgovaraju količinama goriva koje su pustili u potrošnju. Oni bi 2027. prvi put trebali predati emisijske jedinice za svoje verificirane emisije. Da bi se administrativno opterećenje svelo na najmanju moguću mjeru, treba omogućiti da se brojna pravila primjenjiva na postojeći sustav trgovanja emisijama za stacionarna postrojenja i zrakoplovstvo uz potrebne prilagodbe mogu primjenjivati na novi sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore. To osobito uključuje pravila o prijenosu, predaji i poništavanju emisijskih jedinica te pravila o valjanosti emisijskih jedinica, kaznama, nadležnim tijelima i obvezama izvješćivanja država članica.

(87)

Određene države članice već imaju nacionalne poreze na ugljik koji se primjenjuju na sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore obuhvaćene Prilogom III. Direktivi 2003/87/EZ. Stoga bi trebalo uvesti privremeno odstupanje do kraja 2030. Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva Direktive 2003/87/EZ i koherentnost novog sustava trgovanja emisijama, mogućnost primjene tog odstupanja trebala bi biti dostupna samo ako je nacionalna porezna stopa viša od prosječne dražbovne cijene za relevantnu godinu, a odstupanje bi se trebalo primjenjivati samo na obvezu predaje reguliranih subjekata koji plaćaju takav porez. Kako bi se osigurale stabilnost i transparentnost sustava, o nacionalnom porezu, što uključuje i relevantne porezne stope, trebalo bi obavijestiti Komisiju do kraja razdoblja prenošenja ove Direktive. Odstupanje ne bi trebalo imati utjecaja na vanjske namjenske prihode za Socijalni fond za klimatsku politiku ni, ako je tako utvrđeno u skladu s člankom 311. trećim stavkom UFEU-a, na vlastita sredstva koja se temelje na prihodima od prodaje na dražbi u okviru trgovanja emisijama -u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima.

(88)

Da bi trgovanje emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima bilo djelotvorno, trebalo bi biti moguće pratiti emisije uz visoku sigurnost i razumni trošak. Emisije bi se trebale pripisivati reguliranim subjektima na temelju količina goriva puštenih u potrošnju i kombiniranih s emisijskim faktorom. Regulirani subjekti trebali bi moći pouzdano i točno prepoznati i razlikovati sektore u kojima se goriva puštaju u potrošnju, kao i krajnje korisnike goriva, da bi izbjegli neželjene učinke kao što je dvostruko opterećenje. U malom broju slučajeva u kojima se ne može izbjeći dvostruko računanje emisija u postojećem EU sustavu trgovanja emisijama i novom sustavu trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore ili u kojima nastaju troškovi zbog predaje emisijskih jedinica za emisije iz djelatnosti koje nisu obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ, države članice trebale bi upotrijebiti takve prihode kako bi u skladu s pravom Unije nadoknadile neizbježno dvostruko računanje ili druge takve troškove izvan sektora zgrada i cestovnog prometa te dodatnih sektora. Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za izbjegavanje dvostrukog računanja i predaju emisijskih jedinica za emisije koje nisu obuhvaćene sustavom trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore i radi pružanja financijske naknade. Kako bi se dodatno ublažili svi problemi povezani s dvostrukim računanjem, rokove za praćenje i predaju u novom sustavu za trgovanje emisijama trebalo bi biti mjesec dana nakon rokova u postojećem sustavu za stacionarna postrojenja i zrakoplovstvo. Da bi se prikupilo dovoljno podataka za utvrđivanje ukupne količine emisijskih jedinica za razdoblje od 2028. do 2030., regulirani subjekti koji imaju dozvolu trebaju na početku rada sustava 2025. izvijestiti o svojim povezanim povijesnim emisijama za 2024.

(89)

Transparentnost u pogledu troškova ugljika i mjera u kojoj se troškovi prebacuju na potrošače od ključne je važnosti za brzo i troškovno učinkovito smanjenje emisija u svim sektorima gospodarstva. To je posebno važno u sustavu trgovanja emisijama koji se temelji na obvezama na početku lanca vrijednosti. Novim sustavom trgovanja emisijama želi se potaknuti regulirane subjekte da smanje udio ugljika u gorivima te takvi subjekti ne bi trebali ostvarivati neopravdanu dobit prenošenjem više troškova ugljika na potrošače nego što ih sami imaju. Iako se prodajom svih emisijskih jedinica na dražbi u okviru sustava trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore već ograničava pojava takvog neopravdanog profita, Komisija bi trebala pratiti u kojoj mjeri regulirani subjekti prenose troškove ugljika kako bi se izbjegla neočekivana dobit. U vezi s poglavljem IV.a, Komisija bi trebala jednom godišnje izvješćivati, po mogućnosti po vrsti goriva, o prosječnoj razini troškova ugljika koji su preneseni na potrošače u Uniji.

(90)

Primjereno je uvesti mjere za ublažavanje mogućeg rizika od prekomjernog porasta cijena koji, ako je osobito visok na početku novog sustava trgovanja emisijama, može smanjiti spremnost kućanstava i pojedinaca da ulože u smanjenje svojih emisija stakleničkih plinova. Te bi mjere trebale dopuniti zaštitne mjere osigurane rezervom za stabilnost tržišta koja je počela funkcionirati 2019. Dok će tržište i dalje određivati cijenu ugljika, zaštitne mjere pokrenut će se automatskim mehanizmom utemeljenim na pravilima slijedom čega će se emisijske jedinice oslobađati iz rezerve za stabilnost tržišta samo ako je ispunjen konkretan uvjet ili uvjeti pokretanja utemeljeni na porastu prosječne cijene emisijskih jedinica. Dodatan bi mehanizam trebao biti i iznimno reaktivan kako bi riješio problem prekomjerne volatilnosti zbog čimbenika koji ne uključuju promijenjene tržišne osnove. Mjere bi trebale biti prilagođene različitim razinama prekomjernog porasta cijena, što će rezultirati različitim stupnjevima intervencije. Komisija bi trebala pomno pratiti uvjete pokretanja te bi, u slučaju ispunjenja tih uvjeta, trebala hitno donositi mjere. Navedeno ne bi trebalo dovoditi u pitanje nijednu popratnu mjeru koju bi države članice mogle donijeti radi rješavanja problema negativnih socijalnih učinaka.

(91)

Kako bi se povećala sigurnost građana da cijena ugljika u početnim godinama novog sustava trgovanja emisijama neće prijeći 45 EUR, primjereno je uključiti dodatni mehanizam za stabilnost cijena kako bi se emisijske jedinice oslobodile iz rezerve za stabilnost tržišta u slučaju da cijena ugljika premaši tu razinu. U načelu, ta bi se mjera trebala primjenjivati jednom tijekom razdoblja od 12 mjeseci. Međutim, trebalo bi je moći ponovno primijeniti tijekom istog razdoblja od 12 mjeseci ako Komisija, uz pomoć Odbora za klimatske promjene, zaključi da kretanje cijene opravdava još jedno oslobađanje emisijskih jedinica. S obzirom na to da je cilj tog mehanizma osigurati stabilnost u početnim godinama novog sustava trgovanja emisijama, Komisija bi trebala procijeniti kako on funkcionira i treba li ga nastaviti i nakon 2029.

(92)

Kao dodatni zaštitni mehanizam prije početka trgovanja emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, trebalo bi biti moguće odgoditi primjenu gornje granice i obveza predaje ako su veleprodajne cijene plina ili nafte iznimno visoke u usporedbi s povijesnim trendovima. Taj bi mehanizam trebao biti automatski, što znači da primjenu gornje granice i obveze predaje treba odgoditi za godinu dana ako nastanu određeni pokretači u pogledu cijene energije. Referentne cijene trebalo bi odrediti na temelju referentnih ugovora na veleprodajnim tržištima plina i nafte koji su odmah dostupni i najrelevantniji za krajnje potrošače. Trebalo bi predvidjeti zasebne uvjete za cijene plina i cijene nafte jer kretanja cijena nafte i plina slijede različite povijesne trendove. Kako bi se osigurala sigurnost na tržištima, Komisija bi primjenu odgode trebala dovoljno unaprijed pojasniti putem obavijesti u Službenom listu Europske unije.

(93)

Komisija bi trebala pratiti primjenu trgovanja emisijama u sektoru zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima, uključujući stupanj konvergencije cijena u postojećem EU sustavu trgovanja emisijama te bi, prema potrebi, Europskom parlamentu i Vijeću trebala predložiti preispitivanje kako bi se na temelju stečenog znanja i povećane konvergencije cijena unaprijedile djelotvornost i praktična primjena trgovanja emisijama za te sektore te upravljanje njime. Od Komisije bi trebalo zahtijevati da prvo izvješće o tim pitanjima podnese do 1. siječnja 2028.

(94)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu članka 3.ga stavka 2., članka 3.gf stavaka 2. i 4., članka 10.b stavka 4., članka 12. stavaka 3.-d i 3.-c, članka 14. stavka 1., članka 30.f stavaka 3. i 5. te članka 30.h stavka 7. Direktive 2003/87/EZ Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Da bi se osigurale sinergije s postojećim regulatornim okvirom, dodjelu provedbenih ovlasti iz članaka 14. i 15. te direktive trebalo bi proširiti tako da obuhvaća sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore. Te bi provedbene ovlasti, uz iznimku provedbenih ovlasti u odnosu na članak 3.gf stavak 2. i članak 12. stavke 3.-d i 3.-c Direktive 2003/87/EZ, trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

(95)

Kako bi se ostvarili ciljevi iz ove Uredbe i drugog zakonodavstva Unije, posebno oni iz Uredbe (EU) 2021/1119, Unija i njezine države članice trebale bi pri provedbi politika koristiti najnovije znanstvene dokaze. Stoga, kada Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene pruži znanstvene savjete i izda izvješća o EU sustavu trgovanja emisijama, Komisija bi te znanstvene savjete i izvješća trebala uzeti u obzir, posebno u pogledu potrebe za dodatnim politikama i mjerama Unije kako bi se osigurala usklađenost s ciljevima iz Uredbe (EU) 2021/1119 te dodatnim politikama i mjerama Unije s obzirom na ambicije i okolišni integritet globalnih tržišno utemeljenih mjera za zrakoplovstvo i pomorski promet.

(96)

Kako bi se priznao doprinos prihoda iz EU sustava trgovanja emisijama, trebalo bi uvesti oznaku EU sustava trgovanja emisijama. Među ostalim mjerama za osiguravanje vidljivosti financiranja iz EU sustava trgovanja emisijama, države članice i Komisija trebale bi osigurati da se isticanjem odgovarajuće oznake jasno navede da projekti i aktivnosti koji se podupiru iz Modernizacijskog fonda i Inovacijskog fonda potječu od prihoda iz EU sustava trgovanja emisijama.

(97)

Kako bi se postigao cilj klimatske neutralnosti utvrđen u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119, na temelju zakonodavnog prijedloga Komisije radi izmjene te uredbe trebalo bi na razini Unije utvrditi klimatski cilj do 2040. EU sustav trgovanja emisijama trebalo bi preispitati kako bi ga se uskladilo s klimatskim ciljem Unije do 2040. Stoga bi Komisija do srpnja 2026. trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o više aspekata EU sustava za trgovanje emisijama i, prema potrebi, izvješće popratiti zakonodavnim prijedlogom i procjenom učinka. U skladu s Uredbom (EU) 2021/1119 prioritet bi trebalo dati izravnim smanjenjima emisija, koja će se morati dopuniti povećanim uklanjanjem ugljika kako bi se postigla klimatska neutralnost. Stoga bi Komisija do srpnja 2026., među ostalim, Europski parlament i Vijeće trebala izvijestiti o tome kako bi emisije uklonjene iz atmosfere te sigurno i trajno uskladištene, primjerice izravnim hvatanjem iz zraka, potencijalno mogle biti obuhvaćene trgovanjem emisijama, bez neutralizacije nužnih smanjenja emisija. Dok sve faze životnog vijeka proizvoda u kojima se iskorištava uhvaćeni ugljik ne podliježu određivanju cijena ugljika, posebno u fazi spaljivanja otpada, oslanjanje na uzimanje u obzir emisija u trenutku njihova ispuštanja iz proizvoda u atmosferu dovelo bi do podcjenjivanja emisija.

Kako bi se reguliralo hvatanje ugljika tako da se smanje neto emisije te osigura da se sve emisije uzmu u obzir i da se izbjegava dvostruko računanje i istodobno uspostave gospodarski poticaji, Komisija bi do srpnja 2026. trebala procijeniti jesu li sve emisije stakleničkih plinova obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ djelotvorno uzete u obzir i je li djelotvorno izbjegnuto dvostruko računanje. Posebno bi trebala procijeniti uzimanje u obzir emisija stakleničkih plinova za koje se smatra da su uhvaćene i iskorištene u proizvodu na način različit od onog iz članka 12. stavka 3.b i povesti računa o fazama niže u lancu, uključujući odlaganje i spaljivanje otpada. Naposljetku, Komisija bi također trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o izvedivosti snižavanja praga ukupne nazivne ulazne toplinske snage od 20 MW za djelatnosti iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ, uzimajući u obzir korist za okoliš i administrativno opterećenje.

(98)

Komisija bi do srpnja 2026. također trebala ocijeniti izvedivost uključivanja postrojenja spalionica komunalnog otpada u EU sustav trgovanja emisijama, među ostalim radi njihova uključivanja od 2028. i dostaviti procjenu moguće potrebe za mogućnošću da se država članica izuzme od sudjelovanja do kraja 2030. te o tome izvijestiti Europski parlament i Vijeće, uzimajući u obzir važnost toga da svi sektori doprinose smanjenju emisija. Uključivanjem postrojenja spalionica komunalnog otpada u EU sustav trgovanja emisijama doprinijelo bi se kružnom gospodarstvu jer bi se poticali recikliranje, ponovna upotreba i popravljanje proizvoda, a istovremeno bi se doprinosilo dekarbonizaciji na razini cijelog gospodarstva. Uključivanjem postrojenja spalionica komunalnog otpada ojačali bi se poticaji za održivo gospodarenje otpadom u skladu s hijerarhijom otpada te bi se stvorili jednaki uvjeti među regijama koje su spaljivanje komunalnog otpada uključile u područje primjene EU sustava trgovanja emisijama.

Kako bi se izbjeglo preusmjeravanje otpada iz postrojenja spalionica komunalnog otpada prema odlagalištima u Uniji, koja su izvor emisija metana, i kako bi se izbjegao izvoz otpada u treće zemlje, s mogućim negativnim učinkom na okoliš, Komisija bi u svojem izvješću trebala uzeti u obzir moguće preusmjeravanje otpada na odlagališta u Uniji i izvoz otpada u treće zemlje. Osim toga, Komisija bi trebala uzeti u obzir učinke na unutarnje tržište, moguće narušavanje tržišnog natjecanja, okolišni integritet, usklađenost s ciljevima Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31) te pouzdanost i točnost u pogledu praćenja i izračuna emisija. S obzirom na emisije metana koje nastaju odlaganjem na odlagališta i kako bi se izbjeglo stvaranje nejednakih uvjeta, Komisija bi pri procjeni izvedivosti uključivanja postrojenja spalionica komunalnog otpada trebala procijeniti i mogućnost uključivanja drugih postupaka gospodarenja otpadom, kao što su odlaganje na odlagališta, fermentacija, kompostiranje i mehaničko-biološka obrada, u EU sustav trgovanja emisijama.

(99)

Kako bi se donijelo nezakonodavne akte opće primjene radi dopune ili izmjene određenih elemenata zakonodavnog akta koji nisu ključni, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji u vezi s vremenskim rasporedom, upravljanjem i drugim aspektima prodaje na dražbi, pravilima o primjeni uvjetovanosti, pravilima o funkcioniranju Inovacijskog fonda, pravilima o funkcioniranju mehanizma natječajnog postupka u pogledu ugovora za kompenzaciju razlike i ugovora za kompenzaciju razlike u odnosu na ugljik, zahtjevima da bi se smatralo da su staklenički plinovi postali trajno kemijski vezani u proizvodu i proširenjem djelatnosti iz Priloga III. Direktivi 2003/87/EZ na druge sektore. Nadalje, da bi se osigurale sinergije s postojećim regulatornim okvirom, delegiranje iz članka 10. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ u pogledu vremenskog rasporeda, upravljanja i drugih aspekata prodaje na dražbi trebalo bi proširiti tako da obuhvaća sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva (32). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(100)

Odredbe koje se odnose na postojeći EU sustav trgovanja emisijama i njegovo proširenje na pomorski promet trebale bi se primjenjivati od 2024., u skladu s potrebom da se hitno djeluje u području klime i da svi sektori doprinesu smanjenju emisija na troškovno učinkovit način. Stoga bi države članice trebale prenijeti odredbe koje se odnose na te sektore do 31. prosinca 2023. Međutim, rok za prenošenje odredaba koje se odnose na sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore trebao bi biti 30. lipnja 2024. jer se pravila o praćenju, izvješćivanju, verifikaciji i izdavanju dozvola za te sektore primjenjuju od 1. siječnja 2025. i zahtijevaju dovoljno vremena za urednu provedbu. Iznimno, kako bi se zajamčila transparentnost i pouzdano izvješćivanje, države članice trebale bi obvezu izvješćivanja o povijesnim emisijama za te sektore prenijeti do 31. prosinca 2023., s obzirom na to da se ta obveza odnosi na emisije u 2024. U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (33), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(101)

Reformiran EU sustav trgovanja emisijama koji dobro funkcionira i obuhvaća instrument za stabilizaciju tržišta glavno je sredstvo Unije za postizanje cilja smanjenja neto emisija stakleničkih plinova na razini cijelog gospodarstva do 2030., Unijina cilja klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. i cilja ostvarivanja negativnih emisija u razdoblju nakon toga, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119, te ciljeva Pariškog sporazuma. Rezervom za stabilnost tržišta nastoji se riješiti pitanje neravnoteže između ponude i potražnje emisijskih jedinica na tržištu. U članku 3. Odluke (EU) 2015/1814 navodi se da je rezervu potrebno preispitati tri godine od datuma početka funkcioniranja, pri čemu se posebna pozornost posvećuje postotku za utvrđivanje broja emisijskih jedinica za stavljanje u rezervu za stabilnost tržišta, pragu za ukupni broj emisijskih jedinica u optjecaju koji određuje unos emisijskih jedinica te broju emisijskih jedinica za oslobađanje iz rezerve. Trenutačni prag za stavljanje emisijskih jedinica u rezervu za stabilnost tržišta utvrđen je 2018., u okviru posljednjeg preispitivanja EU sustava trgovanja emisijama, dok se linearni faktor smanjenja povećava ovom direktivom. Stoga bi Komisija u okviru redovitog preispitivanja funkcioniranja rezerve za stabilnost tržišta trebala procijeniti i potrebu za eventualnom prilagodbom tog praga, u skladu s linearnim faktorom iz članka 9. Direktive 2003/87/EZ.

(102)

S obzirom na potrebu da se pošalje jači signal za ulaganja radi troškovno učinkovitog smanjenja emisija i jačanja EU sustava trgovanja emisijama Odluku (EU) 2015/1814 trebalo bi izmijeniti kako bi se povećale postotne stope za utvrđivanje broja emisijskih jedinica koje se svake godine trebaju stavljati u rezervu za stabilnost tržišta. Osim toga, za niže razine ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju unos bi trebao biti jednak razlici između ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju i praga koji određuje unos emisijskih jedinica. Time bi se spriječila znatna nesigurnost u pogledu količina za prodaju na dražbi do koje dolazi kad je ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju blizu pragu te bi se istodobno osiguralo da višak dosegne količinski raspon unutar kojeg se smatra da tržište ugljika uravnoteženo funkcionira.

(103)

Nadalje, da bi se osigurala predvidljivost razine emisijskih jedinica koje ostaju u rezervi za stabilnost tržišta nakon proglašenja nevaljanima emisijskih jedinica u rezervi, proglašenje emisijskih jedinica u rezervi nevaljanima ne bi više trebalo ovisiti o količinama za prodaju na dražbi iz prethodne godine. Stoga bi broj emisijskih jedinica u rezervi trebao biti fiksno na razini od 400 milijuna emisijskih jedinica, što odgovara nižem pragu vrijednosti ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju.

(104)

Analiza procjene učinka koja je priložena prijedlogu ove Direktive pokazala je i da bi u ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju trebalo uključiti neto potražnju iz zrakoplovstva. Nadalje, budući da se emisijske jedinice za zrakoplovstvo mogu upotrebljavati jednako kao i opće emisijske jedinice, uključivanje zrakoplovstva u rezervu učinilo bi je preciznijom, a time i boljim alatom za osiguranje stabilnosti tržišta. Izračun ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju trebao bi uključivati emisije iz zrakoplovstva i emisijske jedinice izdane za zrakoplovstvo od godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.

(105)

Da bi se objasnio izračun ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, u Odluci (EU) 2015/1814 trebalo bi utvrditi da se u ponudu emisijskih jedinica uključuju samo izdane emisijske jedinice koje nisu stavljene u rezervu za stabilnost tržišta. Nadalje, u formuli se broj emisijskih jedinica u rezervi za stabilnost tržišta više ne bi trebao oduzimati od ponude emisijskih jedinica. Ta promjena ne bi bitno utjecala na rezultat izračuna ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju, među ostalim ni na prethodne izračune ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju ni na rezervu.

(106)

Da bi se ublažio rizik od neravnoteže između ponude i potražnje povezan s početkom trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore, kao i da bi ga se učinilo otpornijim na tržišne šokove, na te sektore trebalo bi primijeniti mehanizam rezerve za stabilnost tržišta utemeljen na pravilima. Da bi rezerva funkcionirala od početka rada sustava, početna sredstva pri njezinu uspostavljanju trebala bi iznositi 600 milijuna emisijskih jedinica za trgovanje emisijama u sektorima zgrada i cestovnog prometa te dodatnim sektorima. Početni niži i viši prag, koji pokreću oslobađanje emisijskih jedinica iz rezerve ili njihov stavljanje u rezervu, trebali bi biti predmetom opće klauzule o preispitivanju. Drugi elementi, kao što su objavljivanje ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju ili količine emisijskih jedinica koje su oslobođene iz rezerve ili stavljene u nju, trebali bi slijediti pravila rezerve za ostale sektore.

(107)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno promicanje smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno učinkovit i gospodarski učinkovit način koji je razmjeran cilju smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. na razini cijelog gospodarstva putem proširenog i izmijenjenog tržišno utemeljenog mehanizma na razini Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(108)

Direktivu 2003/87/EZ i Odluku (EU) 2015/1814 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 1. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ovom se Direktivom predviđaju i veća smanjenja emisija stakleničkih plinova, što doprinosi postizanju razina smanjenja koje se sa znanstvenog stajališta smatraju nužnima za sprečavanje opasnih klimatskih promjena. Njome se doprinosi postizanju cilja klimatske neutralnosti Unije i njezinih klimatskih ciljeva kako su utvrđeni u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (*1), a time i ciljevima Pariškog sporazuma (*2).

(*1)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i o izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.)."

(*2)   SL L 282, 19.10.2016., str. 4. ”;"

2.

u članku 2. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

(*3)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).”;"

3.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

4.

naslov poglavlja II. zamjenjuje se sljedećim:

„Zrakoplovstvo i pomorski promet”;

5.

članak 3.a zamjenjuje se sljedećim:

6.

članak 3.g zamjenjuje se sljedećim:

7.

umeću se sljedeći članci:

8.

članak 3.h zamjenjuje se sljedećim:

9.

u članku 6. stavku 2. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

10.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

11.

u članku 9. dodaju se sljedeći stavci:

„Količina emisijskih jedinica na razini Unije 2024. smanjuje se za 90 milijuna emisijskih jedinica. Količina emisijskih jedinica na razini Unije 2026. smanjuje se za 27 milijuna emisijskih jedinica. Količina emisijskih jedinica na razini Unije 2024. povećava se za 78,4 milijuna emisijskih jedinica za pomorski promet. Linearni faktor iznosi 4,3 % od 2024. do 2027. i 4,4 % od 2028. Linearni faktor primjenjuje se i na emisijske jedinice koje odgovaraju prosječnim emisijama iz pomorskog prometa o kojima je izviješteno u skladu s Uredbom (EU) 2015/757 za 2018. i 2019. i koje su obuhvaćene člankom 3.ga ove Direktive. Komisija objavljuje količinu emisijskih jedinica na razini Unije do 6. rujna 2023.

Od 1. siječnja 2026. odnosno od 1. siječnja 2027. količina emisijskih jedinica povećava se kako bi se uzela u obzir obuhvaćenost emisija stakleničkih plinova koje nisu emisije CO2 iz djelatnosti pomorskog prometa i obuhvaćenost emisija iz odobalnih brodova na temelju njihovih emisija za posljednju godinu za koju su dostupni podaci. Neovisno o članku 10. stavku 1., emisijske jedinice koje proizlaze iz tog povećanja stavljaju se na raspolaganje za potporu inovacijama u skladu s člankom 10.a stavkom 8.”;

12.

članak 10. mijenja se kako slijedi:

13.

članak 10.a mijenja se kako slijedi:

14.

u članku 10.b stavku 4. dodaju se sljedeći podstavci:

„U državi članici u kojoj je u razdoblju od 2014. do 2018. u prosjeku udio emisija iz centraliziranog grijanja ukupnog iznosa tih emisija u Uniji podijeljen udjelom BDP-a te države članice u ukupnom BDP-u Unije veći od pet, dodatna besplatna dodjela emisijskih jedinica od 30 % količine utvrđene u skladu s člankom 10.a dodjeljuje se centraliziranom grijanju za razdoblje od 2026. do 2030., pod uvjetom da se uloži obujam ulaganja jednak vrijednosti tih dodatnih besplatnih emisijskih jedinica kako bi se znatno smanjile emisije prije 2030. u skladu s planovima klimatske neutralnosti iz trećeg podstavka ovog stavka te da se ostvarenje ciljeva i ključnih etapa iz točke (b) tog podstavka potvrdi verifikacijom provedenom u skladu s četvrtim podstavkom ovog stavka.

Operateri centraliziranoga grijanja do 1. svibnja 2024. uspostavljaju plan klimatske neutralnosti za postrojenja za koja su podnijeli zahtjev za dodjelu dodatnih besplatnih emisijskih jedinica u skladu s drugim podstavkom ovog stavka. Taj plan je usklađen s ciljem klimatske neutralnosti utvrđenim u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 te se u njemu utvrđuje sljedeće:

Ostvarenje ciljnih vrijednosti i ključnih etapa iz trećeg podstavka točke (b) ovog stavka verificira se u pogledu razdoblja do 31. prosinca 2025. i u pogledu svakog razdoblja koje završava 31. prosinca svake pete godine nakon toga, u skladu s postupcima verifikacije i akreditacije utvrđenima u članku 15. Besplatne emisijske jedinice osim količina iz prvog podstavka ovog stavka ne dodjeljuju se ako postizanje prijelaznih ciljnih vrijednosti i ključnih etapa nije verificirano u pogledu razdoblja do kraja 2025. ili u pogledu razdoblja od 2026. do 2030.

Komisija donosi provedbene akte u radi određivanja minimalnog sadržaja informacija iz trećeg podstavka točaka (a), (b) i (c) ovog stavka i formata planova klimatske neutralnosti iz tog podstavka i iz članka 10.a stavka 1. petog podstavka. Komisija nastoji ostvariti sinergije sa sličnim planovima kako je predviđeno pravom Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22.a stavka 2.”;

15.

u članku 10.c stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

16.

umeće se sljedeći članak:

17.

članak 10.d mijenja se kako slijedi:

18.

umeće se sljedeći članak:

19.

u članku 11. stavku 2. datum „28. veljače” zamjenjuje se datumom „30. lipnja”;

20.

naslov poglavlja IV. zamjenjuje se sljedećim:

„Odredbe koje se primjenjuju na zrakoplovstvo, pomorski promet i stacionarna postrojenja”;

21.

članak 12. mijenja se kako slijedi:

22.

u članku 14. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija donosi provedbene akte o detaljnim aranžmanima za praćenje emisija i izvješćivanje o njima, i, ako je to relevantno, o podacima o aktivnostima, koje proizlaze iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. ovoj Direktivi, i o učincima zrakoplovstva koji nisu povezani s emisijama CO2 na rutama za koje se izvješćuje o emisijama na temelju ove Direktive, koji se temelje na načelima praćenja i izvješćivanja utvrđenima u Prilogu IV. ovoj Direktivi i zahtjevima utvrđenima u stavcima 2. i 5. ovog članka. U tim se provedbenim aktima ujedno navodi potencijal za globalno zagrijavanje svakog stakleničkog plina i uzimaju u obzir ažurirane znanstvene spoznaje o učincima emisija u zrakoplovstvu koje nisu CO2 u okviru zahtjevâ za praćenje tih emisija i njihovih učinaka, uključujući učinke u zrakoplovstvu koji nisu povezani s emisijama CO2, i izvješćivanje o njima. U tim provedbenim aktima predviđa se primjena kriterijâ održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za upotrebu biomase utvrđeni Direktivom (EU) 2018/2001, uz sve potrebne prilagodbe za primjenu u okviru ove Direktive, kako bi takva biomasa imala nultu stopu. U njima se utvrđuje način uzimanja u obzir uskladištenih emisija iz mješavine izvorâ s nultom stopom i izvora koji nemaju nultu stopu. U njima se utvrđuje i način uzimanja u obzir emisija iz obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla i goriva iz recikliranog ugljika, čime se osigurava uzimanje u obzir takvih emisija i izbjegavanje dvostrukog računanja.”;

23.

članak 16. mijenja se kako slijedi:

24.

članak 18.b zamjenjuje se sljedećim:

25.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

26.

članak 29. zamjenjuje se sljedećim:

27.

članak 29.a zamjenjuje se sljedećim:

28.

članak 30. mijenja se kako slijedi:

29.

iza članka 30. umeće se sljedeće poglavlje:

„Poglavlje IV.a

Sustav trgovanja emisijama za sektore zgrada i cestovnog prometa te dodatne sektore

(*20)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.)."

(*21)  Odluka Vijeća (EU, Euratom) 2020/2053 od 14. prosinca 2020. o sustavu vlastitih sredstava Europske unije te o stavljanju izvan snage Odluke 2014/335/EU, Euratom (SL L 424, 15.12.2020., str. 1.).”;"

30.

umeće se sljedeće poglavlje:

„Poglavlje IV.b

Znanstveni savjeti i vidljivost financiranja

(*22)  Uredba (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o Europskoj agenciji za okoliš i Europskoj informacijskoj i promatračkoj mreži za okoliš (SL L 126, 21.5.2009., str. 13.).”;"

31.

prilozi I., II.b, IV. i V. Direktivi 2003/87/EZ mijenjaju se u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi, a prilozi III. i III.a umeću se u Direktivu 2003/87/EZ kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoj Direktivi.

1.

članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

umeće se sljedeći članak:

3.

članak 3. zamjenjuje se sljedećim: