PRILOG I.

Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za upijajuće higijenske proizvode

Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a služe za utvrđivanje najboljih upijajućih higijenskih proizvoda na tržištu u smislu ekološke učinkovitosti. Mjerila su usmjerena na glavne utjecaje na okoliš koje ti proizvodi imaju tijekom svojeg životnog ciklusa i promiču aspekte kružnog gospodarstva.

Zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije

Da bi se određenom proizvodu dodijelio znak za okoliš EU-a, on mora ispuniti svaki zahtjev. Podnositelj zahtjeva dostavlja pisanu potvrdu u kojoj navodi da su sva mjerila zadovoljena.

Za svako mjerilo navedeni su konkretni zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije.

Ako se od podnositelja zahtjeva traži dostavljanje izjava, dokumentacije, analiza, izvješća o ispitivanjima ili drugih dokaza kojima se dokazuje sukladnost s mjerilima, ti dokazi mogu, prema potrebi, potjecati od podnositelja zahtjeva i/ili njegova ili njegovih dobavljača.

Nadležna tijela priznaju prvenstveno potvrde koje izdaju tijela akreditirana prema relevantnoj usklađenoj normi za ispitne i umjerne laboratorije te verifikacije koje provode tijela akreditirana prema relevantnoj usklađenoj normi za tijela za certificiranje proizvoda, postupaka i usluga.

Prema potrebi, osim ispitnih metoda navedenih za svako mjerilo mogu se primjenjivati i druge metode ako ih nadležno tijelo koje procjenjuje zahtjev prihvati kao jednakovrijedne.

Nadležna tijela mogu prema potrebi tražiti popratnu dokumentaciju i vršiti neovisne provjere.

Nadležnim tijelima dostavlja se obavijest o promjenama dobavljača i proizvodnih postrojenja za proizvode kojima je dodijeljen znak za okoliš EU-a, zajedno s popratnim podacima koji omogućuju verifikaciju kontinuirane sukladnosti s mjerilima.

Preduvjet je da proizvod ispunjava sve odgovarajuće pravne zahtjeve zemlje/zemalja u kojoj/kojima se taj proizvod namjerava staviti na tržište. Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti proizvoda s tim zahtjevima.

Uz zahtjev za znak za okoliš EU-a dostavljaju se sljedeće informacije:

(a)	opis proizvoda, zajedno s masom pojedinačnih jedinica proizvoda i ukupnom masom proizvoda;

(b)	opis prodajne ambalaže, zajedno s njezinom ukupnom masom, ako je primjenjivo;

(c)	opis skupne ambalaže, zajedno s njezinom ukupnom masom, ako je primjenjivo;

(d)	opis zasebnih sastavnih dijelova, zajedno s njihovom pojedinačnom masom;

(e)	sastavni dijelovi, materijali i tvari koji su korišteni u proizvodu s njihovim masama i, kad je to primjenjivo, s brojevima CAS.

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„aditivi” znači tvari koje se dodaju sastavnim dijelovima, materijalima ili konačnom proizvodu kako bi se poboljšala ili očuvala neka od njihovih obilježja;

„plastika na biološkoj osnovi” znači plastika proizvedena od biološki dobivenih sirovina kao glavnih sirovina za njezinu proizvodnju. Dok se konvencionalna plastika proizvodi od fosilnih resursa (nafta i prirodni plin), plastika na biološkoj osnovi proizvodi se od biomase. Biomasa danas uglavnom potječe od biljaka kao što su šećerna trska, žitarice, uljarice, koje se namjenski uzgajaju kako bi se upotrebljavale kao sirovina za zamjenu fosilnih resursa, ili od neprehrambenih materijala kao što je drvo. Ostali su izvori organski otpad i nusproizvodi, kao što su korišteno ulje za kuhanje, bagasa i talovo ulje. Plastika može biti potpuno ili djelomično proizvedena od sirovina na biološkoj osnovi. Plastika na biološkoj osnovi može biti biološki razgradiva i biološki nerazgradiva;

3.	„celulozna pulpa” znači vlaknasti materijal koji se uglavnom sastoji od celuloze i dobiven je obradom lignoceluloznih materijala jednom ili više vodenih otopina kemijskih proizvoda za razvlaknjivanje i/ili izbjeljivanje;

4.	„sastavni dio” znači jedan ili više materijala i kemijskih proizvoda koji zajedno ispunjavaju poželjnu funkciju u upijajućem higijenskom proizvodu, kao što su apsorpcijska jezgra, ljepila ili vanjski zaštitni sloj;

5.	„višeslojna (kompozitna) ambalaža” znači jedinica ambalaže izrađena od dva ili više materijala, osim materijala za etikete, zatvarače i pečaćenje, koji se ne mogu odvojiti ručno i koji stoga čine jednu nedjeljivu cjelinu;

„skupna ambalaža”, poznata i kao sekundarna ambalaža, znači ambalaža osmišljena tako da u trenutku kupnje čini skup određenog broja prodajnih jedinica, bilo da se on kao takav prodaje krajnjem korisniku ili služi samo kao sredstvo kojim se pune police na prodajnom mjestu ili stvara inventarna ili distribucijska jedinica, a može se odvojiti od proizvoda bez utjecanja na njegova svojstva;

„nečistoće” znači ostaci, onečišćujuće tvari, kontaminanti itd. iz proizvodnje, uključujući proizvodnju sirovina, koji ostaju u sirovini/sastojku i/ili u kemijskom proizvodu (koji se upotrebljava u konačnom proizvodu ili bilo kojem njegovom sastavnom dijelu) u koncentracijama manjima od 100 ppm (0,0100 % masenog udjela, 100 mg/kg);

„ulazna tvar” znači sve tvari koje čine kemijski proizvod (upotrijebljen u konačnom proizvodu ili nekom njegovom sastavnom dijelu), uključujući aditive (npr. konzervanse i stabilizatore) u sirovinama. Ulaznim tvarima smatraju se i tvari za koje je poznato da se otpuštaju iz ulaznih tvari (npr. formaldehid i arilamin);

9.	„umjetna celulozna vlakna”, poznata i kao regenerirana vlakna, znači vlakna proizvedena od sirovine koja sadržava celulozu, uključujući viskozu, modalna vlakna, liocel, bakrena vlakna i triacetat;

10.	„materijali” znači materijali od kojih su napravljeni različiti sastavni dijelovi upijajućeg higijenskog proizvoda, kao što su pahuljasta celuloza, pamuk ili polipropilen (PP);

11.

„ambalaža” znači predmeti od bilo kojeg materijala namijenjeni za držanje, zaštitu, rukovanje, isporuku ili prezentiranje proizvoda i koji se mogu podijeliti na oblike ambalaže ovisno o njihovoj funkciji, materijalu i dizajnu, uključujući:

(a)	predmete koji su nužni za držanje, podržavanje ili čuvanje proizvoda tijekom njegova životnog vijeka, ali nisu njegov sastavni dio, i koji su predviđeni za korištenje, trošenje ili zbrinjavanje zajedno s proizvodom;

(b)	sastavne ili pomoćne dijelove predmeta iz podtočke (a) koji su uključeni u taj predmet;

(c)	pomoćne dijelove predmeta iz podtočke (a) koji su izravno obješeni ili pričvršćeni na proizvod i koji su u funkciji ambalaže, ali nisu sastavni dio proizvoda, i koji su predviđeni za korištenje, trošenje ili zbrinjavanje zajedno s proizvodom itd.;

12.

„plastični materijali” ili „plastika” znači polimeri u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (1), kojima se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji mogu funkcionirati kao glavni sastavni dijelovi konačnih proizvoda i/ili ambalaže, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani;

13.

„polimer” znači tvar sastavljena od molekula s nizom jedne ili više vrsta monomernih jedinica. Molekularne mase tih molekula moraju biti u rasponu u kojemu se razlike u molekularnoj masi mogu prije svega pripisati razlikama u broju monomernih jedinica. Polimer sadržava: (a) više od 50 % masenog udjela molekula s najmanje tri monomerne jedinice koje su kovalentnom vezom povezane s najmanje jednom drugom monomernom jedinicom ili drugim reaktantom; (b) manje od 50 % masenog udjela molekula iste molekularne mase. U kontekstu ove definicije „monomerna jedinica” znači izreagirani oblik monomerne tvari u polimeru, kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 1907/2006;

14.	„jedinica proizvoda” znači najmanji predmet koji potrošač može upotrijebiti, a koji ispunjava funkciju proizvoda;

15.	„kapacitet recikliranja” znači količina (masa ili postotak) predmeta dostupnog za recikliranje;

16.	„udio reciklata” znači količina predmeta (po površini, duljini, obujmu ili masi) koja se dobiva iz recikliranog materijala koji su koristili potrošači i/ili iz recikliranog materijala nastalog nakon upotrebe u industriji. Predmet se pritom može odnositi na proizvod ili ambalažu;

17.

„recikliranje” znači, u skladu s člankom 3. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari bilo u izvornu ili druge svrhe. Ono obuhvaća preradu organskog materijala, ali ne i oporabu energije ni preradu u materijale koji će se koristiti kao goriva ili za nasipavanje;

18.	„prodajna ambalaža”, ili primarna ambalaža, znači ambalaža osmišljena tako da zajedno s proizvodom čini prodajnu jedinicu za krajnjeg korisnika ili potrošača na prodajnom mjestu;

19.

„zaseban sastavni dio”, ili dodatan sastavni dio, znači sastavni dio ambalaže koji se razlikuje od glavnog dijela ambalažne jedinice i može biti od drugog materijala, potrebno ga je u cijelosti i trajno odvojiti od glavnog dijela ambalažne jedinice da bi se pristupilo proizvodu te se obično odlaže prije ambalažne jedinice i odvojeno od nje. U slučaju upijajućih higijenskih proizvoda to je svaki sastavni dio sa zaštitnom ili higijenskom funkcijom koji se uklanja prije upotrebe proizvoda, npr. pojedinačni omot ili folija u kojoj se neki upijajući higijenski proizvod nalazi unutar prodajne ambalaže (uglavnom za tampone i higijenske uloške), odstranjivi zaštitni film i papir u dječjim pelenama i higijenskim ulošcima ili aplikator za tampone;

20.

„tvari za koje je utvrđeno da imaju svojstva endokrine disrupcije” ili endokrini disruptori znači tvari za koje je utvrđeno da imaju svojstva endokrine disrupcije (za zdravlje ljudi i/ili okoliš) u skladu s člankom 57. točkom (f) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari za odobrenje) ili u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) ili Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ili Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (5);

21.	„superupijajući polimeri” znači sintetički polimeri napravljeni za upijanje i zadržavanje velikih količina tekućine u odnosu na vlastitu masu;

22.

„sintetički polimeri” znači makromolekularne tvari, osim celulozne pulpe, namjerno dobivene:

(a)	postupkom polimerizacije, kao što je poliadicija ili polikondenzacija, ili nekim drugim sličnim postupkom u kojem se kombiniraju monomeri i druge ulazne sirovine;

(b)	kemijskom modifikacijom prirodnih ili sintetičkih makromolekula;

(c)	mikrobnom fermentacijom.

Mjerilo 1. Pahuljasta celuloza

Ovo mjerilo primjenjuje se na pahuljastu celulozu masenog udjela u konačnom proizvodu ≥ 1 %.

1.1. Nabava pahuljaste celuloze

Svaki dobavljač pahuljaste celuloze (100 %) mora imati valjanu potvrdu o lancu nadzora izdanu u okviru programa certificiranja koji provode neovisne treće strane, primjerice programa FSC, PEFC ili nekog drugog istovrijednog programa.

Za minimalno 70 % drvnih sirovina koje se upotrebljavaju za proizvodnju pahuljaste celuloze moraju postojati valjane potvrde o održivom upravljanju šumama izdane u okviru programa certificiranja koji provode neovisne treće strane, primjerice programa FSC, PEFC ili nekog drugoga istovrijednog programa. Preostali udio drvnih sirovina, uključujući neobrađeni drvni materijal, mora činiti drvna sirovina kontroliranog podrijetla obuhvaćena sustavom verifikacije kojim se osigurava da je pribavljena u skladu sa zakonom i svim drugim zahtjevima tog programa certificiranja koji se odnose na necertificirani materijal.

Certifikacijska tijela koja izdaju potvrde o lancu nadzora i/ili potvrde o održivom upravljanju šumama moraju biti akreditirana/priznata na temelju tog programa certificiranja.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu valjanom, neovisno certificiranom potvrdom o lancu nadzora za dobavljače sve (100 %) pahuljaste celuloze upotrijebljene u proizvodu. Kao neovisni programi certificiranja koje provodi treća strana prihvaćaju se FSC, PEFC ili drugi jednakovrijedni programi.

Osim toga, podnositelj zahtjeva dostavlja revidirane računovodstvene dokumente kojima se dokazuje da je najmanje 70 % drvne sirovine upotrijebljene u proizvodnji pahuljaste celuloze definirano kao certificirani materijal u skladu s valjanim programima FSC, PEFC ili nekim drugim jednakovrijednim programima. Revidirani računovodstveni dokumenti valjani su tijekom cijelog trajanja dozvole za znak za okoliš EU-a. Nadležna tijela ponovno provjeravaju računovodstvene dokumente 12 mjeseci nakon dodjele dozvole za znak za okoliš EU-a.

Ako se pahuljasta celuloza upotrebljava za proizvodnju air-laid materijala, tada dobavljač air-laid materijala dodjeljuje kreditne jedinice za air-laid materijal upotrijebljen u proizvodu, pri čemu dostavlja račune kojima se potkrepljuje broj dodijeljenih kreditnih jedinica.

Za preostali udio drvnih sirovina dostavlja se dokaz da udio necertificiranog neobrađenog materijala ne prelazi 30 % i da je riječ o drvnoj sirovini kontroliranog podrijetla obuhvaćenoj sustavom verifikacije kojim se osigurava da je taj materijal pribavljen u skladu sa zakonom i da ispunjava sve druge zahtjeve programa certificiranja koji se odnose na necertificirani materijal. Ako se sustavom certificiranja izričito ne propisuje da sav neobrađeni materijal bude od vrsta koje nisu genetski modificirane, potrebno je dostaviti dodatan dokaz toga.

1.2. Bijeljenje pahuljaste celuloze

Celuloza koja se koristi u proizvodu ne smije se izbjeljivati elementarnim klorom (Cl2).

Kad je riječ o celulozi bez elementarnog klora (ECF), prosječne godišnje emisije adsorpcijskih organski vezanih halogena (AOX), izražene u kg/ADt, iz proizvodnje celuloze upotrijebljene u proizvodima sa znakom za okoliš EU-a ne smiju prijeći 0,140 kg/ADt.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom potkrijepljenu izvješćem o ispitivanju provedenom primjenom ispitne metode ISO 9562:2004, uključujući emisije adsorpcijskih organski vezanih halogena (AOX) u odnosu na celulozu izbijeljenu bez elementarnog klora, izražene u kg AOX/ADt celuloze. Ako se upotrebljavaju različiti razredi kvalitete celuloze, podnositelj zahtjeva dostavlja pojedinačne emisije AOX za svaki razred kvalitete celuloze. Istovrijedne metode mogu se prihvatiti kao metode ispitivanja ako ih treća strana smatra istovrijednima te im se prilažu detaljni izračuni kojima se dokazuje sukladnost s ovim mjerilom i pripadajuća popratna dokumentacija.

Mjerenja emisija AOX provode se na nefiltriranim i neistaloženim uzorcima na kanalizacijskom ispustu za pročišćavanje otpadnih voda iz tvornice. U slučajevima kad se efluent iz tvornice šalje u komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaj treće strane za pročišćavanje otpadnih voda, nefiltrirani i neistaloženi uzorci iz kanalizacijskog ispusta tvornice analiziraju se, a rezultati množe sa standardnim faktorom učinkovitosti uklanjanja za komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaje treće strane za pročišćavanje otpadnih voda. Faktor učinkovitosti uklanjanja temelji se na informacijama koje dostavlja operator komunalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaja treće strane za pročišćavanje otpadnih voda.

Podaci o emisijama AOX izražavaju se kao godišnji prosjek iz najmanje 12 mjerenja koja se provode barem svaki mjesec. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja mjerenja se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Popratna dokumentacija mora sadržavati oznaku učestalosti mjerenja.

AOX se mjeri jedino u postupcima u kojim se za bijeljenje celuloze upotrebljavaju spojevi klora (bijeljenje bez elementarnog klora – ECF). AOX nije potrebno mjeriti u efluentu iz proizvodnje celuloze bez bijeljenja ili ako se za bijeljenje koriste tvari koje ne sadržavaju klor.

Podnositelj zahtjeva također dostavlja izjavu od proizvođača da za proizvodnju celuloze nije korišten elementarni klor (Cl2).

Ako podnositelj zahtjeva uopće ne upotrebljava celulozu bez elementarnog klora, dovoljna je izjava o tome.

1.3. Emisije iz proizvodnje pahuljaste celuloze u vodu (kemijska potrošnja kisika – KPK i fosfor (P)) i u zrak (spojevi sumpora (S) i dušikovi oksidi (NOx))

Emisije u vodu i zrak tijekom proizvodnje celuloze izražavaju se u bodovima (PKPK, PP, PS, PNOx). Bodovi se izračunavaju dijeljenjem stvarnih emisija s referentnim vrijednostima navedenima u tablici 1.

—	Nijedan od pojedinačnih bodova PKPK, PP, PS, i PNOx ne smije iznositi više od 1,5.

—	Ukupni broj bodova (Pukupno = PKPK + PP + PS + PNOx) ne smije prelaziti 4,0.

Za svaku upotrijebljenu celulozu „i” odgovarajuće izmjerene emisije (izražene u kg/ADt) ponderiraju se prema udjelu upotrijebljene celuloze (celuloza „i” u odnosu na zrakom sušenu tonu celuloze „i”) i zbrajaju. Referentne vrijednosti za svaku vrstu korištene celuloze navedene su u tablici 1. Konačno, ukupna količina emisija dijeli se s ukupnom referentnom vrijednošću, kako je prikazano u sljedećoj formuli za KPK:

Tablica 1.

Referentne vrijednosti za emisije iz različitih vrsta celuloze CTMP = kemijsko-termomehanička celuloza; NSSC = neutralna sulfitna polukemijska celuloza

	Referentne vrijednosti (kg/ADt)
	KPKref	Pref	Sref	NOxref
Integrirane tvornice
Izbijeljena kemijska celuloza (osim sulfitne celuloze)	16,0	0,030 (6) 0,05 (7)	0,6	1,5
Izbijeljena kemijska celuloza (sulfitna celuloza)	24,0	0,03	0,6	1,5
Nebijeljena kemijska celuloza	6,5	0,02	0,6	1,5
Nebijeljena kemijska celuloza (samo nebijeljena sulfatna celuloza – UKP-E celuloza)	6,5	0,035	0,6	1,5
Kemijsko-termomehanička celuloza (CTMP)	15,0	0,01	0,2	0,3
Neutralna sulfitna polukemijska celuloza (NSSC)	11	0,02	0,4	1,5
Neintegrirane tvornice (8)
Proces prerade	1	0,001	0,15	0,6

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja detaljne izračune i podatke o ispitivanju kojima se dokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom koja uključuje izvješća o ispitivanju uz primjenu sljedećih standardnih metoda ispitivanja za kontinuirano ili periodično praćenje: KPK: ISO 15705 ili ISO 6060; ukupni P: EN ISO 6878, NOx: EN 14792, ISO 11564 ili metoda EPA 7e; S (sumporovi oksidi): EN 14791, metoda EPA br. 6C ili 8; S (reducirani sumpor): EPA br. 15 A, 16 A, 16B ili 16c; udio S u nafti: ISO 8754; udio S u ugljenu: ISO 19579; udio S u biomasi: EN 15289. Prihvaćaju se metode ispitivanja čija se područja primjene i norme u pogledu zahtjeva smatraju jednakovrijednima onima navedenih nacionalnih i međunarodnih normi i koje je kao takve potvrdila neovisna treća strana. Za praćenje emisija mogu se koristiti i brzi testovi dok god se redovito izvode (npr. jedanput mjesečno) u skladu s relevantnim prethodno navedenim normama ili odgovarajućim jednakovrijednim normama.

U slučaju mjerenja KPK-a, kontinuirano praćenje na temelju analize ukupnog organskog ugljika (TOC) prihvaća se sve dok je za predmetno postrojenje utvrđena korelacija između rezultata KPK-a i TOC-a.

Mjerenja KPK-a i ukupnih emisija fosfora (P) provode se najmanje jednom tjedno. Emisije S i NOx mjere se najmanje dvaput u kalendarskoj godini (u razmaku od četiri mjeseca ili do šest mjeseci).

Podaci se iskazuju kao godišnji prosjek, osim u sljedećim slučajevima:

—	proizvodna kampanja traje samo ograničeno razdoblje,

—	u slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja mjerenja se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja.

Rezultati mjerenja moraju biti reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju i mora se izvršiti dovoljan broj mjerenja emisija za svaki emisijski parametar. Popratna dokumentacija mora sadržavati podatke o učestalosti mjerenja i izračun bodova za KPK, ukupni P, S i NOx.

Mjerenja emisija u vodu provode se na nefiltriranim i neistaloženim uzorcima na kanalizacijskom ispustu za pročišćavanje otpadnih voda iz tvornice. U slučajevima kad se efluent iz tvornice šalje u komunalni uređaj za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaj treće strane za pročišćavanje otpadnih voda, nefiltrirani i neistaloženi uzorci iz kanalizacijskog ispusta tvornice analiziraju se, a rezultati množe sa standardnim faktorom učinkovitosti uklanjanja za komunalne uređaje za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaje treće strane za pročišćavanje otpadnih voda. Faktor učinkovitosti uklanjanja temelji se na informacijama koje dostavlja operator komunalnog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ili uređaja treće strane za pročišćavanje otpadnih voda.

Emisije u zrak uključuju sve emisije S i NOx tijekom proizvodnje celuloze, uključujući paru koja nastane izvan proizvodnog postrojenja, osim emisija povezanih s proizvodnjom električne energije. U slučajevima kogeneracije toplinske i električne energije u istom postrojenju emisije S i NOx koje su posljedica proizvodnje električne energije u tom postrojenju oduzimaju se od ukupnog iznosa. Udio emisija koje nastaju stvaranjem električne energije računa se kako slijedi:

2 × (MWh(električna energija))/[2 × MWh(električna energija) + MWh(toplinska energija)]

U tom izračunu „električna energija” je električna energija proizvedena u kogeneracijskom postrojenju, a „toplinska energija” je neto toplinska energija koja se oslobađa iz kogeneracijskog postrojenja pri proizvodnji celuloze.

Mjerenja spojeva sumpora i dušikovih oksida uključuju kotlove za regeneraciju topline, vapnene peći za sušenje, parne kotlove i peći za spaljivanje plinova jakog mirisa. Uzimaju se u obzir i difuzne emisije.

Navedene vrijednosti emisija spojeva sumpora uključuju emisije oksidiranog i reduciranog sumpora (SO2 i ukupni reducirani sumpor (TRS) – mjereno kao S). Emisije S povezane s proizvodnjom toplinske energije iz nafte, ugljena i drugih vanjskih goriva u kojima je poznat udio sumpora mogu se izračunati umjesto da se mjere i uzimaju se u obzir.

1.4. Emisije ugljikova dioksida (CO2) iz proizvodnje pahuljaste celuloze

Emisije CO2 iz proizvodnje pahuljaste celuloze ne smiju prelaziti vrijednosti navedene u tablici 2., uključujući emisije iz proizvodnje električne energije (u postrojenju ili izvan njega). Podaci o emisijama CO2 uključuju sve izvore energije upotrijebljene tijekom proizvodnje celuloze.

Referentne vrijednosti emisija u skladu s tablicom 3. koriste se pri izračunu emisija CO2 iz različitih izvora energije. Prema potrebi, emisijski faktori CO2 za druge izvore energije mogu se pronaći u Prilogu VI. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/2066 (9), dok bi emisijski faktori CO2 za električnu energiju iz mreže trebali biti u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/331 (10).

Tablica 2.

Granične vrijednosti za različite vrste celuloze. CTMP: kemijsko-termomehanička celuloza

Integrirane tvornice
Kemijska i polukemijska celuloza	400 kg CO2/ADt
Kemijsko-termomehanička celuloza (CTMP)	900 kg CO2/ADt
Neintegrirane tvornice
Proces prerade (11)	95 kg CO2/ADt

Tablica 3.

Referentne vrijednosti za emisije CO2 iz različitih izvora energije

Gorivo	Emisije CO2	Jedinica	Referentni dokumenti
Ugljen	94,6	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Sirova nafta	73,3	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Loživo ulje 1	74,1	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Loživo ulje 2–5	77,4	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Ukapljeni naftni plin (UNP)	63,1	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Prirodni plin	56,1	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Električna energija iz mreže	376	g CO2 fosil/MJ	Uredba (EU) 2019/331

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja podatke i detaljne izračune kojima se pokazuje sukladnost s ovim mjerilom, zajedno s pripadajućom popratnom dokumentacijom.

Za svaku upotrijebljenu vrstu celuloze proizvođač celuloze podnositelju zahtjeva dostavlja jedinstvenu vrijednost emisija CO2 izraženu u kg CO2/ADt.

Podaci o emisijama CO2 uključuju sve izvore energije upotrijebljene tijekom proizvodnje celuloze, uključujući emisije iz proizvodnje električne energije (u postrojenju ili izvan njega).

Pri izračunu emisija CO2 smatra se da količina energije iz obnovljivih izvora kupljena i upotrijebljena za proizvodne postupke ima nultu stopu emisija CO2. Kad je riječ o izgaranju biomase, to znači da biomasa mora ispunjavati relevantne kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova kako je navedeno u Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Podnositelj zahtjeva dostavlja odgovarajuću dokumentaciju da se ta vrsta energije stvarno upotrebljava u tvornici ili da je kupljena izvana (preslika ugovora i račun na kojem je naveden udio kupljene električne energije iz obnovljivih izvora).

Razdoblje za izračune i/ili bilance mase temelji se na proizvodnji tijekom 12 mjeseci. Izračuni se provode na godišnjoj osnovi. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja izračuni se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Izračuni moraju biti reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju.

Za električnu energiju iz mreže upotrebljava se prethodno navedena vrijednost (europski prosjek), osim ako podnositelj zahtjeva dostavi dokumentaciju o konkretnoj vrijednosti za svoje dobavljače električne energije (ugovor za određenu električnu energiju ili certificiranu električnu energiju). U tom slučaju podnositelj zahtjeva može upotrijebiti tu vrijednost umjesto navedene vrijednosti. Dokumentacija koja se koristi kao dokaz sukladnosti mora uključivati tehničke specifikacije u kojima se navodi prosječna vrijednost (npr. preslik ugovora).

1.5. Potrošnja energije za proizvodnju pahuljaste celuloze

Potrošnja energije za proizvodnju celuloze uključuje i potrošnju električne energije i potrošnju goriva za proizvodnju topline, a izražava se u bodovima (Pelektrična energija i Pgorivo). Primjenjuju se sljedeća ograničenja i referentne vrijednosti:

—	Pelektrična energija < 1,5;

—	Pgorivo < 1,5;

—	zbroj bodova (Pukupno = Pelektrična energija + Pgorivo) ne smije biti veći od 2,5.

Izračun bodova potrošnje električne energije:

pri čemu vrijedi sljedeće:

Eceluloza,i = interno proizvedena električna energija + kupljena električna energija – prodana električna energija;

Eref,celuloza,i kao u tablici 4.

Eceluloza,i izražava se u kWh/ADt i izračunava za svaku vrstu celuloze „i” upotrijebljenu u konačnom proizvodu.

Izračun bodova potrošnje goriva:

pri čemu vrijedi sljedeće:

Fceluloza,i = interno proizvedeno gorivo + kupljeno gorivo – prodano gorivo – 1,25 × interno proizvedena električna energija;

Fref,celuloza,i kao u tablici 4.

Fceluloza,i izražava se u kWh/ADt i izračunava za svaku vrstu celuloze „i” upotrijebljenu u konačnom proizvodu.

Količina goriva upotrijebljenog za proizvodnju prodane toplinske energije dodaje se izrazu „prodano gorivo” u prethodno navedenoj jednadžbi.

Kad je riječ o mješavini celuloze, referentne vrijednosti za potrošnju električne energije i goriva za proizvodnju topline ponderiraju se prema udjelu svake od upotrijebljenih vrsta celuloze (celuloza „i” u odnosu na zrakom sušenu tonu celuloze) i zbrajaju. Dodaje se i energija potrošena pri miješanju celuloze i energija upotrijebljena u procesu prerade.

Tablica 4.

Referentne vrijednosti za električnu energiju i gorivo

Vrsta celuloze	Eref,celuloza kWh/ADt	Fref,celuloza kWh/ADt
Integrirane tvornice
Kemijska i polukemijska celuloza	800	5 400
Kemijsko-termomehanička celuloza (CTMP)	1 800	900
Neintegrirane tvornice (13)
Proces prerade	250	1 800

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja podatke o ukupnoj potrošnji električne energije i goriva zajedno s izračunima i pripadajućom popratnom dokumentacijom kojima se dokazuje usklađenost s ovim mjerilom.

Podnositelj zahtjeva izračunava ukupnu ulaznu energiju, podijeljenu na toplinsku energiju/gorivo i električnu energiju upotrijebljene tijekom proizvodnje celuloze. Ako se koristi mješavina pahuljaste celuloze, potrošnja energije mora se razmjerno izračunati za svaku vrstu pahuljaste celulozu. Energija koja se koristi za prijevoz sirovina nije uključena u izračune potrošnje energije. Razdoblje za izračune ili bilance mase temelji se na proizvodnji tijekom 12 mjeseci. Izračuni se provode na godišnjoj osnovi. U slučaju novog ili obnovljenog proizvodnog postrojenja izračuni se temelje na razdoblju od najmanje 45 uzastopnih dana neprekinutog rada postrojenja. Izračuni moraju biti reprezentativni za odgovarajuću proizvodnu kampanju.

Ukupna potrošnja električne energije Eceluloza uključuje neto uvezenu električnu energiju iz mreže i interno proizvedenu električnu energiju koja je izmjerena kao električna snaga. Električna energija korištena za pročišćavanje vode ne uključuje se u izračun.

Ukupna potrošnja goriva Gceluloza uključuje sva kupljena goriva, toplinsku energiju oporabljenu spaljivanjem otopina (luga) i otpada iz postupaka u postrojenju (npr. drvni otpad, piljevina, otopine itd.) kao i toplinu oporabljenu internom proizvodnjom električne energije. Međutim, podnositelj zahtjeva treba računati samo 80 % toplinske energije iz takvih izvora prilikom izračuna ukupne toplinske energije.

Kad se pri uporabi električne energije kao toplinskog izvora proizvodi para, izračunava se toplinska vrijednost pare, koja se potom dijeli s 0,8 i pridodaje ukupnoj potrošnji goriva.

Mjerilo 2. Umjetna celulozna vlakna

Ovo mjerilo primjenjuje se na umjetna celulozna vlakna masenog udjela u konačnom proizvodu ≥ 1 %.

2.1. Nabava umjetnih celuloznih vlakana

Svaki dobavljač topljive celuloze (100 %) mora imati valjanu potvrdu o lancu nadzora izdanu u okviru programa certificiranja koji provode neovisne treće strane, primjerice programa FSC, PEFC ili nekog drugog jednakovrijednog programa.

Za minimalno 70 % sirovina koje se upotrebljavaju za proizvodnju topljive celuloze moraju postojati valjane potvrde o održivom upravljanju šumama izdane u okviru programa certificiranja koji provode neovisne treće strane, primjerice programa FSC, PEFC ili nekog drugoga istovrijednog programa. Preostali udio sirovina upotrijebljenih za proizvodnju topljive celuloze mora činiti drvna sirovina kontroliranog podrijetla obuhvaćena sustavom verifikacije kojim se osigurava da je pribavljena u skladu sa zakonom i svim drugim zahtjevima tog programa certificiranja koji se odnose na necertificirani materijal.

Certifikacijska tijela koja izdaju potvrde o lancu nadzora i/ili potvrde o održivom upravljanju šumama moraju biti akreditirana/priznata na temelju tog programa certificiranja.

Topljiva celuloza proizvedena od pamučnog lintersa mora ispunjavati mjerilo 3.1. za pamuk (nabava i sljedivost).

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu valjanom, neovisno certificiranom potvrdom o lancu nadzora za dobavljače sve (100 %) topljive celuloze upotrijebljene u proizvodu. Kao neovisni programi certificiranja koje provodi treća strana prihvaćaju se FSC, PEFC ili drugi jednakovrijedni programi.

Osim toga, podnositelj zahtjeva dostavlja revidirane računovodstvene dokumente kojima se dokazuje da je najmanje 70 % sirovina upotrijebljenih u proizvodnji topljive celuloze definirano kao certificirani materijal u skladu s valjanim programima FSC, PEFC ili drugim jednakovrijednim programima. Revidirani računovodstveni dokumenti moraju biti valjani tijekom cijelog trajanja dozvole za znak za okoliš EU-a. Nadležna tijela ponovno provjeravaju računovodstvene dokumente 12 mjeseci nakon dodjele dozvole za znak za okoliš EU-a.

Ako se umjetna celulozna vlakna upotrebljavaju za proizvodnju air-laid materijala ili drugog netkanog materijala, dobavljač air-laid materijala ili drugog netkanog materijala ili proizvođač air-laid materijala ili drugog netkanog materijala dodjeljuje kreditne jedinice za air-laid materijal ili netkani materijal upotrijebljen u proizvodu i dostavlja račune kojima se potkrepljuje broj dodijeljenih kreditnih jedinica.

Za preostali udio sirovina dostavlja se dokaz da udio necertificiranog neobrađenog materijala ne prelazi 30 % i da je riječ o sirovini kontroliranog podrijetla obuhvaćenoj sustavom verifikacije kojim se osigurava da je taj materijal pribavljen u skladu sa zakonom i da ispunjava sve druge zahtjeve programa certificiranja koji se odnose na necertificirani materijal.

Ako se sustavom certificiranja izričito ne propisuje da sav neobrađeni materijal bude od vrsta koje nisu genetski modificirane, potrebno je dostaviti dodatan dokaz toga.

2.2. Bijeljenje umjetnih celuloznih vlakana

Ovo se podmjerilo ne odnosi na celulozu potpuno izbijeljenu bez klora (TCF).

Celuloza koja se koristi za proizvodnju umjetnih celuloznih vlakana ne smije se izbjeljivati elementarnim klorom (Cl2).

Ukupna količina adsorpcijskih organski vezanih halogena (AOX) i organski vezanog klora (OCl) ne smije biti veća od:

—	0,140 kg/ADt ako se mjeri u otpadnim vodama nastalim proizvodnjom celuloze (AOX); i

—	150 ppm izmjereno u gotovim umjetnim celuloznim vlaknima (OCl).

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu dobavljača celuloze da klorni plin nije korišten i, ako je moguće, izvješće o ispitivanju kojim dokazuje sukladnost sa zahtjevima u pogledu AOX i OCl dobivenih primjenom prikladne ispitne metode:

—	za AOX: ISO 9562 ili istovrijedni EPA 1650C,

—	za OCl: ISO 11480.

Učestalost mjerenja za AOX određuje se u skladu s mjerilom 1.2. za pahuljastu celulozu.

Ako podnositelj zahtjeva ne može dostaviti podatke o stvarnoj vrijednosti razine AOX-a izmjerenoj u otpadnim vodama nastalim proizvodnjom celuloze, dostavlja se odgovarajuća izjava o sukladnosti koju je potpisao proizvođač celuloze u skladu s izloženim zahtjevom.

Ako podnositelj zahtjeva uopće ne upotrebljava celulozu bez elementarnog klora, dovoljna je izjava o tome.

2.3. Proizvodnja umjetnih celuloznih vlakana

(a)

Više od 50 % topljive celuloze korištene za proizvodnju umjetnih celuloznih vlakana mora se dobiti iz tvornica topljive celuloze koje povrate vrijednost tekućina utrošenih u postupak proizvodnje:

i.	stvaranjem električne energije i/ili pare u postrojenju; ili

ii.	proizvodnjom kemijskih suproizvoda.

(b)

Sljedeće granične vrijednosti za emisije nekoliko spojeva u zrak i vodu treba poštovati u procesu proizvodnje viskoze i modalnih vlakana:

Tablica 5.

Vrijednosti emisija pri proizvodnji viskoze i modalnih vlakana

Vrsta vlakna

Emisije sumpora u zrak – granična vrijednost (g/kg)

Emisije cinka u vodu – granična vrijednost (g/kg)

Mjerenje KPK-a u vodi – granična vrijednost (g/kg)

Emisije sulfata (SO4 2-) u vodu – granična vrijednost (g/kg)

Rezano vlakno

0,05

300

Filamentno vlakno

—	pranje u serijama

0,10

200

—	integrirano pranje

170

0,50

250

Napomena:

Granične vrijednosti izražene su kao godišnji prosjek. Sve vrijednosti izražene su u gramima (g) onečišćujuće tvari po kilogramu (kg) proizvoda.

Procjena i verifikacija:

(a)

Podnositelj zahtjeva dostavlja popratnu dokumentaciju i dokaze da odgovarajući udio dobavljača topljive celuloze ima prikladnu opremu za proizvodnju energije ili sustave za oporabu i proizvodnju suproizvoda ugrađene u odgovarajućim proizvodnim postrojenjima. Dostavlja se i popis tih dobavljača topljive celuloze.

(b)

Kad je riječ o metodama ispitivanja:

i.	podnositelj zahtjeva dostavlja detaljnu dokumentaciju i izvješća o ispitivanjima kojima se dokazuje sukladnost s ovim mjerilom te izjavu o sukladnosti;

ii.	emisije sumpora u zrak: koristiti se metodom utvrđenom u normama EN 14791, EPA br. 8, 15 A, 16 A ili 16B ili DIN 38405-D27;

iii.	emisije cinka u vodu: koristiti se metodom utvrđenom u normi EN ISO 11885;

iv.	mjerenja KPK-a u vodi: koristiti se metodom utvrđenom u normama ISO 6060, DIN ISO 15705, DIN 38409-01 ili DIN 38409-44;

v.	emisije sulfata (SO4 2-) u vodu: koristiti se metodom utvrđenom u normi ISO 22743;

vi.	Prihvaćaju se metode ispitivanja čija se područja primjene i norme u pogledu zahtjeva smatraju jednakovrijednima onima navedenih nacionalnih i međunarodnih normi i koje je kao takve potvrdila neovisna treća strana.

vii.	detaljna dokumentacija i izvješća o ispitivanjima moraju sadržavati podatke o učestalosti mjerenja za S, Zn, KPK i SO4 2-. Mjerenja za emisije KPK-a, S, Zn i SO4 2- provode se najmanje jednom tjedno i vrše se uz sva mjerenja utvrđena u regulatornim zahtjevima.

Mjerilo 3. Pamuk i druga prirodna celulozna sjemenska vlakna

3.1. Nabava i sljedivost pamuka i drugih prirodnih celuloznih sjemenskih vlakana

Ovo mjerilo primjenjuje se na pamuk i druga prirodna celulozna sjemenska vlakna masenog udjela u konačnom proizvodu ≥ 1 %.

(a)

Sav pamuk i druga prirodna celulozna sjemenska vlakna uzgajaju se u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 834/2007 (14) i Uredbi (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća (15), američkom Nacionalnom programu ekološke proizvodnje (NOP (16)) ili jednakovrijednim pravnim obvezama koje su utvrdili trgovinski partneri Europske unije. Udio organskog pamuka može uključivati organski uzgojen pamuk i prijelazni organski pamuk.

(b)	Pamuk i druga prirodna celulozna sjemenska vlakna uzgojena u skladu s mjerilom 3.1.(a) koja se upotrebljavaju za proizvodnju upijajućih higijenskih proizvoda moraju biti sljediva.

Vrpce tampona izuzimaju se od ovog zahtjeva.

Procjena i verifikacija:

(a)

Za udio organskog pamuka i/ili drugih prirodnih celuloznih sjemenskih vlakana neovisno kontrolno tijelo izdaje potvrdu da je proizveden u skladu sa zahtjevima za proizvodnju i pregled utvrđenima Uredbom (EZ) br. 834/2007 i Uredbom (EU) 2018/848, američkim Nacionalnim programom ekološke proizvodnje (NOP) ili jednakovrijednim pravnim obvezama koje su utvrdili trgovinski partneri Europske unije. Provjera se obavlja na godišnjoj osnovi i za svaku zemlju podrijetla.

(b)

Podnositelj zahtjeva na godišnjoj osnovi dokazuje sukladnost sa zahtjevom u pogledu udjela materijala za godišnju količinu pamuka i/ili drugih prirodnih celuloznih sjemenskih vlakana kupljenih radi proizvodnje konačnih proizvoda i za svaku proizvodnu liniju. Dostavljaju se evidencija o transakcijama ili računi s podacima o količini pamuka i/ili drugih prirodnih celuloznih sjemenskih vlakana kupljenih na godišnjoj osnovi od poljoprivrednika ili skupina proizvođača i podaci o ukupnoj masi certificiranih bala.

3.2. Bijeljenje pamuka i drugih prirodnih celuloznih sjemenskih vlakana

Pamuk i druga prirodna celulozna sjemenska vlakna izbjeljuju se samo primjenom tehnologija bez klora.

Ovo se podmjerilo ne primjenjuje na pamučne linterse koji se upotrebljavaju za proizvodnju topljive celuloze.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu dobavljača pamuka i/ili drugih prirodnih celuloznih sjemenskih vlakana o uporabi tehnologija bez klora.

Mjerilo 4. Proizvodnja sintetičkih polimera i plastičnih materijala

Ovo mjerilo primjenjuje se na svaki sintetički polimer i plastični materijal masenog udjela u konačnom proizvodu i/ili ambalaži ≥ 5 %.

Proizvodna postrojenja u kojima se proizvode sintetički polimeri i plastični materijali koji se upotrebljavaju u konačnom proizvodu moraju imati sustave za:

(a)

uštedu vode. Sustav za upravljanje vodom mora biti dokumentiran ili objašnjen i uključivati informacije o najmanje sljedećem: praćenju protoka vode; prikupljanju dokaza o cirkulaciji vode u zatvorenim sustavima; i ciljevima za stalno poboljšavanje i ciljnim vrijednostima koje se odnose na smanjenje stope stvaranja otpadnih voda i njihovu optimizaciju (ako je to relevantno, tj. ako se voda upotrebljava u postrojenju);

(b)

integrirano gospodarenje otpadom, u obliku plana kojim se prednost daje drugim mogućnostima obrade otpada koje ne uključuju zbrinjavanje za cjelokupni otpad koji nastane u proizvodnim postrojenjima te plana za praćenje hijerarhije otpada u odnosu na sprečavanje, ponovnu uporabu, recikliranje, oporabu i konačno zbrinjavanje otpada. Plan gospodarenja otpadom mora biti dokumentiran ili objašnjen i uključivati informacije o najmanje sljedećem: odvajanju različitih frakcija otpada; postupanju s materijalima za recikliranje iz toka neopasnog otpada te njihovu skupljanju, odvajanju i upotrebi; oporabi materijala za druge primjene; postupanju s opasnim otpadom, kako ga definiraju nadležna lokalna i nacionalna regulatorna tijela, njegovu skupljanju, odvajanju i zbrinjavanju; i ciljevima za stalno poboljšavanje i ciljnim vrijednostima koje se odnose na sprečavanje nastanka otpada te na ponovnu uporabu, recikliranje i oporabu frakcija otpada čiji se nastanak ne može spriječiti (uključujući energetsku oporabu);

(c)

optimizaciju energetske učinkovitosti i gospodarenje energijom. Sustav gospodarenja energijom obuhvaća sve uređaje koji troše energiju, uključujući strojeve, rasvjetu, klimatizaciju i hlađenje. Sustav gospodarenja energijom uključuje mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i informacije o najmanje sljedećem: uspostavi i provedbi plana prikupljanja podataka o energiji kako bi se utvrdile ključne vrijednosti potrošnje energije, analizi potrošnje energije koja uključuje popis sustava, procesa i postrojenja koji troše energiju; utvrđivanju mjera za učinkovitiju upotrebu energije; ciljevima za stalno poboljšavanje i ciljnim vrijednostima koje se odnose na smanjenje potrošnje energije.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s mjerilom od dobavljača sintetičkih polimera i plastičnih materijala upotrijebljenih u konačnom proizvodu i/ili ambalaži. Izjava se potkrepljuje izvješćem u kojem se detaljno opisuju postupci koje su dobavljači uveli kako bi ispunili zahtjeve za svako od predmetnih proizvodnih postrojenja u skladu s normama kao što su ISO 14001 i/ili ISO 50001 za planove za vodu, otpad i energiju.

Ako je gospodarenje otpadom eksternalizirano, podizvođač dostavlja i izjavu o sukladnosti s tim mjerilom.

Smatra se da su podnositelji zahtjeva registrirani u sustavu EU-a za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) i/ili certificirani u skladu s normama ISO 14001, ISO 50001, EN 16247 ili jednakovrijednom normom/programom ispunili te zahtjeve ako je:

(a)	uključivanje planova gospodarenja vodom, otpadom i energijom za proizvodna postrojenja dokumentirano u izjavi poduzeća o okolišu u sustavu EMAS; ili

(b)	uključivanje planova gospodarenja vodom, otpadom i energijom za proizvodna postrojenja u dovoljnoj mjeri obuhvaćeno normama ISO 14001, ISO 50001, EN 16247 ili jednakovrijednom normom/programom.

Mjerilo 5. Plastični materijali na biološkoj osnovi

Ovo mjerilo primjenjuje se samo na konačni proizvod, zasebne sastavne dijelove i/ili ambalažu masenog udjela u plastičnom materijalu na biološkoj osnovi > 1 %.

Određeni postotak ukupnih sintetičkih polimera i plastičnih materijala u odnosu na ukupnu masu polimera u konačnom proizvodu (uključujući superupijajuće polimere (SAP)), zasebnim sastavnim dijelovima i/ili ambalaži može dolaziti od biološki dobivenih sirovina koje podnositelj zahtjeva može nabaviti na dobrovoljnoj osnovi. Odabir sirovina treba se temeljiti na načelima kružnog gospodarstva (na primjer, proizvođači prednost trebaju dati upotrebi organskog otpada i nusproizvoda kao sirovine) (17).

U tom se slučaju primjenjuje sljedeće:

(a)

bolji okolišni profil biološki dobivenih sirovina koje se upotrebljavaju za proizvodnju plastike na biološkoj osnovi u konačnom proizvodu, zasebnim sastavnim dijelovima i/ili ambalaži dokazuje se u skladu s najnovijim primjenjivim metodologijama za procjenu učinaka plastike na biološkoj osnovi u usporedbi s plastikom proizvedenom od fosilnih goriva (18);

(b)

biološki dobivene sirovine koje se upotrebljavaju za proizvodnju plastike na biološkoj osnovi u konačnom proizvodu, zasebnim sastavnim dijelovima i/ili ambalaži moraju biti obuhvaćene potvrdama o lancu nadzora izdanima u okviru programa certificiranja koje provodi neovisna treća strana koju je službeno priznala Europska komisija (19).

Konačni proizvod, zasebni sastavni dijelovi i/ili ambalaža mogu se dobrovoljno označiti kao proizvodi koji sadržavaju plastiku na biološkoj osnovi. U tom slučaju tvrdnja je: „x % plastike u proizvodu [zasebni sastavni dijelovi i/ili ambalaža] je na biološkoj osnovi” (pri čemu je x > 1, a x točan i mjerljiv udio plastike na biološkoj osnovi u proizvodu [zasebni sastavni dijelovi i/ili ambalaža]). Ne upotrebljavaju se općeniti nazivi kao što su „bioplastika”, „biološkog podrijetla”, „biljnog podrijetla”, „prirodno” i slično.

Procjena i verifikacija:

(a)	Kako bi dokazao bolji okolišni profil plastičnih sirovina na biološkoj osnovi koje se upotrebljavaju u proizvodu, zasebnim sastavnim dijelovima i/ili ambalaži, podnositelj zahtjeva dostavlja potvrdu neovisne treće strane koja se odnosi na trenutačno dostupnu metodologiju (20).

(b)

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu valjanom, neovisno certificiranom potvrdom o lancu nadzora od dobavljača za sve plastične sirovine na biološkoj osnovi upotrijebljene u proizvodu, zasebnim sastavnim dijelovima i/ili ambalaži. Potvrde o lancu nadzora valjane su tijekom cijelog trajanja dozvole za znak za okoliš EU-a. Nadležna tijela ponovno provjeravaju potvrde o nadzornom lancu 12 mjeseci nakon dodjele dozvole za znak za okoliš EU-a.

Ako je primjenjivo, podnositelj zahtjeva dostavlja fotografiju prodajne ambalaže visoke rezolucije na kojoj se jasno vide informacije o tome da je riječ o plastici na biološkoj osnovi. Norme koje se temelje na metodama radioaktivnog ugljika, kao što su EN 16640 ili EN 16785 ili ASTM D 6866-12, upotrebljavaju se za utvrđivanje udjela ugljika na biološkoj osnovi u sintetičkim polimerima i plastičnim materijalima u proizvodu, zasebnom sastavnom dijelu i/ili ambalaži. Ako se ne mogu koristiti metode radioaktivnog ugljika, metoda masene bilance dopuštena je ako je osigurana visoka razina transparentnosti i odgovornosti u skladu s dogovorenim normama.

Kako bi plastične sirovine na biološkoj osnovi bile sljedive, ne smiju se koristiti kupljene potvrde na temelju sustava book and claim. Dokazi o kupnji plastičnih sirovina na biološkoj osnovi temelje se na postupcima u skladu sa sustavima odvajanja ili masene bilance.

Ako se sustavom certificiranja izričito ne propisuje da sav neobrađeni materijal bude od vrsta koje nisu genetski modificirane, potrebno je dostaviti dodatan dokaz toga.

Mjerilo 6. Učinkovitost materijala u proizvodnji konačnog proizvoda

Zahtjevi iz ovog mjerila primjenjuju se na postrojenja za proizvodnju konačnog proizvoda.

Količina otpada koji nastaje tijekom proizvodnje i pakiranja proizvoda i koji se šalje na odlagalište ili spaljivanje bez oporabe energije ne smije premašivati:

(a)	8 % masenog udjela u konačnim proizvodima za tampone;

(b)	4 % masenog udjela u konačnim proizvodima za sve ostale proizvode.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva potvrđuje sukladnost s gore navedenim zahtjevima.

Podnositelj zahtjeva prilaže dokaz o količini otpada koji nije ponovno upotrijebljen u postupku proizvodnje niti prerađen u materijale i/ili pretvoren u energiju.

Podnositelj zahtjeva mora predočiti sve od sljedećeg:

(a)	masu proizvoda i ambalaže;

(b)	sve otpadne tokove nastale tijekom proizvodnje;

(c)	odgovarajuću obradu frakcije oporabljenog otpada i otpada koji se šalje na odlagalište ili spaljivanje.

Količina otpada koji se šalje na odlagalište ili spaljivanje bez oporabe energije izračunava se kao razlika između količine proizvedenog otpada i količine oporabljenog otpada (ponovno iskorištenog, recikliranog itd.).

Mjerilo 7. Tvari čija je upotreba zabranjena ili ograničena

7.1. Ograničenja za tvari razvrstane u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Osim ako za njih postoji odstupanje u tablici 8., konačni proizvod i njegovi sastavni dijelovi ne smiju sadržavati ulazne tvari (samostalne ili u smjesama) kojima su dodijeljeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja iz tablice 6. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008.

Tablica 6.

Zabranjeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja

Karcinogeno, mutageno ili reproduktivno toksično
Kategorije 1.A i 1.B	2. kategorija
H340 Može izazvati genetska oštećenja	H341 Sumnja na moguća genetska oštećenja
H350 Može uzrokovati rak	H351 Sumnja na moguće uzrokovanje raka
H350i Može uzrokovati rak ako se udiše	-
H360F Može štetno djelovati na plodnost	H361f Sumnja na moguće štetno djelovanje na plodnost
H360D Može naškoditi nerođenom djetetu	H361d Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete
H360FD Može štetno djelovati na plodnost. Može naškoditi nerođenom djetetu	H361fd Sumnja na moguće štetno djelovanje na plodnost. Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete
H360Fd Može štetno djelovati na plodnost. Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete	H362 Može štetno djelovati na djecu koja se hrane majčinim mlijekom
H360Df Može naškoditi nerođenom djetetu. Sumnja na moguće štetno djelovanje na plodnost
Akutna toksičnost
1. i 2. kategorija	3. kategorija
H300 Smrtonosno ako se proguta	H301 Otrovno ako se proguta
H310 Smrtonosno u dodiru s kožom	H311 Otrovno u dodiru s kožom
H330 Smrtonosno ako se udahne	H331 Otrovno ako se udahne
H304 Može biti smrtonosno ako se proguta i uđe u dišni sustav	EUH070 Otrovno u dodiru s očima
Specifična toksičnost za ciljne organe
1. kategorija	2. kategorija
H370 Uzrokuje oštećenje organa	H371 Može uzrokovati oštećenje organa
H372 Uzrokuje oštećenje organa tijekom produljene ili ponavljane izloženosti	H373 Može uzrokovati oštećenje organa tijekom produljene ili ponavljane izloženosti
Izazivanje preosjetljivosti dišnih putova i kože
Kategorija 1.A	Kategorija 1.B
H317 Može izazvati alergijsku reakciju na koži	H317 Može izazvati alergijsku reakciju na koži
H334 Ako se udiše može izazvati simptome alergije ili astme ili poteškoće s disanjem	H334 Ako se udiše može izazvati simptome alergije ili astme ili poteškoće s disanjem
Endokrini disruptori za zdravlje ljudi i okoliš
1. kategorija	2. kategorija
EUH380 Može uzrokovati endokrinu disrupciju u ljudi	EUH381 Sumnja se da uzrokuje endokrinu disrupciju u ljudi
EUH430 Može uzrokovati endokrinu disrupciju u okolišu	EUH431 Sumnja se da uzrokuje endokrinu disrupciju u okolišu
Postojana, bioakumulativna i toksična tvar
PBT	vPvB
EUH440 Nakuplja se u okolišu i živim organizmima, uključujući ljude	EUH441 U velikoj se mjeri nakuplja u okolišu i živim organizmima, uključujući ljude
Postojana, mobilna i toksična tvar
PMT	vPvM
EUH450 Može uzrokovati dugotrajno i raspršeno onečišćenje vodnih resursa	EUH451 Može uzrokovati vrlo dugotrajno i raspršeno onečišćenje vodnih resursa

Štoviše, osim ako za njih postoji odstupanje u tablici 8., konačni proizvod i njegovi sastavni dijelovi ne smiju sadržavati ulazne tvari (samostalne ili u smjesama) kojima su dodijeljeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja iz tablice 7. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 u koncentracijama većima od 0,010 % (maseni udio).

Tablica 7.

Ograničeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja

Opasno za vodeni okoliš
1. i 2. kategorija	3. i 4. kategorija
H400 Vrlo otrovno za vodeni okoliš	H412 Štetno za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima
H410 Vrlo otrovno za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima	H413 Može uzrokovati dugotrajne štetne učinke na vodeni okoliš
H411 Otrovno za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima
Opasno za ozonski sloj
H420 Štetno za zdravlje ljudi i okoliš zbog uništavanja ozona u višoj atmosferi

Tablica 8.

Odstupanja od ograničenja za tvari s usklađenim razvrstavanjem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008

Vrsta tvari	Razred opasnosti, kategorija i šifra oznake upozorenja na koje se primjenjuje odstupanje	Uvjeti odstupanja
2-metil-2H-izotiazol-3-on (MIT)	H400, H314, H301, H311, H318, H410, H330 i H317	Samo u tintama topljivima u vodi i u koncentraciji manjoj od 15 ppm u tinti (prije primjene) i manjoj od 0,1 ppm u konačnom proizvodu. Tinta mora biti u skladu s podmjerilom 7.3.4.
Dipropilen glikol dibenzoat	H412	Samo u vruće topljenim ljepilima koja se upotrebljavaju za prikazivanje vlažnosti
Tvari i smjese s usklađenim razvrstavanjem H304	H304	Tvari viskoznosti ispod 20,5 cSt na 40 °C.
Titanijev dioksid (nanooblik)	H351	Samo ako se upotrebljava kao pigment. Ne može se upotrebljavati u obliku praha ili spreja.

Oznake upozorenja obično se odnose na tvari. Međutim, kad nije moguće dobiti podatke o tvarima, primjenjuju se pravila za razvrstavanje za smjese.

Od prethodno navedenog zahtjeva izuzima se upotreba tvari ili smjesa koje su kemijski izmijenjene tijekom proizvodnog procesa tako da više nije primjenjiva nijedna relevantna opasnost na temelju koje je tvar ili smjesa razvrstana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008.

Ovo mjerilo ne primjenjuje se na:

—	tvari koje nisu uključene u područje primjene Uredbe (EZ) br. 1907/2006 kako je definirano u članku 2. stavku 2. te uredbe,

—	tvari koje su obuhvaćene člankom 2. stavkom 7. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u kojoj se određuju mjerila za izuzimanje tvari iz Priloga V. toj uredbi od zahtjeva za registraciju, daljnje korisnike i evaluaciju.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s podmjerilom 7.1., zajedno s odgovarajućim izjavama proizvođača sastavnih dijelova, popisom svih upotrijebljenih kemikalija, njihovim sigurnosno-tehničkim listovima ili izjavom dobavljača kemikalija te svim relevantnim izjavama kojima se dokazuje sukladnost sa zahtjevom.

Za ograničene tvari i neizbježne nečistoće koje su razvrstane kao ograničene, koncentracija ograničene tvari ili nečistoće i pretpostavljeni faktor zadržavanja od 100 % upotrebljavaju se za procjenu količine ograničene tvari ili nečistoće preostale u konačnom proizvodu. U kemijskom proizvodu mogu biti prisutne nečistoće u masenim udjelima do 0,0100 %, osim u slučaju dodatnih ograničenja na temelju mjerila 7.3.8. Tvari za koje je poznato da se oslobađaju ili razgrađuju od ulaznih tvari smatraju se ulaznim tvarima, a ne nečistoćama.

Navode se obrazloženja za svako odstupanje od faktora zadržavanja od 100 % (npr. isparavanje otapala) ili za kemijsku izmjenu ograničene nečistoće.

Za tvari koje su izuzete od podmjerila 7.1. (vidjeti priloge IV. i V. Uredbi (EZ) br. 1907/2006) za dokazivanje sukladnosti dovoljna je izjava podnositelja zahtjeva o sukladnosti.

Budući da jedna dozvola za znak za okoliš EU-a može obuhvaćati više proizvoda ili mogućih proizvoda u kojima se upotrebljavaju iste procesne kemikalije, taj izračun mora se dostaviti samo za svaku nečistoću u najproblematičnijem proizvodu ili sastavnom dijelu obuhvaćenom dozvolom (npr. sastavni dio s najvećom količinom tiska pri provjeri tinta koje su razvrstane kao ograničene).

Svaki dobavljač u lancu opskrbe podnositelja zahtjeva može prethodno navedene dokaze dostaviti izravno nadležnim tijelima.

7.2. Posebno zabrinjavajuće tvari

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Konačni proizvod i njegovi sastavni dijelovi ne smiju sadržavati ulazne tvari (samostalne ili u smjesama) koje ispunjavaju kriterije iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i koje su identificirane u skladu s postupkom opisanim u članku 59. te uredbe i uvrštene na popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari za autorizaciju.

Procjena i verifikacija

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu da konačni proizvod i bilo koji njegovi sastavni dijelovi ne sadržavaju posebno zabrinjavajuće tvari. Izjava mora biti potkrijepljena sigurnosno-tehničkim listovima svih isporučenih kemikalija i materijala upotrijebljenih u proizvodnji konačnog proizvoda i njegovih sastavnih dijelova.

Popis tvari utvrđenih kao posebno zabrinjavajuće i uvrštenih na popis predloženih tvari u skladu s člankom 59. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 nalazi se ovdje:

https://www.echa.europa.eu/candidate-list-table.

Na popis se upućuje na dan podnošenja zahtjeva za znak za okoliš EU-a.

Za neizbježne nečistoće koje su utvrđene kao posebno zabrinjavajuće, koncentracija nečistoće i pretpostavljeni faktor zadržavanja od 100 % upotrebljavaju se za procjenu količine posebno zabrinjavajuće nečistoće preostale u konačnom proizvodu. U kemijskom proizvodu mogu biti prisutne nečistoće u masenim udjelima do 0,0100 %, osim u slučaju dodatnih ograničenja na temelju mjerila 7.3.8. Tvari za koje je poznato da se oslobađaju ili razgrađuju od ulaznih tvari smatraju se ulaznim tvarima, a ne nečistoćama.

Navode se obrazloženja za svako odstupanje od faktora zadržavanja od 100 % (npr. isparavanje otapala) ili za kemijsku izmjenu posebno zabrinjavajuće nečistoće.

7.3. Ostala konkretna ograničenja

7.3.1. Navedene tvari čija je upotreba zabranjena

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Sljedeće tvari ne smiju se dodavati (samostalne ili u smjesama) kemijskom proizvodu koji se upotrebljava u konačnom proizvodu ili njegovim sastavnim dijelovima:

(a)	5-kloro-2-metil-4-izotiazolin-3-on (CMIT);

(b)	akrilamid u superupijajućim polimerima;

(c)	alkilfenoletoksilati (APEO-i) i drugi alkilfenolni derivati [1]. Dopušteni su sterički ometani fenolni antioksidansi molekularne mase > 600 g/mola;

(d)	antibakterijska sredstva (npr. nanosrebro i triklosan);

(e)	formaldehid i tvari koje otpuštaju formaldehid [2];

(f)	nitromošusi i policiklični mošusi;

(g)	organokositreni spojevi koji se upotrebljavaju kao katalizatori u proizvodnji silikona;

(h)

parabeni;

(i)	ftalati[3];

(j)	tvari za koje je utvrđeno da imaju svojstva endokrine disrupcije;

(k)	tvari koje se smatraju potencijalnim endokrinim disruptorima 1. ili 2. kategorije s EU-ova popisa prioritetnih tvari koje treba dodatno istražiti s obzirom na učinke endokrine disrupcije.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača. Tvari navedene u ovom podmjerilu dopuštene su samo kao nečistoće, ali u koncentracijama manjima od 0,0100 % masenog udjela u kemijskom proizvodu, osim ako su dodatno ograničene na temelju mjerila 7.3.8. Tvari za koje je poznato da se oslobađaju ili razgrađuju od ulaznih tvari smatraju se ulaznim tvarima, a ne nečistoćama.

[Napomene:

[1]	Ime tvari = „alkilfenol” na: https://echa.europa.eu/hr/advanced-search-for-chemicals

[2]	Uporaba formaldehida i tvari koje otpuštaju formaldehid u ljepilima regulirana je u skladu s podmjerilom 7.3.5.

[3]	DINP se može dopustiti ako se upotrebljava u formulacijama ljepila s najvećom koncentracijom od 0,010 % masenog udjela u određenoj formulaciji ljepila.]

7.3.2. Mirisi

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod, sve njegove sastavne dijelove, zasebne sastavne dijelove i ambalažu.

Mirisi se ne smiju dodavati konačnom proizvodu, njegovim sastavnim dijelovima, zasebnim sastavnim dijelovima ni ambalaži.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom.

7.3.3. Losioni

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Losioni se ne smiju koristiti ni u proizvodu ni u njegovim sastavnim dijelovima.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom.

7.3.4. Tinte i bojila

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove. Ovaj zahtjev ne primjenjuje se na zasebne sastavne dijelove, prodajnu ambalažu i informacijske listove.

(a)	Konačni proizvod i bilo koji njegovi sastavni dijelovi ne smiju se bojiti ili tiskati.

(b)

Sljedeći su sastavni dijelovi izuzeti i smiju se bojiti i tiskati:

i.	vrpce tampona;

ii.	sustavi zatvaranja;

iii.	materijali koji nisu u izravnom kontaktu s kožom, ako boja ili tinta ispunjava posebne funkcije (npr. smanjenje vidljivosti proizvoda kroz bijelu ili svijetlu odjeću, označavanje ljepljivog područja vrpci, prikazivanje vlažnosti, označavanje stražnje strane proizvoda) ili ima dekorativne svrhe.

U tim slučajevima udio antimona, arsena, barija, kadmija, kroma, olova, žive, selena, primarnih aromatskih amina i polikloriranih bifenila koji se pojavljuju kao nečistoće u bojilima i tintama mora biti ispod graničnih vrijednosti navedenih u Rezoluciji Vijeća Europe AP (89) 1 o uporabi bojila u plastičnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom (21).

Bojila osim toga moraju biti u skladu sa sljedećim:

(a)

ako se upotrebljavaju u plastičnim materijalima: preporukom br. IX. njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika (njem. Bundesinstitut für Risikobewertung, BfR) o bojilima za plastiku i druge polimere koji se upotrebljavaju u robi (22) ili prilozima 2. (23) i 10. (24) švicarskoj Uredbi br. 817.023.21,

(b)	ako se upotrebljavaju u celuloznim materijalima: preporukom njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika br. XXXVI. o papiru i kartonu koji dolaze u dodir s hranom (25).

Bojila i tinte također moraju biti u skladu s podmjerilima 7.1. i 7.2.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača.

Ako se upotrebljavaju bojila i/ili tinte, njihovo korištenje mora biti opravdano navođenjem posebne funkcije koju ispunjavaju i dostavlja se dokumentacija kojom se osigurava da su nečistoće u bojilu ili tinti u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe AP (89) 1 i da su upotrijebljena bojila odobrena u skladu s preporukom br. IX. njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika o bojilima za plastiku i druge polimere koji se upotrebljavaju u robi, prilozima 2. i 10. švicarskoj Uredbi br. 817.023.21 ili preporukom njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika br. XXXVI. o papiru i kartonu koji dolaze u dodir s hranom.

7.3.5. Dodatna ograničenja koja se primjenjuju na ljepila

Udio slobodnog formaldehida u skrućenom ljepilu ne smije biti veći od 10 ppm. Gornja granica za udio formaldehida nastao tijekom proizvodnje ljepila je 250 ppm, mjereno u novoproizvedenoj disperziji polimera. Topljena ljepila izuzimaju se od ovog zahtjeva.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača, sigurnosno-tehničke listove za sve tvari/smjese i podatke o njihovoj koncentraciji u ljepilu.

Podnositelj zahtjeva dostavlja i rezultate ispitivanja za udio formaldehida u skladu s metodom ispitivanja ISO 14184-1:2011 ili jednakovrijednom metodom.

7.3.6. Superupijajući polimeri (SAP)

Superupijajući polimeri koji se upotrebljavaju u proizvodu:

(a)	smiju sadržavati najviše 1 000 ppm zaostatnih monomera [4] kojima su dodijeljene oznake upozorenja (H-oznake) navedene u podmjerilu 7.1. Za natrijev poliakrilat ova granična vrijednost primjenjuje se na ukupnu koncentraciju neizreagirane akrilne kiseline i sredstava za unakrsno povezivanje;

(b)

smiju sadržavati najviše 10 % (masenog udjela) ekstrakata topljivih u vodi [5], koji moraju biti u skladu s podmjerilima 7.1., 7.2. i 7.3.1. Za natrijev poliakrilat te tvari uključuju monomere i oligomere akrilne kiseline s manjom molekularnom masom od superupijajućih polimera u skladu s normom ISO 17190;

(c)	superupijajući polimeri ne smiju sadržavati akrilamid.

Procjena i verifikacija:

Osim toga, podnositelj zahtjeva dostavlja i izjavu dobavljača u kojoj se dokumentira sastav superupijajućih polimera upotrijebljenih u proizvodu i količina ekstrakata topljivih u vodi u superupijajućim polimerima. Izjava mora biti potkrijepljena sigurnosno-tehničkim listovima ili rezultatima ispitivanja u kojima se navode rezidualni monomeri u superupijajućim polimerima i njihove količine. Preporučene metode ispitivanja su ISO 17190 i WSP 210. Količine zaostatnih monomera i topljivih ekstrakata prosječne su vrijednosti dobivene ponovljenim mjerenjima tijekom određenog vremenskog razdoblja. Opisuju se upotrijebljene metode i učestalost mjerenja za analize, uključujući informacije o laboratorijima u kojima su se provodile analize.

[Napomene:

[4]	Pod zaostatnim monomerima podrazumijeva se ukupna koncentracija neizreagirane akrilne kiseline i sredstava za unakrsno povezivanje.

[5]	Pod ekstraktima topljivima u vodi u superupijajućim polimerima podrazumijevaju se monomeri i oligomeri akrilne kiseline manje molekularne mase od mase superupijajućih polimera, i soli]

7.3.7. Silikon

Ovo podmjerilo primjenjuje se na odstranjivi zaštitni film.

(a)	Ne smiju se upotrebljavati silikonski premazi na bazi otapala.

(b)

Oktametil ciklotetrasiloksan D4 (CAS 556-67-2), dekametil ciklopentasiloksan D5 (CAS 541-02-6) i dodekametilcikloheksasiloksanon D6 (CAS 540-97-6) ne smiju biti prisutni u silikonskoj smjesi [6] u koncentracijama iznad 800 ppm (0,08 % masenog udjela). Granična vrijednost od 800 ppm primjenjuje se zasebno na svaku tvar.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom koju je potpisao proizvođač odstranjivog zaštitnog filma, potkrijepljenu sigurnosno-tehničkim listovima.

[Napomena:

[6]

Pod silikonskom smjesom ovdje se podrazumijeva tekuća smjesa sastavljena od dviju ili više silikonskih sirovina koja se upotrebljava kao premaz na zaštitnom papiru ili zaštitnoj foliji koja se rabi kao odstranjivi zaštitni film na nekim ženskim higijenskim proizvodima (npr. dnevni ulošci i higijenski ulošci) ili na samoljepljivim vrpcama pelena]

7.3.8. Druge zabrinjavajuće kemikalije

Ovo podmjerilo primjenjuje se na nečistoće u konačnom proizvodu.

Sljedeće kemikalije ne smiju biti prisutne u konačnom proizvodu u koncentraciji većoj od one navedene u tablici 9.

Tablica 9.

Popis ograničenih kemikalija

Tvari	Ograničenja
Formaldehid	< 16 ppm
Dibenzo-p-dioksini (PCDD-i): 2,3,7,8-TCDD; 1,2,3,7,8-PeCDD; 1,2,3,4,7,8-HxCDD; 1,2,3,6,7,8-HxCDD; 1,2,3,7,8,9-HxCDD; 1,2,3,4,6,7,8-HpCDD; OCDD	zbroj TEQ (ekvivalenti toksičnosti) otkrivenih kongenera PCDD-a, PCDF-a i DLPCB-a < 2 ng/kg
Dibenzofurani (PCDF-i): 2,3,7,8-TCDF; 1,2,3,7,8-PeCDF; 2,3,4,7,8-PeCDF; 1,2,3,4,7,8-HxCDF; 1,2,3,6,7,8-HxCDF; 1,2,3,7,8,9-HxCDF; 2,3,4,6,7,8-HxCDF; 1,2,3,4,6,7,8-HpCDF; 1,2,3,4,7,8,9-HpCDF; OCDF
Dioksinima slični poliklorirani bifenili (DLPCB-i): PCB 77; PCB 81; PCB 126; PCB 169; PCB 105; PCB 114; PCB 118; PCB 123; PCB 156; PCB 157; PCB 167; PCB 189
PAH-i
Benzo[a]antracen; benzo[a]piren; benzo[e]piren; krizen; benzo[b]fluoranten; benzo[k]fluoranten; dibenzo[a,h]antracen; benzo[j]fluoranten; benzo[g,h,i]perilen; indeno[1,2,3,cd]piren; fenantren; piren; antracen; fluoranten; naftalen	svaki PAH < 0,2 mg/kg zbroj PAH-a < 1 mg/kg
Fenoli
Bisfenol A	< 0,02 %
Nonilfenol-di-etoksilat	< 10 mg/kg
Nonilfenol	< 10 mg/kg
Ftaltati
DINP, DEHP, DNOP, DIDP, BBP, DBP, DiBP, DIHP, BMEP, DPP/DIPP, DnPP, DnHP, DMP, DHNUP, DCHP, DHxP, DIHxP, DIOP, DPrP, DNP, 1,2-benzendikarboksilna kiselina, di-C6-10 alkil esteri, 1,2-benzendikarboksilna kiselina, pomiješani decil- i heksil- i oktil- diesteri	< 0,01 % svaki
Pesticidi
Glifosat	< 0,5 mg/kg
AMPA	< 0,5 mg/kg
Kvintozen	< 0,5 mg/kg
Heksaklorbenzen	< 0,5 mg/kg
Organokositreni spojevi
Tributilkositar	< 2 ppb
Drugi organokositreni spojevi: monobutilkositar; dibutilkositar; trifenilkositar; dioktilkositar; monooktiltin	Svaki organokositreni spoj < 10 ppb
Teški metali
Antimon	< 30 mg/kg
Kadmij	< 0,1 mg/kg
Krom	< 1 mg/kg
Olovo	< 0,2 mg/kg
Živa	< 0,02 mg/kg

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača.

Osim toga, podnositelj zahtjeva dostavlja rezultate analiza provedenih na konačnom proizvodu. Ispitivanja se provode na reprezentativnom proizvodu. U slučaju istovjetno proizvedenih proizvoda (npr. higijenskih proizvoda različitih veličina) dovoljno je provesti ispitivanja na jednoj od veličina proizvoda. Međutim, analize se mogu provesti zasebno na svakom materijalu od kojeg se sastoji konačni (reprezentativni) proizvod. Opisuju se upotrijebljene metode i datum mjerenja za analize, uključujući informacije o laboratorijima u kojima su se provodile analize. Preporučene metode ispitivanja su NWSP 360.1R0 ili jednakovrijedna metoda za pripremu uzorka, NWSP 360.2R0 ili jednakovrijedna metoda za ekstrakciju analita i NWSP 360.3R0 ili jednakovrijedna metoda za instrumentalnu analizu. Mjerenja se obavljaju najmanje jedanput godišnje.

Mjerilo 8. Ambalaža

Ovim mjerilom utvrđuju se zahtjevi za prodajnu i skupnu ambalažu.

Skupna ambalaža izbjegava se ili izrađuje samo od kartona i/ili papira.

(a) Karton i/ili papir koji se upotrebljava za ambalažu

Prodajna ambalaža izrađena od kartona i/ili papira mora sadržavati najmanje 40 % recikliranog materijala.

Skupna ambalaža izrađena od kartona i/ili papira mora sadržavati najmanje 80 % recikliranog materijala.

Za preostali udio (100 % minus postotak recikliranog sadržaja) kartona i/ili papira upotrijebljenog za prodajnu i skupnu ambalažu moraju postojati valjane potvrde o održivom upravljanju šumama izdane u okviru programa certificiranja koji provode neovisne treće strane, primjerice programa FSC, PEFC ili drugog jednakovrijednog programa. Certifikacijska tijela koja izdaju potvrde o održivom upravljanju šumama moraju biti akreditirana/priznata na temelju tog programa certificiranja.

(b) Plastika koja se upotrebljava za ambalažu

—	do 31. prosinca 2026. prodajna ambalaža izrađena od plastike mora sadržavati najmanje 20 % recikliranog materijala,

—	od 1. siječnja 2027. prodajna ambalaža izrađena od plastike mora sadržavati najmanje 35 % recikliranog materijala.

Udio prodajne ambalaže (kartona i/ili papira ili plastike) i skupne ambalaže (kartona i/ili papira) koji je dostupan za recikliranje mora iznositi najmanje 95 % masenog udjela ambalaže, a ostalih 5 % mora biti kompatibilno s recikliranjem.

(d) Dodatni zahtjevi

—	uporaba višeslojne (kompozitne) ambalaže (prodajna i skupna) ili miješane plastike ili premazivanje kartona i/ili papira plastikom ili metalima nisu dopušteni,

—	udio reciklata i kapacitet recikliranja prodajne i skupne ambalaže naznačuje se na prodajnoj ambalaži.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja (1) potpisanu izjavu o sukladnosti u kojoj se, prema potrebi, navodi postotni udio reciklata u prodajnoj i skupnoj ambalaži; (2) izjavu o sukladnosti u kojoj se navodi kapacitet recikliranja prodajne i skupne ambalaže i (3) fotografiju prodajne ambalaže visoke rezolucije na kojoj se jasno vide informacije o udjelu reciklata i kapacitetu recikliranja prodajne i skupne ambalaže.

Nadležna tijela provjeravaju izjavu o sukladnosti u kojoj se navodi postotni udio plastičnog reciklata za prodajnu ambalažu nakon 1. siječnja 2027.

Podnositelj zahtjeva dostavlja revidirane računovodstvene dokumente kojima se dokazuje da je preostali udio (100 % minus postotak recikliranog sadržaja) kartona i/ili papira upotrijebljenog za prodajnu ili skupnu ambalažu definiran kao certificirani materijal u skladu s valjanim programima FSC, PEFC ili drugim jednakovrijednim programima. Revidirani računovodstveni dokumenti valjani su tijekom cijelog trajanja dozvole za znak za okoliš EU-a. Nadležna tijela ponovno provjeravaju računovodstvene dokumente 12 mjeseci nakon dodjele dozvole za znak za okoliš EU-a.

Udio reciklata provjerava se u skladu s normama EN 45557 ili ISO 14021, a kapacitet recikliranja u skladu s normama EN 13430 ili ISO 18604.

Udio plastičnog reciklata u ambalaži mora biti u skladu s normama lanca nadzora kao što su ISO 22095 ili EN 15343. Jednakovrijedne metode mogu se prihvatiti kao metode ispitivanja ako ih treća strana smatra jednakovrijednima te im se prilažu detaljna obrazloženja kojima se dokazuje sukladnost s ovim mjerilom i pripadajuća popratna dokumentacija. Dostavljaju se računi kojima se dokazuje kupnja recikliranog materijala.

Osim toga, mogućnost recikliranja ambalaže (dostupnost i kompatibilnost za recikliranje) ispituje se standardnim ispitnim protokolima. Mogućnost recikliranja ambalaže od kartona i/ili papira ocjenjuje se ispitivanjem mogućnosti razvlaknjivanja i u tom slučaju podnositelj zahtjeva dokazuje mogućnost razvlaknjivanja ambalaže od kartona i/ili papira potkrijepljenu rezultatima izvješća o ispitivanju u skladu s metodom PTS-RH 021, evaluacijskim sustavom ATICELCA 501 ili jednakovrijednim standardnim metodama koje nadležno tijelo prihvaća kao metode kojima se dobivaju podaci jednake znanstvene kvalitete. Sustavi odvajanja ili kontroliranog miješanja kao što je RecyClass prihvaćaju se kao neovisni programi certificiranja za plastičnu ambalažu koje provodi treća strana. Jednakovrijedne metode ispitivanja mogu se prihvatiti ako ih treća strana smatra jednakovrijednima.

Mjerilo 9. Smjernice o uporabi i zbrinjavanju proizvoda i ambalaže

Upute za uporabu konačnog proizvoda moraju biti dostupne na ambalaži ili u tiskanom i/ili digitalnom naputku.

Na prodajnoj ambalaži naznačuju se smjernice o zbrinjavanju prodajne ambalaže, skupne ambalaže (ako postoji), zasebnih sastavnih dijelova i rabljenog proizvoda. Na prodajnoj ambalaži moraju biti napisane ili vizualnim simbolima naznačene sljedeće informacije:

—	prodajna ambalaža, skupna ambalaža (ako postoji), zasebni sastavni dijelovi i rabljeni proizvod ne smiju se bacati u zahod; i

—	način ispravnog zbrinjavanja prodajne ambalaže, skupne ambalaže (ako postoji), zasebnih sastavnih dijelova i rabljenog proizvoda.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja fotografiju uputa za uporabu proizvoda visoke rezolucije.

Podnositelj zahtjeva dostavlja fotografiju prodajne ambalaže visoke rezolucije na kojoj se jasno vide informacije o načinu njezina zbrinjavanja.

Mjerilo 10. Prikladnost za uporabu i kvaliteta proizvoda

Djelotvornost/kvaliteta konačnog proizvoda mora biti zadovoljavajuća i barem jednaka onoj proizvoda koji su već na tržištu.

Prikladnost za uporabu ispituje se s obzirom na obilježja i parametre navedene u tablici 10. Pragovi uspješnosti, ako su utvrđeni, moraju biti postignuti.

Tablica 10.

Obilježja i parametri koji opisuju prikladnost za uporabu proizvoda koji se ispituje

Obilježje		Propisani postupak ispitivanja (prag uspješnosti)
		Dječje pelene	Ženski ulošci	Tamponi	Jastučići za dojenje
Ispitivanja pri uporabi	U1 Upijanje i zaštita od propuštanja (26)	ispitivanje potrošača (80 % potrošača koji su ispitali proizvod ocjenjuju ga zadovoljavajućim)
	U2 Suhoća kože	ispitivanje potrošača (80 % potrošača koji su ispitali proizvod ocjenjuju ga zadovoljavajućim)		nije primjenjivo	kao i za dječje pelene i ženske uloške
	U3 Pristajanje i udobnost	ispitivanje potrošača (80 % potrošača koji su ispitali proizvod ocjenjuju ga zadovoljavajućim)
	U4 Ukupni rezultati	ispitivanje potrošača (80 % potrošača koji su ispitali proizvod ocjenjuju ga zadovoljavajućim)
Tehnička ispitivanja	T1 Upijanje i zaštita od propuštanja (26)	brzina upijanja i kapacitet upijanja prije propuštanja		metoda syngina	kao i za dječje pelene i ženske uloške
	T2 Suhoća kože (26)	TEWL, postupak ponovnog vlaženja ili ispitivanje korneometrom		nije primjenjivo	kao i za dječje pelene i ženske uloške

Procjena i verifikacija:

Izvješće o ispitivanju dostavlja se za ispitivanja pri uporabi i tehnička ispitivanja. U izvješću o ispitivanju opisuju se barem metode ispitivanja, rezultati ispitivanja i korišteni podaci. Ispitivanja se provode u laboratorijima koji su certificirani za provedbu sustava upravljanja kvalitetom.

Ispitivanja se provode za konkretnu vrstu i veličinu proizvoda za koji se podnosi prijava za dodjelu znaka za okoliš EU-a. Ipak, ako se može dokazati da proizvodi imaju isti učinak, ispituje se samo jedna veličina ili reprezentativna kombinacija veličina za svaki model proizvoda.

Posebna pažnja posvećuje se uzorkovanju, prijevozu i skladištenju proizvoda, kako bi se zajamčili rezultati koji se mogu ponoviti. Preporučuje se ne pakirati proizvode u neprovidne materijale ili ih ponovno pakirati u neutralne ambalaže zbog rizika od promjene učinkovitosti proizvoda i/ili ambalaže, osim ako se promjena može isključiti.

Informacije o ispitivanju moraju biti dostupne nadležnim tijelima, uz poštovanje povjerljivosti. Rezultati ispitivanja moraju se jasno objasniti i predstaviti na jeziku te uz uporabu jedinica i simbola koji su razumljivi korisniku podataka. Navode se sljedeći elementi: mjesto i datum ispitivanja; kriteriji za odabir ispitanih proizvoda i njihova reprezentativnost; odabrane značajke ispitivanja i, ako je primjenjivo, razlozi zbog kojih neke nisu bile uključene; upotrijebljene metode ispitivanja i njihova ograničenja ako ih ima. Daju se jasne smjernice o uporabi rezultata ispitivanja.

Dodatne smjernice za ispitivanja u uporabi:

—	uzorkovanje, plan ispitivanja, sastavljanje panela i analiza rezultata ispitivanja moraju biti u skladu sa standardnom statističkom praksom (AFNOR Q 34-019, ASTM E1958-07e1 ili istovrijedne metode),

—	svaki se proizvod procjenjuje na temelju upitnika. Ispitivanje treba trajati najmanje 72 sata, a ako je moguće, punih tjedan dana te se mora ostvariti u uobičajenim uvjetima uporabe proizvoda,

—	preporučeni broj osoba za ispitivanje je najmanje 30 (za proizvode posebno osmišljene za neku namjenu ili namijenjene uporabi oba spola). Svi pojedinci koji sudjeluju u ispitivanju moraju trenutno koristiti konkretni tip/veličinu proizvoda koji se ispituje,

—	ako proizvod nije posebno namijenjen jednom spolu, omjer muških i ženskih osoba je 1:1,

—	mješovita skupina pojedinaca koji proporcionalno zastupaju različite skupine potrošača dostupne na tržištu sudjeluje u ispitivanju. Dob, zemlju i spol potrebno je jasno navesti,

—	bolesne osobe i one koje imaju kronične kožne bolesti ne sudjeluju u ispitivanju. U slučajevima kad se pojedinci razbole tijekom razdoblja ispitivanja, to treba navesti u upitniku i odgovori se ne uzimaju u obzir pri ocjenjivanju,

—

za sva ispitivanja pri uporabi (upijanje i zaštita od propuštanja, suhoća kože, pristajanje i udobnost te ukupni rezultati) potrebno je da 80 % potrošača koji ispituju proizvod ocijeni rezultate proizvoda zadovoljavajućima, uz ocjenu veću od 60 (na kvantitativnoj ljestvici od 1 do 100). Druga je mogućnost da 80 % potrošača koji ispituju proizvod ocijeni proizvod dobrim ili vrlo dobrim (od pet kvalitativnih ocjena: vrlo loš, loš, prosječan, dobar, vrlo dobar),

—	rezultati se statistički vrednuju po završetku ispitivanja,

—	treba izvijestiti o vanjskim čimbenicima, kao što su brendiranje, tržišni udjeli i oglašavanje, koji mogu utjecati na percepciju učinkovitosti proizvoda.

Dodatni zahtjevi za tehnička ispitivanja:

—	metode ispitivanja temelje se, što je više moguće, na metodama koje su relevantne za proizvod, ponovljive i stroge,

—	ispituje se najmanje pet uzoraka. Prosječni rezultati dostavljaju se zajedno s naznakom standardnog odstupanja,

—	tehnička ispitivanja koja se preporučuju za jastučiće za dojenje ista su kao za dječje pelene i za ženske uloške.

Masa, dimenzije i značajke dizajna proizvoda opisuju se i dostavljaju u skladu s informacijama navedenima u općem tekstu zahtjeva koji se odnosi na procjenu i verifikaciju.

Mjerilo 11. Društveno odgovorno poslovanje s obzirom na radne aspekte

Ovim mjerilom utvrđuju se zahtjevi koji se primjenjuju na postrojenje za završno sastavljanje upijajućeg higijenskog proizvoda.

Uzimajući u obzir Trostranu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku (27), Globalni sporazum UN-a (2. stup) (28), vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (29) te Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća (30), podnositelj zahtjeva dobavlja potvrdu treće strane potkrijepljenu terenskim revizijama o tome da se u postrojenjima za završno sastavljanje proizvoda poštuju primjenjiva načela sadržana u spomenutim međunarodnim tekstovima i dodatnim odredbama u nastavku.

Temeljne konvencije ILO-a:

dječji rad:

—	Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1973. (br. 138),

—	Konvencija o najgorim oblicima dječjeg rada, 1999. (br. 182);

ii.

prisilni i obvezni rad:

—	Konvencija o prisilnom radu, 1930. (br. 29) i Protokol uz Konvenciju o prisilnom radu iz 2014.,

—	Konvencija o ukidanju prisilnog rada, 1957. (br. 105);

iii.

sloboda udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje:

—	Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, 1948. (br. 87),

—	Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, 1949. (br. 98);

iv.

diskriminacija:

—	Konvencija o jednakosti plaća, 1951. (br. 100),

—	Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje, 1958. (br. 111).

Dodatne odredbe:

radno vrijeme:

—	Konvencija ILO-a o radnom vremenu u industriji, 1919. (br. 1),

—	Konvencija ILO-a o tjednom odmoru u industrijskim poduzećima, 1921. (br. 14);

vi.

naknada:

—	Konvencija ILO-a o utvrđivanju minimalne plaće, 1970. (br. 131),

—	Konvencija ILO-a o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana), 1970. (br. 132),

—

plaća dostatna za život: podnositelj zahtjeva osigurava da su plaće (bez poreza, bonusa, doplataka i naknada za prekovremeni rad) koje se isplaćuju za uobičajeni radni tjedan (ne dulji od 48 sati) dovoljne za ispunjavanje osnovnih potreba (stanovanje, energija, prehrana, odjeća, zdravstvena zaštita, obrazovanje, pitka voda, skrb o djeci i prijevoz) radnika i četveročlane obitelji te da omogućuju određeni višak prihoda. Provedba se revidira u skladu sa smjernicom SA8000 (31) o naknadi;

vii.

zdravlje i sigurnost:

—	Konvencija ILO-a o upotrebi kemikalija na radu, 1981. (br. 170),

—	Konvencija ILO-a o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, 1990. (br. 155),

—	Konvencija ILO-a o radnom okruženju (onečišćenje zraka, buka i vibracije) iz 1977. (br. 148);

viii.

socijalna zaštita i uključivanje:

—	Konvencija ILO-a o zdravstvenoj zaštiti i naknadama za slučaj bolesti, 1969. (br. 130),

—	Konvencija ILO-a o socijalnoj sigurnosti (minimalni standardi), 1952. (br. 102),

—	Konvencija ILO-a o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti, 1964. (br. 121),

—	Konvencija ILO-a o jednakom postupanju (naknada štete od nezgode), 1925. (br. 19),

—	Konvencija ILO-a o zaštiti majčinstva, 2000. (br. 183);

ix.

opravdani otkaz:

—	Konvencija ILO-a o prestanku radnog odnosa, 1982. (br. 158).

Na lokacijama na kojima su prava na slobodu udruživanja i kolektivno pregovaranje ograničena zakonom poduzeće ne smije ograničavati radnike u razvoju alternativnih mehanizama za izražavanje pritužbi i zaštitu njihovih prava povezanih s radnim uvjetima i uvjetima zaposlenja te mora priznavati zakonita udruženja zaposlenika, s kojima može započeti dijalog o pitanjima na radnom mjestu.

Postupak revizije uključuje savjetovanje s dionicima iz vanjskih organizacija neovisnih o industriji u lokalnim područjima oko postrojenja, uključujući sindikate, organizacije u zajednicama, nevladine organizacije i stručnjake u području rada. Produktivna savjetovanja provode se s najmanje dva dionika iz dviju različitih podskupina. Na lokacijama na kojima se nacionalnim pravom ne može osigurati primjerenost društveno odgovornog poslovanja u skladu s prethodno navedenim međunarodnim konvencijama, postupak revizije mora uključivati terenske revizije koje provode treće strane, a koje se sastoje od nenajavljenih inspekcija na terenu koje provode neovisni ocjenjivači.

Tijekom razdoblja valjanosti dozvole za znak za okoliš EU-a podnositelj zahtjeva na internetu objavljuje objedinjene rezultate i glavne zaključke revizija (uključujući pojedinosti o (a) broju i težini povreda pojedinih radničkih prava i standarda sigurnosti i zdravlja na radu; (b) strategiji za ispravljanje – pri čemu ispravljanje uključuje sprečavanje u skladu s konceptom iz vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; (c) procjeni temeljnih uzroka opetovanih povreda koja je rezultat savjetovanja s dionicima – s kim se savjetovalo, koja su pitanja otvorena, kako je to utjecalo na korektivni akcijski plan) kako bi zainteresiranim potrošačima pružio dokaze o svojem poslovanju.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dokazuje sukladnost s tim zahtjevima dostavljanjem primjeraka najnovije inačice svojeg kodeksa postupanja, koji mora biti usklađen s prethodno navedenim odredbama, i primjerke popratnih revizijskih izvješća za svako postrojenje za završno sastavljanje proizvoda za modele za koje se traži dodjela znaka za okoliš, zajedno s poveznicom na internetsku stranicu na kojoj su objavljeni rezultati i zaključci.

Neovisne revizije na terenu provode revizori kvalificirani za ocjenjivanje sukladnosti industrijskih proizvodnih postrojenja sa socijalnim standardima ili kodeksima postupanja ili inspektor(i) rada koje imenuje javno tijelo u zemljama u kojima je ratificirana Konvencija o inspekciji rada Međunarodne organizacije rada (ILO) iz 1947. (br. 81) te se nadzorom ILO-a potvrđuje da je nacionalni sustav inspekcije rada učinkovit (32) i da su njime obuhvaćena prethodno navedena područja (33).

Prihvaćaju se valjane potvrde u okviru programa treće strane ili inspekcijskih postupaka kojima se revidira sukladnost s primjenjivim načelima navedenih temeljnih konvencija ILO-a te s dodatnim odredbama o radnom vremenu, naknadama te zdravlju i sigurnosti i savjetovanju s vanjskim dionicima. Te potvrde ne smiju biti starije od 12 mjeseci na dan podnošenja zahtjeva.

Mjerilo 12. Informacije na znaku za okoliš EU-a

Znak za okoliš EU-a može se naznačiti na prodajnoj ambalaži proizvoda. Ako se upotrebljava neobvezna oznaka s poljem za tekst, ona sadržava sljedeće tri izjave:

—	„Osmišljeno za smanjenje utjecaja na okoliš”,

—	„Ispunjava stroge zahtjeve u pogledu štetnih tvari”,

—	„Provjereni rezultati”.

Podnositelj zahtjeva dužan je slijediti upute za upotrebu logotipa znaka za okoliš EU-a navedene u Smjernicama za logotip znaka za okoliš EU-a:

http://ec.europa.eu/environment/ecolabel/documents/logo_guidelines.pdf

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s ovim mjerilom i fotografiju prodajne ambalaže proizvoda visoke rezolucije na kojoj se jasno vide oznaka, registracijski broj/broj dozvole i, prema potrebi, izjave koje mogu biti navedene zajedno s oznakom.

(1) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(2) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

(3) Uredba (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).

(4) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(5) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

(6) Pri izračunu su u obzir uzete neto emisije fosfora. Fosfor koji se prirodno nalazi u drvnim sirovinama i u vodi može se oduzeti od ukupnih emisija fosfora. Prihvaćaju se smanjenja do 0,010 kg/ADt.

(7) Gornja vrijednost odnosi se na tvornice u kojima se koriste eukaliptus i vrste bora s juga SAD-a iz regija s višim razinama fosfora, a primjenjuje se do 31. prosinca 2026. Od 1. siječnja 2027. ograničenje od 0,03 kg P/ADt primjenjuje se i na tvornice u kojima se upotrebljavaju eukaliptus i vrste bora s juga SAD-a iz regija s višim razinama fosfora.

(8) Za neintegrirane tvornice celulozna sirovina mora biti u skladu s vrijednostima navedenima za integrirane tvornice kojima bi trebalo dodati emisije koje proizlaze iz procesa prerade.

(9) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/2066 od 19. prosinca 2018. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o izmjeni Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012, C/2018/8588 (SL L 334, 31.12.2018., str. 1.).

(10) Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/331 od 19. prosinca 2018. o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 59, 27.2.2019., str. 8.).

(11) Za neintegrirane tvornice celulozna sirovina mora biti u skladu s vrijednostima navedenima za integrirane tvornice kojima bi trebalo dodati emisije koje proizlaze iz procesa prerade.

(12) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(13) Za neintegrirane tvornice celulozna sirovina mora biti u skladu s vrijednostima navedenima za integrirane tvornice kojima bi trebalo dodati energiju potrošenu tijekom procesa prerade.

(14) Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

(15) Uredba (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda te stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007, PE/62/2017/REV/1 (SL L 150, 14.6.2018., str. 1.).

(16) Nacionalni program ekološke proizvodnje, Pravilo Službe za stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda doneseno 21.12.2000., 65 FR 80547.

(17) U skladu s Komunikacijom Europske komisije o okviru politike EU-a o plastici na biološkoj osnovi, biorazgradivoj plastici i plastici koja se može kompostirati. Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX%3A52022DC0682&qid=1680246180511.

(18) U najnovije metodologije ubrajaju se okvir koji je razvio Zajednički istraživački centar Komisije, nazvan „metoda procjene životnog ciklusa plastike”, dostupan na https://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC125046 ili Preporuka Komisije od 8.12.2022. o uspostavi europskog okvira za procjenu za kemikalije i materijale „sigurne i održive po dizajnu” dostupna na https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32022H2510&from=EN.

(19) U skladu sa zahtjevima u pogledu održivosti povezanima s nabavom biološki dobivenih sirovina iz revizije Direktive o energiji iz obnovljivih izvora (RED III). Programi certificiranja plastike na biološkoj osnovi koje je službeno priznala Europska komisija dostupni su na: https://energy.ec.europa.eu/topics/renewable-energy/bioenergy/voluntary-schemes_hr

(20) Pod trenutačno dostupnom metodologijom podrazumijeva se prethodno objašnjen pojam.

(21) Vijeće Europe, Odbor ministara, Rezolucija AP(89)1 o uporabi bojila u plastičnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom. Dostupno na: https://rm.coe.int/16804f8648.

(22) https://www.bfr.bund.de/cm/349/IX-Colorants-for-Plastics-and-other-Polymers-Used-in-Commodities.pdf

(23) https://www.blv.admin.ch/dam/blv/fr/dokumente/lebensmittel-und-ernaehrung/rechts-und-vollzugsgrundlagen/lebensmittelrecht2017/anhang2-verordnung-materialien-kontakt-lm-gg.pdf.download.pdf/Annexe_2.pdf.

(24) https://www.blv.admin.ch/dam/blv/en/dokumente/lebensmittel-und-ernaehrung/rechts-und-vollzugsgrundlagen/lebensmittelrecht2017/anhang10-verordnung-materialien-kontakt-lm-gg.pdf.download.pdf/Annex-10-ordinance-fdha-materials-and-articles-intended-to-come-into-contact-with-food-stuffs.pdf.

(25) https://www.dssmith.com/contentassets/1bbf9877253f458aa0eed26b76f2d705/360-english.pdf

(26) Ulošci namijenjeni zaštiti ženskog rublja (tanki ulošci) izuzeti su od tih zahtjeva.

(27) ILO NORMLEX (http://www.ilo.org/dyn/normlex/en) i popratne smjernice.

(28) Globalni sporazum UN-a (2. stup), https://www.unglobalcompact.org/what-is-gc/participants/141550

(29) Vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima, https://www.unglobalcompact.org/library/2.

(30) Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, https://www.oecd.org/daf/inv/mne/48004323.pdf.

(31) Social Accountability International, Social Accountability 8000 International Standard, http://www.sa-intl.org.

(32) Vidjeti bilješku 21.

(33) Vidjeti bilješku 21.

PRILOG II.

Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a za menstrualne čašice za višekratnu upotrebu

Mjerila za dodjelu znaka za okoliš EU-a služe za utvrđivanje najboljih menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu na tržištu u smislu ekološke učinkovitosti. Mjerila su usmjerena na glavne utjecaje na okoliš koje ti proizvodi imaju tijekom svojeg životnog ciklusa i promiču aspekte kružnog gospodarstva.

Zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije

Da bi se određenom proizvodu dodijelio znak za okoliš EU-a, on mora ispuniti svaki zahtjev. Podnositelj zahtjeva dostavlja pisanu potvrdu u kojoj navodi da su sva mjerila zadovoljena.

Za svako mjerilo navedeni su konkretni zahtjevi u pogledu procjene i verifikacije.

Prema potrebi, osim ispitnih metoda navedenih za svako mjerilo mogu se primjenjivati i druge metode ako ih nadležno tijelo koje procjenjuje zahtjev prihvati kao jednakovrijedne.

Nadležna tijela mogu prema potrebi tražiti popratnu dokumentaciju i vršiti neovisne provjere.

Uz zahtjev za znak za okoliš EU-a dostavljaju se sljedeće informacije:

(a)	opis proizvoda, zajedno s masom pojedinačnih jedinica proizvoda i ukupnom masom proizvoda;

(b)	opis prodajne ambalaže, zajedno s njezinom ukupnom masom, ako je primjenjivo;

(c)	opis skupne ambalaže, zajedno s njezinom ukupnom masom, ako je primjenjivo;

(d)	opis zasebnih sastavnih dijelova, zajedno s njihovom pojedinačnom masom;

(e)	sastavni dijelovi, materijali i tvari koji su korišteni u proizvodu s njihovim masama i, kad je to primjenjivo, s brojevima CAS.

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„aditivi” znači tvari koje se dodaju sastavnim dijelovima, materijalima ili konačnom proizvodu kako bi se poboljšala ili očuvala neka od njihovih obilježja;

2.	„višeslojna (kompozitna) ambalaža” znači jedinica ambalaže izrađena od dva ili više materijala, osim materijala za etikete, zatvarače i pečaćenje, koji se ne mogu odvojiti ručno i koji stoga čine jednu nedjeljivu cjelinu;

(a)	predmete koji su nužni za držanje, podržavanje ili čuvanje proizvoda tijekom njegova životnog vijeka, ali nisu njegov sastavni dio, i koji su predviđeni za korištenje, trošenje ili zbrinjavanje zajedno s proizvodom;

(b)	sastavne ili pomoćne dijelove predmeta iz podtočke (a) koji su uključeni u taj predmet;

(c)	pomoćne dijelove predmeta iz podtočke (a) koji su izravno obješeni ili pričvršćeni na proizvod i koji su u funkciji ambalaže, ali nisu sastavni dio proizvoda, i koji su predviđeni za korištenje, trošenje ili zbrinjavanje zajedno s proizvodom; itd.;

„plastični materijali” ili „plastika” znači polimeri u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, kojima se mogu dodati aditivi ili druge tvari i koji mogu funkcionirati kao glavni sastavni dijelovi konačnih proizvoda i/ili ambalaže, osim prirodnih polimera koji nisu kemijski modificirani;

9.	„kapacitet recikliranja” znači količina (masa ili postotak) predmeta dostupnog za recikliranje;

10.	„udio reciklata” znači količina predmeta (po površini, duljini, obujmu ili masi) koja se dobiva iz recikliranog materijala koji su koristili potrošači i/ili iz recikliranog materijala nastalog nakon upotrebe u industriji. Predmet se pritom može odnositi na proizvod ili ambalažu;

11.

„recikliranje” znači, u skladu s člankom 3. Direktive 2008/98/EZ, svaki postupak oporabe kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari bilo u izvornu ili druge svrhe. Uključuje preradu organskog materijala, ali ne uključuje oporabu energije ni preradu u materijale koji će se koristiti kao goriva ili za nasipavanje;

12.	„prodajna ambalaža” ili primarna ambalaža znači ambalaža osmišljena tako da zajedno s proizvodom čini prodajnu jedinicu za krajnjeg korisnika ili potrošača na prodajnom mjestu;

13.

„zaseban sastavni dio”, ili dodatan sastavni dio, znači sastavni dio ambalaže koji se razlikuje od glavnog dijela ambalažne jedinice i može biti od drugog materijala, potrebno ga je u cijelosti i trajno odvojiti od glavnog dijela ambalažne jedinice da bi se pristupilo proizvodu te se obično odlaže prije ambalažne jedinice i odvojeno od nje. U slučaju menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu, to je svaki sastavni dio (sa zaštitnom ili higijenskom funkcijom) koji se uklanja prije uporabe proizvoda, npr. torbica/vrećica u kojoj se menstrualne čašice obično prodaju;

14.

„tvari za koje je utvrđeno da imaju svojstva endokrine disrupcije”, ili endokrini disruptori, znači tvari za koje je utvrđeno da imaju svojstva endokrine disrupcije (za zdravlje ljudi i/ili okoliš) u skladu s člankom 57. točkom (f) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (popis predloženih posebno zabrinjavajućih tvari za odobrenje) ili u skladu s Uredbom (EU) br. 528/2012, Uredbom (EZ) br. 1107/2009 ili Uredbom (EZ) br. 1272/2008;

15.

„sintetički polimeri” znači makromolekularne tvari, osim celulozne pulpe, namjerno dobivene:

(a)	postupkom polimerizacije, kao što je poliadicija ili polikondenzacija, ili nekim drugim sličnim postupkom u kojem se kombiniraju monomeri i druge ulazne sirovine;

(b)	kemijskom modifikacijom prirodnih ili sintetičkih makromolekula;

(c)	mikrobnom fermentacijom.

Mjerilo 1. Emisije tijekom proizvodnje sirovina

1.1. Emisije prašine i klorida u zrak

(a) Emisije prašine

i. Ovaj zahtjev primjenjuje se samo na silikone.

Pri skladištenju i rukovanju sirovinom elementarnog silicija primjenjuje se barem jedna od sljedećih tehnika:

—	skladištenje elementarnog silicija u silosima (nakon mljevenja);

—	skladištenje elementarnog silicija u natkrivenim prostorima zaštićenima od kiše i vjetra (nakon mljevenja);

—	uporaba opreme s napama i vodovima za skupljanje emisija raspršenih čestica prašine tijekom punjenja u uređaje za skladištenje elementarnog silicija (nakon mljevenja);

—	održavanje atmosfere uređaja za mljevenje pod nešto nižim tlakom od atmosferskog.

ii. Ovaj zahtjev primjenjuje se na silikone i druge elastomere.

Godišnji prosjek usmjerenih emisija prašine mora biti niži od 5 mg/Nm3. Potrebno je kontinuirano pratiti emisije prašine.

(b) Emisije klorida

i. Ovaj zahtjev primjenjuje se samo na silikone.

Ispušni plinovi iz metil klorida te procesnih faza izravne sinteze i destilacije podvrgavaju se toplinskoj oksidaciji nakon koje slijedi pranje. Spaljivanje kloriranih spojeva odobreno je pri procesu toplinske oksidacije.

ii. Ovaj zahtjev primjenjuje se na elastomere osim silikona.

Emisije polikloriranih dibenzodioksina (PCDD-i) i dibenzofurana (PCDF-i) moraju biti niže od 0,01 ng TEQ/Nm 3 (prosjek tijekom razdoblja uzorkovanja). Praćenje emisija PCDD-a/PCDF-a trebalo bi se provoditi svakih šest mjeseci.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva od dobavljača sirovina dostavlja izjavu o sukladnosti s mjerilom 1.1. Osim toga, izjavom se dokazuje sukladnost s:

—	mjerilom 1.1. točkom (a) podtočkom i., dobavljač silikona navodi koja se tehnika upotrebljava u postrojenju i prilaže slike ili tehničke opise kao dodatne podatke,

—

mjerilom 1.1. točkom (a) podtočkom ii., dobavljač sirovina dostavlja rezultate mjerenja emisija prašine u postrojenju, zajedno s godišnjom prosječnom vrijednosti emisija prašine. Prihvaćene su metode EN 15267-1, EN 15267-2, EN 15267-3, EN 15267-4, EN 13284-1 i EN 13284-2. Kad je riječ o proizvodnji silikona, mjerenje podrazumijeva barem mljevenje, skladištenje i rukovanje elementarnim silicijem,

—	mjerilom 1.1. točkom (b) podtočkom i.: dobavljač silikona dostavlja detalje o obradi ispušnih plinova iz metil klorida te procesnih faza izravne sinteze i destilacije,

—	mjerilom 1.1. točkom (b) podtočkom ii.: dobavljač sirovina dostavlja rezultate mjerenja emisija PCDD-a/PCDF-a obrađenih plinova. Prihvaćene su metode EN 1948-1, EN 1948-2 i EN 1948-3.

1.2. Emisije bakra i cinka u vodu

Ovaj zahtjev primjenjuje se samo na silikone.

Otpadne vode iz faze proizvodnje polidimetilsiloksana (PDMS) moraju se prethodno obraditi taloženjem ili flokulacijom u lužnatim uvjetima, nakon čega slijedi sedimentiranje i filtriranje. To uključuje:

(a)	uklanjanje vode iz mulja prije zbrinjavanja; i

(b)	oporabu ostataka krutih metala u postrojenjima za oporabu metala.

Koncentracija bakra u pročišćenoj otpadnoj vodi mora biti manja od 0,5 mg/l, a koncentracija cinka mora biti manja od 2 mg/l.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva od dobavljača silikona dostavlja izjavu o sukladnosti s mjerilom 1.2. i dokaz da se u postrojenju upotrebljava sustav pročišćavanja otpadnih voda koji se sastoji od faze taloženja/flokulacije nakon koje slijedi faza sedimentiranja. Nadalje, dobavljač silikona dostavlja rezultate mjerenja za bakar i cink u pročišćenim otpadnim vodama.

1.3. Emisije CO2

Ovaj zahtjev primjenjuje se samo na silikone.

Emisije CO2 iz proizvodnje silikona ne smiju biti veće od 6,58 kg po kilogramu silicija, uključujući emisije iz proizvodnje električne energije (u postrojenju ili izvan njega). Podaci o emisijama CO2 uključuju sve obnovljive izvore energije upotrijebljene tijekom proizvodnje silikona. Referentne vrijednosti emisija u skladu s tablicom 1. koriste se pri izračunu emisija CO2 iz različitih izvora energije. Prema potrebi, emisijski faktori CO2 za druge izvore energije mogu se pronaći u Prilogu VI. Uredbi (EU) 2018/2066, dok bi emisijski faktori CO2 za električnu energiju iz mreže trebali biti u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/331.

Tablica 1.

Referentne vrijednosti za emisije CO2 iz različitih izvora energije

Gorivo	Emisije CO2	Jedinica	Referentni dokumenti
Ugljen	94,6	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Sirova nafta	73,3	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Loživo ulje 1	74,1	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Loživo ulje 2–5	77,4	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Ukapljeni naftni plin (UNP)	63,1	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Prirodni plin	56,1	g CO2 (fosil.)/MJ	Uredba (EU) 2018/2066
Električna energija iz mreže	376	g CO2 fosil/MJ	Uredba (EU) 2019/331

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja podatke i detaljne izračune emisija CO2 iz proizvodnje silikona.

Podaci o emisijama CO2 uključuju sve izvore energije upotrijebljene tijekom proizvodnje sirovina, uključujući emisije iz proizvodnje električne energije (u postrojenju ili izvan njega).

Pri izračunu emisija CO2 smatra se da količina energije iz obnovljivih izvora kupljena i upotrijebljena za proizvodne postupke ima nultu stopu emisija CO2. Kad je riječ o izgaranju biomase, to znači da biomasa mora ispunjavati relevantne kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova kako je navedeno u Direktivi (EU) 2018/2001. Podnositelj zahtjeva dostavlja odgovarajuću dokumentaciju da se ta vrsta energije stvarno upotrebljava u postrojenju ili da je kupljena izvana (preslika ugovora i račun na kojem je naveden udio kupljene električne energije iz obnovljivih izvora).

Mjerilo 2. Upravljanje proizvodnjom s obzirom na okoliš

Sva postrojenja u kojima se proizvode sirovine (silikon ili drugi elastomeri) ili konačni proizvodi moraju imati sustave za:

(a)

(b)

(c)

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti s mjerilom od (1) proizvođača sirovina (silikona ili drugih elastomera) i (2) od proizvođača menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu. Izjava se potkrepljuje izvješćem u kojem se detaljno opisuju postupci koje su dobavljači uveli kako bi ispunili zahtjeve za svako od predmetnih proizvodnih postrojenja u skladu s normama kao što su ISO 14001 i/ili ISO 50001 za planove za vodu, otpad i energiju.

Ako je gospodarenje otpadom eksternalizirano, podizvođač dostavlja i izjavu o sukladnosti s tim mjerilom.

(a)	uključivanje planova gospodarenja vodom, otpadom i energijom za proizvodna postrojenja dokumentirano u izjavi poduzeća o okolišu u sustavu EMAS; ili

(b)	uključivanje planova gospodarenja vodom, otpadom i energijom za proizvodna postrojenja u dovoljnoj mjeri obuhvaćeno normama ISO 14001, ISO 50001, EN 16247 ili jednakovrijednom normom/programom.

Mjerilo 3. Učinkovitost materijala u proizvodnji konačnog proizvoda

Zahtjevi iz ovog mjerila primjenjuju se na postrojenja za proizvodnju konačnog proizvoda.

Količina otpada koji nastaje tijekom proizvodnje i pakiranja konačnih proizvoda i koji se šalje na odlagalište ili spaljivanje bez oporabe energije ne smije premašivati 4 % masenog udjela u konačnim proizvodima.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva potvrđuje sukladnost s gore navedenim zahtjevom.

Podnositelj zahtjeva prilaže dokaz o količini otpada koji nije ponovno upotrijebljen u postupku proizvodnje niti prerađen u materijale i/ili pretvoren u energiju.

Podnositelj zahtjeva mora predočiti sve od sljedećeg:

(a)	masu proizvoda i ambalaže;

(b)	sve otpadne tokove nastale tijekom proizvodnje i

(c)	odgovarajuću obradu frakcije oporabljenog otpada i otpada koji se šalje na odlagalište ili spaljivanje.

Mjerilo 4. Tvari čija je upotreba zabranjena ili ograničena

4.1. Ograničenja za tvari razvrstane u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008

Ovo mjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Osim ako za njih postoji odstupanje u tablici 4., konačni proizvod i njegovi sastavni dijelovi ne smiju sadržavati ulazne tvari (samostalne ili u smjesama) kojima su dodijeljeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja iz tablice 2. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008.

Tablica 2.

Zabranjeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja

Karcinogeno, mutageno ili reproduktivno toksično
Kategorije 1.A i 1.B	2. kategorija
H340 Može izazvati genetska oštećenja	H341 Sumnja na moguća genetska oštećenja
H350 Može uzrokovati rak	H351 Sumnja na moguće uzrokovanje raka
H350i Može uzrokovati rak ako se udiše	-
H360F Može štetno djelovati na plodnost	H361f Sumnja na moguće štetno djelovanje na plodnost
H360D Može naškoditi nerođenom djetetu	H361d Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete
H360FD Može štetno djelovati na plodnost. Može naškoditi nerođenom djetetu	H361fd Sumnja na moguće štetno djelovanje na plodnost. Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete
H360Fd Može štetno djelovati na plodnost. Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete	H362 Može štetno djelovati na djecu koja se hrane majčinim mlijekom
H360Df Može naškoditi nerođenom djetetu. Sumnja na moguće štetno djelovanje na plodnost
Akutna toksičnost
1. i 2. kategorija	3. kategorija
H300 Smrtonosno ako se proguta	H301 Otrovno ako se proguta
H310 Smrtonosno u dodiru s kožom	H311 Otrovno u dodiru s kožom
H330 Smrtonosno ako se udahne	H331 Otrovno ako se udahne
H304 Može biti smrtonosno ako se proguta i uđe u dišni sustav	EUH070 Otrovno u dodiru s očima
Specifična toksičnost za ciljne organe
1. kategorija	2. kategorija
H370 Uzrokuje oštećenje organa	H371 Može uzrokovati oštećenje organa
H372 Uzrokuje oštećenje organa tijekom produljene ili ponavljane izloženosti	H373 Može uzrokovati oštećenje organa tijekom produljene ili ponavljane izloženosti
Izazivanje preosjetljivosti dišnih putova i kože
Kategorija 1.A	Kategorija 1.B
H317 Može izazvati alergijsku reakciju na koži	H317 Može izazvati alergijsku reakciju na koži
H334 Ako se udiše može izazvati simptome alergije ili astme ili poteškoće s disanjem	H334 Ako se udiše može izazvati simptome alergije ili astme ili poteškoće s disanjem
Endokrini disruptori za zdravlje ljudi i okoliš
1. kategorija	2. kategorija
EUH380 Može uzrokovati endokrinu disrupciju u ljudi	EUH381 Sumnja se da uzrokuje endokrinu disrupciju u ljudi
EUH430 Može uzrokovati endokrinu disrupciju u okolišu	EUH431 Sumnja se da uzrokuje endokrinu disrupciju u okolišu
Postojana, bioakumulativna i toksična tvar
PBT	vPvB
EUH440 Nakuplja se u okolišu i živim organizmima, uključujući ljude	EUH441 U velikoj se mjeri nakuplja u okolišu i živim organizmima, uključujući ljude
Postojana, mobilna i toksična tvar
PMT	vPvM
EUH450 Može uzrokovati dugotrajno i raspršeno onečišćenje vodnih resursa	EUH451 Može uzrokovati vrlo dugotrajno i raspršeno onečišćenje vodnih resursa

Štoviše, osim ako za njih postoji odstupanje u tablici 4., konačni proizvod i njegovi sastavni dijelovi ne smiju sadržavati ulazne tvari (samostalne ili u smjesama) kojima su dodijeljeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja iz tablice 3. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008 u koncentracijama većima od 0,010 % (maseni udio).

Tablica 3.

Ograničeni razredi opasnosti, kategorije i povezane šifre oznaka upozorenja

Opasno za vodeni okoliš
1. i 2. kategorija	3. i 4. kategorija
H400 Vrlo otrovno za vodeni okoliš	H412 Štetno za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima
H410 Vrlo otrovno za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima	H413 Može uzrokovati dugotrajne štetne učinke na vodeni okoliš
H411 Otrovno za vodeni okoliš s dugotrajnim učincima
Opasno za ozonski sloj
H420 Štetno za zdravlje ljudi i okoliš zbog uništavanja ozona u višoj atmosferi

Tablica 4.

Odstupanja od ograničenja za tvari s usklađenim razvrstavanjem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1272/2008

Vrsta tvari	Razred opasnosti, kategorija i šifra oznake upozorenja na koje se primjenjuje odstupanje	Uvjeti odstupanja
Tvari i smjese s usklađenim razvrstavanjem H304	H304	Tvari viskoznosti ispod 20,5 cSt na 40 °C.
Titanijev dioksid (nanooblik)	H351	Samo ako se upotrebljava kao pigment. Ne može se upotrebljavati u obliku praha ili spreja.

Oznake upozorenja obično se odnose na tvari. Međutim, kad nije moguće dobiti podatke o tvarima, primjenjuju se pravila za razvrstavanje za smjese.

Ovo mjerilo ne primjenjuje se na:

—	tvari koje nisu uključene u područje primjene Uredbe (EZ) br. 1907/2006 kako je definirano u članku 2. stavku 2. te uredbe,

—	tvari koje su obuhvaćene člankom 2. stavkom 7. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u kojoj se određuju mjerila za izuzimanje tvari iz Priloga V. toj uredbi od zahtjeva za registraciju, daljnje korisnike i evaluaciju.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s podmjerilom 4.1., zajedno s odgovarajućim izjavama proizvođača sastavnih dijelova, popisom svih upotrijebljenih kemikalija, njihovim sigurnosno-tehničkim listovima ili izjavom dobavljača kemikalija te svim relevantnim izjavama kojima se dokazuje sukladnost sa zahtjevom.

Za ograničene tvari i neizbježne nečistoće koje su razvrstane kao ograničene, koncentracija ograničene tvari ili nečistoće i pretpostavljeni faktor zadržavanja od 100 % upotrebljavaju se za procjenu količine ograničene tvari ili nečistoće preostale u konačnom proizvodu. U kemijskom proizvodu mogu biti prisutne nečistoće u masenim udjelima do 0,0100 %. Tvari za koje je poznato da se oslobađaju ili razgrađuju od ulaznih tvari smatraju se ulaznim tvarima, a ne nečistoćama.

Navode se obrazloženja za svako odstupanje od faktora zadržavanja od 100 % (npr. isparavanje otapala) ili za kemijsku izmjenu ograničene nečistoće.

Za tvari koje su izuzete od podmjerila 4.1. (vidjeti priloge IV. i V. Uredbi (EZ) br. 1907/2006) za dokazivanje sukladnosti dovoljna je izjava podnositelja zahtjeva o sukladnosti.

Svaki dobavljač u lancu opskrbe podnositelja zahtjeva može prethodno navedene dokaze dostaviti izravno nadležnim tijelima.

4.2. Posebno zabrinjavajuće tvari

Ovo mjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Procjena i verifikacija

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu da konačni proizvod i njegovi sastavni dijelovi ne sadržavaju posebno zabrinjavajuće tvari. Izjava mora biti potkrijepljena sigurnosno-tehničkim listovima svih isporučenih kemikalija i materijala upotrijebljenih u proizvodnji konačnog proizvoda i njegovih sastavnih dijelova.

Popis tvari utvrđenih kao posebno zabrinjavajuće i uvrštenih na popis predloženih tvari u skladu s člankom 59. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 nalazi se ovdje:

https://www.echa.europa.eu/candidate-list-table.

Na popis se upućuje na dan podnošenja zahtjeva za znak za okoliš EU-a.

Za neizbježne nečistoće koje su utvrđene kao posebno zabrinjavajuće, koncentracija nečistoće i pretpostavljeni faktor zadržavanja od 100 % upotrebljavaju se za procjenu količine posebno zabrinjavajuće nečistoće preostale u konačnom proizvodu. U kemijskom proizvodu mogu biti prisutne nečistoće u masenim udjelima do 0,0100 %. Tvari za koje je poznato da se oslobađaju ili razgrađuju od ulaznih tvari smatraju se ulaznim tvarima, a ne nečistoćama.

Navode se obrazloženja za svako odstupanje od faktora zadržavanja od 100 % (npr. isparavanje otapala) ili za kemijsku izmjenu posebno zabrinjavajuće nečistoće.

4.3. Ostala konkretna ograničenja

4.3.1. Navedene tvari čija je upotreba zabranjena

Ovo mjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Sljedeće tvari ne smiju se dodavati (samostalne ili u smjesama) kemijskom proizvodu koji se upotrebljava u konačnom proizvodu ili njegovim sastavnim dijelovima:

(a)	5-kloro-2-metil-4-izotiazolin-3-on (CMIT);

(b)	alkilfenoletoksilati (APEO-i) i drugi alkilfenolni derivati [1];

(c)	antibakterijska sredstva (npr. nanosrebro i triklosan);

(d)	formaldehid i tvari koje otpuštaju formaldehid;

(e)	metilizotiazolinon (MIT);

(f)	nitromošusi i policiklični mošusi;

(g)	organokositreni spojevi koji se upotrebljavaju kao katalizatori u proizvodnji silikona;

(h)

parabeni;

(i)

ftalati;

(j)	tvari za koje je utvrđeno da imaju svojstva endokrine disrupcije;

(k)	tvari koje se smatraju potencijalnim endokrinim disruptorima 1. ili 2. kategorije s EU-ova popisa prioritetnih tvari koje treba dodatno istražiti s obzirom na učinke endokrine disrupcije.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača. Tvari navedene u ovom podmjerilu dopuštene su samo kao nečistoće, ali u koncentracijama manjima od 0,0100 % masenog udjela u kemijskom proizvodu. Tvari za koje je poznato da se oslobađaju ili razgrađuju od ulaznih tvari smatraju se ulaznim tvarima, a ne nečistoćama.

[Napomena:

[1]	Ime tvari = „alkilfenol” na: https://echa.europa.eu/es/advanced-search-for-chemicals]

4.3.2. Mirisi

Ovo mjerilo primjenjuje se na konačni proizvod, sve njegove sastavne dijelove, zasebne sastavne dijelove i ambalažu.

Mirisi se ne smiju dodavati konačnom proizvodu, njegovim sastavnim dijelovima, zasebnim sastavnim dijelovima ni ambalaži.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom.

4.3.3. Tinte i bojila

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove. Ovaj zahtjev ne primjenjuje se na zasebne sastavne dijelove, prodajnu ambalažu i informacijske listove.

Bojila i tinte koji se koriste za menstrualne čašice za višekratnu upotrebu ne smiju premašivati 2 % ukupne mase čašice.

Udio antimona, arsena, barija, kadmija, kroma, olova, žive, selena, primarnih aromatskih amina i polikloriranih bifenila koji se pojavljuju kao nečistoće u bojilima i tintama mora biti ispod graničnih vrijednosti navedenih u Rezoluciji Vijeća Europe AP (89) 1 o uporabi bojila u plastičnim materijalima koji dolaze u dodir s hranom (1).

Upotrijebljena bojila moraju biti u skladu s preporukom br. IX. njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika (njem. Bundesinstitut für Risikobewertung, BfR) o bojilima za plastiku i druge polimere koji se upotrebljavaju u robi (2) ili prilozima 2. (3) i 10. (4) švicarskoj Uredbi br. 817.023.21.

Bojila i tinte također moraju biti u skladu s podmjerilima 4.1. i 4.2.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača, i dokumentaciju kojom se osigurava da su nečistoće u bojilu ili tinti u skladu s Rezolucijom Vijeća Europe AP (89) 1 i da su upotrijebljena bojila i tinte odobreni u skladu s preporukom br. IX. njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika o bojilima za plastiku i druge polimere koji se upotrebljavaju u robi, prilozima 2. i 10. švicarskoj Uredbi br. 817.023.21 ili preporukom njemačkog Saveznog instituta za procjenu rizika br. XXXVI. o papiru i kartonu koji dolaze u dodir s hranom.

4.3.4. Ciklosiloksani

Ovo podmjerilo primjenjuje se na konačni proizvod i sve njegove sastavne dijelove.

Oktametil ciklotetrasiloksan D4 (CAS 556-67-2), dekametil ciklopentasiloksan D5 (CAS 541-02-6) i dodekametilcikloheksasiloksanon D6 (CAS 540-97-6) ne smiju biti prisutni u silikonskim sirovinama u koncentracijama iznad 100 ppm (0,0100 % masenog udjela). Granična vrijednost od 100 ppm primjenjuje se zasebno na svaku tvar.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja potpisanu izjavu o sukladnosti s ovim podmjerilom, prema potrebi popraćenu izjavama dobavljača.

Mjerilo 5. Ambalaža

Ovim mjerilom utvrđuju se zahtjevi za prodajnu i skupnu ambalažu.

Skupna ambalaža izbjegava se ili izrađuje samo od kartona i/ili papira.

(a) Karton i/ili papir koji se upotrebljava za ambalažu

Prodajna ambalaža izrađena od kartona i/ili papira mora sadržavati najmanje 40 % recikliranog materijala.

Skupna ambalaža izrađena od kartona i/ili papira mora sadržavati najmanje 80 % recikliranog materijala.

(b) Plastika koja se upotrebljava za ambalažu

—	do 31. prosinca 2026. prodajna ambalaža izrađena od plastike mora sadržavati najmanje 20 % recikliranog materijala,

—	od 1. siječnja 2027. prodajna ambalaža izrađena od plastike mora sadržavati najmanje 35 % recikliranog materijala.

(d) Dodatni zahtjevi

—	uporaba višeslojne (kompozitne) ambalaže (prodajna i skupna) ili miješane plastike ili premazivanje kartona i/ili papira plastikom ili metalima nisu dopušteni,

—	udio reciklata i kapacitet recikliranja prodajne i skupne ambalaže naznačuje se na prodajnoj ambalaži.

(e) Zasebni sastavni dijelovi torbica ili vrećica

Menstrualne čašice za višekratnu upotrebu prodaju se s torbicom ili vrećicom za višekratnu upotrebu izrađenom od 100 % certificiranih održivih vlakana.

Procjena i verifikacija:

Nadležna tijela provjeravaju izjavu o sukladnosti u kojoj se navodi postotni udio plastičnog reciklata za prodajnu ambalažu nakon 1. siječnja 2027.

Udio reciklata provjerava se u skladu s normama EN 45557 ili ISO 14021, a kapacitet recikliranja u skladu s normama EN 13430 ili ISO 18604.

Osim toga, mogućnost recikliranja ambalaže (dostupnost i kompatibilnost za recikliranje) ispituje se standardnim ispitnim protokolima. Mogućnost recikliranja ambalaže od kartona i/ili papira ocjenjuje se ispitivanjem mogućnosti razvlaknjivanja i u tom slučaju podnositelj zahtjeva dokazuje mogućnost razvlaknjivanja ambalaže od kartona i papira potkrijepljenu rezultatima izvješća o ispitivanju u skladu s metodom PTS-RH 021, evaluacijskim sustavom ATICELCA 501 ili jednakovrijednim standardnim metodama koje nadležno tijelo prihvaća kao metode kojima se dobivaju podaci jednake znanstvene kvalitete. Sustavi odvajanja ili kontroliranog miješanja kao što je RecyClass prihvaćaju se kao neovisni programi certificiranja za plastičnu ambalažu koje provodi treća strana. Jednakovrijedne metode ispitivanja mogu se prihvatiti ako ih treća strana smatra jednakovrijednima.

Nadalje, podnositelj zahtjeva dostavlja izjavu o sukladnosti potkrijepljenu valjanom, neovisno certificiranom potvrdom o lancu nadzora za torbicu ili vrećicu za višekratnu upotrebu. Kao programi certificiranja koje provode neovisne treće strane prihvaćaju se FSC, PEFC, OEKO-TEX, GOTS ili drugi jednakovrijedni programi.

Mjerilo 6. Smjernice o zbrinjavanju proizvoda i ambalaže

(a)	prodajna ambalaža, skupna ambalaža (ako postoji), zasebni sastavni dijelovi i čašica ne smiju se bacati u zahod; i

(b)	način ispravnog zbrinjavanja prodajne ambalaže, skupne ambalaže (ako postoji), zasebnih sastavnih dijelova i čašice na kraju njihova životnog vijeka.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja fotografiju prodajne ambalaže visoke rezolucije na kojoj se jasno vide informacije o načinu njezina zbrinjavanja.

Mjerilo 7. Informacije o uporabi proizvoda

Uz proizvod se prilažu upute za njegovu uporabu. Proizvođač osigurava da korisnik dobije barem sljedeće informacije:

(a)	kako odabrati odgovarajuću veličinu čašice. Te informacije naznačuju se na mjestu koje je korisniku vidljivo prije kupnje (npr. na primarnoj ambalaži);

(b)	kako ispravno nositi čašicu kako bi se izbjeglo propuštanje i/ili neugoda;

(c)	koliko dugo nositi čašicu prije njezina pražnjenja. Podaci o najduljem trajanju nošenja moraju biti potkrijepljeni ispitivanjima. Te informacije naznačuju se na vidljiv način, npr. logotipom ili podebljanim slovima, na ambalaži i u uputama za uporabu;

(d)

kako očistiti čašicu prije i nakon uporabe tijekom istog menstrualnog ciklusa, uključujući barem informacije o važnosti pranja ruku, potrebi za prokuhavanjem (da/ne i ako da, koliko dugo), vodi (topla/hladna), sapunu (da/ne i ako da, koliko) i trajanju čišćenja. Te informacije trebale bi biti potkrijepljene ispitivanjima;

(e)

kako očistiti i pohranjivati čašicu između menstrualnih ciklusa, uključujući barem informacije o važnosti pranja ruku, potrebi za prokuhavanjem (da/ne i ako da, koliko dugo), vodi (topla/hladna), sapunu (da/ne i ako da, koliko) i trajanju čišćenja. Te informacije trebale bi biti potkrijepljene ispitivanjima;

(f)	koliko je dugo moguće upotrebljavati čašicu (životni vijek čašice). Osim toga, potrebno je istaknuti da eventualna promjena boje čašice ne utječe na njezin životni vijek i funkciju.

(g)	Navode se informacije o riziku od razvoja sindroma toksičnog šoka.

Procjena i verifikacija:

Podnositelj zahtjeva dostavlja primjerak informacijskog lista/naputka i, prema potrebi, ambalaže koja se prodaje s čašicom, na kojoj su naznačene informacije namijenjene korisniku. Podnositelj zahtjeva dostavlja i odgovarajuća ispitivanja/studije, npr. procjene biološkog rizika ili toksikološke studije, kojima se potkrepljuju gore navedeni zahtjevi.

Mjerilo 8. Prikladnost za uporabu i kvaliteta proizvoda

Djelotvornost/kvaliteta konačnog proizvoda mora biti zadovoljavajuća i barem jednaka onoj proizvoda koji su već na tržištu.

Prikladnost za uporabu ispituje se s obzirom na obilježja i parametre navedene u tablici 5. Pragovi uspješnosti, ako su utvrđeni, moraju biti postignuti.

Prikladnost za uporabu ispituje se s obzirom na tehnička ispitivanja biokompatibilnosti materijala koji se upotrebljavaju za proizvodnju menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu. U okviru ispitivanja biokompatibilnosti daje se biološka procjena citotoksičnosti, pirogenosti, izazivanja preosjetljivosti, nadraživanja kože i implantacije (90 dana).

Tablica 5.

Obilježja i parametri koji opisuju prikladnost za uporabu proizvoda koji se ispituje

Obilježje		Propisani postupak ispitivanja (prag uspješnosti)
Ispitivanja pri uporabi	U1 Zaštita od propuštanja	Ispitivanje potrošača (80 % potrošača koji su ispitali proizvod ocjenjuju ga zadovoljavajućim)
	U2 Pristajanje i udobnost
	U3 Ukupni rezultati
Tehnička ispitivanja	T1 Biokompatibilnost	Ispitivanjima citotoksičnosti, pirogenosti, preosjetljivosti, nadraživanja kože i implantacije (90 dana) u skladu s normom ISO 10993 nisu utvrđeni bitni biološki učinci. Alternativno se može izvijestiti o sukladnosti s normom USP razreda VI. (akutna sistemska toksičnost, intradermalna toksičnost i implantacijski test).

Procjena i verifikacija:

Dostavlja se izvješće o ispitivanju u kojem se opisuju metode ispitivanja, rezultati ispitivanja i korišteni podaci. Ispitivanja se provode u laboratorijima koji su certificirani za provedbu sustava upravljanja kvalitetom.

Ispitivanja pri uporabi provode se za konkretne proizvode za koje se podnosi prijava za dodjelu znaka za okoliš EU-a. Ipak, ako se može dokazati da proizvodi imaju ista svojstva, može biti dovoljno ispitati samo jednu veličinu ili reprezentativnu kombinaciju veličina za svaki model proizvoda.

Tehnička ispitivanja provode se za materijale koji se upotrebljavaju za proizvodnju menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu za koje je podnesen zahtjev za znak za okoliš EU-a. Ako se može dokazati da se od istog materijala proizvodi nekoliko modela menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu, može biti dovoljno ispitati taj materijal samo jednom. Nije potrebno provoditi tehnička ispitivanja menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu, nego samo materijala koji se upotrebljavaju u njihovoj proizvodnji (to uključuje silikone, unakrsno povezane silikonske elastomere, druge elastomere, upotrijebljena bojila i sve druge materijale).

Posebna pozornost posvećuje se uzorkovanju, prijevozu i skladištenju materijala i proizvoda kako bi se zajamčili rezultati koji se mogu ponoviti. Preporučuje se ne pakirati proizvode u neprovidne materijale ili ih ponovno pakirati u neutralne ambalaže zbog rizika od promjene učinkovitosti proizvoda i/ili ambalaže, osim ako se promjena može isključiti.

Informacije o ispitivanju moraju biti dostupne nadležnim tijelima, uz poštovanje povjerljivosti. Rezultati ispitivanja moraju se jasno objasniti i predstaviti na jeziku te uz uporabu jedinica i simbola koji su razumljivi korisniku podataka. Navode se sljedeći elementi: mjesto i datum ispitivanja; kriteriji za odabir ispitanih materijala i njihova reprezentativnost; odabrane značajke ispitivanja i, ako je primjenjivo, razlozi zbog kojih neke nisu bile uključene; upotrijebljene metode ispitivanja i njihova ograničenja ako ih ima. Daju se jasne smjernice o uporabi rezultata ispitivanja.

Dodatne smjernice za ispitivanja pri uporabi:

—	uzorkovanje, plan ispitivanja, sastavljanje panela i analiza rezultata ispitivanja moraju biti u skladu sa standardnom statističkom praksom (AFNOR Q 34-019, ASTM E1958-07e1 ili jednakovrijedne metode),

—	svaki se proizvod procjenjuje na temelju upitnika. Ispitivanje treba trajati najmanje 72 sata, a ako je moguće, punih tjedan dana te se mora izvesti u uobičajenim uvjetima uporabe proizvoda.

—	preporučeni broj osoba za ispitivanje je najmanje 30. Sve osobe koje sudjeluju u ispitivanju moraju trenutno koristiti konkretni tip/veličinu proizvoda koji se ispituje,

—	mješovita skupina osoba koje proporcionalno zastupaju različite skupine potrošača dostupne na tržištu sudjeluje u ispitivanju. Potrebno je jasno navesti dob i zemlje,

—	bolesne osobe i one koje imaju kronične bolesti ne sudjeluju u ispitivanju. U slučajevima kad se osobe razbole tijekom razdoblja ispitivanja, to treba navesti u upitniku i odgovori se ne uzimaju u obzir pri ocjenjivanju,

—

za sva ispitivanja pri uporabi (zaštita od propuštanja, pristajanje i udobnost te ukupni rezultati) potrebno je da 80 % potrošača koji ispituju proizvod ocijeni rezultate proizvoda zadovoljavajućima, uz ocjenu veću od 60 (na kvantitativnoj ljestvici od 1 do 100). Druga je mogućnost da 80 % potrošača koji ispituju proizvod ocijeni proizvod dobrim ili vrlo dobrim (od pet kvalitativnih ocjena: vrlo loš, loš, prosječan, dobar, vrlo dobar);

—	rezultati se statistički vrednuju po završetku ispitivanja,

—	treba izvijestiti o vanjskim čimbenicima, kao što su brendiranje, tržišni udjeli i oglašavanje, koji mogu utjecati na percepciju učinkovitosti proizvoda.

Dodatni zahtjevi za tehnička ispitivanja:

—	metode ispitivanja temelje se, što je više moguće, na metodama koje su relevantne za proizvod, ponovljive i stroge,

—	tehnička ispitivanja provode se u skladu sa serijom normi ISO 10993 ili normom USP razreda VI.,

—	prihvaćaju se metode ispitivanja čija se područja primjene i norme u pogledu zahtjeva smatraju jednakovrijednima onima navedenih nacionalnih i međunarodnih normi i koje je kao takve potvrdila neovisna treća strana.

Masa, dimenzije i značajke dizajna proizvoda opisuju se i dostavljaju u skladu s informacijama navedenima u općem tekstu zahtjeva koji se odnosi na procjenu i verifikaciju.

Mjerilo 9. Društveno odgovorno poslovanje s obzirom na radne aspekte

Ovim mjerilom utvrđuju se zahtjevi koji se primjenjuju na postrojenje za završnu proizvodnju menstrualnih čašica za višekratnu upotrebu.

Uzimajući u obzir Trostranu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku (5), Globalni sporazum UN-a (2. stup) (6), vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima (7) te Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća (8), podnositelj zahtjeva dobavlja potvrdu treće strane potkrijepljenu terenskim revizijama o tome da se u postrojenjima za završno sastavljanje proizvoda poštuju primjenjiva načela sadržana u spomenutim međunarodnim tekstovima i dodatnim odredbama u nastavku.

Temeljne konvencije ILO-a:

(a)

dječji rad:

—	Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1973. (br. 138),

—	Konvencija o najgorim oblicima dječjeg rada, 1999. (br. 182);

(b)

prisilni i obvezni rad:

—	Konvencija o prisilnom radu, 1930. (br. 29) i Protokol uz Konvenciju o prisilnom radu iz 2014.,

—	Konvencija o ukidanju prisilnog rada, 1957. (br. 105);

(c)

sloboda udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje:

—	Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, 1948. (br. 87),

—	Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, 1949. (br. 98);

(d)

diskriminacija:

—	Konvencija o jednakosti plaća, 1951. (br. 100),

—	Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje, 1958. (br. 111);

dodatne odredbe:

(e)

radno vrijeme:

—	Konvencija ILO-a o radnom vremenu u industriji, 1919. (br. 1),

—	Konvencija ILO-a o tjednom odmoru u industrijskim poduzećima, 1921. (br. 14);

(f)

naknada:

—	Konvencija ILO-a o utvrđivanju minimalne plaće, 1970. (br. 131),

—	Konvencija ILO-a o plaćenom godišnjem odmoru (revidirana), 1970. (br. 132);

—

(g)

zdravlje i sigurnost:

—	Konvencija ILO-a o upotrebi kemikalija na radu, 1981. (br. 170),

—	Konvencija ILO-a o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, 1990. (br. 155),

—	Konvencija ILO-a o radnom okruženju (onečišćenje zraka, buka i vibracije) iz 1977. (br. 148);

(h)

socijalna zaštita i socijalna uključenost:

—	Konvencija ILO-a o zdravstvenoj zaštiti i naknadama za slučaj bolesti, 1969. (br. 130),

—	Konvencija ILO-a o socijalnoj sigurnosti (minimalni standardi), 1952. (br. 102),

—	Konvencija ILO-a o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti, 1964. (br. 121),

—	Konvencija ILO-a o jednakom postupanju (naknada štete od nezgode), 1925. (br. 19),

—	Konvencija ILO-a o zaštiti majčinstva, 2000. (br. 183);

(i)

opravdani otkaz:

—	Konvencija ILO-a o prestanku radnog odnosa, 1982. (br. 158).

Procjena i verifikacija:

Neovisne revizije na terenu provode revizori kvalificirani za ocjenjivanje sukladnosti industrijskih proizvodnih postrojenja sa socijalnim standardima ili kodeksima postupanja ili inspektor(i) rada koje imenuje javno tijelo u zemljama u kojima je ratificirana Konvencija o inspekciji rada Međunarodne organizacije rada (ILO) iz 1947. (br. 81) te se nadzorom ILO-a potvrđuje da je nacionalni sustav inspekcije rada učinkovit (10) i da su njime obuhvaćena prethodno navedena područja (11).

Mjerilo 10. Informacije na znaku za okoliš EU-a

Znak za okoliš EU-a može se naznačiti na prodajnoj ambalaži proizvoda. Ako se upotrebljava neobvezna oznaka s poljem za tekst, ona sadržava sljedeće tri izjave:

—	„Osmišljeno za smanjenje utjecaja na okoliš”,

—	„Ispunjava stroge zahtjeve u pogledu štetnih tvari”,

—	„Provjereni rezultati”.

Podnositelj zahtjeva dužan je slijediti upute za upotrebu logotipa znaka za okoliš EU-a navedene u Smjernicama za logotip znaka za okoliš EU-a:

https://ec.europa.eu/environment/ecolabel/documents/logo_guidelines.pdf

Procjena i verifikacija:

(1) Vidjeti bilješku 16.

(2) Vidjeti bilješku 17.

(3) Vidjeti bilješku 18.

(4) Vidjeti bilješku 19.

(5) Vidjeti bilješku 21.

(6) Vidjeti bilješku 22.

(7) Vidjeti bilješku 23.

(8) Vidjeti bilješku 24.

(9) Vidjeti bilješku 25.

(10) Vidjeti bilješku 21.

(11) Vidjeti bilješku 21.