(1)

Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (4), Uredbom (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća (6) izmijenjen je Unijin okvir za sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava izmjenama Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Te su izmjene bile potrebne kako bi se u Uniji primijenio međunarodni „standard o ukupnom kapacitetu pokrivanja gubitaka (TLAC – Total Loss-Absorbing Capacity)” koji je 9. studenoga 2015. objavio Odbor za financijsku stabilnost („standard TLAC”), za globalne sistemski važne banke, koje se u okviru Unije nazivaju globalnim sistemski važnim institucijama (GSV institucije), i kako bi se poboljšala primjena minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) za sve banke. Revidiranim okvirom Unije za sanaciju banaka trebalo bi bolje osigurati da se apsorpcija gubitaka i dokapitalizacija banaka provode privatnim sredstvima kada te banke postanu financijski neodržive te se, zbog toga, pokrene njihova sanacija.

(2)

U članku 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 propisano je da GSV institucije sa strategijom sanacije prema kojoj bi se moglo sanirati više subjekata iz grupe („strategija sanacije s višestrukim točkama pristupanja”) svoj zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze zasnovan na riziku izračunavaju na temelju teoretske pretpostavke da će se moći sanirati samo jedan subjekt iz grupacije, a da će se gubitci i potrebe za dokapitalizacijom društava kćeri iz te grupacije prenijeti na sanacijski subjekt („strategija sanacije s jedinstvenom točkom pristupanja”). Sličan zahtjev predviđen je člankom 45.d stavkom 4. Direktive 2014/59/EU u pogledu dodatnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji sanacijska tijela mogu uvesti u skladu sa stavkom 3. tog članka. U skladu sa standardom TLAC, pri tom izračunu trebalo bi uzeti u obzir sve subjekte iz trećih zemalja koji su dio GSV institucije koji bi bili sanacijski subjekti da imaju poslovni nastan u Uniji.

(3)

U skladu s člankom 45.h stavkom 2. trećim podstavkom Direktive 2014/59/EU i sa standardom TLAC, zbroj iznosa stvarnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucije sa strategijom sanacije s višestrukim točkama pristupanja ne može biti niži od teoretskog zahtjeva za tu grupu prema strategiji s jedinstvenom točkom pristupanja. Kako bi se uskladile odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013 s odredbama Direktive 2014/59/EU i kako bi se osiguralo da sanacijska tijela uvijek postupaju u skladu s tom direktivom te da razmatraju kako zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđene u Uredbi (EU) br. 575/2013 tako i svaki dodatni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze utvrđen u skladu s člankom 45.d Direktive 2014/59/EU, članak 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 trebalo bi izmijeniti a članak 92.a stavak 3. te uredbe trebalo bi izbrisati. To ne bi trebalo spriječiti sanacijska tijela da zaključe kako bi bilo neprimjereno ili neusklađeno sa strategijom sanacije te GSV institucije svako usklađenje kojim se minimizira ili uklanja razlika između zbroja iznosa stvarnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucije sa strategijom sanacije s višestrukim točkama pristupanja i teoretskog zahtjeva te grupe prema strategiji s jedinstvenom točkom pristupanja, kada je iznos stvarnih zahtjeva veći od iznosa teoretskog zahtjeva. Kako bi se osigurala dosljednost između članka 12.a Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 45.h stavka 2. Direktive 2014/59/EU, pri izračunu iz članka 45.h stavka 2. te direktive trebalo bi uzeti u obzir i sve subjekte iz trećih zemalja koji su dio GSV institucije, a koji bi bili sanacijski subjekti da imaju poslovni nastan u Uniji.

(4)

U članku 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 utvrđeno je da se zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a koja nisu sanacijski subjekti mogu, među ostalim, ispuniti instrumentima prihvatljivih obveza. Međutim, kriteriji instrumenata prihvatljivih obveza utvrđeni u članku 72.b stavku 2. točkama (c), (k), (l) i (m) Uredbe (EU) br. 575/2013 temelje se na pretpostavci da je izdavatelj sanacijski subjekt. Trebalo bi osigurati da ta značajna društva kćeri mogu izdavati dužničke instrumente kojima se ispunjavaju svi kriteriji prihvatljivosti, što je prvotno i bila namjera.

(5)

U skladu s člankom 72.e stavkom 4. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013, sanacijska tijela mogu GSV instituciji sa strategijom sanacije s višestrukim točkama pristupanja dopustiti da odbije određena ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza svojih društava kćeri koja ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi odbijanjem manjeg, prilagođenog iznosa koji utvrdi sanacijsko tijelo. Člankom 72.e stavkom 4. drugim podstavkom te uredbe propisano je da se u takvim slučajevima razlika između prilagođenog i izvornog iznosa odbija od kapaciteta apsorpcije gubitaka i dokapitalizacije dotičnog društva kćeri. U skladu sa standardom TLAC, u takvom bi pristupu trebalo voditi računa o zahtjevima za dotično društvo kćer za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji su zasnovani i koji nisu zasnovani na rizicima. Osim toga, taj bi se pristup trebao primjenjivati na sva društva kćeri iz trećih zemalja koja su dio te GSV institucije sve dok se na ta društva kćeri primjenjuje sustav sanacije koji je, prema relevantnom sanacijskom tijelu u Uniji, pravno izvršiv i primjenjuje međunarodno dogovorene standarde, točnije dokument „Ključna obilježja djelotvornih postupaka sanacije financijskih institucija” („Key Attributes of Effective Resolution Regimes for Financial Institutions”) Odbora za financijsku stabilnost, koji je objavljen u listopadu 2011., i standard TLAC.

(6)

Direktivom (EU) 2019/879 izmijenjena je Direktiva 2014/59/EU kako bi se uvela specifična pravila o neizravnom upisu resursa prihvatljivih za interni MREL, odnosno regulatornog kapitala i obveza koji ispunjavaju uvjete iz članka 45.f stavka 2. Direktive 2014/59/EU, unutar sanacijskih grupa. Kako bi se operacionalizirala ta pravila i kako bi se osiguralo da se neizravni upis odvija na bonitetno prihvatljiv način, člankom 45.f stavkom 6. Direktive 2014/59/EU propisano je da je Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA), uspostavljeno Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10), ovlašteno izrađivati nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju metode takvog neizravnog upisa prihvatljivih resursa. Međutim, kako je EBA istaknula u dopisu Komisiji od 25. siječnja 2021., postoji nekoliko neusklađenosti između zahtjeva za delegiranje utvrđenih u Direktivi 2014/59/EU i postojećih bonitetnih pravila utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 zbog kojih nije bila moguća primjena bonitetnog tretmana potrebnog za izvršenje tog mandata u skladu s prvotnom namjerom. Konkretno, EBA je navela da Uredbom (EU) br. 575/2013 nije dopušten odbitak resursa prihvatljivih za interni MREL, a zbog toga ni primjena odgovarajućeg pondera rizika u svim slučajevima relevantnima za mandat u skladu s Direktivom 2014/59/EU. Slični su problemi utvrđeni i u području zahtjeva o omjeru financijske poluge utvrđenom u Uredbi (EU) br. 575/2013. S obzirom na ta pravna ograničenja, metode koje je EBA izradila trebalo bi uvrstiti izravno u Uredbu (EU) br. 575/2013. Stoga bi trebalo brisati članak 45.f stavak 6. Direktive 2014/59/EU.

(7)

Kada sanacijski subjekti na temelju revidiranog okvira Unije za sanaciju banaka neizravno upisuju resurse prihvatljive za interni MREL, posrednici trebali bi imati obvezu odbiti puni iznos resursa prihvatljivih za interni MREL koje su izdali subjekti koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti i koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi. Time se osigurava pravilno funkcioniranje internih mehanizama za apsorpciju gubitaka i dokapitalizaciju unutar grupe i izbjegava dvostruki obračun resursa prihvatljivih za interni MREL tih subjekata za potrebe usklađenja posrednika s vlastitim internim MREL-om. Bez tih odbitaka mogla bi se dovesti u pitanje pravilna primjena odabrane strategije sanacije jer bi posrednik mogao iskoristiti ne samo svoj vlastiti kapacitet za apsorpciju gubitaka i dokapitalizaciju, nego i kapacitet drugih subjekata koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti i koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi prije nego što posrednik ili ti drugi subjekti prestanu biti održivi. Kako bi se osiguralo da je obveza odbitka usklađena s opsegom subjekata koje sanacijski subjekt može upotrebljavati za neizravni upis resursa prihvatljivih za interni MREL te kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža, posrednici trebali bi odbiti svoj udio resursa prihvatljivih za interni MREL koje su izdali svi subjekti koji su dio iste sanacijske grupe i na koje se može primjenjivati usklađenost s internim MREL-om, a ne samo udio resursa koji su izdala njihova društva kćeri. Iste obveze trebale bi se, prema potrebi, primjenjivati u slučaju neizravnog izdavanja resursa prihvatljivih za usklađenost sa zahtjevom za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a iz članka 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013.

(8)

Kako bi se osiguralo da sustav odbitaka ostane proporcionalan, posrednici trebali bi moći odabrati kombinaciju instrumenata koji se sastoje od regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza s kojima financiraju stjecanje vlasništva nad resursima prihvatljivim za interni MREL. Time bi se posrednicima omogućilo da u potpunosti izbjegnu odbitke povezane s regulatornim kapitalom sve dok su izdali dovoljno prihvatljivih obveza. Stoga bi odbitke trebalo najprije primijeniti na stavke prihvatljivih obveza posrednika. Ako je posrednik dužan ispunjavati interni MREL na temelju Direktive 2014/59/EU na pojedinačnoj osnovi, odbici bi se trebali primjenjivati na prihvatljive obveze kojima se ispunjavaju uvjeti iz članka 45.f stavka 2. te direktive. Ako je iznos odbitka veći od iznosa stavki prihvatljivih obveza posrednika, preostali bi iznos trebalo odbiti od njihovih stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala počevši sa stavkama dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. točkom (e) Uredbe (EU) br. 575/2013. U tom je slučaju nužno da se odbitci koji odgovaraju preostalom iznosu primjenjuju i pri izračunu regulatornog kapitala za potrebe zahtjeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11). U protivnom se omjeri solventnosti posrednika koji su izdali regulatorni kapital, a ne prihvatljive obveze, za financiranje stjecanja vlasništva nad prihvatljivim resursima za interni MREL mogu precijeniti. Osim toga, održavanjem usklađenosti tretmana ulaganja resursa prihvatljivih za interni MREL za bonitetne potrebe i potrebe sanacije izbjegava se nepotrebno povećanje složenosti jer bi institucije mogle nastaviti izračunavati, izvješćivati i objavljivati jedan skup ukupnog iznosa izloženosti riziku i mjere ukupne izloženosti za bonitetne potrebe i potrebe sanacije. Članak 49. stavak 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(9)

Kako bi se dodatno poboljšala proporcionalnost režima odbitaka, taj se režim ne bi trebao primjenjivati u iznimnim slučajevima kada se, na temelju članka 45.f stavka 1. trećeg podstavka i stavka 4. Direktive 2014/59/EU, interni MREL primjenjuje samo na konsolidiranoj osnovi, u pogledu ulaganja resursa prihvatljivih za interni MREL koja izdaju subjekti uključeni u opseg konsolidacije. Isto izuzeće trebalo bi se primjenjivati ako su ispunjeni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a utvrđeni u članku 92.b Uredbe (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi, na temelju članka 11. stavka 3.a te uredbe.

(10)

Neizravnim upisom resursa prihvatljivih za interni MREL trebalo bi omogućiti da se gubitci društva kćeri koje postane neodrživo zaista prenesu na sanacijski subjekt i da on dokapitalizira dotično društvo kćer. Te gubitke ne bi stoga trebao apsorbirati posrednik, koji bi trebao biti samo subjekt kroz koji se ti gubitci prenose na sanacijski subjekt. Zbog toga i da bi se osigurala istovjetnost ishoda neizravnog upisa i potpunog izravnog upisa, kako je predviđeno na temelju mandata iz članka 45.f stavka 6. Direktive 2014/59/EU, za potrebe izračuna ukupnog iznosa izloženosti riziku posrednika, ponderi rizika ne bi se trebali primjenjivati na izloženosti koje su odbijene u okviru novog režima odbitaka koji se uvodi člankom 72.e Uredbe (EU) br. 575/2013. Isto tako, te bi izloženosti trebalo isključiti iz izračuna ukupne mjere izloženosti posrednika. Tretman koji se sastoji od neprimjene pondera rizika i isključivanja tih izloženosti iz mjere ukupne izloženosti trebao bi biti strogo ograničen na izloženosti koje se odbijaju u skladu s novim režimom odbitaka koji se uvodi člankom 72.e te uredbe radi operacionalizacije pristupa neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL.

(11)

Obrasce za javnu objavu usklađenih informacija o MREL-u te o zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a utvrđene u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2021/763 (12) trebalo bi izmijeniti kako bi odražavali novi režim odbitaka za resurse prihvatljive za interni MREL. Obrasce za objavu trebalo bi izmijeniti i tako da uključuju ukupni iznos izloženosti riziku i mjeru ukupne izloženosti koju bi posrednici imali da nisu isključili izloženosti odbijene u skladu s tim novim režimom odbitaka.

(12)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, a to su potpuno usklađenje bonitetnog tretmana ulaganja posrednika u pogledu resursa prihvatljivih za interni MREL subjekata u istoj sanacijskoj grupi i ciljana revizija zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za GSV institucije i značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(13)

Kako bi se pomno procijenile moguće neželjene posljedice neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL, uključujući novi režim odbitaka, te kako bi se osigurali razmjeran tretman i jednaki uvjeti među različitim vrstama struktura bankarske grupe, posebno institucijama koje imaju društvo koje posluje između holding društva i njegovih društava kćeri, te za subjekte u čijem je planu sanacije predviđeno da se subjekt treba likvidirati u okviru redovnog postupka u slučaju propasti, Komisija bi trebala preispitati provedbu neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL od strane različitih vrsta struktura bankarske grupe što je prije moguće. Komisija bi trebala pomno procijeniti moguća strukturna rješenja za sve utvrđene probleme, kao što je proširenje mogućnosti za subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti da ispune svoj MREL na konsolidiranoj osnovi. U popratnom zakonodavnom prijedlogu koji Komisija može donijeti na odgovarajući bi način u obzir trebalo uzeti datum početka primjene posebnog tretmana za neizravni upis resursa prihvatljivih za interni MREL kako bi se mogao provesti prije nego što se članak 72.e stavak 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 počne primjenjivati. Takav bi zakonodavni prijedlog po mogućnosti trebao biti namjenski.

(14)

Kako bi se osiguralo da institucije imaju dovoljno vremena za provedbu namjenskog tretmana za neizravno upisivanje resursa prihvatljivih za interni MREL, uključujući novi režim odbitaka, te kako bi tržišta, prema potrebi, mogla apsorbirati dodatna izdanja resursa prihvatljivih za interni MREL, odredbe kojima se utvrđuje taj tretman trebale bi se početi primjenjivati 1. siječnja 2024., u skladu s rokom za usklađivanje s MREL-om.

(15)

Uredbu (EU) br. 575/2013 i Direktivu 2014/59/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 4. stavku 1. umeće se sljedeća točka:

2.

članak 12.a zamjenjuje se sljedećim:

3.

u članku 49. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ovaj se stavak ne primjenjuje na odbitke navedene u članku 72.e stavku 5.”;

4.

u članku 72.b stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Za potrebe članka 92.b, upućivanja na sanacijski subjekt u točkama (c), (k), (l) i (m) prvog podstavka ovog stavka tumače se i kao upućivanja na instituciju koja je značajno društvo kći GSV institucije izvan EU-a.”;

5.

članak 72.e mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4.   Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili više društava kćeri koja ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao i ta matična institucija, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, nakon pomnog razmatranja mišljenja sanacijskih tijela ili relevantnih tijela trećih zemalja nadležnih za dotična društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbije takva ulaganja odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju. Taj prilagođeni iznos mora biti najmanje jednak iznosu (m) koji se izračunava na sljedeći način:   mi = max{0; OPi + LPi – max{0; β · [Oi + Li – max{ri · aRWAi; wi · aLREi}]}} pri čemu je: i = indeks koji označuje društvo kćer; OPi = iznos instrumenata regulatornog kapitala koje je izdalo društvo kći i, a koje drži matična institucija; LPi = iznos instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, a koje drži matična institucija; β = postotak instrumenata regulatornog kapitala i instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i, a koje drži matično društvo, koji se izračunava kako slijedi: ; Oi = iznos regulatornog kapitala društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak izračunan u skladu s ovim stavkom; Li = iznos prihvatljivih obveza društva kćeri i, ne uzimajući u obzir odbitak izračunan u skladu s ovim stavkom; ri = omjer koji se primjenjuje na društvo kćer i na razini njegove sanacijske grupe u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe te člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Direktive 2014/59/EU ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, ekvivalentan sanacijski zahtjev koji se primjenjuje na društvo kćer i u trećoj zemlji u kojoj ono ima sjedište, u mjeri u kojoj se taj zahtjev ispunjava instrumentima koji bi se na temelju ove Uredbe smatrali regulatornim kapitalom ili prihvatljivim obvezama; aRWAi = ukupni iznos izloženosti riziku GSV subjekta i izračunan u skladu s člankom 92. stavkom 3., uzimajući u obzir prilagodbe navedene u članku 12.a ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, u skladu s primjenjivim lokalnim propisima; wi = omjer koji se primjenjuje na društvo kćer i na razini njegove sanacijske grupe u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (b) ove Uredbe te člankom 45.c stavkom 3. prvim podstavkom točkom (b) Direktive 2014/59/EU ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, ekvivalentan sanacijski zahtjev koji se primjenjuje na društvo kćer i u trećoj zemlji u kojoj ono ima sjedište, u mjeri u kojoj se taj zahtjev ispunjava instrumentima koji bi se na temelju ove Uredbe smatrali regulatornim kapitalom ili prihvatljivim obvezama; aLREi = mjera ukupne izloženosti GSV subjekta i koja se izračunava u skladu s člankom 429. stavkom 4. ili, za društva kćeri iz trećih zemalja, koja se izračunava u skladu s primjenjivim lokalnim propisima. Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti prilagođeni iznos u skladu s prvim podstavkom, društvo kći odbija razliku između iznosa ulaganja u instrumente regulatornog kapitala i instrumente prihvatljivih obveza iz prvog podstavka i tog prilagođenog iznosa.”;

6.

u članku 92.a stavak 3. briše se;

7.

u članku 113. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

8.

u članku 151. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

9.

u članku 429.a stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

10.

u dijelu desetom, glavi I., poglavlju 1., odjeljku 3. umeće se sljedeći pododjeljak:

„Pododjeljak 3.a

Odbitci od stavki prihvatljivih obveza

1.

u članku 45.d, stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

2.

u članku 45.f stavak 6. briše se;

3.

u članku 45.h stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

4.

u članku 129. dodaje se sljedeći stavak:

„Komisija do 31. prosinca 2022. preispituje učinak neizravnog upisa instrumenata prihvatljivih za ispunjavanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na jednakost uvjeta za različite vrste struktura bankovne grupe, među ostalim ako grupe imaju društvo koje posluje između holding društva utvrđenog kao sanacijski subjekt i njegovih društava kćeri. Procjenjuje posebno sljedeće:

Komisija o tome podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Prema potrebi, tom se izvješću prilaže zakonodavni prijedlog, uzimajući u obzir datum početka primjene članka 72.e stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.”.