PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2022/996

оd 14. lipnja 2022.

o pravilima za provjeru kriterija održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova te kriterija niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (1), a posebno njezin članak 30. stavak 8.,

budući da:

(1)

Direktivom (EU) 2018/2001 proširuje se uloga dobrovoljnih programa uključivanjem certificiranja usklađenosti goriva iz biomase s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova te usklađenosti obnovljivih tekućih i plinovitih goriva nebiološkog podrijetla namijenjenih uporabi u prometu te goriva iz recikliranog ugljika s odgovarajućim kriterijima uštede emisija stakleničkih plinova. Nadalje, u okviru dobrovoljnih programa mogu se certificirati biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

(2)

Kako bi se utvrdilo jesu li biogoriva, tekuća biogoriva, goriva iz biomase, obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla namijenjena uporabi u prometu te goriva iz recikliranog ugljika u skladu sa zahtjevima Direktive (EU) 2018/2001, ključno je pravilno i usklađeno funkcioniranje dobrovoljnih programa. Stoga bi trebalo utvrditi usklađena pravila koja bi se primjenjivala u cijelom sustavu certificiranja, čime bi se postigla potrebna pravna sigurnost u pogledu pravila koja se primjenjuju na gospodarske subjekte i dobrovoljne programe.

(3)

Radi smanjivanja administrativnog opterećenja na najmanju moguću mjeru, provedbena pravila trebala bi biti razmjerna i ograničena na ono što je potrebno kako bi se osiguralo da se usklađenost s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova te drugim zahtjevima provjerava na odgovarajući i usklađen način kojim se rizik od prijevare svodi na najmanju moguću mjeru. Stoga se provedbena pravila ne bi trebala smatrati sveobuhvatnim standardom, već minimalnim zahtjevima. Ta se pravila prema potrebi mogu dopunjavati dobrovoljnim programima.

(4)

Gospodarski subjekti mogu u bilo kojem trenutku odlučiti sudjelovati u drugom dobrovoljnom programu. Međutim, kako bi se spriječilo da gospodarski subjekt koji nije prošao reviziju u okviru jednog programa odmah podnese zahtjev za certificiranje u okviru drugog programa, svi programi za koje gospodarski subjekt podnese zahtjev trebali bi zahtijevati od tog subjekta da dostavi informacije o tome je li u prethodnih pet godina propustio proći reviziju. To bi se trebalo primjenjivati i na situacije u kojima gospodarski subjekt ima novu pravnu osobnost, ali u načelu ostaje isti, tako da se na temelju manjih ili isključivo formalnih promjena, na primjer, u upravljačkoj strukturi ili opsegu djelatnosti, novi gospodarski subjekt ne izuzme od takvog pravila.

(5)

Cilj je sustava masene bilance smanjiti administrativno opterećenje za dokazivanje usklađenosti s kriterijima održivosti i uštede stakleničkih plinova omogućivanjem miješanja sirovina i goriva s različitim svojstvima održivosti te fleksibilnim ponovnim pripisivanjem svojstava održivosti pošiljkama odstranjenima iz takve mješavine. Kako bi se osigurala transparentnost, miješanje u okviru sustava masene bilance moguće je ako npr. sirovine pripadaju istoj skupini proizvoda. Skupina proizvoda može obuhvaćati, na primjer, različite vrste neprehrambenih celuloznih materijala sličnih fizičkih i kemijskih svojstava, ogrjevne vrijednosti i/ili faktora konverzije ili vrste lignoceluloznog materijala obuhvaćene točkom (q) dijela A Priloga IX. Direktivi (EU) 2018/2001. Djevičanska biljna ulja koja se upotrebljavaju za proizvodnju biogoriva i tekućih biogoriva mogu pripadati istoj skupini proizvoda. Međutim, sirovine koje se mogu upotrebljavati za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase na koje se primjenjuju različita pravila u pogledu njihova doprinosa ciljevima za energiju iz obnovljivih izvora općenito se ne bi trebale smatrati dijelom iste skupine proizvoda jer bi se time mogli ugroziti ciljevi Direktive (EU) 2018/2001, u kojoj se primjenjuje različito postupanje s biogorivima, tekućim biogorivima i gorivima iz biomase na temelju sirovina iz kojih su proizvedeni. U slučaju plinovitih goriva međusobno povezana mreža EU-a smatra se jedinstvenim sustavom masene bilance. Plinovita goriva proizvedena i potrošena izvan mreže ili putem izoliranih lokalnih distribucijskih mreža smatraju se zasebnim sustavima masene bilance. Nadalje, potrebne su mjere predostrožnosti kako bi se osigurala dosljednost tvrdnji o održivosti pri izvozu goriva u treće zemlje koje ne primjenjuju sustav masene bilance. U tu svrhu sustav masene bilance trebao bi uključivati i informacije o količinama goriva za koje nisu utvrđena svojstva održivosti te se u njemu uzimaju u obzir isporuke goriva necertificiranim subjektima, na temelju fizičkih svojstava isporučenih goriva.

(6)

Tijekom pripreme početne revizije na licu mjesta, kao i tijekom naknadnih nadzornih revizija ili revizija za potrebe ponovnog certificiranja, revizor bi trebao napraviti odgovarajuću analizu cjelokupnog profila rizičnosti gospodarskih subjekata. Na temelju stručnog znanja revizora i informacija koje je dostavio gospodarski subjekt u toj bi se analizi trebala uzeti u obzir ne samo razina rizika određenog gospodarskog subjekta nego i lanca opskrbe (npr. za gospodarske subjekte koji postupaju s materijalima navedenima u Prilogu IX. Direktivi (EU) 2018/2001). Intenzitet revizije, njezino područje primjene, ili oboje, trebalo bi prilagoditi razini utvrđenog ukupnog rizika kako bi se osigurala odgovarajuća razina povjerenja u istinitost informacija dobivenih od gospodarskih subjekata, čime bi se ublažili rizici od značajnog pogrešnog prikazivanja.

(7)

U okviru skupne revizije, za koju se revizije na licu mjesta zamjenjuju revizijama dokumentacije, dobrovoljni programi i tijela za ovjeravanje trebali bi osigurati da se tim revizijama omogući jednaka razina jamstva koja se pruža revizijom na licu mjesta (npr. dostupnost visokokvalitetnih satelitskih snimaka, podaci o zaštićenim područjima i tresetištima kojima se navode informacije o relevantnom vremenskom okviru).

(8)

U Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/807 (2) navodi se da je u određenim okolnostima moguće izbjeći učinke biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Radi osiguravanja jednakih uvjeta u provedbi postupka certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta u svim dobrovoljnim programima, potrebno je utvrditi posebne zahtjeve kako bi se omogućilo certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Certificirana biogoriva, tekuća biogoriva ili goriva iz biomase trebalo bi izuzeti iz ograničenja i postupnog smanjenja utvrđenog za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta pod uvjetom da ispunjavaju kriterije održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova iz članka 29. Direktive (EU) 2018/2001.

(9)

Gospodarski subjekti koji podnose zahtjev za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta mogu prethodno steći certifikat za druge aspekte u okviru dobrovoljnog programa ili mogu podnijeti zahtjev za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta istodobno s podnošenjem zahtjeva za izdavanje certifikata za druge aspekte koji mogu biti obuhvaćeni dobrovoljnim programom. Podnositelj zahtjeva može biti poljoprivredno gospodarstvo, skupina poljoprivrednika, prva točka prikupljanja ili voditelj skupine koji djeluje u ime skupine poljoprivrednika. U slučaju mjera koje se primjenjuju na trajne kulture, početak desetogodišnjeg razdoblja valjanosti certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta može se odgoditi zbog vremenskog razmaka između provedbe mjere i utvrđivanja povećanja prinosa.

(10)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za održivost biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase, osnovanog člankom 34. stavkom 2. Direktive (EU) 2018/2001,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

UVOD

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju provedbena pravila kako bi se na učinkovit i usklađen način moglo provjeriti da gospodarski subjekti:

(a)	ispunjavaju kriterije održivosti utvrđene u članku 29. stavcima od 2. do 7. Direktive (EU) 2018/2001;

(b)	navode točne podatke o uštedama emisija stakleničkih plinova za potrebe članka 25. stavka 2. i članka 29. stavka 10. Direktive (EU) 2018/2001;

(c)	ispunjavaju kriterije za certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta utvrđene Delegiranom uredbom (EU) 2019/807.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„dobrovoljni program” znači organizacija koja potvrđuje usklađenost gospodarskih subjekata s kriterijima i pravilima koja uključuju kriterije održivosti i uštede stakleničkih plinova utvrđene u Direktivi (EU) 2018/2001 i Delegiranoj uredbi (EU) 2019/807, ali nisu ograničena na te kriterije i pravila;

(2)	„priznati dobrovoljni program” znači dobrovoljni program priznat u skladu s člankom 30. stavkom 4. Direktive (EU) 2018/2001;

(3)	„priznati nacionalni program” znači nacionalni program priznat u skladu s člankom 30. stavkom 6. Direktive (EU) 2018/2001;

(4)	„certifikat” znači izjava o sukladnosti koju izdaje tijelo za ovjeravanje u okviru dobrovoljnog programa i kojom se potvrđuje da gospodarski subjekt ispunjava zahtjeve Direktive (EU) 2018/2001;

(5)	„suspendirani certifikat” znači certifikat koji je privremeno poništen zbog nesukladnosti koje je utvrdilo tijelo za ovjeravanje ili na dobrovoljni zahtjev gospodarskog subjekta;

(6)	„povučeni certifikat” znači certifikat koji je tijelo za ovjeravanje ili dobrovoljni program trajno ukinuo;

(7)	„poništeni certifikat” znači certifikat koji je dobrovoljno poništen dok je još valjan;

(8)	„istekli certifikat” znači certifikat koji više nije valjan;

(9)

„svojstva održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova” znači skup informacija kojima se opisuje pošiljka sirovina ili goriva potrebnih za dokazivanje usklađenosti te pošiljke s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova za biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase ili zahtjevima uštede emisija stakleničkih plinova primjenjivima na obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla namijenjena uporabi u prometu te goriva iz recikliranog ugljika;

(10)	„mješavina sirovina za daljnju preradu” znači fizičko miješanje sirovina isključivo u svrhu proizvodnje biogoriva, tekućih biogoriva ili goriva iz biomase;

(11)

„gospodarski subjekt” znači proizvođač sirovina, sakupljač otpada i ostataka, operator postrojenja za preradu sirovina u konačna goriva ili međuproizvode, operator postrojenja za proizvodnju energije (električna energija, grijanje ili hlađenje) ili bilo koji drugi operator, uključujući operatore skladišta ili trgovce koji fizički posjeduju sirovine ili goriva, pod uvjetom da obrađuju informacije o svojstvima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova tih sirovina ili goriva;

(12)

„prva točka prikupljanja” znači objekt za skladištenje ili preradu kojim izravno upravlja gospodarski subjekt ili druga stranka na temelju ugovornog sporazuma koji nabavlja sirovine izravno od proizvođača poljoprivredne biomase, šumske biomase, otpada i ostataka ili, u slučaju obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla, pogon za proizvodnju takvih goriva;

(13)	„revizija za potrebe certificiranja” znači početna revizija prije sudjelovanja u programu u svrhu izdavanja certifikata u okviru dobrovoljnog programa;

(14)

„tijelo za ovjeravanje” znači neovisno akreditirano ili priznato tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje sklapa sporazum s dobrovoljnim programom za pružanje usluga certificiranja sirovina ili goriva provođenjem revizija gospodarskih subjekata i izdavanjem certifikata u ime dobrovoljnih programa s pomoću certifikacijskog sustava dobrovoljnog programa;

(15)	„nesukladnost” znači neusklađenost gospodarskog subjekta ili tijela za ovjeravanje s pravilima i postupcima koje je uspostavio dobrovoljni program čiji su članovi ili u okviru kojeg djeluju;

(16)	„nadzorna revizija” znači svaka naknadna revizija certifikata koje izdaje tijelo za ovjeravanje u okviru dobrovoljnog programa nakon certificiranja ili prije revizije za potrebe ponovnog certificiranja, koja se može provoditi na tromjesečnoj, polugodišnjoj ili godišnjoj osnovi;

(17)	„revizija za potrebe ponovnog certificiranja” znači revizija u svrhu obnavljanja certifikata koji izdaje tijelo za ovjeravanje u okviru dobrovoljnog programa;

(18)

„međusobno povezana infrastruktura” znači sustav infrastruktura, uključujući plinovode, terminale za UPP i sustave skladišta plina, kojim se transportiraju plinovi, a koji se prvenstveno sastoje od metana i uključuju bioplin i plin iz biomase, posebno biometan, ili druge vrste plina koje se tehnički mogu sigurno ubrizgavati u sustav plinovoda za prirodni plin, sustave za vodik, mreže cjevovoda i infrastrukture za prijenos ili distribuciju tekućih goriva te transportirati kroz njih;

(19)	„sustav za vodik” znači sustav infrastrukture, uključujući mreže za vodik, sustave za skladištenje vodika i terminale za vodik, koji sadržava vodik visoke čistoće;

(20)	„pravni prednici” znači gospodarski subjekt koji je pravno zamijenjen novim gospodarskim subjektom, ali nije bilo znatnih promjena ili je došlo samo do neznatnih promjena u pogledu njegova vlasništva, sastava upravnog odbora, metoda rada ili opsega djelatnosti;

(21)

„skupina proizvoda” znači sirovine, biogoriva, tekuća goriva, neplinovita goriva iz biomase sličnih fizičkih i kemijskih svojstava i slične ogrjevne vrijednosti ili plinovita goriva iz biomase i UPP sličnih kemijskih svojstava na koja se primjenjuju ista pravila utvrđena u člancima 7., 26. i 27. Direktive (EU) 2018/2001 za utvrđivanje doprinosa biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase postizanju ciljeva za energiju iz obnovljivih izvora;

(22)	„lokacija” znači geografska lokacija, objekti za logistiku, infrastruktura za prijenos ili distribuciju s preciznim granicama unutar kojih se proizvodi mogu miješati;

(23)

„dokaz o održivosti” znači izjava gospodarskog subjekta sastavljena na temelju certifikata koji je izdalo tijelo za ovjeravanje u okviru dobrovoljnog programa kojim se potvrđuje usklađenost određene količine sirovina ili goriva s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova utvrđenima u članku 25. stavku 2. i članku 29. Direktive (EU) 2018/2001;

(24)	„sirovine” znači tvari koje još nisu prerađene u goriva, uključujući međuproizvode;

(25)	„goriva” znači goriva koja su spremna za isporuku za potrošnju, uključujući biogoriva, tekuća biogoriva, goriva iz biomase, obnovljiva tekuća i plinovita goriva nebiološkog podrijetla namijenjena uporabi u prometu te goriva iz recikliranog ugljika;

(26)	„ispitivanje financijske privlačnosti” znači izračun neto sadašnje vrijednosti ulaganja na temelju mjera za povećanje prinosa u kontekstu certificiranja biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta;

(27)	„ispitivanje nefinancijskih prepreka” znači procjena drugih mogućih prepreka za koje se očekuje da će spriječiti gospodarski subjekt u provedbi mjera za povećanje prinosa u kontekstu certificiranja biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta;

(28)	„baza podataka Unije” znači baza podataka iz članka 28. stavka 2. Direktive (EU) 2018/2001;

(29)	„travnjak” ima značenje koje mu je dodijeljeno u članku 1. točki 1. Uredbe Komisije (EU) br. 1307/2014 (3).

POGLAVLJE II.

OPĆA PRAVILA O UPRAVLJANJU, UNUTARNJEM PRAĆENJU, POSTUPCIMA ZA PODNOŠENJE PRITUŽBI I TRANSPARENTNOSTI ZA DOBROVOLJNE PROGRAME

Članak 3.

Upravljačka struktura dobrovoljnog programa

1. Dobrovoljni programi uspostavljaju upravljačku strukturu kako bi se osiguralo da program ima potrebnu pravnu i tehničku sposobnost, nepristranost i neovisnost za obavljanje svojih dužnosti. Ovisno o svojem području primjene, dobrovoljni program osniva tehnički odbor ili jednakovrijedan sustav tehničke stručne potpore koji u posebnim slučajevima omogućuje i angažiranje neovisnih vanjskih stručnjaka radi savjetovanja o tehničkim pitanjima.

2. Dobrovoljni programi uključuju, u mjeri u kojoj je to moguće u upravljačkoj strukturi i donošenju odluka, širok raspon predstavnika iz različitih relevantnih skupina dionika kao što su udruženja poljoprivrednika ili šumara, nevladine organizacije za zaštitu okoliša, autohtone i lokalne zajednice na koje bi program mogao utjecati, akademska zajednica i proizvođači goriva. Nijedan pojedinačni dionik ili skupina dionika ne smije biti u dominantnom položaju u postupku donošenja odluka. Odluke se donose samo ako je postignut kvorum većine dionika.

3. Dobrovoljni programi uspostavljaju pravila i postupke za izbjegavanje sukoba interesa u donošenju odluka. Kao minimalni standard, primjenjuju sustav provjere i ravnoteže kako bi se osiguralo da nijedan pojedinačni dionik s osobnim interesom za ishod odluke ne može imati odlučujući utjecaj na tu odluku.

4. Tijela za ovjeravanje uspostavljaju pravila o integritetu i postupke za osiguravanje svoje potpune neovisnosti od gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu. Dobrovoljni programi zahtijevaju da tijela za ovjeravanje koja djeluju u ime programa budu akreditirana prema normi Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) 17065.

5. U okviru sustava upravljanja tijela za ovjeravanje nastoji se osigurati najviša moguća razina neovisnosti prosudbe revizora primjenom načela rotacije revizora ili drugim postojećim primjerima najbolje prakse u tom području.

6. Osobe koje bi mogle biti u sukobu interesa isključuju se iz postupka donošenja odluka i u okviru dobrovoljnog programa i u okviru tijela za ovjeravanje. U dobrovoljnim programima uspostavljaju se odgovarajući postupci i osigurava revizijski trag za utvrđivanje i dokumentiranje takvih slučajeva te redovito preispituje te slučajeve u okviru internih sustava praćenja.

Članak 4.

Nesukladnosti gospodarskih subjekata u okviru programa

1. Dobrovoljni programi uspostavljaju sveobuhvatan sustav za otklanjanje nesukladnosti gospodarskih subjekata. Kao minimalni standard, taj sustav uključuje jasnu klasifikaciju nesukladnosti na temelju njihove ozbiljnosti u skladu sa zahtjevima iz članka 10. Za svaku vrstu nesukladnosti mora postojati transparentan skup pravila i postupaka kojima se osigurava pravodobna provedba korektivnih mjera i sankcija, uključujući, prema potrebi, suspenzije. Takvi provedbeni postupci pokreću se bez odgode, ovisno o ozbiljnosti nesukladnosti i hitnosti korektivnih mjera.

2. Gospodarski subjekti čiji su certifikati suspendirani ne mogu iznositi tvrdnje o održivosti dok se suspenzija ne ukine. Suspendirani gospodarski subjekti ne mogu se uključiti u drugi dobrovoljni program tijekom tog razdoblja. Ako je gospodarski subjekt, ili njegovi pravni prednici, suspendiran ili trajno isključen iz sudjelovanja u dobrovoljnom programu povlačenjem njegova certifikata nakon revizije kojom je potvrđena kritična nesukladnost, drugi dobrovoljni programi mogu nakon suspenzije ili isključenja iz sudjelovanja uskratiti sudjelovanje tom subjektu na najmanje dvije godine.

3. Ako gospodarski subjekt za koji je prethodno utvrđena kritična ili veća nesukladnost podnese zahtjev za ponovno certificiranje, revizor o tome obavješćuje sve dobrovoljne programe u kojima gospodarski subjekt trenutačno sudjeluje ili za koje je podnio zahtjev za ponovno certificiranje.

Članak 5.

Unutarnje praćenje, postupak za podnošenje pritužbi i sustav za upravljanje dokumentacijom

1. Dobrovoljni programi uspostavljaju sustav unutarnjeg praćenja radi provjere usklađenosti gospodarskih subjekata s pravilima i postupcima koji se primjenjuju u okviru programa te osiguravanja kvalitete rada koji obavljaju revizori u okviru tijela za ovjeravanje. Unutarnje praćenje provodi se najmanje jednom godišnje i odražava zemljopisno područje i sirovine obuhvaćene dobrovoljnim programom, kao i razinu rizika aktivnosti koje provode gospodarski subjekti. U okviru postupka praćenja dobrovoljni programi zahtijevaju od tijela za ovjeravanje da podnesu sva izvješća o reviziji i, prema potrebi, izračune stvarnih vrijednosti emisija stakleničkih plinova. Aktivnosti praćenja obuhvaćaju nasumični uzorak tih izvješća o reviziji koja izrađuju sva tijela za ovjeravanje, a koji se temelji na riziku.

2. Dobrovoljni programi uspostavljaju pravila i postupke kako bi osigurali učinkovito praćenje rezultata unutarnjeg praćenja i, prema potrebi, primjenu sankcija. Na temelju rezultata unutarnjeg praćenja poduzimaju se korektivne mjere na razini upravljačke strukture ili na razini postupka unutarnjeg praćenja u okviru dobrovoljnog programa kako bi se poboljšalo njegovo funkcioniranje u budućnosti. Rezultati godišnjih aktivnosti praćenja u okviru dobrovoljnog programa objedinjuju se u godišnjem izvješću o radu koje se podnosi Komisiji.

3. Dobrovoljni programi uspostavljaju postupke za podnošenje pritužbi protiv gospodarskih subjekata ili tijela za ovjeravanje. Postupak za podnošenje pritužbi dostupan je na internetskim stranicama dobrovoljnog programa i omogućuje slanje pritužbi elektroničkim putem ili poštom. Postupkom za podnošenje pritužbi osigurava se i zaštita osoba koje u dobroj vjeri prijave povrede ili podnesu pritužbe u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Na internetskim stranicama navode se barem sljedeće informacije:

(a)	informacije i dokazi koje treba dostaviti za podnošenje pritužbe, kao i poštanska adresa ili e-adresa na koju se šalje pritužba;

(b)	smjernice o tome koje su pritužbe obuhvaćene područjem primjene postupka;

(c)	detaljan pregled načina na koji se rješavaju pritužbe, od primitka prvotne pritužbe do rješavanja, te povezani vremenski okvir za svaki korak;

(d)	postupak odlučivanja o pritužbama i postupak žalbe na odluke;

(e)	posljedice u slučaju da dobrovoljni program na temelju pritužbe utvrdi nesukladnost.

4. Dobrovoljni programi vode evidenciju svih pritužbi i dostavljaju sažetak tih pritužbi Komisiji u godišnjem izvješću o radu. Na zahtjev Komisije ili države članice dostavljaju sve dokumente povezane s pritužbom i njezinom obradom.

5. Dobrovoljni programi i tijela za ovjeravanje uspostavljaju sustav upravljanja dokumentacijom koji obuhvaća svaki od sljedećih elemenata:

(a)	opću dokumentaciju o sustavu upravljanja (npr. priručnici, politike, definicija odgovornosti);

(b)	kontrolu dokumenata i evidencija;

(c)	preispitivanje sustava upravljanja koje provodi uprava;

(d)	unutarnju revizija/unutarnje praćenje;

(e)	postupke za utvrđivanje nesukladnosti i upravljanje nesukladnostima; te

(f)	postupke za poduzimanje preventivnih mjera kako bi se uklonili uzroci mogućih nesukladnosti.

Dokumentacija se čuva najmanje pet godina ili dulje ako to zahtijeva relevantno nacionalno tijelo.

Članak 6.

Objava informacija od strane dobrovoljnih programa

Dobrovoljni programi na internetskim stranicama javno i bez ograničenja stavljaju na raspolaganje sljedeće informacije:

(a)	svoju upravljačku strukturu, s opisom uloga svih relevantnih tijela, pojedinostima o vlasničkoj strukturi, sastavu i iskustvu upravnog vijeća, tajništva i tehničkog odbora ili jednakovrijednog odbora, kao i popis članova s pravom glasa ili sudionika u programu, prema potrebi;

(b)

popis gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu, njihov certifikacijski status s datumom izdavanja, suspenzije, povlačenja, poništenja ili isteka njihova certifikata te certifikate ili sažeta izvješća o reviziji sastavljena u skladu s Prilogom II. Ako se revizijama utvrde kritične ili veće nesukladnosti, dobrovoljni programi objavljuju objedinjeni popis tih nesukladnosti zajedno s odgovarajućim akcijskim planom i rokovima za njihovo ispravljanje kako je dogovoreno s predmetnim gospodarskim subjektima. Posebne informacije o certifikatima ili sažetim izvješćima o reviziji mogu se redigirati kako bi bile u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti osobnih podataka. Gospodarski subjekti čiji su certifikati povučeni, poništeni ili istekli navedeni su na internetskim stranicama najmanje 24 mjeseca nakon datuma povlačenja, poništenja ili isteka. Promjene certifikacijskog statusa gospodarskih subjekata objavljuju se bez odgode;

(c)	najnoviju verziju dokumentacije programa i smjernice za revizije. Dokumenti sadržavaju datum i broj verzije te, prema potrebi, sažetak svih promjena u odnosu na prethodnu verziju dokumenta;

(d)	podatke za kontakt programa, uključujući telefonski broj, e-adresu i adresu za korespondenciju;

(e)

popis tijela za ovjeravanje koja provode neovisnu reviziju u okviru programa, na kojemu se za svako tijelo za ovjeravanje navodi koje nacionalno javno tijelo ili koji subjekt ga je akreditirao ili priznao te koji subjekt ili koje nacionalno tijelo države članice ga nadzire, u skladu s člankom 30. stavkom 9. drugim podstavkom Direktive (EU) 2018/2001. Tijela za ovjeravanje koja više nemaju pravo provoditi neovisne revizije u okviru programa navedena su najmanje 12 mjeseci nakon zadnje revizije s naznakom o tome;

(f)	rezultate godišnjih aktivnosti praćenja u okviru dobrovoljnog programa kako su objedinjeni u godišnjem izvješću o radu.

Članak 7.

Izmjene programa koje uvode gospodarski subjekti

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata da u svojim zahtjevima za certificiranje objave sljedeće informacije:

(a)	sudjeluju li trenutačno gospodarski subjekti ili njihovi pravni prednici u drugom dobrovoljnom programu ili su sudjelovali u drugom dobrovoljnom programu u posljednjih pet godina;

(b)	sve relevantne informacije, uključujući podatke o masenoj bilanci i izvješća o reviziji te, prema potrebi, sve odluke o suspenziji ili povlačenju njihovih certifikata u posljednjih pet godina;

(c)	jesu li se povukli iz programa prije prve nadzorne revizije.

2. Dobrovoljni programi isključuju iz programa gospodarske subjekte u sljedećim slučajevima:

(a)	ako ne objave informacije iz stavka 1. točke (a) i točke (b);

(b)

ako oni ili njihovi pravni prednici nisu prošli početnu reviziju u okviru nekog drugog programa, osim u slučaju da je takva početna revizija provedena više od tri godine prije podnošenja zahtjeva ili je u međuvremenu taj drugi program prestao s aktivnostima certificiranja, zbog čega je gospodarski subjekt bio spriječen da ponovno podnese zahtjev. Ako dobrovoljni program prihvati obrazloženje gospodarskih subjekata i odluči razmotriti njihov zahtjev, opseg početne revizije prilagođava se kako bi obuhvatio sva relevantna pitanja te se poseban naglasak stavlja na nedostatke utvrđene u početnoj reviziji koju nisu prošli u okviru drugog programa;

(c)

ako su se oni ili njihovi pravni prednici povukli iz drugog programa prije prve nadzorne revizije, osim u slučaju da gospodarski subjekt može dokazati da je imao valjan razlog za to. Ako dobrovoljni program prihvati obrazloženje gospodarskog subjekta, opseg početne revizije prilagođava se kako bi obuhvatio sva relevantna pitanja nadzorne revizije.

Članak 8.

Priznavanje drugih dobrovoljnih programa

Ako se dio lanca opskrbe oslanja na druge dobrovoljne programe, oni prihvaćaju dokaze dobrovoljnih programa priznate u skladu s člankom 30. stavkom 4. Direktive (EU) 2018/2001 samo u području primjene njihova priznavanja.

Članak 9.

Priznavanje nacionalnih programa

Dobrovoljni programi ne odbijaju priznavanje priznatih nacionalnih programa u pogledu provjere usklađenosti s kriterijima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova iz članka 29. stavaka od 2. do 7. i stavka 10. Direktive (EU) 2018/2001, graničnim vrijednostima uštede emisija stakleničkih plinova iz članka 25. stavka 2. te direktive i kriterijima za certificiranje biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta utvrđenima u Delegiranoj uredbi (EU) 2019/807.

POGLAVLJE III.

POSTUPAK REVIZIJE, OPSEG REVIZIJE, KVALIFIKACIJE REVIZORA I NADZOR REVIZIJE

Članak 10.

Postupak revizije i razine jamstva

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju da gospodarski subjekti uspješno prođu početnu reviziju prije nego što im se dopusti sudjelovanje u programu. Početna revizija novog sudionika programa ili ponovno certificiranje postojećeg sudionika programa u skladu s revidiranim regulatornim okvirom uvijek se provode na licu mjesta te se njima pruža barem razumno jamstvo o djelotvornosti njegovih unutarnjih postupaka. Ovisno o profilu rizičnosti gospodarskog subjekta, na istinitost njegovih izjava može se primijeniti ograničena razina jamstva. Na temelju rezultata početne revizije gospodarski subjekti koji se smatraju niskorizičnima mogu podlijegati naknadnim revizijama ograničenog jamstva.

2. Dobrovoljni programi mogu ovlastiti tijelo za ovjeravanje da provodi provjeru usklađenosti s različitim okvirima za certificiranje tijekom istog postupka revizije, pod uvjetom da tijelo za ovjeravanje potvrdi da gospodarski subjekti ispunjavaju zahtjeve u skladu s člankom 1. Dobrovoljni programi koji dopuštaju razdoblje valjanosti certifikata dulje od jedne godine osiguravaju provedbu godišnje nadzorne revizije svih gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu. Međutim, u slučaju skupne revizije, godišnja revizija može obuhvaćati uzorak članova skupine u skladu s člankom 12. Učestalost nadzornih revizija povećava se na temelju razine ukupnog rizika povezanog s profilom gospodarskog subjekta, lancem opskrbe i rezultatima prethodnih revizija. Za potvrdu rezultata nadzornih revizija odgovoran je tehnički ispitivač.

Dobrovoljni programi uspostavljaju detaljne postupke kojima se utvrđuje kako se revizije planiraju i provode te kako se sastavljaju izvješća o reviziji. Dobrovoljni programi osiguravaju da tijela za ovjeravanje provode revizije u skladu s normom ISO 19011 ili jednakovrijednom normom. Dobrovoljni programi osiguravaju i učinkovitu i pravodobnu međusobnu razmjenu informacija o revizijama kako bi se poduprla djelotvorna priprema i provedba revizija. Revizijom su obuhvaćeni barem sljedeći elementi:

(a)	utvrđivanje aktivnosti koje poduzima gospodarski subjekt, a relevantne su za kriterije programa;

(b)	utvrđivanje relevantnih sustava gospodarskog subjekta i njegove cjelokupne organizacije s obzirom na kriterije programa i provjere učinkovite provedbe relevantnih sustava kontrole;

(c)

analiza rizika koji bi mogli dovesti do značajnog pogrešnog prikazivanja, na temelju stručnog znanja revizora i informacija koje je dostavio gospodarski subjekt. U toj se analizi uzima u obzir ukupni profil rizičnosti aktivnosti, ovisno o razini rizika gospodarskog subjekta i lanca opskrbe, prije svega u neposrednoj uzlaznoj i silaznoj fazi lanca opskrbe, na primjer za gospodarske subjekte koji postupaju s materijalima navedenima u Prilogu IX. Intenzitet ili opseg revizije, ili oboje, prilagođavaju se razini utvrđenog ukupnog rizika i na temelju provjera vjerodostojnosti proizvodnog kapaciteta pogona i prijavljenih količina proizvedenih goriva;

(d)	plan provjere koji odgovara analizi rizika te opsegu i složenosti aktivnosti gospodarskog subjekta i kojim se definiraju metode uzorkovanja koje će se primjenjivati za aktivnosti tog subjekta;

(e)	provedba plana provjere prikupljanjem dokaza u skladu s definiranim metodama uzorkovanja te svih relevantnih dodatnih dokaza na kojima će se temeljiti zaključak verifikatora;

(f)	zahtjev gospodarskom subjektu za dostavljanje svih elemenata revizijskog traga koji nedostaju, objašnjenje razlika ili reviziju tvrdnji ili izračuna prije donošenja konačnog zaključka provjere;

(g)	provjera točnosti podataka koje su gospodarski subjekti ili njihovi predstavnici zabilježili u bazi podataka Unije.

3. Nesukladnosti utvrđene revizijom klasificiraju se kao kritične, veće i manje u skladu s drugim, trećim i četvrtim podstavkom.

Namjerno kršenje normi dobrovoljnog programa kao što su prijevara, nepovratna nesukladnost ili kršenje kojim se ugrožava integritet dobrovoljnog programa smatra se kritičnom nesukladnošću. Kritične nesukladnosti uključuju, među ostalim, sljedeće:

(a)	neusklađenost s obveznim zahtjevom iz Direktive (EU) 2018/2001, kao što je prenamjena zemljišta koja je u suprotnosti s člankom 29. stavcima 3., 4. i 5. te direktive;

(b)	izdavanje lažnih dokaza o održivosti ili osobnih izjava, na primjer namjerno udvostručavanje dokaza održivosti radi ostvarivanja financijske koristi;

(c)

namjerno pogrešno prikazivanje opisa sirovina, krivotvorenje vrijednosti stakleničkih plinova ili ulaznih podataka te namjerna proizvodnja otpada ili ostataka, na primjer namjerna izmjena proizvodnog procesa kako bi se proizveli dodatni ostaci materijala ili namjerna kontaminacija materijala s namjerom da ga se klasificira kao otpad.

Neispunjavanje obveznog zahtjeva iz Direktive (EU) 2018/2001, ako je nesukladnost potencijalno reverzibilna, ponavlja se te se njome otkriju sustavni problemi ili aspekti koji sami ili u kombinaciji s dodatnim nesukladnostima mogu dovesti do ozbiljnog narušavanja funkcioniranja sustava, smatra se većom nesukladnošću. Veće nesukladnosti uključuju, među ostalim, sljedeće:

(a)	sustavne probleme s masenom bilancom ili dostavljenim podacima o stakleničkim plinovima, na primjer u više od 10 % tvrdnji uključenih u reprezentativni uzorak utvrđena je netočna dokumentacija;

(b)	propust gospodarskog subjekta da prijavi svoje sudjelovanje u drugim dobrovoljnim programima tijekom postupka certificiranja;

(c)	nenavođenje relevantnih informacija revizorima, na primjer podataka o masenoj bilanci ili izvješća o reviziji.

Nesukladnost koja ima ograničen utjecaj, predstavlja izolirani ili privremeni propust, nije sustavna i ne dovodi do ozbiljnog narušavanja ako se ne ispravi, smatra se manjom neusklađenošću.

4. Posljedice su nesukladnosti za gospodarske subjekte sljedeće:

(a)

u slučaju kritičnih nesukladnosti, gospodarskim subjektima koji podnose zahtjev za certificiranje ne izdaje se certifikat. Gospodarski subjekti mogu ponovno podnijeti zahtjev za certificiranje nakon isteka određenog razdoblja utvrđenog u okviru dobrovoljnog programa. Kritične nesukladnosti utvrđene nadzornim revizijama ili revizijama za potrebe ponovnog certificiranja ili tijekom postupka unutarnjeg praćenja ili postupka za podnošenje pritužbi u okviru dobrovoljnog programa rezultiraju trenutačnim povlačenjem certifikata gospodarskog subjekta;

(b)

u slučaju većih nesukladnosti, gospodarskim subjektima koji podnose zahtjev za certificiranje ne izdaje se certifikat. Veće nesukladnosti utvrđene nadzornim revizijama ili revizijama za potrebe ponovnog certificiranja ili tijekom postupka unutarnjeg praćenja ili postupka za podnošenje pritužbi u okviru dobrovoljnog programa rezultiraju trenutačnom suspenzijom certifikata gospodarskog subjekta. Ako gospodarski subjekti ne otklone veće nesukladnosti u roku od 90 dana od obavijesti, certifikat se povlači;

(c)	u slučaju manjih nesukladnosti, dobrovoljni programi mogu odrediti rok za njihovo otklanjanje od najviše 12 mjeseci od obavijesti o njima i datum sljedeće nadzorne revizije ili revizije za potrebe ponovnog certificiranja.

5. Dobrovoljni programi izdaju certifikat gospodarskim subjektima samo ako ispunjavanju sve sljedeće zahtjeve:

(a)	imaju sustav za upravljanje dokumentacijom;

(b)	imaju sustav za čuvanje i preispitivanje svih dokaza povezanih s tvrdnjama koje iznose ili na koje se oslanjaju koji se može podvrgnuti reviziji;

(c)	čuvaju sve dokaze potrebne za usklađivanje s ovom Uredbom i Direktivom (EU) 2018/2001 najmanje pet godina ili dulje ako to zahtijeva relevantno nacionalno tijelo;

(d)	preuzimaju odgovornost za pripremu svih informacija povezanih s revizijom takvih dokaza.

6. Izvješća o reviziji i sažeta izvješća o reviziji ili certifikati koje je sastavilo ili izdalo tijelo za ovjeravanje u okviru dobrovoljnog programa uključuju barem elemente utvrđene u Prilogu II.

Članak 11.

Stručnost revizora

1. Tijelo za ovjeravanje koje provodi revizije u ime dobrovoljnog programa mora biti akreditirano u skladu s normom ISO 17065 i, ako provodi revizije stvarnih vrijednosti stakleničkih plinova, normom ISO 14065.

Tijela za ovjeravanje mora akreditirati i nacionalno akreditacijsko tijelo u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 ili ih mora priznati nadležno tijelo koje obuhvaća područje primjene Direktive (EU) 2018/2001 ili posebno područje primjene dobrovoljnog programa. Ako se takva akreditacija ili priznavanje ne upotrebljavaju, države članice mogu dopustiti dobrovoljnim programima primjenu sustava neovisnog nadzora koji obuhvaća područje primjene Direktive (EU) 2018/2001 ili posebno područje primjene dobrovoljnog programa za područje te države članice. Komisija preispituje djelotvornost sustava opisanih u ovom stavku u pogledu njihove prikladnosti za osiguravanje odgovarajućeg nadzora te prema potrebi izdaje smjernice.

Tijelo za ovjeravanje odabire i imenuje revizorski tim u skladu s normom ISO 19011, uzimajući u obzir stručnost potrebnu za postizanje ciljeva revizije.

2. Revizorski tim mora posjedovati stručnost, iskustvo te opće i posebne vještine potrebne za provedbu revizije, uzimajući u obzir opseg revizije. Ako postoji samo jedan revizor, taj revizor mora posjedovati kompetencije i za obavljanje dužnosti voditelja revizorskog tima koje se primjenjuju na tu reviziju. Tijelo za ovjeravanje osigurava da odluku o certificiranju donosi tehnički ispitivač koji nije bio dio revizorskog tima.

3. Revizori ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)	neovisni su o aktivnosti koja je predmet revizije, osim u slučaju revizija koje se odnose na članak 29. stavak 6. točku (a) i članak 29. stavak 7. točku (a) Direktive (EU) 2018/2001, za koje se može provesti revizija prve ili druge strane do prve točke prikupljanja;

(b)	nisu u sukobu interesa;

(c)

posjeduju posebne vještine potrebne za provedbu revizije povezane s kriterijima programa, među ostalim:

za kriterije uporabe zemljišta iz članka 29. stavaka od 2. do 9. Direktive (EU) 2018/2001 te metodologiju certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta iz poglavlja V. ove Provedbene uredbe i Priloga VIII. ovoj Provedbenoj uredbi: iskustvo u poljoprivredi, agronomiji, ekologiji, prirodnim znanostima, šumarstvu, silvikulturi ili povezanom području, uključujući posebne tehničke vještine potrebne za provjeru usklađenosti s kriterijima za travnjake i šume velike bioraznolikosti;

ii.

za kriterije uštede emisija stakleničkih plinova iz članka 29. stavka 10. Direktive (EU) 2018/2001 ili pri utvrđivanju emisija stakleničkih plinova iz goriva iz recikliranog ugljika i obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla u skladu s metodologijom iz članka 28. stavka 5. Direktive (EU) 2018/2001: najmanje dvije godine iskustva u procjeni životnog ciklusa goriva i specifično iskustvo u reviziji izračuna emisija stakleničkih plinova u skladu s metodologijom iz priloga V. i VI. Direktivi (EU) 2018/2001, što je relevantno za vrstu revizija koje provodi pojedinačni revizor. Ovisno o konkretnom opsegu revizije, to se iskustvo dopunjuje iskustvom u poljoprivredi, agronomiji, ekologiji, šumarstvu, prirodnim znanostima, silvikulturi, inženjerstvu, gospodarenju energijom ili povezanom području. Ako opseg revizije uključuje provjeru razina organskog ugljika u tlu za potrebe primjene emisijskih bonusa za uštedu emisija uslijed akumulacije ugljika u tlu, potrebno je i tehničko znanje u području pedologije;

iii.	za kriterije za lanac nadzora iz članka 30. stavaka 1. i 2. Direktive (EU) 2018/2001: iskustvo u sustavima masene bilance, logistici lanca opskrbe, knjigovodstvu, sljedivosti, obradi podataka ili povezanom području;

iv.	za skupnu reviziju: iskustvo u provedbi skupnih revizija.

4. Dobrovoljni programi uspostavljaju tečajeve osposobljavanja za revizore koji obuhvaćaju sve aspekte relevantne za područje primjene programa. Tečajevi uključuju ispit kojim se dokazuje usklađenost sudionika sa zahtjevima osposobljavanja u tehničkom području ili područjima u kojima su aktivni. Revizori sudjeluju u tečajevima osposobljavanja prije provođenja revizija u ime dobrovoljnog programa.

5. Revizori redovito pohađaju tečajeve za obnovu znanja. Dobrovoljni programi uspostavljaju sustav za praćenje statusa osposobljavanja aktivnih revizora programa. Dobrovoljni programi prema potrebi pružaju i smjernice tijelima za ovjeravanje o aspektima relevantnima za postupak certificiranja. Te smjernice mogu uključivati ažuriranja regulatornog okvira ili relevantne nalaze postupka unutarnjeg praćenja u okviru dobrovoljnog programa.

Članak 12.

Skupne revizije

1. Dobrovoljni programi mogu provoditi skupne revizije samo u sljedećim slučajevima:

(a)	za proizvođače sirovina, posebno za maloposjednike, organizacije proizvođača i zadruge, kao i za skupljače otpada;

(b)	za sukladnost s kriterijima programa povezanima sa zemljištem, ako su predmetna područja u blizini i imaju slična obilježja, kao što su klimatski uvjeti ili uvjeti tla;

(c)	za potrebe izračuna ušteda emisija stakleničkih plinova, ako jedinice imaju slične sustave proizvodnje i vrste poljoprivrednih kultura.

Gospodarski subjekti uključeni u skupne revizije imenuju voditelja skupine. Prve točke prikupljanja, organizacije proizvođača ili zadruge isto tako mogu djelovati kao voditelji skupine i predstavljati gospodarske subjekte uključene u skupnu reviziju.

2. U okviru skupne revizije može se provoditi provjera svih predmetnih jedinica na temelju uzorka jedinica. Dobrovoljni programi određuju smjernice za provedbu pristupa skupne revizije, uključujući barem sljedeće elemente:

(a)	ulogu voditelja skupine, koja obuhvaća specifikacije za sustav unutarnjeg upravljanja te postupke unutarnje kontrole skupine;

(b)	određivanje veličine uzorka.

3. Uzorak koji se sastoji od broja članova skupine koji odgovara kvadratnom korijenu ukupnog broja članova skupine revidira se pojedinačno najmanje jednom godišnje. Taj se broj povećava u slučaju više razine rizika. Dobrovoljni programi uspostavljaju kriterije za određivanje opće razine rizika u područjima i posljedica te razine rizika za revizijski pristup. Uzorak je reprezentativan za cijelu skupinu i određuje se kombinacijom rizika i nasumičnog odabira. Nasumični odabir mora predstavljati najmanje 25 % uzorka. Svake se godine za reviziju odabire drugi proizvođač sirovina.

4. Skupna revizija provodi se na licu mjesta, osim u slučaju da se smatra da se revizijama dokumentacije može pružiti jednaka razina jamstva kao i revizijom na licu mjesta. Dobrovoljni programi prilažu dokaze potrebne da se omogući revizija dokumentacije. Osobne izjave gospodarskih subjekata ne smatraju se dostatnim dokazima. Revizije voditelja skupine uvijek se provode na licu mjesta.

5. Kritična ili veća nesukladnost pojedinih članova skupine utvrđena tijekom revizije otklanja se u skladu s postupkom iz članka 10. stavka 10. točaka (a) i (b), ovisno o slučaju. Ako se kritična ili veća nesukladnost utvrdi u cijelom početnom uzorku skupine, revidira se i dodatni uzorak članova skupine iste veličine. Sustavna nesukladnost većine članova skupine u cijelom uzorku ima za posljedicu suspenziju ili povlačenje certifikata za cijelu skupinu, ovisno o slučaju.

Članak 13.

Revizija otpada i ostataka

1. Dobrovoljni programi i tijela za ovjeravanje koja djeluju u njihovo ime primjenjuju zahtjeve za provjeru lanca opskrbe biogorivima i tekućim biogorivima proizvedenima iz otpada i ostataka iz stavaka od 2. do 7., a za goriva iz biomase zahtjeve iz stavaka od 2. do 5.

2. Obuhvaća se cijeli lanac opskrbe počevši od njegova podrijetla, odnosno od gospodarskog subjekta u kojem nastaju otpad ili ostaci materijala.

3. Svi gospodarski subjekti podliježu pojedinačnoj reviziji. Međutim, mogu se provoditi pristupi skupne revizije na mjestu podrijetla lanca opskrbe, na primjer u restoranima ili kod proizvođača otpada ili ostataka.

4. Učestalost i intenzitet postupka revizije odražavaju ukupnu razinu rizika. Dobrovoljni programi definiraju jasna pravila razmjerna razini posebnog rizika povezanog s vrstom ostataka ili otpada. Kad je riječ o biogorivima i tekućim biogorivima, mjesta podrijetla koja mjesečno isporučuju pet ili više tona otpada ili ostataka navedenih u dijelovima A i B Priloga IX. Direktivi (EU) 2018/2001 podliježu reviziji na licu mjesta. Ako se primjenjuje pristup skupne revizije, revizija na licu mjesta može se temeljiti na uzorku.

5. Točke za skupljanje moraju prije revizije točaka za skupljanje dostaviti revizoru popis svih mjesta podrijetla koja su potpisala osobnu izjavu. Količina otpada nastalog mjesečno ili godišnje jasno se navodi u osobnoj izjavi. Dokazi ili dokumenti za sve pojedinačne isporuke, uključujući ugovor o zbrinjavanju otpada, dostavnice i osobne izjave, moraju biti dostupni u točki za skupljanje te ih revizor mora provjeriti.

6. Revizor provjerava postojanje određenog broja mjesta podrijetla koji odgovara barem kvadratnom korijenu svih mjesta podrijetla na popisu. Provjera se može obavljati na daljinu, osim u slučaju da postoji sumnja u pogledu postojanja mjesta podrijetla ili ako su ispunjeni kriteriji za reviziju na licu mjesta u skladu sa stavkom 4. Revizori provjeravaju isporuke održivog materijala daljnjim primateljima tako što pregledavaju primjerke izjave o održivosti koju točka za skupljanje izdaje primateljima tih isporuka, na temelju nasumičnog uzorka koji se temelji na riziku.

7. Tijelo za ovjeravanje provodi obveznu nadzornu reviziju u roku od šest mjeseci nakon prvog certificiranja. Za točke za skupljanje i trgovce koji se bave otpadom i ostacima te neobrađenim materijalima kao što su biljna ulja dodatna nadzorna revizija koja obuhvaća prvo razdoblje masene bilance provodi se tri mjeseca nakon prve revizije za potrebe certificiranja. Ako točka za skupljanje ima više lokacija za skladištenje, revizor provodi reviziju masene bilance svake lokacije za skladištenje.

8. Ako postoji opravdana sumnja u prirodu prijavljenog otpada i ostataka, revizor je ovlašten uzeti uzorke i dati ih na analizu u neovisnom laboratoriju.

Članak 14.

Revizija izračuna stvarnih emisija stakleničkih plinova

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata da revizorima prije planirane revizije dostave sve relevantne i ažurirane informacije o izračunu stvarnih emisija stakleničkih plinova. Te informacije uključuju ulazne podatke i sve druge relevantne dokaze, informacije o emisijskim faktorima i faktorima konverzije te primijenjenim standardnim vrijednostima i njihovim referentnim izvorima, izračune emisija stakleničkih plinova i dokaze o primjeni emisijskih bonusa za uštedu emisija stakleničkih plinova.

2. Revizor u izvješću o reviziji bilježi emisije nastale na lokaciji na kojoj se provodi revizija. Kad je riječ o preradi konačnih biogoriva, revizor bilježi emisije nakon dodjele i ostvarene uštede. Ako emisije znatno odstupaju od tipičnih vrijednosti ili su izračunane stvarne vrijednosti ušteda emisija neuobičajeno visoke, u izvješću se navode razlozi za ta odstupanja. Dobrovoljni programi uspostavljaju postupke kojima se od tijela za ovjeravanje zahtijeva da ih odmah obavijeste o takvim odstupanjima.

3. Revizori provjeravaju je li procjena uštede emisija zbog hvatanja i zamjene CO2 ograničena na emisije izbjegnute hvatanjem CO2 čiji ugljik potječe iz biomase i koji se upotrebljava kao zamjena za CO2 iz fosilnih goriva. Za tu provjeru potreban je pristup sljedećim informacijama:

(a)	svrha u koju se upotrebljava uhvaćeni CO2;

(b)	podrijetlo zamijenjenog CO2;

(c)	podrijetlo uhvaćenog CO2;

(d)	informacije o emisijama kao rezultat hvatanja i obrade CO2.

Za potrebe točke (b) gospodarski subjekti koji upotrebljavaju uhvaćeni CO2 mogu navesti kako je zamijenjeni CO2 prethodno nastao i u pisanom obliku izjaviti da se zbog zamjene izbjegavaju emisije ekvivalentne toj količini. Ti se dokazi smatraju dostatnima za provjeru usklađenosti sa zahtjevima Direktive (EU) 2018/2001 i izbjegavanje emisija.

4. Gospodarski subjekti mogu iznositi tvrdnje o stvarnim vrijednostima stakleničkih plinova tek nakon što se revizijom provjeri njihova sposobnost da provedu izračune stvarnih vrijednosti.

5. Dobrovoljni programi omogućuju pristup stvarnim izračunima stakleničkih plinova koji su u okviru njih potvrđeni zajedno s odgovarajućim izvješćima o reviziji Komisiji i nacionalnim tijelima odgovornima za nadzor tijelâ za ovjeravanje na zahtjev.

Članak 15.

Revizije sustava masene bilance

Dobrovoljni programi osiguravaju da gospodarski subjekti prije revizije dostave revizorima sve podatke o masenoj bilanci.

U okviru početne revizije, koja se provodi prije nego što se gospodarskom subjektu dopusti sudjelovanje u programu, revizor provjerava postojanje i funkcioniranje sustava masene bilance.

Tijekom kasnijih godišnjih revizija revizor provjerava barem sljedeće elemente:

(a)	popis svih lokacija koje su obuhvaćene certifikatom. Svaka lokacija mora imati vlastitu evidenciju masene bilance;

(b)	podatke o ukupnim ulaznim materijalima po lokaciji i opis materijala s kojim se postupa te pojedinosti o svim dobavljačima;

(c)	podatke o ukupnim proizvedenim materijalima po lokaciji i opis materijala s kojim se postupa te pojedinosti o svim kupcima;

(d)	primijenjene faktore konverzije, posebno u slučaju postrojenja za preradu otpada ili ostataka kako bi se osiguralo da se postupak ne mijenja radi proizvodnje više otpada ili ostataka materijala;

(e)	sve razlike između knjigovodstvenog sustava i ulaznih i proizvedenih materijala te bilanci;

(f)	dodjelu svojstava održivosti;

(g)	jednakovrijednost podataka o održivosti i fizičkih zaliha na kraju razdoblja masene bilance.

Članak 16.

Revizija prirodnih i neprirodnih travnjaka velike bioraznolikosti

1. Revizori koji provjeravaju je li zemljište travnjak velike bioraznolikosti kako je navedeno u članku 29. stavku 3. točki (d) Direktive (EU) 2018/2001 provjeravaju je li zemljište travnjak velike bioraznolikosti ili je bilo u bilo kojem trenutku od siječnja 2008. U svojim dokumentima sustava dobrovoljni programi obavješćuju gospodarske subjekte o vrsti dokaza koje njihova tijela za ovjeravanje mogu prihvatiti za dokazivanje povijesnog statusa područja od siječnja 2008.

2. Ako zemljište ostaje travnjakom ili bi bez djelovanja čovjeka ostalo travnjakom, a nalazi se u bilo kojem geografskom razmjeru navedenom u Uredbi (EU) br. 1307/2014, smatra se prirodnim travnjakom velike bioraznolikosti.

3. Za zemljište koje se nalazi izvan područja iz stavka 2. revizor procjenjuje čuva li travnjak ili bi bez djelovanja čovjeka čuvao prirodni sastav vrsta i ekološka svojstva i procese. Ako je to slučaj, smatra se da zemljište jest ili je bilo prirodni travnjak velike bioraznolikosti. Ako je travnjak već prenamijenjen u obradivo zemljište, a obilježja samog zemljišta nije moguće procijeniti na temelju informacija dostupnih od nadležnih nacionalnih tijela ili na temelju satelitskih snimaka, revizor smatra da takvo zemljište u trenutku prenamjene nije bilo travnjak velike bioraznolikosti.

4. Ako zemljište nije ostalo travnjakom ili bez čovjekova djelovanja ne bi ostalo travnjakom koji je bogat vrstama i nije degradiran te koji je relevantno nadležno tijelo definiralo kao travnjak velike bioraznolikosti, to se zemljište smatra neprirodnim travnjakom velike bioraznolikosti.

5. Svako zemljište koje jest ili je bilo neprirodni travnjak velike bioraznolikosti u siječnju 2008. ili nakon siječnja 2008. može se upotrebljavati za proizvodnju goriva pod uvjetom da je proizvodnja sirovina nužna za očuvanje statusa travnjaka velike bioraznolikosti i da trenutačna praksa upravljanja ne predstavlja rizik od smanjenja bioraznolikosti travnjaka.

Gospodarski subjekti dostavljaju dokaze da je proizvodnja sirovina nužna za očuvanje statusa travnjaka velike bioraznolikosti i da trenutačna praksa upravljanja ne predstavlja rizik od smanjenja bioraznolikosti travnjaka.

Ako gospodarski subjekti ne mogu dostaviti dokaze iz drugog podstavka, dostavljaju dokaze da su im relevantno nadležno tijelo ili imenovana agencija dopustili proizvodnju sirovina radi očuvanja statusa travnjaka velike bioraznolikosti.

Tehničku procjenu zemljišta provodi vanjski kvalificirani stručnjak koji je neovisan o aktivnosti koja je predmet revizije i koji nije u sukobu interesa te koji može biti dio revizorskog tima. Procjena i njezini rezultati preispituju se u okviru revizije.

Članak 17.

Nadzor koji provode države članice i Komisija

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu i tijela za ovjeravanje koja provode revizije u okviru programa da surađuju s Komisijom i nadležnim tijelima država članica, među ostalim odobravanjem pristupa prostorima gospodarskih subjekata na zahtjev te stavljanjem na raspolaganje Komisiji i nadležnim tijelima država članica svih informacija potrebnih za ispunjavanje njihovih zadaća u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001. U tu svrhu od tijela za ovjeravanje zahtijeva se i da:

(a)	navode sve informacije koje su državama članicama potrebne za nadzor rada tijela za ovjeravanje u skladu s člankom 30. stavkom 9. Direktive (EU) 2018/2001;

(b)	navode informacije koje su Komisiji potrebne za usklađivanje s člankom 30. stavkom 10. Direktive (EU) 2018/2001;

(c)	provjeravaju točnost informacija unesenih u bazu podataka Unije ili relevantnu nacionalnu bazu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 4. Direktive (EU) 2018/2001.

2. U kontekstu nadzora iz članka 30. stavka 9. Direktive (EU) 2018/2001 države članice uspostavljaju postupke kojima se tijelima za ovjeravanje, bez obzira na to nalazi li se njihovo sjedište u državi članici ili trećoj zemlji, omogućuje da se registriraju za nadzor i provedbu nadzora.

3. Države članice razmjenjuju informacije i najbolje primjere iz prakse o tome kako nadzirati rad tijela za ovjeravanje u kontekstu formalnog okvira za suradnju. Ako tijela za ovjeravanje provode certificiranje sirovina, biogoriva, tekućih goriva, biomase ili drugih goriva u više od jedne države članice, predmetne države članice uspostavljaju zajednički okvir za nadzor takvih tijela za ovjeravanje i imenuju jednu državu članicu glavnom za nadzor revizije.

4. Glavna država članica za nadzor revizije odgovorna je, u suradnji s drugim predmetnim državama članicama, za objedinjavanje i razmjenu informacija o rezultatima nadzora nad tijelima za ovjeravanje.

5. U mjeri u kojoj je to moguće, države članice prema potrebi uspostavljaju okvire za suradnju s trećim zemljama za nadzor tijela za ovjeravanje koja provode reviziju na njihovim državnim područjima kako bi se osigurala jednaka razina protoka informacija i primjena standarda revizijskog nadzora na tijela za ovjeravanje koja djeluju u trećim zemljama.

6. Ako država članica ima opravdane sumnje u sposobnost određenog tijela za ovjeravanje koje se nalazi u Uniji ili u trećoj zemlji da provede reviziju, prosljeđuje te informacije drugim državama članicama, Komisiji i dobrovoljnom programu u okviru kojeg tijelo za ovjeravanje djeluje. Predmetni dobrovoljni program odmah istražuje taj slučaj. Po završetku istrage dobrovoljni program obavješćuje države članice i Komisiju o njezinu ishodu i svim poduzetim korektivnim mjerama.

7. Gospodarski subjekti i tijela za ovjeravanje koji ne ispunjavaju ili ne žele ispuniti zahtjeve iz stavaka od 1. do 6. ovog članka isključuju se iz sudjelovanja u revizijama u okviru dobrovoljnog programa odnosno iz provedbe tih revizija. Dobrovoljni programi Komisiji podnose godišnja izvješća o radu u skladu s člankom 30. stavkom 5. Direktive (EU) 2018/2001. Struktura i sadržaj godišnjih izvješća o radu predviđenih člankom 30. stavkom 5. Direktive (EU) 2018/2001 moraju biti u skladu s minimalnim zahtjevima iz Priloga III. ovoj Uredbi. Glavno izvješće ne sadržava povjerljive informacije i objavljuje se u cijelosti. Podaci se dostavljaju odvojeno u obliku koji odredi Komisija.

8. Dobrovoljni programi bez odgode obavješćuju Komisiju o svim važnim promjenama sadržaja programa koje bi mogle utjecati na osnovu za priznavanje programa. Te promjene mogu uključivati bilo što od sljedećeg:

(a)	promjene obveznih kriterija održivosti obuhvaćenih programom;

(b)	proširenje područja primjene programa izvan onoga što je opisano u provedbenom aktu kojim se priznaje program;

(c)	proširenje područja primjene u pogledu sirovina ili biogoriva iz izvornih dokumenata programa ako se profil rizičnosti dodanih sirovina razlikuje, na primjer, uključivanjem otpada ili ostataka, ili ako se primjenjuju posebni postupci;

(d)	promjene pravila o masenoj bilanci;

(e)	promjene postupaka revizije ili zahtjeva za revizore;

(f)	promjene ili proširenje metodologije izračuna stakleničkih plinova;

(g)	sve druge promjene za koje bi se moglo smatrati da utječu na osnovu za priznavanje programa.

POGLAVLJE IV.

POSEBNA PRAVILA O PROVEDBI SUSTAVA MASENE BILANCE, BAZI PODATAKA UNIJE I UTVRĐIVANJU EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA TE BIOLOŠKOG UDJELA GORIVA

Članak 18.

Sljedivost i baza podataka Unije

1. Svojstva održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova i druge informacije kojima se opisuju sirovine ili gorivo, potrebne u svrhu Direktive (EU) 2018/2001, detaljno se dokumentiraju i prenose s gospodarskog subjekta na gospodarski subjekt u lancu opskrbe zajedno s transakcijskim podacima. Takve informacije uključuju podatke koji se prenose kroz cijeli lanac opskrbe te podatke specifične za pojedinačnu transakciju, kako je opisano u Prilogu I.

2. Informacije koje se prenose kroz lanac opskrbe uključuju se u popratnu dokumentaciju fizičkih pošiljki sirovina ili goriva. Unose se i u bazu podataka Unije čim započne s radom, u slučaju tekućih i plinovitih goriva namijenjenih uporabi u prometu koja su prihvatljiva kao dio brojnika navedenog u članku 27. stavku 1. točki (b) Direktive (EU) 2018/2001 ili se uzimaju u obzir za potrebe iz članka 29. stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) te direktive.

3. U svrhu praćenja pošiljaka tekućih ili plinovitih goriva u međusobno povezanoj infrastrukturi na koje se primjenjuje isti sustav masene bilance, svojstva održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova i druge informacije kako su opisane u stavku 1. registriraju se u bazi podataka Unije na prvoj ulaznoj točki i evidentiraju kao potrošena na točki konačne potrošnje. Ako se plinovita goriva odstranjuju iz međusobno povezane infrastrukture i dalje pretvaraju u plinovita ili tekuća goriva, točkom konačne potrošnje smatra se točka konačne potrošnje konačnih plinovitih ili tekućih goriva. U tom slučaju u bazi podataka Unije moraju se registrirati sve međufaze od odstranjivanja plinovitih goriva iz međusobno povezane infrastrukture do točke konačne potrošnje konačnih plinovitih ili tekućih goriva.

Članak 19.

Provedba sustava masene bilance

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu primjenu sustava masene bilance u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2018/2001 koji omogućuje miješanje sirovina ili goriva koji se razlikuju u pogledu svojstava održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova.

2. Dobrovoljni programi primjenjuju sljedeća pravila u provedbi sustava masene bilance:

(a)	sirovine ili goriva smatraju se dijelom mješavine samo ako su pomiješani u kontejneru, u objektu za preradu ili logistiku ili unutar infrastrukture za prijenos i distribuciju ili na takvoj lokaciji;

(b)	različite sirovine smatraju se dijelom mješavine samo ako pripadaju istoj skupini proizvoda, ako se sirovine ne miješaju za potrebe daljnje prerade;

(c)

sirovine ili goriva smatraju se dijelom mješavine samo ako su fizički miješani, osim u slučaju da su fizički identični ili pripadaju istoj skupini proizvoda. Ako su sirovine ili goriva fizički identični ili pripadaju istoj skupini proizvoda, moraju se skladištiti u istoj međusobno povezanoj infrastrukturi, u objektu za preradu ili logistiku, unutar infrastrukture za prijenos i distribuciju ili na takvoj lokaciji;

(d)

goriva uvedena u objekt za logistiku ili infrastrukturu za prijenos ili distribuciju, kao što je plinska mreža ili mreža cjevovoda za tekuća goriva, skladištena u terminalu za UPP ili u drugim sustavima skladišta plina, smatraju se dijelom mješavine u skladu s točkom (c) ako je ta infrastruktura međusobno povezana;

(e)

gospodarski subjekti dužni su održavati odvojene masene bilance za sirovine i goriva koja se ne mogu smatrati dijelom mješavine. Nije dopušten prijenos podataka o svojstvima održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova i veličinama između različitih masenih bilanci. U skladu s točkama od (a) do (c) sirovine unutar pogona za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva ili goriva iz biomase smatraju se dijelom mješavine. Stoga se zahtjev za održavanje odvojenih masenih bilanci ne primjenjuje na takve pogone te se može održavati jedinstvena masena bilanca;

(f)	sustav masene bilance uključuje podatke o održivosti i karakteristikama emisija stakleničkih plinova te količinama sirovina i goriva, uključujući podatke o količinama sirovina i goriva za koje nisu utvrđeni održivost ili karakteristike emisija stakleničkih plinova;

(g)

ako se pošiljka sirovina ili goriva isporučuje gospodarskom subjektu koji ne sudjeluje u dobrovoljnom programu ili nacionalnom programu, isporuka se odražava u masenoj bilanci odstranjivanjem jednake količine sirovina ili goriva. Vrsta goriva koju treba isključiti iz bilance mora odgovarati fizičkoj prirodi isporučene sirovine ili goriva;

(h)	ako se pošiljka goriva upotrebljava za ispunjavanje obveze koju je država članica nametnula opskrbljivaču gorivom, smatra se da je odstranjena iz mješavine masene bilance;

(i)

ako se biogoriva, tekuća biogoriva ili goriva iz biomase miješaju s fosilnim gorivima, podaci o svojstvima održivosti i ušteda emisija stakleničkih plinova koji se pripisuju mješavini odgovaraju fizičkom udjelu biogoriva, tekućih biogoriva ili goriva iz biomase u mješavini. Za biogoriva i tekuća goriva države članice mogu dodatno provjeriti istinitost tih podataka u skladu s člankom 23.;

(j)

svojstva održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova pošiljke sirovina ili goriva smatraju se skupom. Ako su pošiljke odstranjene iz mješavine, može im se pripisati bilo koji skup svojstava održivosti pod uvjetom da skupovi svojstava održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova nisu razdvojeni te da se masena bilanca postigne u primjerenom razdoblju;

(k)	ako je to potrebno radi transparentnosti, sustav masene bilance uključuje informacije o tome je li pružena potpora za proizvodnju goriva ili prekursora goriva i, ako jest, o vrsti potpore;

(l)

primjereno razdoblje za postizanje masene bilance jest 12 mjeseci za proizvođače poljoprivredne biomase i šumske biomase i za prve točke prikupljanja koje nabavljaju samo poljoprivrednu biomasu i šumsku biomasu te tri mjeseca za sve ostale gospodarske subjekte. Početak i kraj razdoblja usklađuju se s kalendarskom godinom ili, ako je primjenjivo, s četiri tromjesečja kalendarske godine. Umjesto kalendarske godine, gospodarski subjekti mogu primjenjivati i ekonomsku godinu koju upotrebljavaju u knjigovodstvene svrhe ili drugu polazišnu točku za razdoblje masene bilance, pod uvjetom da je izbor jasno naznačen te da se dosljedno primjenjuje. Na kraju razdoblja masene bilance preneseni podaci o održivosti trebali bi odgovarati fizičkim zalihama u kontejneru, u objektu za obradu ili logistiku, unutar infrastrukture za prijenos i distribuciju ili na takvoj lokaciji;

(m)

u skladu s Prilogom I., dobrovoljni programi utvrđuju minimalni skup svojstava održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova koji je potrebno prenijeti niz lanac opskrbe te druge informacije potrebne za praćenje pošiljaka. U slučaju tekućih ili plinovitih goriva uvedenih u međusobno povezanu infrastrukturu na koja se primjenjuje isti sustav masene bilance, odgovarajuća svojstva održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova pripisuju se pošiljkama koje ulaze u međusobno povezanu infrastrukturu i izlaze iz nje. Dobrovoljni programi osiguravaju i da gospodarski subjekti ispravno unose sve relevantne podatke u bazu podataka Unije.

Članak 20.

Utvrđivanje emisija stakleničkih plinova iz biogoriva, goriva iz biomase i tekućih biogoriva

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata da pri utvrđivanju emisija stakleničkih plinova iz biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase primjenjuju metodologiju iz članka 31. Direktive (EU) 2018/2001.

2. Za potrebe utvrđivanja emisija stakleničkih plinova iz biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase iz stavka 1. primjenjuju se sljedeća posebna pravila:

(a)	pri razmatranju emisija stakleničkih plinova ulaznih materijala, ako se upotrebljavaju standardne vrijednosti emisijskih faktora, primjenjuju se standardne vrijednosti iz Priloga IX.;

(b)	pri određivanju emisija koje nastaju pri ekstrakciji ili uzgoju sirovina primjenjuje se metodologija iz Priloga VII.;

(c)	pri utvrđivanju ušteda emisija uslijed akumulacije ugljika u tlu zbog boljeg poljoprivrednoga gospodarenja (esca) primjenjuje se metodologija iz Priloga V.

3. Države članice EU-a mogu dostaviti ažurirane vrijednosti emisijskih faktora svojih nacionalnih kombinacija izvora električne energije koje Komisija uzima u obzir pri ažuriranju odgovarajućih emisijskih faktora iz Priloga IX. Nakon procjene tih ažuriranih vrijednosti Komisija ih može prihvatiti ili predmetnoj državi članici dostaviti obrazloženje zašto to nije učinila. Prihvaćeni ažurirani iznosi bit će dostupni na internetskim stranicama Komisije EUROPA u dijelu posvećenom dobrovoljnim programima i certificiranju.

4. Uštede emisija ostvarene hvatanjem i geološkim skladištenjem CO2 (Eccs) mogu se uzeti u obzir samo ako postoje valjani dokazi da je CO2 učinkovito uhvaćen i sigurno uskladišten u skladu s Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o geološkom skladištenju ugljikova dioksida (5). Ako se CO2 geološki skladišti, dobrovoljni programi provjeravaju dostavljene dokaze o integritetu skladišnog geoprostora i obujmu uskladištenog CO2. Ako treća strana obavlja prijevoz ili geološko skladištenje, dokaz o skladištenju može se pružiti na temelju relevantnih ugovora s tom trećom stranom i njezinih računa.

Članak 21.

Posebna pravila za otpad i ostatke

1. Dobrovoljni programi primjenjuju posebna pravila i izuzeća za otpad i ostatke utvrđena u Direktivi (EU) 2018/2001 samo ako su takve sirovine obuhvaćene područjem primjene odgovarajućih definicija iz članka 2. te direktive.

2. Hoće li se sirovina smatrati otpadom ili ostatkom utvrđuje se u točki lanca opskrbe iz koje materijal potječe. Sirovine se ne smatraju otpadom ili ostatkom ako su one ili postupak njihove proizvodnje namjerno izmijenjeni kako bi ih se deklariralo kao otpad ili ostatke.

3. Otpad i ostaci navedeni u Prilogu IV. ne smatraju se otpadom ili ostacima ako su namjerno izmijenjeni kako bi ih se deklariralo kao otpad ili ostatke.

4. Dobrovoljni programi gospodarskim subjektima daju upute o tome kako procijeniti smatraju li se sirovine otpadom i ostacima te ih podupiru u toj procjeni. Gospodarski subjekti čuvaju i daju na uvid revizorima temeljne dokaze za svoje procjene. Dobrovoljni programi uspostavljaju posebna pravila za reviziju takvih dokaza.

5. Za potrebe usklađivanja sa zahtjevima iz članka 29. stavka 2. Direktive (EU) 2018/2001 dobrovoljni programi potvrđuju da prikupljanje poljoprivrednog otpada i ostataka nema negativan učinak na kvalitetu tla i zalihe ugljika u tlu. Takvom se provjerom osigurava primjena odgovarajućeg skupa osnovnih praksi gospodarenja tlom ili praćenja tla na zemljištu radi promicanja sekvestracije ugljika u tlu i kvalitete tla, u skladu s Prilogom VI.

6. Primjena praksi iz stavka 5. može se zahtijevati i pratiti na nacionalnoj razini ili na razini gospodarskih subjekata. Na nacionalnoj razini dobrovoljni programi provjeravaju zahtijeva li zemlja podrijetla, bilo država članica bilo treća zemlja, primjenu osnovnih praksi gospodarenja tlom kako bi se uklonio mogući učinak prikupljanja takvih ostataka na kvalitetu tla i ugljik u tlu te ima li uspostavljene mehanizme za provedbu i praćenje provedbe tih praksi. Na razini gospodarskih subjekata dobrovoljni programi provjeravaju da se takve prakse gospodarenja učinkovito primjenjuju i prate na razini poljoprivrednih gospodarstava koja dobavljaju biomasu. U slučaju skupne revizije, dobrovoljni programi provjeravaju primjenjuju li te prakse svi gospodarski subjekti obuhvaćeni skupnom revizijom.

Članak 22.

Posebna pravila za goriva iz recikliranog ugljika i obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla

Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu da pri utvrđivanju emisija stakleničkih plinova iz goriva iz recikliranog ugljika i obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla primjenjuju metodologiju iz članka 28. stavka 5. Direktive (EU) 2018/2001.

Članak 23.

Posebna pravila za zajedničku preradu

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji sudjeluju u programu da pri utvrđivanju udjela biogoriva, i bioplina za promet, koje je rezultat prerade biomase u zajedničkom postupku s fosilnim gorivima primjenjuju metodologiju utvrđenu u delegiranim aktima donesenima na temelju članka 28. stavka 5. Direktive (EU) 2018/2001.

2. Gospodarski subjekti dužni su detaljno dokumentirati količine i vrste biomase koje ulaze u postupak te količine biogoriva i bioplina koje se proizvode iz te biomase. Tvrdnje moraju biti potkrijepljene dokazima, uključujući rezultate kontrolnih ispitivanja.

3. Učestalost provođenja kontrolnih ispitivanja iz stavka 2. određuje se uzimajući u obzir složenost i varijabilnost ključnih parametara zajedničke prerade, tako da se osigura da u svakom trenutku iskazani udio biogoriva i bioplina odražava njihove stvarne udjele.

4. Pri provedbi revizija poseban se naglasak stavlja na provjeru usklađenosti količina biomase koje ulaze u postupak i količina biogoriva i bioplina koje se evidentiraju kao proizvedene iz biomase. U tu se svrhu dokazi koje su dostavili gospodarski subjekti temeljito pregledavaju, a vjerodostojnost tvrdnji provjerava se i uspoređuje s industrijskim standardima. Pri provedbi takvog ocjenjivanja posebna se pozornost posvećuje metodi ispitivanja koju primjenjuje gospodarski subjekt, uspostavljenom sustavu dodatnih kontrola i metodi izračuna koja se primjenjuje za uključivanje rezultata svih ispitivanja u izračun konačnog udjela biogoriva i bioplina. Revizori smatraju većom nesukladnošću svako utvrđeno odstupanje u metodi ispitivanja ili netočnost pri uključivanju rezultata takvih ispitivanja u konačni izračun koji provodi gospodarski subjekt.

POGLAVLJE V.

POSEBNA PRAVILA O USKLAĐENOSTI SA ZAHTJEVIMA ZA CERTIFICIRANJE NISKOG RIZIKA OD NEIZRAVNIH PROMJENA UPORABE ZEMLJIŠTA

Članak 24.

Posebni zahtjevi za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta

1. Dobrovoljni programi zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji žele dobiti certifikat niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta da podnesu zahtjev tijelu za ovjeravanje koje je nadležno za izdavanje takvog certifikata. Nakon prihvaćanja zahtjeva gospodarski subjekt podnosi plan upravljanja koji sadržava minimalne informacije utvrđene u Prilogu VIII. Ako se primjenjuje više od jedne mjere za povećanje prinosa, sve se takve mjere dokumentiraju u planu upravljanja.

2. Tijelo za ovjeravanje provodi osnovnu reviziju na licu mjesta kako bi provjerilo sadržaj plana upravljanja te utvrdilo i dokumentiralo promjenjivi osnovni prinos.

3. U okviru osnovne revizije tijelo za ovjeravanje procjenjuje očekuje li se da će mjere za povećanje prinosa rezultirati povećanjem prinosa u skladu s člankom 2. stavkom 5. Delegirane uredbe (EU) 2019/807 i usklađenošću s kriterijima održivosti utvrđenima u Direktivi (EU) 2018/2001.

4. Revizori koji provode osnovnu reviziju u ime tijela za ovjeravanje u izvješću o osnovnoj reviziji ukazuju na sva pitanja održivosti koja proizlaze iz provedbe mjera za povećanje prinosa, a koja bi mogla predstavljati kršenje nacionalnog ili regionalnog pravnog okvira ili nisu u skladu s posebnim lokalnim uvjetima. Sva pitanja održivosti uključuju se u godišnje revizije.

5. Dobrovoljni programi izdaju certifikate niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta u skladu sa zahtjevima o minimalnom sadržaju iz točke 4. Priloga VIII. i objavljuju popis tih certifikata na svojim internetskim stranicama.

6. U slučaju zahtjeva koji uključuju mjere za povećanje prinosa koje se primjenjuju nakon certificiranja, osnovna revizija, rezultati ispitivanja dodatne koristi i promjenjivi osnovni prinos vrijede 10 godina. Kad je riječ o trajnim kulturama, gospodarski subjekt može odlučiti odgoditi početak desetogodišnjeg razdoblja valjanosti za najviše dvije godine u slučaju operativnih mjera za povećanje prinosa ili za najviše pet godina u slučaju ponovne sadnje.

7. Ako se mjere za povećanje prinosa već primjenjuju prije certificiranja, osnovna revizija, rezultati ispitivanja dodatne koristi i promjenjivi osnovni prinos vrijede 10 godina od početne godine provedbe mjere za povećanje prinosa. U tom se slučaju osnovni prinos može prihvatiti za mjere za povećanje prinosa provedene najranije 10 godina prije, pod uvjetom da je dostupno dovoljno podataka i dokumentiranih dokaza koji omogućuju istu razinu jamstva kao u situaciji u kojoj je osnovna revizija provedena prije provedbe mjere/mjera za povećanje prinosa.

8. Samo dodatna biomasa proizvedena nakon dodjele certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta može se deklarirati kao biomasa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Stvarna količina godišnje dodatne biomase koju je deklarirao gospodarski subjekt podliježe godišnjim revizijama.

9. Provedba plana upravljanja podliježe godišnjim revizijama kako bi se provjerilo provodi li se sadržaj plana upravljanja ispravno i jesu li točne količine dodatno proizvedene i deklarirane biomase za potrebe certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta u odnosu na promjenjivi osnovni prinos.

10. Gospodarski subjekt može tijekom godina primijeniti više od jedne mjere za povećanje prinosa. Ako se dvije ili više mjera za povećanje prinosa primjenjuju zajedno u istoj godini na istoj omeđenoj zemljišnoj čestici, dodatna biomasa proizvedena kao rezultat primjene tih mjera ocjenjuje se u odnosu na isti promjenjivi osnovni prinos. Dodatna biomasa može se certificirati kao biomasa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta pod istim certifikatom.

11. Ako se dvije ili više mjera za povećanje prinosa primjenjuju u različito vrijeme na istoj omeđenoj zemljišnoj čestici, gospodarski subjekt može odabrati jednu od sljedećih mogućnosti:

(a)	ažurirati promjenjivi osnovni prinos i ispitivanje dodatne koristi kako bi se utvrdio novi osnovni prinos koji vrijedi sljedećih 10 godina;

(b)	zadržati izvorno desetogodišnje razdoblje valjanosti promjenjivog osnovnog prinosa i ispitivanja dodatne koristi od početne godine certifikacije.

Članak 25.

Posebni zahtjevi za dokazivanje dodatne koristi

1. Za potrebe certificiranja biogoriva, tekućih biogoriva ili goriva iz biomase kao biogoriva, tekućih biogoriva ili goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta, dobrovoljni programi i tijela za ovjeravanje koja djeluju u njihovo ime provjeravaju primjenjuju li gospodarski subjekti mjere kojima se učinkovito povećava produktivnost sirovina izvan okvira scenarija „bez mjera”. Ako se takve mjere primjenjuju na napuštenom ili jako degradiranom zemljištu ili ih primjenjuju maloposjednici, osnovnom revizijom potvrđuje se da gospodarski subjekti ispunjavaju odgovarajuće zahtjeve iz Delegirane uredbe (EU) 2019/807. U svim drugim slučajevima dokaz dodatne koristi osigurava se provedbom procjene financijske privlačnosti ili analize prepreka.

2. Kako bi bila u skladu sa zahtjevima iz članka 5. stavka 1. točke (a) Delegirane uredbe (EU) 2019/807 u pogledu mjera za povećanje prinosa, predložena ulaganja moraju proći ispitivanje financijske privlačnosti ili ispitivanje nefinancijskih prepreka u skladu s Prilogom VIII.

3. Mjere su prihvatljive za potrebe certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta samo ako je rezultat ispitivanja njihove financijske privlačnosti negativan, odnosno negativna neto sadašnja vrijednost ulaganja bez uključivanja tržišne premije, ili ako se dokaže postojanje nefinancijskih prepreka koje se mogu prevladati samo zato što se biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase proizvedena iz dodatne sirovine mogu uvažiti kao doprinos ciljevima za energiju iz obnovljivih izvora utvrđenih u Direktivi (EU) 2018/2001.

Članak 26.

Proizvodnja na neiskorištenom, napuštenom ili jako degradiranom zemljištu

1. Za potrebe usklađivanja sa zahtjevima za proizvodnju na neiskorištenom ili napuštenom zemljištu kako je definirano u članku 2. točkama 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) 2019/807 gospodarski subjekti dostavljaju dokaze da u razdoblju od barem pet uzastopnih godina prije početka uzgoja sirovina koje se upotrebljavaju za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase omeđena područja nisu upotrebljavana za uzgoj kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje ili drugih kultura za proizvodnju energije ni za uzgoj znatne količine krmiva za pašne životinje.

2. Kako bi se zemljište moglo smatrati napuštenim zemljištem, gospodarski subjekt dostavlja dodatne dokaze da su se kulture za proizvodnju hrane ili hrane za životinje u prošlosti uzgajale na omeđenom području prije uzastopnog razdoblja iz stavka 1. Tim se dokazima mora dokazati i da je proizvodnja prestala iz biofizičkih ili socioekonomskih razloga.

Biofizičke promjene koje negativno utječu na uzgoj kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje mogu uključivati, među ostalim, sljedeće događaje:

(a)	povećanje učestalosti ekstremnih vremenskih nepogoda kao što su suše, oluje ili poplave;

(b)	promjene sezonskih temperaturnih uzoraka koje utječu na fenologiju biljaka;

(c)	povećanje broja štetočina i bolesti;

(d)	oštećenje sustava navodnjavanja;

(e)	oštećenje tla, kao što je jaka salinizacija, iscrpljivanje organskih tvari i erozija, zbog čega postaju „jako degradiranima”.

3. Socioekonomski čimbenici koji negativno utječu na gospodarsku održivost proizvodnje i koji dovode do napuštanja zemljišta mogu uključivati, među ostalim, sljedeće događaje:

(a)	promjene tržišnih cijena: (na primjer, povećani troškovi ulaznih materijala ili rada, ili obaju, ili smanjenje cijene gotovih usjeva);

(b)	nedostupnost radne snage (na primjer zbog migracije);

(c)	propadanje lanca opskrbe (na primjer zatvaranjem lokalnog tržišta ili prometne veze);

(d)	sporove o vlasništvu (na primjer u kontekstu nasljeđivanja);

(e)	političku nestabilnost (na primjer oduzimanje ili nacionalizacija zemljišta).

4. Zahtjevu za certificiranje sirovine kao sirovine proizvedene na jako degradiranom zemljištu, kako je definirano u dijelu C točki 9. Priloga V. Direktivi (EU) 2018/2001, prilažu se sljedeći rezultati ispitivanja tla, ovisno o slučaju:

(a)	u slučaju salinizacije, rezultati ispitivanja elektrovodljivosti tla koje provodi kvalificirani agronom primjenom metode zasićenog ekstrakta tla;

(b)	u slučaju niske razine organskih tvari u tlu, rezultati odgovarajućeg broja uzoraka tla s omeđene čestice koje je utvrdio kvalificirani agronom primjenom metode suhog izgaranja;

(c)	u slučaju jake erozije, erodiralo je najmanje 25 % omeđene čestice, kako je utvrdio kvalificirani agronom i potkrijepio fotografijama.

5. Ako se omeđeno područje smatra neiskorištenim zemljištem, mora proći ispitivanje dodatne koristi kako je utvrđeno u točki 4. Priloga VIII. kako bi bila prihvatljiva za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Omeđena područja koja se smatraju napuštenim ili jako degradiranim zemljištima ne moraju proći ispitivanje dodatne koristi kako bi ispunjavala uvjete za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta. U slučaju proizvodnje na neiskorištenom, napuštenom ili degradiranom zemljištu, promjenjivi osnovni prinos postavlja se na nulu bez linije trenda.

Članak 27.

Utvrđivanje dodatne biomase za mjere za povećanje prinosa

1. „Dodatna biomasa” prihvatljiva za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta jest dodatna količina sirovina koja se proizvodi na jasno omeđenom području u odnosu na promjenjivi osnovni prinos kao izravna posljedica primjene mjere za povećanje prinosa.

2. Promjenjivi osnovni prinos uspostavlja se utvrđivanjem polazišne točke, temeljene na povijesnom prinosu na omeđenoj čestici, i linije trenda koja se temelji na globalnim trendovima prinosa za sirovinu, u skladu s načelima iz Priloga VIII.

3. Stvarni prinos za omeđenu česticu nakon provedbe mjere za povećanje prinosa uspoređuje se s osnovnim prinosom iz stavka 2. Razlika između stvarnog prinosa i promjenjivog osnovnog prinosa jest dodatna sirovina koja se može deklarirati kao sirovina s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 28.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Počinje se primjenjivati 18 mjeseci nakon stupanja na snagu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. lipnja 2022.

Za Komisiju

Predsjednica

Ursula VON DER LEYEN

(1) SL L 328, 21.12.2018., str. 82.

(2) Delegirana uredba Komisije (EU) 2019/807 оd 13. ožujka 2019. o dopuni Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu određivanja sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta za koje je zabilježeno znatno širenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika i u pogledu certificiranja biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta (SL L 133, 21.5.2019., str. 1.).

(3) Uredba Komisije (EU) br. 1307/2014 оd 8. prosinca 2014. o definiranju kriterija i geografskih razmjera visoko bioraznolikih travnjaka za potrebe članka 7.b stavka 3. točke (c) Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i članka 17. stavka 3. točke (c) Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 351, 9.12.2014., str. 3).

(4) Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2019. o zaštiti osoba koje prijavljuju povrede prava Unije (SL L 305, 26.11.2019., str. 17.).

(5) Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5.6.2009., str. 114.).

PRILOG VII.

METODOLOGIJA UTVRĐIVANJA EMISIJA KOJE NASTAJU PRI EKSTRAKCIJI ILI UZGOJU SIROVINA

U dijelu C točki 5. Priloga V. i dijelu B točki 5. Priloga VI. Direktivi (EU) 2018/2001 navodi se da izračun emisija koje nastaju pri ekstrakciji ili uzgoju sirovina uključuje zbroj svih emisija pri samom postupku ekstrakcije ili uzgoja sirovina, pri skupljanju, sušenju i skladištenju sirovina, emisije iz otpadaka i curenja tekućina te iz proizvodnje kemikalija ili proizvoda upotrijebljenih pri ekstrakciji ili uzgoju.

Hvatanje CO2 u uzgoju sirovina ne uzima se u obzir. Umjesto uporabe stvarnih vrijednosti za emisije iz uzgoja poljoprivredne biomase mogu se upotrijebiti procjene na temelju prosječnih regionalnih vrijednosti za emisije iz uzgoja uključenih u izvješća iz članka 31. stavka 4. Direktive (EU) 2018/2001 ili podataka o raščlanjenim zadanim vrijednostima za emisije iz uzgoja uključene u ovaj Prilog. Umjesto uporabe stvarnih vrijednosti, u nedostatku relevantnih podataka iz tih izvješća prosječne vrijednosti mogu se izračunati na temelju lokalne poljoprivredne prakse, primjerice upotrebljavajući podatke za skupinu poljoprivrednih gospodarstava.

EMISIJE NASTALE PRI SAMOM POSTUPKU EKSTRAKCIJE ILI UZGOJA

Emisije nastale pri samom postupku ekstrakcije ili uzgoja uključuju sve emisije nastale pri i. opskrbi gorivom za poljoprivredne strojeve koji se upotrebljavaju, ii. proizvodnji sjemenskog materijala za uzgoj kultura, iii. proizvodnji gnojiva i pesticida, iv. zakiseljavanju gnojivom i primjeni vapna i v. emisije iz tla nastale pri uzgoju kultura.

1.1. Uporaba goriva (dizelsko ulje, benzin, teško loživo ulje, biogoriva ili druga goriva) za poljoprivredne strojeve

Emisije stakleničkih plinova nastale pri uzgoju kultura (priprema polja, sijanje, primjena gnojiva i pesticida, žetva ili berba, prikupljanje) uključuju sve emisije koje nastanu pri uporabi goriva (kao što su dizelsko ulje, benzin, teško loživo ulje, biogoriva ili druga goriva) u poljoprivrednim strojevima. Količina goriva koja se upotrebljava u poljoprivrednim strojevima propisno se dokumentira. Odgovarajući emisijski faktori goriva moraju se upotrebljavati u skladu s Prilogom IX. Pri uporabi biogoriva moraju se primjenjivati zadane emisije stakleničkih plinova iz Direktive (EU) 2018/2001.

1.2. Kemijska gnojiva i pesticidi

Emisije koje nastanu pri uporabi kemijskih gnojiva i pesticida (1) za uzgoj sirovina uključuju sve povezane emisije nastale pri proizvodnji kemijskih gnojiva i pesticida. Količina kemijskih gnojiva i pesticida, koja ovisi o poljoprivrednoj kulturi, lokalnim uvjetima i poljoprivrednim praksama, propisno se dokumentira. Odgovarajući emisijski faktori, uključujući emisije nastale istraživanjima i proizvodnjom nafte i plina, moraju se uzeti u obzir za obračun emisija pri proizvodnji kemijskih gnojiva i pesticida u skladu s Prilogom IX. Ako je gospodarski subjekt upoznat s tvornicom koja proizvodi gnojivo te ako je ona dio sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS), on može primjenjivati emisije iz proizvodnje prijavljene u okviru ETS-a te dodati emisije nastale istraživanjem i proizvodnjom prirodnog plina itd. Uključuje se i prijevoz gnojiva, primjenom emisija iz vrsta prijevoza navedenih u Prilogu IX. Ako gospodarski subjekt nije upoznat s tvornicom koja proizvodi gnojivo, trebao bi primjenjivati standardne vrijednosti predviđene Prilogom IX.

1.3. Sjemenski materijal

Izračun emisija iz uzgoja nastalih pri proizvodnji sjemenskog materijala za uzgoj kultura temelji se na stvarnim podacima o sjemenskom materijalu koji se upotrebljava. Emisijski faktori za proizvodnju sjemenskog materijala te opskrbu njime mogu se uzeti u obzir za obračun emisija povezanih s proizvodnjom sjemena. Moraju se primjenjivati standardne vrijednosti za emisijske faktore iz Priloga IX. Za ostalo sjeme moraju se primjenjivati vrijednosti iz literature prema sljedećoj hijerarhiji:

(a)	peto izdanje izvješća „Well to Wheels” konzorcija JEC;

(b)	baza podataka ECOINVENT;

(c)	„službeni” izvori, kao što su Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), Međunarodna agencija za energiju (IEA) ili vlade;

(d)	drugi pregledani izvori podataka, kao što su baza podataka E3 i baza podataka GEMIS;

(e)	stručno recenzirane publikacije;

(f)	propisno dokumentirane vlastite procjene.

1.4. Emisije nastale pri zakiseljavanju gnojivom i primjeni vapna

Emisije nastale pri neutralizaciji tla zakiseljavanog gnojivom i pri primjeni vapna uzimaju se u obzir za obračun emisija CO2 nastalih pri neutralizaciji kiselosti koja je posljedica uporabe dušičnih gnojiva ili pri reakciji vapna u tlu.

1.4.1. Emisije nastale pri neutralizaciji tla zakiseljavanog gnojivom

Emisije nastale pri zakiseljavanju zbog uporabe dušičnog gnojiva u polju uzimaju se u obzir za obračun emisija na temelju količine dušičnog gnojiva koje se upotrebljava. Kad je riječ o dušičnim gnojivima, emisije nastale pri neutralizaciji dušičnih gnojiva u tlu iznose 0,783 kg CO2/kg N; kad je riječ o gnojivima na bazi uree, emisije nastale pri neutralizaciji iznose 0,806 kg CO2/kg N.

1.4.2. Emisije iz tla nastale pri primjeni (poljoprivrednog) vapna

Stvarna količina vapna koje se upotrebljava propisno se dokumentira. Emisije se izračunavaju kako slijedi:

1.	na kiselom tlu, ako je pH-vrijednost manja od 6,4, vapno otapaju kiseline iz tla čime se, umjesto bikarbonata, pretežito stvara CO2, što rezultira otpuštanjem gotovo sveg CO2 u vapno (0,44 kg CO2/kg CaCO3 ekvivalenta vapna);

2.	ako je pH-vrijednost tla veća ili jednaka 6,4, emisijski faktor od 0,98/12,44 = 0,079 kg CO2/(kg CaCO3 ekvivalenta vapna) uključuje se u obračun, kao i emisije nastale pri neutralizaciji tla zakiseljavanog uporabom gnojiva;

emisije nastale pri primjeni vapna izračunane pri stvarnoj primjeni vapna iz prethodnih točaka 1. i 2. mogu biti veće od emisija nastalih neutralizacijom gnojiva, izračunanih u točki 1.4.1. ako je zakiseljavanje gnojivom neutralizirano s pomoću primijenjenog vapna. U tom se slučaju emisije nastale pri neutralizaciji gnojiva (iz točke 1.4.1.) mogu oduzeti iz izračuna emisija nastalih pri primjeni vapna kako bi se spriječilo dvostruko računanje emisija.

Emisije nastale pri zakiseljavanju gnojivom mogu biti veće od emisija nastalih pri primjeni vapna. U tom bi slučaju oduzimanje rezultiralo naizgled negativnim neto emisijama nastalim pri primjeni vapna jer se sva kiselost gnojiva ne neutralizira s pomoću poljoprivrednog vapna, već se djelomično neutralizira s pomoću prirodnih karbonata. U ovom slučaju neto emisije nastale pri primjeni vapna jednake su nuli, ali emisije nastale pri zakiseljavanju gnojivom koje se svejedno pojavljuju održavaju se u skladu s točkom 1.4.1.

Ako podaci o stvarnoj uporabi poljoprivrednog vapna nisu dostupni, pretpostavlja se uporaba koju je predložila Udruga proizvođača poljoprivrednog vapna (Agricultural Lime Association). To je funkcija vrste kulture, pH-vrijednosti izmjerene u tlu, vrste tla i vrste vapna. Popratne emisije CO2 izračunavaju se s pomoću točaka 1. i 2. navedenog postupka. Međutim, oduzimanje navedeno u točki 3. u ovom se slučaju ne primjenjuje jer preporučena uporaba poljoprivrednog vapna ne uključuje poljoprivredno vapno upotrijebljeno za neutralizaciju gnojiva primijenjenog u istoj godini, kako bi se onemogućilo da se emisije nastale pri neutralizaciji gnojiva dvostruko računaju.

1.5. Emisije (dušikova oksida/N2O) iz tla nastale pri uzgoju kultura

Izračun emisija N2O iz tala kojima se gospodari mora biti u skladu s metodologijom IPCC-a. Uporaba razlučenih emisijskih faktora specifičnih za određenu kulturu za različite okolišne uvjete (što odgovara metodologiji druge razine (Tier 2) IPCC-a) upotrebljava se za izračun emisija N2O nastalih pri uzgoju kultura. Specifični emisijski faktori za različite okolišne uvjete, uvjete tla te različite kulture trebali bi se uzeti u obzir. Za izračun tih emisijskih faktora gospodarski bi subjekti mogli primijeniti odobrene modele ako se tim modelima u obzir uzimaju ti aspekti. U skladu sa smjernicama IPCC-a (2), i izravne i neizravne emisije N2O uzimaju se u obzir. Primjenjuje se alat GNOC (globalni kalkulator dušikova oksida), koji se temelji na formulama navedenima u nastavku, u skladu s nazivljem iz smjernica IPCC-a (2006.):

N2Ototal – N = N2Odirect – N + N2Oindirect–N

pri čemu je:

za mineralna tla: N2ODirect – N = [(FSN + FON) • EF1ij] + [FCR • EF1]

za organska tla: N 2 ODirect – N = [(FSN + FON) • EF1] + [FCR • EF1] + [(FOS,CG,Temp • EF2CG, Temp] + [FCROS,CG,Trop • E2CG,Trop]

za mineralna i organska tla: N 2 ODirect – N = [(FSN • FracGASF) + (FON • EracGASM) • EF4] + [(FSN +FON + FCR) • FracLeach-(H) • EF5]

1.5.1. Unos dušika iz poljoprivrednih ostataka

Mora se izračunati za:

(a)

šećernu repu, šećernu trsku u skladu s jednadžbom 11.6 iz smjernica IPCC-a (2006.), svezak 4., poglavlje 11., ne uključujući podzemne ostatke, a uključujući unos dušika iz vinese i filtarskog kolača, kad je riječ o šećernoj trsci;

FCR = Yield • DRY • (1 – FracBurnt • Cf) • [RAG • NAG • (1 – FracRemove)] + FVF

(b)	nasade kokosove i uljne palme na kojima se primjenjuje fiksni unos dušika na temelju literature s obzirom na to da smjernice IPCC-a (2006.) ne sadržavaju zadanu metodu izračuna standardnih emisijskih faktora, u skladu s Prilogom IX.;

(c)

sve ostale kulture, u skladu s jednadžbom 11.7a 11, 12 iz smjernica IPCC-a (2006.), svezak 4., poglavlje 11., 11.7a 11.11, 11.12, kao

FCR = (1 – FracBurnt • Cf) • AGDM • NAG • (1 – FracRemove) + (AGDM + Yield • DRY) • RBG-BIO • NBG

pri čemu je:

N2Ototal–N = i	=	zravne i neizravne godišnje emisije N2O–N proizvedene iz tala kojima se gospodari; kg N2O–N ha-1 a-1,
N2Odirect–N	=	izravne godišnje emisije N2O–N proizvedene iz tala kojima se gospodari; kg N2O–N ha-1 a-1,
N2Oindirect–N	=	neizravne godišnje emisije N2O–N (odnosno godišnja količina N2O–N proizvedena atmosferskim taloženjem dušika koji isparava iz tala kojima se gospodari i godišnja količina N2O–N proizvedena ispiranjem i otjecanjem dušika dodanog tlima kojima se gospodari u područjima u kojima dolazi do ispiranja/otjecanja); kg N2O–N ha-1 a-1,
FSN	=	godišnji unos sintetičkog dušičnog gnojiva; kg N ha-1 a-1,
FON	=	godišnja količina dušika iz životinjskog gnoja koji se upotrebljava kao gnojivo; kg N ha-1 a-1,
FCR	=	godišnja količina dušika u poljoprivrednim ostacima (nadzemnima i podzemnima); kg N ha-1 a-1,
FOS,CG,Temp	=	godišnja površina organskih tala kojima se gospodari/koja su drenirana i nalaze se pod usjevima u umjerenim klimatskim podnebljima; ha-1 a-1,
FOS,CG,Trop	=	godišnja površina organskih tla kojima se gospodari/koja su drenirana i nalaze se pod usjevima u tropskim klimatskim podnebljima; ha-1,
FracGASF	=	0,10 (kg N NH3–N + NOx–N) (kg primijenjenog N)-1, isparavanje iz sintetičkog gnojiva,
FracGASM	=	0,20 (kg N NH3–N + NOx–N) (kg primijenjenog N)-1, isparavanje iz svih primijenjenih organskih dušičnih gnojiva,
FracLeach-(H)	=	0,30 kg N (kg dodanog N)-1, gubitak dušika zbog ispiranja i otjecanja u područjima u kojima dolazi do ispiranja/otjecanja,
EF1ij	=	emisijski faktori za emisije N2O iz sintetičkih gnojiva i primjene organskog dušika na mineralna tla koji su specifični za određene kulture i određena područja (kg N2O–N (kg unosa N)-1),
EF1	=	0,01 [kg N2O–N (kg unosa N)-1],
EF2CG,Temp	=	8 kg N ha-1 a-1 za tla organskih usjeva i travnjaka u umjerenim klimatskim podnebljima,
EF2CG,Trop	=	16 kg N ha-1 a-1 za tla organskih usjeva i travnjaka u tropskim klimatskim podnebljima,
EF4	=	0,01 [kg N2O–N (kg N NH3–N + NOx–N koji je ispario)—1],
EF5	=	0,0075 [kg N2O–N (kg N koji se isprao/koji je otekao)-1],
Yield	=	godišnji svježi prinos kulture (kg ha-1),
DRY	=	udio suhe tvari u ubranom/požetom proizvodu [kg suhe tvari (kg svježe mase)-1] (vidjeti tablicu 1.),
FracBurnt	=	udio obrađene površine koja se godišnje spali [ha (ha)-1]
Cf	=	faktor izgaranja [bezdimenzionalni] (vidjeti tablicu 1.),
RAG	=	udio suhe tvari nadzemnih ostataka u prinosu ubrane suhe tvari, za kulturu [kg suhe tvari (kg suhe tvari)-1] (vidjeti tablicu 3.),
NAG	=	sadržaj dušika u nadzemnim ostacima [kg N (kg suhe tvari)-1] (vidjeti tablicu 1.),
FracRemove	=	udio nadzemnih ostataka uklonjenih s polja [kg suhe tvari (kg suhe tvari nadzemnih ostataka)-1],
FVF	=	godišnja količina dušika u vinasi i filterskom kolaču šećerne trske koji se vraćaju na polje [kg N ha-1], izračunava se kao Yield * 0,000508.
AG	=	suha tvar nadzemnih ostataka [kg suhe tvari ha-1].

1.5.2. Emisijski faktori za emisije N2O iz sintetičkih gnojiva i primjene organskog dušika koji su specifični za određene kulture i određena područja

Emisije N2O iz tala koja se upotrebljavaju u poljoprivredne svrhe, na različitim poljoprivrednim površinama koje se nalaze u različitim okolišnim uvjetima i pripadaju različitim klasama uporabe zemljišta mogu se utvrditi prema statističkom modelu koji su razvili Stehfest i Bouwman (2006.) (dalje u tekstu „model S&B”):

pri čemu je:

E	=	emisija N2O (u kg N2O–N ha-1 a-1),
ev	=	vrijednost učinka za različite pokretače (vidjeti tablicu 2.),

EF1ij za kulturu za biogorivo i na lokaciji j izračunava se (prema modelu S&B) na sljedeći način:

EF1ij = (Efert,ij – Eunfert,ij)/Nappl,ij

Faktor IPCC-a (2006.) (EF1) za izravne emisije N2O iz unosa gnojiva koji se temelji na globalnoj srednjoj vrijednosti zamjenjuje se faktorom EF1ij specifičnim za određenu kulturu i lokaciju za izravne emisije iz mineralnog gnojiva i unosa dušika iz gnoja, koji se temelji na faktoru EF1ij specifičnom za određenu kulturu i lokaciju, i to primjenom modela S&B,

pri čemu je:

Efert,ij	=	emisija N2O (u kg N2O-N ha-1 a-1) na temelju modela S&B, pri čemu je unos gnojiva stvarna stopa primjene dušika (mineralno gnojivo i gnoj) na kulturi i na lokaciji j,
Eunfert,ij	=	emisije N2O iz kulture i na lokaciji j (u kg N2O-N ha-1 a-1) na temelju modela S&B. Stopa primjene dušika postavlja se na nulu, dok svi ostali parametri ostaju isti,
Nappl,ij	=	unos dušika iz mineralnog gnojiva i gnoja (u kg N ha-1 a-1) na kulturi i na lokaciji j.

Tablica 1.

Parametri za izračun unosa dušika iz poljoprivrednih ostataka specifični za određene kulture (3)

Tablica 2.

Konstantne vrijednosti i vrijednosti učinka za izračun emisija N2O iz poljoprivrednih površina na temelju modela S&B

EMISIJE KOJE NASTAJU PRI SKUPLJANJU, SUŠENJU I SKLADIŠTENJU SIROVINA

Emisije koje nastaju pri skupljanju, sušenju i skladištenju sirovina uključuju sve emisije povezane s uporabom goriva pri skupljanju, sušenju i skladištenju sirovina.

Emisije koje nastaju pri skupljanju

Emisije koje nastaju pri skupljanju sirovina uključuju sve emisije nastale pri skupljanju sirovina i njihovu prijevozu do skladišta. Emisije se izračunavaju s pomoću odgovarajućih emisijskih faktora za gorivo koje se upotrebljava (dizelsko ulje, benzin, teško loživo ulje, biogoriva ili druga goriva).

Sušenje biomase

Emisije iz uzgoja uključuju emisije nastale pri sušenju prije skladištenja, kao i pri skladištenju sirovine biomase i postupanju s njome. Podaci o uporabi energije pri sušenju prije skladištenja uključuju stvarne podatke o uporabi postupka sušenja u skladu sa zahtjevima o skladištenju, ovisno o vrsti biomase, veličini čestica, sadržaju vlage, vremenskim uvjetima itd. Odgovarajući emisijski faktori, uključujući emisije nastale istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina, uzimaju se u obzir za obračun emisija nastalih pri uporabi goriva u proizvodnji toplinske i električne energije koja se upotrebljava pri sušenju. Emisije nastale pri sušenju uključuju samo emisije nastale pri postupku sušenja koji je potreban kako bi se osiguralo odgovarajuće skladištenje sirovina te ne uključuju sušenje materijala tijekom prerade.

OBRAČUNAVANJE EMISIJA NASTALIH POTROŠNJOM ELEKTRIČNE ENERGIJE PRI OBAVLJANJU POLJOPRIVREDNIH DJELATNOSTI

Pri obračunavanju potrošnje električne energije koja nije proizvedena u okviru pogonu za proizvodnju goriva, pretpostavlja se da je intenzitet emisije stakleničkih plinova proizvodnje i distribucije te električne energije jednak prosječnom intenzitetu emisije proizvodnje i distribucije električne energije u definiranoj regiji, na razini regije NUTS2 (4) ili na nacionalnoj razini. Ako se primjenjuje nacionalni koeficijent emisije iz potrošnje električne energije, upotrebljavaju se vrijednosti iz Priloga IX. Odstupajući od ovog pravila, proizvođači mogu upotrebljavati prosječnu vrijednost za pojedini pogon za proizvodnju električne energije koju taj pogon proizvede, ako nije priključen na elektroenergetsku mrežu te ako je dostupno dovoljno informacija za izvođenje emisijskog faktora.

(1) „Pesticidi” znači sva sredstva za zaštitu bilja, uključujući herbicide, insekticide, fungicide itd.

(2) IPCC (2006.), svezak 4., poglavlje 11.: Emisije N2O iz tala kojima se gospodari te emisije CO2 nastale pri primjeni vapna i uree.

(3) Izvor podataka: Izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) Definition of input data to assess GHG default emissions from biofuels in EU legislation (Definicija ulaznih podataka za procjenu zadanih emisija stakleničkih plinova iz biogoriva u zakonodavstvu EU-a) JRC 2019. (EUR 28349 EN). https://op.europa.eu/en/publication-detail/-/publication/7d6dd4ba-720a-11e9-9f05-01aa75ed71a1

(4) Statistička nomenklatura teritorijalnih jedinica.

PRILOG VIII.

MINIMALNI ZAHTJEVI ZA POSTUPAK I METODU CERTIFICIRANJA BIOMASE S NISKIM RIZIKOM OD NEIZRAVNIH PROMJENA UPORABE ZEMLJIŠTA

A. Postupak certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta

Kako bi se pokrenuo postupak certificiranja, gospodarski subjekt mora podnijeti zahtjev za certificiranje biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta tijelu za ovjeravanje priznatom u okviru dobrovoljnog programa. Podnositelj zahtjeva može biti poljoprivredno gospodarstvo, prva točka prikupljanja ili voditelj skupine koji djeluje u ime skupine poljoprivrednika.

Zahtjev za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta sadržava barem sljedeće podatke:

(a)	ime i podatke za kontakt jednog ili više podnositelja zahtjeva, prema potrebi uključujući članove skupine, ako je riječ o skupnom certificiranju (1);

(b)

opis predviđenih mjera za povećanje prinosa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta, uključujući:

i.	podatke o omeđenoj zemljišnoj čestici na kojoj će se mjera za povećanje prinosa provesti, uključujući trenutačnu uporabu zemljišta, trenutačne prakse gospodarenja, podatke o trenutačnom prinosu čestice te, prema potrebi, izjavu o tome je li zemljište neiskorišteno, napušteno ili jako degradirano;

ii.	opis mjera za povećanje prinosa i procjena dodatne biomase koja će se proizvesti nakon njihove primjene (ili povećanjem prinosa ili proizvodnjom na neiskorištenom, napuštenom ili jako degradiranom zemljištu);

(c)	podatke o svim postojećim certifikatima u okviru dobrovoljnih programa koje je priznala Komisija (naziv dobrovoljnog programa, certifikacijski broj, status i rok valjanosti).

Ako je zahtjev podnesen nakon primjene mjera za povećanje prinosa, samo dodatna biomasa koja je proizvedena nakon datuma certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta može se deklarirati kao biomasa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

1. Sadržaj plana upravljanja

Nakon što se prihvati zahtjev za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta, gospodarski subjekt izrađuje plan upravljanja i podnosi ga tijelu za ovjeravanje. Plan upravljanja temelji se na podacima iz zahtjeva za certificiranje i uključuje:

(a)	definiciju omeđene zemljišne čestice;

(b)	opis mjera za povećanje prinosa;

(c)	provjeru održivosti mjere za povećanje prinosa u odnosu na zahtjeve iz Direktive (EU) 2018/2001;

(d)	prema potrebi, dokaz o procjeni dodatne koristi (ili ispitivanje financijske privlačnosti ili ispitivanje nefinancijskih prepreka);

(e)

utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa, uključujući:

i.	za mjere povećanja prinosa: podatke o najmanje tri godine povijesnog prinosa kulture povezane s omeđenom zemljišnom česticom;

ii.	za uzgoj na neiskorištenom, napuštenom ili jako degradiranom zemljištu: dokaz o statusu zemljišta (smatra se da je osnovni prinos za uzgoj na neiskorištenom, napuštenom ili jako degradiranom zemljištu jednak nuli)

(f)	procjenu godišnje količine prinosa dodatne biomase, u odnosu na promjenjivi osnovni prinos za omeđenu česticu.

Planom za upravljanje mora se omogućiti usporedba uporabe omeđene zemljišne čestice prije i poslije primjene mjere za povećanje prinosa.

2. Nepotpuni popis mjera za povećanje prinosa

Tablica 1.

Nepotpuni popis mjera za povećanje prinosa

Kategorija za povećanje prinosa	Mjera za povećanje prinosa	Primjer
mehanizacija	strojevi	uvođenje strojeva kojima se smanjuje/nadopunjuje doprinos postojeće radne snage kako bi se povećala proizvodnja i smanjili gubici; to može uključivati strojeve za sjetvu, preciznu poljoprivredu i berbu ili žetvu ili strojeve kojima se smanjuju gubici nastali nakon berbe ili žetve
uzgoj više kultura	uzastopni uzgoj kultura	uvođenje druge kulture na istom zemljištu iste godine
gospodarenje	gospodarenje tlom	malčiranje umjesto oranja, plitko obrađivanje
	gnojidba	optimizacija plana gnojidbe, primjena precizne poljoprivrede
	zaštita usjeva	promjene u suzbijanju korova, štetočina i bolesti
	oprašivanje	poboljšane prakse oprašivanja
	ostalo	ostavlja se prostor za inovacije, kombinacije mjera i nepredviđeni razvoj događaja.
ponovna sadnja (za trajne kulture) (2)	izbor sorti kultura	sorta s većim prinosom, bolja prilagodba na ekofiziološke i klimatske promjene

Mjere za povećanje prinosa su mjere koje nadilaze uobičajene poljoprivredne prakse. Tablica 1. sadržava nepotpun popis vrsta mjera za povećanje prinosa koje gospodarski subjekti mogu primijeniti. Mjere ili kombinacije mjera potiču proizvodnju bez ugrožavanja održivosti. Mjerom za povećanje prinosa ne ugrožava se budući rastući potencijal jer se njome stvara kompromis između kratkotrajne rezultatske koristi i srednjoročnog/dugoročnog smanjenja kvalitete tla, vode i zraka te populacije oprašivača. Mjere za povećanje prinosa ne dovode do homogenizacije poljoprivrednog krajobraza uklanjanjem elemenata krajobraza i staništa kao što su solitarna stabla, živice, grmlje, rubovi polja ili cvjetne trake.

Samo dodatni prinos koji premašuje promjenjivi osnovni prinos može se deklarirati kao prinos s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Nadalje, mjera za povećanje prinosa može se certificirati samo ako joj je cilj postizanje dodatnog prinosa koji nastaje kao rezultat poboljšanja poljoprivredne prakse. Mjera koja se primjenjuje samo kako bi se postigla održivost čestice, no ne i povećanje prinosa, ne smatra se mjerom za povećanje prinosa. To se ne odnosi na uzgoj na neiskorištenom, napuštenom ili jako degradiranom zemljištu, već se tada sam uzgoj smatra mjerom za povećanje prinosa.

Gospodarski subjekt morat će dokazati da su očekivanja o povećanju prinosa iz plana upravljanja razumna, i to upućivanjem na, na primjer, znanstvenu literaturu, iskustva iz terenskih ispitivanja, informacije dobivene od poljoprivrednih poduzeća te poduzeća za razvoj sjemena/gnojiva ili jednostavne izračune. Da bi se projekt certificirao, potrebni su zadovoljavajući dokazi kojima se potkrepljuje očekivano povećavanje prinosa primjenom mjere za povećanje prinosa.

U slučaju unapređenja poljoprivrede, u planu upravljanja detaljno se dokumentiraju primijenjene poljoprivredne prakse te strojevi i sredstva korišteni prije i poslije primjene mjere za povećanje prinosa. Time se omogućuje usporedba kojom se i. utvrđuje je li primijenjena mjera za povećanje prinosa; ii. procjenjuje može li se ta mjera za povećanje prinosa smatrati dodatnom u usporedbi sa scenarijem „bez mjera”.

B. Procjena dodatne koristi: ispitivanje financijske privlačnosti ili analiza prepreka

1. Ispitivanje financijske privlačnosti

Ispitivanjem financijske privlačnosti dokazuje se da ulaganje potrebno za mjeru za povećanje prinosa postaje financijski privlačno samo ako je dodatni prinos koji nastaje njezinom primjenom certificiran kao prinos s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Analiza se sastoji od jednostavne financijske analize predviđenog ulaganja u mjeru za povećanje prinosa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

Ispitivanje uključuje samo one troškove i prinose koji su izravno povezani s ulaganjem u mjeru za povećanje prinosa. Zbog toga uobičajeni troškovi poslovanja cijelog poljoprivrednog gospodarstva nisu uključeni u analizu. U ispitivanje su uključeni troškovi i prihodi povezani s pripremom, primjenom, održavanjem i ukidanjem mjere za povećanje prinosa koji inače ne bi nastali.

Financijska privlačnost proizlazi iz poslovnog modela u kojem je neto sadašnja vrijednost (3) ulaganja pozitivna, što znači da ulaganje može provesti i sam gospodarski subjekt. Zbog toga se samo mjere za koje je analiza poslovnog modela negativna (bez uključivanja premije) prolazno ocjenjuju na ispitivanju financijske dodatne koristi i postaju prihvatljive za potrebe certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Mjere čiji su rezultati analize iznad nule (pozitivna neto sadašnja vrijednost) i dalje mogu biti prihvatljive samo ako prođu ispitivanje nefinancijskih prepreka.

Formula za izračun neto sadašnje vrijednosti ulaganja:

pri čemu je:

P	=	očekivani prihod od dodatne biomase (procjena dodatne biomase x prodajna cijena sirovina bez premije za niski rizik od neizravnih promjena uporabe zemljišta),
L	=	trošak mjere za povećanje prinosa (kapitalni i operativni troškovi),
i	=	diskontna stopa,
t	=	razdoblje.

Parametri primijenjeni pri izračunu neto sadašnje vrijednosti u skladu su s podacima uključenima u plan upravljanja.

Sljedeći se parametri uključuju u izračun neto sadašnje vrijednosti:

(a)	procjena obujma dodatne biomase;

(b)

prodajna cijena sirovine [valuta/tona]:

i.	prodajna cijena sirovine može biti i jedan broj ekstrapoliran tijekom trajanja ulaganja u dodatni prinos;

ii.	taj se broj može temeljiti na prosjeku stvarnih povijesnih prodajnih vrijednosti sirovine koje je ostvario gospodarski subjekt. Prosječna vrijednost temelji se na podacima za iste tri godine u kojima je ostvaren povijesni prinos koji se upotrebljava za utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa;

iii.	u slučaju uvođenja nove kulture za koju gospodarski subjekt ne posjeduje stvarne podatke o cijeni, ova se vrijednost može temeljiti na podacima o cijeni FAOSTAT-a (4);

(c)	diskontna stopa koja se primjenjuje: 3,5 % za zemlje s visokim dohotkom (5) i 5,5 % za sve ostale zemlje;

(d)

razdoblje trajanja ulaganja:

i.	razdoblje trajanja od najviše 10 godina primjenjuje se u skladu s razdobljem trajanja certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta (osnovno razdoblje valjanosti);

ii.	u nekim slučajevima maksimalno razdoblje trajanja ulaganja može biti 25 godina, na temelju uobičajenog životnog vijeka trajnih kultura (odnosno stabla uljne palme u slučaju ponovne sadnje uljne palme);

(e)	trošak ulaganja povezan s mjerom za povećanje prinosa [kapitalni troškovi + operativni troškovi].

2. Ispitivanje nefinancijskih prepreka

Analiza nefinancijskih prepreka pokriva samo nefinancijske prepreke povezane s projektom koje sprečavaju primjenu mjera za povećanje prinosa u slučaju nepostojanja certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta. Sve prepreke čiji se trošak može procijeniti uključuju se u analizu financijske privlačnosti, a ne u analizu nefinancijskih prepreka.

Gospodarski subjekt koji planira primjenu mjere za povećanje prinosa mora obrazložiti postojanje nefinancijskih prepreka. Obrazloženje se sastoji od jasnog, provjerljivog opisa situacije koja sprečava primjenu mjere za povećanje prinosa. Gospodarski subjekt dostavlja sve potrebne dokaze kojima potkrepljuje svoju tvrdnju i pokazuje na koji bi se način certifikatom niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta omogućilo prevladavanje nefinancijske prepreke.

Osnovanost tvrdnje subjekta procjenjuje se i potvrđuje osnovnom revizijom prije izdavanja certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

C. Utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa i izračun stvarnog obujma biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta

Promjenjivi osnovni prinos pojedinačno se utvrđuje za svaku omeđenu zemljišnu česticu na temelju kulture i vrste ili kombinacije primijenjenih mjera za povećanje prinosa. Za izračun polazišne točke promjenjivog osnovnog prinosa primjenjuju se podaci o povijesnom prinosu kulture specifični za određenu zemljišnu česticu za najmanje tri godine koje prethode primjeni mjere za povećanje prinosa. To se kombinira s globalnom linijom trenda specifičnom za određenu kulturu za očekivane prinose na temelju povijesnih podataka o stvarnim prinosima u prošlom desetljeću ili tijekom dužeg razdoblja ako su podaci dostupni. Kad je riječ o trajnim kulturama, pri utvrđivanju promjenjivog osnovnog prinosa u obzir se uzima i krivulja prinosa tijekom životnog vijeka kulture.

1. Utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa za godišnje kulture

Ako se na poljoprivrednom gospodarstvu kulture na poljima uzgajaju u plodoredu te je kultura čiji će se prinos povećati („ciljana kultura”) prošlih godina posađena na različitim poljima u sklopu istog poljoprivrednog gospodarstva, za izračun promjenjivog osnovnog prinosa predviđene su dvije opcije za prikupljanje podataka o povijesnom prinosu.

Opcija 1.: gospodarski subjekt izračunava prosjek prinosa u posljednje tri godine tijekom kojih je ciljana kultura uzgajana na određenoj omeđenoj zemljišnoj čestici prije primjene mjere za povećanje prinosa. S obzirom na to da se kultura uzgaja u plodoredu, to može značiti da će se upotrebljavati podaci stariji od pet godina.

Opcija 2.: gospodarski subjekt izračunava vagani prosjek prinosa u posljednje tri godine tijekom kojih je ciljana kultura uzgajana na poljoprivrednom gospodarstvu prije primjene mjere za povećanje prinosa, čak i ako je taj prinos ostvaren na drugim zemljišnim česticama različite veličine na istom poljoprivrednom gospodarstvu.

Ako povijesni podaci o prinosima kulture u posljednje tri godine nisu dostupni, bilo zato što im nije moguće pristupiti bilo zato što je revizor procijenio da nisu reprezentativni, ili ako je kvaliteta podataka o prinosu kulture nedovoljna, moguće je prikupiti dodatne podatke za prethodne godine ili podatke o susjednom zemljištu na kojem se uzgaja ista kultura u okviru istog plana upravljanja. Ako povijesni podaci iz jedne od tri godine pokazuju vrlo dobru ili vrlo lošu žetvu ili berbu (na primjer, razlika od 30 % ili više u usporedbi s ostalim referentnim godinama), netipičan prinos kulture ne uključuje se u izračun kako bi se izbjeglo dobivanje iskrivljenog trogodišnjeg prosjeka (6).

Odgovornost je revizora utvrditi netipičan prinos na temelju stručne prosudbe, iskustva na terenu i poznavanja dugoročne prakse gospodarskog subjekta. Revizor je obvezan i procijeniti je li kvaliteta podataka o prinosu kulture dovoljna da bi se ti podaci mogli uključiti u osnovnu reviziju i godišnje revizije te zatim odlučiti je li potrebno isključiti prinos kulture.

Nagib promjenjivog osnovnog prinosa uzima se kao nagib ravne linije trenda prilagođene za razvoj prinosa ciljane kulture u prethodnih 10 godina ili dulje ako su podaci dostupni. Temelji se na globalnim podacima i izvodi se iz FAOSTAT-ovih podataka World+ za odgovarajuću kulturu. To se provodi na početku razdoblja certifikacije, a nagib vrijedi za desetogodišnje osnovno razdoblje valjanosti certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

Tablica 2. prikazuje nagib promjenjivog osnovnog prinosa za najčešće kulture sirovina za proizvodnju biogoriva. Te se vrijednosti dobivaju prilagođavanjem linije trenda globalnim podacima o kulturama prikupljenima tijekom dvadeset godina i dobivenima od FAOSTAT-a.

Tablica 2.

Nagib linije trenda dobivene za FAOSTAT-ove podatke World+ o prinosu kultura. Prosječno godišnje povećanje prinosa (tona/ha/godina).

Kultura	Ječam	Kukuruz	Plod uljne palme	Sjeme uljane repice	Soja	Šećerna repa	Šećerna trska	Sjeme suncokreta	Pšenica
Nagib-20	0,035	0,074	0,200	0,036	0,028	1,276	0,379	0,035	0,04
Nagib-20 temelji se na razdoblju 2008.–2017.

Za sve kulture iz tablice promjenjivi osnovni prinos utvrđuje se tako da se polazišnoj točki (trogodišnji prosjek povijesnih prinosa prije primjene mjere za povećanje prinosa) doda globalna linija trenda (nagib) iz tablice 2. Primjenjuje se sljedeća formula, i to od one godine u kojoj se počinje primjenjivati mjera za povećanje prinosa:

DYBx=(startingpointDYB)+(slope20)x

pri čemu je:

DYBx	=	promjenjivi osnovni prinos u godini x nakon primjene mjere za povećanje prinosa,
x	=	godine nakon primjene mjere za povećanje prinosa.

Ako se mjerom za povećanje prinosa postojeća kultura zamjenjuje drugom kulturom (koja ostvaruje veći prinos) na omeđenoj zemljišnoj čestici, uzgoj postojeće kulture smatra se protučinjeničnom situacijom. Promjenjivi osnovni prinos utvrđuje se na temelju podataka o povijesnom prinosu i liniji trenda za postojeću kulturu.

Osnovna je polazišna točka trogodišnji prosjek prinosa koji je ostvarila postojeća kultura s manjim prinosom. Linija trenda temelji se na FAOSTAT-ovim globalnim podacima o liniji trenda za postojeću kulturu (vidjeti tablicu 2.). Ovaj se pristup primjenjuje samo ako se može dokazati da je moguće uvesti kulturu koja će ostvariti veći prinos, s obzirom na promjene na tržištu biogoriva, kako je dokazano u procjeni dodatne koristi.

2. Utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa za trajne kulture

S obzirom na varijacije u prinosu uočene tijekom životnog vijeka različitih vrsta trajnih kultura, moguća je primjena različitih metodoloških pristupa.

Kad je riječ o stablima palme, gospodarski subjekti s nasadima uljne palme mogu upotrebljavati sljedeće podatke za utvrđivanje njihova promjenjivog osnovnog prinosa:

(a)	povijesne prinose kulture ostvarene prije primjene mjere za povećanje prinosa;

(b)	godinu sadnje stabala palme na omeđenoj zemljišnoj čestici i/ili njihov starosni profil;

(c)	kultivare palminih stabala na omeđenoj zemljišnoj čestici, ako je primjenjivo;

(d)	površinu zemljišta na kojem se svake godine provodi ponovna sadnja, ako je primjenjivo.

Ti se podaci kombiniraju s krivuljom rasta kako bi se utvrdio promjenjivi osnovni prinos. Glavno je obilježje krivulje rasta oblik, a ne raspon prinosa.

Krivuljom rasta stvara se oblik te ju je potrebno kombinirati s podacima o povijesnom prinosu i starosti stabala, u skladu s točkama (a) i (b), kako bi se raspon krivulje promjenjivog osnovnog prinosa prilagodio određenoj zemljišnoj čestici.

Sljedeće su tri opcije dostupne pri utvrđivanju promjenjivog osnovnog prinosa za stabla palme.

Za svaku opciju podaci potrebni za utvrđivanje promjenjivih osnovnih prinosa moraju uključivati:

(a)

opcija 1.a: standardna krivulja rasta

i.	posljednje tri godine povijesnog prinosa kulture za palmina stabla uzgojena na omeđenoj zemljišnoj čestici;

ii.	starost stabala na omeđenoj zemljišnoj čestici/godina sadnje;

(b)

opcija 1.b: gospodarski subjekt izrađuje krivulju rasta (7)

i.	posljednje tri godine povijesnog prinosa kulture za palmina stabla uzgojena na omeđenoj zemljišnoj čestici;

ii.	starost stabala na omeđenoj zemljišnoj čestici/godina sadnje;

iii.	kultivari palminih stabala na omeđenoj zemljišnoj čestici;

iv.	referentna krivulja rasta koju je izradio gospodarski subjekt;

(c)

opcija 2.: pristup skupnog certificiranja

i.	za posljednje tri godine, ukupan broj hektara i ukupan prinos svježih grozdova plodova palminih stabala uzgojenih na omeđenim zemljišnim česticama/nasadima na kojima se palmina stabla uzgajaju u okviru skupine.

Opcije 1.a i 1.b primjenjuju se ako se mjera za povećanje prinosa primjenjuje na sastojine stabala koja su jednako stara ili ako je starosni profil stabala na jednoj ili više omeđenih zemljišnih čestica poznat te nije konstantan tijekom godina.

Opcija 2. može se primijeniti kad je starosni profil stabala na omeđenim zemljišnim česticama raznolik i tijekom godina ostaje relativno konstantan, odnosno kad se primjenjuje pristup skupnog certificiranja ili ako se svake godine na stalnom postotku površine nasada provodi ponovna sadnja, što rezultira konstantnim starosnim profilom stabala.

Opcija 2. ne primjenjuje se ako je više od 20 % obujma u okviru skupine s istog nasada ili ako se u istoj godini na više od 5 % ukupne površine u okviru skupine provodi ponovna sadnja. U tom se slučaju za utvrđivanje osnovnog prinosa primjenjuju opcije 1.a ili 1.b.

Opcija 1.a: Standardna krivulja rasta

U prvoj se opciji za utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa za omeđenu zemljišnu česticu primjenjuje oblik unaprijed određene „standardne” krivulje rasta (na temelju postojećih znanstvenih dokaza). Standardna je krivulja normalizirana i prikazana u nastavku na grafikonu 1. i u tablici 3.

Promjenjivi osnovni prinos utvrđuje se s pomoću podataka o povijesnom prinosu kulture za određenu zemljišnu česticu u posljednje tri godine i starosti palminih stabala u vrijeme kad je taj prinos zabilježen te s pomoću godišnjeg postotka promjene prinosa izvedenog iz standardne krivulje kako bi se oblikovala krivulja uobičajenog prinosa relevantna za određenu zemljišnu česticu.

Grafikon 1.

Normalizirana standardna krivulja rasta prinosa palmina stabla

Tablica 3.

Podaci iz normalizirane standardne krivulje rasta prinosa palmina stabla

Godine nakon sadnje	1	2	3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13
Normalizirani prinos	0	0	0,147	0,336	0,641	0,833	0,916	0,968	0,996	1	0,999	0,980	0,965
Godine nakon sadnje	14	15	16	17	18	19	20	21	22	23	24	25	≥ 26 (*1)
Normalizirani prinos	0,945	0,926	0,910	0,906	0,888	0,870	0,858	0,842	0,836	0,815	0,806	0,793	0,793

Opcija 1.a uključuje sljedeće metodološke korake:

1.	kako bi se utvrdio prosječni povijesni prinos kulture, prikupiti podatke o povijesnom prinosu kulture za omeđenu zemljišnu česticu zabilježenom u posljednje tri godine prije primjene mjere za povećanje prinosa, kao i odgovarajuće podatke o starosti stabala u vrijeme kad su ti prinosi zabilježeni;

2.	izračunati prosječni (srednji) prinos triju povijesnih prinosa kulture;

na temelju starosti stabala u godinama na koje se odnose prikupljeni podaci o povijesnom prinosu, utvrditi gdje se na standardnoj krivulji rasta nalazi taj prosječni povijesni prinos kulture (npr. ako se podaci o prinosu odnose na stabla stara sedam, osam i devet godina, prosječnim povijesnim prinosom trebao bi se smatrati prinos iz osme godine);

kako bi se utvrdila sljedeća točka promjenjivog osnovnog prinosa, pomnožiti prosječni povijesni prinos kulture iz drugog koraka s odgovarajućim izračunanim postotkom promjene, izvedenim iz standardne krivulje rasta (tablica 4. u nastavku). Ponoviti postupak za svaku sljedeću točku kako bi se označilo promjenjivi povijesni prinos;

Tablica 4.

Godišnji postotak promjene prinosa izveden iz standardne krivulje rasta

Godine nakon sadnje	od 1 do 3	4	5	6	7	8	9	10	11	12	13	14
Godišnji postotak promjene	—	128,0 %	90,6 %	30,0 %	10,0 %	5,6 %	2,9 %	0,4 %	–0,1 %	–1,9 %	–1,6 %	–2,0 %
Godine nakon sadnje	15	16	17	18	19	20	21	22	23	24	25	≥ 26 (*2)
Godišnji postotak promjene	–2,1 %	–1,7 %	–0,5 %	–1,9 %	–2,0 %	–1,4 %	–1,8 %	–0,8 %	–2,5 %	–1,1 %	–1,6 %	0 %

za uključivanje globalnog trenda prinosa u promjenjivi osnovni prinos primijeniti prosječnu godišnju stopu rasta izračunanu iz FAOSTAT-ovih podataka World+ (tablica 5. u nastavku) na svaku točku promjenjivog osnovnog prinosa, čime se dobiva promjenjivi osnovni prinos ispravljen s pomoću prosječne godišnje stope rasta.

Tablica 5.

Prosječna godišnja stopa rasta palminih stabala (razdoblje od 20 godina)

Godišnje povećanje prinosa palminih stabala – scenarij „bez mjera”	1,37 %
Na temelju FAOSTAT-ovih podataka World+ za razdoblje 2008.–2017.

Opcija 1.b: Gospodarski subjekt izrađuje krivulju rasta

Ovu opciju moguće je primijeniti u posebnim slučajevima ako gospodarski subjekt može dokazati da opcija 1.a nije prikladna u njegovu slučaju. U tom slučaju, ako gospodarski subjekt ima očekivanu krivulju rasta utvrđenu na temelju dostupnih podataka o sadnicama palminih stabala (povezanih s njegovim scenarijem „bez mjera”), moguće je tu krivulju iskoristiti kao temelj za utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa umjesto standardne krivulje rasta. Potrebno je slijediti sve korake opisane u opciji 1.a i zamijeniti standardnu krivulju rasta krivuljom gospodarskog subjekta. Stoga gospodarski subjekt izračunava godišnji postotak promjene.

Krivulja rasta specifična za zemljišnu česticu i u ovom se slučaju ispravlja za globalni razvoj prinosa s pomoću FAOSTAT-ovih podataka World+ o prinosu izračunanih na temelju prosječne godišnje stope rasta (tablica 5.).

Opcija 2.: Pristup skupnog certificiranja

U slučaju skupnog certificiranja ili ako je prva točka prikupljanja ili tvornica jedinica certificiranja, promjenjivi osnovni prinos može se utvrditi s pomoću sličnog pristupa koji se primjenjuje za godišnje kulture u kojem je promjenjivi osnovni prinos „ravna linija”. Taj se pristup može primijeniti ako voditelj skupine, prva točka prikupljanja ili tvornica žele certificirati skupinu koja primjenjuje istu mjeru za povećanje prinosa te kad se na nasadu ili području s kojeg se opskrbljuje tvornica nalaze stabla različite starosti, što znači da je godišnji prinos kojim se tvornica opskrbljuje relativno konstantan.

Kako bi se utvrdio promjenjivi osnovni prinos, voditelj skupine mora zabilježiti ukupnu površinu nasada (ha) s kojeg se opskrbljuje tvornica i ukupan prinos (svježi grozdovi) koji odgovara toj površini u svakoj od posljednje tri godine. Time se utvrđuje godišnji prinos po hektaru za svaku od posljednje tri godine (u tonama/ha). Iz tih se podatkovnih točaka zatim izvlači prosjek koji se upotrebljava kao polazišna točka za promjenjivi osnovni prinos. Polazišna se točka kombinira s globalnim nagibom linije trenda za uljnu palmu iz FAOSTAT-ovih podataka World+ (tablica 2.) kako bi se utvrdio promjenjivi osnovni prinos.

Pri utvrđivanju promjenjivog osnovnog prinosa šećerna se trska smatra godišnjom kulturom.

3. Utvrđivanje promjenjivog osnovnog prinosa za uzastopni uzgoj kultura

Ako se primjenjuju prakse uzgoja više kultura kao što je uzastopni uzgoj kultura, gospodarskim subjektima na raspolaganju su tri opcije izračuna dodatne biomase:

1.	dokazati da se drugom kulturom ne smanjuje prinos glavne kulture.

ako druga kultura ne smanjuje prinos glavne kulture:

a.	odrediti promjenjivi osnovni prinos za sustav u kojem je glavna kultura jednaka svake godine;

b.	odrediti kompenzacijski faktor za sustav u kojem se glavna kultura razlikuje svake godine.

Opcija 1.: Dokazati da se drugom kulturom ne smanjuje prinos glavne kulture

Ako gospodarski subjekt može dokazati da se uvođenjem druge kulture ne smanjuje prinos glavne kulture, cjelokupan prinos druge kulture može se deklarirati kao dodatna biomasa.

To se može dokazati, na primjer, usporedbom prinosa glavne kulture zabilježenog prije (trogodišnji povijesni prosjek) i poslije uvođenja druge kulture.

Opcija 2.a: Odrediti promjenjivi osnovni prinos za sustav u kojem je glavna kultura jednaka svake godine

Promjenjivi osnovni prinos za omeđenu zemljišnu česticu temelji se na scenariju „bez mjera”. Ako je glavna kultura svake godine jednaka, osnovni se prinos utvrđuje na temelju najmanje trogodišnjeg prosjeka povijesnog prinosa glavne kulture na toj zemljišnoj čestici, kombiniranog s globalnom linijom trenda za glavnu kulturu, kao što je to slučaj za godišnje kulture.

Taj se pristup može primijeniti i u slučaju plodoreda koji slijedi jasno definiran obrazac izmjene kultura koji se može uočiti iz povijesnih podataka, što omogućava jasno utvrđivanje scenarija „bez mjera”. U tom slučaju za utvrđivanje prosječnog povijesnog prinosa može biti potrebna uporaba podataka starijih od tri godine.

Nakon provedbe uzgoja uzastopnih kultura, neto dodatna biomasa izračunava se kao razlika između ukupnog godišnjeg prinosa s omeđene zemljišne čestice (odnosno zbroja prinosa glavne kulture i prinosa druge kulture) i promjenjivog osnovnog prinosa glavne kulture.

Ako su glavna i druga kultura različite sirovine koje proizvode različite kombinacije komponenata kulture (na primjer ulje, proteinsko brašno, škrob, vlakno), pri zbrajanju prinosa glavne i druge kulture izračun se temelji na odgovarajućim mjernim jedinicama kako bi se omogućio izračun jedne reprezentativne vrijednosti za proizvedenu neto dodatnu biomasu. Odnosno, metodologija omogućuje učinkovitu kompenzaciju gubitka biomase glavne kulture. Na primjer, izračun se jednostavno može temeljiti na masi (tone) ili se može temeljiti na energetskom sadržaju (npr. ako se cjelokupan prinos druge kulture upotrebljava za energiju, poput bioplina). Izbor metodologije obrazlaže gospodarski subjekt, a odobrava revizor.

Opcija 2.b: Odrediti kompenzacijski faktor za sustav u kojem se glavna kultura razlikuje svake godine

Ako je glavna kultura u plodoredu svake godine drukčija te plodored ne slijedi pravilan obrazac izmjene kultura, gospodarski subjekt mora procijeniti sve gubitke prinosa glavne kulture zbog druge kulture i uzeti ih u obzir u deklariranom obujmu dodatne biomase.

Gospodarski subjekt mora usporediti zabilježeni prinos glavne kulture nakon uvođenja druge kulture s povijesnim prinosom iste (glavne) kulture. Ta se usporedba može provesti na temelju zabilježenih prinosa na susjednim poljima (npr. ako isto poljoprivredno gospodarstvo uzgaja istu kulturu u plodoredu, ali na različitim poljima) ili na temelju opravdane znanstvene literature u kojoj je opisan utjecaj uzastopnog uzgoja kultura na te kulture u tom području.

Utjecaj na prinos glavne kulture pretvara se u kompenzacijski faktor koji se oduzima od obujma druge kulture kako bi se izračunala dodatna biomasa. Kad je riječ o opciji 2.a, faktor se može temeljiti na masi ili na energetskom sadržaju i omogućuje učinkovitu kompenzaciju gubitka biomase glavne kulture. Izbor metodologije obrazlaže gospodarski subjekt, a odobrava revizor.

4. Izračunavanje obujma dodatne biomase

Nakon primjene mjere za povećanje prinosa, gospodarski subjekt usporedbom stvarnog prinosa kulture ostvarenog na omeđenoj zemljišnoj čestici s promjenjivim osnovnim prinosom utvrđuje obujam biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta koja se može deklarirati. U godišnjoj reviziji revizor mora provjeriti je li obujam ostvarene dodatne biomase u skladu s predviđanjima iz plana upravljanja te zatražiti obrazloženje za eventualne razlike veće od 20 % u usporedbi s procjenama iz plana upravljanja.

Ako je zatraženo certificiranje za mjeru za povećanje prinosa primijenjenu u prošlosti, prinos dodatne biomase može se izračunati i zabilježiti u planu upravljanja. Iako se time omogućuje precizan izračun stvarnog obujma biomase s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta, biomasa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta može se deklarirati samo nakon dodjele certifikata. Prethodno isporučena biomasa ne može se deklarirati retroaktivno.

Za izračun obujma dodatne biomase gospodarski subjekt mora bilježiti čitav prinos kulture s omeđene zemljišne čestice svake godine od početka primjene mjere za povećanje prinosa. Gospodarski subjekt mora dokazati vezu između određene omeđene zemljišne čestice i ostvarenog prinosa kulture (tona/ha).

Ako je količina ubrane ili požete kulture izmjerena (izvagana) samo na prvoj točki prikupljanja na koju pristižu proizvodi s više poljoprivrednih gospodarstava ili zemljišnih čestica, dokumentacija s prve točke prikupljanja može se upotrijebiti kao dokaz o količini ubrane ili požete kulture (prinosu) za sva uključena poljoprivredna gospodarstva i zemljišne čestice.

Evidencija poslovne transakcije između gospodarskog subjekta i prve točke prikupljanja može se upotrijebiti kao dokaz ako se može dokazati veza s određenom omeđenom zemljišnom česticom. U tom je slučaju prva točka prikupljanja odgovorna za prikupljanje i evidentiranje podataka o prinosu kulture. Prva točka prikupljanja evidentira prinos prikupljene biomase po poljoprivrednom gospodarstvu (te ako je potrebno, za određenu omeđenu zemljišnu česticu u okviru poljoprivrednog gospodarstva) na temelju predloška koji izdaje dobrovoljni program.

U slučaju skupne revizije te ako je prva točka prikupljanja voditelj skupine, ona je odgovorna za evidenciju podataka o prinosu za sve omeđene zemljišne čestice.

Kako bi se izračunao obujam dodatne biomase, podaci o prinosu kulture zabilježeni za određenu godinu uspoređuju se s promjenjivim osnovnim prinosom. Prinos dodatne biomase jednak je razlici između zabilježenog prinosa kulture i prinosa predviđenog promjenjivim osnovnim prinosom za istu godinu pomnoženoj s površinom A (ha) predmetne omeđene zemljišne čestice. Ovaj dodatni obujam može se deklarirati kao biomasa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta.

Dodatna biomasa = (Yx – DYBx) x A

pri čemu je:

Yx	=	zabilježeni prinos u godini x (u tona/ha/godina),
DYBx	=	promjenjivi osnovni prinos u godini x (u tona/ha/godina),
A	=	površina omeđene zemljišne čestice (ha).

D. Minimalni sadržaj certifikata niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta

Certifikati niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta moraju sadržavati sljedeće podatke:

(a)	podatke za kontakt glavnog certificiranog subjekta (naziv i adresa poduzeća, podaci o određenoj kontaktnoj točki);

(b)	opseg certifikacije (vrsta primijenjene mjere za povećanje prinosa i primijenjenog ispitivanja dodatne koristi te vrsta gospodarskog subjekta (ako je riječ o maloposjednicima));

(c)	koordinate zemljopisne dužine i širine (za poljoprivredna gospodarstva i nasade koji su certificirani kao jedinstveni subjekti);

(d)	popis lokacija obuhvaćenih opsegom certifikacije (naziv i adresa);

(e)	ukupan obujam biomase certificirane kao biomasa s niskim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta;

(f)	podatke za kontakt tijela za ovjeravanje (naziv i adresa) i logotip;

(g)	(jedinstveni) broj ili oznaka certifikata;

(h)	mjesto i datum izdavanja;

(i)	datumi početka i isteka valjanosti certifikata (prema potrebi i datum certificiranja);

(j)	pečat i/ili potpis strane koja ih izdaje.

(1) Ako se podnosi zahtjev za skupno certificiranje, zahtjev mora uključivati ime i podatke za kontakt voditelja skupine te naziv, podatke za kontakt i lokacije poljoprivrednih gospodarstava/nasada koji su dio skupine.

(2) Ponovna sadnja na kraju životnog vijeka kulture uvijek je potrebna za trajne kulture. Da bi se ponovna sadnja smatrala mjerom za povećanje prinosa, gospodarski subjekt mora dokazati da mu ponovna sadnja nadilazi uobičajenu praksu.

(3) Neto sadašnja vrijednost jest razlika između sadašnje vrijednosti novčanih priljeva i sadašnje vrijednosti novčanih odljeva tijekom određenog razdoblja. U izradi financijskog plana i planiranju ulaganja neto sadašnja vrijednost upotrebljava se za analizu profitabilnosti budućeg ulaganja ili projekta. Izvor: https://www.investopedia.com/terms/n/npv.asp

(4) Proizvođačke cijene FAOSTAT-a Izvor: http://www.fao.org/faostat/en/#data/PP

(5) Zemlje OECD-a.

(6) U skladu s člankom 2. stavkom 7. Delegirane uredbe (EU) 2019/807 trebalo bi isključiti fluktuacije prinosa.

(7) Da bi iskoristili ovu opciju, gospodarski subjekti dužni su pokazati da je korelacija između standardne krivulje rasta i njihove osnovne krivulje rasta manja od 0,8.

(*1) Očekuje se da će nakon 25 godina prinos i dalje padati. Međutim, s obzirom na to da je uobičajeni životni vijek stabla uljne palme oko 25 godina, nema dovoljno podataka kojima bi se potkrijepilo razmjere smanjenja nakon 25 godina. Stoga se primjenjuje konzervativan pristup kako bi se pretpostavilo da će krivulja prinosa ostati na razini iz 25. godine.

(*2) Očekuje se da će nakon 25 godina prinos i dalje padati. Međutim, s obzirom na to da je uobičajeni životni vijek stabla uljne palme oko 25 godina, nema dovoljno podataka kojima bi se potkrijepilo razmjere smanjenja nakon 25 godina. Stoga se primjenjuje konzervativan pristup kako bi se pretpostavilo da će krivulja prinosa ostati na razini iz 25. godine.

PRILOG IX.

STANDARDNE VRIJEDNOSTI EMISIJSKIH FAKTORA

	parametar:		Koeficijent emisije stakleničkih plinova				Unos fosilne energije
	jedinica:	gCO2,eq/g	gCO2/kg	gCH4/kg	gN2O/kg	gCO2-eq/kg	MJfossil/kg

Potencijal globalnog zagrijavanja
	CO2	1
	CH4	28
	N2O	265

Poljoprivredni unosi:
dušično gnojivo (kg N)
	amonijev nitrat (AN)		2 671	6,9	2,1	3 469
	amonijev sulfat (AS)		2 560	6,5	0,0	2 724
	amonijev nitrat sulfat (ANS)		2 561	8,9	1,3	3 162
	bezvodni amonijak		2 662	6,8	0,0	2 832
	kalcijev amonijev nitrat (CAN)		2 863	7,3	2,1	3 670
	kalcijev nitrat (CN)		2 653	7,0	5,1	4 348
	urea		1 703	9,3	0,0	1 935
	urea amonijev nitrat (UAN)		2 182	7,5	1,1	2 693
gnojivo P2O5 (kg P2O5)
	trostruki superfosfat (TSP)		517	0,9	0,0	544
	kameni fosfat 21 % P2O5 23 % SO3		95	0,0	0,0	95
	monoamonijev fosfat (MAP) 11 % N 52 % P2O5		967	2,5	0,0	1 029
	diamonijev fosfat (DAP) 18 % N 46 % P2O5		1 459	3,7	0,0	1 552
gnojivo K2O (kg K2O)
	kalijev klorid (MOP) 60 %K2O		409	0,17	0,0	413
ostala gnojiva
	NPK 15-15-15		4 261	10,0	1,7	5 013
	MgO (kg MgO)		769	0,0	0,0	769
	natrijevo (Na) gnojivo (kg Na)		1 620	0,0	0,0	1 620

	sjeme – ječam		189,5	0,08	0,4001	310,6	3,23
	sjeme – reznice eukaliptusa		0,0	0,00	0,0000	0,0
	sjeme – kukuruz		189,5	0,08	0,4001	310,6	3,23
	sjeme – reznice topole		0,0	0,00	0,0000	0,0
	sjeme – uljana repica		451,0	0,27	1,0024	756,5	8,33
	sjeme – raž		191,0	0,08	0,4001	312,1	3,23
	sjeme – soja		0,0	0,00	0,0000	0,0
	sjeme – šećerna repa		2 363,0	1,37	4,2096	3 651,7	38,44
	sjeme – šećerna trska		4,97	0,00	0,0000	5,0	0,06
	sjeme – suncokret		451,0	0,27	1,0024	756,5	8,33
	sjeme – pšenoraž		180,0	0,04	0,4000	300,2	3,00
	sjeme – pšenica		163,7	0,04	0,4000	283,9	2,76

	parametar:		Koeficijent emisije stakleničkih plinova				Unos fosilne energije
	jedinica:	gCO2,eq/g	gCO2/kg	gCH4/kg	gN2O/kg	gCO2-eq/kg	MJfossil/kg
Ostaci (sirovina ili unos):
	digestat bioplina		0,0	0,00	0,0000	0,0	0,00
	kompost praznih grozdova (palmino ulje)		0,0	0,00	0,0000	0,0	0,00
	filtarski kolač mulja		0,0	0,00	0,0000	0,0	0,00

	parametar:	Koeficijent emisije stakleničkih plinova				Unos fosilne energije		Gustoća	LHV (niža ogrjevna vrijednost) MJ/kg
	jedinica:	gCO2/MJ	gCH4/MJ	gN2O/MJ	gCO2-eq/MJ	MJfossil/kg	MJfossil/MJ	kg/m3	(na suhoj osnovi)
Goriva – plinovita
	prirodni plin (EU mješavina)	66,00	0,0000	—	66,00		1,2000		49,2
	ukapljeni naftni plin (LPG)	66,30	0,0000	0,0000	66,31		1,2000		46,0
	metan								50,0
Goriva – tekuća (također ulazni materijali za pretvorbu)
	dizel	95,1	—	—	95,10		1,2300	832	43,1
	benzin	93,3	—	—	93,30		1,2000	745	43,2
	teško loživo ulje	94,2	—	—	94,20		1,1600	970	40,5
	etanol							794	26,81
	metanol	97,08	0,0001	0,0000	97,09		1,7639	793	19,95
	dimetileter (DME)							670	28,4
	metilni esteri masnih kiselina (FAME)							890	37,2
	hidrogenirano biljno ulje (HVO)								44,0
	čisto biljno ulje (PVO)							920	37,0
	sintetički dizel (BtL)							780	44,0
	palmino ulje							920	37,0
	repičino ulje							920	37,0
	sojino ulje							920	37,0
	suncokretovo ulje							920	37,0

	parametar:	Koeficijent emisije stakleničkih plinova				Unos fosilne energije	Gustoća	LHV (niža ogrjevna vrijednost) MJ/kg
	jedinica:	gCO2/MJ	gCH4/MJ	gN2O/MJ	gCO2-eq/MJ	MJfossil/MJ	kg/m3	(na suhoj osnovi)
Goriva – kruta (također ulazni materijali za pretvorbu)
	kameni ugljen	102,62	0,3854	0,0003	112,32	1,0909		26,5
	lignit	116,68	0,0014	0,0001	116,73	1,0149		9,2
	drvna sječka						155	19,0
	peleti od drva					0,0080	650	19,0

	parametar:	Gustoća	LHV (niža ogrjevna vrijednost) MJ/kg
	jedinica:	kg/m3	(na suhoj osnovi)
Goriva/sirovine/suproizvodi/ostaci/otpad
	bale poljoprivrednih ostataka		18,0
	životinjska mast (loj)		38,8
	otpaci šećerne trske		17,0
	otpaci šećerne trske pri izlasku iz tvornice (suhi)	120	17,0
	bale od otpadaka šećerne trske (suhe)	165	17,0
	peleti od otpadaka šećerne trske (suhi)	650	17,0
	ječam		17,0
	biobenzin		44,0
	biootpad		20,7
	suhi trop žitarica s otopinom (ječam)		17,8
	suhi trop žitarica s otopinom (kukuruz)		19,2
	suhi trop žitarica s otopinom (raž)		17,8
	suhi trop žitarica s otopinom (pšenoraž)		18,0
	suhi trop žitarica s otopinom (pšenica)		18,1
	eukaliptus (kultura kratkih ophodnji)		19,0
	masne kiseline		37,0
	svježi grozdovi		24,0
	ostaci iz šumarstva		19,0
	glicerol		16,0
	industrijski ostaci (drvo)		19,0
	gnoj		12,0
	kukuruz (samo zrna)		17,3
	kukuruz (cijeli plod)		16,9
	brašno od palminih koštica	570	18,5
	ulje palminih koštica		37,0
	topola (kultura kratkih ophodnji)		19,0
	sjeme uljane repice		27,0
	pogača od uljane repice		18,4
	raž		17,1
	drvna piljevina		19,0
	soja		23,0
	pogača od sojina ulja		19,1
	deblo (bor)		19,0
	slama		17,2
	bale slame	125	17,2
	sjeckana slama	50	17,2
	peleti od slame	600	17,2
	šećerna repa		16,3
	pulpa šećerne repe		16,1
	šećerna trska		19,6
	sjeme suncokreta		27,2
	pogača od suncokreta		18,2
	pšenoraž		16,9
	vinasa		14,0
	otpadno jestivo ulje		37,0
	pšenica		17,0
	pšenična slama		17,2

parametar:		Koeficijent emisije stakleničkih plinova								Unos fosilne energije		LHV (niža ogrjevna vrijednost) MJ/kg
jedinica:		gCO2/kg	gCH4/kg	(na 0 % vode)	gCO2-eq/kg	gCO2/MJ	gCH4/MJ	gN2O/MJ	gCO2-eq/MJ	MJfossil/kg	MJfossil/MJ	(na suhoj osnovi)
Ulazni materijali za pretvorbu
	amonijak	2 350,6	0,00	0,0022	2 351,3					42,50
	amonijev sulfat ((NH4)2SO4)	420,9	1,29	0,0002	453,2					7,56
	sredstvo protiv pjenjenja (pod pretpostavkom da je propilen glikol)	3 119,5	4,96	0,105	3 274,8					34,97
	alfa-amilaza	1 000,0	0,00	0,0000	1 000,0					15,00
	glukoamilaza	7 500,0	0,00	0,0000	7 500,0					97,00
	kalcijev klorid (CaCl2)	38,6	0,002	0,001	38,8					0,50
	cikloheksan	723,0	0,00	0,0000	723,0					9,90
	diamonijev fosfat (DAP)	653,2	0,81	0,004	674,4					10,23
	suknarska glina	197,0	0,04	0,0063	199,8					2,54
	n-heksan					80,08	0,0146	0,0003	80,53		0,3204	45,1
	klorovodična kiselina (HCl)	977,1	2,91	0,0376	1 061,1					14,84
	maziva	947,0	0,00	0,0000	947,0					53,28
	magnezijev sulfat (MgSO4)	191,4	0,04	–0,002	191,8					–3,24
	monokalijev fosfat (KH2PO4)	238,7	0,91	0,012	264,9					4,43
	dušik	52,6	0,12	0,0024	56,4					1,08
	fosforna kiselina (H3PO4)	2 808,9	11,36	0,1067	3 124,7					28,61
	kalijev hidroksid (KOH)	403,0	0,40	0,0208	419,1					11,47
	čisti CaO za prerade	1 188,5	0,10	0,0080	1 193,2					7,87
	natrijev karbonat (Na2CO3)	1 133,5	4,39	0,0060	1 245,1					14,92
	natrijev klorid (NaCl)	12,7	0,02	0,001	13,3					0,23
	natrijev hidroksid (NaOH)	485,5	1,45	0,0271	529,7					10,16
	natrijev metoksid (Na(CH3O))	2 207,7	7,56	0,0965	2 425,5					45,64
	SO2	52,0	0,03	0,001	53,3					0,78
	sumporna kiselina (H2SO4)	210,2	0,24	0,0046	217,5					4,02
	urea	1 790,9	1,92	0,027	1 846,6					31,71

parametar:		Učinkovitost potrošnje goriva	Emisije ispušnih plinova iz prometa
jedinica:		MJ/t.km	gCH4/t.km	gN2O/t.km
Učinkovitost prometa – kamioni
	kamion (40 tona) za suhi proizvod (dizel)	0,81	0,003	0,0015
	kamion (40 tona) za sječku (i suhi proizvod slične veličine) (dizel)	0,84	0,004	0,0016
	kamion (40 tona) za tekućine i pelete (dizel)	0,87	0,004	0,0016
	kamion (40 tona) za gnoj (dizel)	0,88	0,004	0,0016
	kamion (40 tona) za biootpad (dizel)	0,84	0,004	0,0016
	kamion (40 tona) za prijevoz šećerne trske	1,37	0,001	0,0039
	kamion (12 tona) za prijevoz svježih grozdova (dizel)	2,24	0,002	0,0015
	samoistovarivač MB2213 za prijevoz filtriranog mulja	3,60	0,000	0,0000
	cisterna MB2318 za prijevoz vinese	2,16	0,000	0,0000
	cisterna MB2318 za prijevoz sjemena trske	2,61	0,000	0,0000
	cisterna s vodenim topovima za prijevoz vinese	0,94
Učinkovitost prometa – brodovi
	brod za rasuti teret „Handymax”(loživo ulje) – zrna	0,10
	brod za rasuti teret „Handysize” (loživo ulje) – drvna sječka s nasipnom gustoćom od 221 kg/m3	0,26
	brod za rasuti teret „Supramax” (loživo ulje) – drvna sječka s nasipnom gustoćom od 221 kg/m3	0,16
	brod za rasuti teret „Handysize” (loživo ulje) – peleti s nasipnom gustoćom od 650 kg/m3	0,10
	brod za rasuti teret „Supramax” (loživo ulje) – peleti s nasipnom gustoćom od 650 kg/m3	0,07
	brod za rasuti teret „Handysize” (loživo ulje) – poljoprivredni ostaci s niskom nasipnom gustoćom (125 kg/m3)	0,43
	brod za rasuti teret „Supramax” (loživo ulje) – poljoprivredni ostaci s niskom nasipnom gustoćom (125 kg/m3)	0,27
	brod za rasuti teret „Handysize” (loživo ulje) – poljoprivredni ostaci s visokom nasipnom gustoćom (300 kg/m3)	0,20
	brod za rasuti teret „Supramax” (loživo ulje) – poljoprivredni ostaci s visokom nasipnom gustoćom (300 kg/m3)	0,13
	brod za rasuti teret „Handysize” (loživo ulje) – brašno od palminih koštica	0,13
	brod za rasuti teret „Supramax” (loživo ulje) – brašno od palminih koštica	0,07
	tanker za prijevoz kemikalija/proizvoda, 12,617 kt (loživo ulje)	0,12
	tanker za prijevoz kemikalija/proizvoda, 15 kt (loživo ulje) za prijevoz etanola	0,17
	tanker za prijevoz kemikalija/proizvoda, 15 kt (loživo ulje) za prijevoz metilnih estera masnih kiselina i hidrogeniranog biljnog ulja	0,16
	tanker za prijevoz kemikalija/proizvoda, 22,56 kt (loživo ulje)	0,10
	brod za rasuti teret za unutarnju plovidbu, 8,8 kt (dizel)	0,32	0,093	0,0004
	brod za unutarnju plovidbu za prijevoz ulja, 1,2 kt (dizel)	0,50	0,030
Učinkovitost prometa – cjevovodi i željeznica
	lokalni cjevovod (10 km)	0,00	0,000	0,0000
	teretni vlak u SAD-u (dizel)	0,25	0,005	0,0010
	željeznica (električna, srednji napon)	0,21

Intenzitet emisija CO2 iz električne energije proizvedene i potrošene u EU-u 2019. [gCO2eq/kWh]

S emisijama nastalima istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina, bez emisija nastalih pri obavljanju građevinskih djelatnosti

	Intenzitet emisija CO2 iz neto proizvodnje električne energije	Intenzitet emisija CO2 iz iskorištene visokonaponske električne energije	Intenzitet emisija CO2 iz iskorištene srednjenaponske električne energije	Intenzitet emisija CO2 iz iskorištene niskonaponske električne energije
Austrija	153	238	240	245
Belgija	204	214	215	219
Bugarska	493	504	510	532
Cipar	757	768	772	787
Češka	518	526	531	549
Njemačka	389	386	388	398
Danska	100	135	136	139
Estonija	654	468	471	485
Grčka	577	585	590	610
Španjolska	245	248	251	263
Finska	105	127	128	130
Francuska	74	81	82	86
Hrvatska	208	329	333	349
Mađarska	277	307	310	322
Irska	349	357	360	374
Italija	352	331	333	343
Latvija	203	312	315	325
Litva	79	291	294	305
Luksemburg	93	311	312	316
Malta	455	437	441	454
Nizozemska	430	415	417	426
Poljska	742	715	720	741
Portugal	268	282	285	299
Rumunjska	388	421	427	454
Slovačka	168	316	319	329
Slovenija	269	281	283	291
Švedska	20	25	25	26
EU-27	288	295	298	308
Island	7	7	7	7
Norveška	12	20	20	21
Švicarska	32	107	108	112
Ujedinjena Kraljevina	271	277	280	292
Albanija	0	302	308	332
Bosna i Hercegovina	799	766	776	818
Kosovo	1 099	1 067	1 097	1 224
Moldova	246	446	453	476
Crna Gora	472	588	599	646
Sjeverna Makedonija	794	760	774	831
Srbija	807	819	833	892
Turska	487	508	516	546
Bjelarus	449	458	462	479
Rusija	459	474	479	496
Ukrajina	407	419	423	439

	parametar:	Koeficijent emisije stakleničkih plinova
	jedinica:	gCH4/MJ	gN2O/MJ	gCO2-eq/MJ
Emisije nastale uslijed rada na strojevima uključujući usitnjavanje ( po MJ dizela)
	emisije CH4 i N2O pri uporabi dizela (promet)	0,0008	0,0032	0,97
	emisije CH4 i N2O pri uporabi dizela (šumarstvo)	0,0008	0,0032	0,97
	emisije CH4 i N2O pri uporabi dizela (poljoprivreda)	0,0013	0,0032	0,97
Emisije iz kotlova ili kogeneracijskih postrojenja ( po MJ sirovine)
	emisije CH4 i N2O iz kotla na poljoprivredne ostatke	0,0017	0,0007	0,24
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na poljoprivredne ostatke	0,0017	0,0007	0,24
	emisije CH4 i N2O iz kotla na otpatke šećerne trske	0,0025	0,0012	0,43
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na otpatke šećerne trske	0,0025	0,0012	0,43
	emisije CH4 i N2O iz motora kogeneracijskog postrojenja na bioplin	0,3400	0,0014	8,92
	emisije CH4 i N2O iz kotla na bioplin	0,0025	0,0010	0,36
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na kameni ugljen	0,0018	0,0050	1,53
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na lignit	0,0007	0,0028	0,86
	emisije CH4 i N2O iz kotla na prirodni plin	0,0025	0,0010	0,36
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na prirodni plin	0,0042	0,0008	0,36
	emisije CH4 i N2O iz plinskog motora na prirodni plin	0,0030	0,0001	0,10
	emisije CH4 i N2O iz kotla na ljuske i vlakna palme	0,0030	0,0040	1,27
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na ljuske i vlakna palme	0,0030	0,0040	1,27
	emisije CH4 i N2O iz kotla na brašno od palminih koštica	0,0017	0,0007	0,24
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na brašno od palminih koštica	0,0017	0,0007	0,24
	emisije CH4 i N2O iz kotla na piljevinu	0,0049	0,0010	0,41
	emisije CH4 i N2O iz kotla na pelete od slame	0,0017	0,0007	0,24
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na pelete od slame	0,0017	0,0007	0,24
	emisije CH4 i N2O iz kotla na drvnu sječku	0,0049	0,0010	0,41
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na drvnu sječku	0,0049	0,0010	0,41
	emisije CH4 i N2O iz kotla na pelete od drva	0,0030	0,0006	0,25
	emisije CH4 i N2O iz kogeneracijskih postrojenja na pelete od drva	0,0030	0,0006	0,25
	emisije CH4 i N2O iz kotla na tekuće gorivo	0,0009	0,0004	0,14
	emisije CH4 i N2O pri suspaljivanju peleta od drva (elektrana na ugljen s fluidiziranim slojem)	0,0010	0,0610	18,20
	emisije CH4 i N2O pri suspaljivanju peleta od drva (elektrana na ugljen u prahu)	0,0009	0,0014	0,44

Emisije iz spremnika digestata ( po MJ bioplina)
	emisije CH4 i N2O iz otvorenih spremnika digestata biootpada	0,4930	0,0319	21,82
	emisije CH4 i N2O iz otvorenih spremnika digestata kukuruza	0,4422	0,0082	13,51
	emisije CH4 i N2O iz otvorenih spremnika digestata gnoja	1,9917	0,0663	69,56

		Koeficijent emisije stakleničkih plinova
		gCO2/kg	gCH4/kg	gN2O/kg	gCO2-eq/kg	g CO2/MJ	gCH4/MJ	gN2O/MJ	gCO2-eq/MJ
Jedinice emisija metana iz gnoja ( po MJ bioplina)
	Jedinice emisija CH4 i N2O iz gnoja						1,4700	0,0279	45,05

	bez emisija	0,0	0,00	0,0000	0,0	0,00	0,0000	0,0000	0,00

Kategorija iz Priloga IX. Direktivi (EU) 2018/2001	Potkategorija sirovina/primjeri sirovina
Prilog IX. dio A točka (d)	otpad od pića
Prilog IX. dio A točka (d)	otpad i ostaci od voća i povrća (samo peteljke, lišće, stabljike i ljuske)
Prilog IX. dio A točka (d)	ljuske zrna, srebrna pokožica i prah: kakao, kava
Prilog IX. dio A točka (p)	kore/ljuske i derivati: ljuske soje
Prilog IX. dio A točka (d)	ostaci i otpad iz proizvodnje toplih napitaka: talog od kave, iskorišteni listići čaja
Prilog IX. dio A točka (d)	mliječni otpad
Prilog IX. dio A točka (d)	otpadno jestivo ulje: ulje dobiveno iz industrijskog prehrambenog otpada
Prilog IX. dio A točka (d)	nejestivi ostaci i otpad od mljevenja i prerade žitarica: pšenica, kukuruz, ječam, riža
Prilog IX. dio A točka (d)	ostaci i otpad od ekstrakcije maslinova ulja: koštice masline
Prilog IX. dio A točka (p)	ostaci od žetve
Prilog IX. dio A točka (q)	listovi palme, debla palme
Prilog IX. dio A točka (q)	oštećena stabla
Prilog IX. dio A točka (p)	neiskorištena hrana za životinje ili krmivo na ugaru
Prilog IX. dio B točka (b)	otpadno riblje ulje iz kategorija 1. i 2. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1069/2009
Prilog IX. dio A točka (d)	ostali otpad iz klaonica (ostaci životinja (koji ne sadržavaju mast) kategorija 1.)
Prilog IX. dio A točka (d)	industrijske otpadne vode i derivati
Prilog IX. dio A točka (g)	mulj od palmina ulja
Prilog IX. dio A točka (d)	talog iz industrijskih spremnika
Prilog IX. dio A točka (d)	biogeni udio istrošenih guma
Prilog IX. dio A točka (q)	reciklirano/otpadno drvo
Prilog IX. dio A točka (d)	humini
Prilog IX. dio A točka (d)	iskorištena zemlja za bijeljenje

CSR	masa zaliha ugljika u tlu po jedinici površine za referentnu praksu uzgoja kulture, izražena u megagramima ugljika po hektaru,
CSA	procijenjena masa zaliha ugljika u tlu po jedinici površine za stvarnu praksu uzgoja kulture, nakon najmanje 10 godina njezine primjene izražena u megagramima ugljika po hektaru,
3,664	kvocijent dobiven dijeljenjem molekularne mase CO2 (44,010 g/mol) s molekularnom masom ugljika (12,011 g/mol) izražen u g CO2eq/g C,
n	razdoblje (izraženo u godinama) uzgoja predmetne kulture,
P	produktivnost kulture (mjerena kao energija biogoriva ili tekućeg biogoriva izražena u megadžulima po hektaru godišnje),
ef	emisije zbog povećane uporabe gnojiva i herbicida.

Zahtjev	Parametar kvalitete tla
Najmanje tri plodoreda, s mahunarkama ili zelenom gnojidbom uključenima u sustav uzgoja, uzimajući u obzir zahtjeve o uzastopnim poljoprivrednim kulturama specifične za svaku kulturu koja se uzgaja te klimatske uvjete. Pokrovni usjev koji obuhvaća više vrsta i nalazi se između komercijalnih usjeva računa se kao jedan usjev.	promicanje plodnosti tla, ugljik u tlu, ograničavanje erozije tla, bioraznolikost tla te promicanje kontroliranja patogena
Sjetva pokrovnih/postrnih/posredičnih usjeva uz uporabu mješavine vrsta koja je prikladna za to područje i koja sadržava najmanje jednu mahunarku. Praksama uzgoja kultura trebalo bi osigurati minimalni pokrov tla kako bi se izbjeglo golo tlo u najosjetljivijim razdobljima.	promicanje plodnosti tla, zadržavanje ugljika u tlu, izbjegavanje erozije tla, bioraznolikost tla
Sprečavanje zbijanja tla (učestalost i vrijeme aktivnosti na polju trebali bi se isplanirati kako bi se izbjeglo kretanje po mokrom tlu; obrada mokrog tla trebala bi se izbjegavati ili znatno smanjiti; može se primijeniti kontrolirano planiranje kretanja).	zadržavanje strukture tla, izbjegavanje erozije tla, zadržavanje bioraznolikosti tla
Zabrana paljenja obradivog strništa, ako nadležno tijelo ne odobri izuzeće zbog razloga povezanih sa zdravljem biljaka.	zadržavanje ugljika u tlu, učinkovitost resursa
Na kiselim tlima na kojima se primjenjuje vapno, koja su degradirana i na kojima zakiseljavanje utječe na produktivnost kulture.	poboljšana struktura tla, bioraznolikost tla, ugljik u tlu
Manje obrađivanje ili neobrađivanje zemlje – kontroliranje erozije – dodavanje organskih poboljšivača (biougljen, kompost, gnoj, ostaci od poljoprivrednih proizvoda) – uporaba pokrovnih usjeva, ponovno navodnjavanje Obnova vegetacije: sadnja (promjena vrsta, zaštita od slamnatog malča) – obilježja krajobraza – agrošumarstvo.	povećanje razine organskog ugljika u tlu

Pristup praćenju	Metoda provjere/dokazivanja
procjena rizika	Utvrđivanje područja s visokim rizikom od smanjenja kvalitete tla pomaže u sprečavanju tih rizika i stavljanju naglaska na područja koja su najpogođenija.
analiza organske tvari u tlu	Kontinuirano uzorkovanje organske tvari u tlu poboljšava praćenje, čime se razina ove tvari može održavati ili povećati.
analiza organskog ugljika u tlu	Organski ugljik u tlu smatra se dobrim pokazateljem veće kvalitete tla.
uzorkovanje indeksa kondicioniranja tla	Pozitivna vrijednost ukazuje na to da se očekuje da će se povećati organska tvar u okviru sustava.
procjena erozije tla	Osigurava da razina erozije ostaje ispod prihvatljive razine, npr. „t-razina” Službe za istraživanja u području poljoprivrede Ministarstva poljoprivrede SAD-a.
plan upravljanja hranjivim tvarima	Planom u kojem se navode strategije povezane s hranjivim tvarima (s naglaskom uglavnom na dušik, fosfor i kalij) i planovi gnojidbe može se spriječiti neravnoteža hranjivih tvari.
redovita analiza pH-vrijednosti u tlu	Praćenjem pH-vrijednosti lakše se utvrđuju neravnoteže pH-vrijednosti.