(1)

Republika Vanuatu navedena je u Prilogu II. Uredbi (EU) 2018/1806 među trećim zemljama čiji su državljani izuzeti od obveze posjedovanja vize pri prelasku vanjskih granica država članica za boravke od najviše 90 dana unutar bilo kojeg razdoblja od 180 dana. Izuzeće od obveze posjedovanja vize za državljane Vanuatua primjenjuje se od 28. svibnja 2015., kad je Sporazum između Europske unije i Republike Vanuatua o ukidanju viza za kratkotrajni boravak (2) („Sporazum”) potpisan i počeo se privremeno primjenjivati u skladu s člankom 8. stavkom 1. Sporazuma. Taj je ugovor stupio na snagu 1. travnja 2017.

(2)

Vijeće je 3. ožujka 2022. donijelo Odluku (EU) 2022/366 (3) o djelomičnoj suspenziji primjene Sporazuma između Europske unije i Republike Vanuatua o izuzeću od obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak, u skladu s člankom 8. stavkom 4. Sporazuma. Suspenzija primjene Sporazuma ograničena je na obične putovnice izdane počevši od 25. svibnja 2015., kad se broj uspješnih podnositelja zahtjeva u okviru vanuatskih programa za dodjelu državljanstva ulagačima počeo znatno povećavati.

(3)

Iako je Odlukom (EU) 2022/366 suspendiran Sporazum između Europske unije i Republike Vanuatua o ukidanju viza za kratkotrajni boravak, potrebno je predvidjeti i suspenziju na razini prava Unije.

(4)

U skladu s člankom 8. stavcima 3. i 6. Uredbe (EU) 2018/1806, ako Komisija ima konkretne i pouzdane informacije o tome da postoje okolnosti iz članka 8. stavka 2. točke (d), odnosno povećani rizik ili neposredna prijetnja za javni poredak ili unutarnju sigurnost država članica, što je potkrijepljeno objektivnim, konkretnim i relevantnim informacijama i podacima koje su dostavila nadležna tijela, Komisija treba donijeti provedbeni akt kojim se privremeno i djelomično suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu na razdoblje od devet mjeseci.

(5)

Zahvaljujući Vanuatuovim programima za dodjelu državljanstva ulagačima, koje Vanuatu primjenjuje od 25. svibnja 2015., državljani trećih zemalja za koje je inače potrebna viza imaju mogućnost stjecanja državljanstva Vanuatua u zamjenu za ulaganje, čime im se omogućuje pristup Uniji bez vize.

(6)

Navedeni programi ne sadržavaju zahtjev da podnositelji zahtjeva moraju stvarno imati boravište ili biti fizički prisutni u Vanuatuu. Postupkom podnošenja zahtjeva upravljaju specijalizirane agencije smještene izvan Vanuatua (npr. u Dubaiju, Tajlandu i Maleziji), pri čemu podnositelj zahtjeva ne mora imati izravan kontakt s tijelima Vanuatua. Budući da nema obveze intervjua uživo, tijelima Vanuatua teže je procijeniti podnositelja zahtjeva ili potvrditi informacije navedene u zahtjevu, uključujući njihovu istinitost i vjerodostojnost. Programi se obično oglašavaju kao način za zaobilaženje postupka izdavanja schengenskih viza i jednostavno dobivanje bezviznog pristupa EU-u (4). Privlačnost Vanuatuovih programa komercijalno se temelji na njihovim ubrzanim postupcima provjere i blagim provjerama podrijetla sredstava.

(7)

Kako su potvrdila tijela Vanuatua, zahtjevi se obrađuju u vrlo kratkim rokovima (5). Takva kratka razdoblja obrade ne omogućuju odgovarajuću sigurnosnu provjeru i razmjenu informacija sa zemljom podrijetla ili prethodnog glavnog boravišta podnositelja zahtjeva prije dodjele državljanstva. Zbog tog kratkog razdoblja obrade i izostanka sustavne razmjene informacija sa zemljom podrijetla podnositelja zahtjeva Vanuatu je dodijelio državljanstvo osobama koje su predmet kaznene istrage, uključujući osobe uvrštene u Interpolove baze podataka.

(8)

Stopa odbijanja iznimno je niska, što potvrđuje procjenu Komisije o sigurnosnim propustima i niskoj pouzdanosti postupka provjere. Prema informacijama koje je 14. lipnja 2021. dostavio Vanuatuov Ured za putovnice, Vanuatu je do ožujka 2021. izdao više od 10 500 putovnica u zamjenu za ulaganja u okviru tih programa, a do kraja 2020. odbio samo jedan zahtjev.

(9)

Nadalje, među zemljama podrijetla uspješnih podnositelja zahtjeva neke su od zemalja koje su obično isključene iz drugih programa dodjele državljanstva, primjerice Iran i Afganistan, te druge zemlje čiji državljani trebaju vizu za kratkotrajni boravak u EU-u, uključujući Nigeriju, Jemen, Siriju, Pakistan i Libiju.

(10)

Sigurnosni rizici dodatno su povećani blagim zakonima o promjeni imena. Kako su tijela Vanuatua potvrdila na tehničkom sastanku 15. travnja 2021., uspješni podnositelji zahtjeva za dodjelu državljanstva na temelju ulaganja mogu podnijeti i zahtjev za promjenu identiteta.

(11)

Navedene okolnosti dovode do zaključka da su programi Vanuatua za dodjelu državljanstva za ulagače u svojem sadašnjem obliku i djelovanju u suprotnosti s ciljevima vizne politike Unije, koja propisuje provjeru državljana trećih zemalja kojima je potrebna viza na temelju kriterija iz članka 21. Uredbe (EZ) br. 810/2009 (6) i odgovarajućeg nacionalnog zakonodavstva onih država članica u kojima se Uredba (EZ) br. 810/2009 još ne primjenjuje u cijelosti. Odgovarajuće pojedinačne provjere provode se po kriterijima koji se, među ostalim, odnose na javni poredak i sigurnost. Način provedbe navedenih programa predstavlja zaobilaženje postupka izdavanja viza za kratkotrajni boravak u Uniji i procjene sigurnosnih i migracijskih rizika koji iz njega proizlaze.

(12)

U razmjenama između Komisije i tijela Vanuatua u listopadu 2017., studenome 2019., lipnju 2020. i ožujku 2021. Komisija je izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog dodjele državljanstva osobama iz Interpolovih baza podataka, nepostojanja obveze fizičke prisutnosti ili boravišta, kratkih razdoblja obrade u okviru programa i nedostatka sustavne razmjene informacija sa zemljama podrijetla ili prethodnog glavnog boravišta podnositelja zahtjeva te je upozorila Vladu Vanuatua na mogućnost ponovnog uvođenja obveze posjedovanja vize. Objašnjenja koja je dostavio Vanuatu nisu uspjela otkloniti tu zabrinutost.

(13)

Uzimajući u obzir prethodno navedene informacije i podatke, izvješća i statističke podatke te u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (d), člankom 8. stavcima 3. i 6. Uredbe (EU) 2018/1806, Komisija zaključuje da dodjela državljanstva u okviru programa Vanuatua za dodjelu državljanstva ulagačima predstavlja povećani rizik za unutarnju sigurnost i javni poredak država članica te je odlučila da je potrebno djelovati.

(14)

Povećani rizik za javni poredak i unutarnju sigurnost povezan s državljanima Vanuatua koji su stekli državljanstvo u okviru programa za dodjelu državljanstva ulagačima može se ublažiti jedino djelomičnom suspenzijom izuzeća od obveze posjedovanja vize.

(15)

U skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe (EU) 2018/1806 Komisija bi na temelju dostupnih informacija trebala uključiti kategorije koje su dovoljno široke kako bi se učinkovito doprinijelo rješavanju okolnosti, uz poštovanje načela proporcionalnosti. Stoga, s obzirom na to da Vanuatu ne razlikuje putovnice izdane u okviru programa za dodjelu državljanstva ulagačima od drugih putovnica, suspenzija bi se trebala primjenjivati na sve obične putovnice izdane od 25. svibnja 2015., kad je Vanuatu počeo izdavati znatan broj putovnica u zamjenu za ulaganja.

(16)

Državljanima Vanuatua koji su ušli u EU prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe trebalo bi dopustiti nastavak boravka u EU-u i izlazak bez vize. To se ne bi trebalo primjenjivati na prelazak privremenih vanjskih granica između država članica kako su definirane u članku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(17)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (8).

(18)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma potpisanog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(19)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točaka B i C Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (10).

(20)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (11); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(21)

Ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2003., članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2005. i članka 4. stavka 1. Akta o pristupanju iz 2011.

(22)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1806,