(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 21. prosinca 2020. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje („elementi za pričvršćivanje”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („Kina” ili „NRK” ili „predmetna zemlja”) na temelju članka 5. osnovne uredbe. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon pritužbe koju je 6. studenoga 2020. podnio Europski institut za industrijske elemente za pričvršćivanje („EIFI” ili „podnositelj pritužbe”) u ime proizvođača koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje u Uniji (u daljnjem tekstu isto „podnositelji pritužbe”). Nadalje, pritužbu su podržali proizvođači na koje se u razdoblju od srpnja 2019. do lipnja 2020. odnosilo više od 58 % ukupne proizvodnje u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti dostatne za opravdanje pokretanja ispitnog postupka.

(3)

Na temelju zahtjeva podnositelja pritužbe potkrijepljenog potrebnim dokazima Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/970 („uredba o evidentiranju”) (3) na temelju članka 14. stavka 5. osnovne uredbe za uvoz elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine uvela obvezu evidentiranja.

(4)

Nakon objave uredbe o evidentiranju Komisija je primila primjedbe nekoliko uvoznika, Europskog udruženja distributera elemenata za pričvršćivanje („EFDA”) te Kineske gospodarske komore za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”). Komisija je navela da je, s obzirom na to da nisu donesene privremene mjere, odlučila da retroaktivna naplata pristojbi nije pravno moguća. Člankom 10. stavkom 4. osnovne uredbe propisuje se da se „[k]onačna antidampinška pristojba može […] uvesti za proizvode koji su ušli u potrošnju najviše 90 dana prije datuma primjene privremenih mjera” (naknadno istaknuto). Stoga su sve tvrdnje koje se odnose na uredbu o evidentiranju postale bespredmetne te se uredba o evidentiranju ovime u cijelosti stavlja izvan snage.

(5)

EFDA je naposljetku tvrdila da bi u slučaju da Komisija ne uvede privremene mjere uredba o evidentiranju postala ništavna i da bi je trebalo povući te da bi jedina svrha uredbe o evidentiranju bila retroaktivno uvođenje konačnih mjera i da u slučaju neuvođenja privremenih mjera retroaktivna primjena konačnih mjera više nije izvediva u skladu s člankom 10. stavkom 4. osnovne uredbe. Komisija se složila i stavila je izvan snage uredbu o evidentiranju. Potreba za retroaktivnim uvođenjem konačnih antidampinških pristojbi ocjenjuje se u uvodnim izjavama 591. i sljedećima.

(6)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i kineska tijela, poznate uvoznike, korisnike te udruženja za koja se zna da se postupak na njih odnosi te ih je pozvala na sudjelovanje.

(7)

CCCME je zatražio da ga se smatra zainteresiranom stranom tvrdeći da predstavlja kinesku industriju elemenata za pričvršćivanje. EIFI je osporavao status CCCME-a kao zainteresirane strane tvrdeći da nije prikazao nikakvu objektivnu vezu između svojih aktivnosti i proizvoda koji je predmet ovog ispitnog postupka; konkretno, CCCME nije dostavio statut ni popis svojih članova iz kojeg bi bilo vidljivo da bi mogao predstavljati kinesku industriju elemenata za pričvršćivanje. EIFI je tvrdio da je, naprotiv, na internetskim stranicama CCCME-a navedeno 25 industrijskih sektora, bez izričitog spominjanja industrije elemenata za pričvršćivanje. EIFI je ustvrdio i da, iako je CCCME predočio punomoći nekoliko trgovačkih društava, nema dokaza da su ta društva proizvođači elemenata za pričvršćivanje. U svakom slučaju, CCCME je kao državna organizacija zastupao samo interese Kine, a ne i same industrije.

(8)

Komisija je potvrdila da je više proizvođača elemenata za pričvršćivanje iz NRK-a opunomoćilo CCCME da djeluje u njihovo ime. CCCME bi mogao biti zainteresirana strana u ovom postupku samo u mjeri u kojoj su ga ti konkretni proizvođači elemenata za pričvršćivanje ovlastili da ih zastupa.

(9)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanja pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Nijedna zainteresirana strana nije zatražila saslušanje o pokretanju ispitnog postupka.

(10)

Nakon pokretanja ispitnog postupka dva se uvoznika nisu složila da razdoblje koje je odabrala Komisija (od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2020.) predstavlja razdoblje neposredno prije pokretanja ispitnog postupka te su kao odgovarajuće razdoblje ispitnog postupka predložili ono od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020., kako se zahtijeva člankom 6. stavkom 1. osnovne uredbe.

(11)

U skladu sa svojom praksom i uzimajući u obzir posebne okolnosti svakog ispitnog postupka, Komisija je smatrala da je razdoblje od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2020. primjereno za utvrđivanje reprezentativnog nalaza. Industriju elemenata za pričvršćivanje u Uniji uglavnom čine mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) te bi dostava računovodstvenih podataka koji se ne temelje na polugodištima bila nepotrebno opterećenje. Osim toga, proizvod iz ispitnog postupka obuhvaća brojne različite varijacije i vrste koje su zahtijevale iznimno veliku količinu računovodstvenih podataka koje je trebalo konvertirati i objediniti za potrebe trenutačnog ispitnog postupka. Člankom 6. stavkom 1. osnovne uredbe dopušta se odstupanje u opravdanim slučajevima kao što je ovaj. Stoga je odbačena tvrdnja da je odabrano razdoblje ispitnog postupka neprimjereno.

(12)

Ista su dva uvoznika tvrdila da na temelju makroekonomskih pokazatelja navedenih u pritužbi industrija Unije nije pretrpjela materijalnu štetu i da ne postoji uzročno-posljedična veza između uvoza iz Kine i štete koju je pretrpio podnositelj pritužbe.

(13)

Komisija je smatrala da su informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe dovoljne za ispunjenje pravnog standarda za pokretanje postupka u skladu s člankom 5. osnovne uredbe u pogledu materijalne štete i uzročnosti. Podsjeća se da je standard dokazivanja u fazi pritužbe niži od standarda potrebnog za uvođenje mjera. Konkretno, u pritužbi je prikazano znatno povećanje uvoza iz Kine, koji se gotovo utrostručio od 2016. do razdoblja ispitnog postupka iz pritužbe, što je dovelo do povećanja tržišnog udjela na 15 % u razdoblju ispitnog postupka iz pritužbe. Cijene tog uvoza dovele su do znatnog sniženja prodajnih cijena industrije Unije na tržištu Unije. Istodobno je došlo do smanjenja obujma proizvodnje i prodaje industrije Unije, gubitka radnih mjesta, smanjenja ulaganja i sprečavanja rasta cijena, što je dovelo do znatnog gubitka profitabilnosti za industriju Unije (približno minus 50 % od 2016. do razdoblja ispitnog postupka iz pritužbe). Budući da su se ta kretanja odvijala usporedno s povećanjem uvoza iz Kine i da nisu utvrđeni drugi čimbenici koji su mogli uzrokovati pad industrije Unije, Komisija je zaključila da postoje dostatni dokazi da je materijalna šteta uzrokovana uvozom iz Kine.

(14)

CCCME je izrazio sumnje u pogledu obujma uvoza iz pritužbe, posebno u pogledu procjena podnositelja pritužbe kojima se isključuje uvoz elemenata za pričvršćivanje od nehrđajućeg čelika iz ukupnog obujma uvoza pod određenim oznakama KN. Napomenuo je i da takve prilagodbe nisu provedene za uvoz iz ostalih trećih zemalja. CCCME nije ponudio alternativnu metodologiju za procjenu obujma uvoza elemenata za pričvršćivanje od nehrđajućeg čelika.

(15)

Komisija je utvrdila da je metodologija koju su predložili podnositelji pritužbe razumna jer se temeljila na povijesnim podacima i najboljim saznanjima podnositelja pritužbe o tržištu. Činjenica da nisu provedene prilagodbe za druge izvore uvoza mogla je dovesti do podcjenjivanja tržišnog udjela kineskog uvoza te njome stoga nije dovedena u pitanje ukupna ocjena iz pritužbe. Budući da CCCME nije predložio drugu metodologiju koja bi bila primjerenija od one koju su predložili podnositelji pritužbe, Komisija je njegove tvrdnje odbacila.

(16)

Većina proizvođača iz Unije koje su zastupali EIFI, koji je podnio pritužbu, ili podupiratelji pritužbe zatražila je da ostane anonimna kako bi se spriječile moguće mjere odmazde kupaca u Uniji koji su nabavljali elemente za pričvršćivanje i od kineskih dobavljača. Ti su kupci uključivali neka velika trgovačka društva sa znatnom tržišnom snagom u usporedbi s proizvođačima elemenata za pričvršćivanje iz Unije, koji su uglavnom MSP-ovi.

(17)

Dva uvoznika osporavala su Komisijinu odluku da tim društvima odobri anonimnost jer su tvrdila da nema dokaza o mogućem štetnom učinku.

(18)

Komisija se s tim nije složila. S obzirom na asimetriju između proizvođača elemenata za pričvršćivanje iz Unije i korisnika, zaključila je da zaista postoji rizik od odmazde koji navode proizvođači iz Unije koje zastupaju EIFI i podupiratelji pritužbe (4). Komisija je na temelju toga odobrila povjerljivo postupanje s nazivima tih društava. Stoga su tvrdnje protiv povjerljivog postupanja odbačene.

(19)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA tvrdili su da proizvođači iz Unije u uzorku nisu podnijeli odgovarajuće zahtjeve za anonimnost.

(20)

Komisija je zahtjeve za anonimnost od proizvođača iz Unije u uzorku primila 8. siječnja 2021., nakon što je prethodno 18. prosinca 2020. primila zahtjev EIFI-ja, podnositelja pritužbe, da se s nazivima podnositeljâ i podupiratelja pritužbe nastavi postupati povjerljivo nakon pokretanja ispitnog postupka i dok se ne podnesu pojedinačni zahtjevi proizvođača iz Unije u uzorku. S obzirom na ozbiljnost prijetnji odmazdom i budući da je znala da proizvođači iz Unije u uzorku namjeravaju dostaviti relevantne zahtjeve, Komisija je smatrala primjerenim zaštititi njihove identitete u razdoblju od pokretanja ispitnog postupka 21. prosinca 2020. do 8. siječnja 2021., kada su ti zahtjevi primljeni. Primljeni su i prihvaćeni zahtjevi svih proizvođača iz Unije koji su odabrani u konačni uzorak. EFDA je tvrdila i da EIFI nije imao pravo podnijeti zahtjeve koje su društva trebala dostaviti na pojedinačnoj osnovi. Budući da EIFI ima ovlasti za zastupanje industrije Unije kao podnositelja pritužbe i njezinih pojedinačnih članova te s obzirom na to da je EIFI samo proslijedio pojedinačne zahtjeve koje su potpisala predmetna društva, ta je tvrdnja odbačena.

(21)

Iste su strane nadalje tvrdile da nema razloga da se čuva povjerljivost naziva trgovačkih društava u uzorku jer sudjelovanje u uzorku ne znači da je društvo podnositelj ili podupiratelj pritužbe, nego samo da surađuje. Uputile su u tom pogledu na izvješće Žalbenog tijela EC – Fasteners (China) (EZ – elementi za pričvršćivanje (Kina)) (5), u kojem je Komisija zauzela slično stajalište. Iste su strane tvrdile i da je interesu zainteresiranih strana koje se protive mjerama da što više proizvođača iz Unije surađuje i dostavi informacije Komisiji te da je stoga strah od odmazde neutemeljen. Slično tome, Misija Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji osporavala je postojanje bilo kakvih uvjerljivih dokaza o prijetnji odmazdom kupaca u Uniji. Komisija je prihvatila zahtjeve za anonimnost proizvođača iz Unije u uzorku jer prijetnje odmazdom nisu bile prisutne samo kad je riječ o podnositeljima i podupirateljima pritužbe, nego i proizvođačima iz Unije u uzorku, što je vidljivo iz zaprimljenih zahtjeva. Jamstvima koja su predali EFDA i CCCME nakon konačne objave nije se moglo prikriti postojanje takvih prijetnji. Stoga su sve tvrdnje u tom pogledu odbačene.

(22)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA ponovili su da je dokumentacija u verziji koja nije povjerljiva nedostatna u određenim dijelovima i da nisu uvijek dostavljeni odgovarajući sažeci u verziji koja nije povjerljiva. Naveli su da je potrebno dokazati postojanje dobrog razloga za povjerljivo postupanje i da sažeci u verziji koja nije povjerljiva moraju sadržavati dovoljno pojedinosti da se mogu razumjeti informacije koje su dostavljene kao povjerljive. Obje su strane dostavile popis primjera u kojima takvi kriteriji navodno nisu ispunjeni.

(23)

Komisija napominje da su primjeri navedeni nakon konačne objave već prethodno bili predmet zahtjeva tih strana za dodatnu objavu i da su u ispitnom postupku propisno razmotreni u okviru bilateralne komunikacije s tim stranama te pri saslušanju pred službenikom za saslušanje 29. studenoga 2021., koje je zatražila EFDA, ili su se odnosili na informacije koje nisu bile dio bitnih činjenica i razmatranja na kojima je Komisija temeljila svoje konačne nalaze, ili ih se smatralo neopravdanima jer postojao opravdani razlog za povjerljivo postupanje i dostavljeni sažeci u verziji koja nije povjerljiva sadržavali su dovoljno pojedinosti da se mogu razumjeti informacije koje su dostavljene kao povjerljive u skladu s člankom 19. stavkom 2. osnovne Uredbe. Jedan od zahtjeva odnosio se na primjedbe druge zainteresirane strane nakon objave koja je stavljena na raspolaganje u dokumentaciji u verziji koja nije povjerljiva u roku od tri dana. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(24)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA još su jednom izrazili zabrinutost u pogledu vođenja dokumentacije u verziji koja nije povjerljiva navodeći i. da u dokumentaciji u verziji koja nije povjerljiva nedostaje određena korespondencija s podnositeljem pritužbe; ii. da je druga korespondencija izbrisana te iii. da su neki dokumenti učitani tek u vrlo kasnoj fazi.

(25)

Komisija napominje da je već prethodno pojasnila te tvrdnje u okviru bilateralne komunikacije s tim stranama i pri saslušanju pred službenikom za saslušanje 29. studenoga 2021., koje je zatražila EFDA. Osim toga, tvrdnja da u dokumentaciji nedostaje određena korespondencija s podnositeljem pritužbe razmatra se i u uvodnoj izjavi 47., a tvrdnja o navodno zakašnjelom informiranju zainteresiranih strana o reviziji uzorka proizvođača iz Unije u uvodnoj izjavi 44. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(26)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je odabrala uzorak na temelju obujma proizvodnje i prodaje u Uniji koji su proizvođači iz Unije naveli u obrascu za provjeru reprezentativnost, uzimajući u obzir i njihov zemljopisni položaj i zastupljenost MSP-ova. Uzorak se sastojao od šest proizvođača iz Unije iz četiriju različitih država članica. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe o privremenom uzorku.

(27)

Jedan od proizvođača iz Unije u privremenom uzorku (MSP) obavijestio je Komisiju da neće moći dostaviti u potpunosti ispunjeni upitnik. Komisija je stoga odlučila revidirati uzorak proizvođača iz Unije te je to društvo zamijenila sljedećim najvećim MSP-om iz iste države članice.

(28)

EFDA je tvrdila da nije mogla dostaviti smislene primjedbe o odabranom uzorku jer nije bilo dodijeljeno dovoljno vremena i zbog anonimnosti odobrene proizvođačima iz Unije u uzorku. CCCME je tvrdio da se zbog anonimnosti proizvođača iz Unije nije mogao upoznati s ponudom proizvoda koje proizvode odabrana društva i provjeriti javno dostupne informacije o tim društvima. EFDA i CCCME tvrdili su da se, iako su podnositelji i podupiratelji pritužbe zatražili anonimnost te im je ona odobrena, takvo postupanje ne može automatski proširiti na proizvođače iz Unije u uzorku. Tvrdili su da su proizvođači iz Unije u uzorku samo strane koje surađuju i stoga nisu nužno podnositelji ili podupiratelji pritužbe. Prema tome, nije bilo razloga da Komisija smatra identitet proizvođača iz Unije u uzorku povjerljivim. Budući da proizvođači iz Unije u uzorku nisu podnijeli zasebne zahtjeve za anonimnost, Komisija je odabranim proizvođačima iz Unije neopravdano odobrila takvo postupanje.

(29)

EFDA i CCCME nadalje su tvrdili da u svakom slučaju ne postoji dobar razlog za takvo postupanje jer se zainteresiranim stranama onemogućuje da dostave smislene primjedbe o odabranom uzorku te su smatrali da se u skladu s člankom 19. osnovne uredbe zaštita povjerljivih informacija mora razmotriti u odnosu na prava zainteresiranih strana na obranu.

(30)

Britansko i irsko udruženje distributera elemenata za pričvršćivanje („BIFAD”) slično je uime svojih irskih članova tvrdilo da nije odobreno dovoljno vremena za dostavljanje primjedbi o privremenom uzorku i da zbog anonimnosti odobrene odabranim društvima ne mogu ocijeniti je li uzorak odabran na razuman i uravnotežen način. Zatražili su da im se dostavi više informacija o proizvodnji, kapacitetima i asortimanu proizvoda svakog poduzeća te tržištima koja opskrbljuju.

(31)

Kad je riječ o roku za dostavu primjedbi o privremenom uzorku, zainteresiranim stranama odobreno je sedam dana od pokretanja ispitnog postupka te je taj rok produljen za dodatnih sedam dana zbog posebnih okolnosti ovog predmeta, što se smatralo posve dostatnim i s obzirom na stroge rokove koji se primjenjuju na antidampinške ispitne postupke. Komisija napominje da su sve zainteresirane strane koje aktivno surađuju u ispitnom postupku dostavile primjedbe u tom roku. Stoga je odbačena tvrdnja da strane nisu imale dovoljno vremena za iznošenje primjedbi o privremenom uzorku.

(32)

Kad je riječ o anonimnosti proizvođača iz Unije u uzorku, 18. prosinca 2020. podnesen je zahtjev da se anonimno postupanje odobreno podnositelju i podupirateljima pritužbe u fazi prije pokretanja postupka proširi na ispitni postupak. Povjerljivim postupanjem bio je obuhvaćen i odabir uzorka jer je on dio ispitnog postupka. Nadalje, 8. siječnja 2021. proizvođači iz Unije odabrani u uzorak posebno su zatražili anonimnost tijekom ispitnog postupka.

(33)

Odobravanjem anonimnosti proizvođačima iz Unije u uzorku Komisija je primjereno uravnotežila rizik od odmazde s jedne strane i prava zainteresiranih strana s druge strane te je zaključila da postoji veliki rizik od odmazde kojim se opravdava odobravanje povjerljivosti proizvođačima iz Unije u uzorku u pogledu njihova identiteta. Stoga su argumenti u tom pogledu odbačeni.

(34)

Kad je riječ o zahtjevu za dostavu dodatnih informacija o proizvodnji, kapacitetima i asortimanu proizvedenih proizvoda, Komisija je smatrala da bi se objavljivanjem takvih informacija o pojedinim društvima zainteresiranim stranama omogućilo da utvrde predmetne proizvođače iz Unije. Međutim, napominje se da je s obzirom na visoku podudarnost između cijena Unije i izvoznih cijena većina vrsta proizvoda koje proizvode proizvođači iz Unije u uzorku otkrivena proizvođačima izvoznicima u uzorku putem detaljnih izračuna sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena. Napominje se i da je metodologija za odabir uzorka propisno objavljena zainteresiranim stranama i da nisu zaprimljene primjedbe o samoj metodologiji. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(35)

Tijekom ispitnog postupka jedan od proizvođača iz Unije u uzorku obavijestio je Komisiju da neće moći odgovoriti na cijeli Komisijin upitnik. Drugi proizvođač iz Unije u uzorku nije mogao pružiti dostatno jamstvo za podatke dostavljene za provjeru. Stoga su ti proizvođači iz Unije isključeni iz uzorka.

(36)

Kako bi osigurala da uzorak ostane reprezentativan u skladu s kriterijima iz članka 17., Komisija je odlučila revidirati uzorak proizvođača iz Unije te je zamijenila prethodno navedena društva sljedećim dvama najvećim proizvođačima s obzirom na obujam i prodaju, uzimajući pritom u obzir i zemljopisnu rasprostranjenost i široku ponudu vrsta proizvoda. Kako je navedeno u bilješci u dokumentaciji od 15. srpnja 2021., Komisija se oslonila na informacije koje su proizvođači iz Unije dostavili u fazi provjeravanja reprezentativnosti i koje se upotrebljavaju i za odabir uzorka. Osim toga, Komisija je tražila javno dostupne informacije i provjerila internetske stranice predmetnih trgovačkih društava. Stupila je u kontakt s društvima i pozvala ih na suradnju ispunjavanjem upitnika. Zainteresirane strane imale su priliku iznijeti primjedbe.

(37)

Komisija je primila primjedbe CCCME-a, EFDA-e i jednog proizvođača izvoznika Celo Suzhou Precision Fasteners Ltd („Celo Suzhou”).

(38)

CCCME i EFDA tvrdili su da zainteresiranim stranama nije odobreno dovoljno vremena za dostavljanje primjedbi o izmijenjenom uzorku. Komisija je napomenula da ni CCCME ni EFDA nisu zatražili produljenje roka i da su oba dostavila detaljne primjedbe o izmijenjenom uzorku proizvođača iz Unije te je stoga njihova tvrdnja odbačena.

(39)

Te su dvije strane ponovile i da se anonimnost ne bi trebala odobriti proizvođačima iz Unije u uzorku, a da pritom nisu dostavile dodatne argumente. Zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 32. te su tvrdnje odbačene.

(40)

CCCME je nadalje tvrdio da se prema drugim zainteresiranim stranama postupalo na diskriminirajući način jer su im određeni strogi rokovi, dok je rok za odgovor na upitnik dan novim proizvođačima iz Unije u uzorku završio gotovo šest mjeseci nakon roka odobrenog proizvođačima iz Unije u izvornom uzorku. Osim toga, s obzirom na to da je Komisija imala dovoljno vremena za analizu upitnika primljenih u tom produljenom roku, nije imala razloga zainteresiranim stranama odrediti znatno kraći rok za iznošenje primjedbi o novom uzorku.

(41)

Komisija je napomenula da se prema svim proizvođačima iz Unije, uvoznicima i proizvođačima izvoznicima u uzorku postupalo jednako i da im je odobreno 30 dana uz, ako je primjenjivo, opravdana produljenja za odgovor na upitnik od trenutka kada su saznali da su uključeni u uzorak. Stoga je tvrdnja CCCME-a da su neki proizvođači iz Unije u uzorku imali više od šest mjeseci za odgovor na upitnik obmanjujuća. Komisija napominje i da se uzorak konačno odabire tek nakon što se uzmu u obzir primjedbe zainteresiranih strana te Komisija u skladu s tim određuje rok za iznošenje primjedbi o uzorku, vodeći računa o općim rokovima ispitnog postupka. Stoga je Komisija odbacila tvrdnju o diskriminirajućem postupanju.

(42)

CCCME i EFDA nadalje su tvrdili da Komisija nije pravodobno obavijestila zainteresirane strane o povlačenju suradnje predmetnih proizvođača iz Unije te da je zainteresirane strane trebala obavijestiti i o izmjeni uzorka proizvođača iz Unije u ranijoj fazi. CCCME je uputio na članak 6. stavak 7. osnovne uredbe, u kojem se propisuje da zainteresirane strane mogu „pregledati sve podatke koje je bilo koja stranka stavila na raspolaganje u okviru ispitnog postupka”. EFDA je navela da je Komisija donijela konačnu odluku o uzorku proizvođača iz Unije ne uzimajući na odgovarajući način u obzir primjedbe zainteresiranih strana, a dokaz tome bila bi činjenica da su dodatno odabranim proizvođačima iz Unije već bili poslani upitnici prije primitka takvih primjedbi.

(43)

Osim toga, CCCME i EFDA predložili su da bi umjesto izmjene uzorka proizvođača iz Unije Komisija trebala temeljiti nalaze na raspoloživim podacima u skladu s člankom 18. osnovne uredbe i prekinuti ispitni postupak. CCCME je napomenuo da bi se u slučaju da proizvođači izvoznici prestanu surađivati za vrijeme ispitnog postupka primijenili raspoloživi podaci u skladu s člankom 18. osnovne uredbe te da bi stoga trebalo odobriti isto postupanje proizvođačima iz Unije. Alternativno, Komisija bi trebala dostaviti daljnje informacije o metodologiji odabira dodatnih društava u uzorak proizvođača iz Unije, a posebno o načinu na koji su ta društva utvrđena i o utjecaju na reprezentativnost konačnog uzorka. Te su dvije strane u tom pogledu tvrdile i da je Komisija odabrala dodatna društva isključivo na temelju informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe, a da nije primila nikakve informacije od drugih zainteresiranih strana.

(44)

Kad je riječ o tvrdnji o nedostatnoj objavi, Komisija napominje da je pravodobno dodala sve relevantne informacije u dokumentaciju kako bi zainteresirane strane mogle iznijeti primjedbe. Komisija je uzela u obzir sve primljene primjedbe i razmotrila ih na odgovarajući način. Izjava da su dodatna društva odabrana isključivo na temelju informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe činjenično je pogrešna, kako je opisano i u uvodnoj izjavi 36.

(45)

Komisija je EFDA-i i CCCME-u na njihov zahtjev dostavila dodatne informacije o revidiranom uzorku, među ostalim o utjecaju na reprezentativnost uzorka. CCCME je ponovio svoj zahtjev za objavu dodatnih informacija o točnom udjelu proizvodnje i prodaje standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje proizvođača iz Unije odabranih u uzorak te pojašnjenje kriterija i metodologije upotrijebljenih za odabir dodatnih proizvođača iz Unije. CCCME je zatražio i objavu komunikacije između podnositelja pritužbe i Komisije o odabiru dodatnih proizvođača iz Unije.

(46)

Kad je riječ o tvrdnji o prekidu ispitnog postupka zbog nedostatka suradnje, Komisija naglašava da se člankom 17. stavkom 4. osnovne uredbe izričito dopušta odabir novog uzorka u slučaju nesuradnje nekih ili svih strana odabranih u uzorak koja će vjerojatno bitno utjecati na ishod ispitnog postupka. Kad je riječ o tvrdnji o diskriminaciji proizvođača izvoznika, Komisija napominje da se proizvođač izvoznik u uzorku koji prestane surađivati u ispitnom postupku isključuje iz uzorka, a dostavljene se informacije ne uzimaju u obzir. Ako je to još uvijek moguće, Komisija isto tako zamjenjuje takvog proizvođača izvoznika u uzorku. Isti pristup primijenjen je i u pogledu predmetnih proizvođača iz Unije. Stoga su sve tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(47)

Kad je riječ o zahtjevu za dodatne informacije, Komisija upućuje na uvodnu izjavu 36., u kojoj se utvrđuju kriteriji za odabir dodatnih proizvođača iz Unije i primijenjena metodologija. Točan udio proizvodnje i prodaje standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje proizvođača iz Unije kao takav nije bio kriterij za odabir uzorka niti je proizvodnja standardnog elementa za pričvršćivanje bila jedini kriterij za odabir u uzorak. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 110., sve vrste proizvoda smatrale su se jedinstvenim proizvodom. Industrija Unije proizvodila je i prodavala standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje, a proizvođači izvoznici izvozili su standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje industriji Unije te je došlo do preklapanja u krajnjim primjenama. Nadalje, pri odabiru trgovačkih društava koja će biti uključena u uzorak te informacije nisu bile dostupne. Komunikacija između podnositelja pritužbe i Komisije objavljena je u skladu s člankom 6. stavkom 7. osnovne uredbe uz poštovanje članka 19. stavka 1., kojim se propisuje da bi nadležna tijela s informacijama koje su dostavljene kao povjerljive trebala postupati kao s takvima. U skladu s člankom 19. osnovne uredbe Komisija je zainteresiranim stranama stavila na raspolaganje sažetak dostavljenih povjerljivih informacija u verziji koja nije povjerljiva. Stoga su ti zahtjevi odbačeni.

(48)

Celo Suzhou tvrdio je da je u uzorku proizvođača izvoznika trebalo uzeti u obzir vrste proizvoda koje se izvoze kako bi izvozne cijene bile usporedive s prodajnim cijenama proizvođača odabranih u uzorak industrije Unije. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36., Komisija je odabrala uzorak kojim je obuhvaćen široki asortiman proizvoda. S obzirom na visoku razinu podudaranja utvrđenu u ovom predmetu (više od 90 %), Komisija je zaključila da je uzorak proizvođača iz Unije uključivao vrste proizvoda koje se najviše izvoze u Uniju. Tvrdnja je stoga odbačena.

(49)

Na temelju prethodno navedenoga zaključeno je da je konačni uzorak, koji se sastoji od šest proizvođača iz Unije, reprezentativan za industriju Unije.

(50)

Nakon konačne objave EFDA je ponovila da ne može dostaviti smislene primjedbe o uzorku proizvođača iz Unije jer je identitet proizvođača iz Unije ostao povjerljiv. Ponovila je i da Komisija nije obavijestila zainteresirane strane o izmjeni uzorka tijekom ispitnog postupka i da je odluku o dodatnim trgovačkim društvima koja će biti uključena u uzorak donijela još prije nego što je obavijestila zainteresirane strane i dala im priliku da iznesu primjedbe. EFDA i CCCME ponovno su istaknuli da u dokumentaciji u verziji koja nije povjerljiva nedostaju informacije i da Komisija nije objavila ukupan obujam proizvodnje i prodaje proizvođača iz Unije u uzorku. CCCME je ponovno izrazio zabrinutost u pogledu revizije uzorka i tvrdio da nema objašnjenja zašto su dva proizvođača iz Unije odustala.

(51)

Tvrdnja o anonimnosti proizvođača iz Unije već je razmotrena u uvodnim izjavama od 16. do 21. Isto tako, tvrdnja o nedostatnoj objavi u pogledu odabira uzorka već je razmotrena u uvodnoj izjavi 44., a tvrdnja o potpunosti dokumentacije u verziji koja nije povjerljiva u uvodnoj izjavi 47. Komisija je u uvodnoj izjavi 35. navela i razloge za reviziju uzorka, a te su informacije usto bile navedene i prije objave u dokumentaciji u verziji koja nije povjerljiva. Budući da u tom pogledu nisu dostavljeni dodatni argumenti, te su tvrdnje odbačene. Kad je riječ o ukupnom obujmu proizvodnje i prodaje proizvođača iz Unije u uzorku, on nije bio dio analize jer je riječ o makroekonomskim pokazateljima i stoga nije bilo razloga da se te informacije dostave zainteresiranim stranama. Konkretno, Komisija je u uvodnoj izjavi 352. navela udio društava u uzorku u ukupnoj proizvodnji Unije i zainteresirane su strane u svakom slučaju mogle izračunati ukupni obujam proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku.

(52)

EFDA je nadalje tvrdila da je Komisija dostavila proturječne informacije o broju proizvođača iz Unije u uzorku i njihovoj reprezentativnosti. EFDA je ponovila i svoju zabrinutost u pogledu postupka odabira uzorka i informacija dostavljenih zainteresiranim stranama u tom pogledu.

(53)

Kad je riječ o broju društava u uzorku, dokument o općoj objavi doista je sadržavao administrativnu pogrešku u dvama stavcima u kojima je navedeno da su odabrana četiri proizvođača iz Unije umjesto šest. Ta je pogreška ispravljena odmah nakon što je Komisija o njoj obaviještena. Točan broj proizvođača iz Unije u uzorku priopćen je zainteresiranim stranama tijekom ispitnog postupka u bilješci priloženoj dokumentaciji u verziji koja nije povjerljiva. Kad je riječ o reprezentativnosti uzorka, Komisija je potvrdila da su sve brojke koje je dostavila točne i stoga je tvrdnja EFDA-e neutemeljena. Brojka u dokumentu o općoj objavi (9,5 %) ukazivala je na reprezentativnost u odnosu na ukupnu proizvodnju Unije, dok je brojka dostavljena EFDA-i na zahtjev tijekom ispitnog postupka (18 %) ukazivala na reprezentativnost u odnosu na ukupni obujam proizvodnje proizvođača iz Unije koji su se javili prije pokretanja ispitnog postupka i dostavili informacije potrebne za odabir uzorka. Ta je brojka priopćena EFDA-i na zahtjev nekoliko mjeseci prije objave, a time i prije utvrđivanja ukupnog obujma proizvodnje u Uniji.

(54)

Kad je riječ o primijenjenom postupku, Komisija podsjeća da je, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 46., u skladu s člankom 17. stavkom 4. osnovne uredbe morala izmijeniti uzorak proizvođača iz Unije zbog nesuradnje dvaju društava u početnom uzorku. Kad je riječ o savjetovanju sa zainteresiranim stranama i aspektima objave tijekom tog postupka, to je već detaljno objašnjeno u uvodnim izjavama od 28. do 47. Izmjena preliminarno odabranog uzorka pri pokretanju ispitnog postupka temeljila se na primjedbama primljenima od zainteresiranih strana u okviru postupka odabira uzorka opisanog u Obavijesti o pokretanju postupka.

(55)

CCCME i EFDA naposljetku su tvrdili da je dokument o općoj objavi sadržavao proturječne informacije o metodologiji revizije uzorka proizvođača iz Unije i da su informacije iz dokumenta o općoj objavi u suprotnosti i s komunikacijom koju je Komisija poslala novoodabranim proizvođačima iz Unije. Konkretno, CCCME je tvrdio da je udio obujma proizvodnje i prodaje standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje bio ključan kriterij za odabir uzorka proizvođača iz Unije, što je navodno dokazano prethodno navedenom komunikacijom novoodabranim proizvođačima iz Unije. Ti su navodi bili činjenično pogrešni. Komisija nije nijednoj od zainteresiranih strana, uključujući novoodabrane proizvođače iz Unije, navela da je udio obujma proizvodnje i prodaje standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje ključan kriterij za odabir uzorka. Komisija napominje da ti podaci obično nisu dostupni na toj razini detaljnosti u fazi odabira uzorka. Isto vrijedi i za trenutačni ispitni postupak. Time se ne isključuje mogućnost da Komisija na temelju raspoloživih informacija na globalnoj razini utvrdi je li proizvođač iz Unije proizvodio standardne ili nestandardne elemente za pričvršćivanje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 36. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(56)

Općenitije, EFDA je tvrdila da uzorak proizvođača iz Unije nije reprezentativan jer je jedan od dvaju proizvođača standardnih elemenata za pričvršćivanje odabranih u uzorak MSP te bi stoga samo podaci drugog proizvođača imali znatan utjecaj. Ta izjava nije dodatno potkrijepljena. Komisija napominje da su tri društva odabrana u uzorak bila MSP-ovi, dok ostala tri nisu. Komisija je napomenula i da je uzorkom osigurana reprezentativna ponuda proizvoda kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36. i da se općenito smatrao reprezentativnim za industriju Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(57)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(58)

Ukupno 28 nepovezanih uvoznika dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je na temelju najvećeg obujma uvoza predmetnog proizvoda odabrala uzorak od pet uvoznika. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa zainteresiranim stranama.

(59)

EIFI je tvrdio da će dva odabrana nepovezana uvoznika, koji pripadaju istoj skupini, biti povezana s proizvođačem elemenata za pričvršćivanje iz Kine te da su preko povezanog društva iz Unije licencirali proizvodnju određenih elemenata za pričvršćivanje u Kini. Stoga se ne mogu smatrati nepovezanim uvoznicima. EIFI je nadalje tvrdio da su ta društva povezana i s proizvođačima elemenata za pričvršćivanje iz Unije. Naposljetku, EIFI je napomenuo da bi, s obzirom na to da su ta dva uvoznika povezana, u svakom slučaju samo jedan od njih trebao ostati u uzorku, dok bi drugog trebalo zamijeniti drugim uvoznikom iz Unije koji surađuje. U odgovoru na podnesak EIFI-ja EFDA je navela da bi za isključivanje uvoznika iz uzorka bilo relevantno samo je li povezan s proizvođačem koji isto tako izvozi u Uniju. Tvrdila je da bi predmetni uvoznici trebali ostati u uzorku s obzirom na broj vrsta proizvoda koje uvoze i različite segmente koji se opskrbljuju u Uniji.

(60)

Predmetni uvoznici zanijekali su da su imali bilo kakve poslovne kontakte s predmetnim kineskim proizvođačem, da su uvozili predmetni proizvod od tog društva ili da su povezani s bilo kojim drugim proizvođačem izvoznikom elemenata za pričvršćivanje iz Kine. Ispitnim postupkom nisu potvrđene tvrdnje EIFI-ja, a ni informacije koje je EIFI dostavio u prilog toj tvrdnji nisu pokazale da su predmetni uvoznici doista povezani s bilo kojim proizvođačem izvoznikom. Nadalje, činjenica da su uvoznici međusobno povezani nije se smatrala valjanim argumentom za njihovo isključivanje iz uzorka. Uzorak je uključivao još tri nepovezana uvoznika odabrana na temelju najvećeg obujma uvoza i njegove rasprostranjenosti po različitim državama članicama. Uzorak je obuhvaćao 9 % ukupnog uvoza elemenata za pričvršćivanje iz Kine i stoga se smatrao dovoljno reprezentativnim. Stoga su tvrdnje EIFI-ja u tom pogledu odbačene.

(61)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih poznatih proizvođača izvoznika u Kini zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Uz to, Komisija je zatražila od Misije Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku, i/ili da stupi u kontakt s njima.

(62)

Devedeset i dva proizvođača izvoznika ili skupine proizvođača izvoznika iz Kine dostavili su zatražene informacije i pristali na uključivanje u uzorak. Tri proizvođača izvoznika tvrdila su da bi trebali biti uključeni u uzorak radi bolje reprezentativnosti jer proizvode određenu vrstu proizvoda koja ne bi bila usporediva s ostalim vrstama proizvoda koje se izvoze iz Kine.

(63)

U skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala tri proizvođača izvoznika/skupine proizvođača izvoznika koji čine najveći obujam izvoza koji bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom razdoblju. Proizvođači izvoznici koji su zatražili da ih se uključi u uzorak zbog određene vrste proizvoda nisu odabrani u predloženi uzorak jer nisu bili među onima s najvećim obujmom izvoza. U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe svi predmetni poznati proizvođači izvoznici i tijela predmetne zemlje obaviješteni su i pozvani da iznesu primjedbe.

(64)

Jedna skupina proizvođača izvoznika koja nije bila uključena u uzorak zatražila je da bude uključena tvrdeći i. da je jedan od najvećih izvoznika elemenata za pričvršćivanje; ii. da bi se njezinim uključivanjem pružila točnija slika o kineskoj industriji elemenata za pričvršćivanje; te iii. da bi se time pružila i točnija slika o načinu određivanja konačnih cijena za Uniju. Na toj je osnovi skupina proizvođača izvoznika tvrdila da uvozne cijene koje se temelje na uzorku neće biti reprezentativne te stoga vrijednost CIF na granici EU-a za izračun točne marže sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena na osnovi tih cijena neće biti točna. Društvo je naposljetku uputilo na veći broj proizvođača iz Unije odabranih u uzorak proizvođača iz Unije. Naposljetku, ta skupina proizvođača izvoznika tvrdila je da dodavanje još jednog društva u uzorak ne bi spriječilo Komisiju da završi ispitni postupak u propisanim rokovima.

(65)

Prvo, na temelju prijavljenog obujma izvoza društva uključivanjem predmetne skupine proizvođača izvoznika ne bi se znatno povećala reprezentativnost uzorka. Drugo, kad je riječ o tvrdnjama o organizaciji kineske domaće industrije, određivanju izvoznih cijena za Uniju i utvrđivanju vrijednosti CIF na granici EU-a, društvo nije dostavilo nikakve dokaze da bi se njegovim uključivanjem znatno povećala reprezentativnost uzorka. Istodobno, uključivanje društva u ispitni postupak dovelo bi zbog njegove strukture do znatnog dodatnog opterećenja. Treće, budući da se odabrani uzorak smatrao reprezentativnim, mogla se utvrditi pouzdana vrijednost CIF na granici EU-a i točni izračuni sniženja cijena i sniženja ciljnih cijena. Naposljetku, konkretan broj društava odabranih u uzorak proizvođača iz Unije nije relevantan za odabir uzorka proizvođača izvoznika. Komisija nije obvezna odabrati isti broj društava na objema stranama, a odabir uzoraka ograničen je upravo kako bi joj se omogućilo da u rokovima za završetak ispitnog postupka ispita razuman broj društava. Stoga su tvrdnje koje je iznijela ta skupina odbačene.

(66)

Druga skupina proizvođača izvoznika tvrdila je da bi je trebalo uključiti u uzorak jer se cijela skupina sastoji od brojnih proizvođača i trgovaca iz Kine i Unije sa znatnim proizvodnim i opskrbnim kapacitetima koji utječu na njezino domaće tržište i tržište Unije.

(67)

Međutim, dodavanjem te skupine proizvođača izvoznika u uzorak znatno bi se povećalo opterećenje ispitnog postupka bez znatne promjene razine reprezentativnosti predloženog uzorka. Osim toga, postojali su i drugi proizvođači izvoznici s većim obujmom izvoza od predmetne skupine društava koji su dostavili informacije za odabir uzorka. S obzirom na to da je uzorak odabran na temelju obujma izvoza u Uniju kako je navedeno u uvodnoj izjavi 63., uključivanje te skupine proizvođača izvoznika u uzorak nije bilo opravdano. Stoga je izneseni argument odbačen.

(68)

Treći proizvođač izvoznik tvrdio je da su sva društva odabrana u uzorak proizvođači svornjaka te da stoga predloženi uzorak nije reprezentativan za kineske proizvođače vijaka. Kao proizvođač vijaka to je društvo zatražilo da ga se uključi u uzorak. Nadalje je tvrdilo da bi nalaze trebalo utvrditi zasebno za dvije vrste proizvoda, odnosno vijke s jedne strane i svornjake s druge strane.

(69)

Tu je zabrinutost izrazio i CCCME, koji je tvrdio da uzorak nije reprezentativan u pogledu obujma i vrsta obuhvaćenih proizvoda.

(70)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 63., uzorak je odabran na temelju najvećeg obujma izvoza u Uniju, dok pojedine vrste proizvoda koje proizvode odabrana društva nisu bile kriterij. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 110., za potrebe ovog ispitnog postupka sve vrste elemenata za pričvršćivanje smatrale su se jedinstvenim proizvodom. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 398., zasebni nalazi za pojedine vrste proizvoda stoga nisu bili opravdani. Nadalje, proizvođač izvoznik nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju da bi nalaze trebalo utvrditi zasebno za svornjake s jedne strane i vijke s druge strane. Naposljetku, postojali su drugi proizvođači izvoznici koji surađuju i koji su dostavili informacije za odabir uzorka, a imali su veći obujam izvoza od predmetnog proizvođača izvoznika te stoga uključivanje potonjeg u uzorak nije bilo opravdano. Argumenti tog proizvođača izvoznika stoga su odbačeni.

(71)

Naposljetku, EIFI je tvrdio da bi jednog od odabranih proizvođača izvoznika trebalo ukloniti iz uzorka jer je trgovac, a ne proizvođač elemenata za pričvršćivanje i jer su u svakom slučaju njegovo glavno tržište Sjedinjene Američke Države („SAD”), a ne Unija.

(72)

Sva tri proizvođača izvoznika odabrana u uzorak potvrdila su da se obujam izvoza u Uniju, kako je prijavljen i kako ga je Komisija upotrijebila pri odabiru uzorka, odnosi na njihovu proizvodnju. Činjenica da je jedan od odabranih proizvođača izvoznika izvozio elemente za pričvršćivanje u SAD, čak i u većim količinama nego u Uniju, nije relevantna. Stoga su argumenti EIFI-ja odbačeni.

(73)

Komisija je na temelju prethodno navedenog potvrdila izvorno predloženi uzorak.

(74)

Nakon revizije uzorka proizvođača iz Unije tijekom ispitnog postupka Celo Suzhou Precision Fasteners Co. Ltd. tvrdio je da bi uzorak proizvođača izvoznika trebalo proširiti dodavanjem kineskih proizvođača izvoznika nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. To je društvo tvrdilo da se revizijom uzorka proizvođača iz Unije trebala povećati njegova reprezentativnost u pogledu ponude proizvoda i da taj kriterij nije uzet u obzir pri odabiru uzorka proizvođača izvoznika. Predmetni proizvođač izvoznik nadalje je napomenuo da bi njegov izvoz elemenata za pričvršćivanje u Uniju bio reprezentativan za određeni asortiman proizvoda i da je već dostavio potpuni odgovor na upitnik u okviru svojeg zahtjeva za pojedinačno ispitivanje koji bi Komisija trebala uzeti u obzir. Takvim postupanjem ne bi se znatno odgodio ispitni postupak.

(75)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 63., na tri proizvođača izvoznika/skupine odabrane u uzorak odnosio se najveći obujam izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju. Činjenica da je uzorak proizvođača iz Unije revidiran nije utjecala na uzorak proizvođača izvoznika te nije bilo opravdanja za njegovu reviziju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(76)

Nakon konačne objave Celo Suzhou Precision Fasteners Co. Ltd. ponovio je da uzorak proizvođača izvoznika nije dovoljno reprezentativan u pogledu vrsta proizvoda te je zatražio i. da Komisija u obzir uzme ne samo obujam izvoza već i asortiman izvezenih proizvoda; te ii. da Komisija uključi Celo Suzhou Precision Fasteners Co. Ltd. u uzorak jer bi bio reprezentativan za određeni asortiman proizvoda.

(77)

Ta je strana ponovila i svoje tvrdnje iz uvodne izjave 74. te navela da su Komisijin pristup odabiru uzorka proizvođača iz Unije i potreba da se u njemu zastupe različite vrste elemenata za pričvršćivanje u izravnoj suprotnosti s njezinim argumentom da pri odabiru uzorka proizvođača izvoznika određene vrste proizvoda nisu bile kriterij.

(78)

Prethodno navedene tvrdnje već su razmotrene u uvodnoj izjavi 75. Naime, uzorak proizvođača iz Unije odabran je na temelju najvećih proizvođača prema obujmu i prodaji, uzimajući istodobno u obzir zemljopisnu rasprostranjenost (nekoliko država članica) i široku ponudu vrsta proizvoda. Odabir uzorka proizvođača izvoznika temeljio se na najvećem obujmu koji je Komisija mogla ispitati. Odabirom proizvođača iz Unije u uzorku osigurana je široka podudarnost s izvoznim transakcijama proizvođača izvoznika u uzorku te stoga nije bilo potrebe za razmatranjem posebnih vrsta proizvoda za takav odabir. Budući da u tom pogledu nisu dostavljene nove informacije, tvrdnje su odbačene.

(79)

Sedam proizvođača izvoznika elemenata za pričvršćivanje zatražilo je pojedinačno ispitivanje na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe ispunjavanjem upitnika za proizvođače izvoznike koji je dostupan na internetu (6). S obzirom na velik broj zahtjeva, odobravanje pojedinačnog ispitivanja bilo bi nepotrebno opterećenje i spriječilo bi Komisiju da pravodobno završi ovaj ispitni postupak. Komisija stoga nije odobrila nijedan od podnesenih zahtjeva.

(80)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 48. i 74., nakon revizije uzorka proizvođača iz Unije jedan od proizvođača izvoznika (Celo Suzhou Precision Fasteners Co. Ltd) tvrdio je da bi njegov zahtjev za pojedinačno ispitivanje trebalo uzeti u obzir kako bi se povećala reprezentativnost uzorka proizvođača izvoznika. Tvrdnja o reprezentativnosti uzorka proizvođača izvoznika već je razmotrena u uvodnoj izjavi 75.

(81)

Kad je riječ o zahtjevu za pojedinačno ispitivanje, situacija tog proizvođača izvoznika nije se znatno razlikovala od situacije ostalih proizvođača izvoznika koji su zatražili pojedinačno ispitivanje kojim bi se opravdao drukčiji tretman. Komisija je stoga zaključila da ne postoje objektivni razlozi za odobravanje zahtjeva za pojedinačno ispitivanje tog proizvođača izvoznika.

(82)

Nakon konačne objave taj je proizvođač izvoznik ponovio svoju tvrdnju da bi mu trebalo odobriti pojedinačno ispitivanje i tvrdio da Komisija nije objasnila razloge zbog kojih se prihvaćanje takvog zahtjeva smatra diskriminirajućim. U potporu tom argumentu proizvođač izvoznik istaknuo je da proizvodi posebnu vrstu tehničkog elementa za pričvršćivanje koja nije usporediva s drugim vrstama proizvoda i da njegova izvozna cijena nije na dampinškim razinama kako je već utvrđeno u prethodnom antidampinškom ispitnom postupku koji se odnosio na isti proizvod podrijetlom iz Kine i kojim su uvedene mjere 2009. (7)

(83)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 398., zasebni nalazi za pojedinačne vrste proizvoda nisu bili opravdani. Stoga bi ispitivanje zahtjeva za pojedinačno ispitivanje tog proizvođača izvoznika na temelju činjenice da proizvodi i izvozi određenu vrstu proizvoda, pri čemu se taj kriterij nije uzimao u obzir u pogledu ostalih proizvođača izvoznika koji su zatražili pojedinačno ispitivanje, bilo diskriminirajuće, a uz to bi previše opteretilo Komisiju i ona ne bi mogla na vrijeme završiti ispitni postupak. Upućivanje na nalaze prethodnog ispitnog postupka u kojem nije utvrđen damping u pogledu prodaje tog izvoznika u Uniju nije relevantno jer su se temeljili na informacijama koje su se odnosile na drugo razdoblje ispitnog postupka. Argumenti tog proizvođača izvoznika stoga su odbačeni.

(84)

Jedan proizvođač izvoznik iz NRK-a (Ningbo Londex Industrials Co. ili „Londex”) zatražio je da ga se tretira kao novog proizvođača izvoznika jer je predmetni proizvod počeo izvoziti tek nakon razdoblja ispitnog postupka. Komisija je napomenula da je ustaljena praksa da se takav tretman može razmotriti samo na temelju uredbe o uvođenju konačnih mjera i njezinih relevantnih odredaba. Nadalje, podsjeća se da je Komisija odabrala uzorak proizvođača izvoznika i, kako je navedeno u prethodnim uvodnim izjavama, da nisu prihvaćeni zahtjevi za izračun pojedinačnih dampinških marži jer se to smatralo nepotrebnim opterećenjem. To vrijedi i za ispitivanje zahtjeva za tretman novog proizvođača izvoznika koje bi uključivalo detaljno ispitivanje strukture društva i njegove izvozne prodaje. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(85)

Nakon konačne objave Londex je ponovio svoju tvrdnju da bi mu trebalo odobriti tretmana novog proizvođača izvoznika i dodati ga na popis proizvođača izvoznika koji surađuju. Tvrdio je da, s obzirom na to da se javio tijekom ispitnog postupka i da se izvoz odvijao prije završetka ispitnog postupka, Komisija nije dužna primijeniti nikakav poseban postupak. Jednostavna ocjena da društvo nije izvozilo predmetni proizvod tijekom ispitnog postupka, nego nakon razdoblja ispitnog postupka bila bi dovoljna, što se pak ne može smatrati nepotrebnim opterećenjem. Takav bi pristup bio opravdan i radi administrativne učinkovitosti. Osim toga, Komisija se već odlučila za takav pristup u prethodnim predmetima. Slično tome, Londex je tvrdio da proizvođači izvoznici koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak nisu bili podvrgnuti ispitivanju strukture društva ili njegove izvozne prodaje.

(86)

Komisija je napomenula da je u prethodnim ispitnim postupcima (8), koje je Londex naveo kao suprotne onome što se tvrdilo, ispitala jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 11. stavku 4. osnovne uredbe. Nijednim od iznesenih argumenata nisu se mogli dovesti u pitanje zaključci iz uvodne izjave 81. te su stoga odbačeni.

(87)

Komisija je Vladi Narodne Republike Kine („kineska vlada”) poslala upitnik o postojanju znatnih poremećaja u Kini u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Kineska vlada nije dostavila odgovor na upitnik.

(88)

Komisija je upitnike stavila na raspolaganje na internetu na dan pokretanja ispitnog postupka (9) i zatražila od proizvođača iz Unije u uzorku, nepovezanih uvoznika u uzorku i proizvođača izvoznika iz Kine u uzorku da ispune relevantne upitnike. Osim toga, Komisija je od EIFI-ja zatražila da dostavi informacije o makroekonomskim pokazateljima štete koji se odnose na cijelu industriju Unije.

(89)

Komisija je primila odgovore na upitnik od četiriju proizvođača iz Unije u uzorku, podnositelja pritužbe EIFI-ja, pet nepovezanih uvoznika u uzorku, dvaju korisnika i triju proizvođača izvoznika/skupina proizvođača izvoznika.

(90)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 35., dva proizvođača iz Unije u uzorku isključena su iz uzorka tijekom ispitnog postupka i njihovi odgovori na upitnik stoga nisu uzeti u obzir. Dva predmetna proizvođača iz Unije zamijenjena su drugim dvama proizvođačima iz Unije. Oba su društva dostavila odgovore na upitnik.

(91)

Komisija je zatražila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Zbog izbijanja pandemije bolesti COVID-19 i mjera ograničenja kretanja koje su uvele razne države članice i razne treće zemlje tijekom većeg dijela ispitnog postupka, Komisija u većini slučajeva nije mogla provesti posjete radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe. U tim je slučajevima Komisija umjesto toga na daljinu provjerila sve informacije koje je smatrala nužnima za svoje utvrđivanje u skladu s Obavijesti o posljedicama izbijanja bolesti COVID-19 za antidampinške i antisubvencijske ispitne postupke (10). Komisija je obavila jedan posjet radi provjere na licu mjesta.

(92)

Provela je provjere na daljinu društava/strana u nastavku:

(93)

Komisija je obavila posjete radi provjere na licu mjesta u poslovnim prostorima sljedećeg društva:

(94)

Ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2019. do 30. lipnja 2020. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2017. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(95)

Zainteresirane strane imale su priliku zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima u skladu s člankom 6. stavcima 5. i 6. osnovne uredbe. Komisija je održala saslušanja s nekoliko proizvođača izvoznika, CCCME-om i EFDA-om, kao i s podnositeljem pritužbe, EIFI-jem. Održano je i jedno saslušanje u skladu s člankom 6. stavkom 6. osnovne uredbe između strana sa suprotnim interesima, u ovom slučaju proizvođača izvoznika Jiangsu Yongyi Fastener Co., Ltd. i EIFI-ja.

(96)

Ovaj je predmet pokrenut 21. prosinca 2020., tj. tijekom prijelaznog razdoblja dogovorenog između Ujedinjene Kraljevine i EU-a, u kojem se na Ujedinjenu Kraljevinu i dalje primjenjivalo pravo Unije. To je razdoblje završilo 31. prosinca 2020. Stoga se od 1. siječnja 2021. društva i udruženja iz Ujedinjene Kraljevine više ne mogu smatrati zainteresiranim stranama u ovom postupku.

(97)

Komisija je 14. siječnja 2021. bilješkom u dokumentaciji predmeta pozvala subjekte iz Ujedinjene Kraljevine koji i dalje smatraju da su zainteresirane strane da joj se obrate. Nije se javilo nijedno društvo.

(98)

Zbog razloga utvrđenih u uvodnim izjavama 35. i 36. trebalo je revidirati uzorak proizvođača iz Unije zamjenom dvaju proizvođača iz Unije u početnom uzorku dvama drugim proizvođačima iz Unije. Komisija je poslala upitnik tim proizvođačima i pozvala ih da ga ispune u roku utvrđenom u članku 6. stavku 2. osnovne uredbe. Međutim, Komisija u tom roku nije mogla donijeti privremene zaključke u roku utvrđenom u članku 7. stavku 1. osnovne uredbe. Stoga je odlučila da neće uvesti privremene mjere i da će nastaviti ispitni postupak.

(99)

U skladu s člankom 19.a stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je 20. srpnja 2021. obavijestila zainteresirane strane da ne namjerava uvesti privremene mjere.

(100)

CCCME je zatražio da Komisija izda „informativni dokument” u kojem se sažeto navode napredak ispitnog postupka i preliminarni zaključci na temelju informacija dostupnih u dokumentaciji kako bi se zainteresirane strane mogle očitovati.

(101)

Osnovnom uredbom nije predviđeno objavljivanje takvog informativnog dokumenta. U svakom slučaju, Komisija nije donijela nikakve preliminarne zaključke u rokovima utvrđenima u članku 7. stavku 1. osnovne uredbe te je taj zahtjev stoga odbačen.

(102)

Predmetni proizvod su određeni elementi za pričvršćivanje od željeza ili čelika, osim od nehrđajućeg čelika, odnosno vijci za drvo (isključujući vijke za pragove), samourezni vijci, ostali vijci i svornjaci s glavom (neovisno jesu li s pripadajućim maticama ili podloškama ili ne, ali isključujući vijke i svornjake za pričvršćivanje dijelova željezničkih kolosijeka) i podloške podrijetlom iz Narodne Republike Kine, trenutačno razvrstani u oznake KN 7318 12 90, 7318 14 91, 7318 14 99, 7318 15 58, 7318 15 68, 7318 15 82, 7318 15 88, ex 7318 15 95 (oznake TARIC 7318159519 i 7318159589), ex 7318 21 00 (oznake TARIC 7318210031, 7318210039, 7318210095 i 7318210098) i ex 7318 22 00 (oznake TARIC 7318220031, 7318220039, 7318220095 i 7318220098). Oznake KN i TARIC navedene su samo u informativne svrhe.

(103)

Elementi za pričvršćivanje izrađeni su od željeza ili ugljičnog čelika i definirani svojim fizičkim i tehničkim svojstvima te različitim razredima čvrstoće/tvrdoće. Šire kategorije su vijci, podloške i svornjaci.

(104)

Vijci su elementi za pričvršćivanje s vanjskim navojem na tijelu. Mogu se samostalno pričvrstiti u drvo (vijci za drvo) ili metalne ploče (samourezni vijci) ili kombinirati s maticom i podloškama tako da tvore svornjak. Vijci mogu imati glave različitih oblika (poluokrugla, upuštena, plosnata, ovalna, šesterokutna itd.) te tijela različitih duljina i promjera. Tijelo može imati puni ili djelomični navoj. Vijci su općenito određeni vrstom utora u glavi koji omogućuje uvrtanje vijka (npr. plosnati utor, križni utor itd.).

(105)

Podloške su elementi za pričvršćivanje s unutarnjim otvorom koji omogućuje prolazak i uvijek se upotrebljavaju zajedno s vijkom i maticom.

(106)

Svornjaci su dijelovi elemenata za pričvršćivanje koji se sastoje od vijka, matice i jedne ili više podloški.

(107)

Elementi za pričvršćivanje mogu biti standardni („standardni elementi za pričvršćivanje”) ili izrađeni na temelju nacrta klijenta („nestandardni elementi za pričvršćivanje”). Unutar okvira istih nacionalnih ili međunarodnih normi, elementi za pričvršćivanje moraju biti istih fizičkih i tehničkih svojstava, posebno uključujući čvrstoću, otpornost, završnu izradu i premaz.

(108)

Nakon konačne objave EFDA i CCCME osporavali su prethodno navedenu definiciju „nestandardnih” elemenata za pričvršćivanje. Tvrdili su da je Komisija pogrešno uvela pojam „nestandardnih” elemenata za pričvršćivanje u kasnoj fazi postupka te da definicija iz prethodne uvodne izjave ne odgovara definiciji „posebnih elemenata za pričvršćivanje” koja je zainteresiranim stranama dostavljena u upitniku, točnije u uputama za izradu kontrolnih brojeva proizvoda („PCN”). Nadalje, ponovili su da bi se elementi za pričvršćivanje proizvedeni u skladu sa zahtjevima koji su stroži od zahtjeva industrijske norme trebali smatrati „posebnim” ili „nestandardnim” elementima za pričvršćivanje (vidjeti uvodnu izjavu 368.). Ponovili su i da bi se za određene zahtjeve certificiranja proizvodnje, kako su navedeni u uvodnoj izjavi 371., trebalo smatrati da se u skladu s njima svi elementi za pričvršćivanje proizvedeni u okviru takvih proizvodnih postupaka automatski klasificiraju kao „posebni” te su naveli da bi se sama industrija Unije složila s takvim pristupom, za razliku od Komisijina zaključka u uvodnoj izjavi 375.

(109)

Komisija se nije složila s tvrdnjom da je pojam „nestandardnih” elemenata za pričvršćivanje uveden u kasnoj fazi postupka i da nije u skladu s uputama iz upitnika. Nestandardni i posebni elementi za pričvršćivanje isti su, odnosno riječ je o elementima za pričvršćivanje koji nisu točno obuhvaćeni određenom industrijskom normom. To je u skladu i s upitnikom u kojem se navodi da posebni elementi za pričvršćivanje „odstupaju od međunarodno priznatih normi”. Komisija je te pojmove upotrebljavala naizmjenično i nije primila nikakve primjedbe ili zahtjeve za pojašnjenje u tom pogledu. Komisija je podsjetila da je tvrdnja da bi se elementi za pričvršćivanje proizvedeni u skladu sa zahtjevima koji su stroži od zahtjeva industrijske norme trebali smatrati „nestandardnim” elementima za pričvršćivanje već razmotrena u uvodnoj izjavi 373. Naposljetku, kad je riječ o certificiranju proizvodnje, Komisija potvrđuje da se njime određeni element za pričvršćivanje ne klasificira kao nestandardni, iako se u praksi može pokazati da su elementi za pričvršćivanje proizvedeni u skladu s takvim zahtjevima doista uglavnom nestandardni. Industrija Unije ne protivi se tom stajalištu, kako su pogrešno tvrdili EFDA i CCCME. Stoga su sve prethodne tvrdnje u tom pogledu odbačene. Elementi za pričvršćivanje upotrebljavaju se za mehaničko spajanje dvaju ili više elemenata u građevinarstvu, inženjerstvu ili za druge namjene. Upotrebljavaju se u različitim industrijskim sektorima, a njima se služe i potrošači.

(110)

Na temelju njihovih osnovnih fizičkih i tehničkih svojstava i krajnje upotrebe, svi elementi za pričvršćivanje u svrhu ovog postupka čine jedan proizvod.

(111)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(112)

Komisija je stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(113)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da bi vijke za konstrukcijsko drvo trebalo isključiti iz opsega proizvoda.

(114)

Dva proizvođača izvoznika i dva uvoznika (11) tvrdila su da vijci za konstrukcijsko drvo imaju slična svojstva i krajnje namjene kao vijci za pragove (koji nisu obuhvaćeni opsegom proizvoda) i da su samo vrste proizvoda izvedene iz potonjih s poboljšanim mehaničkim svojstvima te se smatraju alternativom vijcima za pragove. Tvrdili su da se vijci za konstrukcijsko drvo upotrebljavaju isključivo u drvenim konstrukcijama i da se ne mogu zamijeniti drugim elementima za pričvršćivanje, ali u potpunosti mogu tradicionalnim vijcima za pragove. Izrađeni su u skladu s posebnim zahtjevima kupaca i za njihovo stavljanje na tržište u Uniji potrebna je certifikacija na temelju europske tehničke ocjene („ETA”). Nadalje, proizvode se u posebnom proizvodnom postupku od drukčijih sirovina (odnosno kvalitetnijeg čelika) s posebnom obradom i strojevima te stoga imaju veće troškove i cijene.

(115)

Jedan od prethodno navedenih proizvođača izvoznika koji se pozvao na antidampinške mjere uvedene na uvoz određenih aluminijskih kotača motornih vozila (12) naveo je da bi se uvođenjem sustava praćenja ublažio rizik od izbjegavanja mjera ako se vijci za konstrukcijsko drvo isključe iz opsega proizvoda. Isti proizvođač izvoznik tvrdio je da bi, ako Komisija ne isključi vijke za konstrukcijsko drvo iz opsega proizvoda, trebalo zasebno utvrditi nalaze u pogledu štete i uzročnosti za te vrste proizvoda.

(116)

Sve prethodno navedene strane tvrdile su da industrija Unije ne proizvodi vijke za konstrukcijsko drvo u dovoljnim količinama da se zadovolji potražnja na tržištu Unije te da samo ograničeni broj proizvođača izvoznika iz Kine isporučuje vijke za konstrukcijsko drvo.

(117)

Slično tome, Europski konzorcij proizvođača sidra („ECAP”) tvrdio je da bi vijke za upotrebu u drvenim konstrukcijama kojima se zamjenjuju vijci za pragove, a time i za sastavljanje teške drvenarije, trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer imaju slična tehnička, kemijska i fizička svojstva te slične krajnje namjene kao vijci za pragove.

(118)

EIFI se nije složio s tim tvrdnjama navodeći da ne postoje objektivni kriteriji za razlikovanje vijaka za konstrukcijsko drvo od ostalih elemenata za pričvršćivanje.

(119)

Komisija je smatrala da vijci za konstrukcijsko drvo nisu obuhvaćeni nijednom posebnom normom za proizvode i da se ne mogu razlikovati od ostalih vijaka za drvo (13) obuhvaćenih opsegom proizvoda. Ispitnim postupkom utvrđeno je i da se barem neka od opisanih posebnih obilježja vijaka za konstrukcijsko drvo mogu pronaći i u elementima za pričvršćivanje koji su obuhvaćeni opsegom proizvoda. Komisija je smatrala i da oznake CE te certifikacija na temelju ETA-e samo potvrđuju da vijci za drvo mogu biti nestandardni elementi za pričvršćivanje, ali sama ta činjenica ne opravdava njihovo isključivanje iz opsega proizvoda. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(120)

Tvrdnja da bi se nalazi u pogledu štete i uzročnosti trebali utvrditi zasebno za vijke za konstrukcijsko drvo razmatra se u uvodnoj izjavi 398., a tvrdnja da industrija Unije te vrste proizvoda ne proizvodi i ne prodaje u dovoljnim količinama razmatra se u uvodnim izjavama 531. i sljedećima.

(121)

Nakon konačne objave nekoliko je strana ponovilo svoju tvrdnju da bi vijke za konstrukcijsko drvo trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer su slični vijcima za pragove i mogu se jasno razlikovati od ostalih elemenata za pričvršćivanje, posebno od vijaka za drvo.

(122)

Dva uvoznika vijaka za konstrukcijsko drvo (od kojih je jedan i proizvođač iz Unije) tvrdila su da su ti vijci nastali razvojem vijaka za pragove koji je doveo do drukčijeg oblika glave te stoga ne odgovaraju opisu u napomeni s objašnjenjem uz oznaku KN 7318 11, pod kojom se uvoze vijci za pragove i u kojoj se navodi da se vijci za pragove razlikuju od vijaka za drvo, među ostalim zbog šesterokutne ili kvadratne glave. Međutim, te su strane tvrdile da se oblik glave ne bi trebao smatrati odlučujućim obilježjem pri razlikovanju vijaka za konstrukcijsko drvo od ostalih vijaka za drvo. Tvrdile su da su u napomeni s objašnjenjem uz oznaku KN 7318 11 vijci za pragove definirani kao „vijci koji se koriste za spajanje rogova i kod slične teške drvenarije”, što bi odgovaralo „[vijcima] i [navojnim šipkama] za uporabu kod drvnih konstrukcija” u europskom dokumentu za ocjenjivanje (EDA) koji se primjenjuje na spojnice za konstrukcijsko drvo (14).

(123)

Te su strane tvrdile i da se normom DIN 1052 (prethodno DIN 571), koja se primjenjuje na vijke za pragove, omogućuje ad hoc certificiranje vijaka za konstrukcijsko drvo, čime se priznaje da su se ti vijci pojavili na tržištu kao alternativa vijcima za pragove. Slično tome, europskom normom EN 1995 Eurokod 5, kojom se uređuje projektiranje drvenih konstrukcija, omogućuje se upotreba certificiranih spojnica za konstrukcijsko drvo u drvenim konstrukcijama čak i ako nisu obuhvaćene definicijom vijaka za pragove.

(124)

Na temelju prethodno navedenog te su strane tvrdile da je jasno da bi odlučujući čimbenik za razlikovanje vijaka za konstrukcijsko drvo od ostalih vijaka za drvo bila njihova krajnja namjena te bi ih stoga trebalo smatrati vijcima za pragove.

(125)

Naposljetku, budući da se vijci za pragove i vijci za konstrukcijsko drvo odnose na istu skupinu proizvoda, uključivanje vijaka za konstrukcijsko drvo u opseg proizvoda bilo bi diskriminirajuće.

(126)

Dva proizvođača izvoznika tvrdila su da bi se samo promjer tijela trebao smatrati razlikovnim obilježjem, a ne oblik glave jer se na temelju tog obilježja određuje krajnja namjena proizvoda. Tvrdila su da elementi za pričvršćivanje koji su obuhvaćeni opsegom ispitnog postupka imaju promjer tijela manji od 5 mm. Te su strane istaknule i da industrija posebno prepoznaje vijke za konstrukcijsko drvo kao zamjenu za vijke za pragove.

(127)

Sve prethodno navedene strane tvrdile su da činjenica da se vijci za konstrukcijsko drvo razvrstavaju u oznaku KN za „ostale vijke za drvo” (oznaka KN 7318 12), koji su obuhvaćeni opsegom ispitnog postupka, nije relevantna jer su oznake KN navedene samo kao informacija pri određivanju opsega proizvoda i u tom pogledu nisu obvezujuće.

(128)

Naposljetku, te su strane ponovile da u Uniji nema dovoljno kapaciteta za opskrbu tom vrstom proizvoda, da ne postoji alternativni izvor opskrbe iz ostalih trećih zemalja i da uvođenje antidampinških mjera za vijke za konstrukcijsko drvo nije u interesu Unije.

(129)

Nijednom od prethodno navedenih tvrdnji nisu osporeni nalazi iz uvodne izjave 119. Konkretno, nijedna od strana nije osporila činjenicu da ne postoje norme za proizvode koje se odnose na vijke za konstrukcijsko drvo i sve su priznale da vijci za drvo ne odgovaraju opisu vijaka za pragove razvrstanih u oznaku KN 7318 11. Činjenica da se vijci za konstrukcijsko drvo mogu certificirati da ispunjavaju tehničke zahtjeve za spojnice u drvenim konstrukcijama nije se smatrala dostatnim razlogom za isključivanje te vrste proizvoda iz opsega ispitnog postupka jer su se njegova fizička i tehnička svojstva preklapala s drugim proizvodima obuhvaćenima opsegom kako je navedeno u uvodnoj izjavi 119. Na temelju toga odbačene su tvrdnje da bi vijke za konstrukcijsko drvo trebalo isključiti iz opsega trenutačnog ispitnog postupka.

(130)

Argumenti koji se odnose na nedovoljnu opskrbu u Uniji razmatraju se u okviru utvrđivanja interesa Unije u uvodnim izjavama od 538. do 540.

(131)

Jedan proizvođač vijaka i svornjaka koji se upotrebljavaju za željeznice iz Unije zatražio je da ih se uključi u opseg proizvoda iz ispitnog postupka. Međutim, Komisija je napomenula da ti proizvodi nisu obuhvaćeni pritužbom u ovom predmetu te stoga industrija Unije nije dostavila nikakve dokaze o dampingu i posljedičnoj šteti kojima bi se opravdao ispitni postupak. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(132)

Jedan od proizvođača izvoznika u uzorku tvrdio je da bi elemente za pričvršćivanje proizvedene postupkom toplog kovanja („toplokovani elementi za pričvršćivanje”) trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer imaju drukčije proizvodne postupke i strukture troškova koji rezultiraju drukčijim fizičkim svojstvima i krajnjim namjenama u odnosu na elemente za pričvršćivanje proizvedene postupkom hladnog kovanja („hladnokovani elementi za pričvršćivanje”), koje uglavnom upotrebljava industrija Unije. Taj proizvođač izvoznik tvrdio je da su toplokovani elementi za pričvršćivanje općenito veći od hladnokovanih elemenata za pričvršćivanje i da se uglavnom upotrebljavaju u željezničkoj industriji i/ili strojogradnji. Elemente za pričvršćivanje nastale tim postupkom industrija Unije uopće ne proizvodi ili ih proizvodi samo u ograničenim količinama. Osim toga, gospodarski ne bi bilo isplativo prijeći na postupke toplog kovanja jer su radno i energetski intenzivniji te imaju veći omjer potrošnje čelika. Zatražio je raspravu u prisutnosti EIFI-ja u skladu s člankom 6. stavkom 6. osnovne uredbe, koja je održana 27. listopada 2021.

(133)

EIFI je naveo da opseg proizvoda ne bi trebalo definirati na temelju različitih proizvodnih postupaka. Uputio je na carinsku nomenklaturu EU-a, u kojoj se proizvodi ne razlikuju na temelju proizvodnih postupaka, nego fizičkih, tehničkih i kemijskih svojstava. EIFI je tvrdio da industrija Unije ima znatan kapacitet za proizvodnju toplim kovanjem i da postoji znatno preklapanje dimenzija elemenata za pričvršćivanje koji se mogu proizvoditi s pomoću obiju tehnologija.

(134)

Komisija se složila da činjenica da se proizvod može proizvoditi različitim proizvodnim postupcima sama po sebi nije relevantna za definiciju opsega proizvoda iz ispitnog postupka. Stoga su sve vrste proizvoda na koje se odnosi definicija predmetnog proizvoda iz uvodne izjave 102. obuhvaćene ovim ispitnim postupkom, neovisno o tome proizvode li se postupcima toplog ili hladnog kovanja. Ispitnim postupkom utvrđeno je da industrija Unije ima znatan proizvodni kapacitet i rezervne kapacitete za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje postupkom toplog kovanja. Utvrđeno je i preklapanje primjena elemenata za pričvršćivanje proizvedenih obama postupcima. Zahtjev za isključenje toplokovanih elemenata za pričvršćivanje stoga je odbačen.

(135)

Nakon konačne objave proizvođač izvoznik ponovio je svoje zahtjeve za isključivanje toplokovanih elemenata za pričvršćivanje iz opsega ispitnog postupka. Konkretno, osporavao je pouzdanost dostavljenih podataka EIFI-ja i tvrdio da je Komisija prihvatila te podatke, a da ih nije provjerila i odgovorila na pravne i činjenične tvrdnje koje su u tom pogledu iznijeli proizvođači izvoznici. Taj proizvođač izvoznik tvrdio je da ne postoji pravna osnova za zadržavanje toplokovanih elemenata za pričvršćivanje u opsegu proizvoda.

(136)

Argumenti koje je u tom pogledu iznio bili su i. da su oznake KN samo indikativne pri utvrđivanju opsega proizvoda u antidampinškom ispitnom postupku i da je stoga u ispitnom postupku potrebno utvrditi ima li određeni proizvod koji je obuhvaćen istom oznakom KN ista tehnička svojstva i krajnje namjene te stoga uzrokuje štetu industriji Unije; ii. da uvoz toplokovanih elemenata za pričvršćivanje ne bi uzrokovao štetu industriji Unije jer se u Uniji toplokovani elementi za pričvršćivanje ne proizvode ili se proizvode u vrlo malom obujmu, a proizvodnja se ne bi povećala jer prijelaz na proizvodnju toplokovanih elemenata za pričvršćivanje ne bi bio gospodarski isplativ, te da u tom pogledu nije relevantno ni to što postoji preklapanje proizvoda koji se proizvode postupkom toplog kovanja s jedne strane i hladnog kovanja s druge strane, i iii. da se u oznaci KN 7318 11 00 („vijci za pragove”) i oznaci KN 7318 15 20 („ostali vijci, neovisno jesu li s pripadajućim maticama ili podloškama ili ne”, „za pričvršćivanje dijelova željezničkih kolosijeka”) prepoznaje razlika između toplokovanih elemenata za pričvršćivanje u usporedbi s hladnokovanim elementima za pričvršćivanje i stoga se u oznakama KN doista uzimaju u obzir različiti proizvodni postupci.

(137)

Kako bi dodatno potkrijepio svoje tvrdnje, proizvođač izvoznik utvrdio je nekoliko vrsta proizvoda koje izvozi i koje se mogu proizvoditi samo postupcima toplog kovanja te stoga nema preklapanja s postupcima hladnog kovanja. Ponovio je da ti proizvodi imaju različite krajnje namjene od elemenata za pričvršćivanje proizvedenih postupcima hladnog kovanja i da se prodaju različitim distribucijskim kanalima.

(138)

Kad je riječ o tvrdnjama da ispitni postupak mora pokazati da uvezeni proizvodi imaju slična fizička i tehnička svojstva i osnovne krajnje namjene te da su uzrokovali štetu industriji Unije, to je pitanje definiranja istovjetnog, a ne predmetnog proizvoda.

(139)

Kad je riječ o argumentima koje je iznio proizvođač izvoznik i koji su sažeti u uvodnoj izjavi 136., Komisija podsjeća, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 134., da se proizvod može proizvoditi različitim proizvodnim postupcima koji stoga nisu odlučujući čimbenik pri utvrđivanju opsega proizvoda. Činjenica da postoje različite oznake KN za vijke za pragove i vijke za drvo nije se smatrala dokazom da su razlike u proizvodnim postupcima uzete u obzir u kombiniranoj nomenklaturi; naprotiv, proizvodni postupak ne spominje se izričito u oznakama KN, dok se napomene s objašnjenjem uz oznaku KN 7318 11 izričito odnose na razlike u tehničkim i fizičkim svojstvima.

(140)

Kad je riječ o argumentu sažetom u uvodnoj izjavi 137., podsjeća se da, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 134., industrija Unije ima znatan proizvodni kapacitet i rezervne kapacitete za proizvodnju svih vrsta elemenata za pričvršćivanje, uključujući toplokovane elemente za pričvršćivanje. Različiti distribucijski kanali nisu se smatrali relevantnima sve dok je element za pričvršćivanje obuhvaćen opisom proizvoda. Stoga su ti argumenti odbačeni.

(141)

Isti proizvođač izvoznik zatražio je saslušanje pred službenikom za saslušanje, koje je održano 17. studenoga 2021. i na kojem je ponovio svoju tvrdnju da bi toplokovane elemente za pričvršćivanje trebalo isključiti iz opsega proizvoda te zatražio objašnjenja o tome zašto su vijci za pragove isključeni iz opsega proizvodnje. Zainteresirana strana smatrala je da je diskriminirajuće da podnositelj pritužbe ne mora dostaviti nikakva objašnjenja u tom pogledu. Komisija je podsjetila da u skladu sa sudskom praksom WTO-a tijelo koje provodi ispitni postupak ima diskrecijsko pravo pri definiranju proizvoda iz ispitnog postupka i da podnositelji pritužbe mogu slobodno definirati opseg proizvoda bez potrebe za posebnim obrazloženjem. Stoga vijci za pragove nisu bili „isključeni” iz opsega proizvoda jer nikada nisu bili ni uključeni u njega. Međutim, nakon pokretanja ispitnog postupka zainteresirane strane morale su dostaviti obrazloženje ako su tvrdile da bi određene vrste proizvoda koje su obuhvaćene opsegom ispitnog postupka trebalo „isključiti” (u pravom smislu riječi) iz uvođenja mjera. Budući da su te dvije situacije različite, nije bilo diskriminacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(142)

Jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da bi komplete sitne željezarije trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer sadržavaju predmetni proizvod i druge proizvode koji nisu obuhvaćeni opsegom ispitnog postupka. Kompleti sitne željezarije prodaju se u drukčijim pakiranjima od elemenata za pričvršćivanje (kao što su male papirnate kutije, kutije s prozorima od PVC-a itd.). Paketi zajedno s proizvodima koji nisu uključeni u opseg čine velik dio njihovih troškova i prodajnih cijena, dok se troškovi i cijene predmetnog proizvoda uključenog u komplete sitne željezarije ne razlikuju od ostalih. Osim toga, kompleti sitne željezarije namijenjeni su uglavnom za upotrebu u kućanstvima, dok su elementi za pričvršćivanje koje proizvodi industrija Unije predviđeni za industrijske namjene. Kompleti sitne željezarije distribuiraju se različitim prodajnim kanalima, odnosno putem trgovaca na malo, dok se elementi za pričvršćivanje predviđeni za industrijske namjene prodaju putem distributera. Naposljetku, taj proizvođač izvoznik tvrdio je da proizvođači iz Unije koji su podnijeli pritužbu ne proizvode i ne prodaju komplete sitne željezarije.

(143)

Komisija napominje da je svaki uvoz takvih kompleta obuhvaćen ispitnim postupkom i potencijalnim antidampinškim mjerama ako su ti kompleti, u skladu s pravilima o razvrstavanju u carinsku tarifu, razvrstani u definiciju proizvoda iz uvodne izjave 102., pod uvjetom da su zadržana svojstva tog proizvoda. Osim toga, ispitnim postupkom utvrđeno je da industrija Unije proizvodi i prodaje elemente za pričvršćivanje za sektor „uradi sam”, u kojem se uglavnom prodaju u obliku kompleta sitne željezarije. Nekoliko proizvođača iz Unije ima vlastite linije za automatsko pakiranje, dok drugi eksternaliziraju pakiranje nepovezanim pružateljima usluga u Uniji. Stoga ne postoji osnova za isključenje kompleta sitne željezarije.

(144)

ECAP je tvrdio da određeni proizvodi ne bi trebali biti obuhvaćeni opsegom ispitnog postupka jer imaju različite osnovne krajnje namjene i različite postupke postavljanja oznaka CE. Ti su proizvodi željezna ili čelična „sidra” i „konstrukcijski spojevi za beton, zidove, drvo i čelik”, konkretno i. vijci za krovišta ili samobušeći vijci s priborom; ii. konstrukcijski spojevi za drvo; i iii. metalna sidra, betonska vijčana sidra i najlonska sidra ili tiple. ECAP je uputio na Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 602/2011 (15). Tvrdio je da se na temelju te uredbe određeni proizvodi „koji se sastoje od vijka s podloškom, rastezljivoga sidra i matice, sve načinjeno od nehrđajućeg čelika” trebaju razvrstati u oznaku KN 7318 19 00. Analogno tome, željezna ili čelična sidra isto tako bi trebalo razvrstati u istu oznaku KN te je tvrdio da bi se logika i načelo Uredbe (EU) br. 602/2011 trebali primjenjivati na konstrukcijska sidra svih materijala i oblika. Stoga je ECAP tvrdio da željezna i čelična sidra ne bi trebala biti obuhvaćena opsegom proizvoda.

(145)

ECAP je uputio na nekoliko europskih dokumenata za ocjenjivanje („EAD”) za prethodno navedene proizvode. EAD-i su usklađene tehničke specifikacije za građevne proizvode koje je razvila Europska organizacija za tehničko ocjenjivanje („EOTA”) za slučajeve kada proizvod nije u potpunosti obuhvaćen usklađenim europskim normama. ECAP nije pružio nikakve dodatne pojedinosti, informacije ili dokaze o tome u kojoj bi mjeri ti dokumenti pokazali da proizvodi opisani u njima nisu obuhvaćeni definicijom trenutačnog opsega proizvoda. Međutim, činjenica da su određeni proizvodi obuhvaćeni konkretnim EAD-om ne znači da ne bi bili obuhvaćeni definicijom proizvoda iz trenutačnog ispitnog postupka.

(146)

Provedbena uredba (EU) br. 602/2011 odnosi se na proizvode od nehrđajućeg čelika, koji nisu obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom. U svakom slučaju, u toj se uredbi navodi samo da se određeni proizvod koji se sastoji od vijka s podloškom, rastezljivoga sidra i matice ne može smatrati „mješovitom robom” za carinske svrhe jer sastavni dijelovi zajedno čine jedinstveni proizvod, odnosno rastezljivi vijak. U svakom slučaju, svaki uvoz svornjaka koji su, u skladu s pravilima o razvrstavanju u carinsku tarifu, razvrstani u definiciju proizvoda iz uvodne izjave 102. obuhvaćen je ispitnim postupkom i potencijalnim antidampinškim mjerama. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(147)

Komisija naglašava da su u skladu s odjeljkom 2. Obavijesti o pokretanju postupka ispitnim postupkom obuhvaćeni samo elementi za pričvršćivanje od željeza i čelika (osim nehrđajućeg čelika). Stoga proizvodi od nehrđajućeg čelika, plastike ili najlona nisu obuhvaćeni opsegom proizvoda iz ovog ispitnog postupka.

(148)

Jedan proizvođač sidra iz Unije i njegov povezani proizvođač izvoznik iz Kine tvrdili su, slično kao i ECAP, da bi sidrene vijke za beton trebalo isključiti iz opsega proizvoda iz ispitnog postupka. Tvrdili su da su sidreni vijci za beton specifični, visoko specijalizirani proizvodi s istom svrhom kao metalna sidra, a to je pričvršćivanje konstrukcijskih elemenata u beton u građevinskom sektoru. U prilog tom argumentu zainteresirane strane istaknule su da je proizvod razvijen u skladu sa Smjernicama za europska tehnička odobrenja („ETAG”) za „metalna sidra za beton” (ETAG001) EOTA-e kako bi se (djelomično) zamijenila metalna sidra. Te su strane istaknule da sidra nisu posebno navedena u pritužbi i da proizvođače sidra ne zastupa podnositelj pritužbe, EIFI. Kao i ECAP, istaknuli su da se sidra trebaju razvrstati u oznaku KN 7318 19 00, koja nije obuhvaćena Obavijesti o pokretanju postupka.

(149)

Nakon konačne objave to je društvo ponovilo svoju tvrdnju da bi sidrene vijke za beton trebalo isključiti iz opsega proizvoda, ali nije pružilo nove argumente ili informacije u tom pogledu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(150)

Te su strane nadalje tvrdile da se sidreni vijci za beton zbog svojih posebnosti ne mogu zamijeniti drugim elementima za pričvršćivanje, kao što su vijci, svornjaci i podloške, ali su konkurentni i zamjenjivi klinastim sidrima ili sidrenim čahurama.

(151)

Tvrdnja o posebnim certifikatima odbačena je zbog istih razloga navedenih u uvodnoj izjavi 146. Kad je riječ o zamjenjivosti drugim vrstama proizvoda, Komisija ima široko diskrecijsko pravo utvrditi opseg proizvoda iz ispitnog postupka (predmetni proizvod). U osnovnoj uredbi ne postoji zahtjev da predmetni proizvod obuhvaća samo one vrste proizvoda koje su međusobno zamjenjive i konkurentne. Ti se elementi odnose na definiciju istovjetnog proizvoda.

(152)

Naposljetku, proizvođač sidara iz Unije koji se spominje u uvodnoj izjavi 148. tvrdio je da je njegov povezani proizvođač izvoznik iz Kine jedini koji posjeduje službeni certifikat EU-a (europska tehnička ocjena ili „ETA”) koji je izdala EOTA za sidrene vijke za beton i prema tome jedini izvoznik tog proizvoda u Uniju. Stoga bi učinak isključenja tog proizvoda bio ograničen. Istaknuo je i da se sidreni vijci za beton u svakom slučaju nisu izvozili tijekom razdoblja ispitnog postupka te stoga nije mogla biti nanesena šteta industriji Unije.

(153)

Budući da ta strana nije dostavila nikakve dokaze kojima bi potkrijepila svoje izjave, Komisija je odlučila odbaciti tu tvrdnju bez analize njezina sadržaja.

(154)

Nakon konačne objave Simpson Strongtie, međunarodna grupa koja proizvodi betonska vijčana sidra u Kini i distribuira ih preko povezanih društava u Uniji, dostavio je primjedbu da bi betonska vijčana sidra trebalo isključiti iz opsega proizvoda. Svoju zakašnjelu intervenciju u postupku opravdao je time da je smatrao samim po sebi razumljivim da je ta vrsta proizvoda već isključena. Dostavio je tehnička svojstva svojih betonskih vijčanih sidara proizvedenih u Kini i tvrdio da nisu konkurentna drugom predmetnom proizvodu ili istovjetnom proizvodu.

(155)

Zakašnjeli podnesak tog društva nije se mogao uzeti u obzir. Opseg proizvoda definiran je u Obavijesti o pokretanju postupka, uključujući oznake KN pod kojima se uvoze elementi za pričvršćivanje. Komisija nije navela da će sidreni vijci za beton biti isključeni iz opsega proizvoda te stoga zainteresirane strane nisu imale razloga smatrati da nisu uključeni u opseg. Zbog razloga navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi odbačene su tvrdnje zainteresiranih strana o isključivanju sidrenih vijaka za beton.

(156)

Jedan proizvođač izvoznik zatražio je da se konfirmat vijci (ili samopogonski klinovi) isključe iz opsega proizvoda. Tvrdio je da su zbog njihovih posebnih krajnjih namjena, odnosno pribora za spajanje za sastavljanje radnih stolova, ormara, stolova ili polica (obrađeni materijali od drva) u industriji namještaja, fizička i tehnička svojstva konfirmat vijaka jedinstvena i bitno drukčija od svojstava ostalih elemenata za pričvršćivanje. Isti proizvođač izvoznik tvrdio je i da bi, ako bi Komisija odlučila ne isključiti konfirmat vijke iz opsega proizvoda, trebalo zasebno utvrditi nalaze u pogledu štete i uzročnosti za te vrste proizvoda.

(157)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da konfirmat vijci imaju slična osnovna fizička i tehnička svojstva i krajnje namjene kao i ostale vrste elemenata za pričvršćivanje uključene u opseg proizvoda. Stoga nema razloga da se ta vrsta proizvoda isključi iz ispitnog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(158)

Tvrdnja da bi štetu i uzročnost trebalo ocijeniti zasebno za tu vrstu proizvoda razmatra se u uvodnoj izjavi 398.

(159)

Jedan korisnik polnih vijaka iz Unije tvrdio je da bi te vijke trebalo isključiti iz opsega proizvoda jer se upotrebljavaju samo za jednu posebnu primjenu, odnosno u industrijskim međućelijskim priključcima za baterije, te ih ne proizvodi nijedan proizvođač iz Unije. To je društvo tvrdilo da su polni vijci posebni i da imaju ne samo čelični dio nego i plastičnu glavu i učvršćivač navoja. Međutim, ispitnim postupkom utvrđeno je da polni vijci imaju slična osnovna fizička i tehnička svojstva i krajnje namjene kao i ostale vrste elemenata za pričvršćivanje uključene u opseg proizvoda. Stoga nema razloga da se ta vrsta proizvoda isključi iz ispitnog postupka te je ta tvrdnja odbačena.

(160)

Nakon konačne objave taj je korisnik ponovio da se polni vijci upotrebljavaju isključivo kao električni priključci za baterijske ćelije i kao takvi služe u industrijskim baterijama za izolaciju i zaštitu od kiselina i kiselih para. Stoga se polni vijci ne mogu zamijeniti uobičajenim elementima za pričvršćivanje. U potporu svojem argumentu dostavio je priopćenje njemačkih carinskih tijela od 7. ožujka 2016. da polni vijci nisu obuhvaćeni područjem primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 91/2009 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 924/2012 (16). Budući da je trenutačnim ispitnim postupkom obuhvaćen isti opseg proizvoda, društvo je tvrdilo da se ne bi trebalo smatrati ni da su polni vijci obuhvaćeni opsegom trenutačnog ispitnog postupka.

(161)

Obavijest koju je dostavio predmetni korisnik nije sadržavala obrazloženu odluku carinskih tijela, uključujući činjenične i pravne razloge na kojima se temelji takva odluka i zasniva li se ona na obvezujućoj tarifnoj informaciji. Komisija nije mogla provjeriti ni vjerodostojnost dostavljenog dokumenta. Osim toga, dokument je isto tako prethodio trenutačnom ispitnom postupku te se stoga nije moglo smatrati da utječe na opseg proizvoda. Stoga su ti argumenti odbačeni.

(162)

CCCME je tvrdio da bi nestandardne elemente za pričvršćivanje koji se upotrebljavaju u automobilskoj industriji trebalo isključiti iz opsega ispitnog postupka jer ih kineski proizvođači izvoznici ne izvoze ili ih izvoze u vrlo ograničenim količinama. Alternativno, analizu štete i uzročnosti trebalo bi provesti zasebno za svaki segment tržišta, odnosno za standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje.

(163)

Nestandardni elementi za pričvršćivanje koji se upotrebljavaju u automobilskoj industriji obuhvaćeni su definicijom proizvoda iz uvodne izjave 102. i stoga su obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom. Ispitni postupak pokazao je da je izvoz iz Kine uključivao izvoz nestandardnih elemenata za pričvršćivanje namijenjenih automobilskoj industriji i da je u Kini bilo nekoliko proizvođača elemenata za pričvršćivanje namijenjenih automobilskoj industriji. Stoga je odbačena tvrdnja da se te vrste proizvoda isključe iz opsega ispitnog postupka.

(164)

CCCME je nakon konačne objave tvrdio da Komisija nije provela nikakvu posebnu analizu jedinstvenih svojstava elemenata za pričvršćivanje namijenjenih automobilskoj industriji kojom bi se opravdalo isključenje tih proizvoda iz opsega ispitnog postupka. Tvrdio je da se elementi za pričvršćivanje namijenjeni automobilskoj industriji potpuno razlikuju od drugih elemenata za pričvršćivanje s obzirom na industrijske norme i zahtjeve.

(165)

CCCME za svoju tvrdnju iznesenu još prije konačne objave nije dostavio nikakva dodatna objašnjenja o tehničkim i fizičkim svojstvima na koja upućuje i na temelju kojih bi se te vrste elemenata za pričvršćivanje razlikovale od ostalih vrsta. Sama izjava da se ti elementi za pričvršćivanje ne mogu zamijeniti drugim elementima za pričvršćivanje uključenima u opseg proizvoda smatrala se nedostatnom za opravdanje isključenja. Napominje se da se u automobilskoj industriji upotrebljava više vrsta elemenata za pričvršćivanje, a ne samo jedna. U svakom slučaju, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 151., kad je riječ o zamjenjivosti drugim vrstama proizvoda, Komisija ima široko diskrecijsko pravo utvrditi opseg proizvoda iz ispitnog postupka. U osnovnoj uredbi ne postoji zahtjev da predmetni proizvod obuhvaća samo one vrste proizvoda koje su međusobno zamjenjive i konkurentne. Stoga su tvrdnje CCCME-a u tom pogledu odbačene.

(166)

Tvrdnja da bi analizu štete i uzročnosti trebalo provesti na temelju različitih tržišnih segmenata razmatra se u uvodnim izjavama 394. i 398.

(167)

Dokazi raspoloživi pri pokretanju ispitnog postupka upućivali su na postojanje znatnih poremećaja u Kini u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Komisija je stoga smatrala primjerenim pokrenuti ispitni postupak uzimajući u obzir članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe.

(168)

Kako bi prikupila potrebne podatke za moguću primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, Komisija je pozvala sve proizvođače izvoznike u predmetnoj zemlji da dostave podatke o ulaznim elementima koji se upotrebljavaju za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje. Relevantne informacije dostavila su 92 proizvođača izvoznika.

(169)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 87., Komisija je od kineske vlade zatražila i da odgovori na upitnik o navodnom postojanju poremećaja u NRK-u. Međutim, kineska vlada nije dostavila odgovor na upitnik kako je zatraženo.

(170)

Komisija je usto pozvala sve zainteresirane strane da u roku od 37 dana od datuma objave Obavijesti o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije iznesu svoja stajališta te dostave informacije i popratne dokaze o primjeni članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe.

(171)

Komisija je u točki 5.3.2. Obavijesti o pokretanju postupka obavijestila zainteresirane strane da bi, na temelju informacija dostupnih u toj fazi, Brazil i Turska mogli biti odgovarajuće reprezentativne zemlje u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe ako se potvrde uvjeti primjene te odredbe. Komisija je navela i da će ispitati druge moguće odgovarajuće reprezentativne zemlje u skladu s kriterijima utvrđenima u članku 2. stavku 6.a točki (a) prvoj alineji osnovne uredbe.

(172)

Komisija je 5. veljače 2021. objavila prvu bilješku o izvorima za određivanje uobičajene vrijednosti („bilješka od 5. veljače” ili „prva bilješka”), kojom je zainteresirane strane obavijestila o relevantnim izvorima koje namjerava upotrijebiti za određivanje uobičajene vrijednosti. Komisija je u toj bilješci navela popis svih čimbenika proizvodnje, kao što su sirovine, rad i energija koji se koriste u proizvodnji elemenata za pričvršćivanje. Osim toga, utvrdila je da su Brazil, Rusija, Tajland i Turska moguće odgovarajuće reprezentativne zemlje. Komisija je svim zainteresiranim stranama dala priliku da dostave primjedbe. Komisija je primila primjedbe od podnositelja pritužbe EIFI-ja, dvaju proizvođača izvoznika u uzorku, CCCME-a i EFDA-e.

(173)

Komisija je 4. svibnja 2021. nakon analize zaprimljenih primjedbi objavila drugu bilješku o izvorima za određivanje uobičajene vrijednosti („bilješka od 4. svibnja” ili „druga bilješka”). U njoj je Komisija sastavila privremeni popis čimbenika proizvodnje i obavijestila zainteresirane strane o svojoj namjeri da upotrijebi Tajland kao reprezentativnu zemlju u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) prvom alinejom osnovne uredbe. Zainteresirane strane obavijestila je i o tome da će na temelju lako dostupnih financijskih podataka iz baze podataka agencije Dun & Bradstreet (17) („D&B”) utvrditi troškove prodaje, opće i administrativne troškove te dobit. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe. Zaprimljene su primjedbe podnositelja pritužbe, jednog proizvođača izvoznika u uzorku, CCCME-a i EFDA-e.

(174)

Nakon analize primjedbi i informacija zaprimljenih u vezi s drugom bilješkom, Komisija je zaključila da je Tajland odgovarajući izbor za reprezentativnu zemlju koja će poslužiti kao izvor nenarušenih cijena i troškova za određivanje uobičajene vrijednosti. Osnovni razlozi za taj odabir detaljnije su opisani u uvodnim izjavama 220. i sljedećima.

(175)

Kako je već navedeno u uvodnim izjavama 87. i 169., kineska vlada nije dostavila odgovor na upitnik o postojanju poremećaja (18). Komisija je verbalnom notom 2. lipnja 2021. obavijestila kinesku vladu da stoga namjerava primijeniti odredbe članka 18. osnovne uredbe i upotrijebiti raspoložive podatke u pogledu informacija obuhvaćenih upitnikom. Komisija je pozvala kinesku vladu da dostavi primjedbe o primjeni članka 18. osnovne uredbe. Nije zaprimljena nijedna primjedba.

(176)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 61., kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i odabrala ga ako jest, Komisija je nakon pokretanja ispitnog postupka od svih poznatih proizvođača izvoznika iz Kine zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Uz to, Komisija je zatražila od Misije Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku, i/ili da stupi u kontakt s njima. Javila su se 92 proizvođača izvoznika ili skupine proizvođača izvoznika na koje se odnosio 51 % ukupnog izvoza elemenata za pričvršćivanje iz NRK-a u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je procijenio podnositelj pritužbe na temelju statističkih podataka Eurostata. Komisija je smatrala da je ta razina suradnje niska.

(177)

Komisija je o tome verbalnom notom obavijestila Misiju Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji i istaknula da zbog niske suradnje namjerava primijeniti odredbe članka 18. osnovne uredbe u pogledu marže na razini zemlje (odnosno preostale pristojbe). Komisija je pozvala Misiju Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji da dostavi svoje primjedbe o primjeni članka 18. osnovne uredbe.

(178)

EFDA je tvrdila da se razina suradnje ne bi trebala smatrati niskom zbog sljedećih razloga:

(179)

Komisija je napomenula da se na početku ispitnog postupka (provjera reprezentativnosti i/ili odabir uzorka) od proizvođača iz Unije i proizvođača izvoznika traži ista količina informacija. Te su informacije uglavnom ograničene na podatke za kontakt društva, količinu njegove prodaje i proizvodnje te povezana društava. Suradnja se utvrđuje na temelju tog početnog odgovora. Prema tome, prema svim društvima (uključujući MSP-ove) iz Unije i zemlje izvoznice postupa se jednako. Stoga su tvrdnje te strane odbačene.

(180)

U provjerama na daljinu Komisija nije mogla provjeriti stvarnu korištenu radnu snagu ni za jednog od triju proizvođača izvoznika u uzorku. Dopisom od 3. lipnja 2021. obavijestila je sva tri proizvođača izvoznika u uzorku da namjerava upotrijebiti raspoložive podatke u skladu s odredbom članka 18. osnovne uredbe u pogledu korištene radne snage.

(181)

Ningbo Jinding smatrao je da informacije o stvarnom radnom vremenu nisu potrebne i da bi se Komisija trebala osloniti na standardno radno vrijeme. Tvrdio je da bi se standardno radno vrijeme moglo upotrijebiti za procjenu troškova rada, posebno ako ne postoji zakonska obveza evidentiranja stvarnog radnog vremena. Taj je proizvođač izvoznik tvrdio da je postupio najbolje što je mogao te stoga Komisija nije mogla ne uzeti u obzir dostavljene podatke o radu jer bi se na temelju njih i dalje mogao utvrditi „razumno točan nalaz”. Dodao je da su standardno radno vrijeme najprimjerenije raspoložive činjenice jer nijedan drugi izvor ne može biti primjereniji posebnim okolnostima proizvodnje predmetnog proizvoda društva Ningbo Jinding.

(182)

Wenzhou je tvrdio da su stvarni radni dani (poslije pretvoreni u radne sate prema standardnom broju dnevnih radnih sati) navedeni u mjesečnim platnim listama te da bi standardno dnevno radno vrijeme, kako je ograničeno kineskim radnim pravom, trebalo smatrati pouzdanim podacima koje treba upotrijebiti pri pretvaranju stvarnih radnih dana u radne sate. Isto tako, činjenica da društvo nije evidentiralo stvarne radne sate proizvodnje predmetnog proizvoda ne može se smatrati nesuradnjom te je stoga bilo nerazumno primijeniti članak 18. osnovne uredbe na Wenzhouove troškove rada.

(183)

Komisija se s tim nije složila. Samo postojanje zakona kojim se ograničava standardno radno vrijeme radnika nije dovoljan dokaz o stvarnom odrađenom radnom vremenu. Tijekom ispitnog postupka Komisija nije pronašla dokaze o poštovanju ili provedbi kineskog radnog prava i o tome da su se stvarni radni dani koje su prijavili proizvođači izvoznici odrazili u stvarno isplaćenoj naknadi zaposlenicima.

(184)

Osim toga, nisu pronađeni dokazi da su stvarni radni dani pretvoreni u radne sate prema standardnom broju radnih sati obuhvaćali sate odrađene u okviru postupka proizvodnje predmetnog proizvoda jer nisu dostavljeni dokazi o tome na kojoj su osnovi utvrđeni standardni sati proizvodnje elemenata za pričvršćivanje.

(185)

Osim toga, dva proizvođača izvoznika koja su svoje radne dane pretvorila prema standardnom broju dnevnih radnih sati imala su gotovo dvostruku stopu produktivnosti rada (19) u usporedbi s proizvođačem izvoznikom koji je evidentirao stvarne radne sate. Visoka produktivnost rada obično bi upućivala na veću i učinkovitiju upotrebu radne snage koja se odražava u većem broju stvarnih radnih sati. Stoga se u tom slučaju standardno radno vrijeme nije moglo upotrijebiti za procjenu troškova rada predmetnog proizvoda.

(186)

Na temelju toga odbačene su tvrdnje proizvođačâ izvoznika, a Komisija je upotrijebila najbolje raspoložive podatke o korištenoj radnoj snazi u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(187)

U nedavnim ispitnim postupcima u pogledu sektora čelika u NRK-u (20) Komisija je utvrdila da postoje znatni poremećaji u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Čelik je glavna sirovina za elemente za pričvršćivanje te je stoga sektor elemenata za pričvršćivanje usko povezan sa sektorom čelika. Komisija je u ovom ispitnom postupku zaključila da je, na temelju dostupnih dokaza, primjerena i primjena članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe.

(188)

U prethodnim ispitnim postupcima za sektor čelika Komisija je utvrdila postojanje znatnih državnih intervencija u NRK-u kojima se narušava djelotvorna raspodjela resursa u skladu s tržišnim načelima (21). Komisija je prvenstveno zaključila da je znatan dio sektora čelika, koji je glavna sirovina u proizvodnji predmetnog proizvoda, i dalje u vlasništvu kineske vlade u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) prve alineje osnovne uredbe (22), kao i da kineska vlada može utjecati na cijene i troškove svojom prisutnošću u poduzećima u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) druge alineje osnovne uredbe (23). Komisija je utvrdila i da prisutnost i intervencije države na financijskim tržištima te u nabavi sirovina i ulaznih elemenata stvaraju dodatne poremećaje na tržištu. Naime, sustav planiranja u NRK-u općenito dovodi do toga da su resursi koncentrirani u sektorima koje je vlada odredila kao strateške ili u nekom drugom političkom smislu važne, umjesto da ih raspodjeljuje u skladu s tržišnim silama (24). Komisija je nadalje zaključila da se kinesko zakonodavstvo o stečaju i vlasništvu ne primjenjuje na ispravan način u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) četvrte alineje osnovne uredbe, što dovodi do poremećaja osobito kada se omogućuje nastavak poslovanja nesolventnih društava te pri dodjeli prava korištenja zemljišta u NRK-u (25). Isto tako, Komisija je utvrdila poremećaje u troškovima plaća u sektoru čelika u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) pete alineje osnovne uredbe (26) te poremećaje na financijskim tržištima u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) šeste alineje osnovne uredbe, posebno u pogledu pristupa kapitalu za korporativne subjekte u NRK-u (27).

(189)

Kao u prethodnim ispitnim postupcima za sektor čelika u NRK-u, Komisija je u ovom ispitnom postupku ispitala je li bilo primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove u NRK-u s obzirom na postojanje znatnih poremećaja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Učinila je to na temelju raspoloživih dokaza iz dokumentacije, uključujući dokaze sadržane u pritužbi te u izvješću o NRK-u (dalje u tekstu „Izvješće”) (28), koje se temelji na javno dostupnim izvorima. Tom su analizom obuhvaćeni ispitivanje znatnih državnih intervencija u gospodarstvu NRK-a općenito i konkretne situacije na tržištu u relevantnom sektoru, uključujući predmetni proizvod. Komisija je te dokazne materijale dodatno nadopunila svojim istraživanjem o raznim kriterijima koji su relevantni za potvrdu postojanja znatnih poremećaja u NRK-u, što je utvrđeno i prijašnjim ispitivanjima u tom smislu.

(190)

Osim Izvješća, u pritužbi je navedeno nekoliko dodatnih čimbenika koji upućuju na postojanje poremećaja u sektoru elemenata za pričvršćivanje. Prvo je naveden problem viška kapaciteta na tržištu žičanih šipki. Drugo, u pritužbi se uputilo na državne intervencije u energiju i električnu energiju. Nadalje, u pritužbi su navedeni poremećaji u automobilskom i građevinskom sektoru u Kini (dva važna korisnika elemenata za pričvršćivanje), što je vidljivo iz dviju publikacija Gospodarske komore Europske unije u Kini: 2018/2019 and 2019/2020 Business in China – Position Papers (Poduzeća u Kini 2018./2019. i 2019./2020. – dokumenti o stajalištu). U pritužbi se navode i dva izvješća koja je pripremio Think!Desk China Research & Consulting: Final Report „Assessment of the normative and policy framework governing the Chinese economy and its impact on international competition” (Završno izvješće „Ocjena normativnog okvira i okvira politika kojim se uređuje kinesko gospodarstvo i njegova utjecaja na međunarodno tržišno natjecanje”) i Draft Final Report „The China Iron and Steel Association – Government Partner and Information Hub” (Nacrt završnog izvješća „Kinesko udruženje za željezo i čelik – vladini partner i informacijski centar”), u kojima se navode poremećaji zbog vladine kontrole nad sektorom željeza i čelika, uključujući elemente za pričvršćivanje. Naposljetku, u pritužbi se uputilo na činjenicu da je Komisija u prethodnom ispitnom postupku već utvrdila poremećaje na tržištu čelika u Kini.

(191)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 169., kineska vlada nije dostavila primjedbe ni dokaze kojima bi potkrijepila ili osporavala postojeće dokaze iz dokumentacije predmeta, uključujući Izvješće i dodatne dokaze koje je dostavio podnositelj pritužbe, o postojanju znatnih poremećaja i/ili primjerenosti primjene članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u ovom predmetu.

(192)

Konkretno, znatan dio sektora industrije čelika, koji je glavna sirovina u proizvodnji elemenata za pričvršćivanje, i dalje je u vlasništvu kineske vlade. Mnogi najveći proizvođači čelika u državnom su vlasništvu. Neki su izričito navedeni u „Planu za prilagodbu i modernizaciju industrije čelika za razdoblje od 2016. do 2020.”. Na primjer, društvo Shanxi Taiyuan Iron & Steel Co. Ltd. („Tisco”) u vlasništvu kineske države na svojim internetskim stranicama navodi da je „div u proizvodnji željeza i čelika”, koji se „razvio u izuzetan kompleks za proizvodnju željeza i čelika na veliko, koji je integriran s djelatnostima vađenja željeza, proizvodnje, prerade i isporuke željeza i čelika te trgovine njima” (29). Baosteel je još jedno veliko kinesko poduzeće u državnom vlasništvu koje se bavi proizvodnjom čelika te je dio nedavno konsolidiranog društva China Baowu Steel Group Co. Ltd. (bivši Baosteel Group i Wuhan Iron & Steel) (30) .. Iako se procjenjuje da je broj poduzeća u državnom vlasništvu i broj društava u privatnom vlasništvu teoretski približno jednak, četiri od pet kineskih proizvođača čelika među 10 najvećih svjetskih proizvođača čelika u državnom su vlasništvu (31).. Istodobno, iako je deset najvećih proizvođača činilo samo 36 % ukupne industrijske proizvodnje u 2016., kineska je vlada iste godine utvrdila cilj da do 2025. konsolidira 60–70 % proizvodnje željeza i čelika u približno deset velikih poduzeća (32). Tu je namjeru kineska vlada ponovila u travnju 2019. prilikom najave objavljivanja smjernica za konsolidaciju industrije čelika (33). Takva konsolidacija mogla bi uključivati prisilna spajanja profitabilnih privatnih društava s poduzećima u državnom vlasništvu koja ostvaruju slabe rezultate (34). Budući da je sektor elemenata za pričvršćivanje vrlo rascjepkan i da su većina proizvođača poduzeća u državnom vlasništvu, nije moguće utvrditi točan omjer između proizvođača elemenata za pričvršćivanje u državnom vlasništvu i onih u privatnom vlasništvu, no ispitni postupak pokazao je da su neki proizvođači elemenata za pričvršćivanje poduzeća u državnom vlasništvu, primjerice Zhoushan 7412 Factory.

(193)

Kad je riječ o tome da kineska vlada može utjecati na cijene i troškove svojom prisutnošću u poduzećima u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) druge alineje osnovne uredbe, u ispitnom postupku nisu se razmatrala pojedinačna društva jer je sektor elemenata za pričvršćivanje vrlo rascjepkan i sastoji se uglavnom od MSP u državnom vlasništvu. Međutim, postojanje osobnih veza između proizvođača predmetnog proizvoda i KPK-a utvrđeno je na razini industrijskih udruženja. Udruženja industrije elemenata za pričvršćivanje naglašavaju svoju osobnu povezanost s KPK-om, primjerice u Statutu Ningboškog udruženja industrije elemenata za pričvršćivanje zahtijeva se da „predsjednik, potpredsjednik i glavni tajnik ovog udruženja moraju ispunjavati sljedeće uvjete: 1. pridržavati se partijske linije, načela i politika te imati dobre političke kvalitete” (35).

(194)

I javna i privatna poduzeća u sektoru elemenata za pričvršćivanje politički se nadziru i usmjeravaju. Sljedeći primjeri prikazuju prethodno navedeni trend sve veće razine intervencije kineske vlade u sektorima elemenata za pričvršćivanje i čelika. Iako je industrija elemenata za pričvršćivanje vrlo rascjepkana i sastoji se uglavnom od MSP-ova, ispitnim postupkom otkrivene su veze između partije i udruženja industrije elemenata za pričvršćivanje koja okupljaju i zastupaju proizvođače elemenata za pričvršćivanje. Primjerice, na internetskim stranicama Ningboškog udruženja industrije elemenata za pričvršćivanje jasno je navedeno sljedeće: „U posljednjih nekoliko godina udruženje promiče i provodi partijske i nacionalne smjernice i politike”. Bliska veza s vladom istaknuta je i u Statutu te organizacije, primjerice u članku 3.: „Svrha je ovog udruženja: poštovati nacionalni ustav, zakone, propise i nacionalne politike […], imati ulogu mosta i veze između vlade i članova kako bi se ubrzao tehnološki napredak industrije elemenata za pričvršćivanje te promicati razvoj industrije elemenata za pričvršćivanje. U skladu s Ustavom Komunističke partije Kine, ovo udruženje uspostavlja partijsku organizaciju i preuzima odgovornosti za osiguravanje političkog usmjerenja, ujedinjavanje masa, promicanje razvoja, izgradnju napredne kulture, razvoj talenata i jačanje samoizgradnje”, dok se dalje u članku 6.xviii. navodi: „Poduzimati druge zadaće koje mu je povjerila vlada” (36). Prema internetskim stranicama ogranka za elemente za pričvršćivanje Kineskog udruženja industrije mehaničkih generičkih dijelova, industrija elemenata za pričvršćivanje u Ningbou ostvaruje koristi od raznih politika potpore i poslova potpore koje obavljaju općinska uprava Ningboa (isto u Zhejiangu) i funkcionalni odjeli na svim razinama (37). Povezanost industrije elemenata za pričvršćivanje s KPK-om vidljiva je i u okrugu Haiyan (pokrajina Zhejiang): „Haiyan je jedna od triju glavnih baza za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje u zemlji. Kako bi se osigurao stabilan i uredan razvoj industrije elemenata za pričvršćivanje, okrug Haiyan slijedi vodstvo u izgradnji partije, […], produbljuje ‚industrijski lanac + izgradnju partije’, razumije ‚crvenu interakciju’ i sveobuhvatno promiče rad i proizvodnju poduzeća koja proizvode elemente za pričvršćivanje. [..] Okrug Haiyan jača ulogu […] okružnog partijskog odbora. […] Stoga je Haiyan uključio 15 poduzeća različitih veličina […] kao ogledna demonstracijska poduzeća i odobrio financijsko jamstvo u iznosu do 50 % troškova obnove.”. Nadalje, „Haiyan jača ulogu partijske organizacije pokrajinskog (okružnog) Udruženja industrije elemenata za pričvršćivanje koordinacijom svih strana, preuzimanjem vodeće uloge u odgovaranju na potražnju i uklanjanjem informacijskih prepreka. […]Pod utjecajem epidemije prekinuta je izvorna opskrba sirovinama od čelika za poduzeća koja se nalaze u zoni elemenata za pričvršćivanju dvaju inovacijskih centara u ulici Qinshan. Nakon što je partijska organizacija okružnog Udruženja industrije elemenata za pričvršćivanje obaviještena o situaciji, odmah je koordinirala poduzeća koja proizvode sirovine od čelika visoke klase u okrugu kako bi se poduzećima koja proizvode elemente za pričvršćivanje dostavile sirovine niske kvalitete i osigurala komplementarnost. U samo mjesec dana ta su poduzeća dosegnula oko 100 milijuna RMB (38).”

(195)

Nadalje, u sektoru elemenata za pričvršćivanje na snazi su politike kojima se diskriminira u korist domaćih proizvođača ili se na drugi način utječe na tržište u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) treće alineje osnovne uredbe.

(196)

Tijekom ispitnog postupka utvrđen je niz dokumenata o politikama kojima se posebno usmjerava razvoj industrije elemenata za pričvršćivanje. U priopćenju Ministarstva industrije i informacijske tehnologije o izdavanju Kataloga smjernica za promicanje i primjenu prve veće tehničke opreme (izdanje iz 2019.) (39) te u Katalogu smjernica za industrijsku strukturnu prilagodbu (2019., NDRC) (40) industrija elemenata za pričvršćivanje navedena je kao industrija koja se potiče.

(197)

Osim prethodno navedenih dokumenata na središnjoj razini, postoji niz smjernica na lokalnoj, pokrajinskoj ili općinskoj razini za usmjeravanje i potporu razvoju industrije elemenata za pričvršćivanje. Primjerice, u politikama poticaja za industriju elemenata za pričvršćivanje u okrugu Haiyan iz 2019. predviđeno je sljedeće: „Haiyan je ‚grad elemenata za pričvršćivanje’, a industrija elemenata za pričvršćivanje isto je tako jedna od važnih tradicionalnih industrija u Haiyanu. […] Naš je okrug, kako bi […] se u njemu potaknuli inovacije i razvoj industrije elemenata za pričvršćivanje, nedavno objavio ‚Trogodišnju posebnu akcijsku politiku za digitalizaciju i pametnu transformaciju industrije elemenata za pričvršćivanje u okrugu Haiyan’. Područjem primjene povezanih posebnih fondova obuhvaćena su društva koja provode digitalnu i pametnu transformaciju u industriji elemenata za pričvršćivanje.”. (41) Fond za subvencije za industriju elemenata za pričvršćivanje u Haiyanu dodatno je povećan 2020. (42)

(198)

Nadalje, industrija elemenata za pričvršćivanje ima koristi od vladina usmjeravanja i intervencija u pogledu glavne sirove za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje, odnosno čelika. Kineska vlada industriju čelika smatra ključnom industrijom (43). To je potvrđeno u nizu planova, direktiva i drugih dokumenata koji se odnose na čelik, a izdani su na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini, na primjer u „Planu za prilagodbu i modernizaciju industrije čelika za razdoblje 2016.–2020.” koji je na snazi tijekom RIP-a. U tom se planu navodi da je industrija čelika „važan osnovni sektor kineskog gospodarstva, nacionalni temelj” (44). Glavne zadaće i ciljevi iz tog plana obuhvaćaju sve aspekte razvoja te industrije (45). U 13. petogodišnjem planu za gospodarski i socijalni razvoj (46), koji se primjenjivao u razdoblju ispitnog postupka, predviđalo se pružanje potpore poduzećima koja proizvode vrste proizvoda od čelika visoke klase (47). U prvom je planu i postizanje kvalitete, trajnosti i pouzdanosti proizvoda podupiranjem društava koja upotrebljavaju tehnologije povezane s proizvodnjom, preciznim valjanjem i poboljšanjem kvalitete čistog čelika (48). U „Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011.) (izmjena iz 2013.)” (49) („Katalog”) čelik se navodi kao poticana industrija.

(199)

Kako se može vidjeti iz prethodnih primjera povezanih s čelikom, koji je bitna sirovina za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje, kineska vlada i dalje usmjerava razvoj sektora elemenata za pričvršćivanje u skladu sa širokim rasponom alata politike i direktiva te kontrolira gotovo svaki aspekt njegova razvoja i funkcioniranja. Stoga industrija elemenata za pričvršćivanje ima koristi od vladina usmjeravanja i intervencija u pogledu glavne sirovine za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje, odnosno čelika.

(200)

Osim toga, proizvođači elemenata za pričvršćivanje isto su tako korisnici državnih subvencija, što jasno ukazuje na interes države u tom sektoru. Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da je proizvođačima elemenata za pričvršćivanje stavljen na raspolaganje niz programa financijskih poticaja, uključujući politike poticaja za industriju elemenata za pričvršćivanje iz 2019. u okrugu Haiyan: „Snažno promicanje digitalne i pametne transformacije poduzeća koja proizvode elemente za pričvršćivanje: za primjenu digitalnih upravljačkih sustava i softvera integriranih kontrolnih uređaja odobrit će se posebni financijski poticaji ovisno o godini provedbe, […]; poduzećima koja provode digitalnu i pametnu transformaciju (ili novu kupnju) i nadogradnju svoje opreme 2019. odobrit će se jednokratna subvencija u iznosu do 20 % stvarnih ulaganja u osnovnu opremu i najviše 2 milijuna RMB; za provedbu 2020. odobrit će im se jednokratna subvencija u iznosu do 15 % stvarnih ulaganja u osnovnu opremu i najviše 1,5 milijuna RMB; za provedbu 2021. odobrit će im se jednokratna subvencija u iznosu do 12 % stvarnih ulaganja u osnovnu opremu i najviše 1 milijun RMB (50).” Subvencije su bile dostupne i 2020.: „Na temelju posebnog pokrajinskog pilot-fonda od 20 milijuna okrug osigurava sredstva u omjeru 1:1 za transformaciju i modernizaciju industrije elemenata za pričvršćivanje. Zajedno s „Trogodišnom posebnom akcijskom politikom za elemente za pričvršćivanje” početni osnovni iznos subvencije od 3 % ili 6 % ulaganja u projekte transformacije industrijskog softvera povećan je na 12 % do najviše 20 %, […], udio subvencija za ulaganja u projekte koji se isključivo odnose na softver u industriji elemenata za pričvršćivanje premašio je 30 %, a iznosi najviše 50 %. Dosad je isplaćeno više od 12 milijuna RMB posebnih sredstava za elemente za pričvršćivanje, koje je iskoristilo više od 30 poduzeća. […] Kad je riječ o (investicijskim) projektima tehnološke transformacije, ulaganje u proizvodnu opremu mora premašiti 3 milijuna RMB. (51)”.

(201)

Ukratko, kineska vlada utvrdila je mjere kojima subjekte navodi da postupaju u skladu s ciljevima javne politike pružanja potpore poticanim industrijama, uključujući proizvodnju čelika kao glavne sirovine koja se upotrebljava u proizvodnji elemenata za pričvršćivanje. Takvim se mjerama sprečava slobodno djelovanje tržišnih sila.

(202)

U ovom ispitnom postupku nisu otkriveni dokazi da diskriminatorna primjena ili neodgovarajuća provedba zakonodavstva o stečaju i vlasništvu u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) četvrtom alinejom osnovne uredbe u sektoru elemenata za pričvršćivanje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 188., ne bi utjecala na proizvođače predmetnog proizvoda.

(203)

Na sektor elemenata za pričvršćivanje utječu i poremećaji u troškovima plaća u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) pete alineje osnovne uredbe, kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 188. Ti poremećaji utječu na sektor izravno (kad je riječ o proizvodnji predmetnog proizvoda ili glavnih ulaznih elemenata) i neizravno (kad je riječ o pristupu kapitalu ili ulaznim elementima društava koja podliježu istom sustavu rada u NRK-u) (52).

(204)

Isto tako, u ovom ispitnom postupku nisu podneseni nikakvi dokazi kojima bi se pokazalo da na sektor elemenata za pričvršćivanje ne utječu državne intervencije u financijski sustav u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) šeste alineje osnovne uredbe, kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 188. Prema tome, znatne državne intervencije u financijski sustav ozbiljno utječu na tržišne uvjete na svim razinama.

(205)

Konačno, Komisija podsjeća da je za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje potrebno više ulaznih elemenata. Kada proizvođači elemenata za pričvršćivanje kupuju ulazne elemente ili ugovaraju njihovu nabavu, cijene koje plaćaju (i koje se iskazuju kao njihovi troškovi) očito su izložene istim prethodno navedenim sustavnim poremećajima. Na primjer, dobavljači ulaznih elemenata zapošljavaju radnu snagu koja je izložena poremećajima. Mogu pozajmiti novac koji je izložen poremećajima u financijskom sektoru/raspodjeli kapitala. Osim toga, dio su sustava planiranja koji se primjenjuje na svim razinama vlasti i u svim sektorima.

(206)

Stoga ne samo da domaće prodajne cijene elemenata za pričvršćivanje nisu primjerene za uporabu u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe nego su i svi troškovi ulaznih elemenata (uključujući sirovine, energiju, zemljište, financiranje, rad itd.) nepouzdani jer na određivanje njihovih cijena utječu znatne državne intervencije, kako je opisano u dijelovima A i B Izvješća. Naime, državne intervencije opisane u pogledu raspodjele kapitala, zemljišta, rada, energije i sirovina prisutne su u cijelom NRK-u. To znači, na primjer, da je ulazni element koji je sam proizveden u NRK-u kombinacijom niza čimbenika proizvodnje izložen znatnim poremećajima. Isto vrijedi i za ulazne elemente ulaznih elemenata i tako dalje.

(207)

Ni kineska vlada ni proizvođači izvoznici nisu u ovom ispitnom postupku predočili nikakve dokaze ni argumente koji bi to osporili.

(208)

Ukratko, raspoloživi dokazi pokazali su da cijene ili troškovi predmetnog proizvoda, uključujući troškove sirovina, energije i rada, nisu rezultat sila slobodnog tržišta jer na njih utječu znatne državne intervencije u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe, kao što je vidljivo iz stvarnog ili mogućeg utjecaja jednog ili više relevantnih elemenata navedenih u njoj. Na temelju toga i zbog nesuradnje kineske vlade Komisija je zaključila da u ovom predmetu nije primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove za utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Komisija je stoga uobičajenu vrijednost izračunala isključivo na temelju troškova proizvodnje i prodaje koji odražavaju nenarušene cijene odnosno referentne vrijednosti, to jest, u ovom slučaju, na temelju odgovarajućih troškova proizvodnje i prodaje u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji, u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, kako je objašnjeno u sljedećem odjeljku.

(209)

Nakon konačne objave kineska vlada i CCCME dostavili su primjedbe u kojima su među ostalim osporavali zakonitost članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe i postojanje znatnih poremećaja koje je opisala Komisija. Primjedbe su detaljno razmotrene u nastavku.

(210)

Kineska vlada prvo je u pogledu Izvješća navela da nema dokaza da je Komisija odobrila ili potvrdila Izvješće, zbog čega je upitno može li Izvješće predstavljati Komisijino službeno stajalište. Kad je u pitanju činjenična strana Izvješća, kineska vlada smatra da je ono pogrešno, jednostrano i da ne odgovara stvarnom stanju. Štoviše, prema mišljenju kineske vlade činjenica da je Komisija izdala izvješća o zemljama za samo nekoliko odabranih zemalja izaziva zabrinutost u pogledu tretmana najpovlaštenije nacije. Nadalje, kineska vlada smatra da se Komisija ne bi trebala oslanjati na dokaze iz Izvješća jer to ne bi bilo u skladu s duhom poštenog i pravednog prava s obzirom na to da se time zapravo donosi sud o predmetu prije suđenja.

(211)

CCCME je slično tvrdio da se članak 2. stavak 6.a diskriminacijski primjenjuje na Kinu, čime se povređuje načelo najpovlaštenije nacije jer je Komisija izdala izvješća za pojedine zemlje samo u slučaju Kine i Rusije. CCCME je osporavao i dokaznu vrijednost Izvješća.

(212)

Drugo, kineska vlada i CCCME tvrdili su da izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe nije u skladu sa Sporazumom o antidampingu, posebno s njegovim člankom 2.2., u kojem se taksativno nabrajaju situacije u kojima se može izračunati uobičajena vrijednost, pri čemu „znatni poremećaji” nisu navedeni među takvim situacijama. Nadalje, kineska vlada smatra da upotreba podataka iz odgovarajuće reprezentativne zemlje nije u skladu s člankom VI. stavkom 1. točkom (b) GATT-a i člankom 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu, kojima se zahtijeva da se pri izračunu uobičajene vrijednosti upotrebljava trošak proizvodnje u zemlji podrijetla.

(213)

Osim toga, CCCME je podsjetio da su odjeljkom 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u dopuštena odstupanja od standardne metodologije za određivanje uobičajene vrijednosti i usporedivosti cijena prema članku VI. GATT-a iz 1994. i Sporazumu o antidampingu, no ta su odstupanja bila vremenski ograničena jer su istekla 11. prosinca 2016. Prema mišljenju CCCME-a nakon isteka Unija ne bi smjela odstupati od standardne metodologije pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti za proizvođače iz zemlje izvoznice te od upotrebe samo domaćih cijena i troškova u zemlji izvoznici ako nije drukčije dopušteno drugim odredbama sporazumâ WTO-a, među ostalim Sporazuma o antidampingu. CCCME je tvrdio da je članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe, prema kojem se Uniji dopušta da upotrijebi podatke odgovarajuće reprezentativne zemlje, u suprotnosti s obvezom Unije prema sporazumima WTO-a, posebno njezinom obvezom prema odjeljku 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u.

(214)

Treće, kineska vlada tvrdila je da Komisijina ispitna praksa na temelju članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe nije u skladu s pravilima WTO-a jer je Komisija protivno članku 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu zanemarila poslovne knjige kineskog proizvođača te pritom nije utvrdila jesu li ti podaci u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima u Kini. U tom je smislu kineska vlada podsjetila da su Žalbeno tijelo u predmetu DS473 i povjerenstvo u predmetu DS494 tvrdili da se u skladu s člankom 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu, sve dok poslovne knjige koje vodi izvoznik ili proizvođač iz ispitnog postupka na točan i pouzdan način odgovaraju, u prihvatljivim granicama, svim stvarnim troškovima određenog proizvođača ili izvoznika za predmetni proizvod, može smatrati da one „na prihvatljiv način odražavaju troškove u vezi proizvodnje i prodaje proizvoda koji se razmatra” te bi tijelo nadležno za ispitni postupak trebalo na temelju tih poslovnih knjiga utvrditi troškove proizvodnje proizvođača iz ispitnog postupka.

(215)

CCCME je na sličan način tvrdio da članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe nije u skladu s pravilima WTO-a jer se njime predviđa da se troškovi i cijene proizvođača izvoznika te cijene u zemlji izvoznici moraju zanemariti zbog znatnih poremećaja. CCCME je isto tako podsjetio da je Žalbeno tijelo WTO-a u sporu Europska unija – Antidampinške mjere za biodizel iz Argentine utvrdilo da Unija nije djelovala u skladu s člankom 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu jer nije upotrijebila poslovne knjige koje su vodili proizvođači iz ispitnog postupka kao osnovu za izračun troška proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka. CCCME je posebno tvrdio da s obzirom na tu odluku, poremećaji u Argentini koji su uzrokovali razliku između domaćih i međunarodnih cijena glavne sirovine za predmetni proizvod nisu sami po sebi bili dostatna osnova na temelju članka 2.2.1.1. za zaključak da poslovne knjige proizvođača nisu objektivno odražavale troškove sirovina povezane s proizvodnjom i prodajom predmetnog proizvoda ili za zanemarivanje tih troškova pri izračunu uobičajene vrijednosti predmetnog proizvoda.

(216)

Kad je riječ argumentu koji se odnosi na status Izvješća u skladu sa zakonodavstvom EU-a, Komisija je podsjetila da se člankom 2. stavkom 6.a točkom (c) osnovne uredbe ne propisuje poseban obrazac izvješća o znatnim poremećajima niti je u toj odredbi definiran kanal za objavu. Izvješće je tehnički dokument koji se temelji na činjenicama i upotrebljava isključivo u kontekstu ispitnih postupaka trgovinske zaštite. Ono je stoga na odgovarajući način objavljeno kao radni dokument službi Komisije jer je isključivo opisno i u njemu nisu izražena politička stajališta, sklonosti ili prosudbe. To ne utječe na njegov sadržaj, odnosno na objektivne izvore informacija o postojanju znatnih poremećaja u kineskom gospodarstvu koji su relevantni za primjenu članka 2. stavka 6.a točke (c) osnovne uredbe. Komisija je u pogledu primjedbi da je Izvješće jednostrano te da iskrivljuje činjenice napomenula da je to izvješće sveobuhvatan dokument koji se temelji na opsežnim objektivnim dokazima, uključujući zakonodavstvo, propise i druge službene dokumente o politikama koje je objavila kineska vlada, izvješća trećih strana iz međunarodnih organizacija, akademske studije i članke znanstvenika te druge pouzdane neovisne izvore. Izvješće je javno dostupno od prosinca 2017. kako bi sve zainteresirane strane imale dovoljno prilike da ospore, dopune ili dostave primjedbe na njega i na dokaze na kojima se ono temelji. Komisija je u tom pogledu dalje napomenula i da kineska vlada ukazuje na nedostatke Izvješća u isključivo općenitom i apstraktnom smislu, ali ne osporava sadržaj i dokaze koji su navedeni u izvješću. Kao odgovor na tvrdnje o povredi tretmana najpovlaštenije države Komisija je podsjetila da se, kako je predviđeno člankom 2. stavkom 6.a točkom (c) osnovne uredbe, izvješće o zemlji izrađuje se za bilo koju zemlju, ali samo ako Komisija ima utemeljene naznake o mogućem postojanju znatnih poremećaja u određenoj zemlji ili sektoru u toj zemlji. Nakon stupanja na snagu novih odredaba članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u prosincu 2017. Komisija je imala takve naznake znatnih poremećaja u Kini. Komisija je u listopadu 2020. (53) objavila i izvješće o poremećajima u Rusiji, a prema potrebi mogu biti objavljena i druga izvješća. Nadalje, Komisija je podsjetila da izvješća nisu obvezna za primjenu članka 2. stavka 6.a. U članku 2. stavku 6.a točki (c) opisani su uvjeti pod kojima Komisija objavljuje izvješća o zemljama, a u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (d) podnositelji pritužbe nisu obvezni upotrebljavati izvješće niti je prema članku 2. stavku 6.a točki (e) postojanje izvješća o zemlji uvjet za pokretanje ispitnog postupka u skladu s člankom 2. stavkom 6.a. U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (e) dovoljno je da podnositelji pritužbe podnesu dostatne dokaze o znatnim poremećajima u nekoj od zemalja koja ispunjava kriterije iz članka 2. stavka 6.a točke (b) za pokretanje ispitnog postupka na toj osnovi. Stoga se pravila koja se odnose na znatne poremećaje za pojedine zemlje primjenjuju na sve zemlje bez razlike i bez obzira na postojanje izvješća o zemlji. Zbog toga pravila koja se odnose na poremećaje u zemlji po definiciji nisu u suprotnosti s načelom najpovlaštenije nacije.

(217)

Kad je riječ o drugom i trećem argumentu kineske vlade i CCCME-a o navodnoj neusklađenosti članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe s pravom WTO-a, posebno s odredbama članaka 2.2. i 2.2.1.1. Sporazuma o antidampingu, kao i nalazima u predmetima DS473 i DS494, Komisija je ponovila svoje stajalište izraženo u uvodnim izjavama 72. i 73. privremene uredbe da je članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe u potpunosti usklađen s obvezama EU-a na temelju prava WTO-a. Nadalje, kad je riječ o tvrdnji da pojam znatnih poremećaja iz članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe nije naveden među situacijama u kojima je dopušteno izračunati uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2.2. Sporazuma o antidampingu, Komisija je podsjetila da se u domaćem pravu ne moraju upotrebljavati potpuno isti izrazi kao u predmetnim sporazumima kako bi ono bilo u skladu s tim sporazumima te da članak 2. stavak 6.a smatra potpuno usklađenim s relevantnim pravilima Sporazuma o antidampingu (a posebno s mogućnostima za izračun uobičajene vrijednosti iz članka 2.2. Sporazuma o antidampingu). Osim toga, u pogledu predmeta DS494, Komisija je podsjetila da su se i EU i Ruska Federacija žalili na nalaze povjerenstva, koji nisu konačni pa prema ustaljenoj sudskoj praksi WTO-a nemaju pravni status u sustavu WTO-a jer ih nije donijelo Tijelo za rješavanje sporova. U svakom slučaju u izvješću povjerenstva o tom sporu izričito se smatralo da su odredbe članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe izvan područja primjene spora. Kad je riječ o predmetu DS473, relevantna odluka nije se odnosila na primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, nego na primjenu posebne odredbe iz članka 2. stavka 5. osnovne uredbe. Komisija smatra da je prema pravu WTO-a, kako ga tumače povjerenstvo i Žalbeno tijelo WTO-a u predmetu DS473, dopuštena upotreba podataka iz treće zemlje, propisno prilagođenih kad je takva prilagodba potrebna i obrazložena. Ako postoje znatni poremećaji, troškovi i cijene u zemlji izvoznici nisu primjereni za izračun uobičajene vrijednosti. U tim se okolnostima člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe predviđa izračun troškova proizvodnje i prodaje na temelju nenarušenih cijena ili referentnih vrijednosti, uključujući one u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji sa sličnim stupnjem razvijenosti kao zemlja izvoznica. U tom smislu situacija koja postoji u odnosu na tržište istovjetnog proizvoda ili njegovih ulaznih elemenata (kao što je u Kini) može predstavljati situaciju u kojoj na temelju izvoznikove domaće prodaje istovjetnog proizvoda nije moguća pravilna usporedba s izvoznikovom izvoznom prodajom predmetnog proizvoda.

(218)

Kad je riječ o obvezama iz odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u, Komisija podsjeća da se u antidampinškim postupcima koji se odnose na proizvode iz Kine dijelovi odjeljka 15. Protokola koji nisu istekli i dalje primjenjuju pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti, i u pogledu standarda tržišnog gospodarstva i u pogledu upotrebe metodologije koja se ne temelji na strogoj usporedbi s kineskim cijenama ili troškovima.

(219)

Stoga je Komisija odbila argumente kineske vlade i CCCME-a.

(220)

Odabir reprezentativne zemlje u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe temeljio se na sljedećim kriterijima:

(221)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 172. i 173., Komisija je stavila na raspolaganje dvije bilješke za dokumentaciju o izvorima za određivanje uobičajene vrijednosti, o čemu su zainteresirane strane bile pozvane iznijeti svoje primjedbe, bilješku od 5. veljače („prva bilješka”) i bilješku od 4. svibnja („druga bilješka”). U tim su bilješkama opisane činjenice i dokazi na kojima se temelje relevantni kriteriji te su razmotrene primjedbe primljene od strana o tim elementima i o relevantnim izvorima. Komisijina ocjena činjenica te dokaza i zaključaka može se sažeti kako slijedi.

(222)

U prvoj bilješci Komisija je utvrdila pedeset i pet zemalja sa sličnim stupnjem gospodarskog razvoja kao Kina. U razdoblju ispitnog postupka Svjetska banka klasificirala je te zemlje na temelju bruto nacionalnog dohotka kao zemlje s „višim srednjim dohotkom”. No poznato je da se znatna proizvodnja proizvoda iz ispitnog postupka odvija samo u osam od tih zemalja, odnosno u Brazilu, Kolumbiji, Indoneziji, Maleziji, Meksiku, Rusiji, Turskoj i Tajlandu.

(223)

U prvoj bilješci Komisija je pružila informacije o relevantnim lako dostupnim podacima, posebno financijskim informacijama društava koja proizvode proizvod iz ispitnog postupka u Brazilu, Rusiji, Turskoj i Tajlandu te o uvozu sirovine za proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka u te zemlje. U drugoj bilješci Komisija je potvrdila dostupnost financijskih informacija jednog društva koje proizvodi proizvod iz ispitnog postupka u Maleziji, kako su utvrdile zainteresirane strane. U Kolumbiji, Indoneziji i Meksiku nije pronađeno nijedno društvo koje proizvodi proizvod iz ispitnog postupka s lako dostupnim financijskim informacijama.

(224)

Komisija je u drugoj bilješci smatrala da prema bazi podataka Global Trade Atlas („GTA”) više od 75 % uvoza žice od legiranog čelika (HS 722790) u Brazil i Maleziju potječe iz NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a navedenih u Prilogu I. Uredbi (EU) 2015/755 Europskog parlamenta i Vijeća (55). Na žicu od legiranog čelika odnosi se više od 45 % troška proizvodnje elemenata za pričvršćivanje. Na temelju toga Komisija je smatrala da je vrijednost uvoza žice od legiranog čelika vjerojatno narušena i nereprezentativna u usporedbi s drugim dostupnim reprezentativnim zemljama kao što su Turska ili Tajland. Stoga je Komisija zaključila da Brazil i Malezija imaju manje kvalitetan skup lako dostupnih podataka za nenarušenu vrijednost i da se ne smatraju odgovarajućim reprezentativnim zemljama u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe.

(225)

Komisija je u drugoj bilješci isključila Rusiju iz svojeg razmatranja kao odgovarajuće reprezentativne zemlje u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe jer su se sve zainteresirane strane složile da Rusija nije prikladna reprezentativna zemlja za ovaj ispitni postupak.

(226)

Komisija je u drugoj bilješci napomenula da je Tajland najveće tržište proizvođača standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje u usporedbi sa svim drugim potencijalnim reprezentativnim zemljama te da je dvostruko veće od Turske u pogledu vrijednosti proizvodnje i unutarnje potražnje. S obzirom na ta razmatranja Komisija je obavijestila da namjerava upotrijebiti Tajland kao odgovarajuću reprezentativnu zemlju i financijske podatke dostupne za šest društava u Tajlandu koji su navedeni u drugoj bilješci u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) prvom alinejom osnovne uredbe.

(227)

Nakon druge bilješke EIFI je tvrdio da Tajland nije odgovarajuća reprezentativna zemlja na temelju sljedećih argumenata:

(228)

Navodne nepoštene trgovačke prakse iz Tajlanda nisu potvrđene ni u jednom antidampinškom ispitnom postupku koji je u tijeku te se stoga dalje ne razmatraju. Kad je riječ o razini socijalne zaštite i zaštite okoliša u Tajlandu u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) prvom alinejom osnovne uredbe ona se ocjenjuje samo ako postoji više od jedne potencijalne reprezentativne zemlje. Budući da to nije bio slučaj u ovom ispitnom postupku kako je detaljno opisano u ovom odjeljku, argumenti EIFI-ja u tom su pogledu odbačeni.

(229)

CCCME je tvrdio da su brojni proizvođači elemenata za pričvršćivanje u Tajlandu bili u vlasništvu japanskih proizvođača automobila. Ti bi proizvođači uglavnom proizvodili nestandardne elemente za pričvršćivanje za automobilsku industriju u Japanu i u tu svrhu uvozili visokokvalitetne sirovine od svojih povezanih društava u Japanu. Prosječna uvozna cijena u Tajlandu stoga bi odražavala taj uvoz po višim cijenama i ne bi bila reprezentativna za trošak kineskih proizvođača koji uglavnom proizvode standardne elemente za pričvršćivanje upotrebom jeftinijih sirovina. Nadalje, CCCME je tvrdio da uvozne cijene iz Japana ne bi bile u skladu s tržišnim uvjetima jer su uglavnom proizašle iz transakcija između povezanih društava. Na temelju tih argumenata CCCME je zatražio da se, ako se Tajland upotrijebi kao reprezentativna zemlja, podaci o uvozu prilagode tako da se uvoz iz Japana oduzme od ukupnog uvoza. Tu su tvrdnju podržali proizvođač izvoznik u uzorku Ningbo Jinding i EFDA.

(230)

CCCME nije dostavio nikakve dokaze o opsegu japanskog uvoza sirovina u Tajland namijenjenih proizvodnji nestandardnih elemenata za pričvršćivanje koji se posebno upotrebljavaju u automobilskom sektoru. Isto tako, nisu dostavljeni dokazi da su uvoz obavile povezane strane ili da su uvozne cijene bile narušene. Sama razlika u cijeni između uvoza iz Japana i ostalih trećih zemalja u Tajland nije se smatrala dovoljnom za zaključak da su uvozne cijene iz Japana bile narušene.

(231)

EIFI je tvrdio da informacije i argumenti koje su iznijeli CCCME i EFDA pokazuju da Tajland nije prikladna reprezentativna zemlja. No istaknuli su da kineski proizvođači izvoznici proizvode i izvoze sve vrste elemenata za pričvršćivanje u Uniju, posebno nestandardne elemente za pričvršćivanje.

(232)

Na temelju baze podataka GTA Komisija je analizirala japanske izvozne cijene četiriju glavnih sirovina (odnosno 7228 30 (šipke od legiranog čelika (osim nehrđajućeg), samo toplovaljane, toplovučene ili toploistiskivane i dalje neobrađene), 7227 90 (šipke od legiranog čelika (osim nehrđajućeg), toplovaljane, u nepravilno namotanim kolutima), 7213 99 (šipke, toplovaljane, u nepravilno namotanim kolutima, od željeza ili nelegiranog čelika, N.E.S.O.I.), 7213 91 (šipke, toplovaljane, u nepravilno namotanim kolutima, od željeza ili nelegiranog čelika, kružnog poprečnog presjeka promjera manjeg od 14 mm)). Tijekom razdoblja ispitnog postupka Tajland je bio jedno od pet najvećih japanskih izvoznih tržišta, s 17 % njegova ukupnog izvoza tih materijala, dok je prvih pet (isključujući Kinu) činilo više od 60 %. Prosječna izvozna cijena u Tajland bila je za 17 % viša nego za ostalih pet najvećih zemalja izvoznica (0,90 EUR/kg za Tajland i 0,77 EUR/kg za ostalih pet najvećih zemalja). Na temelju tih informacija ne može se zaključiti da su japanske izvozne cijene za Tajland neopravdano visoke i nereprezentativne.

(233)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je odbacila argument zainteresiranih strana da uvozne cijene čimbenika proizvodnje u Tajland nisu reprezentativne ili da su nerazumne.

(234)

CCCME, EFDA i jedan proizvođač izvoznik u uzorku tvrdili su da je Malezija najprikladnija reprezentativna treća zemlja na temelju sljedećih argumenata:

(235)

Komisija je utvrdila da je uvoz u Maleziju pod oznakom HS 722790 iz nenarušenih izvora (odnosno izvora koji nisu Kina i zemlje koje nisu članice WTO-a) bio niži od obujma uvoza u druge potencijalne reprezentativne zemlje te da se smatrao manje pouzdanim u pogledu cijena. Stoga je suprotno tvrdnji CCCME-a uvoz pod oznakom HS 722790 u Tajland iznosio oko 187 000 tona te je zbog toga bio gotovo dvanaest puta veći od obujma uvoza u Maleziju, koji je iznosio 16 000 tona.

(236)

Nadalje, Komisija nije pronašla nijedno društvo u Maleziji koje je imalo dostupne financijske podatke za 2019. Kad je riječ o društvu Chin Well Fasteners Co. Sdn. Bhd., koje su predložile zainteresirane strane, godišnje izvješće njegova holding društva (Chin Well Holdings Berhad) doista je bilo dostupno na internetskim stranicama društva. No godišnji izvješće sadržavalo je izvještaje o financijskom stanju grupe i holding društva na dan 30. lipnja 2020. (56). Na temelju tog izvješća (57) grupa je provodila sljedeće aktivnosti:

(237)

Račun dobiti i gubitka grupe stoga je uključivao druge aktivnosti osim proizvodnje elemenata za pričvršćivanje u Maleziji, a posebno proizvodnju elemenata za pričvršćivanje u Vijetnamu. Stoga je Komisija smatrala neprimjerenim upotrijebiti godišnje izvješće društva Chin Well Holdings Berhad za potrebe ovog ispitnog postupka. Zbog toga su argumenti zainteresiranih strana u tom pogledu odbačeni.

(238)

EIFI i EFDA predložili su Tajvan kao odgovarajuću reprezentativnu zemlju tvrdeći da je on bio jedan od najvećih svjetskih proizvođača elemenata za pričvršćivanje.

(239)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 220., u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe jedan od kriterija za odabir reprezentativne zemlje bio je sličan stupanj gospodarskog razvoja kao u Kini. U tu je svrhu Komisija iz baze podataka Svjetske banke odabrala zemlje čiji je bruto nacionalni dohodak po stanovniku sličan bruto nacionalnom dohotku Kine. Budući da Tajvan nije bio među tim zemljama, odbačen je prijedlog zainteresiranih strana.

(240)

CCCME i EFDA tvrdili su i da zainteresirane strane nisu mogle na odgovarajući način ostvariti svoja prava na obranu jer bez članarine nisu mogle pretraživati baze podataka, kao što su GTA i D&B. Osim toga, Komisija nije dostavila izvatke iz baze podataka D&B ni opis metodologije upotrijebljene u okviru navedene baze podataka za dobivanje relevantnih podataka. Zbog toga zainteresiranim stranama nisu dostavljeni podaci na kojima se temelji utvrđivanje odgovarajuće reprezentativne zemlje.

(241)

Komisija je odgovorila na te primjedbe tako što je u otvorenu dokumentaciju predmeta dostavila izvatke iz baze podataka D&B o društvima u Tajlandu i baze podataka GTA o uvozu glavnih čimbenika proizvodnje u Maleziju (jer ti izvaci nisu bili navedeni u prvoj bilješci) (58). Izvadak iz baze podataka D&B sadržavao je poveznice na internetske stranice baze podataka D&B koje se odnose na opću metodologiju, odnosno na prikupljanje bilanci stanja, dobiti/gubitaka i ključnih omjera za nekoliko poduzeća iz cijelog svijeta po zemlji, uključujući objašnjenja tih ključnih omjera.

(242)

Naposljetku, CCCME i EFDA tvrdili su da od šest društava u Tajlandu navedenih u drugoj bilješci u pogledu kojih su se financijski podaci namjeravali upotrijebiti za utvrđivanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i dobiti za izračunanu uobičajenu vrijednost nekoliko njih nije bilo prikladno iz sljedećih razloga:

(243)

EIFI se složio s procjenom tih strana i napomenuo da su za neka od društava navedenih na popisu troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi i dobit bili preniski (odnosno da je profitna marža ispod minimalne ciljne dobiti od 6 % utvrđene člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe).

(244)

Komisija je pregledala informacije dostupne za šest društava u Tajlandu i na temelju njihovih internetskih stranica potvrdila sljedeće:

(245)

Nisu dostavljeni potkrijepljeni dokazi o tome zašto je razina troškova prodaje te općih i administrativnih troškova tajlandskih društava bila preniska. Nadalje, minimalna razina dobiti na koju se poziva EIFI bila je razina profitabilnosti koju industrija Unije može razumno očekivati u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja u Uniji prije povećanja dampinškog uvoza iz zemlje koja je predmet ispitnog postupka (ciljna dobit) i nije relevantna za utvrđivanje odgovarajuće reprezentativne zemlje.

(246)

Na temelju prethodno navedene analize Komisija je odlučila upotrijebiti Tajland kao odgovarajuću reprezentativnu zemlju te financijske podatke pet društava (59) za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a).

(247)

Budući da je na temelju svih prethodno navedenih elemenata utvrđeno da je Tajland primjerena reprezentativna zemlja, nije bilo potrebe provesti ocjenu razine socijalne zaštite i zaštite okoliša u skladu sa zadnjom rečenicom članka 2. stavka 6.a točke (a) prve alineje osnovne uredbe.

(248)

S obzirom na prethodnu analizu Komisija je odlučila smatrati Tajland odgovarajućom reprezentativnom zemljom za potrebe članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe.

(249)

Na temelju podataka koje su dostavile zainteresirane strane i drugih relevantnih podataka dostupnih u dokumentaciji, Komisija je u prvoj bilješci sastavila početni popis čimbenika proizvodnje, kao što su materijali, energija i rad, koji se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka.

(250)

U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe Komisija je utvrdila i izvore koji će se upotrebljavati za utvrđivanje nenarušenih cijena i referentnih vrijednosti. Glavni izvor koji je Komisija predložila za upotrebu uključivao je bazu podataka GTA. Konačno, u istoj je bilješci Komisija utvrdila oznake Harmoniziranog sustava (HS) za čimbenike proizvodnje za koje se, na temelju informacija koje su dostavile zainteresirane strane, u početku smatralo da će biti upotrijebljeni za analizu podataka iz baze podataka GTA.

(251)

Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe i predlože javno dostupne informacije o nenarušenim vrijednostima za svaki od čimbenika proizvodnje navedenih u toj bilješci.

(252)

Komisija je zatim u drugoj bilješci ažurirala popis čimbenika proizvodnje na temelju primjedbi strana i podataka koje su proizvođači izvoznici u uzorku dostavili u odgovoru na upitnik.

(253)

Uzimajući u obzir sve informacije koje su dostavile zainteresirane strane, utvrđeni su sljedeći čimbenici proizvodnje i njihovi izvori za Tajland kako bi se odredila uobičajena vrijednost u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe:

Tablica 1.

Čimbenici proizvodnje i izvori informacija

(254)

Kako bi utvrdila nenarušenu cijenu sirovina, Komisija je kao osnovu upotrijebila ponderiranu prosječnu uvoznu cijenu (CIF) u reprezentativnoj zemlji, kako je navedena u bazi podataka GTA, iz svih trećih zemalja osim NRK-a i zemalja navedenih u Prilogu 1. Uredbi (EU) 2015/755 (61). Komisija je odlučila isključiti uvoz iz NRK-a jer je zaključila da nije primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove u Kini zbog postojanja znatnih poremećaja u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe (uvodne izjave od 187. do 208.). Budući da nije bilo dokaza da isti poremećaji nisu utjecali jednako na proizvode namijenjene izvozu, Komisija je smatrala da su isti poremećaji utjecali na izvoz. Ponderirana prosječna uvozna cijena prema potrebi je prilagođena za uvozne carine. Nakon isključivanja uvoza iz NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a u Tajland, obujam uvoza sirovina iz ostalih trećih zemalja ostao je reprezentativan (od 27,1 % do 99,9 %).

(255)

Za mali broj čimbenika proizvodnje stvarni troškovi proizvođača izvoznika koji surađuju činili su zanemariv udio u ukupnim troškovima sirovina u razdoblju ispitnog postupka. Budući da vrijednost koja je za njih upotrijebljena nije imala znatan utjecaj na izračune dampinške marže, neovisno o upotrijebljenom izvoru, Komisija je te faktore proizvodnje tretirala kao potrošni materijal, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 268. i 269. Isti pristup primijenjen je za paru, koju je koristio jedan od proizvođača izvoznika u uzorku. Iako je para činila zanemariv dio troškova njegove proizvodnje, njome se općenito ne trguje na međunarodnoj razini niti ona javno kotira na burzi. Stoga odgovarajuća referentna vrijednost nije bila lako dostupna.

(256)

Komisija je troškove prijevoza koje proizvođači izvoznici u uzorku nose za isporuku sirovina izrazila kao postotak stvarnog troška tih sirovina i zatim je taj postotak primijenila na nenarušeni trošak tih istih sirovina kako bi dobila nenarušene troškove prijevoza. Komisija je smatrala da se u kontekstu ovog ispitnog postupka omjer između troškova koje proizvođač izvoznik snosi za sirovine i njegovih prijavljenih troškova prijevoza može opravdano upotrijebiti kao pokazatelj za procjenu nenarušenih troškova sirovina pri njihovoj isporuci u tvornicu društva.

(257)

CCCME je u svojim primjedbama na drugu bilješku tvrdio da Komisija u izračun uobičajene vrijednosti ne bi trebala uključivati uvozne carine na sirovine plaćene u reprezentativnoj zemlji jer i. ne postoji pravna osnova za to; te ii. kineski proizvođači izvoznici uglavnom nabavljaju sirovine na domaćem tržištu u Kini. Ta je strana tvrdila da se, u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, ako se Komisija oslanja na reprezentativnu zemlju, troškovi na koje se poziva moraju odnositi na „odgovarajuće troškove proizvodnje i prodaje u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji”. Međutim, odgovarajući troškovi u Kini ne bi uključivali uvozne carine. Osim toga, CCCME je tvrdio da se podaci iz baze podataka GTA temelje na cijenama CIF te stoga već uključuju dodatne troškove kao što su troškovi međunarodnog prijevoza, osiguranja i manipulacije, koji ne nastaju ako kineski proizvođači izvoznici kupuju na domaćem tržištu.

(258)

Komisija je smatrala da bi, u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, uobičajena vrijednost trebala odražavati nenarušenu cijenu sirovina u reprezentativnoj zemlji (u ovom slučaju Tajland) kao relevantnu zamjensku vrijednost za izračun uobičajene vrijednosti u zemlji podrijetla. Ona bi stoga trebala odražavati cijenu koju bi proizvođač elemenata za pričvršćivanje platio u Tajlandu za sirovine isporučene do vrata tvornice. Kada se uvozne carine ne bi dodale, dobivena referentna vrijednost ne bi odražavala nenarušenu cijenu na tajlandskom tržištu, nego samo prosječnu cijenu CIF u zemljama koje izvoze predmetne sirovine. To bi bilo protivno članku 2. stavku 6.a točki (a) osnovne uredbe pa su stoga te tvrdnje odbačene.

(259)

Kako bi utvrdila referentnu vrijednost za troškove rada, Komisija je upotrijebila najnovije statističke podatke koje je objavio Tajlandski nacionalni zavod za statistiku (62), u kojima su navedene detaljnije informacije o plaćama i naknadama koje se obračunavaju na plaću u različitim gospodarskim sektorima po tromjesečju od onih koje pruža Međunarodna organizacija rada („ILO”). Tajlandski nacionalni zavod za statistiku objavljuje detaljne informacije o plaćama u različitim gospodarskim sektorima u Tajlandu. Komisija je referentnu vrijednost utvrdila na temelju sektora proizvodne industrije i informacija iz dokumenta o porezima i pristojbama u Tajlandu koji je izradio KPMG (63). Te je informacije upotrijebila kako bi utvrdila porez na socijalno osiguranje koji plaća poslodavac. Izračunala je satnicu u proizvodnji, kojoj su dodani dodatni troškovi povezani s radom koje snosi poslodavac.

(260)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 183., Komisija pri provjerama na daljinu nije mogla provjeriti stvarne sate tijekom kojih su zaposlenici triju proizvođača izvoznika u uzorku radili na predmetnom proizvodu. Stoga se korištena radna snaga svih triju proizvođača izvoznika u uzorku temeljila na najboljim raspoloživim podacima u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. No za jednog od tih proizvođača izvoznika Komisija je uspjela prikupiti informacije o razlici između stvarno prijavljenih sati i stvarno odrađenih sati njegovih zaposlenika. Prosječan broj radnih sati po kilogramu proizvedenog proizvoda iz ispitnog postupka primijenjen je kao najbolje raspoloživ podatak za sva tri proizvođača izvoznika.

(261)

Kako bi utvrdila referentnu cijenu električne energije, Komisija je upotrijebila ponudu cijene električne energije za trgovačka društva te industrijska i državna poduzeća dostupnu na internetskim stranicama Gradske uprave za električnu energiju (64), 4.2. Tarifa s obzirom na vrijeme upotrebe (tarifa ToU). Referentna vrijednost utvrđena je na temelju cijene električne energije objavljene za obračunski mjesec studeni 2018. i primjenjive godišnje stope inflacije (65). Komisija je upotrijebila podatke o cijenama električne energije za industriju u odgovarajućoj kategoriji potrošnje 4.2.3.: manje od 12 kV.

(262)

Referentna vrijednost utvrđena je za svakog proizvođača izvoznika u uzorku, na temelju odgovarajuće najveće i smanjene potrošnje, ako je dostupno. Dobivena potrošnja dodijeljena je stopama najveće i smanjene potrošnje. Ako proizvođač izvoznik u uzorku nije razlikovao najveću od smanjene potrošnje, primijenjene su stope najveće potrošnje.

(263)

Utvrđena je naknada za potrošnju u kW na temelju broja zaposlenika zaposlenih u proizvodnji predmetnog proizvoda u svrhu izračunavanja prosječnog broja radnih sati kako bi se odredio fiksni trošak. Ponderirana prosječna stopa za najveću i smanjenu potrošnju utvrđena je kao odgovarajuća referentna vrijednost za svakog proizvođača izvoznika u uzorku.

(264)

Kako bi utvrdila referentnu vrijednost za plin, Komisija je upotrijebila cijene plina za trgovačka društva (industrijski korisnici) u Tajlandu koje je objavio Ured za energetsku politiku i planiranje Ministarstva energetike (66). Cijene su se razlikovale po obujmu potrošnje. Komisija je upotrijebila odgovarajuće cijene iz tablice 7.2.–4.: Konačna potrošnja energije po stanovniku. Komisija je kao referentnu vrijednost upotrijebila najnovije podatke za 2019.

(265)

Kako bi utvrdila referentnu vrijednost za prirodni plin, Komisija je potrošnju od 1 000 tona ekvivalenta nafte preračunala u kubične metre (67).

(266)

Komisija je upotrijebila cijene na neto razini (bez PDV-a) i za električnu energiju i za plin.

(267)

Cijenu vode u Tajlandu objavljuje Pokrajinska uprava za vodoopskrbu (68). Kako bi utvrdila referentnu cijenu vode, Komisija je upotrijebila prosječnu stopu u svim regijama za koje su bile javno dostupne relevantne informacije.

(268)

Zbog velikog broja čimbenika proizvodnje proizvođača izvoznika u uzorku određene sirovine koje su imale zanemariv udio u ukupnom trošku proizvodnje proizvođača izvoznika te na razini vrste proizvoda razvrstane su u skupinu potrošnog materijala.

(269)

Komisija je izračunala postotak potrošnog materijala s obzirom u ukupnom trošku sirovina i primijenila taj postotak na ponovno izračunani trošak sirovina pri upotrebi utvrđenih nenarušenih cijena.

(270)

U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe „izračunana uobičajena vrijednost uključuje nenarušen i razuman iznos troškova prodaje te administrativnih i općih troškova i dobiti”.

(271)

Za utvrđivanje nenarušenog i razumnog iznosa troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i dobiti, Komisija je upotrijebila troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit pet trgovačkih društava u Tajlandu, za koja je utvrđeno da proizvode elemente za pričvršćivanje kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 246. Stoga je, kako je navedeno u toj uvodnoj izjavi, Komisija upotrijebila iznose koji se odnose na financijske podatke za 2019. i 2020. jer su to bili najnoviji podaci dostupni Komisiji. Upotrijebljeni su podaci sljedećih pet društava:

(272)

Na temelju prethodno opisanih nenarušenih cijena i referentnih vrijednosti Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost po vrsti proizvoda na razini franko tvornica u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe.

(273)

Kako bi utvrdila nenarušene troškove proizvodnje za svaki pravni subjekt koji proizvodi i izvozi predmetni proizvod, Komisija je za svakog proizvođača izvoznika čimbenike proizvodnje kupljene od nepovezanih strana zamijenila čimbenicima proizvodnje iz tablice 1.

(274)

Prvo, Komisija je nenarušene troškove proizvodnje utvrdila na temelju čimbenika proizvodnje koje je kupilo svako društvo. Zatim je primijenila nenarušene jedinične troškove na stvarnu potrošnju pojedinačnih čimbenika proizvodnje svakog proizvođača izvoznika u uzorku.

(275)

Drugo, kako bi dobila ukupne nenarušene troškove proizvodnje, Komisija je dodala režijske troškove proizvodnje. Režijski troškovi proizvodnje koje su imali proizvođači izvoznici u uzorku uvećani su za troškove sirovina i potrošnih materijala iz uvodnih izjava 268. i 269., a zatim izraženi kao udio u troškovima proizvodnje koje je stvarno imao svaki proizvođač izvoznik u uzorku. Taj je postotak primijenjen na nenarušene troškove proizvodnje.

(276)

Komisija je na kraju dodala troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit, utvrđene na temelju pet tajlandskih društava (vidjeti uvodne izjave 486. i 487.). Troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi izraženi kao postotak troškova proizvodnje i primijenjeni na nenarušene ukupne troškove proizvodnje iznosili su 12,4 %. Dobit izražena kao postotak troškova prodane robe i primijenjena na ukupne nenarušene troškove proizvodnje iznosila je 6,2 %.

(277)

Na temelju toga Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost po vrsti proizvoda na razini franko tvornica u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe.

(278)

Tri proizvođača izvoznika u uzorku izvozila su proizvod u Uniju izravno nezavisnim kupcima te je stoga njihova izvozna cijena utvrđena na temelju stvarno plaćene ili plative izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(279)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođačâ izvoznika u uzorku na temelju cijena franko tvornica. U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala pravedna usporedba Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Na temelju stvarnih iznosa društva koje surađuje izvršene su prilagodbe za troškove manipulacije, vozarinu, troškove osiguranja, pakiranja, kreditne troškove i bankovne naknade.

(280)

Komisija je za proizvođače izvoznike u uzorku usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda i ponderiranu prosječnu izvoznu cijenu odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda kako bi izračunala dampinšku maržu u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(281)

Za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak, Komisija je izračunala ponderiranu prosječnu dampinšku maržu utvrđenu za proizvođače izvoznike u uzorku u skladu s člankom 9. stavkom 6. osnovne uredbe.

(282)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 176., razina suradnje proizvođača izvoznika iz Kine smatrala se niskom. Komisija je stoga za sve ostale proizvođače izvoznike iz Kine smatrala primjerenim utvrditi dampinšku maržu na temelju najviše dampinške marže utvrđene za najreprezentativniju vrstu proizvoda koju prodaju proizvođači izvoznici u uzorku. Smatrala je isto tako primjerenim odrediti dampinšku maržu za cijelu zemlju koja se primjenjuje na sve ostale proizvođače izvoznike koji ne surađuju na razini od 86,5 %.

(283)

Konačne dampinške marže, uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana nakon konačne objave navedene u odjeljku 3.9. u nastavku, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(284)

EIFI je ponovio da se CCCME ne može smatrati reprezentativnom organizacijom i da mu se ne bi trebao odobriti status zainteresirane strane u trenutačnom ispitnom postupku zbog sljedećih razloga:

(285)

CCCME je Komisiji dostavio 20 punomoći (69) koje su izdali proizvođači elemenata za pričvršćivanje u Kini, a kojima se CCCME ovlašćuje da ih zastupa u trenutačnom ispitnom postupku. Te se informacije na odgovarajući način daju na uvid zainteresiranim stranama. Razlozima koje je iznio EIFI ne dovodi se u pitanje to da je CCCME ovlašten zastupati proizvođače u ovom ispitnom postupku te se njegova tvrdnja stoga odbacuje. Zbog toga je Komisija smatrala da je CCCME zainteresirana strana u mjeri u kojoj je predstavljao te konkretne proizvođače elemenata za pričvršćivanje u Kini.

(286)

CCCME i EFDA ponovili su svoju tvrdnju da je Malezija najprikladnija reprezentativna treća zemlja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe, a ne Tajland iz više razloga. Među ostalim, tvrdili su da društva u Maleziji uglavnom proizvode standardne elemente za pričvršćivanje te je stoga njihova ponuda proizvoda slična ponudi kineskih proizvođača.

(287)

Kad je riječ o uvoznoj cijeni žice od legiranog čelika (HS 722790), sirovine za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje za Maleziju, CCCME je tvrdio da je ona reprezentativna jer je vrlo slična razini uvozne cijene za druge zemlje, kao što su Turska ili EU, dok uvozne cijene iste sirovine za Tajland (ako je uključen japanski uvoz) nisu u skladu s uvoznom cijenom u tim drugim zemljama te se stoga ne mogu smatrati reprezentativnima.

(288)

CCCME je nadalje tvrdio da je u pogledu obujma uvoza iste sirovine (žica od legiranog čelika (HS 722790)) u Maleziju, u relativnom smislu, većina uvoza u Maleziju i Tajland iz Kine i zemalja koje nisu članice WTO-a. Relativna kvantitativna analiza stoga ne može biti valjan razlog zbog kojeg je Komisija odabrala Tajland umjesto Malezije. Zbog toga što je preostali obujam uvoza žice od legiranog čelika (nakon oduzimanja uvoza iz Kine i drugih izvora koji nisu iz WTO-a) niži u Maleziji nego u Tajlandu ne znači da je on nereprezentativan jer bi i dalje iznosio 16 000 tona, što može biti dovoljno da se smatra reprezentativnim. Osim toga, Komisija nije dostavila dokaze o tome da uvozna cijena u Maleziju nije reprezentativna na toj osnovi ili da bi uvozna cijena u Tajland bila reprezentativnija samo zbog veće količine uvoza.

(289)

CCCME je dodao da je neopravdano da se Komisija usredotočila samo na obujam uvoza žice od legiranog čelika (HS 722790) kako bi isključila Maleziju, dok se na uvoz ostalih sirovina (HS 721391, HS 721399 i HS 722830) zajedno odnosi približno isti postotak ukupnog troška proizvodnje kineskih proizvođača elemenata za pričvršćivanje. Zapravo, uzimajući u obzir sve četiri sirovine zajedno, 70 % uvoza u Maleziju dolazi iz drugih zemalja osim NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a, dok u Tajlandu samo 54 % uvoza tih četiriju sirovina potječe iz drugih izvora osim NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a.

(290)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 224., više od 75 % uvoza žice od legiranog čelika (HS 722790) u Maleziju potječe iz NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 235., uvoz iste sirovine u Tajland bio je gotovo dvanaest puta veći. Komisija je smatrala da su same te činjenice dovoljne za zaključak da je uvoz u Maleziju manje prikladan u smislu cijena nego uvoz u Tajland jer se čini da je na njega utjecalo tržišno natjecanje s uvozima iz NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a, koji zajedno čine više od 80 % ukupnog uvoza te sirovine u Maleziju. Komisija je u drugoj bilješci navela da je uvozna cijena iz drugih izvora u Maleziju bila usklađena s vrlo niskom uvoznom cijenom iz NRK-a i drugih zemalja koje nisu članice WTO-a. Ta cijena od 4,43 CNY/tona bila je bliža uvoznoj cijeni iz NRK-a i drugih zemalja koje nisu članice WTO-a (3,9 CNY/tona) nego uvoznoj cijeni u Tursku (4,93 CNY/tona), kako je tvrdila strana.

(291)

Nadalje, na temelju podataka proizvođača izvoznika u uzorku iz NRK-a, ostale tri glavne sirovine zajedno (HS 721391, HS 721399 i HS 722830) predstavljale su manji udio u trošku proizvodnje elemenata za pričvršćivanje od žice od legiranog čelika (HS 722790) za najmanje 10 %. Ipak, Komisija je u drugoj bilješci objavila i relativnu težinu uvoza tih drugih sirovina iz NRK-a i zemalja koje nisu članice WTO-a, koja je bila viša u Maleziji nego u Tajlandu, osim za jednu od njih (HS 721391). Na temelju prethodno navedenoga Malezija se nije smatrala odgovarajućom reprezentativnom zemljom u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe. Stoga ponuda proizvoda elemenata za pričvršćivanje proizvedenih u Maleziji nije analizirana te su tvrdnje koje su iznesene u tom pogledu odbačene.

(292)

CCCME je nadalje tvrdio da je manjak podataka iz baze podataka D&B za malezijske proizvođače nedostatak u Komisijinoj analizi, odnosno da Komisija zainteresiranim stranama nikad nije dostavila podatke iz baze podataka D&B za Maleziju, kao što je to učinila za zemlje utvrđene u prvoj bilješci. Unatoč činjenici da je CCCME u svojim primjedbama na drugu bilješku istaknuo važnost oslanjanja na revidirane financijske izvještaje društava u usporedbi s podacima iz baze podataka D&B, čini se da Komisija nije pokušala tražiti takve podatke za Maleziju ili Tajland.

(293)

EFDA je napomenula da je navodno nepostojanje financijskih podataka za malezijska društva posljedica Komisijina nedjelovanja jer je Komisija za nekoliko zemalja dostavila izvatke iz baze podataka D&B, ali je to odbila učiniti za Maleziju. EFDA je isto tako napomenula da nije moguće da baza podataka D&B ne sadržava informacije o malezijskim proizvođačima elemenata za pričvršćivanje te je navela da je na internetskim stranicama baze podataka D&B navedeno osamdeset i pet društava pod jednom od oznaka NACE koje su relevantne za proizvod iz ispitnog postupka.

(294)

Proizvođač izvoznik u uzorku Ningbo Jinding dobio je revidirane financijske izvještaje 11 malezijskih proizvođača elemenata za pričvršćivanje iz malezijskog registra te je Komisiji predložio tri od njih (koji su bili profitabilni).

(295)

CCCME je dodao da su podaci koje Komisija sada ima na raspolaganju o revidiranim financijskim izvještajima malezijskih društava puno pouzdaniji od podataka iz baze podataka D&B za tajlandska društva zbog sljedećega:

(296)

Kad je riječ o podacima dostupnima za proizvođače elemenata za pričvršćivanje u Maleziji, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 223., Komisija je u drugoj bilješci potvrdila dostupnost financijskih podataka za jedno društvo koje proizvodi proizvod iz ispitnog postupka u Maleziji. Stoga nije bilo potrebno dostaviti podatke iz baze podataka D&B o tom društvu jer su ga utvrdile i neke zainteresirane strane te su dostavile revidirane financijske izvještaje grupe u dokumentaciji koja je otvorena za sve zainteresirane strane u ovom predmetu. Nadalje se napominje da se, u skladu sa svojom uobičajenom praksom, Komisija služi bazama podataka koje su joj na raspolaganju (kao što su Bloomberg i D&B) kako bi utvrdila proizvođače u svim potencijalnim reprezentativnim zemljama, uključujući Maleziju i Tajland. U svojem istraživanju Komisija nastoji utvrditi proizvođače proizvoda iz ispitnog postupka s cjelovitim skupom financijskih podataka koji su relevantni za razdoblje ispitnog postupka kako bi utvrdila troškove prodaje te opće i administrativne troškove i dobit za izračunanu uobičajenu vrijednost. Činjenica da su zainteresirane strane pronašle proizvođače u Maleziji pod oznakama NACE koje su relevantne za proizvod iz ispitnog postupka ne potvrđuje da se doista radi o proizvođačima proizvoda iz ispitnog postupka s cjelovitim skupom financijskih podataka koji su relevantni za razdoblje ispitnog postupka. Iako Komisija ne dovodi u pitanje korisnost revidiranih financijskih izvještaja, ako su dostupni, napominje da CCCME nije uspio dokazati na koji način standardizirana baza podataka o izvješćivanju u bazi podataka D&B pridonosi povećanju nesigurnosti u pogledu točnog opsega podataka. Razlike između podataka prikazanih u revidiranim financijskim izvještajima društva Ningbo Jinding i podataka društva u bazi podataka D&B zapravo su posljedica činjenice da se informacije o prihodima iz baze podataka D&B odnose na procijenjene prihode u 2014., dok se prihodi u dostavljenim revidiranim financijskim izvještajima odnose na stvarne prihode u 2014. Naposljetku, revidirani financijski izvještaji triju malezijskih proizvođača koji su dostavljeni nakon konačne objave nisu dodatno razmotreni jer se, kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 291., Malezija nije smatrala odgovarajućom reprezentativnom zemljom u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe. Stoga su tvrdnje zainteresiranih strana odbačene.

(297)

CCCME i EFDA ponovili su svoj zahtjev da bi, ako se Tajland upotrijebi kao reprezentativna zemlja, podatke o uvozu četiriju glavnih sirovina (HS 721391, HS 721399, HS 722790 i HS 722830) trebalo prilagoditi tako da se uvoz iz Japana oduzme od ukupnog uvoza jer je njegova cijena neopravdano visoka. Tvrdnju je podržao proizvođač izvoznik u uzorku Wenzhou. Konkretno, strane su tvrdile da se japanski uvoz žičanih šipki u Tajland uglavnom odnosi na visoke razrede kvalitete koji se upotrebljavaju za elemente za pričvršćivanje namijenjene automobilskoj industriji. Znatno su skuplje od žičanih šipki nižeg razreda koje upotrebljavaju kineski proizvođači izvoznici u uzorku koji uglavnom proizvode standardne elemente za pričvršćivanje. Te su strane tvrdile da Tajland ima snažnu automobilsku proizvodnju, koja zahtijeva znatne količine elemenata za pričvršćivanje proizvedenih sa žičanim šipkama posebnog razreda, dok u Tajlandu postoji samo jedan domaći dobavljač takvog posebnog razreda s ograničenim kapacitetom. Stoga je potrebno uvesti znatne količine žičanih šipki posebnog razreda. Budući da u regiji ASEAN-a nema drugih proizvođača žičanih šipki posebnog razreda osim Japana (ne uključujući prethodno navedenog domaćeg proizvođača u Tajlandu), nužan je uvoz iz te zemlje.

(298)

Te su strane nadalje tvrdile da uvozne cijene četiriju glavnih sirovina iz Japana u Tajland nisu reprezentativne zbog činjenice da bi njihove uvozne cijene bile više od uvoznih cijena ili cijena na domaćem tržištu za te materijale na drugim tržištima (kao što su Turska, EU, SAD itd.). CCCME je dodao da Komisija nije trebala analizirati japanske izvozne cijene za različita tržišta, nego usporediti japanske uvozne cijene s uvoznim cijenama iz drugih zemalja u Tajland. CCCME je stoga zatražio da se Komisija oslanja na podatke o uvozu u Tajland isključujući uvoz iz Japana, ili da se oslanja na podatke o uvozu iz ASEAN-a u Tajland ili da za te materijale koristi tajlandsku domaću cijenu.

(299)

Kineska vlada podržala je tvrdnju da se žičane šipke uvezene iz Japana upotrebljavaju za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje koji su namijenjeni automobilskoj industriji u Tajlandu te da je stoga njihova razina cijena neuobičajeno visoka. Budući da se iz NRK-a u EU izvozi samo mali broj elemenata za pričvršćivanje namijenjenih automobilskoj industriji, referentna vrijednost upotrijebljena za utvrđivanje uobičajene vrijednosti ne odražava odgovarajuće troškove žičanih šipki koje se upotrebljavaju za elemente za pričvršćivanje koji se izvoze iz Kine u EU.

(300)

EFDA je isto tako tvrdila da je razlika između HS 721391 i HS 721399 samo dimenzija žičane šipke koja kao takva ne može opravdati znatnu razliku u prosječnoj uvoznoj cijeni po oznaci HS. Tvrdili su da se ta razlika u cijeni vjerojatnije temelji na činjenici da je pod oznakom HS 721391 uvoz iz Japana činio samo 9 %, dok je pod oznakom HS 721399 činio 65 %. Društvo Wenzhou dodalo je da je njegova kupovna cijena sirovina pod oznakama HS 721391 i HS 721399 bila slična.

(301)

Nijedna od prethodno navedenih zainteresiranih strana nije potkrijepila svoje tvrdnje o udjelu žičanih šipki posebnog razreda za proizvodnju nestandardnih elemenata za pričvršćivanje koji se upotrebljavaju u automobilskom sektoru u ukupnom japanskom uvozu u Tajland ili načinu na koji razlikovati sirovine posebnog razreda među četirima oznakama HS, iako su i nestandardni elementi za pričvršćivanje obuhvaćeni ovim ispitnim postupkom te se za njih može upotrijebiti sirovina posebnog razreda. Na temelju povjerljivih podataka koje je dostavila jedna od strana, na elemente za pričvršćivanje za automobilski sektor odnosilo se 2018. manje od 50 % ukupne potražnje za industrijskim elementima za pričvršćivanje u Tajlandu, što ukazuje na to da je u Tajlandu postojala potražnja za sirovinama za standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje. Istodobno, oko 33 % ukupnog uvoza četiriju glavnih sirovina u Tajland dolazi iz Japana, dok strane u svojim podnescima nisu imale dokaze o tome koja je količina tih sirovina namijenjena nestandardnim elementima za pričvršćivanje ili općenito elementima za pričvršćivanje (jer se materijal upotrebljavao i za druge proizvode).

(302)

Kad je riječ o razlici u cijeni između uvoza iz Japana i ostalih trećih zemalja u Tajland, prvo, tajlandske uvozne cijene iz Japana koje su usporedile strane uključivale su pristojbe, dok cijene na drugim tržištima nisu. Drugo, Komisija je smatrala da usporedba cijena između prosječne japanske uvozne cijene u Tajland i prosječnih razina cijena na drugim tržištima, kako su je dostavile zainteresirane strane, nije bila smislena jer njome nisu međusobno uspoređeni istovjetni proizvodi. Iako japanske cijene za Tajland, kako su tvrdile te strane, nisu uključivale žičane šipke koje nisu posebnog razreda, prosječna cijena na drugim tržištima uključivala je obje vrste proizvoda, žičane šipke posebnog razreda i one koje nisu posebnog razreda, pa stoga takva usporedba nije dovela do značajnih rezultata te je odbačena. Komisija je stoga radi usporedbe uzela u obzir cijene cjelokupnog uvoza u Tajland (uključujući žičane šipke posebnog razreda i one koje nisu posebnog razreda) s uvoznim ili domaćim cijenama na drugim tržištima, kako su dostavile strane. Iz usporedbe na temelju prosječne cijene svih razreda žičanih šipki prema odgovarajućim oznakama HS vidljivo je da postoje znatne razlike u cijeni samo za dvije vrste koje je proizvođač izvoznik u uzorku upotrebljavao u manjim količinama. Stoga sama razlika u cijeni nije bila značajna. Naposljetku, strane nisu obrazložile zašto razlika u dimenzijama žičane šipke nije mogla znatno utjecati na cijene. Kupovna cijena društva Wenzhou bila je narušena te se stoga nije mogla uzeti u obzir.

(303)

S obzirom na to i. da strane nisu dostavile potkrijepljene podatke o tome koliko se sirovina iz Japana uvozilo za nestandardne elemente za pričvršćivanje i načinu na koji razlikovati sirovine posebne kvalitete među četirima oznakama HS, ii. da je postojala odgovarajuća potražnja za sirovinama za proizvodnju standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje u Tajlandu te iii. da prosječna razlika u cijeni između uvoza u Tajland i prosječne cijene žičanih šipki na drugim tržištima nije bila relevantna, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, nije bilo razloga za zaključak da japanski izvoz u Tajland nije reprezentativan te da bi ga zbog toga trebalo isključiti. Stoga su tvrdnje strana u tom pogledu odbačene.

(304)

CCCME je nadalje ponovio da se financijski podaci određenih tajlandskih proizvođača ne bi trebali upotrebljavati za utvrđivanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i dobiti. Naime, društva Topy Thailand, Thaisin Metals Industries Co., Ltd. i S.J Screwthai nisu proizvodila proizvode koji su usporedivi s kineskim proizvođačima i stoga je različita usmjerenost na proizvode tih proizvođača neizbježno značila da su njihovi troškovi i financijski podaci vrlo različiti te da nisu usporedivi s kineskim proizvođačima u uzorku.

(305)

EFDA je isto tako tvrdila da društvo Topy Thailand nije proizvodilo proizvod iz ispitnog postupka te bi ga stoga trebalo isključiti. Naime, na temelju internetskih stranica društva grupe u Japanu podloške koje je proizvodilo društvo Topy Thailand bile su potisne podloške, koje su u potpunosti različite od podloški koje su predmet ovog ispitnog postupka. Osim toga, podaci društva Topy Thailand činili su se nepouzdanima jer je konsolidirana dobit grupe Topy Group u godišnjem izvješću za 2020. odgovarala dobiti koju je Komisija upotrijebila za društvo Topy Thailand.

(306)

CCCME je tvrdio da su podaci u bazama podataka D&B i Orbis („Orbis”) (71) općenito u potpunosti nepouzdani, a posebno za odabrane tajlandske proizvođače, jer su u tim dvjema bazama podataka postojale nepodudarnosti. CCCME je tvrdio i da su podaci iz tih baza podataka procjene te je smatrao da nije primjereno da se Komisija oslanja na takve procjene jer financijski podaci privatnih društava u Tajlandu nisu javni te se stoga te baze podataka ne mogu temeljiti na stvarnim brojkama. CCCME je dodao da baze podataka D&B ili Orbis mogu biti pouzdane samo u slučajevima kada su financijski izvještaji objavljeni.

(307)

Kad je riječ o proizvođačima iz Tajlanda, u ispitnom postupku nisu potvrđeni navodi da oni ne proizvode proizvod iz ispitnog postupka. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 244., u ponudi proizvoda tih društava nalazilo se nekoliko vrsta elemenata za pričvršćivanje koji spadaju pod proizvod iz ispitnog postupka. Na internetskim stranicama društva Topy Thailand (72) vidljivo je i da je društvo proizvodilo standardne podloške koje su dio proizvoda iz ispitnog postupka, a ne samo potisne podloške, kako se tvrdilo. Komisija je stoga potvrdila da su odabrana društva u Tajlandu izravno ili neizravno povezana s proizvodnjom i prodajom proizvoda iz ispitnog postupka te su sve tvrdnje u tom pogledu odbačene.

(308)

Nadalje, u odnosu na tvrdnje da su podaci u bazi podataka D&B bili nepouzdani, kako je navedeno u prethodnim uvodnim izjavama, Komisija napominje da je konsolidirana dobit grupe Topy Group rezultat prihoda i troška grupe u odnosu na strane izvan grupe te da je dobit unutar grupe uklonjena s njezinih izvještaja. Uzimajući to u obzir, sličan iznos dobiti na razini jednog društva grupe i grupe u cjelini nije neuobičajen i ne potvrđuje da su podaci iz baze podataka D&B društva Topy Thailand nepouzdani. U godišnjem izvješću grupe Topy Group koje je dostavila EFDA ne pojavljuju se dodatne informacije jer ono sadržava samo konsolidirane podatke o grupi te stoga ne dovodi u pitanje uspješnost tajlandskog subjekta.

(309)

Nepodudarnosti između podataka iz baze podataka Orbis i baze podataka D&B mogu biti rezultat različitog opisa financijske stavke koja se prikuplja u bazi podataka ili različite razine izvješća društva/grupe te stoga ne dokazuju da su podaci nepouzdani. Osim toga, ti se podaci prikupljaju od društava i ne moraju nužno biti javno dostupni. Strana nije dokazala ni da su baze podataka Orbis i D&B bile pouzdane samo u slučajevima u kojima su financijski izvještaji objavljeni. Stoga su argumenti izneseni u tom pogledu odbačeni.

(310)

Konačno, CCCME je tvrdio da je, ako je Komisija upotrijebila financijske podatke tajlandskih društava, potrebno prilagoditi profitne marže kako bi odražavale troškove sirovina, isključujući uvoz iz NRK-a i drugih zemalja koje nisu članice WTO-a. Ta strana u tom smislu nije uspjela dokazati kako bi takva prilagodba bila relevantna za ta konkretna društva u Tajlandu te da je isključenje uvoza iz NRK-a i drugih zemalja koje nisu članice WTO-a bilo relevantno za predmetna društva. Tvrdnja je stoga odbačena.

(311)

Kad je riječ o najboljim raspoloživim podacima koji se upotrebljavaju u pogledu korištene radne snage u skladu s člankom 18. osnovne uredbe, društvo Jiangsu tvrdilo je da se sati koje je Komisija upotrijebila za izračun ne odnose na vrijeme kada zaposlenik ulazi u proizvodnu liniju ili izlazi iz nje, nego vrijeme kada zaposlenik ulazi u prostor tvornice ili izlazi iz njega. Načelo osmosatnog radnog dana trebalo bi tumačiti kao najdulje radno vrijeme u radnom danu, a prilagodbe koje je Komisija primijenila bile su nerazumne te su dovele do besmislenih rezultata. Komisija je trebala upotrijebiti osmosatni radni dan jer je on naveden u Konvenciji o radnom vremenu (u industriji) (73), koju su ratificirale države članice EU-a. Osim toga, Kina je usvojila načelo osmosatnog radnog dana te bi stoga osam sati trebalo tumačiti kao najdulje radno vrijeme u radnom danu.

(312)

Komisija je smatrala da je vrijeme ulaska u prostore tvornice ili izlaska iz njih kod društva Jiangsu bilo razumno za izračun stvarnog radnog vremena jer nije bilo drugog razloga da se zaposlenik nalazi u prostorima tvornica osim stvarnog rada ili društvo Jiangsu nije navelo te druge razloge. Valja napomenuti da je prosječan broj odrađenih sati dnevno, kako ga je izračunala Komisija, bio iznad standarda od osam radnih sati, što je bilo razumno zbog činjenice da je i samo društvo Jiangsu zabilježilo prekovremene sate. Stoga su tvrdnje strane u tom pogledu odbačene.

(313)

Društvo Jiangsu nadalje je tvrdilo da Komisija nije pružila objašnjenje za osnovu na kojoj je utvrdila trošak rada po satu, nego je samo navela poveznicu s izvorom. Stvaran broj odrađenih sati tjedno za proizvodnu industriju u Tajlandu mnogo je veći od četrdeset sati tjedno. Društvo Jiangsu navelo je da je na temelju izvora koji je upotrijebila Komisija oko 67 % zaposlenika u proizvodnom sektoru u Tajlandu radilo od četrdeset do četrdeset i devet sati. Osim toga, trenutačno važećim zakonom o zaštiti radne snage u Tajlandu predviđa se da je najdulje radno vrijeme po tjednu četrdeset i osam sati, što bi stoga bila prikladnija osnova za utvrđivanje troška rada po satu.

(314)

Za izračun troška rada po satu Komisija je upotrijebila osnovu od četrdeset sati tjedno (odnosno mjesečni trošak rada u reprezentativnoj zemlji podijeljen je s četiri tjedna, a zatim je podijeljen s četrdeset sati tjedno), što je standardni broj radnih sati tjedno (osam sati dnevno pomnoženo s pet radnih dana). Činjenica da 67 % zaposlenika u proizvodnom sektoru u Tajlandu radi između četrdeset i četrdeset i devet sati tjedno ne ukazuje na to koliko zaposlenika radi četrdeset sati ili više od četrdeset sati, dok se zakonom o zaštiti radne snage u Tajlandu osigurava najdulje radno vrijeme, ali ne i stvarno radno vrijeme. Stoga je tvrdnja strane u tom pogledu odbačena.

(315)

Društvo Ningbo Jinding tvrdilo je da Komisija nije trebala upotrijebiti fiksni broj radnih sati po kilogramu elemenata za pričvršćivanje koji su proizvedeni u društvu Jiangsu jer je njegova produktivnost znatno veća od produktivnosti društva Ningbo Jinding zbog toga što društvo Jiangsu u proizvodnom postupku koristi toplo kovanje. Ta je strana dodala da bi Komisijina primjena raspoloživih podataka trebala biti razumna, a posebno da ne bi trebala dovesti do potpuno nerazumnih ishoda, osobito ako primjena raspoloživih podataka ne proizlazi iz nedostatka suradnje, kao u ovom predmetu. EFDA je tu tvrdnju potkrijepila napomenom da je Komisija povećala troškove rada, a time i dampinške marže.

(316)

Društvo Ningbo Jinding ponovilo je i svoj zahtjev da se oslanja na standardno radno vrijeme tvrdeći da su dostavljeni dokazi da je društvo poštovalo i primjenjivalo zakon o radu NRK-a, kojim je utvrđeno osam radnih sati po radnom danu. Osim toga, u dokumentaciji nema dokaza koji pokazuju da se kineski zakoni o radu nisu poštovali ili primjenjivali te bi stoga Komisija trebala pretpostaviti da je zakonodavstvo poštovano.

(317)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 180., Komisija nije mogla provjeriti stvarnu korištenu radnu snagu ni za jednog od triju proizvođača izvoznika u uzorku te je stoga u tom pogledu upotrijebila raspoložive podatke u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 260., informacije o razlici između stvarno prijavljenih sati i vremena ulaska/izlaska kod društva Jiangsu nisu predstavljale stvarne radne sate u tom društvu. Komisija je za procjenu stvarnih radnih sati kao raspoloživi podatak upotrijebila samo evidenciju vremena ulaska/izlaska. Zbog toga Komisija nije mogla utvrditi razliku između radnog vremena potrebnog za različite metode proizvodnje (toplo i hladno kovanje) ni za jednog od proizvođača izvoznika u uzorku niti je sama strana koja podnosi zahtjev dostavila dokaze o načinu na koji bi ih trebalo procijeniti. Sedamnaest radnih sati izračunanih na temelju raspoloživih podataka bilo je slično standardnom radnom vremenu koje je bilo potrebno u nekim proizvodnim odjelima društva Ningbo Jinding, dok usto nije bilo dokaza da prekovremeni sati nisu bili neobvezni.

(318)

Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 183., Komisija je tijekom ispitnog postupka utvrdila da se stvarno radno vrijeme nije odrazilo u naknadama isplaćenima zaposlenicima. Suprotno tvrdnjama, društvo nije dostavilo dokaze o radnom vremenu u odnosu na naknadu i stoga nije moglo dokazati da se standardno radno vrijeme doista provodilo, nego je samo dostavilo obavijesti društva zaposlenicima o određivanju najvećeg broja sati. Komisija je zbog toga smatrala da je metodologija za utvrđivanje stvarnog radnog vremena razumna te su tvrdnje strana u tom pogledu odbačene.

(319)

Nakon konačne objave društvo Jiangsu tvrdilo je da prilagodba zbog inflacije koju je Komisija upotrijebila za prilagodbu tarife za električnu energiju iz studenoga 2018. nije ostvarena jer se tajlandska tarifa za električnu energiju otada nije promijenila kako bi odrazila inflaciju. Društvo Jiangsu nadalje je tvrdilo da Komisija nije navela razloge zbog kojih je prilagodba potrebna. Osim toga, Komisija nije prilagodila inflaciju za vodu i prirodni plin te za to nije navela razloge.

(320)

Društvo Ningbo Jinding tvrdilo je da s obzirom na to da je referentna vrijednost za trošak električne energije utvrđena na temelju cijene električne energije objavljene za obračunski mjesec studeni 2018., prilagođene s obzirom na primjenjivu stopu inflacije do sredine razdoblja ispitnog postupka, ona nije odražavala stvarni trošak koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka plaćali potrošači električne energije u Tajlandu. Ta je strana istaknula da se u uvjetima koji se odnose na tarife za električnu energiju navedenima na internetskoj stranici (74) s koje je Komisija preuzela cijenu električne energije koja se primjenjivala tijekom razdoblja ispitnog postupka navodi da „naknade za električnu energiju koje se obračunavaju za svaki mjesec uključuju osnovnu pristojbu za električnu energiju u skladu s ovdje navedenim tarifama i naknadu za prilagodbu energije”. Komisija je stoga trebala primijeniti naknadu za prilagodbu za energiju, a ne prilagodbu zbog inflacije.

(321)

Komisija je preispitala uvjete za tarife za električnu energiju u Tajlandu i potvrdila da je dobavljač električne energije u Tajlandu redovito prilagođavao naknadu za prilagodbu za energiju (koja se sastoji od elemenata promjene cijene). Zbog toga je prilagodila referentnu vrijednost za električnu energiju koja se upotrebljava u okviru naknade za prilagodbu za energiju, a ne prilagodbu zbog inflacije za tri proizvođača izvoznika u uzorku. Za razliku od referentne vrijednosti za električnu energiju koja se temeljila na obračunu za studeni 2018. te ju je stoga bilo potrebno prilagoditi razdoblju ispitnog postupka kako je prethodno objašnjeno, referentne vrijednosti za vodu i prirodni plin koje je Komisija primijenila već su se odnosile na razdoblje ispitnog postupka i stoga nisu primijenjene daljnje prilagodbe.

(322)

Društvo Ningbo Jinding isto je tako tvrdilo da je Komisija primijenila netočnu razinu napona za tarife za električnu energiju naplaćene društvu Ningbo Jinding u razdoblju ispitnog postupka jer je stvarna razina napona društva veća od 12 kV. Komisija je preispitala i prilagodila referentnu vrijednost u odnosu na razinu napona društva Ningbo Jinding, kako je potvrđeno dokazima prikupljenima u okviru provjere na daljinu, koja je relevantna za tarife za električnu energiju naplaćene društvu Ningbo Jinding u razdoblju ispitnog postupka.

(323)

Društvo Ningbo Jinding tvrdilo je da je Komisija pogrešno izračunala unutarnju vozarinu na temelju postotka vrijednosti sirovine, dok se vozarina za kupnju sirovina obično određuje na temelju obujma kupnje. Ta je strana napomenula da sama Komisija ima dosljednu praksu raspodjele troškova prijevoza u odnosu na obujam, a ne na vrijednost materijala. Osim toga, Komisija je trebala uzeti u obzir stvarnu udaljenost prijevoza do društva Ningbo Jinding.

(324)

Društvo Wenzhou tvrdilo je da je dovoljno osigurati da cijena sirovina na temelju cijena franko tvornica bude nenarušena i da bi svaki dodatak troškova prijevoza trebao biti u skladu sa stvarnim uvjetom isporuke za kupnju sirovina koju obavljaju kineski proizvođači izvoznici. Stoga bi se uz cijenu franko tvornica trebao uzeti u obzir samo stvarni trošak prijevoza od dobavljača do društva Wenzhou. Nadalje, društvo Wenzhou smatralo je nerazumnim da su troškovi prijevoza sirovina izraženi kao postotak prijavljenog troška sirovina, dok bi se stvarni trošak prijevoza izračunavao na temelju količine umjesto vrijednosti.

(325)

Društvo Ningbo Jinding nadalje je tvrdilo da nema osnove za dodavanje uvozne carine cijeni sirovine jer je društvo Ningbo Jinding kupilo svoje sirovine u Kini i nije platilo uvozne carine. Osim toga, podaci iz baze podataka GTA temelje se na cijenama CIF te stoga uključuju dodatne troškove kao što su troškovi međunarodnog prijevoza, osiguranja i manipulacije, koji nisu bili primjenjivi na domaće kupnje te bi ih stoga trebalo odbiti.

(326)

Društvo Wenzhou Junhao ponovilo je i svoju primjedbu na prvu bilješku da su sve sirovine za proizvod iz ispitnog postupka društva Wenzhou Junhao kupljene na domaćem tržištu. Navedeno društvo tvrdilo je da uvozna cijena (CIF) u Tajland, koju je Komisija primijenila kao osnovu za utvrđivanje nenarušene cijene sirovine, može uključivati veće troškove isporuke od sirovina kupljenih na domaćem tržištu.

(327)

Komisija je smatrala da bi, u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, uobičajena vrijednost trebala odražavati nenarušenu cijenu sirovina u reprezentativnoj zemlji (u ovom slučaju Tajland) kao relevantnu zamjensku vrijednost za izračun uobičajene vrijednosti u zemlji podrijetla. Ona bi stoga trebala odražavati cijenu koju bi proizvođač elemenata za pričvršćivanje platio u Tajlandu za sirovine isporučene do vrata tvornice. Kada se troškovi međunarodnog prijevoz ili uvozne carine ne bi dodali, dobivena referentna vrijednost ne bi odražavala nenarušenu cijenu na tajlandskom tržištu, nego samo prosječnu cijenu CIF u zemljama koje izvoze predmetne sirovine. To bi bilo protivno članku 2. stavku 6.a točki (a) osnovne uredbe.

(328)

Nadalje, s obzirom na to da nije postojala referentna vrijednost za trošak prijevoza (po društvu, vrsti sirovine, različitim prijevoznim kanalima itd.), Komisija je upotrijebila omjer između troška prijevoza i troška sirovine proizvođača izvoznika. Taj se omjer primjenjuje na referentnu vrijednost sirovine, koja se zatim množi s količinom sirovine koju je potrošio proizvođač izvoznik. Takva metodologija odražava strukturu troškova proizvođača izvoznika jer se omjer između troška prijevoza i troška sirovine zadržava te se dalje primjenjuje na nenarušenu referentnu vrijednost.

(329)

Stoga su odbijene sve tvrdnje strana u pogledu izračuna prilagodbe za unutarnje vozarine i uvozne carine koja se primjenjuje na referentnu vrijednost sirovina.

(330)

Društvo Wenzhou tvrdilo je da ne bi trebalo praviti razliku između dvije vrste žičanih šipki koje se upotrebljavaju za proizvodnju elemenata za pričvršćivanje, odnosno HS 721391 i HS 721399, s obzirom na to da se razlikuju samo po promjeru (veći ili manji od 14 mm) i da je njihova cijena gotovo jednaka s obzirom na nekoliko dostupnih izvora. Osim toga, promjer veći ili manji od 14 mm nije pokazatelj koji se razlikuje u strukturi PCN-a proizvoda iz ispitnog postupka.

(331)

Kad je riječ o sirovinama, od proizvođača izvoznika zatraženo je da u upitniku navedu svaku vrstu sirovine upotrijebljene u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka po najtočnijoj carinskoj oznaci (osmeroznamenkasta ili deseteroznamenkasta razina). Navedena se sirovina zatim što točnije uspoređuje s carinskom oznakom referentne vrijednosti za istu sirovinu u reprezentativnoj zemlji. Pri određivanju upotrijebljenih sirovina cijena tih sirovina ili struktura PCN-a nisu relevantne jer se nijedna od njih ne upotrebljava za usklađivanje s carinskom oznakom referentne vrijednosti za istu sirovinu u reprezentativnoj zemlji. U ovom ispitnom postupku društvo Wenzhou utvrdilo je obje vrste upotrijebljenih sirovina. Na temelju toga obje vrste sirovina koje upotrebljava društvo Wenzhou odgovaraju referentnoj vrijednosti za istu sirovinu u Tajlandu. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(332)

Društvo Wenzhou nadalje je tvrdilo da su troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi koji su upotrijebljeni za izračun uobičajene vrijednosti utvrđeni na temelju pet tajlandskih društava bez raščlambe troškova prodaje te općih i administrativnih troškova pojedinačnih društava. Isto tako, izravni troškovi prodaje, kao što su troškovi prijevoza, nisu odbijeni od troškova prodaje te općih i administrativnih troškova. Stoga je Komisijina izjava u konačnoj objavi da je izračunana uobičajena vrijednost po vrsti proizvoda na temelju cijena franko tvornica netočna. Budući da je izvozna prodaja utvrđena na temelju cijena franko tvornica bez troškova prijevoza, i taj bi trošak trebalo oduzeti od uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe.

(333)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 276., Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost po vrsti proizvoda na temelju cijena franko tvornica u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, što uključuje razuman iznos troškova prodaje te općih i administrativnih troškova. Nema dostupnih informacija iz kojih je vidljivo da su troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi tajlandskih društava koje je upotrijebila Komisija uključivali troškove prijevoza radi isporuke kupcima. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(334)

EIFI je smatrao da se dampinška marža utvrđena za društvo Jiangsu temeljila na proturječnim informacijama. Prema bazi podataka D&B društvo Jiangsu imalo je samo 15 zaposlenika, što odgovara broju zaposlenika u društvu koje se bavi trgovinom i nije u skladu s količinama elemenata za pričvršćivanje koje ono proizvodi. Osim toga, prosječna izvozna cijena elemenata za pričvršćivanje društva Jiangsu u razdoblju ispitnog postupka niža je od ukupne prosječne izvozne cijene iz NRK-a u istom razdoblju. Budući da je društvo tvrdilo da proizvodi uglavnom elemente za pričvršćivanje proizvodnim postupcima toplog kovanja koji stvaraju veće troškove od elemenata za pričvršćivanje proizvedenih drugim proizvodnim postupcima, njihova bi prodajna cijena u prosjeku trebala biti viša od prosječne izvozne cijene iz Kine. Osim toga, društvo Jiangsu povezano je s još dva druga društva u NRK-u koja proizvode elemente za pričvršćivanje koja nisu navedena u odgovoru na upitnik te stoga postoji visok rizik da će ta društva svoj izvoz usmjeriti preko društva Jiangsu i tako ostvariti korist od nižih stopa pristojbi.

(335)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 92., Komisija je provela provjere na daljinu i potvrdila podatke koje je dostavilo društvo Jiangsu, uključujući broj zaposlenika i izvoznu cijenu. Činjenica da prosječna izvozna cijena društva Jiangsu može biti niža od prosječne cijene cjelokupnog izvoza iz NRK-a može biti posljedica odstupanja od srednje vrijednosti, uzimajući u obzir broj proizvođača izvoznika iz NRK-a i broj vrsta proizvoda iz ispitnog postupka uvezenih iz NRK-a koji su obuhvaćeni izračunom prosječne cijene cjelokupnog izvoza iz NRK-a. Isto tako, ispitnim postupkom nisu otkrivena povezana društva koja proizvode predmetni proizvod u Kini. Stoga su tvrdnje EIFI-ja u tom pogledu odbačene.

(336)

EFDA je tvrdila da je stopa za izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak previsoka, što je protivno članku 9. stavku 6. osnovne uredbe. To je zato što je Komisija upotrijebila raspoložive podatke o korištenoj radnoj snazi u skladu s člankom 18. osnovne uredbe te je stoga pri izračunu prosječne dampinške marže za uzorak morala zanemariti marže utvrđene u okolnostima iz članka 18. EFDA je predložila da se dampinška marža društva Jiangsu upotrijebi za utvrđivanje dampinške marže koja se primjenjuje na proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak jer je to jedino društvo za koje nisu upotrijebljeni raspoloživi podaci.

(337)

Komisija je smatrala da se članak 9. stavak 6. osnovne uredbe primjenjuje samo ako su marže u potpunosti utvrđene u okolnostima iz članka 18. Komisija je napomenula da se u skladu s uvodnom izjavom 260. djelomično oslanjala na raspoložive podatke o korištenoj radnoj snazi za sva tri proizvođača izvoznika u uzorku, uključujući društvo Jiangsu, u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. Komisija je zbog toga, umjesto da zanemari sve marže utvrđene za izvoznike koji surađuju, smatrala primjerenim osloniti se na sve te marže kako bi utvrdila dampinšku maržu za proizvođače izvoznike koji surađuju, a nisu uključeni u uzorak. Stoga je tvrdnja te strane odbačena.

(338)

EFDA je ponovila svoju tvrdnju da bi se razina suradnje proizvođača izvoznika trebala smatrati visokom uzimajući u obzir rascjepkanost industrije elemenata za pričvršćivanje, koja se uglavnom sastoji od MSP-ova koji izvoze preko trgovaca, logističke poteškoće tijekom pandemije bolesti COVID-19, poslovne odnose između proizvođača izvoznika iz NRK-a i podnositelja pritužbe, razinu suradnje proizvođača izvoznika višu od 50 %, koja je dvostruko veća od razine suradnje proizvođača iz Unije tijekom prethodnog ispitnog postupka o elementima za pričvršćivanje koji su unatoč tome „predstavljali većinski udio industrije Unije” (75), Komisijin pristup u ovom predmetu u pogledu nedostatka suradnje proizvođača iz Unije i, naposljetku, Komisijin opći pristup u pogledu MSP-ova iz Unije, a posebno pojednostavnjeni upitnik namijenjen MSP-ovima.

(339)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 179., razina suradnje proizvođača izvoznika utvrđena je na temelju odgovora proizvođača izvoznika iz Kine na obrazac za odabir uzorka. Zatražene informacije ograničene su na osnovne informacije o društvu, kao što su podaci za kontakt, prodaja na globalnoj razini te količine proizvodnje i povezana društva. Te bi informacije trebale biti pristupačne i lako dostupne svim poduzećima, uključujući MSP-ove. Nijedan proizvođač izvoznik nije se javio s tvrdnjom da nailazi na logističke poteškoće pri dostavljanju zatraženih informacija, a ni EFDA nije potkrijepila tu tvrdnju. EFDA nije objasnila ni u kojoj su mjeri navodni poslovni odnosi između proizvođača izvoznika i podnositeljâ pritužbe trebali utjecati na utvrđivanje razine suradnje. Nadalje, razina suradnje industrije Unije u prethodnom antidampinškom ispitnom postupku smatrala se nevažnom u kontekstu trenutačnog ispitnog postupka. Tvrdnja da bi se prema proizvođačima iz Unije koji ne surađuju postupalo drukčije nego prema proizvođačima izvoznicima koji ne surađuju već je razmotrena u uvodnoj izjavi 46. te se nadalje nije smatrala elementom koji utječe na razinu suradnje proizvođača izvoznika. U svakom slučaju pojam „većinski udio” industrije Unije nije relevantan pri razmatranju razine suradnje proizvođača izvoznika jer se oba pojma odnose na potpuno različite situacije. Iako se većinski udio industrije Unije odnosi na stanje u trenutku pokretanja postupka, cilj je dampinške marže na razini zemlje izbjeći neopravdano nagrađivanje nesuradnje. Argument da bi MSP-ovi u Uniji imali koristi od pojednostavnjenih upitnika, za razliku od proizvođača izvoznika, nije relevantan u fazi odabira uzorka. Stoga su tvrdnje te strane odbačene.

(340)

EFDA je nadalje tvrdila, pozivajući se na sudsku praksu WTO-a (76), da čak i ako je Komisija zaključila da je razina suradnje niska, ona ne smije primjenjivati kazneni pristup. U tom je pogledu EFDA tvrdila da je razina pristojbe za „sve ostale proizvođače izvoznike” utvrđena na temelju nereprezentativnog obujma izvoza koji se temelji samo na jednoj vrsti proizvoda.

(341)

Komisija pri primjeni raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. ima široko diskrecijsko pravo sve dok je primijenjena metoda razumna. Osim toga, u skladu s člankom 18. stavkom 6. osnovne uredbe pri primjeni raspoloživih podataka rezultati ispitnog postupka mogu biti manje povoljni za stranu nego što bi bili da je surađivala, kako bi se izbjeglo neopravdano nagrađivanje nesuradnje. U ovom je slučaju izračun razine pristojbe na razini zemlje Komisija morala temeljiti na podacima dostupnima u dokumentaciji. Metodologija je bila razumna jer se temeljila na stvarnim provjerenim informacijama proizvođača izvoznika u uzorku, dok se izračun temeljio na odabranoj vrsti proizvoda koja je bila najreprezentativnija u pogledu obujma izvoza tog proizvođača izvoznika. EFDA nije potkrijepila dokazima izjavu da tu određenu vrstu proizvoda nisu izvozili proizvođači izvoznici koji ne surađuju te se ona nije mogla provjeriti. Taj je argument stoga odbačen.

(342)

EIFI je tvrdio da se neki od proizvođača izvoznika kojima je dodijeljen status proizvođača izvoznika koji surađuje ne bi trebali smatrati takvima jer oni nisu bili proizvođači, nego trgovci predmetnim proizvodom. Za neke od proizvođača izvoznika nazivi navedeni u obrascu za odabir uzorka nisu odgovarali nazivima pod registriranim brojem PDV tog društva, dok su neki imali neuobičajeno nisku cijenu izvoza u Uniju. EIFI je u prilog svojoj tvrdnji dostavio informacije na temelju javno dostupnih izvora.

(343)

Komisija napominje da su informacije koje je dostavio EIFI pristigle vrlo kasno u postupku, dok je isti popis proizvođača izvoznika koji surađuju uložen u dokumentaciju predmeta koja je 6. siječnja 2021. otvoren za sve zainteresirane strane (77) te se stoga više nije mogao provjeriti. Zbog toga Komisija nije mogla utvrditi jesu li razlozi na koje se EIFI pozivao kako bi se određena društva uklonila s popisa proizvođača izvoznika opravdani te su se stoga te tvrdnje morale odbaciti.

(344)

Trgovačko društvo u NRK-u, Changshu 5. Rich Trading Co., Ltd. („Changshu Rich”) tvrdilo je da bi ga trebalo dodati na popis proizvođača izvoznika koji surađuju zajedno s njegovim povezanim proizvođačem iz Kine jer surađuje u ispitnom postupku. Komisija napominje da nijedna od tih strana nije ispunila obrazac za odabir uzorka u zadanim rokovima. Društvo Changshu Rich dostavilo je samo odgovor za odabir uzorka za nepovezane uvoznike u Uniji, koji nije bio namijenjen stranama u NRK-u, i tek nakon zadanih rokova. Stoga je zahtjev za uvrštenje na popis proizvođača izvoznika koji surađuju odbačen. Još jedan proizvođač izvoznik, koji je društvo Changshu Rich navelo kao „partnera”, dostavio je obrazac za odabir uzorka u predviđenom roku te je stoga uvršten na popis.

(345)

Drugi proizvođač izvoznik, Bulten Fasteners (China) Co., Ltd. („Bulten Fasteners”), isto je tako zatražio da ga se uvrsti na popis proizvođača izvoznika koji surađuju tvrdeći da surađuje u ispitnom postupku tako što u roku dostavlja informacije o ulaznim elementima namijenjenima proizvođačima izvoznicima iz NRK-a, kako je zatraženo u Obavijesti o pokretanju postupka. Tvrdio je da su zahtjevi koje je potrebno ispuniti kako bi se smatrao stranom koja surađuje nejasni te da je pružanjem informacija o ulaznim elementima potvrdio svoju volju za suradnjom i postupanjem u dobroj namjeri.

(346)

Komisija je napomenula da društvo Bulten Fasteners nije dostavilo odgovor za odabir uzorka kako je zatraženo u Obavijesti o pokretanju postupka koji sadržava i dogovor o tome koja društva će biti uključena u uzorak te predmet ispitnog postupka. Jedan od proizvođača izvoznika u pritužbi je naveo i da je pri pokretanju postupka primio posebne upute od Komisije u okviru bilateralne komunikacije u kojima se jasno navodi da bi dostavljanje informacija za odabir uzorka bio uvjet na temelju kojeg bi se društvo moglo smatrati stranom koja surađuje. Nakon što je Komisija odabrala uzorak proizvođača izvoznika društvo nije dostavilo nijednu primjedbu na popis proizvođača izvoznika koji surađuju naveden u uvodnoj izjavi 345., koji je bio u dokumentaciji od početka ispitnog postupka. Društvo Bulten Fasteners u tom je pogledu zatražilo da bude saslušano pred službenikom za saslušanje. Saslušanje je održano 7. prosinca 2021., na kojem je službenik za saslušanje zaključio da postupak nije utjecao na postupovna prava društva Bulten Fasteners jer je ono od Komisije primilo informacije na koje nije reagiralo. Na temelju tih razmatranja, za razliku od proizvođača izvoznika koji su dostavili obrazac za odabir uzorka i izričito pristali na pravodobnu suradnju u ispitnom postupku, društvo Bulten Fasteners ne može se smatrati proizvođačem izvoznikom koji surađuje te je zahtjev te strane odbačen.

(347)

Nakon konačne objave Komisija je primijetila neke administrativne pogreške u popisu proizvođača izvoznika koji surađuju koje su potom ispravljene. Ti su se ispravci temeljili na informacijama koje su predmetne strane dostavile u obrascu za odabir uzorka. Stoga je društvo Shanghai Foreign Trade (Pudong) Co., Ltd., koje je dostavilo podatke za odabir uzorka za svoje povezane proizvođače Shanghai Rongdun Industry Co., Ltd. i Shanghai Chunri New Energy Technology Co., Ltd., uklonjeno s popisa i zamijenjeno svojim povezanim proizvođačima. Isto je tako BSC Corporation, trgovac koji izvozi proizvod koji proizvodi njegovo povezano društvo Liaocheng BSC Metal, uklonjen s popisa i zamijenjen svojim povezanim proizvođačem.

(348)

Nakon konačne objave korisnik polnih vijaka naveden u uvodnim izjavama 154. i 155. tvrdio je da je Komisija zanemarila njegovu tvrdnju da njegov glavni konkurent iz Indije proizvodi polne vijke te da ih prodaje u Uniji po cijenama sličnima onima po kojima se uvoze iz Kine. Korisnik je tvrdio da iz toga proizlazi da kineske uvozne cijene nisu dampinške. Korisnik je isto tako tvrdio da je Komisija trebala usporediti indijske uvozne cijene polnih vijaka s uobičajenom vrijednošću. No budući da to nije učinila, Komisija ne može zaključiti da je kineski uvoz polnih vijaka bio dampinški.

(349)

Komisija prvo ističe da takva tvrdnja nije dostavljena prije konačne objave. Sama nepotkrijepljena tvrdnja da su cijene polnih vijaka indijskih proizvođača bile na istoj razini kao kineske preprodajne cijene na tržištu Unije ne upućuje na tvrdnju da cijene kineskog izvoza nisu dampinške. Drugo, dampinške marže utvrđene kako je prethodno navedeno u odjeljku 3. temelje se na izvoznim cijenama predmetnog proizvoda kao cjeline i nisu utvrđene zasebne dampinške marže za različite vrste proizvoda. Kako je detaljno navedeno u odjeljku 3., pri usporedbi izvoznih cijena kineskih proizvođača izvoznika s uobičajenom vrijednošću na temelju podataka reprezentativne zemlje utvrđene su znatne dampinške marže. Taj korisnik nije dostavio primjedbe na izračun dampinških marži i nije osporio nijedan element upotrijebljen za izračun. Treće, podsjeća se da je opseg ovog ispitnog postupka ograničen na izvoz predmetnog proizvoda iz Kine te stoga Komisija nije bila obvezna niti je imala pravo istražiti navodni damping pri uvozu iz Indije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(350)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 96. i 97., prijelazno razdoblje za povlačenje Ujedinjene Kraljevine završilo je 31. prosinca 2020. te se na Ujedinjenu Kraljevinu od 1. siječnja 2021. više ne primjenjuje pravo Unije. S obzirom na to da je rok za dostavu odgovora na upitnik i drugih informacija bio nakon prijelaznog razdoblja, Komisija je od zainteresiranih strana zatražila da dostave informacije na osnovi 27 članica EU-a. Nalazi o šteti, uzročnosti i interesu Unije stoga su ocijenjeni na temelju podataka za 27 članica EU-a.

(351)

Istovjetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodilo je više od 70 proizvođača u Uniji. Oni čine „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(352)

Utvrđeno je da je ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila 1 060 569 tona. Komisija je utvrdila tu vrijednost na temelju podataka koje su dostavili podnositelj pritužbe i proizvođači iz Unije u uzorku. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 49., šest proizvođača iz Unije bilo je dio konačnog uzorka. Na njih je odlazilo 9,5 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(353)

Komisija je utvrdila potrošnju u Uniji dodavanjem ukupnog procijenjenog obujma prodaje industrije Unije na tržištu Unije (vidjeti tablicu 6.) ukupnom obujmu uvoza kako je utvrdio Eurostat (vidjeti tablice 3. i 12.).

(354)

Potrošnja u Uniji kretala se kako slijedi:

Tablica 2.

Potrošnja u Uniji (u tonama)

(355)

Potrošnja u Uniji smanjila se u razmatranom razdoblju. Potrošnja u Uniji ukupno se smanjila za 18 %, s 2 134 778 tona u 2017. na 1 748 012 tona u razdoblju ispitnog postupka.

(356)

Komisija je obujam uvoza utvrdila na temelju podataka Eurostata. Tržišni udio uvoza utvrđen je iz obujma uvoza i ukupne potrošnje u Uniji.

Tablica 3.

Obujam uvoza (u tonama) i tržišni udio

(357)

Opseg uvoza iz Kine porastao je za 54 % između 2017. i 2019. te je ostao relativno stabilan između 2019. i razdoblja ispitnog postupka. Sveukupno, obujam uvoza porastao je za 55 % u razmatranom razdoblju.

(358)

S obzirom na smanjenje potrošnje u Uniji tržišni udio kineskog uvoza stalno se povećavao od 2017. do razdoblja ispitnog postupka, sa 6 % na 12 %.

(359)

Nakon konačne objave EIFI je na temelju dostupnih statističkih podataka tvrdio da bi obujam uvoza i tržišni udio uvoza iz Kine trebali biti veći. EIFI je raspolagao statističkim podacima koji su uključivali uvoz proizvoda koji su bili izvan opsega ispitnog postupka i procijenjeni ukupni obujam uvoza na temelju saznanja o tržištu. No statistički podaci koje je Komisija upotrijebila za utvrđivanje obujma uvoza iz tablice 3. temeljili su se na stvarnom obujmu uvoza predmetnog proizvoda kako je zabilježeno na razini oznaka TARIC koje su uključivale samo predmetni proizvod. Obujam iz tablice 3. stoga odražava stvarni obujam uvoza predmetnog proizvoda u razmatranom razdoblju. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(360)

Nakon konačne objave EFDA i CCCME zatražili su pojašnjenje o tome koji su podaci upotrijebljeni za utvrđivanje obujma uvoza u Uniju. Nakon takvog pojašnjenja te su strane zatražile da se objave i točni podaci po oznaci TARIC. Ti se podaci ne mogu objaviti zbog povjerljivosti te je taj zahtjev stoga odbačen.

(361)

Komisija je utvrdila prosječne cijene uvoza na temelju podataka Eurostata tako što je ukupne vrijednosti kineskog uvoza podijelila s ukupnim obujmom tog uvoza.

(362)

Prosječna cijena uvoza iz predmetne zemlje kretala se kako slijedi:

Tablica 4.

Uvozne cijene (EUR/tona)

(363)

Cijene uvoza iz predmetne zemlje povećale su se za 11 % od 2017. do 2018. te su se u 2019. smanjile za 1 %, a u razdoblju ispitnog postupka za još 3 %. U razmatranom razdoblju kineske uvozne cijene ukupno su se povećale za 7 %. No tim povećanjem nije obuhvaćeno povećanje cijene sirovina, koje je u istom razdoblju iznosilo 30 %. Osim toga, uvozne su cijene cijelo vrijeme ostale manje od prodajnih cijena Unije, kako je navedeno u tablici 8.

(364)

Komisija je sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrdila uspoređujući:

(365)

Usporedba cijena izvršena je za svaku vrstu proizvoda za transakcije na istoj razini trgovine, nakon potrebnog usklađivanja i odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. Za uvoz iz predmetne zemlje na tržište Unije dobivena je ponderirana prosječna marža sniženja cijena u rasponu od 28 % do 46 %.

(366)

EFDA i CCCME tvrdili su da se standardni elementi za pričvršćivanje ne mogu zamijeniti nestandardnim elementima za pričvršćivanje te da međusobno nisu konkurentni. Istaknuli su da su nestandardni elementi za pričvršćivanje obično skuplji od standardnih elemenata za pričvršćivanje. Dok kineski proizvođači izvoznici uglavnom izvoze standardne elemente za pričvršćivanje, industrija Unije prvenstveno proizvodi i prodaje nestandardne elemente za pričvršćivanje. Stoga bi se svaka usporedba cijena trebala temeljiti na pažljivom razlikovanju između standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. CCCME je isto tako istaknuo da se tri glavne vrste proizvoda obuhvaćene ovim ispitnim postupkom, odnosno vijci, svornjaci i podloške, međusobno razlikuju, što je potrebno uzeti u obzir pri usporedbi cijena.

(367)

Slično tome, Europsko udruženje trgovaca na malo u segmentu „uradi sam” („EDRA”) tvrdilo je da bi se pri usporedbi cijena između prodajne cijene Unije na tržištu Unije i kineske uvozne cijene trebala uzeti u obzir razlika između standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. Jedan od uvoznika tvrdio je da na internim oznakama proizvoda proizvođača industrije Unije ne bi bila vidljiva razlika između standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje te da je stoga usporedba prodajnih cijena industrije Unije i kineskog uvoza neprikladna.

(368)

EFDA je tvrdila da elementi za pričvršćivanje, čak i ako su proizvedeni na temelju međunarodno priznatih normi, mogu ispunjavati i posebne dodatne zahtjeve kupaca, odnosno zahtjeve koji se razlikuju od onih utvrđenih u normi, zahtjeve na koje se takva norma ne odnosi ili zahtjeve koji su stroži od onih utvrđenih u normi. Ti bi se elementi za pričvršćivanje trebali smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje. Slično tome, CCCME je tvrdio da se ne bi samo elementi za pričvršćivanje koji su proizvedeni na temelju nacrta kupaca trebali smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje, nego i oni kojima se uzimaju u obzir drugi zahtjevi kupaca, čak i ako je takav element za pričvršćivanje potpuno u skladu s međunarodnim normama za proizvode.

(369)

EFDA je isto tako istaknula razliku između „normi za proizvode” i „normi za inspekcije” te između „osnovnih” normi za proizvode i „posebnih” normi za proizvode. Tvrdila je da bi, iako se elementi za pričvršćivanje koji su u skladu s osnovnim normama za proizvode mogu smatrati standardnim elementima za pričvršćivanje, elemente za pričvršćivanje koji su u skladu s normama za inspekcije i posebnim normama za proizvode trebalo smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje za potrebe ovog ispitnog postupka jer ti zahtjevi imaju istu ulogu kao i posebni zahtjevi kupaca.

(370)

Osim toga, EFDA i CCCME istaknuli su da se elementi za pričvršćivanje koje proizvodi industrija Unije često proizvode sa svojim standardnim proizvodnim postavkama, dok za njih postoje zahtjevi koji nadilaze međunarodno priznate norme. Ti bi se elementi za pričvršćivanje trebali smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje.

(371)

Naposljetku, EFDA i CCCME uputili su na posebne zahtjeve certificiranja u određenim industrijama (uglavnom automobilskoj industriji). Radi se o zahtjevima u pogledu usklađenosti za dobavljače elemenata za pričvršćivanje i uključuju, na primjer, obvezu dokumentiranja postupka proizvodnje elemenata za pričvršćivanje te bilježenje određenih podataka i koraka kontrole kvalitete (78). EFDA je tvrdila da se potrebna ulaganja u postupak proizvodnje dobavljača kako bi se ispunili ti zahtjevi odražavaju u višim troškovima i cijenama te bi stoga elemente za pričvršćivanje proizvedene u takvim uvjetima trebalo smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje. CCCME je tvrdio da bi se svi elementi za pričvršćivanje koji se upotrebljavaju u automobilskoj industriji trebali smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje.

(372)

Komisija je napomenula da su standardni elementi za pričvršćivanje detaljno opisani industrijskim normama, kao što su, na primjer, Deutsches Institut für Normung (DIN), Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) ili europske norme (EN), koje izrađuje i održava Europski odbor za normizaciju (CEN). S druge strane, nestandardni su elementi za pričvršćivanje oni koji se razlikuju od industrijskih normi i često su u skladu s projektom i/ili zahtjevima određenog korisnika. Stoga nacrti kupaca koji odstupaju od priznate međunarodne norme čine element za pričvršćivanje posebnim ili nestandardnim. Slično tome, elementi za pričvršćivanje koji se proizvode na standardnim proizvodnim linijama smatrali su se posebnim elementima za pričvršćivanje ako nisu u potpunosti u skladu s posebnom međunarodno priznatom industrijskom normom.

(373)

Komisija je napomenula da industrija Unije zapravo nije osporavala sve tvrdnje o tome koje bi se vrste elemenata za pričvršćivanje trebalo smatrati nestandardnim elementima za pričvršćivanje, osim onih navedenih u uvodnim izjavama 374. i 375., te da su one odgovarale shvaćanju da bi se standardni elementi za pričvršćivanje trebali smatrati nestandardnim/posebnim elementom za pričvršćivanje čim standardni elementi za pričvršćivanje nisu u potpunosti u skladu s normom za industrijske proizvode.

(374)

Kad je riječ o posebnim normama za proizvode i normama za inspekcije navedenima u uvodnoj izjavi 369., Komisija je smatrala da bi se element za pričvršćivanje, sve dok se proizvodi točno prema tehničkim specifikacijama međunarodno priznate norme, trebao smatrati standardnim elementom za pričvršćivanje te su stoga tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(375)

Zahtjevi certificiranja navedeni u uvodnoj izjavi 371. posebni su zahtjevi kupaca u pogledu usklađenosti koji možda nemaju izravan utjecaj na tehničke zahtjeve samog elementa za pričvršćivanje kako je utvrđeno u međunarodno priznatim normama. Zbog toga se zahtjevi u pogledu usklađenosti, sve dok ne utječu na fizička i tehnička svojstva elementa za pričvršćivanje ili ne predstavljaju određeni nacrt kupca, nego se uglavnom odnose na pitanja kao što su zahtjevi u pogledu dokumentacije u postupku proizvodnje ili bilježenje provjera kvalitete, nisu smatrali kriterijem za razlikovanje standardnih od nestandardnih elemenata za pričvršćivanje te su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(376)

CCCME je nadalje tvrdio da se elementi za pričvršćivanje krajnjim korisnicima prodaju gotovo isključivo preko distributera te da je to potrebno uzeti u obzir pri usporedbi cijena koju bi trebalo provesti na razini trgovine distributera. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 278., sva izvozna prodaja izvršena je izravno nezavisnim kupcima u Uniji te su stoga pri usporedbi uzete u obzir cijene koje su plaćene ili se plaćaju, a ne izračunane izvozne cijene. Osim toga, industrija Unije većinu svoje prodaje obavila je preko distributera, a usporedba cijena između uvoznih cijena i prodajnih cijena industrije Unije na tržištu Unije provedena je na istoj razini trgovine. Taj argument stoga nije bio relevantan u ovom ispitnom postupku.

(377)

Nakon konačne objave EFDA, CCCME i Misija Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji tvrdili su da je pri izračunu marži sniženja cijena trebalo provesti prilagodbe za troškove kontrole kvalitete i upravljanja dokumentima. EFDA i CCCME tvrdili su da su se na industriju Unije primjenjivali posebni zahtjevi certificiranja navedeni u uvodnoj izjavi 371., dok kineski proizvođači izvoznici obično nisu imali takve zahtjeve. EFDA i CCCME uputili su na članak 3. stavak 2. osnovne uredbe, gdje je navedeno da se procjena štete mora temeljiti na objektivnom ispitivanju i pozitivnim dokazima (uključujući ispitivanje učinka na cijene u skladu s člankom 3. stavkom 2. osnovne uredbe), te na članak 3.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu, koji se odnosi na usporedivost cijena. Budući da zahtjevi za certificiranje znatno utječu na troškove i cijene, EFDA, CCCME i Misija Narodne Republike Kine tvrdili su da bi pri izračunu marže sniženja cijena trebalo provesti odgovarajuću prilagodbu.

(378)

Te su strane uputile na javno dostupne informacije i informacije koje je dostavio jedan od proizvođača iz Unije u uzorku iz kojih je vidljivo da je barem jedan od proizvođača iz Unije u uzorku podlijegao certificiranju za PPAP te je stoga pogrešno deklarirao dio svoje proizvodnje kao standardni element za pričvršćivanje.

(379)

Kad je riječ o tvrdnjama u pogledu javno dostupnih informacija za jednog od proizvođača iz Unije koji su navodno uključeni u uzorak, Komisija je napomenula da je svim proizvođačima iz Unije u uzorku odobrena anonimnost te je stoga svaka primjedba na takve informacije neutemeljena. No Komisija je potvrdila da se ispitnim postupkom nisu mogle utvrditi znatne razlike u troškovima između postupaka proizvodnje u skladu sa zahtjevima certificiranja i drugih postupaka proizvodnje. Stoga bi, čak i ako bi takva prilagodba bila potkrijepljena i opravdana, njezin učinak na maržu sniženja cijena bio zanemariv te bi Komisijini nalazi o znatnom sniženju cijena ostali na snazi. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(380)

Kad je riječ o tvrdnji da je jedan od proizvođača iz Unije u uzorku pogrešno deklarirao nestandardne elemente za pričvršćivanje kao standardne elemente za pričvršćivanje, podsjeća se da, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 375., zahtjevi certifikacija sami po sebi ne određuju bi li element za pričvršćivanje trebalo smatrati nestandardnim. Zbog toga je Komisija u istoj uvodnoj izjavi utvrdila da se zahtjevi u pogledu usklađenosti, sve dok ne utječu na fizička i tehnička svojstva elementa za pričvršćivanje ili ne predstavljaju poseban nacrt kupca, nego se uglavnom odnose na pitanja kao što su zahtjevi u pogledu dokumentacije u postupku proizvodnje ili bilježenje provjera kvalitete, nisu smatrali kriterijem za razlikovanje standardnih od nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. Komisija je provjerila jesu li vrste proizvoda svih proizvođača iz Unije u uzorku ispravno prijavljene. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(381)

Nakon konačne objave EFDA i CCCME tvrdili su da se prodaja industrije Unije krajnjim korisnicima uglavnom odvijala preko povezanih distributera. Budući da kineski proizvođači izvoznici prodaju izravno nepovezanim distributerima u Uniji, trebalo je provesti odgovarajuće prilagodbe za razlike u razini trgovine. Ta se tvrdnja nije temeljila ni na jednoj od informacija iz dokumentacije niti je potkrijepljena dokazima. Tijekom ispitnog postupka EFDA i CCCME zatražili su dodatne informacije o udjelu prodaje proizvođača iz Unije u uzorku distributerima koje je dostavila Komisija i na temelju kojih su potvrđeni nalazi utvrđeni u uvodnoj izjavi 376. Komisija pojašnjava i da je prodaja proizvođača iz Unije u uzorku koja je uzeta u obzir u izračunima sniženja cijena izvršena nepovezanim kupcima u Uniji. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(382)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe ispitivanje utjecaja dampinškog uvoza na industriju Unije uključivalo je procjenu svih gospodarskih pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(383)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 26. do 49., odabir uzorka proveden je radi utvrđivanja moguće štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(384)

Za utvrđivanje štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je ocijenila makroekonomske pokazatelje na temelju podataka koje je dostavio podnositelj pritužbe i koji su uspoređeni s podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku. Makroekonomski podaci odnosili su se na sve proizvođače iz Unije.

(385)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA tvrdili su da Komisija nije objavila obujam proizvodnje i prodaje proizvođača iz Unije koji su dostavili podatke uključene u makroekonomske pokazatelje. Tijekom ispitnog postupka Komisija je na zahtjev objasnila da su ti podaci dostavljeni na razini pojedinog društva te da su stoga povjerljivi. EFDA je nadalje tvrdila da je Komisija odbila dostaviti informacije o načinu ekstrapolacije podataka, iako je to ključan aspekt s obzirom na to da je samo mali dio ukupnog broja proizvođača iz Unije dostavio makroekonomske podatke.

(386)

Izvori koje je Komisija upotrijebila i metodologija koju je primijenila za utvrđivanje makroekonomskih podataka navedeni su u uvodnoj izjavi 384. Makroekonomski podaci prikupljeni su od pojedinačnih proizvođača iz Unije u Uniji i dostavljeni Komisiji preko podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe procijenio je ukupan iznos makroekonomskih podataka ekstrapolacijom podataka na temelju udjela tih proizvođača u ukupnoj proizvodnji u Uniji. Podnositelj pritužbe temeljio je ukupnu proizvodnju u Uniji na informacijama koje su navedene na popisu Prodcom. Dostavljeni podaci prilagođeni su na temelju usporedbe s podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku. U prilagodbama su uzete u obzir samo neke nedosljednosti u podacima, ali se njima nisu znatno promijenili podaci koje je dostavio podnositelj pritužbe.

(387)

EFDA je isto tako kritizirala to što Komisija nije dovoljno provjerila podatke i što su sažeci makroekonomskih podataka u verziji koja nije povjerljiva dostavljeni samo dan prije konačne objave. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 384., Komisija je usporedila dostavljene podatke s informacijama koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku te je provela temeljiti postupak utvrđivanja nedostataka u odgovoru EIFI-ja na upitnik o makropokazateljima. Vrsta pitanja koja su postavljena EIFI-ju stavljena je na raspolaganje stranama u otvorenoj dokumentaciji. Komisija je bila zadovoljna točnošću podataka te ih je zbog toga smatrala odgovarajućom osnovom za utvrđivanje makroekonomskih pokazatelja. Tvrdnja o nedostatnoj provjeri stoga je odbačena. Sažetak pojedinačnih doprinosa proizvođača iz Unije u verziji koja nije povjerljiva objavljen je pravodobno za dostavljanje primjedbi. Osim toga, EFDA-i i CCCME-u odobreno je iznimno produljenje roka za dostavljanje primjedbi. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(388)

Komisija je ocijenila mikroekonomske pokazatelje štete na temelju podataka iz odgovora na upitnik koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku.

(389)

Utvrđeno je da su oba skupa podataka reprezentativna za gospodarsko stanje industrije Unije.

(390)

Makroekonomski su pokazatelji sljedeći: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, rast, zaposlenost, produktivnost, visina dampinške marže i oporavak od prethodnog dampinga.

(391)

Mikroekonomski su pokazatelji sljedeći: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala.

(392)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 68., jedan proizvođač izvoznik tvrdio je da se uzorak proizvođača izvoznika uglavnom sastoji od trgovačkih društava koja proizvode svornjake (za razliku od proizvođača vijaka) te da stoga neće biti reprezentativan za kinesku industriju i izvoz općenito. Stoga je analizu štete potrebno provesti odvojeno za vijke s jedne strane i svornjake s druge strane.

(393)

Osim toga, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 115. i 156., jedan proizvođač izvoznik vijaka za konstrukcijsko drvo i jedan proizvođač izvoznik konfirmat vijaka tvrdili su da te vrste proizvoda nisu bile obuhvaćene opsegom ovog ispitnog postupka. Alternativno, te su zainteresirane strane tvrdile da bi analizu štete trebalo provesti zasebno za te vrste proizvoda.

(394)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 162., CCCME je zatražio da se makroekonomski pokazatelji štete prikupljaju i ocjenjuju zasebno za standardne elemente za pričvršćivanje s jedne strane i nestandardne elemente za pričvršćivanje s druge strane jer industrija Unije proizvodi i prodaje pretežno nestandardne elemente za pričvršćivanje, dok proizvođači izvoznici iz Kine uglavnom proizvode i izvoze standardne elemente za pričvršćivanje.

(395)

Nakon konačne objave Misija Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji tvrdila je da zainteresirane strane nisu imale sredstva za provjeru zbirnih podataka o industriji Unije upotrijebljenih za utvrđivanje makroekonomskih pokazatelja zbog anonimnosti koja je odobrena proizvođačima iz Unije u uzorku.

(396)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 16. do 20., Komisija je smatrala da je zahtjev za anonimnost valjano obrazložen i utemeljen. Stoga su sve tvrdnje protiv povjerljivog postupanja odbačene. Komisija zbog toga ne može objaviti ni informacije po nazivu društva koje su pridonijele makroekonomskim pokazateljima štete. Metodologija je objašnjena u uvodnoj izjavi 384. Tvrdnja Misije Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji stoga je odbačena.

(397)

Primjedbe u pogledu reprezentativnosti uzorka proizvođača izvoznika već su razmotrene u uvodnoj izjavi 70. Isto tako, primjedbe i tvrdnje zainteresiranih strana u pogledu opsega proizvoda iz ispitnog postupka već su razmotrene u uvodnim izjavama od 113. do 166.

(398)

Kad je riječ o tvrdnjama da bi analizu štete trebalo provesti zasebno po vrstama proizvoda, Komisija podsjeća da je u uvodnoj izjavi 110. zaključeno da se sve vrste proizvoda smatraju jedinstvenim proizvodom za potrebe ovog ispitnog postupka jer imaju ista osnovna fizička i tehnička svojstva, kao i iste osnovne krajnje namjene. Svako utvrđivanje dampinga, štete i uzročnosti temeljilo se stoga na proizvodu kao cjelini. Nisu dostavljeni dokazi kojima bi se opravdala zasebna analiza po vrsti proizvoda. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(399)

CCCME i EFDA tvrdili su da je ponderiranje mikroekonomskih pokazatelja štete proizvođača iz Unije u uzorku koji su MSP-ovi u suprotnosti s odredbama osnovne uredbe i WTO-a te da ga stoga ne bi trebalo primjenjivati. Tvrdili su da bi se takvom metodologijom umjetno povećao ponder podataka koje dostavljaju MSP-ovi te bi se umjetno smanjio ponder podataka koje dostavljaju velika društva. S obzirom na to da Komisija nije ponderirala pokazatelje štete, nije bila potrebna daljnja analiza te tvrdnje.

(400)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA tvrdili su da je analizu štete bilo potrebno provesti zasebno za standardne elemente za pričvršćivanje s jedne strane i nestandardne elemente za pričvršćivanje s druge strane. Tvrdili su i da je bilo potrebno provesti zasebnu analizu štete za svaku kategoriju proizvoda, odnosno vijke za drvo, samourezne vijke, svornjake i podloške, te su u tom pogledu uputili na izvješće Žalbenog tijela u predmetu SAD – toplovaljani čelik (79) i izvješće Žalbenog tijela u predmetu Kina – bešavne cijevi od nehrđajućeg čelika visokih performansi (80) te na sudsku praksu Suda (81).

(401)

Kad je riječ o standardnim i nestandardnim elementima za pričvršćivanje, CCCME i EFDA prvo su ponovili da posebni i standardni elementi za pričvršćivanje pripadaju dvama zasebnim tržištima u smislu fizičkih svojstava i razlika u kvaliteti, kao i krajnje namjene, te da nisu međusobno zamjenjivi. Drugo, ponovno su istaknuli da su kineski proizvođači izvoznici usmjereni na standardne elemente za pričvršćivanje, dok se proizvođači iz Unije uglavnom bave proizvodnjom posebnih elemenata za pričvršćivanje. CCCME i EFDA istaknuli su da je Sud u predmetu T-254/18 potvrdio da se „analiza po segmentu može opravdati ako proizvodi obuhvaćeni ispitnim postupkom nisu zamjenjivi i kada se dampinški uvoz na jedan ili više segmenata može odnositi više nego na druge”.

(402)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 109. i 110., svi elementi za pričvršćivanje imali su slična fizička i tehnička svojstva te iste osnovne krajnje namjene. Kako je već istaknuto u uvodnoj izjavi 151., nije potrebno da su sve vrste proizvoda potpuno međusobno zamjenjive dok god sve vrste imaju jednaka osnovna fizička i tehnička svojstva te iste osnovne krajnje namjene. Ispitnim je postupkom osim toga utvrđeno, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 47., da je industrija Unije proizvodila i prodavala standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje, a proizvođači izvoznici izvozili su standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje industriji Unije. Utvrđeno je i preklapanje u krajnjoj upotrebi elemenata za pričvršćivanje. Industrija Unije prodavala je elemente za pričvršćivanje za razne primjene i sektore. Komisija je usprkos slaboj suradnji utvrdila da se dampinški izvoz natječe s prodajom industrije Unije za jednake upotrebe i primjene. Iako je udio posebnih elemenata za pričvršćivanje u uzorku izvoznika koji surađuju bio nizak, iz dokaza u dokumentaciji jasno je da kineski proizvođači izvoznici imaju kapacitet za proizvodnju i izvoz nestandardnih elemenata za pričvršćivanje (kineski proizvođači izvoznici su, primjerice, na sajmovima nudili brojne nestandardne elemente za pričvršćivanje, a brojni kineski proizvođači proizvodili su elemente za pričvršćivanje za automobilski sektor). Uzorak proizvođača iz Unije sastojao se od društava koja su ravnomjerno predstavljala prodaju standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. Većina društava u uzorku ustvari je proizvodila standardne i posebne elemente za pričvršćivanje. Samo jedno društvo bilo je usmjereno na posebne elemente za pričvršćivanje, a drugo na standardne. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 36., uzorak industrije Unije obuhvaćao je široki asortiman proizvoda. Vrste proizvoda koje se uvoze od kineskih proizvođača izvoznika odgovarale su više od 90 % vrstama proizvoda koje proizvode i prodaju proizvođači iz Unije u uzorku, a iz usporedbe cijena standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje redovito je bilo vidljivo znatno sniženje cijena i sniženje ciljnih cijena. Komisija je, ne dovodeći u pitanje činjenicu da analizu štete treba provesti na razini industrije Unije, utvrdila da su svi proizvođači iz Unije, uključujući one koji proizvode posebne elemente za pričvršćivanje bez obzira na asortiman proizvoda, doživjeli trend smanjenja proizvodnje i prodaje te profitnih marži. Iz toga je bilo vidljivo da je uvoz iz Kine utjecao na sve proizvođače iz Unije odabrane u uzorak. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 552., u dokumentaciji postoje dokazi da proizvođači iz Unije nisu mogli proširiti svoju proizvodnju i prodaju na standardne elemente za pričvršćivanje jer je kineski uvoz vršio pritisak na cijene na tržištu Unije. Na makroekonomskoj razini većina proizvođača iz Unije koji su dostavljali pojedinačne podatke proizvodila je standardne i posebne elemente za pričvršćivanje. Razvoj makroekonomskih pokazatelja štete koji su se pogoršali usporedno s povećanjem uvoza iz Kine te silazni trend mikroekonomskih pokazatelja stoga pokazuje da je na tržištu postojalo tržišno natjecanje na razini istovjetnog proizvoda između industrije Unije i uvoza iz Kine, no ispitnim postupkom nisu potvrđene tvrdnje iznesene u tom pogledu. To je dokaz materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Ni CCCME ni EFDA nisu dostavili dodatne informacije ili dokaze kojima bi se opravdala provedba zasebne analize standardnih elemenata za pričvršćivanje s jedne strane i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje s druge strane. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(403)

Kad je riječ o vijcima za drvo, samoureznim vijcima, svornjacima i podloškama, iste su strane tvrdile da, s obzirom na to da su ti proizvodi razvrstani u različite tarifne podbrojeve KN-a, to znači da svaki od njih ima posebna svojstva te da nisu međusobno usporedivi. EFDA je tvrdila i da će to potvrditi činjenica da se jedan proizvođač vijaka za drvo u Uniji protivio pritužbi zbog toga što neće vidjeti nikakav pozitivan učinak mjera.

(404)

Zaključci iz uvodnih izjava 109. i 110. vrijede i za prethodno navedene kategorije proizvoda. Nisu dostavljeni dokazi da bi tržišta bila odvojena za te kategorije, osim činjenice da su razvrstana u različite oznake KN. No to se kao takvo ne može smatrati dostatnim dokazom jer, iako proizvodi mogu spadati pod različite oznake KN, oni i dalje mogu biti međusobno konkurentni. Činjenica da se jedan proizvođač iz Unije protivio pritužbi kao takvoj ne dokazuje niti ukazuje na to da postoji segmentacija tržišta prema vrsti proizvoda. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(405)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 5.

Proizvodnja, proizvodni kapaciteti i iskorištenost kapaciteta

(406)

U razmatranom razdoblju obujam proizvodnje industrije Unije stalno se smanjivao, a ukupno za 25 %.

(407)

Proizvodni kapacitet ostao je stabilan u razmatranom razdoblju i iznosio je približno 2 300 000 tona. No iskorištenost kapaciteta znatno se smanjila zbog znatnog smanjenja obujma proizvodnje, i to sa 61 % u 2017. na samo 46 % u razdoblju ispitnog postupka.

(408)

Nakon konačne objave EFDA je primijetila da se indeksi u tablici 5. za proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta u razdoblju ispitnog postupka neznatno razlikuju od sažetka makroekonomskih pokazatelja u verziji koja nije povjerljiva kako ga je dostavio EIFI te da to upućuje na činjenicu da je Komisija prilagodila podatke koje je dostavio EIFI.

(409)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 386., informacije koje je dostavio podnositelj pritužbe uspoređene su s podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku te su neki ispravci na temelju toga doveli do neznatno različitih indeksa.

(410)

Obujam prodaje industrije Unije i tržišni udio u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 6.

Obujam prodaje i tržišni udio

(411)

Obujam prodaje industrije Unije smanjio se za 27 % u razmatranom razdoblju, znatno brže od smanjenja potrošnje, koja se u istom razdoblju smanjila za 18 %.

(412)

Zbog toga se tržišni udio industrije Unije smanjio sa 66 % u 2017. na 59 % u razdoblju ispitnog postupka, što je smanjenje od 10 % ili 7 postotnih bodova.

(413)

U kontekstu smanjenja potrošnje industrija Unije izgubila je ne samo obujam prodaje u Uniji već i tržišni udio.

(414)

Zaposlenost i produktivnost u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 7.

Zaposlenost i produktivnost

(415)

Zaposlenost u industriji Unije smanjila se u razmatranom razdoblju zbog smanjenja proizvodnje i prodaje. To je dovelo do smanjenja radne snage za 4 %, ne uzimajući u obzir ikakvo neizravno zapošljavanje.

(416)

Budući da se obujam proizvodnje smanjio još brže od broja zaposlenika, produktivnost industrije Unije smanjila se za 22 % u razmatranom razdoblju.

(417)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA tvrdili su da Komisija nije dostavila jasne informacije o načinu izračuna tih pokazatelja.

(418)

U ispitnom postupku Komisija je na zahtjev prethodno navedenih strana pojasnila da su se makroekonomski pokazatelji temeljili na pojedinačnim ulaznim elementima proizvođača iz Unije koje predstavlja EIFI, koji su uspoređeni s podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku. Metodologija u pogledu makroekonomskih pokazatelja opisana je i u uvodnoj izjavi 384. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(419)

Dampinške marže utvrđene u ovom ispitnom postupku bile su znatno iznad razine de minimis. Utjecaj visine stvarnih dampinških marži na industriju Unije bio je znatan s obzirom na obujam i cijene uvoza iz predmetne zemlje.

(420)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima u Uniji u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 8.

Prodajne cijene u Uniji

(421)

Jedinične prodajne cijene industrije Unije povećale su se za 11 % od 2017. do razdoblja ispitnog postupka. To je tijekom razmatranog razdoblja bilo znatno niže od povećanja jediničnog troška proizvodnje industrije Unije (+ 15 %). Kao rezultat toga, prodajne cijene u Uniji bile su niže od jediničnog troška proizvodnje tijekom razdoblja ispitnog postupka zbog znatnog pritiska koji je kineski uvoz imao na cijene i zbog kojeg je tijekom razdoblja ispitnog postupka prodajna cijena industrije Unije snižena za 37 %.

(422)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA osporavali su te podatke i napomenuli da nije jasno kako su utvrđeni jedinični troškovi. Ukazali su i na pogrešku u objavljenoj tablici, koju je Komisija ispravila. Jedinični troškovi utvrđeni su u skladu s Komisijinom praksom kao ukupni troškovi, uključujući trošak proizvodnje i troškove prodaje te opće i administrativne troškove.

(423)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 9.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(424)

Tijekom razmatranog razdoblja prosječni trošak rada po zaposleniku smanjio se za 6 %.

(425)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 10.

Zalihe

(426)

Razina završnih zaliha povećala se za 16 % od 2017. do 2019., dok se od 2019. do razdoblja ispitnog postupka smanjila za 9 %. Tijekom razmatranog razdoblja obujam završnih zaliha ukupno se povećao za 7 %.

(427)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 11.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(428)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje.

(429)

Profitabilnost se smanjivala svake godine od 2017. do razdoblja ispitnog postupka, kada je postala negativna. To je kretanje uglavnom posljedica činjenice da industrija Unije nije mogla odraziti povećanje troška proizvodnje u svojim prodajnim cijenama zbog pritiska dampinškog uvoza, koji je u prosjeku snizio prodajne cijene industrije Unije za 37 %.

(430)

Neto novčani tok sposobnost je proizvođača iz Unije da samostalno financiraju svoje aktivnosti. Neto novčani tok stalno se smanjivao tijekom razmatranog razdoblja, uz ukupni pad od 63 %, uglavnom zbog pada profitabilnosti prije oporezivanja u istom razdoblju.

(431)

Povrat ulaganja je dobit izražena u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. On je pao još brže od profitabilnosti i novčanog toka jer se smanjivao svake godine razmatranog razdoblja i postao negativan u razdoblju ispitnog postupka, što je bila posljedica negativne profitabilnosti. U istom razdoblju razina ulaganja industrija Unije smanjila se za više od pola, što je dovelo do pada od 57 %. Na sposobnost prikupljanja kapitala industrije Unije ozbiljno je utjecalo smanjenje profitabilnosti i novčanog toka, do čega je došlo tijekom razmatranog razdoblja.

(432)

Svi glavni pokazatelji štete imali su negativno kretanje tijekom razmatranog razdoblja. Obujam proizvodnje industrije Unije smanjio se za 25 %, a njezin obujam prodaje za 27 %. Uz smanjenje potrošnje od 18 % tržišni udio industrije Unije smanjio se za 10 % te u razdoblju ispitnog postupka dosegnuo 59 %.

(433)

Iako se prodajna cijena povećala za 11 % u razmatranog razdoblja, to nije bilo dovoljno da se nadoknadi povećanje jediničnog troška proizvodnje (+ 17 %), što je dovelo do neprestanog smanjenja profitabilnosti u razmatranom razdoblju. Takvo smanjenje cijena dovelo je do gubitka u razdoblju ispitnog postupka. Sličan trend smanjenja zabilježen je za zaposlenost, prosječne troškove rada, ulaganja, povrat ulaganja i novčani tok, koji su se smanjili tijekom razmatranog razdoblja.

(434)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(435)

EFDA i CCCME tvrdili su da industrija Unije nije pretrpjela nikakvu štetu te su uputili na javno dostupne informacije koje ukazuju na pozitivnu profitabilnost za određene proizvođače iz Unije 2019. ili pozitivna kretanja nekih pokazatelja štete.

(436)

Analiza štete koju je provela Komisija temeljila se na zbirnim podacima proizvođača iz Unije u uzorku koji se odnose na proizvodnju i prodaju istovjetnog proizvoda u Uniji za mikroekonomske pokazatelje te na podacima koji se odnose na cijelu industriju Unije za makroekonomske pokazatelje. Suprotno tome, informacije koje su dostavili EFDA i CCCME temeljile su se na javno dostupnim podacima koji se odnose samo na pojedine proizvođače iz Unije. To se stoga nije smatralo reprezentativnim. Isto tako, Komisijinom analizom obuhvaćeni su svi pokazatelji štete tijekom nekoliko godina (razmatrano razdoblje), dok je informacijama koje su dostavili EFDA i CCCME obuhvaćena samo jedna financijska godina ili samo određeni posebni pokazatelji štete, kao što je profitabilnost. Konačno, podaci koje je prikupila Komisija odnosili su se samo na proizvod iz ispitnog postupka i bili su podložni provjeri. Zbog toga se informacije koje su dostavili EFDA i CCCME nisu smatrale primjerenima za utvrđivanje stanja cijele industrije Unije u razmatranom razdoblju i njima nisu osporeni nalazi koji se temelje na preciznijim podacima koje je provjerila Komisija. Stoga su tvrdnje EFDA-e i CCCME-a iznesene u tom pogledu odbačene.

(437)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA napomenuli su da se profitabilnost industrije Unije navedena u tablici 11. ne može uskladiti s jediničnom prodajnom cijenom i jediničnim troškom proizvodnje navedenima u tablici 8. Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 422., Komisija je ispravila administrativnu pogrešku u jediničnom trošku proizvodnje. Unatoč tome, potvrđeno je negativno kretanje profitabilnosti koje je sa 6 % u 2017. došlo na –1 % u razdoblju ispitnog postupka.

(438)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 6. osnovne uredbe ispitala je li zbog dampinškog uvoza iz predmetne zemlje industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu. Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 7. osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su istodobno mogli uzrokovati štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se dampinškom uvozu ne pripisuje druga moguća šteta prouzročena čimbenicima koji nisu dampinški uvoz iz predmetne zemlje. Ti se čimbenici odnose na uvoz iz ostalih trećih zemalja, smanjenje potrošnje u Uniji, strukturne promjene u automobilskom sektoru, uvoz elemenata za pričvršćivanje industrije Unije, razvoj cijena sirovina i moguće konkurentske prednosti kineskih proizvođača izvoznika, pandemija bolesti COVID-19 te navodno loše upravljanje industrije Unije.

(439)

Pogoršanje stanja industrije Unije dogodilo se istodobno sa znatnim prodorom uvoza iz Kine, čije su cijene stalno bile niže od cijena industrije Unije i koji je sprečavao rast tržišne cijene Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 421., uvozne cijene proizvođača izvoznika u uzorku bile su niže od cijena Unije za prosječno 37 % u razdoblju ispitnog postupka.

(440)

Obujam uvoza iz Kine povećao se s oko 135 000 tona u 2017. na oko 209 000 tona u razdoblju ispitnog postupka, što je povećanje od 55 %. Tržišni udio industrije Unije povećao se za 6 postotnih bodova, sa 6 % u 2017. na 12 % u razdoblju ispitnog postupka. U istom se razdoblju prodaja industrije Unije smanjila za 27 %, a njezin se tržišni udio smanjio sa 66 % na 59 %, odnosno za 7 postotnih bodova.

(441)

Cijene dampinškog uvoza povećale su se za 7 % tijekom razmatranog razdoblja, što je znatno manje od usporednog povećanja cijena sirovine (uglavnom žičane šipke). Niske uvozne cijene dovele su do pritiska na cijene na tržištu Unije i u razmatranom su razdoblju stalno bile niže od cijena industrije Unije. Industrija Unije stoga nije mogla podići svoje cijene na održive razine, što je dovelo do smanjenja profitabilnosti i gubitaka tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(442)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da je uvozom iz Kine prouzročena materijalna šteta industriji Unije. Takva je šteta imala učinke i na obujam i na cijene.

(443)

EFDA i CCCME, pozivajući se na dokaze prima facie u pritužbi, tvrdili su da su određeni proizvođači iz Unije prijavili stečaj već 2016. i 2017., odnosno prije povećanja kineskog uvoza. CCCME je istaknuo da su antidampinške mjere uvedene na uvoz elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine ukinute tek u ožujku 2016. (82) i da prije tog datuma nijedan uvoz iz Kine nije ušao na tržište Unije. To bi značilo da je šteta koju je pretrpjela industrija Unije već postojala prije povećanja uvoza iz Kine, do kojeg je došlo između 2017. i razdoblja ispitnog postupka. Stoga se šteta koju je pretrpjela industrija Unije ne može pripisati kineskom uvozu.

(444)

Nadalje, EFDA je, pozivajući se na javno dostupne informacije, tvrdila da se nekoliko proizvođača iz Unije nalazilo u dobrom financijskom stanju unatoč kineskom uvozu. Tvrdili su da se, s obzirom na to da je na sve proizvođače iz Unije takav uvoz trebao utjecati na isti način, materijalna šteta koju je pretrpjela industrija Unije u cjelini ne može pripisati kineskom uvozu, nego je nužno morala biti uzrokovana drugim čimbenicima.

(445)

Navedene tvrdnje nisu potvrđene tijekom ispitnog postupka. Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 439. do 441., došlo je do jasnog vremenskog podudaranja povećanja dampinškog uvoza i pogoršanja stanja industrije Unije. Povećanje uvoza nastavilo se znatno nakon stavljanja izvan snage mjera koje su bile na snazi protiv kineskog uvoza te se to povećanje stoga nije smatralo pukom posljedicom stavljanja izvan snage. Komisija napominje i da je ocijenjeno stanje industrije Unije u cjelini i da se stanje pojedinih proizvođača iz Unije može razlikovati, što se međutim ne može smatrati reprezentativnim za cijelu industriju Unije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(446)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA zatražili su dodatnu objavu kretanja cijena žičanih šipki na temelju kojih je Komisija donijela prethodne zaključke. Te su strane osporavale primjerenost upotrijebljenog izvora tvrdeći da se podaci odnose na drugo razdoblje, a ne na razmatrano. Komisija je svoju ocjenu temeljila na javno dostupnim podacima (83) koji pokazuju razine uvoznih cijena žičanih šipki u razdoblju ispitnog postupka, čime su potvrđeni zaključci iz prethodne uvodne izjave. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(447)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA tvrdili su da obujam i učinak kineskog uvoza na cijene nisu utjecali na materijalnu štetu koju je pretrpjela industrija Unije. Prvo, smatrali su da 2017. nije primjerena osnova za utvrđivanje povećanja obujma uvoza jer su antidampinške mjere na uvoz elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Kine uvedene 2009. (84) i ostale na snazi do 2016. te se stoga obujam kineskog uvoza 2017. nije nastavio te je bio neuobičajeno nizak. Komisija napominje da je 2017. kineski uvoz obuhvaćao 6 % potrošnje u Uniji, što se ne može smatrati zanemarivim, jer se radi o drugom najvećem izvozu na tržište Unije nakon Tajvana. Osim toga, taj je trend rasta vidljiv ne samo od 2017. do 2018., nego i od 2018. do 2019., kada se uvoz iz Kine povećao za oko 50 %, što je daleko najveći rast u usporedbi s ostalim trećim zemljama.

(448)

Te su strane isto tako tvrdile da je povećanje cijena kineskog uvoza bilo u istom rasponu kao i povećanje cijena prodaje industrije Unije na tržištu Unije. Kineske uvozne cijene, kako je prikazano u tablici 4., povećale su se za 7 % u razmatranom razdoblju, dok su se prodajne cijene industrije Unije na tržištu Unije, kako je prikazano u tablici 8., povećale za 11 % u istom razdoblju. Napominje se i da su kineske uvozne cijene znatno snizile cijene industrije Unije i da je postojao pritisak na cijene na tržištu Unije, zbog čega industrija Unije nije mogla povećati svoje cijene u skladu s povećanjem troškova (+ 15 % u razmatranom razdoblju). Stoga sama činjenica da su se cijene povećale u istom rasponu nije mogla osporiti nalaze iz uvodne izjave 441. te su tvrdnje tih strana u tom pogledu odbijene.

(449)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 152., proizvođač sidara iz Unije tvrdio je da je njegov povezani proizvođač izvoznik iz Kine jedini koji posjeduje službeni certifikat EU-a za betonske sidrene vijke i stoga jedini proizvođač koji izvozi tu vrstu proizvoda u Uniju. Budući da nije izvozio taj proizvod u razdoblju ispitnog postupka, nije mogao nanijeti nikakvu štetu industriji Unije.

(450)

Kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 115., 152. i 156., jedan proizvođač izvoznik vijaka za konstrukcijsko drvo, jedan proizvođač izvoznik konfirmat vijaka i jedna skupina proizvođača izvoznika sidrenih vijaka za beton tvrdili su da te vrste proizvoda nisu bile obuhvaćene ovim ispitnim postupkom. Alternativno, te su zainteresirane strane tvrdile da bi uzročnost trebalo utvrditi zasebno. U slučaju konfirmat vijaka i vijaka za konstrukcijsko drvo strane su tvrdile da se na tržištu nisu natjecale ni s jednom vrstom proizvoda koje proizvodi industrija Unije, dok je u slučaju sidrenih vijaka za beton skupina proizvođača izvoznika potvrdila da nije izvozila navedeni proizvod u razdoblju ispitnog postupka i da stoga nije mogla prouzročiti štetu industriji Unije.

(451)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 110., za potrebe ovog ispitnog postupka sve vrste proizvoda smatrale su se jedinstvenim proizvodom jer imaju ista osnovna fizička i tehnička svojstva te iste osnovne krajnje namjene. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 398., svako utvrđivanje dampinga, štete i uzročnosti temeljilo se stoga na proizvodu kao cjelini. Nisu dostavljeni dokazi kojima bi se opravdala zasebna analiza po vrsti proizvoda. Isto tako nije važno jesu li sve vrste proizvoda izvozile u razdoblju ispitnog postupka. Naposljetku, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 151., nije relevantno to što su sve vrste proizvoda potpuno međusobno zamjenjive dok god sve vrste imaju jednaka osnovna fizička i tehnička svojstva te iste osnovne krajnje namjene. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(452)

CCCME je tvrdio da se prodaja industrije Unije nije natjecala s uvozom iz Kine jer su kineski proizvođači izvoznici uglavnom proizvodili i izvozili standardne elemente za pričvršćivanje, dok je industrija Unije proizvodila i prodavala uglavnom nestandardne elemente za pričvršćivanje. Na temelju toga CCCME je tvrdio da se šteta koju je pretrpjela industrija Unije ne može pripisati uvozu kineskih elemenata za pričvršćivanje.

(453)

Ispitni postupak pokazao je da je izvoz iz Kine uključivao izvoz nestandardnih elemenata za pričvršćivanje i da je u Kini bilo nekoliko proizvođača nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. Osim toga, nekoliko proizvođača iz Unije proizvodi standardne elemente za pričvršćivanje, uključujući dva proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga je postojalo tržišno natjecanje između kineskog uvoza i prodaje industrije Unije te je ta tvrdnja odbačena.

(454)

Nakon konačne objave Misija Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji tvrdila je da se izvoz iz Kine gotovo u potpunosti odnosio na standardne elemente za pričvršćivanje, dok je industrija Unije uglavnom proizvodila i prodavala nestandardne elemente za pričvršćivanje, te da stoga na tržištu Unije neće postojati natjecanje između kineskog uvoza i prodaje industrije Unije. Prema tome, analiza uzročnosti ne može se temeljiti na proizvodu kao cjelini. Misija Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji tvrdila je da je za izračun marži sniženja cijena upotrijebljeno manje od 20 % prodaje proizvođača iz Unije u uzorku, što potvrđuje da ne postoji odnos tržišnog natjecanja između kineskog uvoza i prodaje industrije Unije na tržištu Unije.

(455)

Nakon konačne objave EFDA i CCCME tvrdili su da je ispitnim postupkom dokazan učinak na cijene (sniženje cijena) kineskog uvoza samo za mali dio industrije Unije, odnosno za proizvođače odabrane u uzorak koji su proizvodili standardne elemente za pričvršćivanje. S druge strane, šteta je procijenjena na razini cijele industrije Unije koja je međutim usmjerena na nestandardne elemente za pričvršćivanje. Mali obujam kineskog uvoza nestandardnih elemenata za pričvršćivanje može se pripisati uvozu industrije Unije. Stoga se svaki učinak na cijenu tog uvoza mora smatrati samoprouzročenom štetom. Zbog toga se šteta koju je pretrpjela industrija Unije ne može pripisati dampinškom uvozu iz Kine. Isto vrijedi i za podloške, vijke i svornjake.

(456)

Ti su argumenti i tvrdnje slični onima iznesenima u vezi s utvrđivanjem štete iz uvodnih izjava 400. i 401. te su već u potpunosti razmotreni u uvodnim izjavama od 402. do 404. Kad je riječ o izračunima sniženja cijena, Komisija se ne slaže s dostavljenim argumentima. Ispitni postupak pokazao je da postoji znatno preklapanje vrsta proizvoda koje uvoze kineski proizvođači izvoznici u uzorku s onima koje proizvodi i prodaje industrija Unije na tržištu Unije. Stoga je približno 90 % vrsta proizvoda izvezenih iz Kine i sama industrija Unije u uzorku proizvodila i prodavala na tržištu Unije. I taj je argument stoga odbačen.

(457)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja u razmatranom razdoblju kretao se kako slijedi:

Tablica 12.

Uvoz iz trećih zemalja

(458)

Uvoz iz ostalih trećih zemalja uglavnom se odnosio na uvoz iz Tajvana, Vijetnama i Turske. Ukupni obujam uvoza iz svih trećih zemalja osim Kine smanjio se za 14 % od 2017. do razdoblja ispitnog postupka, s oko 585 000 tona na oko 500 000 tona. Odgovarajući tržišni udio povećao se s 27 % u 2017. na 29 % tijekom razdoblja ispitnog postupka u kontekstu smanjenja potrošnje na tržištu Unije. Prosječne uvozne cijene općenito su se povećale za 7 % tijekom razmatranog razdoblja i u prosjeku su bile znatno više od cijena uvoza iz Kine (72 % više u razdoblju ispitnog postupka), u skladu s cijenama industrije Unije. Jedina iznimka bio je Vijetnam, čije su cijene bile samo 8 % više od kineskog uvoza. Bez obzira na to, tržišni udio vijetnamskog uvoza u razdoblju ispitnog postupka (5 %) bio je znatno niži od tržišnog udjela kineskog uvoza u istom razdoblju (12 %). Nadalje, od 2017. do razdoblja ispitnog postupka obujam uvoza iz Vijetnama smanjio se za 10 %, dok se obujam kineskog uvoza povećao za 55 %.

(459)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da uvoz iz ostalih trećih zemalja nije bio izvor materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(460)

U trenutku pokretanja postupka CCCME je tvrdio da postoji vremensko podudaranje povećanja uvoza iz ostalih trećih zemalja od 2017. do 2018. i štete koju je pretrpjela industrija Unije te da bi stoga svaku štetu trebalo pripisati uvozu iz ostalih trećih zemalja, a ne iz Kine.

(461)

Tim se argumentom ne uzima u obzir razvoj industrije Unije tijekom cijelog razmatranog razdoblja, nego samo dvije godine tog razdoblja, a štetno stanje industrije Unije ne može se ograničiti samo na 2017. i 2018. Argument je isto tako suprotan nalazima trenutačnog ispitnog postupka koji pokazuju da je tijekom razmatranog razdoblja došlo do postupnog i znatnog povećanja dampinškog kineskog uvoza koje se podudaralo sa smanjenjem prodaje industrije Unije i negativnim razvojem pokazatelja štete. Osim toga, cijene uvoza iz ostalih trećih zemalja bile su znatno više od cijena kineskog uvoza. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(462)

Tijekom razmatranog razdoblja potrošnja u Uniji smanjila se za 18 %. Komisija je stoga ispitala može li se tim smanjenjem potrošnje umanjiti uzročno-posljedična veza između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. No kako je prikazano u tablici 3., unatoč smanjenju potrošnje, kineska izvozna prodaja stalno se povećavala tijekom razmatranog razdoblja, ukupno za 55 %. To je dovelo do povećanja tržišnog udjela sa 6 % na 12 %, odnosno za 6 postotnih bodova. Usporedno i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 365., kineske uvozne cijene snizile su prodajne cijene industrije Unije na tržištu Unije u prosjeku za 37 %. Kako je prikazano u tablici 6., tržišni udio industrije Unije smanjio se za 7 postotnih bodova tijekom razmatranog razdoblja, što je približno odgovaralo povećanju tržišnog udjela kineskog uvoza, dok se tržišni udio ostalih trećih zemalja povećao za samo 2 postotna boda i smanjio u smislu apsolutne vrijednosti. Na temelju toga Komisija je zaključila da smanjenje potrošnje nije prouzročilo štetu nanesenu industriji Unije.

(463)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da se svjetsko automobilsko tržište posljednjih godina smanjuje te da je osim toga prošlo kroz važne strukturne promjene. Tvrdile su da je do toga došlo uglavnom zbog rastućeg trenda elektrifikacije vozila i odmicanja od dizelskih motora. Budući da su za električne motore potrebni niži specifikacijski elementi za pričvršćivanje, došlo je do pada potražnje za nestandardnim elementima za pričvršćivanje. Ta se situacija dodatno pogoršala općim smanjenjem broja vozila, čime se količinski smanjila i potreba za elementima za pričvršćivanje. Osim toga, automobilski je sektor prošao kroz niz konsolidacija uslijed velikih spajanja i preuzimanja, što je dovelo do racionalizacije proizvoda, koja je pak negativno utjecala na potražnju za elementima za pričvršćivanje. Te su strane tvrdile da je spomenuti razvoj posebno utjecao na industriju Unije koja uglavnom proizvodi nestandardne elemente za pričvršćivanje za automobilsku industriju.

(464)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da potrošnja elemenata za pričvršćivanje namijenjenih automobilskom sektoru u Uniji od 2008. do razdoblja ispitnog postupka nije premašila [25 %–32 %] ukupne proizvodnje Unije. Ta se procjena temeljila na dokazima koje je dostavio EIFI na temelju podataka o ukupnom obujmu proizvodnje vozila lake kategorije (LV) i elemenata za pričvršćivanje upotrijebljenih u proizvodnji tih vozila (uključujući električna vozila, hibridna vozila i vozila s unutarnjim izgaranjem) od 2008. do razdoblja ispitnog postupka (85). Stoga se trenutačnim ispitnim postupkom nije mogla potvrditi tvrdnja da cijela industrija Unije uglavnom proizvodi za automobilsku industriju. Naprotiv, ispitni postupak pokazao je da proizvođači iz Unije opskrbljuju različite industrijske sektore, uključujući one u kojima se upotrebljavaju standardni elementi za pričvršćivanje. Stoga pad do kojeg je došlo u automobilskom sektoru nije jednako utjecao na cijelu industriju Unije, a velik dio proizvodnje Unije uopće nije bio zahvaćen njime. Osim toga, ispitnim postupkom utvrđeno je i da smanjenje proizvodnje vozila lake kategorije nije automatski negativno utjecalo na proizvođače iz Unije koji opskrbljuju automobilsku industriju. Konkretno, dostupne informacije pokazale su da je proizvodnja pogonskih sklopova za potpuno električna vozila i dalje relativno niska, dok je zabilježen znatan rast hibridnih pogonskih sklopova. No potrošnja elemenata za pričvršćivanje u hibridnim vozilima veća je od potrošnje elemenata za pričvršćivanje u benzinskim automobilima. Prema tome, iako su događanja u automobilskoj industriji mogla negativno utjecati na dio industrije Unije, to nije bio slučaj s velikim dijelom industrije Unije koji ne opskrbljuje automobilsku industriju pa to stoga nije moglo umanjiti uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog kineskog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela cijela industrija Unije. Argumenti izneseni u tom pogledu stoga su odbačeni.

(465)

Europsko udruženje distributera elemenata za pričvršćivanje i jedan od uvoznika u uzorku tvrdili su da industrija Unije uvozi standardne elemente za pričvršćivanje iz ostalih trećih zemalja, uključujući Kinu, kako bi se se dokazali kao trgovci standardnim elementima za pričvršćivanje u Uniji. Tvrdili su da će uvoz biti potreban kako bi se održali njihovi proizvodni kapaciteti nestandardnih elemenata za pričvršćivanje, koji su isplativiji od standardnih elemenata za pričvršćivanje. Osim toga, jedan je uvoznik tvrdio da je taj uvoz uglavnom iz ostalih trećih zemalja kako bi se izbjegle antidampinške pristojbe u budućnosti i stoga radi boljeg konkurentskog položaja u odnosu na tradicionalne uvoznike elemenata za pričvršćivanje čiji su dobavljači uglavnom u Kini.

(466)

Ti navodi nisu potvrđeni ispitnim postupkom. Udio uvoza elemenata za pričvršćivanje iz Kine u ukupnoj proizvodnji elemenata za pričvršćivanje proizvođača iz Unije u uzorku iznosio je manje od 1 %., dok je uvoz iz ostalih trećih zemalja bio manji od 3 %. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 458., razine cijena uvoza iz ostalih trećih zemalja bile su slične onima industrije Unije. Stoga je Komisija zaključila da uvoz elemenata za pričvršćivanje iz Kine ili ostalih trećih zemalja nije prekinuo uzročno-posljedičnu vezu između materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza iz Kine.

(467)

Nakon konačne objave EFDA je ponovila tvrdnju iz uvodne izjave 465., odnosno da udio uvoza elemenata za pričvršćivanje iz Kine u proizvodnji proizvođača iz Unije u uzorku iznosi 5 % ukupnog kineskog uvoza te se stoga mora smatrati znatnim. EFDA je tvrdila i da zaključci iz uvodne izjave 466. ne uključuju uvoz industrije Unije preko distributera, nego samo izravni uvoz te je stoga stvarni obujam uvoza industrije Unije znatno veći od onog navedenog u navedenoj uvodnoj izjavi. Kako bi potkrijepila svoj argument, EFDA je navela primjer jednog od proizvođača iz Unije u uzorku koji je u svojem odgovoru na upitnik naveo da kupuje elemente za pričvršćivanje izravno ili preko distributera iz Kine.

(468)

Izjava EFDA-e da je uvoz proizvođača iz Unije u uzorku iznosio 5 % ukupnog kineskog uvoza u razdoblju ispitnog postupka činjenično je pogrešna i stoga je odbačena. Komisija je svoje nalaze utvrđene u uvodnoj izjavi 466. temeljila na provjerenim informacijama proizvođača iz Unije u uzorku, uključujući one koje je EFDA navela u prethodnoj uvodnoj izjavi. Komisijina provjera uključivala je i dobavljače proizvođača iz Unije, odnosno jesu li nabave izvršene izravno od kineskog dobavljača ili preko distributera. Stoga su tvrdnje EFDA-e u tom pogledu odbijene, a zaključci iz uvodne izjave 466 potvrđeni.

(469)

Jedan od uvoznika u uzorku tvrdio je da kineski proizvođači imaju konkurentske prednosti, kao što su pristup nižim cijenama sirovina, niži troškovi rada, manje strogi pravni zahtjevi u pogledu zaštite okoliša i izvozne subvencije.

(470)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 187. i sljedećima, navodne konkurentske prednosti zapravo su bile znatni poremećaji na kineskom tržištu u pogledu domaćih cijena i troškova te je uobičajena vrijednost za proizvođača izvoznika u uzorku stoga izračunana u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe. Postojanje tih poremećaja u Kini ne može se smatrati čimbenikom koji umanjuje uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Ti elementi zapravo potvrđuju da spomenuti poremećaji dovode do umjetno niskih izvoznih cijena i dampinga. Argumenti izneseni u tom pogledu stoga su odbačeni.

(471)

EFDA je tvrdila da je pandemija bolesti COVID-19, koja je započela u prvoj polovini 2020., prouzročila materijalnu štetu industriji Unije.

(472)

Kako je prikazano u tablici 2., potrošnja u Uniji počela se smanjivati već 2019., odnosno prije pandemije bolesti COVID-19. To se smanjenje nastavilo u razdoblju ispitnog postupka, koje je obuhvaćalo prvu polovinu 2020. No kako je navedeno u uvodnoj izjavi 462., kineski uvoz povećao se u istom se razdoblju, i u smislu apsolutne vrijednosti i u smislu tržišnog udjela, prodiranjem na tržište Unije po dampinškim cijenama kojima su znatno snižene prodajne cijene industrije Unije. To je u suprotnosti s uvozom iz ostalih trećih zemalja, čiji se obujam uvoza smanjio u smislu apsolutne vrijednosti i čije su prosječne uvozne cijene općenito bile u istom rasponu kao i cijene industrije Unije.

(473)

Kako je prikazano u tablici 3., dampinški kineski uvoz već se kontinuirano povećavao na godišnjoj razini od 2017. do 2019., što je dovelo do povećanja od 54 % u 2019., odnosno prije početka pandemije bolesti COVID-19. Drugim riječima, kada se pojavila bolest COVID-19, materijalna šteta koju je industriji Unije prouzročio dampinški uvoz već je bila počinjena, što dokazuje negativan razvoj većine makroekonomskih i mikroekonomskih pokazatelja u razdoblju od 2017. do 2019.

(474)

U tom se kontekstu ne može poreći da su pandemija bolesti COVID-19 i posljedično smanjenje potrošnje dodatno negativno utjecali na već loše stanje industrije Unije. Međutim, to kretanje ne umanjuje uzročno-posljedičnu vezu između utvrđene materijalne štete i dampinškog uvoza iz Kine. Kako je prethodno navedeno, industrija Unije pretrpjela je materijalnu štetu zbog dampinškog uvoza iz Kine koji se povećao za 54 % u trogodišnjem razdoblju koje je prethodilo izbijanju pandemije te je stoga jasno da je materijalna šteta već nastala ranije i bez obzira na pandemiju.

(475)

Nakon konačne objave CCCME i EFDA ponovili su tvrdnju da je pandemija bolesti COVID-19 bila glavni uzrok materijalne štete koju je industrija Unije pretrpjela u razdoblju ispitnog postupka, ističući da su se glavni pokazatelji štete uglavnom pogoršali između 2019. i razdoblja ispitnog postupka, usporedno s pandemijom bolesti COVID-19, dok je kineski uvoz ostao nepromijenjen te da se njegov tržišni udio povećao za samo 1 postotni bod između 2019. i razdoblja ispitnog postupka. Te su strane isto tako uputile na izjavu jednog od proizvođača iz Unije u uzorku u otvorenoj verziji odgovora na upitnik, navodeći da je pandemija bolesti COVID-19 utjecala na njihovo poslovanje, kao i na izjavu EIFI-ja u korespondenciji s Komisijom da se određene promjene u proizvodnji i obujmu prodaje mogu pripisati pandemiji bolesti COVID-19.

(476)

Nijedan od argumenata dostavljenih nakon konačne objave nije u suprotnosti sa zaključcima iz uvodnih izjava od 472. do 474. niti umanjuje njihovu vrijednost, što se posebno odnosi na one u kojima se navodi da su pandemija bolesti COVID-19 i smanjenje potrošnje koje je uslijedilo pridonijeli daljnjem pogoršanju već lošeg stanja industrije Unije. Komisija napominje i da su se obujam proizvodnje i prodaje industrije Unije smanjili već od 2018. do 2019., odnosno prije pandemije bolesti COVID-19, kad se kineski uvoz povećao za 38 %. Komisija je stoga smatrala da su negativna kretanja zabilježena od 2019. do razdoblja ispitnog postupka nastavak prethodnih negativnih kretanja koja se bilježe od 2017. i da je pandemija bolesti COVID-19 samo pogoršala taj izražajan i postojeći trend. Komisija je stoga potvrdila zaključke iz uvodne izjave 474. i odbacila sve tvrdnje iznesene u tom pogledu.

(477)

Jedan od uvoznika u uzorku tvrdio je da je šteta nanesena proizvođačima iz Unije koji se isto tako bave proizvodnjom i prodajom standardnih elemenata za pričvršćivanje posljedica loših poslovnih i investicijskih odluka i unutarnjih strukturnih poteškoća te se ne može pripisati kineskom izvozu elemenata za pričvršćivanje.

(478)

Ta je tvrdnja iznesena na vrlo općenitoj osnovi, bez dodatnih pojedinosti i dokaza koji bi je potkrijepili. Stoga je tvrdnja odbačena.

(479)

Povećanje dampinškog uvoza iz Kine podudaralo se s pogoršanjem stanja u industriji Unije. Kineski uvoz dosegnuo je znatan tržišni udio u kontekstu smanjenja potrošnje na štetu industrije Unije, koja je izgubila obujam prodaje i tržišni udio. Kad je riječ o cijenama, sve veći tržišni udio kineskog uvoza stalno je snižavao prodajne cijene industrije Unije na tržištu Unije, stvarao znatan pritisak na cijene i sprječavao industriju Unije da poveća svoje cijene na održive razine potrebne za postizanje razumnih profitnih marži.

(480)

Ispitani su i mogući drugi čimbenici, ali nijedan od njih nije mogao umanjiti uzročno-posljedičnu vezu dampinškog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Komisija je učinke svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije razlikovala i razdvojila od štetnih učinaka dampinškog uvoza.

(481)

Na temelju prethodno navedenoga Komisija je zaključila da je dampinškim uvozom iz Kine prouzročena materijalna šteta industriji Unije i da ostali čimbenici, uzeti u obzir pojedinačno ili zajedno, ne umanjuju uzročno-posljedičnu vezu između dampinškog uvoza i materijalne štete. Šteta je posebno očita u razvoju proizvodnje, iskorištenosti kapaciteta, obujmu prodaje na tržištu Unije, tržišnom udjelu, produktivnosti, profitabilnosti i povratu ulaganja.

(482)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije potrebno je uvesti konačne mjere kako bi se spriječila daljnja šteta koja se industriji Unije nanosi dampinškim uvozom.

(483)

Kako bi utvrdila razinu mjera, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete prouzročene industriji Unije dampinškim uvozom.

(484)

Komisija je najprije utvrdila iznos pristojbe koja je potrebna kako bi se uklonila šteta koju je pretrpjela industrija Unije. U tom bi se slučaju šteta uklonila ako bi industrija Unije mogla pokriti svoje troškove proizvodnje, uključujući troškove koji proizlaze iz multilateralnih sporazuma o okolišu i njihovih protokola, kojih je Unija stranka, i konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) koje su navedene u Prilogu I.a osnovnoj uredbi, te mogla ostvariti razumnu dobit („ciljna dobit”) prodajom po ciljnoj cijeni u smislu članka 7. stavaka 2.c i 2.d osnovne uredbe.

(485)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe Komisija je za utvrđivanje ciljne dobiti uzela u obzir razinu profitabilnosti prije povećanja uvoza iz predmetne zemlje i razinu profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Takva profitna marža ne bi trebala biti niža od 6 %.

(486)

Komisija je utvrdila osnovnu dobit kojom su obuhvaćeni svi troškovi u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Komisija je za to uzela dobit koju su proizvođači iz Unije u uzorku ostvarivali prije povećanja uvoza iz Kine. Takva profitna marža utvrđena je na razini od 5,9 %, što odgovara razini dobiti koju je ostvarila industrija Unije 2017. Budući da je to bilo niže od minimalnih 6 % propisanih člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe, ta je profitna marža zamijenjena sa 6 %.

(487)

Nisu iznesene tvrdnje da bi razine ulaganja, istraživanja i razvoja te inovacija industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja bile više u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja.

(488)

Isto tako, nisu iznesene nikakve tvrdnje o budućim troškovima koji proizlaze iz multilateralnih sporazuma o okolišu i njihovih protokola kojih je Unija stranka i koje će industrija Unije snositi tijekom razdoblja primjene mjere prema članku 11. stavku 2. u skladu s člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe.

(489)

Na temelju navedenog Komisija je izračunala neštetnu cijenu istovjetnog proizvoda za industriju Unije primjenjujući ciljnu maržu dobiti od 6 % na trošak proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka

(490)

Komisija je zatim utvrdila razinu uklanjanja štete na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene proizvođača izvoznika u uzorku u predmetnoj zemlji za svaku vrstu proizvoda, kako je utvrđeno za izračune sniženja cijena, s ponderiranom prosječnom neštetnom cijenom istovjetnog proizvoda koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka na slobodnom tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku. Sve razlike proizašle iz te usporedbe izražene su kao postotak ponderirane prosječne uvozne vrijednosti CIF.

(491)

Nakon konačne objave dva proizvođača izvoznika u uzorku osporavala su izračun ciljne cijene. Tvrdili su da je neke vrste proizvoda industrija Unije prodavala u vrlo malim količinama i da njihova prosječna cijena stoga nije reprezentativna. Osim toga, jedan od tih izvoznika tvrdio je da određene vrste proizvoda koje prodaje industrija Unije nisu usporedive s onima koje on izvozi. Isti proizvođač izvoznik primijetio je da je Komisija trebala objaviti prilagodbe provedene u skladu s člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe i metodologiju kojom su one izračunane.

(492)

Iako su prodane količine predmetnih vrsta proizvoda doista bile niske, Komisija je primijetila i da su količine koje je izvozio predmetni kineski proizvođač izvoznik istog PCN-a bile niske te da u dokumentaciji nije bilo elemenata na temelju kojih se može zaključiti da te cijene nisu reprezentativne. U svakom slučaju, čak i kad bi Komisija isključila te prodajne transakcije iz izračuna sniženja ciljnih cijena, to bi imalo tek manji učinak, a marže sniženja ciljnih cijena i dalje bi bile znatno iznad dampinških marži koje su izračunate za te proizvođače izvoznike. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(493)

Kad je riječ o prilagodbama provedenima na temelju članka 7. stavka 2.d osnovne uredbe, dokument o općoj objavi sadržavao je pogrešku i lažno ukazao na to da su one provedene unatoč činjenici da nisu zaprimljeni zahtjevi za takve prilagodbe, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 488. Stoga nije bilo potrebe za daljnjom objavom.

(494)

Razina uklanjanja štete za „ostala društva koja surađuju” i za „sva ostala društva” utvrđuje se na isti način kao dampinška marža za ta društva.

(495)

U skladu s člankom 21. osnovne uredbe Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije, iako je utvrđen štetni damping. Određivanje interesa Unije temeljilo se na procjeni svih različitih uključenih interesa, uključujući interese industrije Unije, uvoznika, trgovaca u sektoru „uradi sam” i korisnika.

(496)

Uvođenjem mjera unaprijedit će se tržišni uvjeti za proizvođače iz Unije, koji će moći poboljšati svoj konkurentski položaj na tržištu i povratiti izgubljeni obujam prodaje te tržišni udio. Uklanjanjem pritiska na cijene zbog nepoštenog uvoza industrija Unije moći će povećati svoje prodajne cijene i postići održivu profitabilnost.

(497)

Izostanak mjera imao bi znatne negativne učinke na industriju Unije jer bi se uvoz nastavio povećavati, a to bi dovelo do daljnjeg pada cijena u Uniji, što bi imalo negativan učinak na proizvodnju, obujam prodaje i tržišni udio industrije Unije. To bi pak negativno utjecalo na financijske pokazatelje industrije Unije, što posebno znači da bi se stanje u kojem se već bilježe gubici dodatno pogoršalo zbog negativnih posljedica za ulaganja i zapošljavanje u Uniji.

(498)

Stoga je očito da bi uvođenje mjera bilo u interesu industrije Unije.

(499)

EFDA i druge zainteresirane strane tvrdile su da industrija Unije neće moći ostvariti korist od uvođenja antidampinških pristojbi i da će u konačnici proizvođači iz trećih zemalja povećati svoj izvoz u Uniju te tako ostvariti korist od antidampinških mjera protiv Kine umjesto industrije Unije.

(500)

Komisija je smatrala tu tvrdnju spekulativnom jer nije bila potkrijepljena nikakvim dokazima. Sama činjenica da se uvoz iz ostalih trećih zemalja može povećati kao posljedica antidampinških mjera nije znak da industrija Unije nema koristi od takvih mjera. U tom je pogledu trenutačnim ispitnim postupkom utvrđeno da se obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja nije povećao u razmatranom razdoblju, nego se znatno smanjio, te da uvozne cijene iz tih izvora općenito nisu snižavale cijene industrije Unije. Na temelju toga, informacije u dokumentaciji upućivale su na to da je moguće da je i na taj uvoz negativno utjecao pritisak na cijene kineskog uvoza na tržište Unije jer je dampinški uvoz iz Kine u prosjeku bio isto tako jeftiniji od uvoza iz ostalih trećih zemalja i rastao je, dok se obujam uvoza iz trećih zemalja smanjio. Podsjeća se da je cilj antidampinških mjera samo ponovno uspostaviti ravnopravne uvjete na tržištu Unije, a ne ograničiti uvoz pod poštenim tržišnim uvjetima. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(501)

Nakon konačne objave proizvođač izvoznik CELO Suzhou tvrdio je da će Komisijina odluka prema kojoj mu se odbija pojedinačno ispitivanje vjerojatno prouzročiti štetu njegovim povezanim proizvođačima u Uniji koji uvoze određene vrste proizvoda iz njegova povezanog društva u Kini. Stoga je očito da uvođenje mjera ne bi bilo u interesu industrije Unije.

(502)

Interes industrije Unije temelji se na zbirnim podacima industrije Unije kao cjeline. Stanje pojedinačnih proizvođača iz Unije stoga se ne može uzeti u obzir kao takvo ako nije reprezentativno za cijelu industriju Unije. Taj je argument stoga odbačen.

(503)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 58., dvadeset osam uvoznika surađivalo je u ispitnom postupku i dostavilo podatke zatražene u obavijesti o pokretanju postupka radi odabira uzorka. Predstavljali su 18 % ukupnog uvoza iz Kine tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ti su uvoznici uvezli 46 % elemenata za pričvršćivanje iz Kine, dok su ostalih 54 % nabavljali iz drugih trećih zemalja.

(504)

Komisija je odabrala uzorak od pet uvoznika koji su dostavili odgovore na upitnik. Kada je riječ o društvima u uzorku, na uvoz iz Kine odnosilo se između 10 % i 50 % njihova ukupnog uvoza elemenata za pričvršćivanje. Samo je jedan uvoznik u uzorku kupio više od 90 % od Kine. Svi osim jednog bili su profitabilni tijekom razdoblja ispitnog postupka, a njihove profitne marže bile su između [2 %–5 %] i [4 %–9 %]. Jedan od uvoznika bio je nadomak praga isplativosti tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(505)

Komisija je procijenila učinak antidampinških pristojbi na profitabilnost uvoznika u uzorku. Pod pretpostavkom da će pristojbe biti u potpunosti apsorbirane, uvoznici koji su tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarili profitnu maržu i dalje su ostali profitabilni unatoč pristojbama. Ta se procjena temeljila na najgorem mogućem scenariju, odnosno nije uzeto u obzir da će se povećanja cijena vrlo vjerojatno u cijelosti ili barem djelomično prenijeti na kupce, posebno s obzirom na nalaze iz uvodne izjave 520. i sljedećih te na činjenicu da je trošak elemenata za pričvršćivanje općenito tek vrlo mali dio ukupnog troška proizvodnje korisnika. To vrijedi i za uvoznika koji je tijekom razdoblja ispitnog postupka već bio ispod praga isplativosti, odnosno taj će uvoznik isto tako moći prenijeti povećanje cijena na velik dio svojih kupaca. Stoga se ne očekuje da će pristojbe kao takve imati znatan negativan učinak na to društvo i tako pogoršati situaciju u kojoj se nalazi.

(506)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da bi uvođenje antidampinških pristojbi dovelo do znatnog povećanja cijena za uvoznike. Tvrdili su i da je uvođenje antidampinških mjera u prošlosti dovelo do ozbiljnih gubitaka za uvoznike, što bi trebalo uzeti u obzir u trenutačnoj analizi. Jedan je uvoznik tvrdio da ne bi bilo moguće prenijeti porast cijena na kupce, barem ne u kratkom roku.

(507)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 505., očekivano povećanje cijena ne bi imalo ozbiljne negativne učinke na stanje uvoznika jer bi načelno ostali profitabilni. Tvrdnja da su se uvoznici u prošlosti suočavali s gubitcima uzrokovanim prethodnim mjerama nije se mogla provjeriti, a nisu predočeni ni dokazi kojima bi se potkrijepila ta tvrdnja. Naposljetku, isto tako nisu dostavljeni ni dokazi kojima bi se potkrijepila tvrdnja da uvoznici ne bi mogli prenijeti povećanje cijene na svoje kupce. Ispitnim postupkom utvrđeno je da se očekuje barem djelomičan prijenos povećanja cijena uvoznika na krajnjeg kupca jer je udio elemenata za pričvršćivanje u ukupnim troškovima korisnika općenito vrlo nizak. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(508)

Nakon konačne objave EFDA je ponovila da će uvođenje pristojbi ozbiljno utjecati na profitabilnost uvoznika i dovesti do znatnih gubitaka. Osporavala je metodologiju koju je Komisija primijenila za procjenu učinka na profitabilnost na zbirnoj osnovi i tvrdila da bi takvu procjenu trebalo provesti pojedinačno po uvozniku u uzorku i to samo u odnosu na promet i dobit od uvoza predmetnog proizvoda iz Kine. Nadalje, EFDA je tvrdila da bi učinak pristojbi trebalo procijeniti uzimajući u obzir i novčani tok. Naposljetku, osporavala je da se pristojba može prenijeti na krajnjeg kupca.

(509)

Komisija je procijenila profitabilnost uvoznika na zbirnoj razini, slično onomu što je učinjeno na razini proizvođača iz Unije. To se smatra primjerenim jer se analizira stanje uvoznika u Uniji u cjelini, a ne stanje pojedinačnih trgovačkih društava. Taj je argument stoga odbačen.

(510)

Komisijina procjena temeljila se na stvarnim podacima specifičnima za svako pojedino društvo koje su dostavili sami uvoznici u uzorku. Suprotno tome, EFDA nije potkrijepila svoje općenite tvrdnje nikakvim činjeničnim dokazima te ih stoga nije bilo moguće provjeriti. Nadalje, Komisija je smatrala da je procjena učinka pristojbe za svako društvo bila primjerenija na globalnoj razini društva jer je bolje odgovarala gospodarskoj stvarnosti. U tom pogledu Komisija napominje da su uvoznici odabrali različite izvore opskrbe, a kako se pristojbe odnose samo na jedan od tih izvora (Kina), ne utječe se na sve uvoznike na jednak način. Analiza samo dijela poslovanja u tom pogledu ne bi bila presudna za donošenje zaključka. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(511)

Što se tiče tvrdnje da je Komisija trebala analizirati učinak pristojbi na novčani tok uvoznika, ona nije potkrijepljena nikakvim činjeničnim dokazima. Osim toga, uvoznici u uzorku Komisiji nisu dostavili nikakve informacije o novčanom toku niti su u dokumentaciji postojali dokazi da bi uvoznici morali povećati svoje zalihe zbog dugog vremena isporuke, što bi imalo svoj učinak na novčani tok, kako se tvrdilo. Stoga se ta tvrdnja isto tako odbacuje.

(512)

EFDA je tvrdila i da uvoznici ne bi mogli prenijeti povećanje troškova na svoje kupce. No EFDA nije dostavila nikakva dodatna objašnjenja ili dokaze kojima bi dovela u pitanje nalaze iz uvodne izjave 520. da je trošak elemenata za pričvršćivanje za korisnike općenito vrlo nizak, što upućuje na ograničenu cjenovnu elastičnost potražnje elemenata za pričvršćivanje. Osim toga, ocjena u uvodnoj izjavi 505. temelji se na pretpostavci da bi uvoznici u potpunosti apsorbirali pristojbe, odnosno da neće čak ni djelomično prenijeti svoje povećane troškove, za što postoji vrlo mala vjerojatnost. Kako je navedeno u istoj uvodnoj izjavi, čak i pod tom pretpostavkom, na temelju informacija koje su dostavili uvoznici u uzorku očekivalo se da učinak na uvoznike neće biti nepovoljan u znatnoj mjeri.

(513)

Naposljetku, EFDA je napomenula da Komisija nije razmotrila tvrdnju da bi postojao povećani rizik od izbjegavanja antidampinških mjera s obzirom na veliku razliku među stopama pristojbi. Budući da bi uvoznici bili glavne žrtve takvih praksi izbjegavanja, antidampinške mjere bile bi protivne interesu uvoznika.

(514)

Komisija je u uvodnim izjavama 606. i sljedećima razmotrila rizik od izbjegavanja mjera uvođenjem posebne klauzule o praćenju kojom se omogućuje promatranje trgovinskih modela i pravodobno suzbijanje u slučaju da se utvrde prakse izbjegavanja mjera. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(515)

Jedan je uvoznik tvrdio da bi antidampinške mjere bile suprotne mjerama koje je Europska komisija poduzela radi potpore poduzećima pogođenima pandemijom bolesti COVID-19 te je dodao da bi Komisija trebala uzeti u obzir iznimne okolnosti koje je pandemija uzrokovala i izravan negativan učinak na uvoznike.

(516)

Predmetna zainteresirana strana samo je općenito uputila na mjere poduzete nakon pandemije bolesti COVID-19 bez dodatnih pojedinosti i bez objašnjenja u kojoj bi mjeri antidampinške mjere bile suprotne tim mjerama. U svakom slučaju, Komisija je smatrala da se nijednom od tih mjera ne bi isključilo samo po sebi poduzimanje odgovarajućih mjera u skladu s osnovnom uredbom radi suzbijanja štetnog dampinga. Ispitnim postupkom utvrđeno je i da pandemija bolesti COVID-19 nije utjecala na obujam uvoza iz Kine, koji se nastavio povećavati na dampinškim razinama u cijelom razmatranom razdoblju, što je znatno snizilo prodajne cijene industrije Unije, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 471. i sljedećima. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(517)

EDRA je tvrdila da će mjere imati znatan negativan učinak na sektor „uradi sam”. Tvrdili su da sektor „uradi sam” uglavnom kupuje niskokvalitetne standardne elemente za pričvršćivanje koje ne proizvodi industrija Unije. Objasnili su i da su se elementi za pričvršćivanje u sektoru „uradi sam” prodavali u maloj ambalaži (prilagođenoj potrošačima), na koju odlazi velik dio prodajne cijene. Zbog znatno viših troškova pakiranja u Uniji u usporedbi s Azijom, proizvodnja proizvoda za sektor „uradi sam” ne bi bila održiva za industriju Unije. EFDA je podržala te tvrdnje i nadalje tvrdila da bi povećanje cijena naštetilo i međunarodnoj konkurentnosti trgovaca na malo u sektoru „uradi sam” jer više ne bi mogli prodavati vlastite robne marke ostalim trećim zemljama.

(518)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 142., jedan proizvođač izvoznik kompleta sitne željezarije namijenjenih uglavnom za uporabu u kućanstvima tvrdio je i da tu vrstu proizvoda neće proizvoditi industrija Unije te da se distribuirala različitim prodajnim kanalima, odnosno trgovcima na malo, dok su se elementi za pričvršćivanje namijenjeni industrijskoj uporabi koje proizvodi industrija Unije prodavali preko distributera.

(519)

Nijedna od prethodno navedenih tvrdnji nije potkrijepljena dokazima. Nijedan trgovac na malo u sektoru „uradi sam” nije surađivao u ispitnom postupku dostavljanjem odgovora na upitnik ili drugih informacija o cijenama i troškovima ili profitabilnosti i dobavljačima. Komisija stoga nije mogla analizirati učinak mjera konkretno na taj sektor. S druge strane, ispitnim postupkom utvrđeno je da industrija Unije ima znatne rezervne kapacitete i da bi stoga mogla znatno povećati svoj obujam proizvodnje. Industrija Unije sastoji se od proizvođača različitih vrsta elemenata za pričvršćivanje, uključujući one standardne, i može proizvoditi sve vrste elemenata za pričvršćivanje, uključujući one za sektor „uradi sam”. Industrija Unije potvrdila je da postoji nekoliko proizvođača i distributera iz Unije s vlastitim linijama za automatsko pakiranje za velike količine te da na tržištu Unije postoje i pružatelji usluga koji se bave srednjim i malim količinama. Tvrdnja da su se određeni proizvodi distribuirali različitim prodajnim kanalima smatrala se nevažnom glede pitanja hoće li industrija Unije moći isporučiti posebne vrste elemenata za pričvršćivanje. Stoga su sve tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(520)

Dva korisnika javila su se tijekom ispitnog postupka i dostavila odgovor na upitnik. Oba su proizvodila sidrene vijke i u svojim proizvodnim postupcima upotrebljavala elemente za pričvršćivanje. Odgovori obaju korisnika bili su u znatnoj mjeri nepotpuni i nijedno od društava nije odgovorilo na Komisijin zahtjev za dostavu dodatnih informacija. Zbog toga Komisija uopće nije mogla procijeniti učinak antidampinških pristojbi na jednog od tih korisnika, dok je za drugog unatoč nedostatku informacija primijetila da je predmetno društvo izvijestilo kako je trošak elemenata za pričvršćivanje u ukupnom trošku iznosio manje od 1 %. Na temelju toga Komisija je zaključila da pristojbe ne bi imale znatan učinak.

(521)

ECAP i udruženje koje zastupa europske proizvođače metalnih i plastičnih sidara, Construction Fixing Europe („CFE”), uz potporu EFDA-e, tvrdili su da će pristojbe imati negativan učinak na proizvođače metalnih i plastičnih sidara te na njihovu konkurentnost u Uniji i svijetu. Proizvođači sidara uvoze standardne elemente za pričvršćivanje i upotrebljavaju ih kao poluproizvode u svojem postupku proizvodnje. CFE je tvrdio da se takvi standardni elementi za pričvršćivanje ne proizvode u Uniji.

(522)

Nijedan od proizvođača sidara nije surađivao u ovom ispitnom postupku i nijedan od njih nije odgovorio na upitnik namijenjen korisnicima. Stoga u dokumentaciji nije bilo dokaza ni drugih informacija o trošku elemenata za pričvršćivanje u postupku proizvodnje sidara, profitabilnosti proizvođača sidara, njihovim dobavljačima i/ili učinku pristojbi na njihovu profitabilnost. To vrijedi i za tvrdnju o konkurentnosti proizvođača sidara u Uniji i svijetu. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(523)

Kad je riječ o tvrdnji da tu vrstu standardnih elemenata za pričvršćivanje nije proizvodila industrija Unije, Komisija napominje da industrija Unije proizvodi standardne elemente za pričvršćivanje i da ima znatne rezervne kapacitete za proizvodnju svih vrsta elemenata za pričvršćivanje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(524)

EFDA je tvrdila i da će pristojbe imati negativan učinak na industrijske sektore kao što su građevinarstvo, željeznički promet i obnovljivi izvori energije te na proizvođače spremišta za žitarice u poljoprivrednom sektoru. Iznijeli su određene tvrdnje o zastupljenosti elemenata za pričvršćivanje u ukupnim troškovima u tim sektorima i tvrdili da će to imati negativan učinak na gospodarsku situaciju društava u navedenim sektorima te na njihovu konkurentnost u Uniji.

(525)

Nijedna od tih izjava nije bila potkrijepljena dokazima. Osim toga, nijedna zainteresirana strana koja zastupa bilo koji od tih sektora nije se javila ni surađivala u ispitnom postupku. Komisija je primijetila i da je na temelju navoda EFDA-e trošak elemenata za pričvršćivanje u krajnjim proizvodima tih industrija iznosio između 3 % i najviše 12 %. Iako te tvrdnje nisu bile potkrijepljene nikakvim dokazima ni na neki drugi način, to pokazuje ograničen učinak pristojbi, posebno s obzirom na to da nije dokazano ni u kojoj su mjeri ti konkretni sektori upotrebljavali elemente za pričvršćivanje uvezene iz Kine. Stoga su odbačene tvrdnje koje je EFDA iznijela u tom pogledu.

(526)

Naposljetku, jedan proizvođač industrijskih međućelijskih priključaka za baterije istaknuo je uz potporu EFDA-e specifičnost elemenata za pričvršćivanje koji se upotrebljavaju u njegovu proizvodnom postupku (polni vijci) i da ih nije proizvodila industrija Unije. Tvrdio je i da će pristojbe imati negativan učinak na njegovu konkurentnost u odnosu na proizvođače industrijskih međućelijskih priključaka za baterije iz trećih zemalja. To je društvo tvrdilo da polni vijci ne bi trebali biti uključeni u opseg proizvoda.

(527)

Tvrdnja da bi polni vijci trebali biti isključeni iz opsega proizvoda razmotrena je u uvodnoj izjavi 159. Društvo nije dostavilo nikakve popratne dokaze ni informacije o navodnom učinku mjera na njegovo financijsko stanje. Kad je riječ o nedostatku opskrbe u Uniji, upućuje se na zaključke iz uvodnih izjava 530. i sljedećih. Konkretno, utvrđeno je da industrija Unije ima znatan rezervni kapacitet za proizvodnju posebnih i standardnih elemenata za pričvršćivanje. Stoga su tvrdnje koje je iznijelo to društvo odbačene.

(528)

Nakon konačne objave ta je strana osporavala nalaze da industrija Unije ima dovoljne rezervne kapacitete za proizvodnju polnih vijaka tvrdeći da industrija Unije nije u mogućnosti proizvoditi polne vijke. U prilog toj tvrdnji društvo je dostavilo korespondenciju s pet proizvođača iz Unije koji su potvrdili da ne mogu isporučivati polne vijke. Ti proizvođači iz Unije nisu bili podnositelji pritužbi i nisu se javili tijekom ispitnog postupka. Stoga Komisiji nije bila na raspolaganju dokumentacija s informacijama o djelatnostima tih društava i proizvedenim proizvodima. Na temelju javno dostupnih informacija, činilo se da su dva od pet proizvođača specijalizirana za elemente za pričvršćivanje prozorskih okvira te strojnih i biljnih konstrukcija te stoga nemogućnost da osiguraju polne vijke koji se upotrebljavaju u industrijskim baterijama ne iznenađuje. Zbog toga se dostavljene informacije ne mogu smatrati uvjerljivima ili reprezentativnima za industriju Unije u cjelini. S druge strane, industrija Unije koja predstavlja proizvođače iz Unije koji surađuju u ispitnom postupku potvrdila je da raspolaže kapacitetom za proizvodnju svih vrsta elemenata za pričvršćivanje, uključujući polne vijke. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(529)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je zaključila da nije bilo znatnih štetnih učinaka antidampinških pristojbi na stanje korisnika u Uniji.

(530)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je da industrija Unije nema dovoljno kapaciteta za proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje kojima bi zadovoljila potražnju na tržištu Unije. EFDA i jedan od uvoznika u uzorku tvrdili su da industrija Unije neće moći ili neće biti voljna isporučiti standardne elemente za pričvršćivanje te da se brojni korisnici oslanjaju na uvoz iz Kine. Tvrdili su i da je opskrba iz ostalih trećih zemalja ograničena jer proizvođači izvoznici u tim zemljama neće imati dovoljne kapacitete. Jedan proizvođač izvoznik dodao je da će industrija Unije nevoljko početi s masovnom proizvodnjom standardnih elemenata za pričvršćivanje zbog nužnih ulaganja u potpuno automatizirane proizvodne linije.

(531)

Nekoliko je strana tvrdilo da određene vrste proizvoda (vijke za konstrukcijsko drvo, konfirmat vijke, toplokovane elemente za pričvršćivanje, polne vijke, komplete sitne željezarije i elemente za pričvršćivanje koji se upotrebljavaju u sektoru „uradi sam”) ne proizvodi industrija Unije ili ih proizvodi samo u ograničenim količinama te da bi stoga u slučaju uvođenja mjera na tržištu Unije došlo do manjka tih vrsta proizvoda. U nekim su slučajevima te strane tvrdile da se ne očekuje da će se industrija Unije prebaciti na proizvodnju tih vrsta te da će na svjetskoj razini isto tako doći do manjka tih vrsta, koje se neće moći nabavljati ni od drugih dobavljača.

(532)

EDRA je općenito tvrdila da se potražnja na tržištu elemenata za pričvršćivanje povećala tijekom pandemije bolesti COVID-19 u cijelom svijetu, dok su proizvođači proizvodili ispod svojih kapaciteta. Svaki daljnji poremećaj na tržištu do kojeg će doći uvođenjem antidampinških pristojbi pogoršao bi situaciju za trgovce na malo.

(533)

Nekoliko zainteresiranih strana tvrdilo je i da zbog pandemije bolesti COVID-19 postoji manjak teretnih kontejnera za pošiljke iz Azije te da vrijeme isporuke između narudžbe i isporuke traje i do nekoliko mjeseci. Troškovi otpreme povećali su se i kao takvi trebali bi se dodati očekivanom povećanju cijena zbog antidampinških mjera. Nadalje, tvrdilo se da u svijetu nedostaje sirovina (uglavnom čelika), što je utjecalo na globalni obujam proizvodnje elemenata za pričvršćivanje.

(534)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da industrija Unije proizvodi standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje te da raspolaže znatnim rezervnim kapacitetima kojima može zadovoljiti povećanu potražnju korisnika koji odluče promijeniti dobavljača. Prema tome, u razdoblju ispitnog postupka industrija Unije upotrebljavala je samo 46 % svojeg ukupnog kapaciteta, zbog čega može kratkoročno povećati svoju proizvodnju za više od milijun tona. Rezervni kapacitet odnosio se na proizvodnju svih vrsta elemenata za pričvršćivanje, uključujući standardne. Tvrdnje da industrija Unije ne može ili nije voljna proizvesti standardne elemente za pričvršćivanje nisu potkrijepljene dostatnim dokazima. EFDA je dostavila korespondenciju pojedinačnih proizvođača iz Unije koji se ipak nisu smatrali reprezentativnima za cijelu industriju Unije. Osim toga, utvrđene privremene poteškoće u opskrbi novih kupaca zbog posljedica pandemije bolesti COVID-19 nisu se smatrale strukturnima i nisu osporile nalaze o postojanju velikog raspoloživog rezervnog kapaciteta na tržištu Unije koji bi mogao zadovoljiti potražnju. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(535)

Tvrdnje o nedostatku opskrbe određenim posebnim vrstama proizvoda nisu potkrijepljene nikakvim provjerljivim dokazima. S druge strane, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, u Uniji su bili dostupni veliki rezervni kapaciteti koji su obuhvaćali sve vrste proizvoda, uključujući posebne elemente za pričvršćivanje. Informacije u dokumentaciji prikupljene od proizvođača iz Unije nisu upućivale na to da industrija Unije ne može osigurati sve vrste elemenata za pričvršćivanje. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(536)

Nakon konačne objave proizvođač izvoznik toplokovanih elemenata za pričvršćivanje ponovio je da industrija Unije na tržištu Unije ne proizvodi toplokovane elemente za pričvršćivanje u dovoljnim količinama. Proizvođač izvoznik tvrdio je da je to potkrijepljeno detaljnim izračunima sniženja cijena po vrsti proizvoda, kojima se potvrđuje da se samo male količine koje proizvodi i prodaje industrija Unije odnose na vrste proizvoda koji se proizvode postupkom toplog kovanja. Osim toga, čini se da industrija Unije proizvodi manje vrsta proizvoda, što samo po sebi pokazuje da ne može osigurati širok raspon različitih vrsta proizvoda, uključujući toplokovane elemente za pričvršćivanje. Naposljetku, proizvođač izvoznik tvrdio je da teret dokazivanja dovoljnog proizvodnog kapaciteta u Uniji snosi industrija Unije.

(537)

Napominje se da se na temelju uzorka proizvođača iz Unije ne može ekstrapolirati točan obujam proizvodnje elemenata za pričvršćivanje proizvedenih u toplokovanim postupcima iako je on reprezentativan za industriju Unije. Osim toga, obujam proizvodnje industrije Unije u razdoblju ispitnog postupka ne odražava puni proizvodni kapacitet jer industrija Unije, suočena s nepoštenim uvozom i niskim razinama cijena u Uniji, nije u potpunosti iskoristila svoje proizvodne kapacitete. Kad je riječ o teretu dokazivanja, Komisija je smatrala da je ispitni postupak pokazao da u Uniji postoji dostatan proizvodni kapacitet za sve vrste elemenata za pričvršćivanje. Taj se zaključak temeljio na velikom rezervnom kapacitetu utvrđenom u ispitnom postupku, kako je navedeno u tablici 5., i na informacijama prikupljenima u ispitnom postupku u vezi s makroekonomskim pokazateljima. Ta je tvrdnja stoga odbačena, kao i tvrdnje u pogledu nedostatnog proizvodnog kapaciteta u Uniji.

(538)

Nakon konačne objave ECAP je dostavio informacije od određenih proizvođača iz Unije kojima se potvrđuje da nisu mogli isporučivati vijke za konstrukcijsko drvo. ECAP je tvrdio i da određene vrste vijaka za drvo zahtijevaju daljnju obradu (posebnu obradu toplinom, premazivanje) koja neće biti dostupna u Uniji. Naposljetku je tvrdio da činjenica da je jedan uvoznik iz Unije i proizvođač nestandardnih elemenata za pričvršćivanje izričito podržao isključenje vijaka za drvo dokazuje da je uvoz tih proizvoda potreban kako bi se zadovoljila potražnja na tržištu Unije.

(539)

Dodatne informacije koje je dostavio ECAP odnosile su se na proizvođače iz Unije koji nisu bili podnositelji pritužbe i nisu se javili tijekom ispitnog postupka. Stoga Komisiji nije bila na raspolaganju dokumentacija s informacijama o djelatnostima tih društava i proizvedenim proizvodima. Na temelju javno dostupnih informacija nije bilo moguće donijeti zaključak o tome proizvode li elemente za pričvršćivanje za građevinski sektor. Osim toga, ta se društva ne mogu smatrati reprezentativnima za industriju Unije u cjelini. S druge strane, kako je prethodno navedeno, industrija Unije koja predstavlja proizvođače iz Unije koji surađuju u ispitnom postupku potvrdila je da raspolaže kapacitetom za proizvodnju svih vrsta elemenata za pričvršćivanje. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(540)

Tvrdnja da određene djelatnosti obrade nisu bile dostupne u Uniji nije bila iznesena prije konačne objave i nije bila potkrijepljena nikakvim dokazima. Stoga se nije mogla provjeriti te je odbačena. Naposljetku, činjenica da je jedan uvoznik iz Unije i proizvođač nestandardnih elemenata za pričvršćivanje izričito podržao isključenje vijaka za drvo sama po sebi ne dokazuje da je uvoz iz Kine potreban da bi se zadovoljila potražnja na tržištu Unije. Isto tako, ta je tvrdnja stoga odbačena.

(541)

Nakon konačne objave EFDA je ponovila svoju tvrdnju o manjku u opskrbi standardnim elementima za pričvršćivanje ako se uvedu visoke uvozne carine, dok je za brojne industrijske sektore ključno imati dostatnu, predvidljivu i pravodobnu opskrbu standardnim elementima za pričvršćivanje. EFDA je tvrdila da su distributeri primorani obratiti se drugim izvorima opskrbe, posebno Kini, jer industrija Unije ne proizvodi standardne elemente za pričvršćivanje u dovoljnim količinama ili je u proizvodnji naišla na tehničke poteškoće.

(542)

EFDA je tvrdila da je Komisija bez dostatnog razloga odbacila dokaze koje je EFDA u tom pogledu dostavila. Tvrdila je da su informacije dostavljene uglavnom u obliku nekoliko poruka e-pošte proizvođača iz Unije koji odbijaju isporučivati elemente za pričvršćivanje bitne i da se njima dokazuje nespremnost industrije Unije da osigura standardne elemente za pričvršćivanje te da bi Komisija stoga trebala uzeti u obzir te informacije.

(543)

U pogledu informacija koje je dostavila EFDA radi potkrepljivanja svoje tvrdnje da industrija Unije ne može ili nije voljna osigurati standardne elemente za pričvršćivanje, Komisija napominje da se te informacije uglavnom odnose na razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka te da se stoga nisu mogle uzeti u obzir.

(544)

EFDA je ponovila i da Komisija nije objavila točan udio proizvodnje standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje industrije Unije ili proizvođača iz Unije u uzorku. Komisija je napomenula da točan udio proizvodnje standardnih i nestandardnih elemenata za pričvršćivanje industrije Unije nije bio dostupan jer u ispitnom postupku nisu surađivali svi proizvođači iz Unije i u tom pogledu nisu dostupni precizni statistički podaci. To je isto tako priopćeno EFDA-i u bilateralnoj korespondenciji u okviru ispitnog postupka.

(545)

Nadalje, EFDA je tvrdila da je Komisija morala imati poteškoća pri utvrđivanju proizvođača standardnih elemenata za pričvršćivanje u Uniji i da je obvezna proširiti izvorni uzorak proizvođača iz Unije kako bi u njega uključila dva dodatna proizvođača standardnih elemenata za pričvršćivanje. U svakom slučaju, ta dva proizvođača proizvodila bi samo male količine standardnih elemenata za pričvršćivanje. Tvrdnje u pogledu odabira uzorka proizvođača iz Unije već su detaljno razmotrene u uvodnim izjavama od 26. do 56. Stoga je izjava da je uzorak industrije Unije izmijenjen jer što nije uključivao nijednog proizvođača standardnih elemenata za pričvršćivanje iz Unije zanemarivanje ponovljenih objašnjenja i pojašnjenja dostavljenih u tom pogledu te dovodi u zabludu. Stoga je tvrdnja odbačena.

(546)

Naposljetku, EFDA je ponovila da Komisija nije objasnila na temelju čega je zaključila da je industrija Unije proizvodila i standardne i posebne elemente za pričvršćivanje. Taj se zaključak temeljio na činjenicama u dokumentaciji koje su prikupljene od podnositelja pritužbe i proizvođača iz Unije koji surađuju i koje su propisno provjerene s javno dostupnim informacijama kada je to bilo moguće. Informacije dostavljene u tom pogledu bile su dostupne i u dokumentaciji koja nije povjerljiva. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(547)

EFDA je nadalje tvrdila i da industrija Unije neće povećati proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje ako se uvedu pristojbe. EFDA je u tom pogledu tvrdila da između 2009., kada su prethodno uvedene antidampinške mjere na uvoz elemenata za pričvršćivanje iz Kine, i 2016., kada su te mjere stavljene izvan snage (86), industrija Unije nije povećala svoju proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje, nego se specijalizirala je za proizvodnju nestandardnih elemenata za pričvršćivanje. Njezinu nespremnost glede prijelaza na standardne elemente za pričvršćivanje dokazuju i informacije koje je dostavio jedan od proizvođača iz Unije u uzorku, koje upućuju na to da industrija Unije ne bi mogla proizvoditi standardne elemente za pričvršćivanje po najčešćoj tržišnoj cijeni.

(548)

Argument da industrija Unije nije povećala svoju proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje i da se umjesto toga specijalizirala za proizvodnju nestandardnih elemenata za pričvršćivanje od 2009. do 2016. nije potkrijepljen nikakvim dokazima. Podaci o proizvodnji i prodaji prikupljeni u ispitnom postupku odnose se na razmatrano razdoblje i stoga ne uključuju podatke od 2009. do 2016. U svakom slučaju, ta tvrdnja nije potvrđena u ispitnom postupku. Činjenica da se jedan od proizvođača iz Unije nije mogao uključiti u proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje po prevladavajućim tržišnim uvjetima pokazuje da pritisak kineskog uvoza na cijene sprječava industriju Unije da u potpunosti iskoristi svoje proizvodne kapacitete i potvrđuje da je zbog tog uvoza pretrpljena materijalna šteta. No ona ne ukazuje na to da industrija Unije pod poštenim tržišnim uvjetima ne bi povećala svoju proizvodnju, uključujući proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje koji se prodaju po održivim razinama cijena na tržištu Unije, kako je zaključeno i u uvodnoj izjavi 496. EFDA-ini argumenti izneseni u tom pogledu stoga su odbačeni.

(549)

EFDA je nadalje tvrdila da distributeri obično kupuju nestandardne elemente za pričvršćivanje od industrije Unije, dok se standardni elementi za pričvršćivanje uglavnom uvoze iz Kine. Tvrdila je i da je industrija Unije kupovala standardne elemente za pričvršćivanje od distributera u Uniji znajući da ti proizvodi dolaze iz Kine i da, osim toga, niz proizvođača iz Unije ima vlastita društva kćeri za trgovanje koja su isto tako članovi EFDA-e i kao takva uvoze standardne elemente za pričvršćivanje iz Kine te ih distribuiraju krajnjim korisnicima. U prilog toj tvrdnji EFDA je dostavila popis proizvođača iz Unije koji su navodno kupovali standardne elemente za pričvršćivanje od distributera, člana EFDA-e, i popis dodatnih proizvođača iz Unije koji su navodno povezani s distributerima u Uniji koji uvoze standardne elemente za pričvršćivanje iz Kine. EFDA je tvrdila i da je na temelju informacija u dokumentaciji koja nije povjerljiva barem jedan proizvođač iz Unije u uzorku potvrdio da uvozi elemente za pričvršćivanje iz Kine.

(550)

Kako je zaključeno u uvodnim izjavama 466. i 468., na temelju informacija koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku, obujam koji su oni kupili iz Kine, izravno ili preko distributera, bio je zanemariv u usporedbi s ukupnim obujmom koji industrija Unije proizvodi i prodaje na tržištu Unije te ukupnim obujmom elemenata za pričvršćivanje uvezenih iz Kine. Informacije koje je dostavila EFDA nisu osporile te nalaze i stoga su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(551)

EFDA je naposljetku navela da su se distributeri za vrijeme pandemije bolesti COVID-19 i posljedičnih poremećaja u lancu opskrbe obratili industriji Unije sa zahtjevom za opskrbu standardnim elementima za pričvršćivanje, koji je odbijen. Prema EFDA-i to bi dokazalo da industrija Unije nije voljna isporučiti standardne elemente za pričvršćivanje u povećanim količinama i da se rezervni kapaciteti dostupni u Uniji neće upotrijebiti za povećanje proizvodnje standardnih elemenata za pričvršćivanje. Razlog tomu je činjenica da bi prelazak proizvođača iz Unije s nestandardnih na standardne elemente za pričvršćivanje uključivao znatna ulaganja i promjenu poslovnog modela te stoga ekonomski ne bi imao smisla. To bi potvrdio i jedan od proizvođača iz Unije koji surađuje. EFDA je zaključila da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakav dokaz o suprotnom.

(552)

Prethodno navedena tvrdnja temeljila se na pretpostavkama koje nisu potvrđene u ispitnom postupku. Naprotiv, ispitnim postupkom utvrđeno je da su proizvođači iz Unije imali rezervne kapacitete za proizvodnju standardnih elemenata za pričvršćivanje. Kako je prethodno navedeno, podnositelj pritužbe dostavio je informacije da je postojalo nekoliko proizvođača standardnih elemenata za pričvršćivanje iz Unije. Razlog zbog kojeg su neki proizvođači možda odbili proizvoditi i prodavati standardne elemente za pričvršćivanje tijekom ili nakon razdoblja ispitnog postupka vidljiv je u činjenici da takva proizvodnja nije bila održiva ili ekonomski isplativa zbog cjenovnog pritiska kineskog uvoza po niskim cijenama na tržištu Unije. Drugim riječima, proizvođači iz Unije nisu mogli proširiti svoju proizvodnju i prodaju na standardne elemente za pričvršćivanje jer je kineski uvoz vršio pritisak na cijene na tržištu Unije. To je dokaz materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(553)

Komisija je stoga potvrdila svoje nalaze da je industrija Unije proizvodila standardne i nestandardne elemente za pričvršćivanje te da je raspolagala velikim rezervnim kapacitetima za povećanje proizvodnje obiju vrsta elemenata za pričvršćivanje.

(554)

Komisija je isto tako smatrala da više od polovine elemenata za pričvršćivanje koje su uvezli uvoznici koji su surađivali tijekom razdoblja ispitnog postupka dolazi iz drugih izvora osim Kine, kao što su Tajvan, Vijetnam i Turska, te iz ostalih trećih zemalja. Udio tog uvoza u ukupnom uvozu u Uniju bio je znatan u cijelom razmatranom razdoblju. EFDA je tvrdila da proizvođači izvoznici u tim trećim zemljama neće imati dovoljno kapaciteta da zamijene uvoz iz Kine ili čak samo djelomično povećaju svoj obujam uvoza u Uniju. No informacije koje je u tom pogledu dostavila EFDA nisu se smatrale reprezentativnima i ne mogu se provjeriti. Kako je prethodno navedeno, odnosile su se na korespondenciju s pojedinim trgovačkim društvima koja ne predstavljaju nužno stanje drugih proizvođača izvoznika u tim zemljama. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(555)

Nakon konačne objave EFDA je ponovila da uvoz elemenata za pričvršćivanje iz ostalih trećih zemalja neće biti dovoljan da zamijeni uvoz iz Kine. Konkretno, Komisijini nalazi iz uvodne izjave 554., prema kojima velik dio uvoza elemenata za pričvršćivanje dolazi iz ostalih trećih zemalja, potvrdili bi da na tim tržištima nisu dostupni dodatni rezervni kapaciteti. EFDA je tvrdila i da će se zbog ograničenja uvoza kineskih elemenata za pričvršćivanje u SAD, koja su na snazi od 2018., kupci u SAD-u sve više okrenuti dobavljačima u ostalim trećim zemljama te će se stoga velik dio tih kapaciteta otpremiti u SAD. To bi potkrijepili i statističkim podacima o uvozu, koji pokazuju znatno smanjenje uvoza iz ostalih trećih zemalja u Uniju od 2018., dok se uvoz iz tih zemalja u SAD znatno povećao u istom razdoblju.

(556)

Kako je prethodno navedeno, EFDA je tvrdila da Komisija nije uzela u obzir dostavljene informacije o manjku u opskrbi iz trećih zemalja, a da nije navela dostatan razlog za takvo odbijanje.

(557)

Komisija upućuje na uvodnu izjavu 554., iz koje je vidljivo da je uvoz iz Kine iznosio manje od polovine uvezenih elemenata za pričvršćivanje u Uniji. Drugim riječima, rezervni kapacitet dostupan u Uniji i postojanje drugih izvora opskrbe u ostalim trećim zemljama ne upućuju na mogući manjak u opskrbi u slučaju da se donesu mjere protiv uvoza elemenata za pričvršćivanje iz Kine. Stoga je ta tvrdnja odbačena. Činjenica da se uvoz iz ostalih trećih zemalja općenito smanjio u razmatranom razdoblju ne može se smatrati dokazom da rezervni kapaciteti u tim zemljama nisu bili dovoljni. Komisija je smatrala da je pritisak na cijene kineskog uvoza po niskim cijenama, koji je doveo do neodrživo niskih razina cijena na tržištu Unije, učinio druga tržišta privlačnijima za taj uvoz, posebno SAD, koji je imao znatno manji obujam uvoza iz Kine i stoga na njega nije utjecala nepoštena trgovačka praksa iz Kine. Dokazi koje je EFDA dostavila u tom pogledu, kako su navedeni u uvodnoj izjavi 554., nisu se smatrali reprezentativnima i ne mogu se provjeriti. Kao što je prethodno navedeno, informacije su se odnosile na razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka i uglavnom su upućivale na probleme u isporuci povezane s krizom u pomorskom prometu i pandemijom bolesti COVID-19, a ne na nedostatak rezervnih kapaciteta kao takvih, te nisu upućivale ni na to jesu li ti problemi strukturne prirode.

(558)

EFDA je tvrdila da u skladu s člankom 9. stavkom 4. osnovne uredbe Komisija ima obvezu pozitivno utvrditi da je „za interese Unije potrebno djelovati u skladu s člankom 21.” te je stoga zainteresiranim stranama trebala predložiti koje bi se vrste dokaza smatrale reprezentativnima i provjerljivima. EFDA je osporavala svoju obvezu prikupljanja informacija i podataka koji se odnose na cijelo tržište Unije te je Komisija mogla provjeriti informacije koje je dostavila EFDA. EFDA je u tom kontekstu ponovila i da informacije koje je dostavio proizvođač iz Unije u uzorku ne smatra dovoljno reprezentativnima.

(559)

U Obavijesti o pokretanju trenutačnog ispitnog postupka sve zainteresirane strane bile su pozvane da sudjeluju u ispitnom postupku i da Komisiji dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. To vrijedi i za uvoznike i za korisnike. Iako se javilo dvadeset osam uvoznika, nijedan od korisnika nije surađivao ni dostavio ikakve informacije. U upitnicima je bilo detaljno navedeno koje su informacije potrebne i koji bi se dokumentarni dokazi trebali dostaviti. Upitnici su neophodni kako bi Komisija prikupila potrebne podatke, a sve zainteresirane strane imaju priliku dostaviti te informacije Komisiji. Komisija je svoje nalaze u pogledu uvoznika temeljila na provjerenim odgovorima na upitnik. Ni za jednog korisnika u Uniji nije primljen odgovor na upitnik, a nalazi u pogledu te skupine zainteresiranih strana morali su se utvrditi na temelju raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. osnovne uredbe. Isto tako, nalazi u pogledu aspekata štete temeljili su se na informacijama koje su zatražene od proizvođača iz Unije u uzorku i podnositelja pritužbe, koji su ih i dostavili. Konkretno, Komisija je imala pravo odabrati reprezentativni uzorak proizvođača iz Unije u skladu s člankom 17. osnovne uredbe. Nijedna primjedba EFDA-e o uzorku nije osporila zaključak da je riječ o uzorku koji je reprezentativan za industriju Unije, kako je detaljno utvrđeno u uvodnim izjavama od 26. do 56.