(1)

Neovisne medijske usluge imaju jedinstvenu ulogu na unutarnjem tržištu. To je vrlo dinamičan i gospodarski važan sektor koji građanima i poduzećima pruža pristup različitim mišljenjima i pouzdanim izvorima informacija te tako u općem interesu obavlja funkciju „javnog nadzora”.

(2)

Mediji imaju ključnu ulogu u demokratskim društvima jer pružaju informacije koje su javno dobro. Za ispunjavanje takve temeljne društvene uloge i napredak na tržištu pružatelji medijskih usluga moraju moći slobodno i neovisno pružati usluge na tržištu koje je otvoreno, transparentno i omogućuje pluralnost medijskih aktera i mišljenja.

(3)

Pružatelji medijskih usluga nisu zaštićeni samo na temelju pravila Unije kojima se uređuje unutarnje tržište nego i na temelju članka 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) jer su važni za ostvarivanje prava na slobodu izražavanja i informiranja. U članku 11. Povelje utvrđeno je i da se poštuju sloboda i pluralizam medija te da pravo na slobodu izražavanja uključuje slobodu primanja i širenja informacija bez miješanja tijela javne vlasti i bez obzira na granice država članica. Nadalje, pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta medijskih usluga izravno utječe na vladavinu prava i demokraciju, temeljne vrijednosti Unije sadržane u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji.

(4)

Gubitak prihoda od oglašavanja u posljednjem desetljeću, ponajviše zbog porasta distribucije medijskih sadržaja na internetu i promjene potrošačkih navika, iscrpio je financijska sredstva sektora tradicionalnih medija, što je utjecalo na njegovu održivost, a time i na kvalitetu i raznolikost ponuđenih sadržaja. Taj trend pokazuje da tržište ne uspijeva biti izvor održivog povrata za javna dobra kao što su neovisno informiranje i kvalitetno novinarstvo, a ne uspijeva ni pomoći u suzbijanju dezinformacija.

(5)

Kao što je navedeno u akcijskom planu za europsku demokraciju (1), Komisija je predstavila niz inicijativa za potporu slobodi i pluralizmu medija. Donijela je Preporuku o jamčenju zaštite, sigurnosti i jačanja položaja novinara i drugih medijskih djelatnika u Europskoj uniji (2). Iznijela je Prijedlog direktive (3) i Preporuku (4) o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka („strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja”). Nadalje, u okviru akcijskog plana za medije i audiovizualnu politiku (5) uvela je nekoliko mjera za potporu oporavku i transformaciji medijskog i audiovizualnog sektora. Usto, pomno prati prenošenje i provedbu zakonodavnih akata važnih za medijski sektor, osobito Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (6) i Direktive o autorskom pravu (7).

(6)

Komisija je iznijela zakonodavni Prijedlog uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu (Europski akt o slobodi medija). Tim se prijedlogom predviđa donošenje niza zaštitnih mjera u pravu Unije radi zaštite pluralizma medija i uredničke neovisnosti na unutarnjem tržištu. Ova je Preporuka priložena predloženoj uredbi kao instrument s trenutačnim učinkom kako bi se potaknule urednička neovisnost i transparentnost vlasništva nad medijima.

(7)

Istodobno, kao dopuna zakonodavstvu i kako je istaknuto u akcijskom planu za europsku demokraciju, Komisija aktivno podupire samoregulatorne inicijative medijskog sektora. Ova je Preporuka dio tih aktivnosti.

(8)

Medijska industrija ima dugu tradiciju samoregulacije i u tom je području pokrenula niz inicijativa. S obzirom na te inicijative i raznolikost pravnih tradicija i pristupa u državama članicama, mogu se identificirati dobrovoljne prakse koje bi pružatelji medijskih usluga mogli primjenjivati kako bi bili otporniji i lakše otrpjeli politički i ekonomski pritisak. Sektor bi mogao sudjelovati u raspravi o takvim dobrovoljnim praksama, a pružateljima medijskih usluga dopustiti da slobodno odluče koje prakse mogu uklopiti u svoje potrebe i poslovne modele, osobito zbog specifičnih potreba mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća u smislu članka 3. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(9)

Građani se moraju moći pouzdati u informacije koje dobivaju kako bi ostvarivali svoja demokratska prava. Da bi mogli graditi vlastito mišljenje i doprinositi demokratskim procesima, moraju imati pristup raznolikim pogledima i pouzdanim izvorima informacija. Pristup pouzdanim informacijama podjednako je važan i poduzećima kako bi mogla donositi utemeljene odluke.

(10)

Europski pružatelji medijskih usluga sve su izloženiji neprimjerenom upletanju, među ostalim privatnih vlasnika i dioničara, u pojedinačne uredničke odluke, što štetno utječe na uredničku slobodu i mogućnost neovisnog informiranja, a time i na dostupnost pouzdanih informacija medijskoj publici. U Izvješću o praćenju medijskog pluralizma za 2022. utvrđen je visok rizik od neprimjerenog komercijalnog i vlasničkog utjecaja u nekoliko država članica (9). Budući da je u digitalnom dobu lakše pristupati informacijama koje daju pružatelji medijskih usluga s poslovnim nastanom u drugim državama članicama, bitno je poticati dobre primjere na razini EU-a kako bi građani i poduzeća iz Unije dobivali neovisne i raznolike vijesti i sadržaje o aktualnim temama te oblikovali stajališta i donosili odluke, čime bi doprinosili javnoj sferi na unutarnjem tržištu.

(11)

Urednička neovisnost štiti urednike i novinare od sukoba interesa i pomaže im da se odupru neprimjerenom upletanju i pritisku. Ona je, dakle, preduvjet za proizvodnju i širenje nepristranih informacija te ključan aspekt slobode medija. Građanima i poduzećima iz cijele Unije omogućuje neovisne i pluralističke medijske usluge. To je osobito važno pružateljima medijskih usluga koji pružaju vijesti i sadržaje o aktualnim temama, bez obzira na formu (uključujući dokumentarne emisije ili časopise o takvim temama). Stoga su preporuke koje se odnose na dobrovoljne mjere za uredničku neovisnost upućene takvim pružateljima usluga.

(12)

Pojedini su pružatelji medijskih usluga u tom smislu već uveli mjere, standarde ili mehanizme korporativnog upravljanja kao što su dokumenti ili kodeksi o uređivačkoj politici ili etičke odbore za zaštitu uredničke neovisnosti. U nekim novinskim kućama novinari sudjeluju u odabiru glavnog urednika ili čak u odlukama o promjeni vlasništva nad medijem. U pojedinim medijskim kućama novinari imaju status dioničara i mogu sudjelovati u strateškom odlučivanju i podjeli gospodarske koristi. U nekoliko država članica zakoni obvezuju određene vrste pružatelja medijskih usluga na neke od tih korporativnih mjera (10). Te i druge primjere zaštitnih mjera trebalo bi iskoristiti kao ideje za dobrovoljne mjere i kao temelj za stalne rasprave u organizaciji dionika o unapređenju zaštitite uredničke neovisnosti.

(13)

Premda je legitimno da vlasnici privatnih medija biraju dugoročni urednički smjer i odlučuju o njemu, važno je da urednici u svakodnevnom radu mogu neovisno obrađivati vijesti i aktualne teme. Urednici bi pojedinačne uredničke odluke trebali temeljiti na novinarskom istraživanju i procjeni te na relevantnosti informacija za čitatelje i trebali bi moći slobodno izražavati kritička stajališta bez straha od osvete. Postoji potreba za uravnoteženim pristupom, u kojem sektor ima vodeću ulogu, s ciljem poticanja uredničke neovisnosti, uz istodobno priznavanje legitimnih prava i interesa privatnih vlasnika pružatelja medijskih usluga iz perspektive slobode poduzetništva i njihove vlastite slobode izražavanja.

(14)

Samoregulacija medija i standardi novinarske etike instrumenti su koji djelotvorno jačaju položaj novinara i pomažu im da se odupru neprimjerenim pritiscima, među ostalim onima političke i komercijalne prirode, te tako povećavaju povjerenje javnosti u medije (11). Ipak, primjena novinarskih standarda u Uniji može se poboljšati. Izvješće o praćenju medijskog pluralizma za 2022. ukazuje na nedostatke u učinkovitoj provedbi samoregulacije (12).

(15)

Nadalje, kako je utvrđeno u okviru projekta „Vijeća za medije u digitalnom dobu”, koji financira Unija, vijeća za medije ili tisak djeluju u tek nešto više od polovine država članica (13). Vijeća se u tim državama razlikuju s obzirom na veličinu, opseg aktivnosti i vrstu pravnog identiteta ili priznatost prema nacionalnom pravu, što može utjecati na njihovu učinkovitost. U državama članicama u kojima vijeća za medije i tisak još nisu osnovana predstavnici medijske zajednice nerijetko nemaju dovoljno poticaja da to učine.

(16)

U ovoj se Preporuci pružateljima medijskih usluga predlaže bogat i nekumulativan katalog dobrovoljnih mjera i strategija s ciljem neovisnog postupka proizvodnje informativnih sadržaja. Preporučene se mjere odnose na najvažnije elemente tog procesa, počevši od uvjeta za neovisno stvaranje uredničkog sadržaja i osnaživanja novinara za sudjelovanje u ključnim odlukama za funkcioniranje medijskih kuća do strategija za postizanje dugoročne stabilnosti proizvodnje informativnih sadržaja.

(17)

Ništa u ovoj Preporuci, koja po definiciji nije obvezujuća, ne bi trebalo tumačiti kao da utječe na slobodu pružanja usluga na unutarnjem tržištu, slobodu izražavanja i informiranja, uključujući slobodu tiska, ili na upletanje u uredničku slobodu ili slobodu poduzetništva. Interne zaštitne mjere ne bi se ni na koji način trebale smatrati lišavanjem vlasnika medija njihove uloge u postavljanju strateških ciljeva i poticanju rasta i financijske održivosti njihovih poduzeća. Usto, trebalo bi prepoznati vodeću ulogu pružatelja medijskih usluga i novinara u razvoju internih zaštitnih mjera i instrumenata za samoregulaciju.

(18)

Ova se Preporuka temelji na komunikaciji s relevantnim dionicima, ponajprije novinarima, medijskim kućama i njihovim udruženjima. Nadovezuje se na rasprave s Europskog foruma za informativne medije (14), osobito drugog foruma, održanog 29. studenoga 2021., na kojem se govorilo o industrijskoj transformaciji medijskog sektora i povezanim izazovima (15). U obzir su uzete i postojeće sektorske inicijative, među ostalim inicijativa Journalism Trust organizacije Reporteri bez granica i njezinih partnera, kojima je cilj poticanje zdravijeg informacijskog prostora uz pomoć sektorskih standarda.

(19)

Preporučene mjere temelje se na inicijativama kojima se testiraju novi poslovni modeli i suradnja, primjerice onima financiranima iz programa Kreativna Europa (16) u okviru djelovanja „partnerstva u novinarstvu”. Temelje se i na programima financijske potpore i prioritetima navedenima u akcijskom planu za medije i audiovizualni sektor kao dio nastojanja na razini EU-a da se podupre sektorski ekosustav informativnih medija. Povrh toga, određeni su pružatelji medijskih usluga pribjegli upravljačkim strukturama u kojima neprofitni subjekti kao što su trustovi ili zaklade drže sav njihov kapital ili njegov dio i, u određenim slučajevima, imaju važnu ulogu u imenovanju upravnih odbora i glavnih urednika, za koje se smatra da su u funkciji dugoročnog očuvanja uredničke neovisnosti pružatelja usluga. Drugi mehanizmi upravljanja sa sličnim ciljevima su i modeli novinarskog dioničarstva kod kojih članovi uredništva ili njihova predstavnička tijela kontroliraju dio dionica ili imaju ovlast odbiti ulazak novog većinskog dioničara koji može utjecati na uredničku neovisnost. Zbog toga se u preporučenim mjerama navode mogući pristupi koje pružatelji medijskih usluga mogu razmotriti kako bi povećali održivost, a time i otpornost na političke i tržišne pritiske, uz napomenu da su oni, kao gospodarski subjekti, i dalje u najboljem položaju za razvoj poslovnih modela koji odgovaraju njihovim ciljevima i mogućnostima, u skladu sa segmentima tržišta na koje su usmjereni.

(20)

Cilj je ove Preporuke i daljnje promicanje transparentnosti vlasništva nad medijima u cijeloj Uniji. Trenutačno međunarodni standardi (17) i propisi Unije o medijima potiču države članice da donose sektorske mjere za povećanje transparentnosti vlasništva nad medijima. Konkretno, člankom 5. stavkom 2. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18) priznaje se da države članice mogu od pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti zahtijevati da omoguće dostupnost informacija o svojoj vlasničkoj strukturi, uključujući informacije o stvarnim vlasnicima, u skladu s općim pravilima o transparentnosti stvarnog vlasništva utvrđenima u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (19). U Preporuci Vijeća Europe iz 2018. o pluralizmu medija i transparentnosti vlasništva nad medijima države članice pozivaju se da uspostave okvire za otkrivanje točnih i ažuriranih informacija o izravnom i stvarnom vlasništvu nad medijima. Usto, Komisija sufinancira razvoj projekta za praćenje vlasništva nad medijima (Euromedia Ownership Monitor), čiji je cilj izrada pretražive i prilagodljive baze podataka za pružanje besplatnih, korisnicima prilagođenih informacija o vlasništvu nad medijima u Uniji.

(21)

Mjere za povećanje transparentnosti vlasništva nad medijima za širu javnost bile bi važne s obzirom na specifičnu prirodu medijskih usluga kao javnog dobra (20). Budući da mediji objavljuju informacije i pozivaju na odgovornost političke i gospodarske interese, transparentnost vlasništva nad medijima nužna je sastavnica svakog ekosustava čiji je cilj poticanje istraživačkog novinarstva, raznolikosti medija i povjerenja javnosti u medijsko izvješćivanje. Dionici su u savjetovanjima tijekom pripreme ove Preporuke upozorili na nedostatak informacija o transparentnosti koje se odnose na medije.

(22)

Iz navedenog proizlazi da je primjereno imati sveobuhvatan pristup transparentnosti vlasništva nad medijima. Njime bi se promicala dostupnost informacija o vlasništvu (ili njegovu ostvarivanju) vlade, državne institucije, poduzeća u državnom vlasništvu ili drugog javnog tijela nad medijem, o interesima, vezama ili aktivnostima vlasnika u drugim medijskim ili nemedijskim poduzećima te o svim drugim interesima koji bi mogli utjecati na strateško odlučivanje medijske kuće ili njezinu uredničku politiku. Također je primjereno preporučiti da se objavljuju informacije o svim promjenama vlasništva ili kontrole nad medijima zbog važnosti ažurnih informacija o vlasničkoj strukturi za primatelje usluga. Preporučeni pristup trebalo bi prilagoditi vrsti medijske kuće i prirodi njezina vlasništva. Konkretno, u slučaju medijskih kuća u vlasništvu novinara trebalo bi staviti na raspolaganje samo informacije o vlasnicima koji imaju upravljačku ulogu, primjerice o članovima upravnog odbora.

(23)

Stoga se ovom Preporukom nastoji promicati visoka razina transparentnosti vlasništva nad medijima u cijeloj Uniji putem dobrovoljnih mjera koje bi neposredno mogli poduzimati pružatelji medijskih usluga i države članice, ne dovodeći u pitanje horizontalna pravila o transparentnosti vlasništva na razini Unije iz Direktive (EU) 2015/849, pravila o objavljivanju za trgovačka društva iz Direktive (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (21) ni postojeće sustave povezivanja registara na razini Unije.

(24)

Kako bi potaknula aktivnosti na temelju ove Preporuke, Komisija će olakšati redoviti dijalog s državama članicama i predstavnicima pružatelja medijskih usluga i novinara u relevantnim forumima, posebno na Europskom forumu za informativne medije. Komisija će pomno pratiti mjere koje poduzimaju države članice i relevantne mjere koje poduzimaju pružatelji medijskih usluga na temelju Preporuke. U tu bi svrhu države članice trebalo pozvati da Komisiji dostavljaju one relevantne informacije koje mogu, kako bi Komisija mogla pratiti usklađenost s relevantnim dijelovima Preporuke koja im je upućena. Rezultati praćenja mogu se uzeti u obzir u raspravama u organizaciji dionika.