(1)

Emisije stakleničkih plinova trebaju se hitno smanjiti, posebno kako bi se smanjilo podizanje razine mora i vjerojatnost ekstremnih vremenskih uvjeta, koji već utječu na sve regije svijeta (1), te kako bi se smanjili gospodarski i socijalni troškovi povezani s učincima globalnog zatopljenja (2). Unija i njezine države članice stranke su Pariškog sporazuma, koji je donesen 15. prosinca 2015. u okviru Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) („Pariški sporazum”) (3) i kojim su se njegove stranke obvezale da će zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju i da će ulagati napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju.

(2)

Klimatske promjene i degradacija okoliša predstavljaju ozbiljne prijetnje koje zahtijevaju hitno djelovanje, kao što je nedavno potvrđeno u šestom izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama (IPCC), koje počiva na fizikalnim znanstvenim temeljima. Ljudska patnja i gospodarski gubici koji proizlaze iz češćih ekstremnih vremenskih uvjeta povezanih s klimom, kao što su poplave, toplinski valovi, suše i šumski požari, sve su učestaliji. U Uniji ti gubici u prosjeku već iznose više od 12 milijardi EUR godišnje (4).

Ti bi gubici mogli doseći dodatnih 175 milijardi EUR godišnje, što je 1,38 % BDP-a Unije, ako globalno zatopljenje dosegne 3 °C iznad razina u predindustrijskom razdoblju, u odnosu na 65 milijardi EUR godišnje za zatopljenje od 2 °C i 36 milijardi EUR godišnje za zatopljenje od 1,5 °C. Time bi se nerazmjerno naštetilo određenim skupinama, osobito ljudima koji se već nalaze u ranjivom položaju i regijama koje su već suočene s izazovima.

(3)

U Komunikaciji Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) utvrđuje se strategija s pomoću koje Unija može postati prvi klimatski neutralan kontinent i preobraziti se u održivo, pravednije i prosperitetnije društvo, koje poštuje ograničenja planeta. Potreba za pravednom tranzicijom integralan je dio europskog zelenog plana, u kojem je istaknuto da ni jedna osoba ni mjesto ne bi trebali biti zapostavljeni. Europskim zakonom o klimi (5) utvrđuje se obvezujući cilj klimatske neutralnosti do 2050. za cijelu Uniju i obvezujući prijelazni cilj neto domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova od najmanje 55 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 1990. Osmim programom djelovanja za okoliš do 2030 (6). nastoji se ubrzati zelena tranzicija na klimatski neutralno, održivo, netoksično, resursno učinkovito, otporno i konkurentno kružno gospodarstvo, utemeljeno na obnovljivoj energiji, na pravedan i uključiv način, te se nastoji zaštititi, obnoviti i unaprijediti stanje okoliša.

(4)

S obzirom na agresivni rat Rusije protiv Ukrajine, u Komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „plan REPowerEU” („plan REPowerEU”), u skladu s Izjavom iz Versaillesa od 10. i 11. ožujka 2022., utvrđuju se mjere za postupno ukidanje ovisnosti Unije o fosilnim gorivima iz Rusije zahvaljujući diversifikaciji opskrbe plinom i bržem smanjenju ovisnosti o fosilnim gorivima, među ostalim uvođenjem solarnih, vjetrenih i toplinskih crpki, dekarbonizacijom industrije te omogućivanjem bržeg izdavanja dozvola za projekte obnovljive energije.

(5)

Preobrazba u klimatski neutralno gospodarstvo i društvo iziskuje sveobuhvatne mjere politike i znatna ulaganja u mnoga područja, kao što su djelovanje u području klime, energija, promet, okoliš, industrija, istraživanje i inovacije (7). Kako bi se ispunio obvezujući cilj na razini Unije za 2030., Komisija je 14. srpnja 2021. izdala Komunikaciju naslovljenu „Spremni za 55 %: ostvarivanje klimatskog cilja EU-a za 2030. na putu ka klimatskoj neutralnosti”, kao i niz povezanih zakonodavnih prijedloga („paket ‚Spremni za 55 %’”). Paket „Spremni za 55 %” obuhvaća prijedloge za ažuriranje relevantnog zakonodavstva, uključujući sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) (8), direktivu o oporezivanju energije, direktivu o energetskoj učinkovitosti i direktivu o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, uredbu o standardnim vrijednostima emisija CO2 za automobile i kombije, uredbu o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva, direktivu o infrastrukturi za alternativna goriva i uredbu o raspodjeli tereta u odnosu na sektore koji nisu obuhvaćeni sadašnjim EU ETS-om, to jest sektore prometa i zgradarstva.

Obuhvaća i prijedloge novog zakonodavstva, kojima se osobito podupire uporaba čišćih goriva u sektorima zračnog i pomorskog prometa, uspostavlja mehanizam za ugljičnu prilagodbu na granicama i uspostavlja Socijalni fond za klimatsku politiku, koji je izravno povezan s predloženim uvođenjem sustava za trgovanje emisijama za goriva koja se upotrebljavaju u zgradama i cestovnom prometu. Paket „Spremni za 55 %”, u kombinaciji s mjerama poduzetima na razini Unije za podupiranje i poticanje potrebnih javnih i privatnih ulaganja, namijenjen je pružanju pomoći u podupiranju i ubrzanju rasta novih tržišta, na primjer za čista goriva i vozila s niskim emisijama, čime će se troškovi održive tranzicije smanjiti i za poduzeća i za građane.

(6)

Na sastanku 20. lipnja 2019. Europsko vijeće, u svojem programu naslovljenom „Novi strateški program za razdoblje 2019. – 2024.”, obvezalo se da će osigurati pravednu tranziciju prema klimatskoj neutralnosti koja je uključiva i u kojoj nitko nije zapostavljen. Na međunarodnoj razini države članice promiču ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda i ratificirale su Pariški sporazum, u kojima se ističu važnost pravedne tranzicije za radnu snagu i otvaranja dostojanstvenih i kvalitetnih radnih mjesta te potreba za time da prilagodba klimatskim promjenama i izgradnja kapaciteta budu rodno osjetljive. Smjernice Međunarodne organizacije rada pružaju međunarodno utvrđen okvir politika za pravednu tranziciju prema okolišno održivim gospodarstvima i društvima za sve (9). Nadalje, 54 potpisnika (zemlje i socijalni partneri) podržalo je „Izjavu iz Šleske o solidarnosti i pravednoj tranziciji” (10), donesenu na 24. konferenciji stranaka (COP) UNFCCC-a u Katowicama, uključujući Komisiju, u ime Unije, i 21 pojedinačnu državu članicu. Unija i deset država članica potpisale su Izjavu o podržavanju uvjeta za pravednu tranziciju na međunarodnoj razini, donesenu na 26. COP-u UNFCCC-a u Glasgowu, čime su se obvezale da će u dvogodišnja izvješća o transparentnosti uključiti informacije o pravednoj tranziciji, u kontekstu izvješćivanja o svojim politikama i mjerama za postizanje nacionalno utvrđenih doprinosa.

(7)

Pravednost i solidarnost ključna su načela politika Unije za zelenu tranziciju i preduvjet za široku i trajnu javnu potporu tim politikama. U europskom zelenom planu naglašava se da tranzicija mora biti pravedna i uključiva, da u njoj ljudi moraju biti na prvom mjestu i da mora biti posebno usmjerena na pružanje potpore onim regijama, gospodarskim djelatnostima, radnicima, kućanstvima i potrošačima koji će se suočiti s najvećim izazovima. Osim toga, u Komunikaciji Komisije od 14. siječnja 2020. naslovljenoj „Jaka socijalna Europa za pravednu tranziciju” naglašava se da će provedba europskog zelenog plana omogućiti Europi ostvarenje veće uzlazne konvergencije, socijalne pravednosti i zajedničkog napretka. U Komunikaciji Komisije od 23. veljače 2022. o dostojanstvenom radu u cijelom svijetu za globalnu pravednu tranziciju i održiv oporavak navodi se da je promicanje dostojanstvenog rada u cijelom svijetu okosnica pravedne tranzicije i uključivog, održivog i otpornog oporavka od pandemije.

(8)

U Komunikaciji Komisije od 4. ožujka 2021. naslovljenoj „Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava” (11) naglašava se da su ujedinjenost, koordinacija i solidarnost potrebni pri prijelazu na zelenije i digitalnije desetljeće u kojem će Europljani moći bolje živjeti. U njemu se predlažu tri glavna cilja EU-a za 2030.: najmanje 78 % stanovništva u dobi od 20 do 64 godine trebalo bi biti zaposleno do 2030 (12)., svake bi godine najmanje 60 % svih odraslih trebalo sudjelovati u osposobljavanju (13) te bi broj osoba izloženih riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti trebalo smanjiti za najmanje 15 milijuna do 2030 (14). Te glavne ciljeve za 2030. pozdravili su čelnici Unije u Izjavi iz Porta od 8. svibnja 2021. na neformalnom sastanku šefova država ili vlada u Portu 7. i 8. svibnja 2021. te Europsko vijeće u zaključcima od 24. i 25. lipnja 2021.

(9)

Uz odgovarajuće prateće politike na snazi (15), zelenom tranzicijom moglo bi se sveukupno otvoriti oko milijun dodatnih kvalitetnih radnih mjesta (16) u Unija do 2030. i dva milijuna do 2050 (17). u sektorima kao što su građevinarstvo, informacijske i komunikacijske tehnologije ili energija iz obnovljivih izvora, pri čemu bi se ujedno ublažio dugotrajni pad broja radnih mjesta za srednjekvalificirane radnike koji je rezultat automatizacije i digitalizacije. Međutim, bez podrške primjerene mješavine politika, u pesimističnom bi scenariju učinci zelene tranzicije prema klimatskoj neutralnosti mogli dovesti do gubitka BDP-a u visini do 0,39 % u Uniji, te gubitka radnih mjesta u visini do 0,26 % (18).

(10)

Učinci zelene tranzicije na poslovanje i zapošljavanje varirat će ovisno o sektoru, zanimanju, regiji i zemlji, a podrazumijevat će promjene radnih mjesta unutar sektora i industrijskih ekosustava, kao i veliku preraspodjelu radne snage među njima (19). Restrukturiranje i prilagodba u zahvaćenim poduzećima, sektorima i ekosustavima iziskivat će razvoj novih poslovnih modela i veliku preraspodjelu radne snage među sektorima i regijama. Na primjer, očekuje se gubitak radnih mjesta u nekim rudarskim djelatnostima ili proizvodnji energije od fosilnih goriva, kao i u dijelovima automobilskog sektora. S druge strane, očekuju se nove mogućnosti zapošljavanja u djelatnostima kružnog zadržavanja vrijednosti te održivom prometu i proizvodnji energije. Države članice stoga bi trebale postupati u skladu s detaljnijim pristupom i pritom se usredotočiti na pojedinačne zahvaćene regije i ekosustave, u suradnji sa socijalnim partnerima i/ili lokalnim i regionalnim tijelima i dionicima.

(11)

Stvaranjem kvalitetnih mogućnosti zapošljavanja za sve te istodobnim poduzimanjem mjera za ublažavanje i sprečavanje energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, zelena tranzicija može doprinijeti povećanju dohotka i smanjenju nejednakosti i siromaštva općenito (20). Na taj način može pomoći u rješavanju problema već postojećih socioekonomskih nejednakosti i socijalne isključenosti, poboljšanju zdravlja i dobrobiti te promicanju ravnopravnosti, među ostalim rodne ravnopravnosti. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti određenim skupinama stanovništva, osobito onima koje su već u ranjivom položaju. To posebno uključuje kućanstva s niskim i nižim srednjim dohotkom, koja velik dio svojeg dohotka troše na osnovne usluge kao što su energija, prijevoz i stanovanje, kao i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća. Rezultati modeliranja pokazuju da će to jesu li porezi povezani s okolišem progresivni ili regresivni uvelike ovisiti o dizajnu instrumenta, što uključuje, na primjer, mjeru u kojoj su smanjenje poreza na dohodak ili druge mogućnosti recikliranja prihoda usmjerene na osobe s nižim prihodima (21).

(12)

Djelatnosti kružnog zadržavanja vrijednosti, uključujući poslovne modele popravka, ponovne uporabe, ponovne proizvodnje i servitizacije, mogu potaknuti pristupačan i održiv pristup robi i uslugama. Zahvaljujući njima ujedno se otvaraju radna mjesta i stvaraju mogućnosti na raznim razinama vještina, među ostalim za žene, osobe s invaliditetom i skupine u ranjivom položaju, a subjekti socijalne ekonomije aktivni su u tim područjima. Njima se promiče kružnost proizvoda i tako znatno smanjuju emisije ugljika, a otvorena radna mjesta u blizini su proizvoda koje treba održavati, obnavljati ili dijeliti.

(13)

Prema posljednjim dostupnim podacima iz statistike EU-a o dohotku i životnim uvjetima za 2019./2020., energetskim siromaštvom pogođeno je oko 8 % stanovništva Unije, odnosno više od 35 milijuna osoba, koje nisu mogle održavati svoje domove dovoljno toplima, pri čemu su zabilježene znatne razlike među državama članicama i među dohodovnim skupinama (22). Opservatorij za energetsko siromaštvo općenito procjenjuje, na temelju kombinacije pokazatelja, da je više od 50 milijuna kućanstava u Uniji pogođeno energetskim siromaštvom (23). Energetsko siromaštvo, koje je posljedica niskog dohotka, potrošnje velikog udjela raspoloživog dohotka na energiju i niske energetske učinkovitosti u kombinaciji, već je neko vrijeme velik izazov za Uniju. Osim toga, rizik od energetskog siromaštva povećava se zbog visokih i nestabilnih cijena energije, koje su posljedica niza čimbenika, među kojima su i oni povezani s agresivnim ratom Rusije protiv Ukrajine i Unijinim odgovorom politike. Taj oblik siromaštva ne pogađa samo kućanstva s niskim dohotkom već i kućanstva s nižim srednjim dohotkom u mnogim državama članicama.

Kućanstva s iznadprosječnim energetskim potrebama, što obuhvaća obitelji s djecom, uključujući obitelji sa samohranim roditeljima, osobe s invaliditetom i starije osobe, također su podložnija energetskom siromaštvu (24) i njegovim posljedicama. Žene, a posebno samohrane majke i starije žene (25), također su posebno pogođene energetskim siromaštvom. Uz energetsko siromaštvo sve se više prepoznaje i koncept siromaštva u pogledu prijevoza, koje znači da određene kategorije stanovništva ne mogu dosegnuti društveno i materijalno potrebnu razinu usluga prijevoza. Bez odgovarajućih popratnih mjera za ublažavanje i sprečavanje energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza, ti oblici siromaštva mogli bi se pogoršati, osobito zbog internalizacije troškova emisija pri formiranju cijena ili zbog troškova prilagodbe na učinkovitije alternative s nižim emisijama.

(14)

Načela socijalne pravednosti, kohezije i solidarnosti čvrsto su ugrađena u strukturu relevantnih klimatskih, energetskih i okolišnih okvira na razini Unije, među ostalim putem načela „onečišćivač plaća” i raspodjele tereta među državama članicama, kao i putem određene preraspodjele emisijskih jedinica u okviru EU ETS-a radi solidarnosti, rasta i međusobnog povezivanja unutar Unije i njihove upotrebe u svrhu Fonda za modernizaciju, koji doprinosi ispunjavanju znatnih potreba za ulaganjima država članica s nižim dohotkom radi modernizacije njihovih energetskih sustava. Osim toga, okvir zakonodavstva Unije u području energetike pruža državama članicama alate za osiguravanje zaštite energetski siromašnih i ranjivih potrošača u kućanstvima, uz izbjegavanje narušavanja tržišta. Iako ti alati doprinose olakšavanju zelene tranzicije, oni služe kao sredstava za osiguravanje potrebne zaštite općenito, kao što je vidljivo, primjerice, u slučaju Komunikacije Komisije od 13. listopada 2021. naslovljene „Paket mjera za djelovanje i potporu za suočavanje s rastom cijena energije” i plana REPowerEU.

(15)

Države članice imaju na raspolaganju niz alata za osmišljavanje i koordinaciju svojih djelovanja za pravednu tranziciju. U nacionalnim energetskim i klimatskim planovima izrađenima u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (26) trebalo bi procijeniti broj kućanstava u energetskom siromaštvu i navesti mjere potrebne za otklanjanje socijalnih i teritorijalnih posljedica energetske tranzicije. U teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju izrađenima u skladu s Uredbom (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (27) trebalo bi identificirati područja koja ispunjavaju uvjete za potporu iz Fonda za pravednu tranziciju do 2027. Nacionalni planovi za oporavak i otpornost, izrađeni u skladu s Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (28), financiraju se iz instrumenta NextGenerationEU i u njima se utvrđuju reforme i ulaganja za poticanje zelene tranzicije, uključivog rasta, socijalne i teritorijalne kohezije, otpornosti i perspektive za sljedeću generaciju, a predviđeni je rok provedbe do 2026. Neka djelovanja za pravednu tranziciju provode se i u kontekstu drugih programa i inicijativa, posebno fondova kohezijske politike.

(16)

Temeljeći se osobito na načelima i politikama europskog zelenog plana i europskog stupa socijalnih prava, stvara se prostor za poboljšanje oblikovanja politika na sveobuhvatan i međusektorski način te za osiguravanje koherentnosti napora u pogledu potrošnje na razini Unije i na nacionalnoj razini. U Komunikaciji Komisije od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Procjena nacionalnih energetskih i klimatskih planova na razini EU-a – Poticanje zelene tranzicije i promicanje gospodarskog oporavka integriranim energetskim i klimatskim planiranjem”, iako je prepoznala da konačni nacionalni energetski i klimatski planovi sadržavaju određene pokazatelje i politike povezane s energetskim siromaštvom, Komisija je zaključila da u njima nisu uvijek jasno određeni prioriteti potreba za financiranjem u pogledu pravedne tranzicije, prekvalifikacije i usavršavanja ni potpore prilagodbama tržišta rada. U teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju trebalo bi se usredotočiti na odabrana područja te se stoga ne očekuje da se u njima izlažu opća strategija i politike za pravednu tranziciju na nacionalnoj razini. Iako su reforme i ulaganja koji se njima podupiru i pomažu financirati osmišljeni tako da imaju trajan učinak, i teritorijalni planovi za pravednu tranziciju i planovi za oporavak i otpornost vremenski su ograničeni.

(17)

Pravednom tranzicijom prema klimatskoj neutralnosti u Uniji do 2050. osigurat će se da nitko ne bude zapostavljen, posebno radnici i kućanstva koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom, a prije svega oni koji su već u ranjivom položaju. U tu svrhu, kako je utvrđeno ovom Preporukom, države članice trebale bi uspostaviti sveobuhvatne pakete politika (29), ojačati međusektorske elemente kojima se promiče pravedna zelena tranzicija i optimalno upotrebljavati javna i privatna sredstva. U paketima politika trebalo bi uzeti u obzir osobe i kućanstva koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom, posebno gubitkom radnih mjesta, ali i promjenom uvjeta rada i/ili novim zahtjevima u pogledu zadataka na radnom mjestu, kao i one koji bi mogli iskusiti negativne posljedice na raspoloživi dohodak, rashode i pristup osnovnim uslugama. Kad je riječ o najviše pogođenim skupinama, u paketima politika trebalo bi posebno, ali ne isključivo, voditi računa o osobama i kućanstvima u ranjivom položaju, osobito o osobama koje su najudaljenije od tržišta rada, na primjer zbog svojih vještina, teritorijalnih uvjeta na tržištu rada ili drugih karakteristika, kao što su spol, rasno ili etničko podrijetlo, vjeroispovijest ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualna orijentacija. Osim toga, osobe i kućanstva u ranjivom položaju mogu uključivati one koji žive u siromaštvu i/ili energetskom siromaštvu ili su izloženi riziku od toga, one koji se suočavaju s preprekama mobilnosti ili preopterećenjem u pogledu troškova stanovanja, uključujući kućanstva sa samohranim roditeljima, a to su češće žene nego muškarci. Paketi politika trebali bi biti prilagođeni lokalnim okolnostima, uzimajući u obzir potrebe najranjivijih i najudaljenijih dijelova Unije, uključujući najudaljenije regije i otoke.

(18)

Aktivna potpora kvalitetnom zapošljavanju trebala bi biti usmjerena na pomoć radnicima, osobama koje traže posao, osobama koje ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja i nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) te samozaposlenim osobama koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom. Nedovoljno zastupljenim osobama, kao što su žene, niskokvalificirani radnici, osobe s invaliditetom, starije osobe ili osobe s razmjerno niskim mogućnostima prilagodbe promjenama na tržištu rada, posebno je potrebna potpora za poboljšanje zapošljivosti i pronalaženje zaposlenja, u skladu s Preporukom Komisije (EU) 2021/402 (30). Oslanjajući se na prethodne smjernice politike, posebno na tu preporuku i odluke Vijeća (EU) 2020/1512 (31) i (EU) 2021/1868 (32), paketi politika stoga bi trebali uključivati prilagođene mjere za potporu poticajima za zapošljavanje i tranzicije na tržištu rada, za potporu poduzetništvu, osobito za žene ili osobe s invaliditetom, i za otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, posebno za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća i na najviše pogođenim područjima. Takve mjere, zajedno s odgovarajućom potporom Unije, također mogu biti iznimno važne za suočavanje s izazovima na tržištu rada, kao što su oni koji proizlaze iz priljeva ukrajinskih izbjeglica, posebno u najviše pogođenim državama članicama. Njima bi se trebala poticati i djelotvorna provedba i izvršenje postojećih pravila o uvjetima rada, kao i potpora društveno odgovornom restrukturiranju, u skladu s postojećim pravilima i standardima. Socijalni partneri imaju ključnu ulogu u otklanjanju posljedica izazova zelene tranzicije povezanih sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima, i to putem dijaloga.

(19)

Pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju, osposobljavanju i cjeloživotnom učenju za sve ključan je kako bi se osiguralo da radna snaga ima vještine potrebne za ostvarivanje zelene tranzicije. Aspekti pravedne tranzicije stoga bi trebali biti integrirani u razvoj i provedbu nacionalnih strategija za vještine, uzimajući u obzir prijedloge Komisije iz „Programa vještina za Europu” (33) i „Ažurirane nove industrijske strategije” (34). Partnerstva za vještine u okviru pakta za vještine također će biti važan čimbenik. Ažurirane informacije i predviđanja o tržištu rada i vještinama, među ostalim na regionalnoj, sektorskoj i strukovnoj razini, omogućuju utvrđivanje i predviđanje potreba za relevantnim vještinama specifičnima za određeno zanimanje i transverzalnim vještinama, među ostalim kao temelj za prilagodbu kurikuluma kako bi se ispunile potrebe za vještinama za zelenu tranziciju. Strukovno obrazovanje i osposobljavanje trebalo bi mladima i odraslima, s posebnim naglaskom na ženama i niskokvalificiranim radnicima, omogućiti stjecanje vještina potrebnih za snalaženje u kontekstu zelene tranzicije, u skladu s Preporukom Vijeća 2020/C 417/01 (35).

Naukovanje i plaćeno pripravništvo sa snažnim elementom osposobljavanja, posebno za mlade, doprinose tranzicijama na tržištu rada, posebno prema djelatnostima koje doprinose klimatskim i okolišnim ciljevima te sektorima u kojima je prisutan znatan nedostatak vještina. Trebalo bi promicati sve češće sudjelovanje odraslih u cjeloživotnom učenju kako bi se ispunile potrebe za usavršavanjem i prekvalifikacijom, među ostalim poticanjem pojedinaca da traže osposobljavanje koje je prilagođeno njihovim potrebama i koje se, prema potrebi, odvija u obliku kratkih, kvalitetnih tečajeva za stjecanje vještina za zelenu tranziciju, uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 16. lipnja 2022 (36)., kojom se nastoji olakšati vrednovanje i priznavanje ishoda takvih tečajeva.

(20)

Sastav sustavâ poreznih olakšica i sustavâ socijalne zaštite trebalo bi ispitati u odnosu na specifične potrebe koje proizlaze iz zelene tranzicije, uzimajući u obzir i načelo „onečišćivač plaća” i potrebu da se popratnim politikama ne uvedu subvencije za potrošnju fosilnih goriva, da se potrošači ne ograniče na određenu tehnologiju, da se ne smanje poticaji za obnovu zgrada i zamjenu sustava za toplinsku energiju i da se ne smanje poticaji u okviru mjera energetske učinkovitosti općenito. Kombinacijom različitih politika mogu se poduprijeti najranjivija kućanstva i radnici koji su najviše pogođeni zelenom tranzicijom. Ovisno o nacionalnoj i pojedinačnoj situaciji, to bi primjerice moglo uključivati prijelaz s oporezivanja rada na oporezivanje povezano s klimatskim i okolišnim ciljevima, kako je predviđeno u prijedlogu revizije Direktive o oporezivanju energije (37), te preispitivanje programâ za nezaposlene i/ili privremenu i ciljanu izravnu potporu dohotku, prema potrebi. Sustavi socijalne zaštite, uključujući politike socijalnog uključivanja, mogu se preispitati i, prema potrebi, prilagoditi s obzirom na zelenu tranziciju, posebno kako bi se osigurala sigurnost dohotka, ponajprije tijekom prelaska s jednog radnog mjesta na drugo, te kako bi se osigurale odgovarajuće socijalne i zdravstvene usluge te usluge skrbi s pomoću primjerene socijalne infrastrukture, pogotovo u najviše pogođenim područjima, primjerice u ruralnim i udaljenim područjima kao što su najudaljenije regije, kako bi se spriječila socijalna isključenost i otklonili zdravstveni rizici. Kako bi se spriječila i suzbila socijalna isključenost djece, ulaganjima u socijalnu infrastrukturu za djecu nastoji se osigurati da djeca kojoj je potrebna pomoć imaju pristup ključnim uslugama, kako je navedeno u Preporuci Vijeća (EU) 2021/1004 (38).

(21)

Kako bi se na uključiv način izgradila fizička i financijska otpornost na nepovratne učinke klimatskih promjena, potrebno je promicati rješenja za podizanje svijesti o rizicima te smanjenje i prijenos rizika, posebno povećanjem dostupnosti rješenja u pogledu osiguranja i ulaganjem u upravljanje rizikom od katastrofa i prilagodbu tom riziku kako bi se smanjili fizički učinci klimatskih promjena i time smanjili gubici i razlike u razinama zaštite klime, uzimajući u obzir mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kao i ruralna i udaljena područja, kao što su najudaljenije regije i otoci. Trebalo bi ojačati upravljanje rizikom od katastrofa, što uključuje sustave civilne zaštite na nacionalnoj razini i razini Unije, u cilju boljeg sprečavanja klimatskih šokova, pripreme za te šokove i odgovora na njih.

(22)

Svi imaju pravo pristupa kvalitetnim osnovnim uslugama, uključujući energiju, prijevoz, vodu, kanalizaciju, financijske usluge i digitalnu komunikaciju, a potpora jednakom pristupu takvim uslugama trebala bi biti dostupna onima kojima je potrebna (39). Nadalje, trebalo bi omogućiti pristup socijalnim stanovima ili kvalitetnoj pomoći za stanovanje onima kojima je to potrebno (40). Osim toga, kućanstvima s niskim i srednjim dohotkom, ranjivim potrošačima, što uključuje krajnje korisnike, osobama koje se suočavaju s energetskim siromaštvom ili koje su izložene riziku od njega i osobama koje žive u socijalnim stanovima može se pomoći primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Osim za zaštitu i osnaživanje potrošača energije, potrebne su konkretne mjere i za sprečavanje i rješavanje temeljnih uzroka energetskog siromaštva, posebno promicanjem ulaganja usmjerenih na poboljšanja energetske učinkovitosti, pogotovo u sektoru socijalnih stanova. Predloženim ažuriranjima Direktive o energetskoj učinkovitosti (41) i Direktive o energetskim svojstvima zgrada (42) također se nastoje ukloniti glavne negospodarske prepreke obnovi, kao što su suprotstavljeni interesi, među ostalim u kontekstu odnosa vlasnika i stanara, i suvlasničke strukture. U tom kontekstu, posebnu bi pozornost trebalo posvetiti ženama i određenim skupinama koje su izloženije riziku od energetskog siromaštva, kao što su osobe s invaliditetom, samohrani roditelji, starije osobe, djeca i osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla.

Postojeći i novi izazovi u pogledu mobilnosti mogu se riješiti mjerama potpore i razvojem potrebne infrastrukture, kao što je infrastruktura javnog prijevoza. Pristupačnost, dostupnost i sigurnost održive mobilnosti i različitih načina prijevoza, što uključuje privatni i javni prijevoz, ključni su kako bi se osiguralo da svi imaju koristi od zelene tranzicije i u njoj sudjeluju. Važnu ulogu u tom kontekstu ima gradska mobilnost, što se odražava i u Komunikaciji Komisije od 14. prosinca 2021. naslovljenoj „Novi okvir EU-a za gradsku mobilnost”.

(23)

Mjere politike trebalo bi poduprijeti pristupom pravednoj tranziciji koji obuhvaća cijelo društvo, a temelji se na koordinaciji oblikovanja politika i osnaženih operativnih kapaciteta na svim razinama i u svim relevantnim područjima politike, čime se također daje aktivna uloga regionalnim i lokalnim tijelima. Trebao bi se temeljiti i na uključenosti socijalnih partnera na svim razinama i u svim fazama, kao i na djelotvornom i učinkovitom sudjelovanju civilnog društva i dionika. Takvom koordinacijom i angažmanom moglo bi se osigurati da su načela pravednosti i solidarnosti iz europskog zelenog plana integrirana u oblikovanje, provedbu i praćenje politika od samog početka, pružajući temelj za opsežnu i dugoročnu potporu uključivim politikama kojima se unapređuje zelena tranzicija.

(24)

Pouzdana baza dokaza ključna je za uvođenje čvrstih socijalnih politika i politika tržišta rada kojima se osigurava pravedna i uključiva tranzicija. U tu svrhu, zahvaljujući postupnom usklađivanju i dosljednosti definicija, pojmova, klasifikacija i metodologija, posebno utemeljenih na Preporuci Komisije (EU) 2020/1563 (43), olakšavaju se procjene i njihova usporedivost. Daljnja djelovanja u području istraživanja i inovacija mogu doprinijeti bazi znanja koja može poslužiti kao temelj za politike i javni diskurs. S druge strane, kontakti s javnošću, uz svu njezinu raznolikost, i s ključnim dionicima, na primjer o ishodima evaluacija te postupaka predviđanja i praćenja, mogu doprinijeti oblikovanju politika i odgovornosti.

(25)

Odgovarajući detaljni i visokokvalitetni podaci, iskazani prema spolu, kao i pokazatelji potrebni su posebno kako bi se procijenili učinci klimatskih politika na zapošljavanje te njihovi socijalni i distribucijski učinci. Takvi podaci i pokazatelji trenutačno nisu u potpunosti dostupni. Na primjer, iako je postignut određeni napredak u mjerenju energetskog siromaštva, mogli bi se razviti i pokazatelji za procjenu siromaštva u pogledu prijevoza, u skladu s nacionalnim okolnostima. Praćenje i evaluacija mogu se ojačati nizom djelovanja, koja bi trebala biti usmjerena na pokazatelje, preglede te male pilot-projekte i eksperimentiranje u području politike. Djelovanja bi se trebala nadovezivati na postojeće preglede ili se temeljiti na postojećim pregledima, kao što su pregled socijalnih pokazatelja i pregled europskog zelenog plana, koji sadržavaju relevantne informacije o određenim aspektima politika pravedne tranzicije.

(26)

Optimalna i učinkovita upotreba javnih i privatnih sredstava te mobilizacija svih raspoloživih sredstava i njihova djelotvorna upotreba posebno su važni u kontekstu znatnih potreba za ulaganjima koje proizlaze iz zelene tranzicije. Na razini Unije relevantna djelovanja podupiru se iz proračuna Unije i instrumenta NextGenerationEU. Ona će se provoditi u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost (RRF), Mehanizma za pravednu tranziciju (JTM), uključujući Fond za pravednu tranziciju (JTF), Europskog socijalnog fonda plus (ESF+), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijskog fonda, Pomoći za oporavak za koheziju i europska područja (REACT-EU), programa ERASMUS+ i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji za radnike koji su proglašeni viškom (EGF), programa LIFE, programa Obzor Europa, Fonda za modernizaciju i inovacijskog fonda (44) i fondova u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Osim toga, Komisija podupire države članice s pomoću Instrumenta za tehničku potporu pružajući prilagođenu tehničku stručnost za osmišljavanje i provedbu reformi, uključujući one kojima se promiče pravedna tranzicija prema ugljičnoj neutralnosti.

(27)

Europski semestar okvir je Unije za koordinaciju gospodarskih politika i politika zapošljavanja. Tu će ulogu i dalje imati u fazi oporavka te unapređivanju zelene i digitalne tranzicije, koje su strukturirane oko četiriju dimenzija konkurentne održivosti, pritom podupirući ostvarivanje ciljeva održivog razvoja. U okviru europskog semestra Komisija će pomno pratiti socioekonomske ishode i učinke te će prema potrebi predlagati ciljane preporuke za pojedine zemlje kako bi osigurala da nitko ne bude zapostavljen. Komplementarnost s mjerama koje se podupiru u sklopu Mehanizma za oporavak i otpornost bit će prioritet. Praćenje provedbe ove Preporuke stoga će se, prema potrebi, odvijati u kontekstu europskog semestra, među ostalim u okviru relevantnih odbora, unutar njihovih područja nadležnosti, na temelju odgovarajućih procjena, evaluacija učinaka politike i stanja provedbe smjernica iz ove Preporuke. Aranžmanom praćenja neće se nepotrebno povećati administrativna opterećenja za države članice.

(28)

Nadalje, u sklopu izrade nacrta i konačnog ažuriranja svojih nacionalnih energetskih i klimatskih planova 2023. i 2024., u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2018/1999, države članice trebale bi se oslanjati na ovu Preporuku pri razmatranju uključivanja procjene učinaka na zapošljavanje, socijalnih učinaka te distribucijskih učinaka i aspekata pravedne tranzicije u pet dimenzija energetske unije i dodatno poboljšati mjere politike za rješavanje pitanja tih učinaka, s posebnim naglaskom na energetskom siromaštvu.

(29)

Nadalje, praćenje provedbe ove Preporuke može se temeljiti na postojećim dokazima u kontekstu uspostavljenih postupaka multilateralnog nadzora poput europskog semestra. Vijeće ili Komisija mogu zatražiti od Odbora za zapošljavanje i Odbora za socijalnu zaštitu, u skladu s člankom 150. odnosno člankom 160. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, i u suradnji s drugim relevantnim odborima, osobito Odborom za ekonomsku politiku, da u svojim područjima nadležnosti ispitaju provedbu ove Preporuke na temelju odgovarajućeg izvješćivanja od strane Komisije i drugih alata multilateralnog nadzora. U tom kontekstu Komisija radi na poboljšanju dostupnosti podataka, iskazanih prema spolu, ažuriranju i uporabi postojećih okvira i metodoloških smjernica, među ostalim za mjerenje energetskog siromaštva i siromaštva u pogledu prijevoza te nejednakosti u vezi s okolišem, kao i za evaluaciju djelotvornosti i stvarnog učinka mjera politike,

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.