PRILOG

Smjernica br. 5: Povećanje potražnje za radnom snagom

Države članice trebale bi aktivno promicati održivo socijalno tržišno gospodarstvo te olakšavati i podupirati ulaganja u otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, uz iskorištavanje potencijala povezanog s digitalnom i zelenom tranzicijom, s obzirom na glavnu ciljnu vrijednost Unije za 2030. u pogledu zapošljavanja. U tu svrhu trebale bi smanjiti prepreke s kojima se poduzeća susreću pri zapošljavanju, poticati odgovorno poduzetništvo i stvarno samozapošljavanje, a posebice podupirati osnivanje i rast mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, među ostalim pristupom financiranju. Države članice trebale bi aktivno promicati razvoj i iskorištavati puni potencijal socijalne ekonomije, poticati socijalne inovacije i socijalna poduzeća te poticati one poslovne modele kojima se stvaraju kvalitetne mogućnosti zapošljavanja i socijalne koristi, osobito na lokalnoj razini, posebno u kružnom gospodarstvu i na područjima koja su zbog svoje sektorske specijalizacije najviše pogođena tranzicijom prema zelenom gospodarstvu.

Nakon pandemije bolesti COVID-19 dobro osmišljenim programima skraćenog radnog vremena i sličnim aranžmanima trebalo bi olakšavati i podupirati postupke restrukturiranja, uz očuvanje radnih mjesta, prema potrebi, čime se pomaže modernizaciji gospodarstva, među ostalim razvojem povezanih vještina. Trebalo bi razmotriti dobro osmišljene poticaje za zapošljavanje i tranziciju te mjere usavršavanja i prekvalifikacije kako bi se poduprlo otvaranje radnih mjesta i tranzicije tijekom cijelog radnog vijeka te odgovorilo na problem nedostatka radne snage i vještina, među ostalim s obzirom na digitalnu i zelenu transformaciju, demografske promjene te učinak agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine.

Oporezivanje bi trebalo preusmjeriti s rada na druge izvore kojima se više podupiru zapošljavanje i uključiv rast te koji su usklađeni s klimatskim i okolišnim ciljevima, uzimajući u obzir učinak preraspodjele poreznog sustava te njegove učinke na sudjelovanje žena na tržištu rada, istodobno štiteći prihode potrebne za primjerenu socijalnu zaštitu i rashode kojima se potiče rast.

Države članice, uključujući one u kojima postoje zakonske minimalne plaće, trebale bi promicati kolektivno pregovaranje o određivanju plaća i osigurati djelotvorno sudjelovanje socijalnih partnera na transparentan i predvidljiv način i tako omogućiti odgovarajuće prilagođavanje plaća kretanjima produktivnosti te stvarati uvjete za pravedne plaće koje omogućuju pristojan životni standard, pri čemu bi posebnu pozornost trebale posvetiti skupinama s nižim i srednjim prihodima radi postizanja uzlazne socioekonomske konvergencije. U okviru mehanizama određivanja plaća trebalo bi uzeti u obzir socioekonomske uvjete, što uključuje rast zaposlenosti, konkurentnost te regionalna i sektorska kretanja. Poštujući nacionalne prakse i autonomiju socijalnih partnera, države članice i socijalni partneri trebali bi osigurati da svi radnici imaju adekvatne plaće ostvarivanjem koristi, izravno ili neizravno, od kolektivnih ugovora ili odgovarajućih zakonskih minimalnih plaća, uzimajući u obzir njihov učinak na konkurentnost, otvaranje radnih mjesta i siromaštvo unatoč zaposlenju.

Smjernica br. 6: Poboljšanje ponude radne snage i pristupa zapošljavanju, cjeloživotnom stjecanju vještina i kompetencijama

U kontekstu digitalne i zelene tranzicije, demografskih promjena i agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine države članice trebale bi promicati održivost, produktivnost, zapošljivost i ljudski kapital, poticanjem stjecanja vještina i kompetencija tijekom cijelog života i odgovaranjem na trenutačne i buduće potrebe tržišta rada, s obzirom na glavnu ciljnu vrijednost Unije za 2030. u pogledu vještina. Isto tako, države članice trebale bi osuvremeniti i ulagati u svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja kako bi osigurale visokokvalitetno i uključivo obrazovanje, uključujući strukovno obrazovanje i osposobljavanje, pristup digitalnom učenju, jezično osposobljavanje (npr. u slučaju izbjeglica, među ostalim iz Ukrajine) i stjecanje poduzetničkih vještina. Države članice trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima, pružateljima obrazovanja i osposobljavanja, poduzećima i drugim dionicima kako bi se uklonile strukturne slabosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja te poboljšala njihova kvaliteta i relevantnost za tržište rada, među ostalim i u cilju omogućavanja zelene i digitalne tranzicije, uklanjanja postojećih neusklađenosti vještina i sprečavanja pojave novih nedostataka radne snage, posebno za aktivnosti povezane s programom REPowerEU, kao što su uvođenje energije iz obnovljivih izvora ili obnova zgrada.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti izazovima s kojima se suočava nastavnička profesija, među ostalim ulaganjem u digitalne kompetencije učitelja i nastavnika. U sustavima obrazovanja i osposobljavanja svi bi učenici i polaznici trebali steći ključne kompetencije, uključujući osnovne i digitalne vještine, te transverzalne kompetencije kako bi se postavili temelji za prilagodljivost i otpornost tijekom života, osiguravajući pritom da su učitelji i nastavnici spremni poticati te kompetencije kod učenika. Države članice trebale bi podupirati radno sposobne odrasle osobe u pristupu osposobljavanju te povećati poticaje i motivaciju pojedinaca za traženje osposobljavanja, među ostalim, prema potrebi, individualnim pravima na osposobljavanje, kao što su individualni računi za učenje, te osiguravanjem njihove prenosivosti tijekom promjene radnog mjesta, kao i putem pouzdanog sustava procjene kvalitete osposobljavanja. Države članice trebale bi razmotriti upotrebu mikrokvalifikacija za potporu cjeloživotnom učenju i zapošljivosti. Svima bi trebale omogućiti da predviđaju potrebe tržišta rada i bolje im se prilagode, posebice kontinuiranim usavršavanjem i prekvalifikacijom te pružanjem integriranog usmjeravanja i savjetovanja, u svrhu podupiranja pravedne i poštene tranzicije za sve, jačanja socijalnih ishoda, rješavanja pitanja manjka radne snage i neusklađenosti postojećih i traženih vještina, poboljšanja opće otpornosti gospodarstva na šokove i olakšavanja potencijalnih prilagodbi.

Države članice trebale bi poticati jednake mogućnosti za sve uklanjanjem nejednakosti u sustavima obrazovanja i osposobljavanja. Osobito bi djeci trebalo omogućiti pristup cjenovno pristupačnom i kvalitetnom ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, u skladu s europskim jamstvom za djecu. Države članice trebale bi podići opću razinu kvalifikacija, smanjiti broj osoba koje rano napuštaju obrazovanje i osposobljavanje, podupirati pristup obrazovanju za djecu iz skupina u nepovoljnom položaju i iz udaljenih područja, povećati privlačnost strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (SOO), podupirati pristup tercijarnom obrazovanju i njegovo završavanje, mladima olakšati prijelaz iz obrazovnog sustava na tržište rada kvalitetnim pripravništvom i naukovanjem te povećati sudjelovanje odraslih u kontinuiranom učenju, posebno među polaznicima u nepovoljnom položaju i onima s najmanje kvalifikacija. Uzimajući u obzir nove zahtjeve digitalnih, zelenih i sve starijih društava, države članice trebale bi u svojim sustavima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja pospješiti učenje kroz rad, među ostalim u okviru kvalitetnog i učinkovitog naukovanja, te povećati broj osoba s kvalifikacijom u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM), na razini strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te u tercijarnom obrazovanju, posebice žena. Nadalje, države članice trebale bi povećati relevantnost tercijarnog obrazovanja i, prema potrebi, istraživanja za tržište rada, poboljšati praćenje i predviđanje vještina, učiniti vještine vidljivijima i omogućiti bolju usporedivost kvalifikacija, među ostalim onih stečenih u inozemstvu, te povećati mogućnosti za priznavanje i vrednovanje vještina i kompetencija stečenih izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja, među ostalim za izbjeglice i osobe obuhvaćene privremenom zaštitom. Trebale bi unaprijediti i povećati ponudu i iskorištavanje fleksibilnog trajnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Države članice također bi trebale pružiti potporu niskokvalificiranim odraslim osobama da održe ili unaprijede svoju dugoročnu zapošljivost poboljšanjem pristupa kvalitetnim mogućnostima za učenje i većim iskorištavanjem tih mogućnosti provedbom Preporuke Vijeća od 19. prosinca 2016. o oblicima usavršavanja, uključujući procjenu vještina, ponudu obrazovanja i osposobljavanja usklađenu s prilikama na tržištu rada te vrednovanje i priznavanje stečenih vještina.

Države članice trebale bi nezaposlenim i neaktivnim osobama pružiti djelotvornu, pravodobnu, koordiniranu i prilagođenu pomoć koja se temelji na pružanju potpore u traženju posla, osposobljavanju, prekvalifikaciji i pristupu drugim potpornim uslugama, uz posvećivanje posebne pozornosti ranjivim skupinama i osobama koje su osobito pogođene zelenom i digitalnom tranzicijom ili šokovima na tržištu rada. Kako bi se znatno smanjila i spriječila dugoročna i strukturna nezaposlenost, trebalo bi što je prije moguće provesti sveobuhvatne strategije koje uključuju detaljne individualne procjene nezaposlenih osoba, a najkasnije 18 mjeseci nakon početka nezaposlenosti. Nezaposlenost mladih i pitanje mladih koji ne rade, nisu u sustavu redovitog obrazovanja te nisu u sustavu obrazovanja odraslih (NEET) trebalo bi i dalje rješavati sprečavanjem ranog napuštanja obrazovanja i osposobljavanja i strukturnim poboljšanjem prelaska iz škole na posao, među ostalim potpunom provedbom ojačane Garancije za mlade, koja bi isto tako trebala podupirati prilike za kvalitetno zapošljavanje mladih u razdoblju oporavka nakon pandemije. Osim toga, države članice trebale bi pojačati napore posebno kako bi istaknule kako zelena i digitalna tranzicija pružaju novu perspektivu za budućnost i prilike za suzbijanje negativnog učinka pandemije na mlade.

Države članice trebale bi nastojati ukloniti prepreke sudjelovanju na tržištu rada i čimbenike koji odvraćaju od sudjelovanja na tržištu rada te osigurati poticaje za sudjelovanje na njemu, posebno za osobe s niskim dohotkom, osobe koje ostvaruju drugi dohodak u kućanstvu (a to su često žene) i one koje su najudaljenije od tržišta rada, uključujući osobe migrantskog podrijetla i marginalizirane pripadnike romske zajednice. S obzirom na velik manjak radne snage u određenim zanimanjima i sektorima, države članice trebale bi doprinijeti poticanju ponude radne snage, posebno promicanjem primjerenih plaća i pristojnih radnih uvjeta, kao i učinkovitih aktivnih politika tržišta rada, poštujući pritom ulogu socijalnih partnera. Države članice trebale bi podupirati i radno okruženje prilagođeno za osobe s invaliditetom, među ostalim s pomoću ciljane financijske potpore i usluga koje im omogućuju sudjelovanje na tržištu rada i u društvu.

Trebalo bi riješiti pitanje rodnih razlika i rodnih stereotipa u zapošljavanju i u plaćama. Države članice trebale bi osigurati rodnu ravnopravnost i veće sudjelovanje žena na tržištu rada, među ostalim osiguravanjem jednakih mogućnosti i napredovanja u karijeri te uklanjanjem prepreka za njihov pristup vodećim pozicijama na svim razinama donošenja odluka, kao i suzbijanjem nasilja i uznemiravanja na radnome mjestu, što je problem koji uglavnom pogađa žene. Trebalo bi osigurati jednaku plaću za jednak rad ili rad jednake vrijednosti te transparentnost plaća. Trebalo bi promicati usklađivanje poslovnog, obiteljskog i privatnog života i za žene i muškarce, posebice putem pristupa povoljnoj kvalitetnoj dugotrajnoj skrbi te uslugama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Države članice trebale bi osigurati da se roditeljima i drugim osobama koje imaju obvezu skrbiti o drugima omogući pristup primjerenom obiteljskom dopustu i fleksibilnim radnim uvjetima kako bi ostvarili ravnotežu između poslovnog, obiteljskog i privatnog života te bi trebale promicati uravnoteženo ostvarivanje tih prava među roditeljima.

Smjernica br. 7: Poboljšanje funkcioniranja tržištâ rada i djelotvornosti socijalnog dijaloga

Kako bi države članice iskoristile dinamičnu i produktivnu radnu snagu te nove obrasce rada i poslovne modele, trebale bi surađivati sa socijalnim partnerima na uspostavi pravednih, transparentnih i predvidljivih radnih uvjeta te pritom postići ravnotežu između prava i obveza. Trebale bi smanjiti i sprečavati segmentaciju tržištâ rada, suzbijati neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje te poticati prijelaz na oblike zapošljavanja na neodređeno vrijeme. Propisi o zaštiti radnih mjesta, radno pravo i institucije trebali bi osigurati i prikladno okruženje za zapošljavanje i potrebnu fleksibilnost za poslodavce da se brzo prilagode promjenama u gospodarskom kontekstu te pritom štititi radna prava i osigurati socijalnu zaštitu, odgovarajuću razinu sigurnosti te zdravo, sigurno i dobro prilagođeno radno okruženje za sve radnike. Promicanje upotrebe fleksibilnih radnih uvjeta kao što je rad na daljinu može doprinijeti višim razinama zaposlenosti i uključivijim tržištima rada u kontekstu okruženja nakon pandemije. Istodobno je važno osigurati poštovanje prava radnika u pogledu radnog vremena, radnih uvjeta, mentalnog zdravlja na radnom mjestu te ravnoteže između poslovnog i privatnog života. Trebalo bi sprečavati radne odnose koji vode do nesigurnih radnih uvjeta, među ostalim u slučaju radnika koji rade putem platforme, osobito ako su niskokvalificirani, i suzbijanjem zlouporabe nestandardnih ugovora. U slučaju neopravdanog otkaza trebalo bi osigurati pristup djelotvornom nepristranom rješavanju sporova i pravo na pravnu zaštitu, što uključuje primjerenu naknadu ako je to primjenjivo.

Politikama bi se trebalo nastojati poboljšati i poduprijeti sudjelovanje na tržištu rada, usklađivanje s potrebama tržišta rada i tranzicije, među ostalim u regijama u nepovoljnom položaju. Države članice trebale bi djelotvorno poticati i podupirati osobe koje mogu sudjelovati na tržištu rada, posebno ranjive skupine kao što su niskokvalificirane osobe, osobe s invaliditetom, osobe migrantskog podrijetla, uključujući osobe obuhvaćene privremenom zaštitom, i marginalizirane pripadnike romske zajednice. Države članice trebale bi ojačati opseg i djelotvornost aktivnih politika tržišta rada povećanjem njihove usmjerenosti, dosega i područja primjene i njihovim boljim povezivanjem sa socijalnim uslugama, osposobljavanjem i potporom dohotku za nezaposlene dok traže posao i na temelju njihovih prava i odgovornosti. Države članice trebale bi poboljšati kapacitet javnih službi za zapošljavanje kako bi te službe pružile pravodobnu i prilagođenu pomoć tražiteljima zaposlenja, odgovorile na trenutačne i buduće potrebe tržišta rada te provele upravljanje na temelju rezultata, koje se podupire i digitalizacijom.

Države članice trebale bi nezaposlenim osobama osigurati primjerenu naknadu za nezaposlenost tijekom razumno dugog razdoblja, u skladu s njihovim doprinosima i nacionalnim pravilima o ispunjavanju uvjeta za primanje naknade. Naknade za nezaposlenost ne bi smjele takve da destimuliraju brz povratak na tržište rada i trebale bi biti popraćene aktivnim politikama tržišta rada.

Mobilnost učenika i polaznika te radnika trebalo bi odgovarajuće podupirati u cilju povećanja njihovih vještina i zapošljivosti te kako bi se iskoristio puni potencijal europskog tržišta rada, uz istodobno osiguravanje pravednih uvjeta za sve koji obavljaju prekograničnu djelatnost te jačanje administrativne suradnje nacionalnih uprava u pogledu mobilnih radnika, uz iskorištavanje pomoći Europskog nadzornog tijela za rad. Mobilnost radnika u ključnim zanimanjima i prekograničnih, sezonskih i upućenih radnika trebalo bi podupirati u slučaju privremenog zatvaranja granica zbog pitanja zaštite javnog zdravlja.

Osim toga, države članice bi trebale nastojati stvoriti odgovarajuće uvjete za nove oblike rada, čime bi se ostvario njihov potencijal za otvaranje radnih mjesta, istodobno osiguravajući njihovu usklađenost s postojećim socijalnim pravima. Države članice stoga bi trebale pružati savjete i smjernice o pravima i obvezama koji se primjenjuju u kontekstu netipičnih ugovora i novih oblika rada, kao što je rad putem digitalnih platformi. U tom pogledu socijalni partneri mogu imati ključnu ulogu, a države članice trebale bi ih podupirati u povezivanju i predstavljanju osoba koje rade putem netipičnih ugovora ili platformi. Isto tako, države članice trebale bi razmotriti pružanje potpore provedbi – primjerice u obliku smjernica ili namjenskog osposobljavanja za inspektorate rada – u pogledu izazova koji proizlaze iz novih oblika organizacije rada, kao što su algoritamsko upravljanje, nadzor podataka te rad na neodređeno ili na određeno na daljinu.

Nadovezujući se na postojeće nacionalne prakse i kako bi se ostvarili djelotvorniji socijalni dijalog i bolji socioekonomski ishodi, među ostalim u kriznim situacijama, kao u slučaju agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine i porasta troškova života, države članice trebale bi osigurati pravodobno i smisleno sudjelovanje socijalnih partnera u osmišljavanju i provedbi reformi i politika zapošljavanja te socijalnih reformi i politika te, ako je to relevantno, gospodarskih reformi i politika, među ostalim potporom povećanju kapaciteta socijalnih partnera. Države članice trebale bi poticati socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje. Socijalne partnere trebalo bi poticati da pregovaraju o kolektivnim ugovorima i sklapaju ih u svim područjima koja su im relevantna, poštujući u potpunosti njihovu autonomiju i pravo na zajedničko djelovanje.

Ako je to relevantno i nadovezujući se na postojeće nacionalne prakse, države članice trebale bi uzeti u obzir relevantno iskustvo organizacija civilnog društva u vezi sa zapošljavanjem i socijalnim pitanjima.

Smjernica br. 8: Promicanje jednakih mogućnosti za sve, poticanje socijalne uključenosti te suzbijanje siromaštva

Države članice trebale bi promicati uključiva tržišta rada koja su otvorena za sve tako što će uspostaviti djelotvorne mjere za borbu protiv svih oblika diskriminacije i za promicanje jednakih mogućnosti za sve, a posebice za skupine koje su nedovoljno zastupljene na tržištu rada, te pritom posvetiti dužnu pozornost regionalnoj i teritorijalnoj dimenziji. Trebale bi osigurati jednako postupanje u pogledu zapošljavanja, socijalne zaštite, zdravstvene skrbi, skrbi za djecu i dugotrajne skrbi, obrazovanja i pristupa robi i uslugama, uključujući stanovanje, bez obzira na rod, rasnu ili etničku pripadnost, vjeru ili uvjerenje, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju.

Države članice trebale bi osuvremeniti sustave socijalne zaštite radi pružanja odgovarajuće, djelotvorne, učinkovite i održive socijalne zaštite za sve, tijekom svih faza života, promičući pritom socijalnu uključenost i uzlaznu društvenu mobilnost, potičući sudjelovanje na tržištu rada, podupirući socijalno ulaganje, suzbijajući siromaštvo i socijalnu isključenost te rješavajući pitanje nejednakosti, među ostalim oblikovanjem svojeg poreznog sustava i sustava naknada te procjenom distribucijskog učinka politika. Nadopunjavanjem univerzalnih pristupa ciljanim pristupima poboljšat će se djelotvornost sustavâ socijalne zaštite. Cilj osuvremenjivanja sustavâ socijalne zaštite trebao bi biti i poboljšanje njihove otpornosti na višedimenzionalne izazove. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti najranjivijim kućanstvima na koja utječu zelena i digitalna tranzicija te sve veći troškovi energije.

Države članice trebale bi razraditi i integrirati tri sastavnice aktivnog uključivanja: odgovarajuću potporu dohotku, uključiva tržišta rada i pristup kvalitetnim potpornim uslugama, u svrhu ispunjavanja individualnih potreba. U okviru sustavâ socijalne zaštite trebalo bi osigurati primjerene naknade u obliku minimalnog dohotka za sve osobe koje nemaju dovoljno sredstava i promicati socijalnu uključenost tako da se građane podupire i potiče na aktivno sudjelovanje na tržištu rada i u društvu, među ostalim ciljanim pružanjem socijalnih usluga.

Dostupnost povoljnih, pristupačnih i kvalitetnih usluga kao što su rani i predškolski odgoj i obrazovanje, izvanškolska skrb, obrazovanje, osposobljavanje, stanovanje, zdravstvene usluge i dugotrajna skrb nužan je preduvjet za osiguravanje jednakih mogućnosti. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti, uključujući siromaštvo unatoč zaposlenju, u skladu s glavnom ciljnom vrijednošću Unije za 2030. u pogledu smanjenja siromaštva. Pitanju siromaštva djece i socijalne isključenosti osobito bi trebalo pristupiti sveobuhvatnim i integriranim mjerama, među ostalim potpunom provedbom europskog jamstva za djecu.

Države članice trebale bi svima, uključujući djecu, osigurati pristup kvalitetnim osnovnim uslugama. Države članice trebale bi osobama kojima je potrebna pomoć ili ranjivim osobama osigurati pristup primjerenim socijalnim stanovima ili pomoći za stanovanje. Trebale bi osigurati tranziciju prema čistoj i pravednoj energiji i riješiti problem energetskog siromaštva kao sve važnijeg oblika siromaštva zbog rasta cijena energije, što je djelomično povezano s agresivnim ratom Rusije protiv Ukrajine, među ostalim, prema potrebi, ciljanim privremenim mjerama potpore dohotku ili prilagodbom postojećih mjera potpore. Osim toga, trebalo bi provesti politike uključive obnove stambenih prostora. U vezi s tim uslugama trebalo bi uzeti u obzir specifične potrebe osoba s invaliditetom, među ostalim pristupačnost. Posebno bi trebalo razmotriti problem beskućništva. Države članice trebale bi osigurati pravodoban pristup cjenovno pristupačnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj i dugotrajnoj skrbi dobre kvalitete te pritom zaštititi dugoročnu održivost sustava.

U skladu s aktivacijom Direktive Vijeća 2001/55/EZ (1) države članice trebale bi ponuditi odgovarajuću razinu zaštite raseljenim osobama iz Ukrajine. Za maloljetnike bez pratnje države članice trebale bi provesti potrebne mjere. Djeci bi trebalo osigurati pristup odgoju i obrazovanju te osnovnim uslugama u skladu s europskim jamstvom za djecu.

U kontekstu sve duljeg životnog vijeka i demografskih promjena države članice trebale bi osigurati prikladnost i održivost mirovinskih sustava za radnike i samozaposlene osobe, pružajući jednake mogućnosti za žene i muškarce u kontekstu stjecanja i pribrajanja mirovinskih prava, među ostalim putem sustavâ dopunskog mirovinskog osiguranja kako bi se osigurao primjeren dohodak u starijoj dobi. Mirovinske reforme trebalo bi poduprijeti politikama čiji je cilj smanjiti rodnu razliku u mirovinama, kao i mjerama za produljenje radnog vijeka, poput povećanja stvarne dobi za umirovljenje, osobito olakšavanjem sudjelovanja starijih osoba na tržištu rada, a te bi politike trebalo uključiti u strategije aktivnog starenja. Države članice trebale bi uspostaviti konstruktivan dijalog sa socijalnim partnerima i drugim relevantnim dionicima te omogućiti odgovarajuće postupno uvođenje reformi.

---

(1)  Direktiva Vijeća 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001., str. 12.).