(1)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1).

(2)

Vijeće je 2. veljače 2021. izmijenilo Preporuku (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (2) kako bi se ažurirali kriteriji za procjenu jesu li neobvezna putovanja iz trećih zemalja sigurna i trebaju li se dopustiti.

(3)

Istom izmjenom uvedeni su mehanizmi za ograničavanje širenja varijanti virusa SARS-COV-2 koje izazivaju zabrinutost u području EU+ (3).

(4)

Na području EU+ i u mnogim drugim regijama i trećim zemljama otada se provode kampanje masovnog cijepljenja protiv virusa SARS-COV-2.

(5)

Komisija je 17. ožujka 2021. predložila dvije uredbe (4) za uvođenje digitalnih zelenih potvrda kako bi se olakšalo sigurno slobodno kretanje unutar EU-a tijekom pandemije bolesti COVID-19. Unutar EU-a digitalna zelena potvrda bit će dokaz da je osoba cijepljena protiv bolesti COVID-19, da je dobila negativan rezultat testa ili da je preboljela COVID-19. Države članice ostaju odgovorne za donošenje odluke o tome od kojih se javnozdravstvenih ograničenja za putnike može odustati, ali bi takva odstupanja trebale primjenjivati na nediskriminirajući način na putnike koji posjeduju digitalnu zelenu potvrdu.

(6)

Sve je više znanstvenih savjeta i empirijskih dokaza o učincima cijepljenja kojima se dosljedno i neprijeporno ukazuje na činjenicu da cijepljenje pomaže u prekidanju lanca prijenosa.

(7)

Navedeni dokazi upućuju na to da bi se u određenim slučajevima na siguran način moglo odstupiti od ograničenja putovanja za osobe koje mogu dokazati da su primile posljednju preporučenu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenog u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (5) te da bi takva odstupanja mogla biti opravdana u onoj mjeri u kojoj je osoba cijepljena cjepivom protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima.

(8)

Djeca koja su zbog svoje dobi isključena iz cijepljenja protiv bolesti COVID-19 trebala bi moći putovati s cijepljenim roditeljima pod uvjetom da imaju negativan rezultat PCR testa na bolest COVID-19 koji je obavljen najranije 72 sata prije prelaska granice područja EU+. U tim slučajevima države članice mogle bi zahtijevati dodatno testiranje nakon dolaska.

(9)

Ipak, još nema, ili ima malo dostupnih, istraživanja o tome mogu li varijante koje izazivaju zabrinutost izbjeći imunosni odgovor na razna cjepiva protiv bolesti COVID-19. Stoga bi se u skladu s pristupom predostrožnosti trebao uspostaviti mehanizam „hitnog kočenja” kako bi se državama članicama omogućilo da koordinirano donose hitne i vremenski ograničene mjere kako bi brzo reagirale na pojavu varijante u određenoj trećoj zemlji koja se posebno prati, a posebice ako ju je Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) proglasio varijantom od interesa. Tim mehanizmom hitnog kočenja trebalo bi se omogućiti poduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući ograničenja ulaska, kako bi se spriječilo njezino prenošenje i širenje na području EU+. Takve mjere trebale bi podlijegati brzoj koordinaciji u Vijeću kako bi se omogućio zajednički pristup.

(10)

Pri procjeni epidemiološke situacije u određenoj zemlji u obzir bi trebalo uzeti napredak u cijepljenju stanovništva treće zemlje protiv virusa.

(11)

Čim se uredbe o digitalnoj zelenoj potvrdi donesu, njima će se, s pomoću provedbenog akta Komisije, pružiti osnova za to da se potvrde o cijepljenju iz trećih zemalja mogu smatrati istovjetnima digitalnim zelenim potvrdama ili za izdavanje takvih potvrda osobama koje su cijepljene u trećim zemljama. Kako bi se osigurao koordinirani pristup država članica i olakšala daljnja putovanja putnika iz trećih zemalja unutar područja EU+, trebalo bi poduzeti korake za olakšavanje primjene tih odredbi. U tu svrhu države članice mogle bi razmotriti uspostavu portala na kojem bi osobe koje borave izvan područja EU+ mogle zatražiti priznavanje svoje potvrde o cijepljenju koju je izdala treća zemlja kao pouzdanog dokaza o cijepljenju i/ili izdavanje digitalne zelene potvrde.

(12)

Ako države članice prihvaćaju dokaz o cijepljenju kako bi odstupile od ograničenja putovanja, kao što su obveza karantene/samoizolacije ili testiranja na infekciju virusom SARS-CoV-2 koja su, u skladu s pravom Unije, uvedena kako bi se ograničilo širenje bolesti COVID-19, trebale bi u načelu odstupiti od tih zahtjeva za putnike koji borave u trećoj zemlji koji su najkasnije 14 dana prije ulaska u područje EU+ primili posljednju preporučenu dozu cjepiva protiv bolesti COVID-19 odobrenog u EU-u na temelju Uredbe (EZ) br. 726/2004. Države članice također bi mogle odlučiti odstupiti od ograničenja za putnike cijepljene drugim cjepivom protiv bolesti COVID-19 koje je prošlo kroz postupak SZO-a za uvrštavanje na popis za upotrebu u izvanrednim okolnostima. Nijedna od te dvije mogućnosti ne bi se, međutim, trebala primjenjivati ako je neka država članica upotrijebila mehanizam hitnog kočenja. Dok se uredbe o digitalnoj zelenoj potvrdi ne donesu i ne počnu primjenjivati te dok Komisija nije donijela provedbeni akt kojim se omogućuje da se potvrde o cijepljenju iz trećih zemalja smatraju istovjetnima digitalnim zelenim potvrdama, države članice trebale bi moći prihvaćati potvrde iz trećih zemalja koje sadrže barem minimalni skup podataka na temelju nacionalnog prava, uzimajući u obzir mogućnost provjere vjerodostojnosti, valjanosti i cjelovitosti potvrde te sadržava li ona sve relevantne podatke.

(13)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci odlučuje hoće li je provesti.

(14)

Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (6); Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(15)

U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (7).

(16)

U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (8) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (9).

(17)

U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (10) u vezi s člankom 3. Odluke 2011/350/EU (11).

(18)

Pravnim statusom ove Preporuke, kako je naveden u uvodnim izjavama od 13. do 17., ne dovodi se u pitanje potreba za time da sve države članice, u interesu pravilnog funkcioniranja schengenskog područja, koordinirano donesu odluku o ukidanju ograničenja neobveznih putovanja u EU,