(1)

Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je potpisana u Chicagu 7. prosinca 1944. i kojom se regulira međunarodni zračni prijevoz („Čikaška konvencija”), stupila je na snagu 4. travnja 1947. Njome je osnovana Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva („ICAO”).

(2)

Države članice Unije su države ugovornice Čikaške konvencije i države ugovornice ICAO-a, a Unija ima status promatrača u određenim tijelima ICAO-a.

(3)

Na temelju članka 54. Čikaške konvencije Vijeće ICAO-a može donijeti međunarodne standarde („standardi”) i preporučene prakse za zrakoplovstvo te ih odrediti kao priloge Čikaškoj konvenciji („prilozi ICAO-a”), posebno u pogledu sigurnosti civilnog zrakoplovstva.

(4)

Na temelju članka 90. Čikaške konvencije svaki prilog ICAO-a ili svaka izmjena priloga ICAO-a stupa na snagu unutar tri mjeseca nakon njihova podnošenja državama ugovornicama ICAO-a ili nakon isteka dužeg vremenskog razdoblja koje može utvrditi Vijeće ICAO-a, osim ako je u međuvremenu većina država ugovornica ICAO-a izrazila neslaganje.

(5)

Nakon što se donesu i stupe na snagu, standardi su obvezujući za sve države ugovornice ICAO-a, uključujući sve države članice Unije, u skladu s Čikaškom konvencijom i ograničenjima utvrđenima u njoj.

(6)

Na temelju članka 38. Čikaške konvencije svaka država ugovornica ICAO-a koja smatra da se ne može u cijelosti pridržavati bilo kojeg od tih standarda ili da ne može potpuno uskladiti svoje propise ili prakse s bilo kojim standardom nakon njegove izmjene, ili smatra da je potrebno donijeti propise ili prakse koji se na neki način razlikuju od onih uspostavljenih određenim standardom mora odmah obavijestiti ICAO o razlikama između svojih propisa ili praksi i onih utvrđenih standardom. U slučaju izmjena standarda svaka država koja ne provede odgovarajuće izmjene svojih propisa ili praksi mora u roku od 60 dana od donošenja izmjene standarda obavijestiti Vijeće ICAO-a ili navesti djelovanja koje namjerava poduzeti.

(7)

Unutarnja pravila ICAO-a, osobito rokovi koje je ICAO utvrdio za obavješćivanje od strane država ugovornica ICAO-a o razlikama u odnosu na standarde, kao i broj razlika u području sigurnosti zračnog prometa o kojima treba dostaviti obavijest svake godine, otežavaju pravodobno utvrđivanje stajališta koje treba zauzeti u ime Unije u odluci Vijeća na temelju članka 218. stavka 9. Ugovora za svaku razliku o kojoj treba dostaviti obavijest. Nadalje, standardi koje je donijelo Vijeće ICAO-a u području sigurnosti zračnog prometa u velikoj se mjeri odnose na pitanja koja su u isključivoj nadležnosti Unije. Stoga je učinkovito i primjereno utvrditi okvir za kriterije i postupak za obavješćivanje o razlikama u odnosu na standarde u području sigurnosti zračnog prometa koji su u isključivoj nadležnosti Unije, ne dovodeći u pitanje prava i obveze država članica na temelju Čikaške konvencije.

(8)

S obzirom na specifičnost sektora sigurnosti zračnog prometa u usporedbi s drugim sektorima kojima se bavi ICAO, osobito velik broj standarda koje je u tom sektoru donijelo Vijeće ICAO-a i broj razlika o kojima treba dostaviti obavijest svake godine, ova se Odluka odnosi isključivo na području sigurnosti zračnog prometa kako bi se pojednostavnili postupci i učinkovito obrađivale brojne obavijesti. Na razini ICAO-a standardi sigurnosti zračnog prometa uglavnom su sadržani u prilozima 1., 6., 8., 14., 18. i 19. ICAO-a. Na razini Unije zahtjevi sadržani u tim standardima uglavnom su odraženi u Uredbi (EU) 2018/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (1) te u provedbenim i delegiranim aktima donesenima na temelju te uredbe, osobito u uredbama Komisije (EU) br. 1178/2011 (2), (EU) br. 748/2012 (3), (EU) br. 965/2012 (4), (EU) br. 139/2014 (5), (EU) br. 452/2014 (6), (EU) br. 1321/2014 (7), (EU) 2015/640 (8) te uredbama (EZ) br. 2111/2005 (9) i (EU) br. 376/2014 (10) Europskog parlamenta i Vijeća.

(9)

Ova bi Odluka trebala biti ograničena na stajališta koja treba zauzeti u ime Unije u okviru ICAO-a u područjima isključive nadležnosti Unije.

(10)

Razlike od standarda koje je donijelo Vijeće ICAO-a mogu proizlaziti iz prava Unije zbog donošenja novog ili izmijenjenog standarda od strane tog vijeća ili zbog izmjene prava Unije. U odnosu na takve razlike stajalište koje treba zauzeti u ime Unije trebalo bi se temeljiti na pisanom dokumentu koji je Komisija pravodobno podnijela Vijeću na raspravu i odobrenje.

(11)

Razlike od standarda koje je donijelo Vijeće ICAO-a u području sigurnosti zračnog prometa mogu proizlaziti i iz nacionalnih mjera donesenih na temelju članka 71. Uredbe (EU) 2018/1139 u slučaju hitnih, nepredvidivih okolnosti ako se te mjere razlikuju od standarda i stoga zahtijevaju obavješćivanje ICAO-a o razlikama na temelju članka 38. Čikaške konvencije. Stoga je primjereno u ovoj Odluci utvrditi i postupak za definiranje takvih razlika. Taj bi postupak trebao ovisiti o području primjene i trajanju donesenih nacionalnih mjera, u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, te bi trebao omogućiti državama članicama da bez odgode ispune svoje međunarodne obveze iz članka 38. Čikaške konvencije. Tim se postupkom ne bi trebali dovoditi u pitanje uvjeti i postupak iz članka 71. Uredbe (EU) 2018/1139.

(12)

Razlike o kojima treba obavijestiti ICAO trebale bi se temeljiti na informacijama koje dostavlja Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa u skladu s člankom 90. stavkom 4. Uredbe (EU) 2018/1139, kada je to primjenjivo. Razlike bi trebale biti u skladu s formatom koji je ICAO definirao u svojem obrascu za obavješćivanje o sukladnosti ili razlikama (Form on Notification of Compliance With or Differences) ili u sustavu za elektroničku prijavu razlika (Electronic Filing of Differences), ako to zahtijeva ICAO. Ako se u skladu s ovom Odlukom stajalište koje treba zauzeti u ime Unije utvrdi u pisanom dokumentu koji Komisija podnosi Vijeću na raspravu i odobrenje, u takvom bi dokumentu, prema potrebi i na pojedinačnoj osnovi, trebalo navesti treba li državama članicama odobriti fleksibilnost za obavješćivanje o dotičnim razlikama. Nadalje, Komisija bi trebala početi pripremati takav dokument što je prije moguće kako bi se omogućilo dovoljno vremena za pripremu, uključujući sva odgovarajuća savjetovanja koja se trebaju provesti na razini stručnjaka.

(13)

Provedba ove Odluke ne bi smjela dovesti do kršenja obveza država članica u okviru prava Unije ili njihovih međunarodnih obveza na temelju Čikaške konvencije, posebno u pogledu usklađenosti s rokom za obavješćivanje ICAO-a o razlikama.

(14)

Ova bi se Odluka trebala primjenjivati tijekom ograničenog razdoblja, odnosno do sastanka Vijeća ICAO-a nakon sljedeće skupštine ICAO-a, kako bi se Vijeću omogućilo da ocijeni djelotvornost ove Odluke i odluči, na prijedlog Komisije, hoće li produljiti njezinu primjenu ili je na drugi način izmijeniti,