(1)

Uredbom (EU) 2016/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđen je višegodišnji plan za stokove bakalara, haringe i papaline u Baltičkome moru („višegodišnji plan za Baltik”). Višegodišnjim planom za Baltik treba provesti pristup upravljanju ribarstvom temeljen na ekosustavu kako bi se negativni utjecaji ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav sveli na najmanju mjeru. On treba biti u skladu sa zakonodavstvom Unije u području zaštite okoliša, posebno s ciljem postizanja dobrog stanja okoliša u morskom okolišu do 2020. kako je utvrđeno u Direktivi 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(2)

Odredbe višegodišnjeg plana za Baltik u vezi s donošenjem pojedinosti za provedbu obveze iskrcavanja predviđene Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) u vodama Unije u Baltičkome moru trebale bi se primjenjivati i na lososa (Salmo salar) u pogledu izuzeća na temelju visoke stope preživljavanja.

(3)

Prema znanstvenoj procjeni koju je provelo Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) mnoge vrste i staništa u Baltičkome moru nisu u dobrom stanju. Godišnji unos hranjivih tvari i dalje premašuje regionalno dogovorene ciljeve u središnjem Baltičkome moru, arhipelaškome moru i Finskom zaljevu. Koncentracije hranjivih tvari i dalje su relativno visoke, kao što je slučaj i s razmjerom dubokomorskih područja s nedovoljnom količinom kisika ili bez kisika. Razine kontaminanata i dalje su povećane u usporedbi s većinom europskih mora. To opće okolišno stanje utječe na funkcioniranje prehrambene mreže, smanjuje izdržljivost i otpornost na daljnje promjene u okolišu te smanjuje izglede za društveno-gospodarske koristi, uključujući ribolovne mogućnosti.

(4)

Sve lošije stanje stoka bakalara u istočnom Baltiku (Gadus morhua) povezano je s tim stanjem. Prema ICES-u, stok bakalara u istočnom Baltiku ima neodrživo nisku razinu biomase zbog sve manje novačenja, slabe dostupnosti vrsta koje su im prirodni plijen, okolišnih čimbenika te promjena u ekosustavu, poput nedostatka kisika, povišene temperature ili onečišćenja, što sve zajedno dovodi do visoke prirodne smrtnosti koja je otprilike tri puta veća od ribolovne smrtnosti, kao i prekomjerne ribolovne smrtnosti s obzirom na stanje stoka. Biomasa bakalara u istočnom Baltiku veličine za komercijalno iskorištavanje trenutačno je na najnižoj razini zabilježenoj od 50-ih godina 20. stoljeća. Nadalje, ICES je procijenio da će biomasa stoka u mrijestu bakalara u istočnom Baltiku srednjoročno (do 2024.) ostati ispod referentne točke održivosti čak i ako nema ribolova te je stoga savjetovao da ulovi za taj stok za 2020. budu na nuli.

(5)

U višegodišnjem planu za Baltik, ako u znanstvenom mišljenju postoje naznake da je neki stok u opasnosti, zahtijeva se poduzimanje korektivnih mjera koje uključuju smanjenje ribolovnih mogućnosti i posebne mjere očuvanja, a te mjere treba dopuniti svim drugim primjerenim mjerama. Korektivne mjere mogu uključivati obustavu ciljanog ribolova za taj stok i odgovarajuće smanjenje ribolovnih mogućnosti. Mjere treba odabrati u skladu s prirodom, ozbiljnošću, trajanjem i ponavljanjem stanja.

(6)

Na temelju procjene stoka bakalara u istočnom Baltiku Komisija je donijela Provedbenu uredbu (EU) 2019/1248 (6) kojom se ribarskim plovilima Unije zabranjuje ribolov bakalara u pododjeljcima ICES-a 24, 25 i 26 do 31. prosinca 2019. Ta je zabrana imala znatan učinak na istočnu regiju Baltika, posebno na sektor malog artizanalnog ribolova. Ona je utjecala i na ribarstvo u zapadnom Baltiku.

(7)

Uredbom Vijeća (EU) 2019/1838 (7) za bakalara iz istočnog Baltika za 2020. predviđa se potrebno i dosad nezabilježeno smanjenje ribolovnih mogućnosti od 92 % u odnosu na 2019. te se uporaba ukupnog dopuštenog ulova („TAC”) ograničava samo na usputne ulove. Stoga ne treba dopustiti ciljani ribolov tog stoka. Ribolovne operacije koje se obavljaju u svrhu znanstvenih istraživanja su dopuštene kako bi se pratila kretanja biomase stoka. Budući da je u pododjeljku ICES-a 24 prisutan uglavnom bakalar iz istočnog Baltika, upotreba TAC-a za bakalara iz zapadnog Baltika u pododjeljku ICES-a 24 također je ograničena na usputni ulov bakalara.

(8)

Ribolovne flote koje trenutačno ovise o bakalaru iz istočnog Baltika nemaju mogućnost loviti druge stokove kao alternativu. Procjenjuje se da bi zbog naknade ekonomskih gubitaka uzrokovanih zabranom ribolova bakalara u istočnom Baltiku bili potrebni dodatni ulovi od otprilike 20 000 tona alternativnih vrsta. Međutim, Uredbom (EU) 2019/1838 za 2020. predviđaju se velika smanjenja za druge stokove, osobito smanjenje od 60 % u pogledu bakalara u zapadnom Baltiku, dok se u pogledu haringe u zapadnom Baltiku (Clupea harengus) predviđa smanjenje od 65 % za zapadni stok i 27 % za stok u Botničkom zaljevu.

(9)

Analiza pokazuje da segmenti flote koji najviše ovise o bakalaru u istočnom Baltiku obuhvaćaju više od 300 plovila, uglavnom koćarice i plovila s mrežama u Litvi, Latviji i Poljskoj, a u manjoj mjeri u Danskoj i Njemačkoj. Ti su segmenti flote od velike društveno-gospodarske važnosti i čine otprilike 20 % i 50 % nacionalnih flota u Litvi, Latviji i Poljskoj, izraženo u ekvivalentima punog radnog vremena. Samo se manji dio segmenata flote čini dovoljno otpornim da preživi kratkoročnu, ali ne i srednjoročnu ili dugoročnu zabranu ribolova. Ostatak je ili već u lošem stanju, koje će se još pogoršati zbog zabrane ribolova, ili će se suočiti s potpunom erozijom profitabilnosti. Naime, iskorištenost kvote za bakalara u istočnom Baltiku već je dugi niz godina ispod 60 %, u 2018. pala je na 40 %, a u 2019. bila je još niža; do početka primjene hitnih mjera Komisije sredinom srpnja 2019. iskorištenost kvote bila je 19 %, što odražava biološki problem povezan s tim ribarstvom. S obzirom na to da se za bakalara u istočnom Baltiku čak ni srednjoročno ne očekuje oporavak do zdravih razina, doći će do stalne strukturne neravnoteže tih segmenata flote, što opravdava restrukturiranje flote.

(10)

Restrukturiranje flote treba provesti u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013 kojom se od država članica zahtijeva da donesu mjere za postupnu prilagodbu ribolovnog kapaciteta svojih flota svojim ribolovnim mogućnostima, uzimajući u obzir trendove i na temelju najboljeg dostupnog znanstvenog mišljenja, s ciljem postizanja stabilne i trajne ravnoteže među njima. Kako bi se postigao taj cilj, države članice do 31. svibnja svake godine trebaju poslati Komisiji izvješće u kojem se procjenjuje ravnoteža između ribolovnih kapaciteta njihovih flota te njihovih ribolovnih mogućnosti. Ako procjena jasno pokaže da ribolovni kapacitet i ribolovne mogućnosti nisu djelotvorno uravnoteženi, država članica na koju se to odnosi treba za segmente flote u kojima je utvrđen strukturni prekomjerni kapacitet pripremiti akcijski plan te ga uključiti u svoje izvješće.

(11)

U političkom dogovoru Vijeća od 15. listopada 2019. o ograničenju ulova u Baltičkome moru za 2020. države članice na koje se to odnosi izjavile su da će, ako moraju smanjiti ribolovni kapacitet flote radi upravljanja s nepovoljnim društveno-gospodarskim posljedicama opadanja ribarstva, Komisiji predstaviti akcijski plan u skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013. Države članice na koje se to odnosi su 17. listopada 2019. također potvrdile da je, s obzirom na potrebu smanjenja ribolovnog kapaciteta flote, važno izbjeći javnu pomoć za ulaganja u dodatne ribolovne kapacitete. Državama članicama trebalo bi dopustiti da u bilo kojem trenutku pošalju Komisiji svoja godišnja izvješća o ribolovnom kapacitetu i ribolovnim mogućnostima ili izmjene tih izvješća kako bi uvele ili izmijenile takav akcijski plan.

(12)

Razine ribolovnog kapaciteta država članica koje provode mjere za trajni prestanak u segmentima flote koji su ciljano lovili stokove bakalara u istočnom Baltiku, bakalara u zapadnom Baltiku ili haringe u zapadnom Baltiku („tri predmetna stoka”) ne bi trebale premašiti prosječne razine ribolovnog kapaciteta plovila koja su od 2015. do 2019. imala ribolovne mogućnosti za tri predmetna stoka. Te bi razine ribolovnog kapaciteta trebalo smanjiti radi obnove triju predmetnih stokova ako se plovila povuku s javnom pomoći. Te bi države članice trebale osigurati da se plovila iz drugih segmenata flote ne mogu prenijeti u segmente flote koji love bilo koji od triju predmetnih stokova i to tako da ne raspodjele ponovno ribolovni kapacitet tim skupinama plovila prije nego istekne pet godina od datuma povlačenja ili prije nego se predmetni stok u razdoblju od tri godine održi na razini iznad točke MSY Btrigger, ovisno o tome što nastupi ranije. Kako bi se osiguralo da se razine ribolovnog kapaciteta ne prekorače, države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svojoj prvotnoj razini ribolovnog kapaciteta i svim njezinim promjenama.

(13)

S obzirom na ozbiljno stanje triju predmetnih stokova, države članice trebale bi unaprijediti praćenje i kontrolu plovila koja imaju kvotu za usputni ulov bakalara u istočnom Baltiku ili ribolovne mogućnosti za bakalara u zapadnom Baltiku ili haringu u zapadnom Baltiku. Nadalje, graničnu količinu nakon koje se od ribarskog plovila traži da pošalje prethodnu obavijest o iskrcaju te da svoj ulov iskrca na posebnom mjestu trebalo bi smanjiti na 250 kilograma za bakalara u istočnom Baltiku i bakalara u zapadnom Baltiku.

(14)

Uredbu (EU) 2016/1139 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

ICES je objavio analitičku procjenu stoka bakalara u istočnom Baltiku, ali zbog nedostatka potrebnih podataka nije mogao dostaviti ni raspone ribolovne smrtnosti ni razne referentne točke. Stoga bi trebalo poboljšati prikupljanje podataka.

(16)

Europskim fondom za pomorstvo i ribarstvo („EFPR”) osnovanim Uredbom (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8) predviđen je trajni prestanak ribolovnih aktivnosti do 31. prosinca 2017. kao instrument za smanjenje utvrđenog strukturnog prekomjernog kapaciteta. Ako su države članice utvrdile strukturnu neravnotežu, akcijski plan koji je iz toga proizišao na temelju Uredbe (EU) br. 1380/2013 stoga im je omogućio da uključe trajni prestanak ribolovnih aktivnosti kao način postizanja ciljeva akcijskog plana.

(17)

Kako bi se za zajednice i poduzeća koja se bave ribolovom ublažile vrlo štetne društveno-gospodarske posljedice prouzročene trajnim i negativnim okolišnim stanjem u Baltičkome moru i iz toga proizašlim velikim smanjenjima ribolovnih mogućnosti te s obzirom na posebne mjere predviđene u višegodišnjem planu za Baltik, države članice trebale bi imati pristup javnoj potpori za trajni prestanak ribolovnih aktivnosti putem uništenja ribarskih plovila kako bi im se omogućilo da ispune ciljeve iz svojih akcijskih planova na temelju Uredbe (EU) br. 1380/2013 te smanje sve utvrđene strukturne neravnoteže u predmetnim segmentima flote. Uredbu (EU) br. 508/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti kako bi se ponovno uvela potpora za trajni prestanak za plovila u predmetnim segmentima flote.

(18)

Kako bi se osigurala dosljednost strukturne prilagodbe flote u Baltičkome moru s ciljevima očuvanja utvrđenima u višegodišnjem planu za Baltik, potpora za trajni prestanak ribolovnih aktivnosti uništenjem ribolovnih plovila u predmetnim segmentima flote trebala bi biti strogo uvjetovana usklađivanjem s Uredbom (EU) br. 1380/2013 i s posebnim gornjim granicama ribolovnog kapaciteta za predmetne segmente flote.

(19)

S obzirom na krhki ekosustav u Baltičkome moru, potpora za trajni prestanak ribolovnih aktivnosti ne bi se trebala odobravati za naknadno opremanje ribarskih plovila za druge aktivnosti koje nisu gospodarski ribolov i koje bi mogle imati štetan utjecaj na ekosustav, primjerice za rekreacijski ribolov. Stoga bi takvu potporu trebalo odobravati samo za uništavanje ribarskih plovila.

(20)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 predviđa se da se ribolovni kapacitet koji odgovara ribarskim plovilima povučenima s javnom pomoći ne smije nadomjestiti. Nadalje, tom se uredbom predviđa da se ulazak novog ribolovnog kapaciteta u flotu, bez javne pomoći, kompenzira prethodnim povlačenjem ribolovnog kapaciteta, bez javne pomoći, najmanje istog iznosa.

(21)

Budući da se na temelju Uredbe (EU) br. 508/2014 potpora može pružiti do kraja 2023., zadnje godišnje izvješće o provedbi operativnih programa trebalo bi podnijeti najkasnije do 31. svibnja 2024. Uredbu (EU) br. 508/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(22)

S obzirom na lošu gospodarsku situaciju ribarskih plovila Unije koja u znatnoj mjeri ovise o tri predmetna stoka i potrebu osiguranja da potpora bude dostupna u okviru EFPR-a za trajnu obustavu ribolovnih aktivnosti tih plovila u 2020., ova bi Uredba hitno trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,