(2)

Proizvodi koji podliježu obvezi evidentiranja („predmetni proizvod”) jesu plosnati valjani proizvodi od željeza, nelegiranog čelika ili ostalih legiranih čelika, neovisno jesu li u kolutima ili ne (uključujući proizvode koji su odrezani na određenu dužinu i „uske trake”), samo toplovaljani i dalje neobrađeni, neplatirani niti prevučeni. Ti su proizvodi trenutačno obuhvaćeni oznakama KN 7208 10 00, 7208 25 00, 7208 26 00, 7208 27 00, 7208 36 00, 7208 37 00, 7208 38 00, 7208 39 00, 7208 40 00, 7208 52 10, 7208 52 99, 7208 53 10, 7208 53 90, 7208 54 00, 7211 13 00, 7211 14 00, 7211 19 00, ex 7225 19 10 (oznaka TARIC 7225191090), 7225 30 90, ex 7225 40 60 (oznaka TARIC 7225406090), 7225 40 90, ex 7226 19 10 (oznaka TARIC 7226191090), 7226 91 91 i 7226 91 99. Oznake KN i TARIC navedene su samo u informativne svrhe.

(3)

Obveza evidentiranja ne primjenjuje se na: i. proizvode od nehrđajućeg čelika i silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima; ii. proizvode od alatnog čelika i brzoreznog čelika; iii. proizvode koji nisu u kolutima, bez reljefnih uzoraka, debljine veće od 10 mm i širine 600 mm ili veće; i iv. proizvode koji nisu u kolutima, bez reljefnih uzoraka, debljine 4,75 mm ili veće, ali ne veće od 10 mm i širine 2 050 mm ili veće.

(4)

Podnositelj pritužbe podnio je 17. rujna 2020. zahtjev za evidentiranje na temelju članka 14. stavka 5. osnovne uredbe. Podnositelj pritužbe zatražio je uvođenje obveze evidentiranja uvoza predmetnog proizvoda kako bi se na taj uvoz retroaktivno mogle primijeniti mjere od datuma takvog evidentiranja.

(5)

Sljedeće su zainteresirane strane podnijele primjedbe na zahtjev: Vlada Turske, konzorcij korisnika (korisnici), grupacije Colakoglu i Erdemir te Habas (proizvođači izvoznici), Udruženje turskih izvoznika čelika („ÇİB”) i Udruženje turskih proizvođača čelika („TCUD”).

(6)

U skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza kako bi se na taj uvoz naknadno mogle primijeniti mjere od datuma takvog evidentiranja, uz uvjet da se ispune svi uvjeti iz osnovne uredbe. Uvoz se može uvjetovati evidentiranjem na zahtjev industrije Unije koji sadržava dostatne dokaze za opravdanje takve mjere.

(7)

Podnositelj pritužbe naveo je da je, prema najnovijim dostupnim statističkim podacima, došlo do znatnog povećanja uvoza nakon pokretanja ispitnog postupka, što je moglo dovesti do ozbiljnog narušavanja korektivnog učinka konačnih pristojbi. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je i da postoji povijest dampinga iz Turske tijekom duljeg razdoblja te da su uvoznici imali, ili su trebali imati, saznanja o turskoj dampinškoj praksi.

(8)

Komisija je ispitala zahtjev u kontekstu članka 10. stavka 4. osnovne uredbe. Komisija je provjerila jesu li uvoznici imali, ili su trebali imati, saznanja o dampingu s obzirom na opseg dampinga i navodnu ili utvrđenu štetu. Analizirala je i je li došlo do dodatnog znatnog povećanja uvoza koji bi s obzirom na vrijeme, obujam i druge okolnosti vjerojatno ozbiljno narušio korektivni učinak konačne antidampinške pristojbe koja se uvodi.

(9)

U ovoj fazi Komisija ima na raspolaganju dovoljno dokaza o tome da je pri uvozu predmetnog proizvoda iz Turske riječ o dampingu. Podnositelj pritužbe dostavio je dostatne dokaze o dampingu koji se temelje na usporedbi tako utvrđene uobičajene vrijednosti s izvoznom cijenom predmetnog proizvoda (na razini franko tvornica) pri prodaji za izvoz u Uniju. Gledano u cjelini te s obzirom na visinu navodnih dampinških marži u rasponu od 4 % do 8 %, ti su dokazi dostatna potvrda da proizvođači izvoznici provode damping.

(10)

Podnositelj pritužbe dostavio je i dostatne dokaze o navodnoj šteti koja se nanosi industriji Unije, uključujući negativna kretanja ključnih pokazatelja uspješnosti za industriju Unije.

(11)

Te su informacije navedene i u inačici pritužbe koja nije povjerljiva i u Obavijesti o pokretanju postupka objavljenoj 14. svibnja 2020. Objavom u Službenom listu Europske unije Obavijest o pokretanju postupka postala je javni dokument dostupan svim uvoznicima. Osim toga, kao zainteresirane strane u ispitnom postupku uvoznici imaju pristup inačicama pritužbe i dokumentacije koje nisu povjerljive. Komisija na temelju toga smatra da su uvoznici imali, ili su trebali imati, saznanja o dampingu, njegovu opsegu i navodnoj šteti (3).

(12)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 5., nekoliko je zainteresiranih strana podnijelo primjedbe na zahtjev za evidentiranje. Kad je riječ o prvom kriteriju, Vlada Turske, Habas, CIB te grupacije Colakoglu i Erdemir istaknuli su da sâmo pokretanje antidampinškog ispitnog postupka ne znači automatski da dolazi do dampinga uzme li se u obzir da se određeni ispitni postupci (od kojih se neki odnose na Tursku) zaključuju bez uvođenja pristojbi. Naprotiv, riječ je isključivo o „jednostranoj izjavi”. Stoga uvoznici ne mogu imati saznanja o nečemu („dampinške prakse”) što još nije utvrđeno u okviru ispitnog postupka. Vlada Turske, Habas i CIB osporili su i određene dodatne dokaze koje je dostavio Eurofer u svojem zahtjevu, među ostalim tvrdnju da je glavni izvršni direktor jednog turskog proizvođača izvoznika imao saznanja o nadolazećem antidampinškom ispitnom postupku te informaciju da uvoz predmetnog proizvoda podliježe mjerama trgovinske zaštite u trećim zemljama. Konačno, TCUD je napomenuo da neke od tvrdnji koje je naveo Eurofer u pogledu antidampinških mjera protiv uvoza predmetnog proizvoda iz Turske nisu vjerodostojno predstavljene u podnesku. U tom je pogledu TCUD tvrdio da je jedno od trgovačkih društava oslobođeno mjera SAD-a nakon što su osporene pred relevantnim sudovima te da je jedna druga treća zemlja (Maroko) ukinula antidampinške pristojbe protiv Turske nakon odluke povjerenstva Svjetske trgovinske organizacije.

(13)

Člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe propisano je da po pokretanju ispitnog postupka i nakon što pravodobno obavijesti države članice, Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza kako bi se na taj uvoz naknadno mogle primijeniti mjere od datuma takvog evidentiranja. Glavni je cilj evidentiranja u predmetnom slučaju omogućavanje retroaktivnog uvođenja privremenih mjera najviše 90 dana prije datuma njihove primjene, u skladu s člankom 10. stavkom 4. osnovne uredbe. Uzimajući u obzir tu odredbu, Komisija ne može evidentirati uvoz nakon što je već uvedena privremena pristojba.

(14)

Ako je, kako navode određene strane, evidentiranje moguće tek nakon što je u okviru ispitnog postupka utvrđen damping, ono se po definiciji nikad ne bi moglo provesti prije uvođenja privremenih pristojbi. Takvim bi pristupom alat za evidentiranje bio u potpunosti lišen svojeg korisnog učinka. (4) Stoga Komisija mora donijeti odluku o tome hoće li evidentirati uvoz prije uvođenja bilo kakvih privremenih pristojbi. U vezi s tim Komisija je napomenula da su u fazi u kojoj je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za evidentiranje najkorisnije informacije bile one iz pritužbe, na temelju koje je, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, Komisija pokrenula antidampinški ispitni postupak i u kojoj je navedeno postojanje dokaza koji upućuju na štetan damping. Stoga je Komisija odbila te tvrdnje kao neutemeljene. Nadalje, s obzirom na taj zaključak Komisija nije trebala ocijeniti prethodno navedene dodatne dokaze u pogledu uvoza od turskih proizvođača izvoznika u treće zemlje i s njima povezane argumente.

(15)

Komisija je stoga zaključila da je ispunjen prvi kriterij za evidentiranje.

(16)

Komisija je analizirala ovaj kriterij na temelju statističkih podataka za predmetni proizvod dostupnih u bazi podataka Surveillance 2. Kako bi ocijenila je li od pokretanja ispitnog postupka došlo do dodatnog znatnog povećanja, Komisija je prvo definirala razdoblja koja je trebalo usporediti. S jedne je strane ocijenila podatke o uvozu iz Turske nakon pokretanja antidampinškog ispitnog postupka (odnosno od trenutka od kojeg su uvoznici imali ili su trebali imati saznanja o dampinškoj praksi) do najnovijeg razdoblja, tj. od lipnja do sredine listopada 2020. S druge je strane izračunala uvoz iz Turske za isto razdoblje tijekom razdoblja ispitnog postupka (5) (odnosno od lipnja do sredine listopada 2019.) i prosječni mjesečni obujam uvoza tijekom cijelog razdoblja ispitnog postupka.

(17)

Komisija je smatrala da u predmetnom slučaju usporedba prosječnog mjesečnog obujma uvoza nakon pokretanja postupka s prosječnim mjesečnim obujmom uvoza iz Turske tijekom cijelog razdoblja ispitnog postupka ne bi bila dovoljna da se ocijeni je li došlo do znatnog povećanja uvoza s obzirom na tržišna kretanja i učinak stvaranja zaliha koji proizlazi iz zaštitnih mjera koje su u tijeku i koje utječu na predmetni proizvod. Stoga je Komisija smatrala primjerenim temeljiti svoju odluku na usporedbi prosječnog mjesečnog obujma uvoza nakon pokretanja postupka s istim razdobljem u razdoblju ispitnog postupka kako bi se moguć utjecaj zaštitnih mjera koje su u tijeku bolje odrazio na kretanje uvoznih tokova iz Turske u ocijenjenom razdoblju. (6) Osim toga, u usporedbi obujma uvoza nakon pokretanja postupka s obujmom uvoza u istom razdoblju prethodne godine uzimaju.se u obzir mogući sezonski učinci, ako postoje (7).

(18)

Kad je riječ o utjecaju zaštitnih mjera na uvozne tokove iz Turske, Komisija je napomenula da su tijekom cijele 2019. (razdoblje ispitnog postupka) na turski uvoz predmetnog proizvoda utjecale brojne prilagodbe funkcioniranja zaštitnih mjera koje su utjecale na izvoz iz Turske.

(19)

Kao prvo, siječanj 2019., najuspješniji mjesec kad je riječ o turskom uvozu predmetnog proizvoda, bio je i posljednji mjesec provedbe privremenih zaštitnih mjera. U tom su pogledu na tržištu postojale nesigurnosti kad je riječ o obliku konačnih mjera. Komisija je napomenula da se dijelovi bescarinskih kvota koje nisu prodane do kraja tog mjeseca ne bi prenijeli u sljedeće razdoblje, odnosno bili bi „izgubljeni”. Do slične je situacije došlo u tromjesečju koje je uključivalo veljaču i ožujak 2019., odnosno posljednji mjesec (mjesece) prije novog razdoblja provedbe mjera. Kao drugo, u veljači, travnju, srpnju i listopadu 2019. otvorene su nove serije bescarinskih kvota. U okviru zaštitnih mjera za određene proizvode od čelika svako je otvaranje carinskih kvota obično dovodilo do uvoza velikih količina početkom svakog tromjesečja. Konačno, Komisija je u kolovozu 2019. u okviru prve revizije zaštitnih mjera za čelik najavila da će uvoz predmetnog proizvoda iz Turske podvrgnuti ograničenju od 30 % u odnosu na carinsku kvotu dostupnu za relevantnu kategoriju proizvoda, što će dovesti i do povećanja uvoza prije takve promjene u upravljanju carinskim kvotama.

(20)

Nadalje, Komisija je istaknula da su prethodno navedeni događaji utjecali na kretanje uvoznih tokova, što je vidljivo iz statističkih podataka. Konkretno, siječanj, ožujak i rujan zauzimaju prvo, drugo i četvrto mjesto kad je riječ o obujmu koji je na mjesečnoj osnovi izvezen iz Turske tijekom 2019. (u određenim slučajevima znatno je veći nego za bilo koji drugi mjesec te godine) (8). Stoga je Komisija zaključila da su sve te regulatorne mjere u okviru zaštitnih mjera za čelik znatno utjecale na ponašanje tržišnih subjekata i trend uvoznih tokova tijekom godine.

(21)

Na situaciju u znatno kraćem razdoblju (od lipnja do sredine listopada) manje su utjecale regulatorne promjene u upravljanju carinskim kvotama. Komisija je, dakle, usporedila prosječni mjesečni obujam uvoza iz Turske u razdoblju od lipnja do sredine listopada 2020. s prosječnim mjesečnim obujmom uvoza u istom razdoblju prethodne godine, 2019.

(22)

Iz usporedbe je vidljivo da se prosječni mjesečni obujam uvoza iz Turske u tom razdoblju povećao za 6 %.

Izvor: baza podataka Surveillance 2

(23)

Komisija je dodatno ispitala trendove uvoza u odabranom razdoblju i odgovarajućem razdoblju tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi utvrdila čini li to povećanje od 6 % znatno povećanje uvoza u predmetnom slučaju. Konkretno, Komisija je primijetila da je u rujnu 2020. zabilježen neznatan obujam uvoza iz Turske. Taj iznimno malen obujam uvoza najvećim se dijelom može pripisati činjenici da je Turska u okviru zaštitnih mjera za čelik u tom mjesecu gotovo iscrpila svoju carinsku kvotu za pojedine zemlje u kategoriji proizvoda 1 (kojoj pripada predmetni proizvod) te da je stoga mogla izvoziti samo znatne količine predmetnog proizvoda na koji se primjenjuje pristojba od 25 % (10). Taj iznimno malen obujam uvoza u rujnu 2020. u velikoj je mjeri smanjio prosječni mjesečni obujam uvoza u relevantnom razdoblju koje je Komisija odabrala za usporedbu (od lipnja do sredine listopada 2020.). Istodobno, Komisija je napomenula da je upravo u istom mjesecu prethodne godine, tj. u rujnu 2019., zabilježen vrlo velik obujam uvoza, i to zbog činjenice da su u listopadu 2019. stupile na snagu prilagodbe nakon prvog ispitnog postupka u vezi sa zaštitnim mjerama. Budući da su to očekivali, turski su proizvođači tijekom rujna 2019. izvezli vrlo velike količine predmetnog proizvoda.

(24)

S obzirom na razmatranja iz prethodne uvodne izjave Komisija je smatrala da uvoz u rujnu 2019. i rujnu 2020. nije bio reprezentativan te je ocijenila i razine uvoza u objema godinama ne uzimajući u obzir mjesec rujan. Takvom je usporedbom potvrđeno iznimno povećanje obujma uvoza u usporedbi s istim mjesecima tijekom razdoblja ispitnog postupka. Primjerice, usporedba razdoblja od lipnja do kolovoza 2020. i istog razdoblja 2019. pokazala je da je došlo do povećanja od 44 %. Znatno povećanje od 49 % bilo bi zabilježeno i u usporedbi razdoblja od lipnja do sredine listopada 2020. s istim razdobljem 2019., ne uzimajući u obzir mjesec rujan. S obzirom na ta razmatranja Komisija je zaključila da je u predmetnom slučaju došlo do znatnog povećanja uvoza.

(25)

Kad je riječ o tom kriteriju, Vlada Turske, Habas, CIB, grupacije Colakoglu i Erdemir te konzorcij korisnika toplovaljanih plosnatih proizvoda od čelika osporili su razdoblje koje je podnositelj pritužbe predložio za ocjenu toga je li došlo do znatnog povećanja uvoza. Te su strane umjesto toga predložile različita razdoblja za izvršavanje takve usporedbe, koja bi po njihovu mišljenju pokazala da nije ispunjen taj kriterij. Habas i konzorcij korisnika toplovaljanih plosnatih proizvoda od čelika smatrali su da bi usporedba na tromjesečnoj osnovi istih razdoblja iz 2019. i iz prve polovine 2020., odnosno prvih dvaju tromjesečja svake godine, pokazala smanjenje uvoza. CIB i grupacije Colakoglu i Erdemir smatrale su da je razdoblje koje je odabrao Eurofer, konkretno od lipnja do srpnja 2020., bilo prekratko te stoga nije bilo reprezentativno. Nadalje, CIB i konzorcij korisnika toplovaljanih plosnatih proizvoda od čelika naveli su da su razlozi za eventualno povećanje uvoza posljedica ublažavanja mjera ograničavanja kretanja u Uniji povezanih s pandemijom bolesti COVID-19, koja se poklopila s ranim fazama razdoblja nakon pokretanja postupka. CIB je tvrdio da Komisija mora usporediti obujam uvoza zabilježen nakon pokretanja ispitnog postupka s obujmom uvoza zabilježenim tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je strana nadalje tvrdila da se turski uvoz postojano smanjivao u razdoblju od siječnja do svibnja 2020. te da se u lipnju i srpnju 2020. povećao i time vratio na „uobičajenu razinu”. Osim toga, CIB je zaključio da bi Komisija trebala zanemariti podatke iz razdoblja nakon pokretanja postupka iz lipnja 2020. zbog učinka navodne posebne situacije „nakon karantene”. U tom bi slučaju usporedba s mjesečnim prosjekom tijekom razdoblja ispitnog postupka pokazala povećanje od 12 %, koje se ne može smatrati „dodatnim znatnim povećanjem”, već „vrlo skromnim” povećanjem. Druge su strane predložile ocjenu trendova uvoza za prvih sedam mjeseci (od siječnja do srpnja) za razdoblje 2017.–2020., trendova uvoza tijekom cijelih godina od 2017. do 2020. (na godišnjoj razini) (11), mjesečnih prosjeka za 2018. i 2019. u odnosu na mjesečne prosjeke za razdoblje od siječnja do srpnja 2020., mjesečnog prosjeka za razdoblje od siječnja do srpnja 2018. i 2019. u odnosu na isto razdoblje u 2020. te mjesečnog prosjeka u razdoblju ispitnog postupka u odnosu na obujam uvoza u srpnju 2020. (12), kako bi se pokazalo da je došlo do smanjenja uvoza. Grupacije Colakoglu i Erdemir istaknule su zabrinutost i u pogledu činjenice da u zahtjev nisu bili uključeni podaci o uvozu iz razdoblja od kraja razdoblja ispitnog postupka do pokretanja ispitnog postupka, unatoč vremenu koje je proteklo između tih razdoblja.

(26)

Nadalje, konzorcij korisnika toplovaljanih plosnatih proizvoda od čelika tvrdio je i da bi evidentiranje dovelo do smanjenja razina uvoza i uzrokovalo nestašicu zaliha koja bi mogla ugroziti funkcioniranje proizvodnih pogona određenih korisnika s poslovnim nastanom u Uniji. Time bi se navodno narušilo tržište i nastala bi nepopravljiva šteta za neovisne korisnike predmetnog proizvoda.

(27)

Sve zainteresirane strane koje su odgovorile na zahtjev za evidentiranje koji je podnio Eurofer složile su se da zbog učinka zaštitnih mjera za čelik Turska nije mogla dodatno povećati svoj izvoz u sljedećim mjesecima (tj. mjesecima prije uvođenja privremenih antidampinških mjera) te da bi Komisija zbog toga trebala zanemariti zahtjev za evidentiranje.

(28)

Kad je riječ o različitim razdobljima koje su predložile strane, Komisija upućuje na obrazloženje i objašnjenja iz prethodnog odjeljka 3.2. Ipak, nekoliko tvrdnji u tom pogledu potrebno je zasebno osporiti. Kao prvo, Komisija napominje da, iako obično uspoređuje i prosječne mjesečne uvezene količine iz razdoblja nakon pokretanja postupka s prosječnim razinama uvoza u razdoblju ispitnog postupka, takva usporedba nije uvijek prikladna. U predmetnom je slučaju Komisija utvrdila i objasnila u prethodno navedenim uvodnim izjavama od 16. do 20. da, imajući na umu posebne uvjete na tržištu povezane s uvozom na koji se odnosi ispitni postupak, prosječne uvezene količine iz 2019. nisu najprikladnija osnova za usporedbu.

(29)

Kao drugo, Komisija napominje da se jedan od prijedloga odnosio na trendove iz razdoblja prije pokretanja antidampinškog ispitnog postupka. To ne bi bilo u skladu s nalazom da su saznanja o dampinškim praksama iz Turske proizašla iz objave Obavijesti o pokretanju postupka. Stoga se trend uvoza iz razdoblja koje je prethodilo trenutku u kojem je uvoznik mogao imati saznanja o postojanju dampinga ne smije uzimati u obzir pri ocjeni opravdanosti zahtjeva za evidentiranje.

(30)

Kao treće, Komisija nadalje napominje da, iako se zahtjev koji je podnio Eurofer smatra početnom točkom za analizu, Komisija ipak mora provesti i vlastitu sveobuhvatnu analizu. Komisija u tom pogledu raspolaže skupom podataka za novije razdoblje od onog koje je u svojem zahtjevu naveo Eurofer (konkretno, do sredine listopada 2020.) (13). Osim toga, Komisija je zbog prethodno opisanih razloga smatrala prikladnijim usporediti taj skup podataka s podacima za isto razdoblje tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(31)

Stoga Komisija smatra da u različitim prijedlozima nisu predstavljeni nikakvi uvjerljivi razlozi zbog kojih bi ih se smatralo prikladnijima za ocjenu trendova uvoza od onih navedenih u odjeljku 3.2. Stoga je Komisija odbila te tvrdnje.

(32)

Kad je riječ o tvrdnjama da zbog uspostavljenih zaštitnih mjera ni u kom slučaju ne bi došlo do rizika od dodatnog znatnog povećanja uvoza, Komisija se s njima ne slaže zbog sljedećih razloga.

(33)

Kao prvo, evidentiranjem se ne dovodi u pitanje odluka o retroaktivnoj naplati privremenih antidampinških pristojbi. Pitanje hoće li se zaštitnim mjerama spriječiti povećanje uvoza do uvođenja privremenih mjera trebalo bi se razmotriti u kontekstu moguće retroaktivne naplate pristojbi (14).

(34)

Komisija u svakom slučaju prepoznaje da je Turska, zbog promjena uvedenih zaštitnim mjerama od 1. srpnja 2020., postala podložna carinskim kvotama za pojedine zemlje, pri čemu je tromjesečni opseg kvota utvrđen u Prilogu II. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2020/894 (15). Ako se opseg tih kvota iscrpi, Turska ipak smije nastaviti izvoziti u Uniju. (16)

(35)

No Komisija se ne slaže da bi se samo time automatski spriječilo znatno povećanje uvoza iz Turske prije uvođenja privremenih antidampinških pristojbi, ako do njih dođe. Razlog tomu je činjenica da bi se do trenutka u kojem se najkasnije mogu uvesti privremene pristojbe, odnosno do sredine siječnja 2021., za Tursku već otvorile dvije serije bescarinskih kvota za pojedine zemlje (17). Osim toga, u sve moguće usporedbe obujma uvoza radi ocjene opravdanosti retroaktivne naplate pristojbi moglo bi se uključiti i razdoblje prije onog u kojem je Turska postala podložna carinskim kvotama za pojedine zemlje kako je objašnjeno u prethodnim uvodnim izjavama 18. i 19. Stoga u ovoj fazi ne postoje dokazi da se ukupni obujam koji bi Turska mogla izvoziti bescarinski (i uz pristojbu manju od 25 %) do mogućeg uvođenja privremenih antidampinških mjera ne bi mogao smatrati dodatnim znatnim povećanjem. Komisija će u svakom slučaju moći donijeti zaključak o tom pitanju samo ako su konačne antidampinške pristojbe uvedene na kraju tekućeg ispitnog postupka.

(36)

Stoga Komisija odbacuje tvrdnje da bi zbog postojećih zaštitnih mjera trebalo isključiti dodatno znatno povećanje uvoza.

(37)

Konačno, Komisija napominje da primjedba konzorcija korisnika u pogledu učinka evidentiranja na zalihe predmetnog proizvoda i na neovisne korisnike nije obuhvaćena pravnim zahtjevima koji će se ocijeniti pri donošenju odluke o evidentiranju uvoza. Stoga se Komisija neće baviti tim pitanjem u ovoj fazi postupka.

(38)

Imajući na umu sve prethodno navedeno, Komisija je utvrdila da je ispunjen i drugi kriterij za evidentiranje.

(39)

Komisija raspolaže dostatnim dokazima o tome da bi nastavak povećanja uvoza iz Turske po sve nižim cijenama uzrokovao dodatnu štetu.

(40)

Kako je utvrđeno u odjeljku 3.2., postoje dostatni dokazi o znatnom povećanju uvoza predmetnog proizvoda.

(41)

Postoje i dokazi o trendu smanjivanja uvoznih cijena predmetnog proizvoda. U tom su se smislu cijene uvoza iz Turske u Uniju u razdoblju od lipnja do sredine listopada 2020. u prosjeku smanjile za 13 % u usporedbi s istim razdobljem 2019. te za 14 % u usporedbi s mjesečnim prosjekom u razdoblju ispitnog postupka.

Izvor: baza podataka Surveillance 2

(42)

Stoga bi dodatno povećanje uvoza nakon pokretanja postupka, s obzirom na vrijeme u kojem bi se dogodilo, obujam uvoza i ostale okolnosti, kao što je ponašanje proizvođačâ izvoznika u pogledu cijena, vjerojatno ozbiljno narušilo korektivni učinak bilo kakve konačne pristojbe, osim ako bi se ta pristojba primijenila retroaktivno.

(43)

Komisija je stoga zaključila da je ispunjen i treći kriterij za evidentiranje.

(44)

Komisija je zaključila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju uvođenje obveze evidentiranja uvoza predmetnog proizvoda u skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne antidampinške uredbe.

(45)

Sve zainteresirane strane pozivaju se da iznesu svoja stajališta u pisanom obliku i dostave popratne dokaze. Komisija može saslušati zainteresirane strane pod uvjetom da dostave zahtjev u pisanom obliku i da posebno obrazlože zašto ih treba saslušati.

(46)

U skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe uvoz predmetnog proizvoda trebao bi se evidentirati kako bi se, ako se ispitnim postupkom utvrde nalazi koji dovode do uvođenja antidampinških pristojbi i ako su ispunjeni potrebni uvjeti, osigurala retroaktivna naplata tih pristojbi na evidentirani uvoz u skladu s primjenjivim zakonskim odredbama.

(47)

Sve buduće obveze proizlazile bi iz nalaza antidampinškog ispitnog postupka.

(48)

U navodima u pritužbi na temelju koje je pokrenut antidampinški ispitni postupak procjenjuje se da dampinške marže za predmetni proizvod iznose od 4 % do 8 %, a razine uklanjanja štete od 10 % do 25 %. Iznos moguće buduće obveze može se procijeniti na razini najviše dampinške marže procijenjene na temelju pritužbe, tj. 8 % kao udio u CIF vrijednosti uvoza za predmetni proizvod.

(49)

Osobni podaci prikupljeni u okviru ovog postupka evidentiranja obrađuju se u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (18),