(1)

Provedbom Uredbe (EU) br. 952/2013 (Zakonik) zajedno s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/2446 (2) u praksi pokazala se nužnost određenih izmjena te delegirane uredbe radi njezine bolje prilagodbe potrebama gospodarskih subjekata i carinskih uprava i uzimanja u obzir razvoja zakonodavstva i novosti u uvođenju informatičkih sustava uspostavljenih za potrebe Zakonika.

(2)

Kako bi se pojasnilo koji se carinski ured mora pobrinuti za provedbu analize rizika prije dolaska robe na temelju ulaznih skraćenih podataka, trebalo bi izmijeniti definiciju „carinskog ureda prvog ulaska” iz članka 1. točke 15. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 kako bi se utvrdilo da se taj pojam odnosi na ured odgovoran za predviđeno odredište prijevoznog sredstva čak i ako, zbog bilo kojeg razloga, to prijevozno sredstvo zapravo pristigne na drugo odredište za koje je odgovoran drugi ured.

(3)

Kako bi se jasno razgraničilo područje primjene pravila o ulaznoj skraćenoj deklaraciji koja obuhvaća robu u žurnim pošiljkama i formalnosti koje se primjenjuju na uvoz i izvoz takve robe, potrebno je definirati pojmove „žurna pošiljka” i „žurni prijevoznik”.

(4)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena carinskih odredaba na temelju stvarne vrijednosti robe, potrebna je definicija pojma „stvarna vrijednost”.

(5)

U skladu s akcijskim planom za vojnu mobilnost (3) potrebno je unaprijediti i pojednostavniti carinske formalnosti za robu koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti. Taj bi se cilj trebao ispuniti utvrđivanjem definicije takve robe i utvrđivanjem obrasca EU 302 kao carinskog dokumenta koji će upotrebljavati države članice EU-a, među ostalim u kontekstu vojnih aktivnosti koje se odnose na zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku Unije.

(6)

Kako bi se omogućilo da se, na temelju zakonodavstva Unije koje se ne odnosi na carinsko zakonodavstvo, registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI) upotrebljava za identifikaciju, osobe koje nisu gospodarski subjekti trebalo bi obvezati da se registriraju u sustavu EORI ako je takva registracija propisana zakonodavstvom Unije, a ne samo zakonodavstvom države članice. Članak 6. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

U članku 13. stavku 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 predviđena je mogućnost produljenja roka za donošenje odluke o primjeni carinskog zakonodavstva ako nadležna carinska tijela vode istrage povreda carinskog zakonodavstva. Ta bi se mogućnost trebala primjenjivati i na slučajeve u kojima nadležna carinska i porezna tijela istražuju povrede poreznih propisa jer se neka odobrenja mogu dodijeliti samo ako ne postoje teške ili ponovljene povrede poreznih pravila. U članku 17. stavku 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđena je obveza carinskih tijela da suspendiraju odluku dok se ne utvrdi je li gospodarski subjekt počinio teške ili ponovljene povrede propisa. Ta bi obveza ujedno trebala obuhvaćati slučajeve teških kaznenih djela povezanih s gospodarskom djelatnošću podnositelja zahtjeva, ali ne bi trebala obuhvaćati povrede propisa ili kaznena djela koja počine osobe nadležne za carinska pitanja gospodarskog subjekta, no koja nisu zaposlenici tog gospodarskog subjekta, u skladu s člankom 24. stavkom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447. (4) Članak 13. stavak 4. i članak 17. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(8)

U članku 86. stavku 3. Zakonika utvrđuju se posebna pravila za izračun iznosa carinskog duga u slučaju nastanka duga za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje. Na zahtjev deklaranta taj se carinski dug određuje na temelju razvrstavanja u carinsku tarifu, carinske vrijednosti, količine, naravi i podrijetla robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije koja se odnosi na tu robu. U članku 76. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se uvjeti za primjenu članka 86. stavka 3. Zakonika bez zahtjeva deklaranta. Kako bi se spriječilo izbjegavanje antidampinških i kompenzacijskih pristojbi, zaštitnih mjera i dodatnih carina koje proizlaze iz suspenzije koncesija koje bi se primjenjivale na robu pri prvom stavljanju u postupak unutarnje proizvodnje, obveza primjene članka 86. stavak 3. Zakonika bez zahtjeva deklaranta trebala bi ujedno obuhvaćati prerađene proizvode dobivene od takve robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje. Članak 76. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Trebalo bi odobriti prijelazno razdoblje od jedne godine kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo vrijeme za prilagodbu novim pravilima.

(9)

U članku 104. stavku 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se izuzeća od zahtjeva za podnošenje ulazne skraćene deklaracije za robu koja se unosi na carinsko područje Unije. Kako bi se u hitnim slučajevima ubrzao uvoz organa i drugog ljudskog ili životinjskog tkiva ili ljudske krvi prikladnih za trajno presađivanje, implantaciju ili transfuziju, izuzeća bi trebala obuhvaćati i tu robu. Usto, radi olakšavanja vojne mobilnosti ta bi izuzeća trebalo proširiti na robu koja se premješta pod pokrićem obrasca NATO 302 ili EU 302. Nadalje, nakon uključivanja općine Campione d’Italia i talijanskih voda Luganskog jezera u carinsko područje Unije (5) izuzeće se više ne bi trebalo primjenjivati na robu koja se unosi s tih područja. Članak 104. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Direktivom (EU) 2019/883 Europskog parlamenta i Vijeća (6) nastoji se zaštititi morski okoliš od štetnog učinka ispuštanja otpada s brodova koji se koriste lukama u Uniji poboljšanjem dostupnosti i uporabe odgovarajućih lučkih uređaja za prihvat i isporuku otpada tim postrojenjima. Kako se ne bi ugrozili ciljevi te direktive, carinske formalnosti za takav otpad trebalo bi unaprijediti i pojednostavniti oslobađanjem od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije i priznavanjem podnošenja carini kao carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet. Ta bi se pojednostavnjenja trebala primjenjivati samo ako je nadležnim tijelima upućena prethodna obavijest o isporuci otpada iz članka 6. Direktive (EU) 2019/883. Članke 104., 138., 141., i 142. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

U članku 104. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuje se oslobođenje od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije za robu u poštanskim pošiljkama i za robu čija vrijednosti ne premašuje 22 EUR, do datuma nadogradnje sustava kontrole uvoza (ICS). Međutim, Komisija je Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2019/2151 (program rada) (7) odlučila uspostaviti novi elektronički sustav (ICS2) za potporu carinskim analizama sigurnosti i rizika te povezanim kontrolama. Uvođenje novog sustava treba se provesti u tri verzije (verzija 1, verzija 2 i verzija 3). Općenito upućivanje na nadogradnju sustava kontrole uvoza iz članka 104. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga zamijeniti detaljnijim upućivanjima na različite verzije novog sustava s kojima će se prijevoznici postupno povezivati. U skladu s programom rada, kad je riječ o zračnom prijevozu, pružatelji poštanskih usluga i žurni prijevoznici povezivat će se s novim sustavom od verzije 1, no neće morati podnijeti minimalni skup podataka ulazne skraćene deklaracije za robu u poštanskim pošiljkama čije je konačno odredište u Uniji i za robu u žurnim pošiljkama. Ostali gospodarski subjekti ili operacije u području zračnog prijevoza bit će obuhvaćeni novim sustavom od verzije 2. Kad je riječ o željezničkom, cestovnom i pomorskom prometu te prometu unutarnjim plovnim putovima relevantni gospodarski subjekti moraju se povezati sa sustavom od verzije 3. U skladu s tim oslobođenje za robu u poštanskim pošiljkama ne bi se trebalo primjenjivati na pošiljke u zračnom prometu čije je konačno odredište u državi članici nakon puštanja u rad verzije 1. Usto, oslobođenje se nakon puštanja u rad verzije 2 ne bi trebalo primjenjivati na pošiljke u zračnom prometu čije je konačno odredište u trećoj zemlji, a za poštanske pošiljke koje se prevoze morem, unutarnjim plovnim putovima, cestom ili željeznicom nakon puštanja u rad verzije 3. Slično tim odredbama, oslobođenje za robu čija vrijednost ne premašuje 22 EUR u žurnim pošiljkama koje se prevoze zračnim putem ne bi se trebalo primjenjivati nakon puštanja u rad verzije 1. Nakon puštanja u rad verzije 2 oslobođenje se više ne bi trebalo primjenjivati ni na robu u zračnom prometu koja nije ni poštanska ni žurna pošiljka. Za robu u pošiljkama koje se prevoze morem, unutarnjim plovnim putovima, cestom ili željeznicom oslobođenje se ne bi trebalo primjenjivati nakon puštanja u rad verzije 3. Države članice trebaju u suradnji s Komisijom odrediti točne datume od kojih gospodarski subjekti moraju koristiti različite verzije novog sustava u skladu s Prilogom Programu rada. Članak 104. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(12)

U članku 106. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju zračnog prijevoza. Ti bi rokovi ujedno trebali odražavati odluku o uspostavljanju elektroničkog sustava (ICS2) u tri verzije. U odredbi bi trebalo jasno razlikovati opće pravilo o roku za podnošenje ulazne skraćene deklaracije od rokova za podnošenje minimalnog skupa podataka ulazne skraćene deklaracije te rokova za dostavljanje drugih podataka. To je nužno jer će se verzijom 2 novog sustava, kako je navedeno u članku 183. Provedbene uredbe (EU) 2015/2447, postupno omogućiti da podatke ulazne skraćene deklaracije podnosi više osoba (višestruko podnošenje). Od puštanja u rad verzije 1 novog sustava poštanske operatere i žurne prijevoznike trebalo bi obvezati da minimalni skup podataka ulazne skraćene deklaracije podnose što prije, a najkasnije prije utovara robe u zrakoplov kojim se roba unosi na carinsko područje Unije. Obveza podnošenja minimalnog skupa podataka trebala bi se od verzije 2 primjenjivati na sve zračne prijevoznike i gospodarske subjekte koji sudjeluju u aktivnostima zračnog prijevoza. Od puštanja u rad verzije 2 novog sustava zračne prijevoznike trebalo bi obvezati da minimalni skup podataka ulazne skraćene deklaracije dopune ostalim podacima tako da se potpuna ulazna skraćena deklaracija podnese unutar općih rokova. Međutim, od datuma puštanja u rad verzije 1 do datuma puštanja u promet verzije 2., minimalni skup podataka koji su podnijeli poštanski operateri i žurni prijevoznici trebalo bi smatrati potpunom ulaznom skraćenom deklaracijom za robu u poštanskim pošiljkama i za robu u žurnim pošiljkama čija stvarna vrijednost ne premašuje 22 EUR. To je zato što u tom razdoblju zračni prijevoznici neće biti povezani s novim sustavom pa neće moći dopuniti minimalni skup podataka. Pravilom koje zračne prijevoznike i gospodarske subjekte obvezuje da što prije podnesu minimalni skup podataka ulazne skraćene deklaracije, a najkasnije prije utovara robe u zrakoplov kojim se roba unosi na carinsko područje Unije, osigurava se da carinska tijela mogu provoditi analizu rizika i poduzeti potrebne mjere u kontekstu sigurnosti tereta u zračnom prometu. Riječ je o važnoj mjeri koja dopunjuje važeći regulatorni okvir EU-a za sigurnost zračnog prometa, konkretno Uredbu (EZ) br. 300/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(13)

U člancima 112. i 113. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se obveze za druge osobe osim prijevoznika da dostave podatke ulazne skraćene deklaracije u pogledu prijevoza morem ili unutarnjim plovnim putovima te u pogledu zračnog prijevoza. Oba članka sadržavaju prijelazna pravila o suspenziji obveza do nadogradnje sustava kontrole uvoza. Ta bi prijelazna pravila trebala odražavati činjenicu da će različite osobe moći podnositi podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju za zračni prijevoz tek od verzije 2 novog sustava i tek od verzije 3 za prijevoz morem ili unutarnjim plovnim putovima. U skladu s time potrebno je razlikovati obveze drugih osoba osim prijevoznika da podnose podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju u okviru tih dviju verzija. Nadalje, pravilo kojim se utvrđuje da je svaka osoba odgovorna za podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju koju je podnijela treba izbrisati iz članaka 112. i 113. i to pravilo treba postati nova opća odredba primjenjiva na svaki način prijevoza, a ne samo na zračni prijevoz i prijevoz morem ili unutarnjim plovnim putovima. U mjeri u kojoj će se postupno ukinuti oslobođenje od ulazne skraćene deklaracije za poštanske pošiljke i robu vrijednosti manje od 22 EUR, ta bi odredba trebala uključivati i novu obvezu poštanskih operatera i žurnih prijevoznika da dostave podatke za ulaznu skraćenu deklaraciju carinskom uredu prvog ulaska ako ih nisu dostavili prijevoznicima koji imaju obvezu dopuniti minimalni skup podataka dobiven od poštanskih operatera ili žurnih prijevoznika. Članke 112. i 113. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti te umetnuti novi članak 113.a.

(14)

Kako bi se olakšala vojna mobilnost, obrazac EU 302 trebao bi služiti i kao dokaz o carinskom statusu robe Unije. Članak 127. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

U članku 128.d. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđeni su uvjeti odobrenja za sastavljanje manifesta brodarskog društva nakon otpreme. Ti bi se uvjeti trebali i dalje primjenjivati sve dok se to odobrenje može izdati, neovisno o tome je li uveden sustav carinskih odluka u okviru CZU-a. Stoga bi trebalo izbrisati upućivanje na sustav carinskih odluka u okviru CZU-a. Članak 128.d Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(16)

U članku 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 navedene su određene radnje koje se smatraju carinskim deklaracijama za robu iz članka 138. točaka od (a) do (d), članka 139. i članka 140. stavka 1. te uredbe. Kad je riječ o uvozu i izvozu organa i drugog ljudskog ili životinjskog tkiva ili ljudske krvi prikladnih za trajno presađivanje, implantaciju ili transfuziju u hitnim slučajevima, formalnosti za deklariranje trebale bi biti što jednostavnije kako njihovo puštanje ne bi predugo trajalo zbog složenih carinskih formalnosti na granici i kako bi se osigurala njihova pravodobna upotreba. Stoga bi trebalo omogućiti da se takvi organi, tkivo ili krv deklariraju bilo kojom od radnji navedenih u članku 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. Članke 138., 140. i 141. te Delegirane uredbe trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(17)

Radi daljnjeg pojednostavnjenja kretanja robe koja se premješta ili upotrebljava u kontekstu vojnih aktivnosti, podnošenje obrasca NATO 302 ili obrasca EU 302 carini trebalo bi smatrati carinskom deklaracijom za puštanje u slobodni promet uz oslobođenje od uvoznih carina, kao vraćena roba, za privremeni uvoz, ponovni izvoz ili provoz. Ako ne postoji elektronički sustav za podnošenje obrasca NATO 302 ili EU 302 carini, primjereno je omogućiti podnošenje tih obrazaca drugim sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka. Članke od 138. do 142. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(18)

Nakon što na snagu stupe nova pravila o porezu na dodanu vrijednost (PDV) za prodaju na daljinu utvrđena u Direktivi Vijeća (EU) 2017/2455 (9), PDV će se naplaćivati na svu robu uvezenu u Uniju, neovisno o njihovoj vrijednosti. Za osiguravanje naplate PDV-a za tu robu potrebna je elektronička carinska deklaracija. Stoga je potrebno izmijeniti trenutačnu mogućnost deklariranja poštanskih pošiljaka bilo kojom radnjom navedenom u članku 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. Ta bi se mogućnost trebala primjenjivati samo do kraja razdoblja uvođenja verzije 1 za ICS2 jer bi u trenutku njegova uvođenja svi poštanski operatori trebali imati elektroničke podatke potrebne za podnošenje ulazne skraćene deklaracije. Kako bi se osigurala pravilna naplata PDV-a ta bi mogućnost trebala biti uvjetovana odobrenjem carinskih tijela i ograničena na slučajeve u kojima se PDV pri uvozu naplaćuje pri ulasku robe u okviru standardnog postupka. Članke 138. i 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(19)

Rast e-trgovine dovodi do rasta broja pošiljaka male vrijednosti koje se izvoze iz Unije. Poštanski operateri i žurni prijevoznici imaju važnu ulogu u tom izvozu. Dok je poštanske pošiljke moguće deklarirati za izvoz njihovim izlaskom iz carinskog područja Unije u skladu s člankom 141. stavkom 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, deklaracija za izvoz komercijalne robe čija vrijednost ne premašuje 1 000 EUR, a masa 1 000 kg, podnosi se usmeno u skladu s člankom 137. stavkom 1. točkom (b) te uredbe. Budući da se usmena deklaracija podnosi u carinskom uredu nadležnom za mjesto izlaska, to pojednostavnjenje ne odgovara poslovnom modelu žurnih dostavljača koji se temelji na pojednostavnjenju pojedinačnog ugovora o prijevozu. Ako se primjenjuje jedinstveni ugovor o prijevozu, sve izlazne formalnosti uključujući službeno zatvaranje izvoznog kretanja mogu se obaviti u unutarnjem carinskom uredu tako da carinski ured nadležan za mjesto izlaska može zatražiti samo ad hoc pregled robe. Informacije o izlasku robe dostupne su u evidenciji žurnog dostavljača i carinska tijela ih mogu provjeriti u okviru naknadnog inspekcijskog nadzora. Kako bi se omogućio neometan slobodan izvoz pošiljaka male vrijednosti koji obavljaju žurni dostavljači i tako izbjegla uska grla na graničnim carinskim uredima, trebalo bi dopustiti da se te pošiljke deklariraju bilo kojom radnjom navedenom u članku 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. Članke 140. i 141. te uredbe trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(20)

Članak 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 ujedno bi trebalo izmijeniti kako bi se pojasnilo da se prijevozna sredstva koja su potpuno oslobođena od uvoznih carina mogu deklarirati za privremeni uvoz samim činom prelaska robe preko granice carinskog područja Unije u bilo kojoj od situacija navedenih u stavku 1. točki (d) tog članka. Ista se odredba primjenjuje na prijevozna sredstva koja se puštaju u slobodni promet kao vraćena roba u skladu s člankom 203. Zakonika. Takvo je pojašnjenje potrebno radi pravne sigurnosti.

(21)

U članku 142. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 navedeni su određeni proizvodi koji se ne mogu deklarirati usmeno ili u skladu s člankom 141. te uredbe, kao što je roba koja podliježe zahtjevu za povrat carine ili drugih davanja. Stupanjem na snagu novih pravila o porezu na dodanu vrijednost (PDV) za prodaju na daljinu utvrđenih u Direktivi Vijeća (EU) 2017/2455 PDV će se naplaćivati za svu robu uvezenu u Uniju, neovisno o njezinoj vrijednosti. Prema tome, ako se ta roba vrati, deklarant treba tražiti povrat PDV-a naplaćenog pri puštanju robe u slobodni promet. U takvim će slučajevima deklarant morati dokazati da je roba napustila carinsko područje Unije. Kako bi se administrativno opterećenje zadržalo na razumnoj razini kad je riječ o pošiljkama male vrijednosti, ponovni izvoz takvih pošiljaka trebao bi biti dopušten bilo kojom radnjom u skladu s člankom 141. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, čak i ako je podnesen zahtjev za povrat PDV-a. Stoga je potrebno na odgovarajući način izmijeniti članak 142. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446.

(22)

Kako bi se pojasnilo da se podaci potrebni za puštanje u slobodan promet pošiljaka male vrijednosti mogu podnijeti u različitim elektroničkim oblicima, trebalo bi izmijeniti tekst članka 143.a. Trebalo bi i utvrditi prijelaznu mjeru za deklaracije za pošiljke male vrijednosti u nacionalnim sustavima uvoza koji još nisu ažurirani u skladu sa Zakonikom. U skladu s člankom 278. stavkom 2. Zakonika te programom rada države članice mogu ažurirati svoje nacionalne sustave uvoza do kraja 2022. S druge strane, nove mjere u vezi s PDV-om iz Direktive (EU) 2017/2455 stupaju na snagu prije tog datuma. Stoga je potrebno utvrditi alternativni skup podataka za elektroničku carinsku deklaraciju za pošiljke male vrijednosti u neažuriranim elektroničkim sustavima koji funkcioniraju s prijelaznim zahtjevima u pogledu podataka. Državama članicama trebalo bi stoga dopustiti uporabu pojednostavnjene deklaracije ili standardnog skupa podataka carinskih deklaracija utvrđenog u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2016/341 (10) umjesto carinske deklaracije za pošiljke određene vrijednosti iz članka 143.a stavka 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, u razdoblju do ažuriranja nacionalnih sustava uvoza.

(23)

U članku 144. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se pravila za carinsku deklaraciju za robu u poštanskim pošiljkama. Ta bi pravila trebala odražavati promjene u deklaraciji za takvu robu od stupanja na snagu relevantnih odredaba Direktive (EU) 2017/2455. Pravilo o tome tko se smatra dužnikom, a tko deklarantom pri deklariranju poštanskih pošiljaka njihovim podnošenjem trebalo bi izbrisati s obzirom na to da robu u poštanskim pošiljkama čija vrijednost ne premašuje 150 EUR treba od 1. siječnja 2021. deklarirati elektroničkom carinskom deklaracijom. U toj deklaraciji dužnik i deklarant moraju biti jasno navedeni. Trebalo bi utvrditi prijelaznu mjeru za deklaraciju robe u poštanskim pošiljkama čija je vrijednost od 150 EUR od 1000 EUR u državama članicama koje još nisu ažurirale svoje nacionalne sustave uvoza u skladu sa Zakonikom. Trebalo bi omogućiti deklariranje za puštanje u slobodan promet te robe uz podnošenje deklaracije CN22 ili CN23 do kraja razdoblja kako bi se ažurirali nacionalni sustavi uvoza, odnosno do kraja 2022., jer države članice nisu obvezne provoditi različite skupove podataka za elektroničke deklaracije do kraja tog razdoblja. Članak 144. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(24)

U članku 146. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se rokovi za podnošenje dopunske deklaracije iz članka 167. stavka 1. prvog podstavka Zakonika. Ta bi pravila trebalo jasnije povezati s rokovima carinskih tijela za knjiženje iznosa uvozne ili izvozne carine na računima u skladu s člankom 105. stavkom 1. Zakonika i rokovima deklaranata za podnošenje različitih vrsta dopunskih deklaracija. U skladu s tim trebalo bi pojasniti opću narav dopunskih deklaracija koje obuhvaćaju jedinstvenu pojednostavnjenu deklaraciju i koje dovode do jedinstvenog knjiženja u skladu s člankom 105. stavkom 1. prvim podstavkom Zakonika. Dopunske deklaracije opće naravi trebale bi se podnositi u roku od deset dana od puštanja robe. Ujedno bi trebalo pojasniti da dopunske deklaracije periodične ili rekapitulativne naravi obuhvaćaju jednu ili više pojednostavnjenih deklaracija istog deklaranta tijekom određenog razdoblja i omogućuju jedinstveno knjiženje za ukupan iznos uvozne carine u skladu s člankom 105. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika. Te se deklaracije trebaju podnositi u roku od deset dana nakon završetka razdoblja na koje se deklaracije odnose.

(25)

Kako bi se važeća pravila bolje prilagodila potrebama gospodarskih subjekata, carinskim bi tijelima trebalo dopustiti da deklarantima omoguće dulji rok za podnošenje dopunske deklaracije i dobivanje odgovarajuće popratne dokumentaciju ako podnošenje carinske deklaracije ne može dovesti do nastanka carinskog duga. Produljeni rok trebao bi iznositi najviše 120 dana od puštanja robe kad je riječ o dopunskim deklaracijama opće naravi. U iznimnim i propisno opravdanim okolnostima rok se može produljiti do dvije godine ako su razlozi za dopuštanje duljeg roka povezani s carinskom vrijednošću robe. Stoga je potrebno na odgovarajući način izmijeniti članak 146. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 te članak 147. te uredbe u kojem se utvrđuje rok u kojem deklarant mora posjedovati priložene isprave u slučaju dopunskih deklaracija.

(26)

U članku 163. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se slučajevi u kojima se carinska deklaracija treba smatrati zahtjevom za odobrenje posebnog postupka, osim za provoz. Ta bi odredba također trebala uključivati uništenje pošiljaka vrijednosti od 150 000 EUR ili manje radi olakšavanja carinskih formalnosti za gospodarske subjekte u takvim slučajevima. Uništavanje pošiljaka trebalo bi biti moguće bez uporabe sustava carinskih odluka kako bi carinska tijela mogla donijeti odluku o zahtjevu u trenutku u kojem je roba koja se uništava deklarirana za carinski postupak. Nadalje, osjetljivu robu navedenu u Prilogu 71-02 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 trebalo bi isključiti iz prethodno navedene olakšice, osim ako je predviđeno uništavanje te robe i njezina vrijednost ne premašuje 150 000 EUR. Članak 163. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(27)

U članku 163. stavku 2. točki (g) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuje se da se carinska deklaracija ne može smatrati zahtjevom za odobrenje posebnog postupka, osim za provoz, ako se primjenjuje članak 167. stavak 1. točka (f) te Delegirane uredbe. Ta odredba odnosi se na preradu osjetljive robe koja je već isključena iz područja primjene članka 163. stavka 1. točke (c) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. Kako bi se izbjeglo to ponavljanje, članak 163. stavak 2. točku (g) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi izbrisati.

(28)

U članku 166. stavku 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 propisuje se da se uvjet za odobrenje postupka obrade iz članka 211. stavka 4. točke (b) Zakonika, to jest da se postupkom ne ugrožavaju bitni interesi proizvođača iz Unije (gospodarski uvjeti), ne primjenjuje na odobrenja za unutarnju proizvodnju osim u određenim slučajevima, uključujući zahtjeve koji se odnose na robu koja podliježe mjerama kao što su antidampinške ili kompenzacijske pristojbe. Međutim, takve bi zahtjeve trebalo isključiti iz ispitivanja gospodarskih uvjeta s obzirom na to da se tim pristojbama nastoje zaštititi temeljni interesi proizvođača iz Unije. Usto, ispitivanje gospodarskih uvjeta više neće biti potrebno u takvim slučajevima jer se člankom 76. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446, kako je izmijenjen ovom Uredbom, predviđa automatska primjena antidampinških i kompenzacijskih pristojbi na robu stavljenu u postupak unutarnje proizvodnje kada se postupak zaključi. Članak 166. stavak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(29)

Članak 168. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 odnosi se na izračun iznosa uvozne carine u određenim slučajevima unutarnje proizvodnje. Međutim, ta je odredba suvišna zbog izmjena članaka 76. i 166. te delegirane uredbe. U skladu s tim izmjenama uvozna carina izračunava se u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika u slučajevima navedenima u članku 168. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446. Usto, ako roba podliježe mjerama poljoprivredne ili trgovinske politike, gospodarske uvjete potrebno je ispitati u skladu s člankom 166. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 kako je izmijenjen ovom Uredbom. Članak 168. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 stoga bi trebalo izbrisati.

(30)

U članku 177. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se pravila o računovodstvenom razdvajanju u slučajevima u kojima se roba Unije smješta zajedno s robom koja nije roba Unije u prostoru za carinsko skladištenje. Kako bi se izbjegla moguća zlouporaba tih pravila, smještaj robe Unije zajedno s robom koja nije roba Unije u prostoru za carinsko skladištenje (zajednički smještaj) trebalo bi dopustiti samo ako roba ima istu oznaku KN, istu tržišnu kvalitetu i ista tehnička svojstva. Zajednički smještaj ne bi trebalo dopustiti za robu koja podliježe mjerama kao što su antidampinške ili kompenzacijske pristojbe, osim ako takva roba stekne status robe Unije nakon podvrgavanja odgovarajućim antidampinškim ili kompenzacijskim pristojbama. Članak 177. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(31)

Kako bi se pojednostavnila primjena postupka privremenog uvoza u međunarodnom pomorskom prometu, u pograničnim područjima i u odnosu na određenu pedagošku, znanstvenu i tehničku opremu, podnositelju zahtjeva i korisniku postupka privremenog uvoza iznimno bi trebalo dopustiti poslovni nastan na carinskom području Unije te ne bi trebali imati poslovni nastan izvan tog područja u skladu s člankom 250. stavkom 2. točkom (c) Zakonika. Članke 220., 224., 227., 229. i 230. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(32)

Ako je vojna roba deklarirana za privremeni uvoz, trebala bi uživati potpuno oslobođenje od uvozne carine, a rok za zaključenje postupka trebalo bi utvrditi u trajanju od 24 mjeseca uz mogućnost produljenja. Stoga bi u Delegiranu uredbu (EU) 2015/2446 trebalo umetnuti novi članak 235.a te na odgovarajući način izmijeniti članak 237. te uredbe.

(33)

U članku 245. stavku 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 utvrđuju se izuzeća od zahtjeva za podnošenje deklaracije prije otpreme za robu koja napušta određena područja Unije izvan carinskog područja Unije. Radi olakšavanja vojne mobilnosti to bi izuzeće trebalo proširiti na robu koja se premješta pod pokrićem obrasca NATO 302 ili EU 302. Nadalje, nakon uključivanja općine Campione d’Italia i talijanskih voda Luganskog jezera u carinsko područje Unije to izuzeće više ne bi trebalo obuhvaćati općine Campione d’Italia i talijanske vode Luganskog jezera. Članak 245. stavak 1. točke (i) i (p) Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(34)

Članak 248. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi izmijeniti kako bi se pojasnilo da izvozni carinski ured mora poništiti izvoznu deklaraciju i odgovarajuću potvrdu o izlasku robe ako je izlazni carinski ured izvijestio da će prijevoz koji je trebao završiti izvan carinskog područja Unije završiti unutar tog područja.

(35)

U Prilogu 71-03 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 naveden je popis uobičajenih oblika rukovanja za potrebe robe u postupku prerade u skladu s člankom 220. Zakonika. Kako bi se izbjegla zlouporaba uobičajenih oblika rukovanja radi stjecanja neopravdane prednosti, taj bi Prilog trebalo izmijeniti na odgovarajući način.

(36)

U točki 7. Priloga 71-04 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 utvrđeni su uvjeti pod kojima se uporaba istovrijednosti dopušta u okviru postupaka unutarnje proizvodnje u pogledu mlijeka i mliječnih proizvoda. Uvjeti se odnose na težinu različitih sastavnica u takvim proizvodima, a to su suha tvar, mliječna mast i bjelančevine. Kako bi se te odredbe pojednostavnile i kako bi se na mlijeko i mliječne proizvode primjenjivala opća pravila o istovrijednosti iz članka 223. stavka 1. trećeg podstavka Zakonika, Prilog 71-04 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(37)

U Prilogu 71-05 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 navedeni su podatkovni elementi koji se stavljaju na raspolaganje za standardiziranu razmjenu informacija među carinskim tijelima u kontekstu postupaka proizvodnje. Trebalo bi pojasniti da se određeni podatkovni elementi mogu izraziti u mjernim jedinicama koje nisu kilogram i u drugim valutama koje nisu euro jer ta mogućnost, za razliku od drugih odredaba o podatkovnim elementima koje trebaju dostaviti gospodarski subjekti, nije izričito navedena u člancima 176. i 181. te u Prilogu 71-05. Usto bi trebalo dopustiti da se carinska deklaracija smatra zahtjevom za odobrenje za unutarnju ili vanjsku proizvodnju, kako je dopušteno u skladu s člankom 163. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 Naposljetku, u odjeljak B trebalo bi dodati novi podatkovni element u pogledu datuma nastanka carinskog duga ili datuma na koji su primijenjene moguće mjere trgovinske politike jer je to relevantan podatkovni element koji carinska tijela trebaju razmijeniti pri upotrebi sustava INF. Prilog 71-05 Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(38)

Delegiranu uredbu (EU) 2016/341 trebalo bi izmijeniti i kako bi se uzele u obzir određene promjene ostalog zakonodavstva Unije. Prvo, uvođenjem obveze državama članicama da izvješćuju o stanju u pogledu uvođenja elektroničkih sustava u članku 278.a Zakonika stroža je od obveze izvješćivanja utvrđene u članku 56. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) 2016/341 pa bi potonju stoga trebalo izbrisati. Drugo, u Prilogu 1. Delegiranoj uredbi (EU) 2016/341, u kojem se utvrđuju zajednički zahtjevi u pogledu podataka za deklaracije, obavijesti i dokaz o statusu robe Unije koji se primjenjuju u međuvremenu do uvođenja elektroničkih sustava Zakonika, trebala bi se odražavati Odluka Komisije o ažuriranom programu rada o uvođenju sustava ICS2 u tri verzije. Taj bi Prilog trebao upućivati isključivo na one priloge toj delegiranoj uredbi u kojima se navode zahtjevi u pogledu podataka za prijelazno razdoblje, ali se ne bi trebao odnositi na Prilog B Delegiranoj uredbi (EU) 2015/2446 jer se te odredbe ne primjenjuju tijekom prijelaznog razdoblja. Najzad, s obzirom na uključivanje definicija žurne pošiljke i žurnog prijevoznika u članak 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi radi izbjegavanja nedoumica izbrisati definiciju žurne pošiljke iz Priloga 9. Delegiranoj uredbi (EU) 2016/341.

(39)

Članak 128.a Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 trebalo bi ispraviti kako bi se pojasnile upute u pogledu pečata i potpisa na određenim dokumentima kojima se dokazuje status Unije. Prvo, neke se upute ponavljaju i stoga je jedan skup takvih uputa potrebno izbrisati. Drugo, trebalo bi dodati upućivanje na posebni pečat opisan u dijelu II. poglavlju II. Priloga 72-04 Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2447. Treće, ovlašteni izdavatelji i ovlašteni pošiljatelji obuhvaćeni su dvama različitim odobrenjima pa se tom odredbom pogrešno upućuje na ovlaštene pošiljatelje u kontekstu odobrenja za izdavanje dokaza. Odredba bi se u svim jezicima umjesto na „ovlaštenog pošiljatelja” trebala odnositi na „ovlaštenog izdavatelja”.

(40)

Upućivanje u članku 150. Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 na članak 138. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (11) nije ispravno i trebalo bi ga zamijeniti upućivanjem na članak 143. stavak 1. te direktive, s obzirom na to da je to članak u kojem se predviđa primjenjivo izuzeće od PDV-a.

(41)

Mogućnost da se organi i drugo ljudsko ili životinjsko tkivo ili ljudska krv prikladni za trajno presađivanje, implantaciju ili transfuziju u hitnim slučajevima deklariraju bilo kojom radnjom trebala bi se primjenjivati retroaktivno od 15. ožujka 2020. kako bi se olakšao uvoz te robe tijekom krize uzrokovane koronavirusom,

(1)

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(2)

u članku 6. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(3)

u članku 13. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

(4)

u članku 17. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Međutim, ako carinsko tijelo smatra da korisnik odluke možda neće ispuniti kriterije utvrđene u članku 39. točki (a) Zakonika, odluka se suspendira dok se ne utvrdi jesu li teške povrede ili ponovljene povrede, uključujući i teško kazneno djelo, počinile sljedeće osobe:

(5)

članak 76. zamjenjuje se sljedećim:

(6)

članak 104. mijenja se kako slijedi:

(7)

članak 106. zamjenjuje se sljedećim:

(8)

članak 112. mijenja se kako slijedi:

(9)

članak 113. mijenja se kako slijedi:

(10)

u glavi IV. poglavlju 1. umeće se sljedeći članak 113.a:

(11)

članak 127. zamjenjuje se sljedećim:

(12)

u članku 128.d stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

(13)

članak 138. mijenja se kako slijedi:

(14)

članak 139. mijenja se kako slijedi:

(15)

u članku 140. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

(16)

članak 141. mijenja se kako slijedi:

(17)

u članku 142., točke (b), (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

(18)

članak 143.a mijenja se kako slijedi:

(19)

članak 144. zamjenjuje se sljedećim:

(20)

članci 146. i 147. zamjenjuju se sljedećim:

(21)

članak 163. mijenja se kako slijedi:

(22)

u članku 166. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

(23)

u članku 167. stavku 1. točka (k) zamjenjuje se sljedećim:

(*4)  Uredba Vijeća (EU) 2018/581 od 16. travnja 2018. o privremenoj suspenziji autonomnih carina iz Zajedničke carinske tarife za određenu robu vrste koja je namijenjena ugradnji u zrakoplove ili uporabi za zrakoplove te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1147/2002 (SL L 98, 18.4.2018., str. 1.)."

(24)

članak 168. briše se.

(25)

članak 177. zamjenjuje se sljedećim:

(26)

u članku 220. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

(27)

u članku 224. dodaje se sljedeći stavak:

„Podnositelj zahtjeva i korisnik postupka mogu imati poslovni nastan na carinskom području Unije u pogledu robe iz točke (b).”;

(28)

u članku 227. dodaje se sljedeći stavak:

„Podnositelj zahtjeva i korisnik postupka mogu imati poslovni nastan na carinskom području Unije.”.

(29)

u članku 229. dodaje se sljedeći stavak:

„Podnositelj zahtjeva i korisnik postupka mogu imati poslovni nastan na carinskom području Unije.”.

(30)

u članku 230. dodaje se sljedeći stavak:

„Podnositelj zahtjeva i korisnik postupka mogu imati poslovni nastan na carinskom području Unije.”.

(31)

umeće se sljedeći novi članak 235.a:

(32)

u članku 237. dodaje se sljedeći stavak:

(33)

u članku 245. stavku 1. točke (i) i (p) zamjenjuju se sljedećim:

(34)

u članku 248. dodaje se sljedeći stavak:

(35)

umeće se Prilog 52-01 utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi.

(36)

U Prilogu 71-03 iza prvog stavka i ispred popisa oblika rukovanja umeću se sljedeća dva stavka:

„Usto, nijedan od sljedećih oblika rukovanja ne smije dovesti do neopravdane prednosti u pogledu uvozne carine.

Za potrebe prethodnog stavka smatra se da bilo koji od uobičajenih oblika rukovanja navedenih u nastavku koji uzrokuje promjenu oznake KN ili podrijetla robe koja nije roba Unije dovodi do neopravdane prednosti u pogledu uvozne carine ako bi roba u trenutku započinjanja uobičajenih oblika rukovanja podlijegala privremenoj ili trajnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi zbog suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet.”.

(37)

u Prilogu 71-04, u dijelu II. naslovljenom „UNUTARNJA PROIZVODNJA” briše se točka (7) „Mlijeko i mliječni proizvodi”.

(38)

Prilog 71-05 mijenja se kako je utvrđeno u Prilogu II. ovoj Uredbi.

(1)

u članku 56. stavak 2. briše se.

(2)

Prilog 1. mijenja se kako je utvrđeno u Prilogu III. ovoj Uredbi.

(3)

u Prilogu 9., u dodatku A u uvodnim napomenama uz tablice briše se točka 4.2.

(1)

u članku 37. točka 8.:

(ne odnosi se na verziju na hrvatskom jeziku)

(2)

u članku 128.a stavku 2., točke (e) i (f) zamjenjuju se sljedećim:

(3)

u članku 150. stavku 3. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim: