(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 91/2009 (2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK” ili „Kina”). Te će se mjere dalje u tekstu navoditi kao „početne mjere”, a ispitni postupak koji je doveo do tih mjera dalje će se u tekstu navoditi kao „početni ispitni postupak”.

(2)

Nakon uvođenja konačne antidampinške pristojbe Komisija je dobila dokaze da se te mjere izbjegavaju prekrcavanjem u Maleziji.

(3)

Zato je Komisija 28. studenoga 2010. Uredbom (EU) br. 966/2010 (3) pokrenula ispitni postupak o mogućem izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih Uredbom (EZ) br. 91/2009 („ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera”).

(4)

Provedbenom Uredbom Vijeća (EU) br. 723/2011 („uredba o sprečavanju izbjegavanja mjera”) (4) Vijeće je 26. srpnja 2011. proširilo antidampinšku pristojbu uvedenu Uredbom (EZ) br. 91/2009 na određene željezne ili čelične elemente za pričvršćivanje poslane iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne.

(5)

Komisija je 27. veljače 2016. Provedbenom Uredbom (EU) 2016/278 (5) stavila izvan snage konačnu antidampinšku pristojbu uvedenu Uredbom (EZ) br. 91/2009, kako je proširena Provedbenom Uredbom (EU) br. 723/2011.

(6)

Presudom u predmetu C-644/17 Eurobolt od 3. srpnja 2019. (6) Sud je proglasio Provedbenu uredbu (EU) br. 723/2011 nevaljanom jer je donesena kršenjem postupka savjetovanja iz članka 15. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (7).

(7)

Sud je zahtjev iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009, da se Savjetodavnom odboru dostave sve relevantne informacije najkasnije 10 radnih dana prije njegova zasjedanja, smatrao bitnim postupovnim zahtjevom za pravilno vođenje postupka pa njegovim kršenjem predmetni akt postaje nevaljan (8). Prema mišljenju Suda, došlo je do povrede te odredbe s obzirom na to da primjedbe društva Eurobolt, nizozemskog uvoznika elemenata za pričvršćivanje iz Malezije, nisu bile priopćene državama članicama najkasnije 10 radnih dana prije zasjedanja Savjetodavnog odbora.

(8)

U skladu s člankom 266. UFEU-a institucije Unije dužne su poduzeti potrebne mjere kako bi postupile sukladno presudi Suda. Komisija je zbog toga 27. kolovoza 2019. odlučila ponovno otvoriti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera kako bi ispravila nezakonitost koju je utvrdio Sud (9).

(9)

Ponovno otvaranje ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera bilo je ograničeno na provedbu presude Suda u predmetu C-644/17 Eurobolt, odnosno osiguravanje da su ispunjeni svi postupovni zahtjevi koji proizlaze iz postupka Savjetodavnog odbora iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (10). Taj je postupak u međuvremenu zamijenjen postupkom odbora za ispitivanje iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(10)

U odnosu na to treba napomenuti da se akti Europske unije trebaju donijeti u skladu s postupovnim pravilima koja su na snazi u vrijeme njihova donošenja. Članak 15. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 u obliku koji je imao u vrijeme temeljnog ispitnog postupka stavljen je izvan snage. Stoga postupak kao što je trenutačno ponovno otvaranje ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera, pokrenut u skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009, od dana stavljanja izvan snage članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009, u obliku primjenjivom u vrijeme donošenja Provedbene uredbe (EU) br. 723/2011, može biti dovršen samo u skladu s postupkom odbora koji je sada na snazi za uvođenje mjera za sprečavanje izbjegavanja mjera (12). U skladu s člankom 15. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009, kako je izmijenjena i kodificirana Uredbom (EU) 2016/1036, u ovom ponovnom otvaranju treba slijediti postupak iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(11)

Eurobolt je u svojem podnesku od 13. lipnja 2011. doveo u pitanje zakonitost Komisijina tumačenja članka 13. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 s obzirom na dva aspekta. Prvo, tvrdio je da se proširene mjere ne bi trebale primjenjivati na predmetni proizvod ako je stvarno malezijskog podrijetla. Drugo, Eurobolt je doveo u pitanje Komisijino ovlaštenje da u ispitnom postupku za sprečavanje izbjegavanja mjera pokrenutom po službenoj dužnosti utvrdi štetu na temelju podataka iz početnog ispitnog postupka bez pružanja dokaza o šteti.

(12)

Komisija je primijetila da se nijedna tvrdnja ne odnosi na provedbu presude. Primjedbe društva Eurobolt stoga su se odnosile na pitanja koja nisu obuhvaćena provedbom. U svakom slučaju, tvrdnje se mogu odbaciti i na temelju opravdanosti.

(13)

U pogledu prve tvrdnje društva Eurobolt i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 46. uredbe o sprečavanju izbjegavanja mjera, člankom 13. stavkom 1. osnovne uredbe omogućuje se proširenje mjera na uvoz istovjetnog proizvoda iz „trećih zemalja”. Člankom 13. stavkom 4. osnovne uredbe dopuštaju se iznimke za stvarne proizvođače iz te treće zemlje. Budući da su u ispitnom postupku za sprečavanje izbjegavanja mjera otkrivene prakse izbjegavanja mjera u skladu s nalazima istraga koje su proveli OLAF i malezijska tijela, člankom 1. uredbe o sprečavanju izbjegavanja mjera antidampinške mjere proširene su na uvoz poslan iz Malezije. Međutim, svakom društvu koje je dokazalo da je stvarni malezijski proizvođač odobreno je izuzeće od proširenih mjera. Nadalje, zahtjevi za buduća izuzeća bili su mogući na temelju članka 2. uredbe o sprečavanju izbjegavanja mjera. U skladu s tim, s obzirom na to da je potvrđeno postojanje pretovara proizvodâ kineskog podrijetla preko Malezije (vidjeti uvodne izjave 34. i 45. uredbe o sprečavanju izbjegavanja mjera), a izvoz stvarnih malezijskih proizvođača izuzet je iz proširenja mjera, odbačena je prva tvrdnja društva Eurobolt.

(14)

Što se tiče druge tvrdnje društva Eurobolt, treba istaknuti da se člankom 13. stavkom 1. osnovne uredbe među ostalim zahtijeva „dokaz o šteti ili da su preostali učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina istovjetnog proizvoda […]” (naknadno istaknuto). Ta dva zahtjeva nisu kumulativna. U uvodnim izjavama 37. i 38. uredbe o sprečavanju izbjegavanja mjera navodi se da su preostali učinci antidampinške pristojbe uvedene izvornom uredbom narušeni izbjegavanjem mjera u smislu cijena i količina. Stoga su ispunjeni pravni zahtjevi iz članka 13. osnovne uredbe. U skladu s tim, nije bilo potrebe ni pravne obveze da se ponovno ocijene ili ponovno upotrijebe podaci o šteti iz početnog ispitnog postupka u pogledu uvoza iz Kine. Stoga je i ta tvrdnja odbačena.

(15)

Komisija je iz navedenog zaključila da je podnesak društva Eurobolt od 13. lipnja 2011. propisno razmotren te su tvrdnje društva Eurobolt obrađene u uredbi o sprečavanju izbjegavanja mjera, osobito u odjeljcima 2.8. i 4. Osim toga, važno je u tom pogledu navesti da Eurobolt nije doveo u pitanje ni dokaz o pretovaru proizvoda kineskog podrijetla preko Malezije ni nalaz prema kojem su društva od kojih je Eurobolt nabavljao predmetni proizvod Komisiji dostavila obmanjujuće podatke i nisu mogla dokazati da su stvarni malezijski proizvođači.

(16)

U Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2019/1374 o ponovnom otvaranju ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera zainteresirane strane pozvane su da iznesu primjedbe u vezi s ponovnim otvaranjem ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera. Dvije strane dostavile su primjedbe.

(17)

Eurobolt je tvrdio da se povreda članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 koju je utvrdio Sud ne može ispraviti ex post jer je riječ o povredi bitnog postupovnog zahtjeva koja stoga narušava cjelokupnu provedbu početnog ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera.

(18)

Ta je tvrdnja neosnovana zbog sljedećih razloga. Povredom članka 15. stavka 2. ne narušava se cijeli postupak jer se nezakonitost koju je utvrdio Sud nije odnosila na materijalne nalaze o izbjegavanju mjera. Povreda se stoga može ispraviti ponovnim otvaranjem ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti. To je uključivalo prosljeđivanje izvornih primjedbi društva Eurobolt, zajedno s nacrtom provedbenog akta, odboru u skladu s postupkom koji je sada na snazi za uvođenje mjera za sprečavanje izbjegavanja mjera. Taj je postupak prethodno naveden u uvodnoj izjavi 10. Primjenjivi zakonski rok za dostavu relevantnih informacija odboru jest najkasnije 14 dana prije zasjedanja tog odbora. Time se odboru, koji se sastoji od predstavnika država članica, omogućuje da prouči sve relevantne informacije kako bi države članice mogle oblikovati stajalište o nacrtu provedbenog akta. Kako je Sud nedavno priznao, nastavak upravnog postupka i ponovno uvođenje antidampinških pristojbi na uvoz ostvaren tijekom razdoblja primjene uredbe koja je poništena također se ne može smatrati protivnim pravilu zabrane retroaktivnosti (13).

(19)

Ako presuda Suda poništava antidampinšku uredbu, institucija koja provodi tu presudu (u ovom slučaju Komisija) može nastaviti postupak na osnovi kojeg je donesena navedena uredba (14). Osim toga, ako utvrđena nepravilnost nije narušila cijeli postupak, ta institucija ima mogućnost, radi donošenja akta kojim će zamijeniti akt koji je proglašen nevaljanim, nastaviti taj postupak u fazi u kojoj je došlo do nepravilnosti (15).

(20)

Eurobolt je tvrdio i da bi bilo neprikladno da Komisija ponovno uvede mjere za sprečavanje izbjegavanja mjera jer su te mjere otada istekle i stavljene izvan snage.

(21)

U tom pogledu treba istaknuti da je otklanjanjem postupovne nepravilnosti i potvrđivanjem nalaza ispitnog postupka koji nisu osporeni predmetnom presudom Komisija ispunila svoju obvezu uvođenja mjera na uvoz predmetnog proizvoda do kojeg je došlo tijekom razdoblja primjene tih mjera, odnosno od 27. srpnja 2011. do 27. veljače 2016. Stoga je Komisija odbacila tvrdnju društva Eurobolt.

(22)

Druga strana, Europsko udruženje distributera elemenata za pričvršćivanje (European Fastener Distributor Association, EFDA), tvrdila je da „valjane i pažljivo razmotrene primjedbe europskih distributera elemenata za pričvršćivanje i udruženja koja ih zastupaju dosljedno nisu uzimana u obzir”. Tvrdila je i da, u slučaju kada uvoznik može dokazati da je postupao s dužnom pažnjom i poduzeo sve razumne i prikladne mjere kako bi osigurao da je uvezeni proizvod doista proizveden u Maleziji, on ne bi smio biti odgovoran za plaćanje antidampinške pristojbe te bi trebalo izvršiti povrat svih takvih plaćenih pristojbi.

(23)

Komisija je odbacila prvu tvrdnju EFDA-e jer to udruženje nije iznijelo navode ni o kakvom konkretnom kršenju propisanog postupka u ponovnom otvaranju ispitnog postupka i nije dostavilo nikakve dokaze u tom pogledu.

(24)

Kad je riječ o drugoj tvrdnji EFDA-e, člankom 13. stavkom 4. osnovne uredbe propisuje se da se, ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju izvan Unije, mogu odobriti izuzeća proizvođačima dotičnog proizvoda za koje se utvrdi da ne sudjeluju u izbjegavanju mjera. Prema tome nisu moguća izuzeća na temelju dužne pažnje uvoznika kada se izbjegavanje mjera odvija izvan EU-a (kao što je ovdje slučaj). Umjesto toga, izvoznik mora dokazati da je stvarni malezijski proizvođač i zatražiti izuzeće. Kako je navedeno u odjeljku 4. uredbe o sprečavanju izbjegavanja mjera, određeni broj malezijskih izvoznika zatražio je izuzeće i njihov je zahtjev razmotren, pri čemu je Komisija odobrila takva izuzeća za ukupno devet društava. Stoga je Komisija odbacila drugu tvrdnju EFDA-e.

(25)

Uzimajući u obzir dostavljene primjedbe i njihovu analizu, Komisija je zaključila da bi početne mjere trebalo ponovno uvesti na uvoz predmetnog proizvoda poslanog iz Malezije, bez obzira na to ima li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne.

(26)

Sve strane koje su se javile pri ponovnom otvaranju ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera bile su obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo ponovno uvesti antidampinšku pristojbu. Odobreno im je razdoblje za podnošenje primjedbi nakon objave. Eurobolt i EFDA dostavili su primjedbe.

(27)

Kao prvo, Eurobolt je tvrdio da povrede bitnih postupovnih zahtjeva narušavaju cijeli postupak i stoga se ne mogu ispraviti ex post. Kao drugo, Eurobolt je tvrdio da se ponovnim uvođenjem mjera čija je pravna osnova akt koji WTO smatra nezakonitim krši vladavina prava i načelo dobre uprave. Kao treće, Eurobolt je tvrdio da prijedlog Komisije o ponovnom uvođenju mjera dovodi do nepostojanja učinkovite sudske zaštite jer to znači da Komisija može jednostavno ispraviti sva kršenja ex post, i da taj ishod narušava ravnotežu moći u postupcima trgovinske zaštite. Kao četvrto, Eurobolt je tvrdio da prijedlog Komisije zanemaruje odluku nizozemskog visokog suda (Hoge Raad) u predmetu Eurobolt protiv Staatssecretaris van Financiën (16) i pozvao je Komisiju da se suzdrži od uplitanja u isključivu nadležnost carinskih tijela radi odlučivanja o povratu pristojbi za sprečavanje izbjegavanja mjera koje je Eurobolt platio.

(28)

Kad je riječ o prvom argumentu društva Eurobolt, koji je već iznesen prilikom ponovnog otvaranja ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera, Komisija upućuje na prethodno navedene uvodne izjave 18. i 19. Budući da nisu dostavljeni nikakvi novi argumenti, ta je tvrdnja odbačena.

(29)

Kad je riječ o drugom argumentu društva Eurobolt, Komisija je odlučila uskladiti mjere s nalazima odbora i žalbenog tijela WTO-a, zbog čega je donesena Uredba od 26. veljače 2016. (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 5.). Odlučila je to učiniti bez učinka ex tunc. Komisija je nakon toga imala obvezu poduzeti potrebne korake kako bi postupila u skladu s presudom Suda, tj. ispravila nezakonitost koju je utvrdio Sud. Budući da se postupovna pogreška mogla ispraviti i da su potvrđeni nalazi o izbjegavanju mjera, Komisija je bila ovlaštena ponovno uvesti pristojbe za sprečavanje izbjegavanja mjera za razdoblje primjene mjera, koje se temelje na neosporenim nalazima ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera. Nijedna od prethodno navedenih mjera ne znači kršenje načela dobre uprave. U svakom slučaju Eurobolt je spomenuo načelo dobre uprave, ali nije naveo koje je pravo u tom pogledu navodno povrijeđeno (17). Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(30)

Kad je riječ o trećem argumentu društva Eurobolt, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da bi područje primjene i razloge za proglašenje nevaljanosti presudom Suda trebalo utvrditi u svakom konkretnom slučaju (C-283/14 i C-284/14, CM Eurologistik i GLS, presuda od 28. siječnja 2016., EU:C:2016:57, t. 49. i navedena sudska praksa) te bi mogli biti takvi da za njih ne bi bio potreban potpun i hitan povrat odgovarajućih pristojbi (predmet C-256/16, Deichmann SE protiv Hauptzollamt Duisburg, presuda Suda od 15. ožujka 2018., točka 70.). U ovom slučaju nije došlo do postupovne nepravilnosti zbog povrede. Kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 7. do 10., u ovom predmetu povreda postupovnog zahtjeva mogla se ispraviti i mjera se mogla ponovno uvesti u skladu s primjenjivim postupovnim pravilima. Te obveze ne dovode u pitanje načelo djelotvorne sudske zaštite. Komisija je stoga odbacila i tu tvrdnju.

(31)

Kad je riječ o četvrtom argumentu društva Eurobolt, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 8., Komisija je morala poduzeti potrebne korake kako bi postupila sukladno presudi Suda Europske unije. Odluka nizozemskog visokog suda, koja se usto odnosila na pitanje treba li platiti kamate u slučaju povrata antidampinških pristojbi, ne bi mogla osloboditi Komisiju obveze koja proizlazi iz presude Suda. U svakom slučaju, Komisijinim postupanjem ne prisvajaju se ovlasti carinskih tijela država članica, kako je Sud priznao u predmetima C&J Clark International (18) i Deichmann (19). Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(32)

EFDA je izrazila žaljenje zbog odbacivanja njezina prijašnjeg zahtjeva za izuzeće uvoznika od plaćanja antidampinških pristojbi u slučajevima u kojima su uvoznici mogli dokazati dužnu pažnju osiguravanjem da je uvezeni proizvod doista proizveden u Maleziji. EFDA je od Komisije zatražila da ponovno razmotri pitanja o kojima je izrazila zabrinutost.

(33)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 24., nisu uključena izuzeća na temelju dužne pažnje uvoznika kada se izbjegavanje mjera odvija izvan EU-a (kao što je ovdje slučaj). Stoga je Komisija potvrdila svoje prethodno odbacivanje zahtjeva EFDA-e.

(34)

S obzirom na prethodno navedeno, primjedbe iznesene nakon objave nisu uzrokovale promjenu zaključka Komisije, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 25.

(35)

Uzimajući u obzir članak 109. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (20), kada se iznos treba nadoknaditi zbog presude Suda Europske unije, trebala bi se primijeniti kamatna stopa koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja, objavljena u seriji C Službenog lista Europske unije prvog kalendarskog dana svakog mjeseca.

(36)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,