DIREKTIVA VIJEĆA (EU) 2020/1151

od 29. srpnja 2020.

o izmjeni Direktive 92/83/EEZ o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 113.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Određene odredbe Direktive Vijeća 92/83/EEZ (3) zastarjele su i nejasne te dovode do nepotrebno opterećujućih administrativnih postupaka za porezne uprave i gospodarske subjekte. Troškovi gospodarskih subjekata za usklađivanje s tim postupcima dovode do ograničavanja sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u trgovini alkoholom i alkoholnim pićima na unutarnjem tržištu. Nadalje, treba ažurirati upućivanja na zakonodavstvo Unije koje više nije na snazi.

(2)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena uvjeta za utvrđivanje trošarina na pivo, potrebno je utvrditi uvjete za mjerenje stupnja Platoa. Konkretnije, u pogledu mjerenja stupnja Platoa zaslađenog ili aromatiziranog piva važno je navesti da za potrebe mjerenja stupnja Platoa treba uzeti u obzir i sastojke piva koji su dodani nakon vrenja. S obzirom na praktične poteškoće povezane s utvrđivanjem i mjerenjem suhog ekstrakta u osnovnoj sladovini gotovog proizvoda takva je specifikacija potrebna i opravdana zbog potrebe da se osigura usklađen pristup kojim bi se osiguralo da dotični porezni obveznici i porezne uprave pravilno i dosljedno primjenjuju ta pravila te da fiskalni nadzor bude djelotvoran u vezi s rizicima utaje izbjegavanja ili zlouporaba.

(3)

Kako bi se osigurao nesmetan prijelaz na usklađenu metodologiju mjerenja stupnja Platoa piva, primjereno je omogućiti državama članicama koje 29. srpnja 2020. za potrebe mjerenja stupnja Platoa ne uzimaju u obzir sastojke piva dodane nakon vrenja da nastave s primjenom trenutačne metodologije tijekom prijelaznog razdoblja.

(4)

Dopuštena alkoholna jakost piva na koju se mogu primjenjivati snižene stope za pivo niske jakosti općenito je preniska kako bi pivarima pružila konkretan poticaj za inovacije i stvaranje novih proizvoda niske jakosti. Kako bi se potaknuo razvoj piva niske jakosti, trebalo bi povećati prag stopa za alkohol niske jakosti.

(5)

Države članice mogu primjenjivati snižene stope na pivo i etilni alkohol koje u malim količinama proizvode samostalni mali proizvođači. Kako bi se izbjegao drukčiji tretman ostalih alkoholnih pića u odnosu na pivo i etilni alkohol, države članice usto bi trebale imati ovlast primijeniti snižene stope na ostala alkoholna pića koja u malim količinama proizvode samostalni mali proizvođači. Države članice trebale bi moći ograničiti primjenu sniženih stopa na poluproizvode i ostala pića koja se dobivaju vrenjem uzimajući u obzir razne kriterije kao što su alkoholna jakost gotovog proizvoda ili količina i vrsta sirovina upotrijebljenih u njegovoj proizvodnji.

(6)

Kako bi se u svim državama članicama olakšalo priznavanje statusa samostalnih malih proizvođača, Komisiji bi u svrhu primjene sniženih stopa trošarine trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje obrasca jedinstvenog certifikata kojim se potvrđuje godišnja proizvodnja samostalnog malog proizvođača i njegova usklađenost s kriterijima utvrđenima u Direktivi 92/83/EEZ. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Iako je poželjno da certificiranje samostalnih malih proizvođača provodi država članica u kojoj samostalni mali proizvođač ima poslovni nastan, primjereno je smanjiti administrativno opterećenje dopuštanjem samostalnom malom proizvođaču samocertificiranje. Država članica u kojoj samostalni mali proizvođač ima poslovni nastan trebala bi imati obvezu utvrditi uvjete za osiguravanje pravilne i dosljedne primjene takvih odredbi i sprečavanje svake utaje, izbjegavanja ili zlouporabe. Države članice trebale bi odobravati snižene stope trošarine na temelju certifikata koje su izdale druge države članice, osim u valjano opravdanim okolnostima, primjerice opasnosti od utaje, izbjegavanja ili zlouporabe. Države članice koje primjenjuju više pragove za male proizvođače trebale bi primjenjivati jednake pragove za proizvođače iz drugih država članica.

(7)	S obzirom na specifičnu situaciju sektora vina u Republici Malti, toj bi državi članici trebalo omogućiti primjenu višeg praga u vezi s mehanizmom sniženih stopa predviđenim ovom Direktivom za samostalne male proizvođače vina.

(8)	Države članice trebale bi imati ovlast za primjenu snižene stope na etilni alkohol koji se proizvodi iz voća (primjerice jabuka, krušaka, komine od grožđa i bobičastog voća) u destilerijama uzgajivača voća.

(9)

U slučaju piva, vina i ostalih pića koja se dobivaju vrenjem Direktivom 92/83/EEZ državama članicama dopušta se da oslobode od trošarine proizvode iz kućne radinosti koji nisu proizvedeni u komercijalne svrhe. Međutim, Direktivom 92/83/EEZ ne dopušta se takvo neobvezno oslobođenje od trošarine za etilni alkohol proizveden iz voća (primjerice jabuka, krušaka, komine od grožđa i bobičastog voća) za osobnu potrošnju. Budući da u nekoliko država članica takvi proizvodi imaju dugu tradiciju, državama članicama trebalo bi omogućiti da primjenjuju snižene stope ili oslobođenja za proizvode regionalne i tradicionalne naravi koji sadržavaju etilni alkohol, a ne proizvode se u komercijalne svrhe. Stoga je primjereno osigurati mogućnost da države članica mogu, pod strogim uvjetima, osloboditi trošarine ili primijeniti sniženu stopu trošarine na ograničene količine rakije od voća proizvedene iz voća (primjerice jabuka, krušaka, komine od grožđa i bobičastog voća) koje privatna osoba posjeduje, uzgaja i dobiva sa zemljišta koje je u njezinu vlasništvu ili posjedu. Od država članica koje primjenjuju takve snižene stope ili oslobođenja trebalo bi zahtijevati da poduzmu potrebne mjere za sprečavanje svake utaje, izbjegavanja ili zlouporabe. Te bi mjere trebale obuhvaćati, primjerice, registraciju privatnih osoba koje proizvode takva pića, registraciju uređaja za destilaciju, uključujući njihovu veličinu i lokaciju, izvješćivanje o obujmu proizvodnje i druge kontrolne mjere kojima se osigurava da su ispunjeni uvjeti za primjenu sniženih stopa ili oslobođenja. Te bi države članice ujedno trebale uspostaviti odgovarajuće zahtjeve i postupke radi osiguravanja kontrole proizvodnje i potrošnje te sprečavanja prekograničnih učinaka i prodaje. Države članice također bi trebale utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja takvih nacionalnih odredaba i osigurati da se te sankcije provode. I dok odabir sankcija i dalje ostaje diskrecijsko pravo država članica, predviđene bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(10)

Budući da države članice ne bi smjele primjenjivati snižene stope ili oslobođenja od trošarina na pića iz kućne radinosti zajedno sa sniženim stopama za etilni alkohol proizveden u destilerijama malih uzgajivača voća i imajući u vidu tradiciju u pojedinoj zemlji i s tim povezane aranžmane u pogledu destilerija malih uzgajivača voća u Republici Bugarskoj, nakon što ta država članica iskoristi raspoloživu mogućnost u pogledu rakije od voća koja se u destilerijama malih uzgajivača voća destilira za kućanstva uzgajivača voća, Republika Bugarska i dalje bi trebala moći primjenjivati tu mogućnost, isključujući bilo koje druge mogućnosti primjene sniženih stopa ili oslobođenja.

(11)	Primjereno je ažurirati upućivanja na oznake kombinirane nomenklature koji se upotrebljavaju za opis alkoholnih proizvoda.

(12)	Državama članicama trebalo bi, pod nizom uvjeta, dopustiti da od usklađene trošarine oslobode proizvode obuhvaćene Direktivom 92/83/EEZ ako se takvi proizvodi upotrebljavaju u proizvodnji dodataka prehrani.

(13)	Primjereno je ažurirati Direktivu 92/83/EEZ u vezi s primjenom sniženih stopa na određene proizvode koji se destiliraju u Helenskoj Republici u tradicionalnim bakrenim destilacijskim kotlovima i u jednostavnim tradicionalnim uređajima za destilaciju.

(14)	Kako bi se smanjilo opterećenje gospodarskih subjekata prouzročeno usklađivanjem i povećala pravna sigurnost, trebalo bi revidirati uvjete za primjenu oslobođenja za sve vrste denaturiranog alkohola.

(15)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena oslobođenja za potpuno denaturirani alkohol, potrebno je dodatno pojasniti uvjete za uzajamno priznavanje potpuno denaturiranog alkohola. Države članice trebale bi od trošarine osloboditi potpuno denaturirani alkohol koji je potpuno denaturiran u drugoj državi članici, u skladu s metodom koju je odobrila ta druga država članica. Kako bi se povećala pravna sigurnost, potrebno je i pojasniti postupke za obavješćivanje o izmjenama uvjeta za potpuno denaturiranje alkohola.

(16)

Kako bi se utvrdili postupci za ocjenjivanje zahtjeva država članica za potpuno denaturiranje alkohola, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za prihvaćanje ili odbijanje zahtjeva za potpuno denaturiranje alkohola o kojima su je obavijestile države članice. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(17)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena oslobođenja za djelomično denaturirani alkohol, potrebno je pojasniti uvjete za uzajamno priznavanje djelomično denaturiranog alkohola i utvrditi da su održavanje i čišćenje opreme za proizvodnju dio postupka proizvodnje te da je stoga djelomično denaturirani alkohol koji se upotrebljava za odgovarajući proces proizvodnje obuhvaćen tim oslobođenjem. Kako bi se smanjila zlouporaba tog oslobođenja, potrebno je utvrditi dodatne uvjete za njegovu primjenu.

(18)

Oslobođenja za Ujedinjenu Kraljevinu koja su utvrđena za dva posebna alkoholna pića odražavala su oslobođenja propisana njezinim nacionalnim zakonodavstvom. Budući da su ta oslobođenja od usklađenih trošarina stavljena izvan snage u zakonodavstvu Ujedinjene Kraljevine, ona više nisu relevantna i trebalo bi ih ukinuti na razini Unije.

(19)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno smanjenje opterećenja gospodarskih subjekata prouzročenog usklađivanjem i administrativnog opterećenja poreznih uprava, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(20)	Direktivu 92/83/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 92/83/EEZ mijenja se kako slijedi:

u članku 3. stavku 1. dodaju se sljedeći podstavci:

„Svi sastojci piva, uključujući sastojke dodane nakon dovršetka vrenja, uzimaju se u obzir za potrebe mjerenja stupnja Platoa.

Odstupajući od drugog podstavka države članice koje 29. srpnja 2020. za potrebe mjerenja stupnja Platoa ne uzimaju u obzir sastojke piva dodane nakon vrenja mogu nastaviti s takvim postupanjem do 31. prosinca 2030.”;

2.	u članku 5. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Države članice mogu primijeniti snižene stope koje mogu biti ispod najniže stope, za pivo sa stvarnim sadržajem jačine alkohola od najviše 3,5 % vol.”;

u članku 8. točki 2. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Pojam „pjenušavo vino” obuhvaća sve proizvode koji su obuhvaćeni oznakama KN 2204 10, 2204 21 06, 2204 21 07, 2204 21 08, 2204 21 09, 2204 29 10 i 2205 i:”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.a

1. Države članice mogu primjenjivati snižene stope trošarine na vina koja proizvode samostalni mali proizvođači vina unutar sljedećih ograničenja:

—	snižene stope ne primjenjuju se na poduzeća koja u prosjeku proizvode više od 1 000 hl ili, u slučaju Republike Malte, u prosjeku više od 20 000 hl vina godišnje,

—	snižene stope ne smiju biti više od 50 % ispod standardne nacionalne stope trošarine.

2. Za potrebe sniženih stopa pojam ‚samostalni mali proizvođač vina’ znači proizvođač vina koji je pravno i gospodarski neovisan od bilo kojeg drugog proizvođača vina, koji se koristi prostorom koji je fizički odvojen od prostora drugog proizvođača vina i koji ne proizvodi prema licenciji. Međutim, kada dvoje ili više malih proizvođača vina surađuje, a njihova godišnja proizvodnja zajedno ne prelazi 1 000 ili 20 000 hl, kako je primjenjivo, ti se proizvođači vina mogu smatrati jednim samostalnim malim proizvođačem vina.

3. Države članice osiguravaju da se sve snižene stope koje mogu uvesti jednako primjenjuju na vino koje na njihovo državno područje isporučuju samostalni mali proizvođači vina iz drugih država članica. One posebice osiguravaju da nijedna pojedinačna isporuka iz druge države članice nikad nije opterećena višom trošarinom od takve domaće isporuke.”;

u članku 12. točki 2. uvodna formulacija zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Pojam „ostala pjenušava pića koja se dobivaju vrenjem” obuhvaća sve proizvode koji su obuhvaćeni oznakama KN 2206 00 31 i 2206 00 39, kao i proizvodi koji su obuhvaćeni oznakama KN 2204 10, 2204 21 06, 2204 21 07, 2204 21 08, 2204 21 09, 2204 29 10 i 2205, a nisu navedeni u članku 8. i:”;

u članku 13. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Osim kako je predviđeno stavkom 3. ovog članka i člankom 13.a, države članice naplaćuju istu stopu trošarine na sve proizvode koji su podložni trošarinama na ostala mirna pića koja se dobivaju vrenjem. Slično tome, one naplaćuju istu stopu trošarine na sve proizvode koji su podložni trošarinama i na ostala pjenušava pića koja se dobivaju vrenjem. One mogu primjenjivati istu stopu trošarina kako na ostala mirna pića koja se dobivaju vrenjem, tako i na ostala pjenušava pića koja se dobivaju vrenjem.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 13.a

1. Države članice mogu primjenjivati snižene stope trošarine, koje se mogu razrezivati prema godišnjoj proizvodnji dotičnih proizvođača, na ostala pića koja se dobivaju vrenjem koja su proizveli samostalni mali proizvođači unutar sljedećih ograničenja:

—	snižene stope ne primjenjuju se na poduzeća koja proizvode ukupno više od 15 000 hl takvih pića godišnje,

—	snižene stope ne smiju biti više od 50 % ispod standardne nacionalne stope trošarine za ostala pića koja se dobivaju vrenjem.

2. Za potrebe ovog članka ostala pića koja se dobivaju vrenjem moraju se dobiti vrenjem voća, bobičastog voća, povrća, otopinom meda u vodi ili vrenjem svježeg soka ili koncentriranog soka dobivenoga iz prethodno navedenoga. Države članice ne dopuštaju dodavanje bilo kojeg drugog alkohola ili alkoholnog pića s ciljem proizvodnje ostalih pića koja se dobivaju vrenjem. Za potrebe ovog članka dodavanje alkohola koji se upotrebljava za razrjeđivanje ili rastapanje aroma u nužno potrebnoj količini u mjeri u kojoj se alkoholna jakost ne povećava više od 1,2 % vol. ne smatra se dodatkom alkohola s ciljem proizvodnje ostalih pića koja se dobivaju vrenjem. Svojstva izvornog proizvoda ne smiju se mijenjati u znatnoj mjeri dodavanjem takvih aroma.

3. Države članice mogu ograničiti primjenu ovog članka na određene vrste ostalih pića koja se dobivaju vrenjem.

4. Za potrebe ovog članka pojam ‚samostalni mali proizvođač’ znači proizvođač ostalih pića koja se dobivaju vrenjem koji je pravno i gospodarski neovisan od bilo kojeg drugog proizvođača ostalih pića koja se dobivaju vrenjem, koji se koristi prostorom koji je fizički odvojen od prostora drugog proizvođača i koji ne proizvodi prema licenciji. Međutim, kada dvoje ili više malih proizvođača surađuje, a njihova godišnja proizvodnja zajedno ne prelazi 15 000 hl, ti se proizvođači mogu smatrati jednim samostalnim malim proizvođačem.

5. Države članice osiguravaju da se sve snižene stope koje uvedu jednako primjenjuju na ostala pića koja se dobivaju vrenjem koja na njihovo državno područje isporučuju samostalni mali proizvođači iz drugih država članica. One posebno osiguravaju da nijedna pojedinačna isporuka iz druge države članice nikad nije opterećena višom trošarinom od takve domaće isporuke.”;

članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Za potrebe Direktive 92/84/EEZ i Direktive Vijeća 2008/118/EZ (*), kad se navodi pojam „vina” smatra se da se to odnosi isto tako i na ostala pića koja se dobivaju vrenjem, kako je definirano u ovom odjeljku.

(*) Direktiva Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL L 9, 14.1.2009., str. 12.).”;"

u članku 18. stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„4. Države članice mogu primjenjivati jedinstvenu sniženu stopu trošarine na poluproizvode koji su određeni u Prilogu VII. dijelu II. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*).

(*) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).”;"

10.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 18.a

1. Države članice mogu primjenjivati snižene stope trošarine, koje se mogu razrezivati prema godišnjoj proizvodnji dotičnih proizvođača, na poluproizvode koje su proizveli samostalni mali proizvođači unutar sljedećih ograničenja:

—	snižene stope ne primjenjuju se na poduzeća koja proizvode više od 250 hl takvih pića godišnje,

—	snižene stope, koje mogu biti niže od minimalne stope, ne smiju biti više od 50 % ispod standardne nacionalne stope trošarine za poluproizvode.

2. Države članice mogu ograničiti primjenu ovog članka na određene vrste poluproizvoda.

3. Za potrebe ovog članka pojam ‚samostalni mali proizvođač’ znači proizvođač poluproizvoda koji je pravno i gospodarski neovisan od bilo kojeg drugog proizvođača poluproizvoda, koji se koristi prostorom koji je fizički odvojen od prostora drugog proizvođača i koji ne proizvodi prema licenciji. Međutim, ako dvoje ili više malih proizvođača surađuje i njihova godišnja proizvodnja zajedno ne prelazi 250 hl, ti se proizvođači mogu smatrati jednim samostalnim malim proizvođačem.

4. Države članice osiguravaju da se sve snižene stope koje uvedu jednako primjenjuju na druge poluproizvode koje na njihovo državno područje isporučuju samostalni mali proizvođači iz drugih država članica. One posebice osiguravaju da nijedna pojedinačna isporuka iz druge države članice nikad nije opterećena višom trošarinom od takve domaće isporuke.”;

11.

članak 22. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Republika Bugarska može primijeniti sniženu stopu trošarine, koja nije niža od 50 % standardne nacionalne stope trošarine za etilni alkohol, na etilni alkohol proizveden u destilerijama uzgajivača voća u kojima se na godišnjoj razini proizvede više od 10 hektolitara etilnog alkohola iz voća dostavljenog iz kućanstava uzgajivača voća. Primjena snižene stope ograničena je na 30 litara rakije od voća godišnje po kućanstvu uzgajivača voća upotrijebljenog za njezinu proizvodnju, namijenjenih isključivo njihovoj osobnoj potrošnji. Nakon što iskoristi tu mogućnost, Republika Bugarska ne primjenjuje više stavak 8. ovog članka.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„6.a Češka Republika i Republika Poljska mogu primijeniti sniženu stopu trošarine, koja nije niža od 50 % standardne nacionalne stope trošarine za etilni alkohol, na etilni alkohol proizveden u destilerijama uzgajivača voća u kojima se na godišnjoj razini proizvede više od 10 hektolitara etilnog alkohola iz voća dostavljenog iz kućanstava uzgajivača voća. Primjena snižene stope ograničena je na 30 litara rakije od voća godišnje po kućanstvu uzgajivača voća upotrijebljenog za njezinu proizvodnju, namijenjenih isključivo njihovoj osobnoj potrošnji.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„8. Podložno uvjetima koje utvrde radi osiguravanja dosljedne primjene ovog stavka države članice mogu osloboditi trošarine ili primijeniti snižene stope trošarine na etilni alkohol koji konzumira privatna osoba, članovi njezine obitelji ili njezini gosti, pod uvjetom da nije posrijedi prodaja, i koji je:

(a)	proizvela ta privatna osoba iz voća koje ta privatna osoba posjeduje, uzgaja i dobiva sa zemljišta koje je u njezinu vlasništvu ili posjedu, s pomoću jednostavnog malog uređaja za destilaciju registriranog pri nadležnom tijelu dotične države članice; i/ili

(b)	proizveden je za tu privatnu osobu u destilerijama koje je ovlastilo nadležno tijelo dotične države članice iz voća koje ta privatna osoba posjeduje, uzgaja i dobiva sa zemljišta koje je u njezinu vlasništvu ili posjedu.

Države članice ograničavaju primjenu oslobođenja ili sniženih stopa na najviše 50 litara rakije od voća godišnje po kućanstvu uzgajivača voća koje je upotrijebljeno za njezinu proizvodnju.

Države članice koje primjenjuju takvo oslobođenje ili snižene stope trošarine:

(a)	utvrđuju uvjete u svrhu sprečavanja svake utaje, izbjegavanja ili zlouporabe;

(b)	uspostavljaju odgovarajuće zahtjeve i postupke radi osiguravanja kontrole proizvodnje i potrošnje te sprečavanja prekograničnih učinaka i prodaje; te

(c)	utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ovog članka i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice ne primjenjuju te odredbe uz odredbe iz stavka 6., 6.a ili 7.”;

12.

članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

1. Francuska Republika sniženu stopu, koja može biti niža od minimalne stope, ali ne smije biti više od 50 % ispod standardne nacionalne stope trošarine na etilni alkohol, može primjenjivati na rum kako je definiran u točki 1. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*) i proizveden iz šećerne trske ubrane na mjestu proizvodnje kako je navedeno u točki 13. Priloga I. toj uredbi, sa sadržajem hlapivih tvari osim etilnog i metilnog alkohola od 225 grama ili više po hektolitru čistog alkohola i stvarne alkoholne jakosti od 40 % ili više.

2. Helenska Republika može primjenjivati sniženu stopu, koja može biti niža od minimalne stope:

(a)

ali ne smije biti više od 50 % ispod standardne nacionalne stope trošarine na etilni alkohol, u pogledu destiliranog anisa kako je definiran u točki 29. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 110/2008, koji je bezbojan i sadrži 50 grama ili manje šećera po litri, a gotovi proizvod najmanje se u postotku predviđenom navedenom odredbom sastoji od alkohola aromatiziranoga destilacijom u tradicionalnim bakrenim destilacijskim kotlovima zapremnine do 1 000 litara ili manje te u pogledu rakija od grožđane komine kako su definirane u točki 6. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 110/2008, koje se destiliraju u tradicionalnim destilacijskim kotlovima;

(b)

ali ne smije biti više od 85 % ispod standardne nacionalne stope trošarine na etilni alkohol, u pogledu etilnog alkohola iz voća dostavljenog iz kućanstva proizvođača koji se destilira u jednostavnim tradicionalnim bakrenim uređajima za destilaciju zapremnine do 130 litara ili u tradicionalnim zemljanim uređajima za destilaciju zapremnine do 40 litara, pri čemu se u oba slučaja uređaj upotrebljava do osam dana godišnje te se u njemu proizvede do pet hektolitara čistog alkohola godišnje.

(*) Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiranju, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.)”;"

13.

u odjeljku VI. umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

1. Podložno uvjetima koje utvrde radi osiguravanja dosljedne primjene članaka 4., 9.a, 13.a, 18.a i članka 22. stavaka 1., 2. i 3. ove Direktive, države članice na zahtjev samostalnim malim proizvođačima s poslovnim nastanom na njihovu državnom području izdaju godišnji certifikat kojim se, kako je primjenjivo, potvrđuje njihova ukupna godišnja proizvodnja navedena u tim člancima i usklađenost samostalnih malih proizvođača s kriterijima iz članka 4. stavka 2., članka 9.a stavka 2., članka 13.a stavka 4., članka 18.a stavka 3. i članka 22. stavka 2. ove Direktive. Trošarinski dokument za kretanje robe na temelju poglavlja IV. ili V. Direktive 2008/118/EZ upućuje na certifikat koji se navodi u ovom stavku.

2. Neovisno o stavku 1. ovog članka, države članice mogu, pod uvjetima koje utvrde radi pravilne i dosljedne primjene ovog članka i sprečavanja svake utaje, izbjegavanja ili zlouporabe, samostalnim malim proizvođačima iz članka 4. stavka 1., članka 9.a stavka 1., članka 13.a stavka 1., članka 18.a stavka 1. i članka 22. stavka 1. s poslovnim nastanom na njihovu državnom području dopustiti samocertificiranje, ako je primjenjivo, usklađenosti s kriterijima iz članka 4. stavka 2., članka 9.a stavka 2., članka 13.a stavka 4., članka 18.a stavka 3. i članka 22. stavka 2. i ukupne godišnje proizvodnje navedene u tim člancima.

3. Pod uvjetima koje utvrde radi pravilne i izravne primjene ovog članka i sprečavanja svake utaje, izbjegavanja ili zlouporabe, države članice priznaju certifikate za proizvođače iz članka 4. stavka 1., članka 9.a stavka 1., članka 13.a stavka 1., članka 18.a stavka 1. i članka 22. stavka 1. koje je izdala druga država članica, osim u valjano opravdanim okolnostima.

4. Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuje:

(a)	format certifikata iz stavka 1.;

(b)	oblik upućivanja na taj certifikat u trošarinskom dokumentu za kretanje robe na temelju poglavlja IV. ili V. Direktive 2008/118/EZ; i

(c)	zahtjevi za ispunjavanje trošarinskog dokumenta za kretanje robe na temelju poglavlja IV. ili V. Direktive 2008/118/EZ u slučaju samocertificiranja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28.a stavka 2.”;

14.

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Upućivanja na oznake KN u ovoj Direktivi odnose se na oznake iz kombinirane nomenklature iz Provedbene uredbe Komisije (EU) 2018/1602 (*) o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (**).

(*) Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1602 od 11. listopada 2018. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 273, 31.10.2018., str. 1.)"

(**) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1).”;"

15.

članak 27. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)

kada se distribuiraju u obliku alkohola koji je potpuno denaturiran u skladu sa zahtjevima države članice u kojoj je pušten u potrošnju, pod uvjetom da su ti zahtjevi uredno priopćeni pisanim putem i da su odobreni u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka.

Države članice primjenjuju poglavlje V. Direktive 2008/118/EZ;

(b)

kada se upotrebljavaju u okviru postupka proizvodnje proizvoda koji nije namijenjen ljudskoj potrošnji, pod uvjetom da je alkohol denaturiran u skladu sa zahtjevima države članice za navedenu upotrebu.

To se oslobođenje primjenjuje kada takav denaturirani alkohol:

—	uključen je u proizvod koji nije namijenjen ljudskoj potrošnji,

ili

—	upotrebljava se za održavanje i čišćenje opreme za proizvodnju koja se upotrebljava u tom određenom procesu proizvodnje.

Države članice primjenjuju poglavlje IV. Direktive 2008/118/EZ na kretanje denaturiranog alkohola koji još nije uključen u proizvod koji nije namijenjen ljudskoj potrošnji;”;

ii.

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)	kad se koristi za proizvodnju lijekova iz direktiva 2001/82/EZ () i 2001/83/EZ (*) Europskog parlamenta i Vijeća.

(*) Direktiva 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (SL L 311, 28.11.2001., str. 1.)."

(**) Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67.).”;"

(b)

u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(f)	u proizvodnji dodataka prehrani utvrđenih Direktivom 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*) koji sadržavaju etilni alkohol ako jedinično pakiranje koje je pušteno u potrošnju ne prelazi 0,15 litara, a dodaci prehrani stavljeni su na tržište na temelju članka 10. te direktive.

(*) Direktiva 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na dodatke prehrani (SL L 183, 12.7.2002., str. 51.).”;"

(c)

stavci 3., 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Država članica koja želi izmijeniti zahtjeve za potpuno denaturiranje alkohola iz stavka 1. točke (a) obavješćuje Komisiju u pisanom obliku o takvim novim zahtjevima zajedno sa svim relevantnim informacijama o denaturantima koje namjerava upotrebljavati.

Ako smatra da nema sve potrebne informacije, Komisija u roku od jednog mjeseca od njihova zaprimanja stupa u kontakt s dotičnom državom članicom i navodi koje su joj informacije potrebne. Nakon što prikupi sve informacije koje smatra potrebnima, Komisija u roku od mjesec dana dostavlja obavijest drugim državama članicama.

4. Komisija donosi provedbene akte o odobrenju ili odbijanju zahtjeva o kojima je obaviještena u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28.a stavka 2.

5. Ako država članica utvrdi da proizvod koji je oslobođen na temelju stavka 1. točke (a) ili (b) ovog članka dovodi do utaje, izbjegavanja ili zlouporabe, ona može odbiti odobriti oslobađanje ili povući već odobreno oslobođenje od plaćanja. Država članica odmah u pisanom obliku obavješćuje Komisiju o takvom odbijanju ili povlačenju uz uključivanje svih relevantnih informacija o utaji, izbjegavanju ili zlouporabi. Ako smatra da nema sve potrebne informacije, Komisija u roku od mjesec dana od zaprimanja takvih informacija kontaktira s dotičnom državom članicom i navodi koje su joj dodatne informacije potrebne. Nakon što prikupi sve informacije koje smatra potrebnima, Komisija u roku od jednog mjeseca dostavlja obavijest drugim državama članicama. Konačna odluka potom se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28.a stavka 2. najkasnije četiri mjeseca od dostavljanja obavijesti drugim državama članicama. Države članice nisu obvezne retroaktivno primjenjivati takvu odluku.”;

16.	članak 28. briše se;

17.

u odjeljku VIII. umeću se sljedeći članci:

„Članak 28.a

1. Komisiji pomaže Odbor za trošarine. Navedeni odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 28.b

Svakih pet godina Komisija podnosi izvješće o provedbi ove Direktive Europskom parlamentu i Vijeću. Prvo izvješće podnosi se do 31. prosinca 2024.

U izvješću se posebice:

(a)	procjenjuju primjena i učinak nacionalnih odredaba koje su donesene i primijenjene na temelju članaka 5. i 9.a, članka 22. stavka 8., članka 23.a i članka 27. stavka 2. točke (f);

(b)	uzimaju u obzir relevantni dokazi o nastalom učinku odredaba donesenih i primijenjenih na temelju tih članaka, kao što su negativni prekogranični učinci, povećanje prijevara, učinak na nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i na javno zdravlje; i

(c)

ako države članice primjenjuju nacionalne odredbe donesene na temelju članka 22. stavka 8., procjenjuje prikladnost:

—	uvjeta koje su te države članice utvrdile u svrhu sprečavanja svake utaje, izbjegavanja ili zlouporabe, i

—	zahtjeva i postupaka koje su te države članice uspostavile radi osiguravanja kontrole proizvodnje i potrošnje te sprečavanja prekograničnih učinaka.

Države članice Komisiji na zahtjev dostavljaju informacije potrebne za izradu izvješća.

Države članice koje primjenjuju nacionalne odredbe donesene na temelju članka 22. stavka 8. Komisiji podnose sve informacije potrebne za provedbu procjene iz drugog stavka točke (c) ovog članka najkasnije tri mjeseca nakon isteka prve godine primjene tih odredaba.

Izvješće je, prema potrebi, popraćeno zakonodavnim prijedlogom.”.

Članak 2.

1. Države članice do 31. prosinca 2021. donose i objavljuju zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju njihov tekst.

One primjenjuju te mjere od 1. siječnja 2022.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. srpnja 2020.

Za Vijeće

Predsjednik

M. ROTH

(1) Mišljenje od 24. listopada 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) SL C 62, 15.2.2019., str. 108.

(3) Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.).

(4) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).