(1)

Pružanje pomoći osobama u nevolji na moru pravna je obveza država članica utvrđena u međunarodnom običajnom i konvencijskom pravu, osobito u Međunarodnoj konvenciji o zaštiti ljudskog života na moru (Konvencija SOLAS, 1974.), Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS, 1979.) i Međunarodnoj konvenciji o traganju i spašavanju na moru (Konvencija SAR, 1979.), kao i u pravu Unije. Europska unija ugovorna je stranka UNCLOS-a.

(2)

Od 2014. tisuće ljudi pokušavaju prijeći Sredozemno more kako bi došle u Europu, što od Europske unije i država članica iziskuje višedimenzionalan odgovor radi sprečavanja gubitka života, boljeg upravljanja migracijama, rješavanja temeljnih uzroka nezakonitih migracija i onemogućavanja aktivnosti organiziranih zločinačkih skupina krijumčara migranata i trgovaca ljudima.

(3)

Nezakonite migracije u EU smanjene su u posljednje dvije godine i na moru je izgubljeno manje života, no opasna upotreba malih i neprimjerenih plovila na Sredozemlju i dalje je obilježje tih migracija koje potiče organizirani kriminal i uzrokuje neprihvatljive smrti. Prema Međunarodnoj organizaciji za migracije, na Sredozemlju je 2020. dosad ukupno zabilježeno više od 500 smrtnih slučajeva, 2019. bilo ih je više od 1 880, a od 2014. taj je broj premašio 20 300, čime je srednjosredozemna ruta prema Europi postala najsmrtonosnija na svijetu.

(4)

Od 2015. kapaciteti, koordinacija i djelotvornost traganja i spašavanja na Sredozemlju znatno su poboljšani u okviru odgovora na migracijsku krizu, dijelom zahvaljujući i velikom doprinosu obalnih država te većem angažmanu privatnih i komercijalnih plovila. EU i države članice ojačali su svoje kapacitete na Sredozemlju, što uključuje i nacionalne operacije te operacije koje vodi Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), kao što su Themis (ranije Triton), Poseidon i Indalo, kao i prije toga pomorsku operaciju EU-a EUNAVFOR MED Sophia, zahvaljujući kojima je od 2015. spašeno više od 600 000 ljudi na moru.

(5)

U tom je kontekstu i nekoliko nevladinih organizacija upravljalo privatnim plovilima, uglavnom na području središnjeg Sredozemlja, i time uvelike pridonijelo spašavanju osoba na moru koje su kasnije dovedene na područje EU-a radi sigurnog iskrcavanja. Kao što je već naglašeno u Akcijskom planu EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015.–2020.) i dodatno pojašnjeno u Smjernicama Komisije za paket mjera povezanih s posrednicima (C(2020) 6470), postoji potreba da se izbjegne kriminalizacija onih koji pružaju humanitarnu pomoć osobama u nevolji na moru te da se uvedu odgovarajuće kaznene sankcije za krijumčare ljudi.

(6)

U svojoj Rezoluciji od 18. travnja 2018. o napretku Globalnog sporazuma UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije te Globalnog sporazuma UN-a o izbjeglicama (2018/2642(RSP)) Europski parlament pozvao je na povećanje kapaciteta za traganje i spašavanje osoba u nevolji, na povećanje kapaciteta u svim državama i na priznavanje podrške koju pružaju privatni subjekti i nevladine organizacije u provođenju operacija spašavanja na moru i kopnu.

(7)

Operacije traganja i spašavanja u kriznim situacijama zahtijevaju koordinaciju i brzo iskrcavanje na sigurno mjesto te poštovanje temeljnih prava spašenih osoba, u skladu s obvezama iz Povelje EU-a o temeljnim pravima, uključujući i načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, te s običajnim i konvencijskim međunarodnim pravom o ljudskim pravima i pomorskim pravom, uključujući smjernice Odbora za pomorsku sigurnost (MSC) Međunarodne pomorske organizacije (IMO) o postupanju s osobama spašenima na moru.

(8)

Posljednjih se godina na europskim morima pojavio novi oblik operacija traganja i spašavanja u kojima u središnjem Sredozemlju sudjeluju plovila kojima upravljaju nevladine organizacije i kojima je to glavna aktivnost, pri čemu te operacije koordiniraju nacionalni koordinacijski centri za spašavanje na moru ili ih nevladine organizacije provode na vlastitu inicijativu. U mnogim slučajevima ta su plovila provela nekoliko uzastopnih operacija spašavanja i zatim iskrcala spašene osobe na sigurnome mjestu.

(9)

Krijumčarenje migranata morskim rutama kazneno je djelo koje može ugroziti ljudske živote te se kažnjava u skladu s europskim i međunarodnim pravom. Europska unija i njezine države članice ugovorne su stranke Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (UNTOC) i njezinih protokola, uključujući i Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom kojim se ta konvencija dopunjuje. U tom je kontekstu ključno izbjeći situaciju u kojoj mreže za krijumčarenje migranata ili trgovinu ljudima, uključujući kriminalne organizacije koje sudjeluju u trgovini ljudima ili u izrabljivanju ljudi koje je u pravnom smislu izjednačeno s ropstvom, iskorištavaju operacije spašavanja koje provode privatna plovila na Sredozemlju.

(10)

Podsjeća se da se Konvencijom SAR ugovorne stranke obvezuju da sudjeluju u razvoju službi za traganje i spašavanje te da poduzmu hitne korake kako bi osigurale da se svakoj osobi koja je u nevolji na moru ili za koju se čini da je u nevolji na moru pruži potrebna pomoć; stranke bi trebale međusobno surađivati i koordinirati se kako bi se osobe kojima se pruža pomoć iskrcale s broda koji im je pružio pomoć i prevezle na sigurno mjesto u najkraćem razumno ostvarivom roku. U skladu sa smjernicama IMO-a o postupanju s osobama spašenima na moru, pri odabiru sigurnog mjesta za iskrcavanje trebalo bi uzeti u obzir niz važnih čimbenika i konkretne okolnosti svakog slučaja. Među ostalim, kad je riječ o tražiteljima azila i izbjeglicama spašenima na moru trebalo bi uzeti u obzir potrebu da se izbjegne iskrcavanje u područjima gdje bi životi i slobode osoba koje se pozivaju na osnovani strah od proganjanja bili ugroženi. Osim toga, u smjernicama IMO-a od odgovornih državnih tijela zahtijeva se da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se ubrzali dogovori o iskrcavanju spašenih osoba s broda, pri čemu se naglašava da bi u nekim slučajevima potrebna koordinacija mogla dovesti do neizbježnih kašnjenja.

(11)

Zbog redovite prisutnosti plovila nevladinih organizacija koja provode aktivnosti traganja i spašavanja na Sredozemlju postoje posebne operativne potrebe za pojačanom koordinacijom i suradnjom između plovila koja prevoze spašene osobe i nacionalnih tijela, u čemu države članice mogu sudjelovati na različite načine: kao države koje koordiniraju operacije traganja i spašavanja; kao države koje prihvaćaju spašene osobe koje se iskrcavaju na njihovu državnom području; kao države u kojima nevladine organizacije imaju zakoniti poslovni nastan; kao države zastave plovila koja se koriste u aktivnostima traganja i spašavanja.

(12)

Privatna plovila koja sudjeluju u spašavanju na Sredozemlju uključena su u složene operacije traganja i spašavanja koje se često ponavljaju i mogu obuhvaćati velik broj ljudi u odnosu na kapacitet plovila te uključivati niz aktera od spašavanja do iskrcavanja. Stoga je pitanje javne politike, a ujedno i sigurnosti, da su ta plovila na odgovarajući način registrirana i primjereno opremljena za ispunjavanje relevantnih zahtjeva u pogledu zdravlja i sigurnosti povezanih s tom aktivnošću kako ne bi predstavljala opasnost za posadu ili spašene osobe. Te se aktivnosti moraju provoditi usklađeno, uz veću suradnju i koordinaciju između privatnih subjekata i nacionalnih tijela.

(13)

Učestala iskrcavanja spašenih osoba u obalnim državama članicama izravno utječu na njihove sustave upravljanja migracijama te predstavljaju sve veći i neposredni pritisak na njihove sustave migracija i azila, uključujući i kapacitete za prihvat i obradu.

(14)

Uz ostale inicijative, Komisija je 4. srpnja 2017. donijela Akcijski plan za mjere potpore Italiji, smanjenja pritiska na središnjoj sredozemnoj ruti i povećanja solidarnosti, koji je u Italiji uključivao razvoj kodeksa ponašanja za nevladine organizacije koje provode aktivnosti traganja i spašavanja na Sredozemlju, u savjetovanju s Komisijom i na temelju dijaloga s nevladinim organizacijama.

(15)

Uz dosad uvedene mjere koordinacije, koje uključuju i mehanizam zajedničke informiranosti o stanju i izbjegavanja kolizija na Sredozemlju (SHADE MED) uspostavljen u okviru pomorske operacije EU-a Sophia, i dalje postoji potreba da se riješi pitanje prakse traganja i spašavanja koja se pojavila na Sredozemlju tijekom proteklih godina uspostavom strukturiranijeg, pouzdanog i održivog okvira u skladu s nadležnostima EU-a i relevantnim međunarodnim standardima. Unutar tog okvira trebala bi se odrediti konkretna pravila za solidarnost među državama članicama i razmotriti potreba za boljom suradnjom, osobito među državama zastave i obalnim državama članicama. Potrebna je i suradnja s privatnim subjektima koji su vlasnici plovila ili upravljaju njima u svrhu provođenja aktivnosti traganja i spašavanja te dovođenja spašenih osoba na područje EU-a; tim bi se okvirom trebalo omogućiti i pružanje odgovarajućih informacija o operacijama i administrativnoj strukturi tih subjekata, u skladu s načelom proporcionalnosti i Poveljom EU-a o temeljnim pravima, te povećanje sigurnosti u skladu s primjenjivim nacionalnim zakonodavstvom u interesu svih osoba na plovilu.

(16)

Komisija će osnovati interdisciplinarnu kontaktnu skupinu u kojoj će države članice moći surađivati i usklađivati aktivnosti radi provedbe ove Preporuke. Ta će skupina sastaviti pregled nacionalnih pravila i praksi, utvrditi stečena iskustva, ocijeniti mogućnost boljih načina suradnje između država zastave i obalnih država u pogledu njihovih zadaća i odgovornosti te pripremiti primjere najbolje prakse koji bi odražavali potrebe koje proizlaze iz operacija traganja i spašavanja kako su se razvile tijekom proteklih godina. Redovito će surađivati s relevantnim dionicima, uključujući agencije EU-a, konkretno Frontex, i, prema potrebi, s nevladinim organizacijama koje provode aktivnosti traganja i spašavanja na Sredozemlju te akademskom zajednicom i međunarodnim organizacijama kao što je IMO radi razmjene znanja i održavanja usklađenosti aktivnosti u međunarodnom pravnom i operativnom okviru. Države članice trebale bi Komisiji dostaviti sve relevantne informacije o provedbi ove Preporuke. Kontaktna skupina pratit će provedbu Preporuke i jednom godišnje sastavljati izvješće za Komisiju.

(17)

Komisija će uzeti u obzir rad kontaktne skupine i provedbu ove Preporuke pri izradi europske strategije za upravljanje azilom i migracijama odnosno u godišnjim izvješćima o upravljanju migracijama iz Uredbe o upravljanju azilom i migracijama. Na temelju toga Komisija će, prema potrebi, ocijeniti i preporučiti buduće inicijative.

(18)

Ovom se Preporukom ne dovode u pitanje obveze u pogledu suradnje ni bilo koje druge obveze koje proizlaze iz relevantnog međunarodnog prava i prava Unije,