(1)

Pandemija bolesti COVID-19 iznimno štetno utječe na gospodarsku i financijsku stabilnost u regijama proširenja i susjedstva. Partneri se trenutačno suočavaju s lošim stanjem platne bilance i lošom fiskalnom situacijom koji se brzo pogoršavaju, a gospodarstvo ulazi u recesiju. Postoje jaki razlozi da Unija brzo i odlučno pruži potporu tim gospodarstvima. Ovom je Odlukom obuhvaćeno deset partnera: Republika Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo (*), Crna Gora, Republika Sjeverna Makedonija u regiji proširenja; Gruzija, Republika Moldova i Ukrajina u istočnom susjedstvu te Hašemitska Kraljevina Jordan i Republika Tunis u južnom susjedstvu („partneri”).

(2)

Hitnost pomoći povezana je s hitnom potrebom partnerâ za financijskim sredstvima, uz ona koja će se osigurati drugim instrumentima Unije i koja će pružiti međunarodne financijske institucije, države članice i drugi bilateralni donatori. To je potrebno kako bi se omogućio kratkoročni prostor u politikama u kojem će vlasti partnera provesti mjere protiv gospodarskih posljedica pandemije bolesti COVID-19.

(3)

Vlasti svakog partnera i Međunarodni monetarni fond (MMF) već su se dogovorili o programu koji će biti poduprt kreditnim aranžmanom s MMF-om ili se očekuje da će se uskoro dogovoriti o takvom programu.

(4)

Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi biti izvanredan financijski instrument za nevezanu i nenamjensku potporu platne bilance, kojom se žele riješiti hitne potrebe korisnika za vanjskim financiranjem u kombinaciji s nepreventivnim kreditnim aranžmanom s MMF-om, koji je uvjetovan postizanjem dogovora o programu gospodarskih reformi. U kontekstu pandemije bolesti COVID-19 makrofinancijska pomoć Unije trebala bi biti dostupna i partnerima koji od MMF-a dobivaju financiranje za krizne situacije, koja se mogu dodjeljivati bez prethodnih mjera i/ili uvjetovanosti, primjerice s pomoću instrumenta za brzo financiranje. Ta bi pomoć stoga trebala trajati kraće, biti ograničena na dvije isplate i poduprijeti provedbu programa politike koji sadržava ograničeni skup reformskih mjera.

(5)

Unijina financijska potpora partnerima u skladu je s Unijinom politikom proširenja i politikom susjedstva.

(6)

Budući da se radi o partnerima koji su u procesu pristupanja ili u predpristupnoj fazi odnosno partnerima koji su obuhvaćeni europskom politikom susjedstva, oni ispunjavaju uvjete za primanje makrofinancijske pomoći Unije.

(7)

S obzirom na to da se može očekivati da će drastično povećanje potreba partnera za vanjskim financiranjem znatno premašiti sredstva koja će pružiti MMF i ostale multilateralne institucije, smatra se da je makrofinancijska pomoć Unije partnerima, s obzirom na trenutačne iznimne okolnosti, prikladan odgovor na zahtjeve partnera za potporu gospodarskoj stabilizaciji. Makrofinancijska pomoć Unije poduprla bi gospodarsku stabilizaciju nadopunjavajući sredstva stavljena na raspolaganje u okviru kreditnog aranžmana s MMF-om.

(8)

Cilj makrofinancijske pomoći Unije trebao bi biti pružanje potpore ponovnom uspostavljanju održivog stanja vanjskog financiranja partnerâ, a time i pružanje potpore njihovom ponovnom gospodarskom i društvenom razvoju.

(9)

Iznos makrofinancijske pomoći Unije temelji se na preliminarnoj procjeni preostalih potreba svakog od partnera za vanjskim financiranjem te se pritom uzima u obzir kapacitet partnera da se financira vlastitim sredstvima, a osobito iz međunarodnih rezervi koje su mu na raspolaganju. Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi nadopunjivati programe i sredstva koja osiguravaju MMF i Svjetska banka. Pri određivanju iznosa pomoći u obzir se uzimaju i potreba osiguravanja pravedne raspodjele tereta između Unije i drugih donatora, kao i već postojeća upotreba drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje te dodana vrijednost sveukupnog angažmana Unije.

(10)

Komisija bi trebala osigurati pravnu i stvarnu usklađenost makrofinancijske pomoći Unije s ključnim načelima i ciljevima u različitim područjima vanjskog djelovanja, s mjerama poduzetima u tim područjima i s ostalim relevantnim politikama Unije.

(11)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebalo bi podupirati vanjsku politiku Unije prema partnerima. Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebale bi blisko surađivati tijekom cjelokupne operacije makrofinancijske pomoći kako bi osigurale usklađenost vanjske politike Unije i osigurale njezinu dosljednost.

(12)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebalo bi podupirati predanost partnerâ vrijednostima koje dijele s Unijom, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje, poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj i smanjenje siromaštva kao i njihovu predanost načelima otvorene, uređene i poštene trgovine.

(13)

Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći Unije partneri bi trebali poštovati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav, i vladavinu prava, te jamčiti poštovanje ljudskih prava. Osim toga, specifični ciljevi makrofinancijske pomoći Unije trebali bi jačati učinkovitost, transparentnost i odgovornost sustava upravljanja javnim financijama partnerâ te promicati strukturne reforme kojima su ciljevi potpora održivog i uključivog rasta i fiskalna konsolidacija. Komisija i ESVD trebale bi redovito pratiti ispunjavanje preduvjeta i ostvarivanje tih ciljeva.

(14)

Kako bi se osigurala učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s makrofinancijskom pomoći Unije, partneri bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje i borbu protiv prijevare, korupcije i svih drugih nepravilnosti u vezi s tom pomoći. Nadalje, trebalo bi predvidjeti da Komisija obavlja provjere, Revizorski sud provodi revizije i Ured europskog javnog tužitelja izvršava svoje nadležnosti.

(15)

Isplatom makrofinancijske pomoći Unije ne dovode se u pitanje ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća kao proračunskog tijela.

(16)

Iznosi rezervacija koji su potrebni za makrofinancijsku pomoć trebali bi biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(17)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebala bi upravljati Komisija. Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće mogu pratiti provedbu ove Odluke, Komisija bi ih trebala redovito obavješćivati o razvoju događaja u pogledu te pomoći i dostavljati im relevantne dokumente.

(18)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(19)

Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi podlijegati uvjetima ekonomske politike koje treba utvrditi u memorandumu o razumijevanju. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta provedbe te radi učinkovitosti, Komisija bi trebala biti ovlaštena za pregovaranje o tim uvjetima s vlastima partnera uz nadzor odbora predstavnika država članica u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Na temelju te uredbe savjetodavni bi se postupak u pravilu trebao primjenjivati u svim slučajevima osim kada je u toj uredbi predviđeno drukčije. S obzirom na mogući znatan učinak pomoći veće od 90 milijuna EUR, za operacije koje prelaze taj prag primjereno je primijeniti postupak ispitivanja kako je određen u Uredbi (EU) br. 182/2011. S obzirom na iznos makrofinancijske pomoći Unije namijenjen svakom partneru, postupak savjetovanja trebao bi se primjenjivati na donošenje memoranduma o razumijevanju s Crnom Gorom, a postupak ispitivanja trebao bi se primjenjivati na donošenje memoranduma o razumijevanju s drugim partnerima na koje se primjenjuje ova Odluka te na odgovarajući način na svako smanjenje, suspenziju ili ukidanje te pomoći.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Odluke, odnosno podupiranje gospodarstava partnera koji se, kao posljedica pandemije bolesti COVID-19, trenutačno suočavaju s lošim stanjem platne bilance i lošom fiskalnom situacijom koji se brzo pogoršavaju, a gospodarstvo ulazi u recesiju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

S obzirom na hitnost koja proizlazi iz iznimnih okolnosti uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 i s time povezanih gospodarskih posljedica, smatralo se primjerenim predvidjeti iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog UEU-u, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(22)

Ova Odluka trebala bi hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.