(1)

Krajnji cilj makrobonitetne politike je doprinijeti zaštiti stabilnosti financijskog sustava kao cjeline, uključujući jačanjem njegove otpornosti i smanjenjem stvaranja sistemskih rizika.

(2)

Uredba (EU) br. 1092/2010 potvrđuje da bi se praćenje i procjena mogućih sistemskih rizika trebali zasnivati na širokom skupu relevantnih makroekonomskih i mikrofinancijskih podataka i pokazatelja te dodjeljuje Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB) pristup svim informacijama potrebnim za obavljanja njegovih dužnosti u vezi s makrobonitetnim nadzorom, dok čuva povjerljivost tih informacija, kako je propisano.

(3)

Druga tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili kojima su povjerene druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti - uključujući tijela koja pružaju popratnu analizu za odluke makrobonitetne politike - trebala bi također imati pristup odgovarajućem skupu podataka i indikatora potrebnih za obavljanje svojih zadaća. Informacije koje su dostupne odgovarajućim tijelima o podružnicama na njihovim područjima razlikuju se u državama članicama u smislu opsega i učestalosti.

(4)

Preporuka ESRB/2011/3 Europskog odbora za sistemske rizike (3) preporučuje, između ostalog, da države članice osiguraju da makrobonitetna tijela imaju ovlast zahtijevati i pravovremeno dobiti sve nacionalne podatke i informacije relevantne za izvršavanje njihovih zadaća, uključujući informacije od mikrobonitetnih nadzornih tijela i nadzornih tijela za tržišta vrijednosnih papira te informacije koje su izvan opsega reguliranja, kao i informacije o pojedinoj instituciji na osnovi obrazloženog zahtjeva i s odgovarajućim mehanizmima radi osiguravanja povjerljivosti. Međutim, ta Preporuka nije mogla predvidjeti različite institucionalne mehanizme koji se odnose na uspostavljanje i provođenje makrobonitetne politike koji su se razvili u državama članicama od 2011. Stoga ta Preporuka nije posebno obuhvatila određene institucionalne mehanizme koji su potrebni radi osiguravanja da makrobonitetna tijela imaju pristup informacijama koje se smatraju potrebnim za obavljanje njihovih zadaća, ali koje im nisu na raspolaganju.

(5)

Trenutno, pružanje prekograničnih financijskih usluga putem podružnica kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji predstavlja važan dio financijskog sustava u brojnim državama članicama. U tim državama članicama, određene podružnice (a) nadležna tijela odredila su kao značajne u skladu s člankom 51. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), (b) udovoljavaju kriterijima za ostale sistemski važne institucije u skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU, (c) pružaju ključne funkcije na temelju Europskog okvira za oporavak i sanaciju ili (d) imaju značajan udio na tržištu u djelatnostima koje su značajne sa stajališta financijske stabilnosti (zajedno dalje u tekstu „podružnice značajne za financijsku stabilnost”). Pravo Unije ne propisuje usklađenu definiciju podružnica značajnih za financijsku stabilnost. Očekuje se da će pružanje prekograničnih financijskih usluga putem takvih podružnica rasti u budućnosti jer se nastavlja financijska integracija u Europskoj uniji. Svako tijelo kojem je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili drugih zadaća u vezi s financijskom stabilnosti treba biti u mogućnosti dobiti određene osnovne informacije o svim podružnicama koje djeluju na njegovu području nadležnosti čije matične kreditne institucije imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Na taj način tijelo može barem procijeniti jesu li ove podružnice značajne za financijsku stabilnost u državi u kojoj djeluju. Ako tijelo smatra da je tako, ono također treba biti u mogućnosti dobiti detaljnije informacije o djelatnostima tih podružnica.

(6)

Podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji razlikuju se po veličini i značaju. Kada se te podružnice smatraju značajnim za financijsku stabilnost u državi u kojoj djeluju postoji potreba za poboljšanjem suradnje između odgovarajućih tijela države članice domaćina i matične države članice. U takvim slučajevima, razmjena odabranih informacija o matičnoj instituciji i grupama kojih su ove podružnice dio potrebna je radi procjene mogućeg povećanja utjecaja koje takve podružnice mogu imati tijekom razdoblja prekomjernog kreditnog rasta ili u krizi. Razmjena takvih odabranih informacija o tim matičnim institucijama i grupama u odnosu na regulatorni kapital i financijsku polugu (uključujući odgovarajuće zahtjeve za zaštitni sloj), rizik financiranja i likvidnosni rizik, poslovnu strategiju i određene aspekte planova oporavka također je potrebna radi osiguravanja djelotvornosti makrobonitetne politike u državi članici domaćinu takvih podružnica.

(7)

Iz tih razloga, osiguravanje skupa informacija navedenih u Preporuci C smatra se potrebnim tako da tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti mogu ispuniti svoje ovlasti. Takve informacije trebalo bi tim tijelima osigurati na obrazloženi zahtjev, na temelju načela nužnog poznavanja i unutar ograničenja mjerodavnog prava Unije i nacionalnog prava. Kada ta tijela trebaju dobiti dodatne informacije radi provođenja svojih zadaća i praćenja ili procjene sistemskih rizika ili za potrebe razvoja novih instrumenata politike, potrebno im je dostaviti te dodatne informacije na obrazloženi zahtjev.

(8)

Niti Direktiva 2013/36/EU, a posebno njezin članak 56., niti Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) omogućuju ili stvaraju prepreke razmjeni informacija između nadležnih tijela i tijela kojima je dodijeljena odgovornost održavanja stabilnosti financijskog sustava u državama članicama, pri obavljanju njihovih nadzornihfunkcija. Iako pravo Unije osigurava okvir za razmjenu informacija između odgovarajućih tijela za mikrobonitetne potrebe, ne postoji okvir za razmjenu informacija za makrobonitetne potrebe.

(9)

Središnje banke prikupljaju informacije o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Nacionalne središnje banke unutar Europskog sustava središnjih banaka potiču se da dijele takve informacije s odgovarajućim tijelima na temelju obrazloženog zahtjeva i na načelu nužnog poznavanja jer se to smatra djelotvornim načinom olakšavanja izvršavanja njihovih zadaća.

(10)

Dobro osmišljeni mehanizmi koji uređuju razmjenu informacija o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji mogu pomagati tijelima kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti u provođenju njihovih zadaća. Korištenje sporazuma o razumijevanju uvelo bi standardizaciju i predvidljivost te stvorilo zajedničke temelje o tome što čini relevantne informacije za provođenje njihovih zadaća; sporazumi o razumijevanju također se smatraju djelotvornim i učinkovitim sredstvom za postizanje cilja uspostavljanja kulture dijeljenja informacija između odgovarajućih tijela za makrobonitetne potrebe. U tom smislu, Nordijsko-baltički makrobonitetni forum (6) i posljednji Sporazum o razumijevanju o suradnji i usklađivanju o prekograničnoj financijskoj stabilnosti u nordijsko-baltičkom području (7) mogu služiti kao referentne točke za okvir za blisku suradnju između odgovarajućih tijela.

(11)

Prema načelu supsidijarnosti, izbor odgovarajućeg tijela za prikupljanje informacija za potrebe financijske stabilnosti i makrobonitetne potrebe trebale bi izvršiti odgovarajuće države članice.

(12)

Na temelju članka 40. Direktive 2013/36/EU nadležna tijela država članica domaćina mogu zahtijevati da ih sve kreditne institucije koje imaju podružnice na njihovu području moraju periodično izvješćivati o svojim djelatnostima u tim državama članicama domaćinima. Ovo izvješćivanje može se tražiti i. za informativne i statističke potrebe, ii. za određivanje podružnica značajnim ili iii. za nadzorne potrebe povjerene nadležnom tijelu domaćinu na temelju Direktive 2013/36/EU. Nejasno je mogu li se informacije prikupljene na temelju tog članka također koristiti za makrobonitetne potrebe jer odgovarajuće odredbe ne razlikuju između mikrobonitetnog i makrobonitetnog nadzora. Stoga bi Europska komisija trebala razmotriti, u okviru preispitivanja propisanog u članku 513. Uredbe (EU) br. 575/2013, treba li pravo Unije biti revidirano, odnosno razjasniti da informacije od podružnica mogu također biti prikupljene za makrobonitetne potrebe.

(13)

Podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji podvrgnute su samo nacionalnom pravu, a nacionalni zakoni po tom pitanju nisu usklađeni pravom Unije. Nakon nedavnih izmjena Direktivom (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća (8), članak 47. Direktive 2013/36/EU. propisuje da minimalni skup informacija dopunjen s bilo kojom drugom informacijom koja se smatra potrebnom za omogućavanje sveobuhvatnog praćenja djelatnosti podružnice trebaju prikupljati nacionalna nadležna tijela od podružnica kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u trećoj zemlji. Takve informacije trebalo bi dijeliti s tijelima kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti, kada je moguće i prikladno. Unutar njegova preispitivanja kako je propisano u članku 513. Uredbe (EU) br. 575/2013 - i kako je gore navedeno - o tome treba li revidirati pravo Unije, odnosno pojasniti da informacije od podružnica mogu biti prikupljane za makrobonitetne potrebe, Komisija bi također trebala razmotriti izvedivost prikupljanja podataka za takve potrebe od podružnica kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u trećoj zemlji.

(14)

U skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 (9) (dalje u tekstu: „Uredba o SSM-u”) ESB je nadležno tijelo u odnosu na značajne kreditne institucije u kontekstu jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM). Kao takav, ESB je odgovoran za nadzor značajnih kreditnih institucija i blisko surađuje s nacionalnim nadležnim tijelima radi provođenja svojih zadaća putem zajedničkih nadzornih timova koji se sastoje od osoblja ESB-a i odgovarajućih nacionalnih nadležnih tijela. To omogućuje nesmetanu i promptnu razmjenu informacija koje se odnose na nadzirane kreditne institucije. Tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti mogu tražiti i dobiti informacije od ESB-a u njegovoj nadzornoj ulozi o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici.

(15)

Na temelju članka 5. stavka 2. Uredbe o SSM-u, ESB je odgovoran za procjenu makrobonitetnih mjera koje su donijela nacionalna tijela i, kada se smatra potrebnim, za primjenu viših zahtjeva za zaštitne slojeve kapitala i strože mjere. U tom smislu, informacije o podružnicama kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji ulazi u kategorije informacija koje mogu biti potrebne ESB-u za obavljanje ovih zadaća.

(16)

Nadležna tijela država članica koja ne sudjeluju u SSM-u mogu surađivati i razmjenjivati informacije o nadziranim kreditnim institucijama u kolegijima nadzornih tijela osnovanim na temelju članka 51. i 116. Direktive 2013/36/EU i koji služe kao mehanizmi za usklađivanje nadzornih zadaća povezanih s prekograničnim djelatnostima koje provode kreditne institucije.

(17)

Ovaj prekogranični mehanizam za dijeljenje informacija usmjeren je na ciljeve mikrobonitetnog nadzora. Slijedom toga, članak 51. i članak 116. Direktive 2013/36/EU i Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 (10) koja utvrđuje opće uvjete za funkcioniranje kolegija nadzornih tijela, posebno ne predviđa sudjelovanje tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti u odgovarajućim kolegijima nadzornih tijela. Međutim, odgovarajuće nadležno tijelo matične države je, u načelu, u mogućnosti pozvati druge subjekte da sudjeluju na sastancima kolegija nadzornih tijela, pod uvjetom da su s tim suglasni svi članovi kolegija. Određene informacije koje se odnose na kreditne institucije kojima pripada podružnica i koje se dijele u kolegijima nadzornih tijela mogu biti relevantne za makrobonitetne potrebe. U tom smislu, nadležna tijela se potiču da pozovu odgovarajuća tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti da se uključe u razmatranje određenih pitanja od makrobonitetnog interesa koja se raspravljaju u kolegijima nadzornih tijela. Izričito uključivanje takvih odgovarajućih tijela u kolegije nadzornih tijela kao mogućih promatrača na temelju Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/98 može osigurati veću sigurnost u odnosu na ovu ulogu. Pozivi predstavnicima makrobonitetnih tijela da prisustvuju sastancima kolegija nadzornih tijela radi informiranja drugih sudionika o makrobonitetnim rizicima ili regulatornim kretanjima u makrobonitetnim područjima mogu također koristiti raspravi unutar kolegija nadzornih tijela.

(18)

Radi osiguravanja dosljednog, učinkovitog i djelotvornog pristupa razmjeni informacija za potrebe ove Preporuke, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) u suradnji s ESRB-om trebalo bi izraditi smjernice za razmjenu informacija i pratiti tu razmjenu. Radi postizanja određenog stupnja konvergencije informacija primljenih od relevantnih dionika, EBA bi trebala uspostaviti zajednički okvir za sporazum o razumijevanju u suradnji s relevantnim dionicima.

(19)

Ova Preporuka je bez utjecaja na ovlasti u području monetarne politike središnjih banaka u Uniji.

(20)

Preporuke ESRB-a objavljuju se nakon što su adresati informirani i nakon što Opći odbor obavijesti Vijeće Europske unije o svojoj namjeri objavljivanja preporuka te omogući Vijeću da reagira,

1.

razmjenjuju informacije koje se smatraju potrebnim za obavljanje njihovih zadaća povezanih s donošenjem i/ili primjenom mjera makrobonitetne politike ili za druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti na djelotvoran i učinkovit način u pogledu podružnica u državi članici domaćinu kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji. Razmjenu informacija trebalo bi obaviti po primitku obrazloženog zahtjeva za informacijama u odnosu na takve podružnice - uzimajući u obzir smjernice koje je izdala EBA u skladu s potpreporukom C(1) - koju je podnijelo odgovarajuće tijelo države članice domaćina kojem je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti. Informacije koje se razmjenjuju trebale bi biti razmjerne značaju podružnice za financijsku stabilnost u državi članici domaćinu.

2.

uspostave sporazum o razumijevanju ili druge oblike dobrovoljnih aranžmana za suradnju i razmjenu informacija među sobom - ili s odgovarajućim tijelima trećih zemalja - u odnosu na podružnice u državi članici domaćinu kreditne institucije koja ima svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji, kada sve strane uključene u olakšavanje razmjene informacija to smatraju potrebnim i prikladnim.

1.

procjeni postoje li prepreke u zakonodavstvu Unije koje sprječavaju tijela kojima je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike ili druge zadaće u vezi s financijskom stabilnosti da imaju ili dobivaju potrebne informacije o podružnicama radi provođenja ovih funkcija ili ispunjavanja ovih zadaća;

2.

predlaže izmjenu zakonodavstva Unije radi otklanjanja takvih prepreka, kada Europska komisija zaključi, kao rezultat svoje procjene, da takve prepreke postoje.

1.

izda smjernice u skladu s Preporukom A za razmjenu informacija između odgovarajućih tijela u odnosu na podružnice kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u drugoj državi članici, što bi trebalo uključivati popis informacija koja se razmjenjuju, najmanje na načelu nužnog poznavanja, i u granicama primjenjivog prava Unije i nacionalnog prava. Popis bi trebao uključivati, najmanje, stavke informacija svake od sljedećih kategorija;

2.

redovito pratiti, u suradnji s ESRB-om, djelotvornost i učinkovitost razmjene informacija između odgovarajućih tijela u odnosu na podružnice kreditnih institucija koje imaju svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili trećoj zemlji.

(a)

„podružnica” znači mjesto poslovanja koje predstavlja pravno ovisni dio kreditne institucije, a koje izravno obavlja sve ili neke poslove koji su dio djelatnosti kreditnih institucija;

(b)

„kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

„podružnica značajna za financijsku stabilnost” znači podružnica u državi članici domaćinu kreditne institucije koja ima svoje mjesto uprave u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja zadovoljava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(d)

„država članica domaćin” znači država članica domaćin kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 44. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)

„matična država članica” znači matična država članica kako je definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 43. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)

„nadležno tijelo” znači tijelo javne vlasti ili tijelo koje je u skladu s nacionalnim pravom službeno priznato i ovlašteno za nadzor kreditnih institucija u sklopu sustava nadzora na snazi u dotičnoj državi članici i ESB na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1024/2013;

(g)

„sporazum o razumijevanju” znači dobrovoljni aranžman koji uređuje kako odgovarajuća tijela namjeravaju međusobno surađivati i određuje pojedinosti podataka i informacija koje se razmjenjuju, u skladu s primjenjivim zakonima i propisima;

(h)

„odgovarajuće tijelo” znači:

1.

2.

(a)

Do 31. prosinca 2020. odgovarajuća tijela obvezna su dostaviti ESRB-u i Vijeću privremeno izvješće o provedbi Preporuke A.

(b)

Do 31. prosinca 2024. odgovarajuća tijela obvezna su dostaviti ESRB-u i Vijeću konačno izvješće o provedbi Preporuke A, uzimajući u obzir moguće promjene nacionalnog prava i prava EU te smjernica EBA-e.

1.

2.