25.4.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 111/1


UREDBA (EU, Euratom) 2019/629 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. travnja 2019.

o izmjeni Protokola br. 3 o Statutu Suda Europske unije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 256. stavak 1. i članak 281. drugi stavak,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a stavak 1.,

uzimajući u obzir zahtjev Suda,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenja Europske komisije (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Sud je zajedno s Općim sudom proveo cjelovito preispitivanje nadležnosti koje izvršavaju i razmotrio bi li, s obzirom na reformu strukture sudova Unije provedenu u skladu s tom uredbom, trebalo uvesti određene izmjene u vezi s podjelom nadležnosti između Suda i Općeg suda ili načinom na koji Sud postupa sa žalbama.

(2)

Kao što je navedeno u izvješću koje je podnio Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji 14. prosinca 2017., Sud smatra da u ovom trenutku nije potrebno predložiti izmjene u pogledu postupanja s prethodnim pitanjima koja su mu upućena na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Naime, prethodna pitanja kamen su temeljac sudskog sustava Unije i s njima se postupa brzo, tako da u ovom trenutku prijenos na Opći sud nadležnosti za provođenje postupka i odlučivanje o prethodnim pitanjima u posebnim područjima utvrđenima Statutom Suda Europske unije nije nužan.

(3)

Međutim, preispitivanje koje su proveli Sud i Opći sud pokazalo je da, kada odlučuje o tužbi za poništenje koju podnosi država članica protiv akta Komisije koji se odnosi na nepostupanje u skladu s presudom koju je Sud donio na temelju članka 260. stavka 2. ili 3. UFEU-a, Opći sud može naići na ozbiljne poteškoće ako se Komisija i dotična država članica ne slažu u pogledu prikladnosti mjera koje je ta država članica donijela kako bi postupila u skladu s presudom Suda. Na temelju toga čini se da je potrebno da isključivo Sud zadrži nadležnost u vezi sa sporovima u pogledu paušalnog iznosa ili novčane kazne čije je plaćanje naloženo državi članici u skladu s člankom 260. stavkom 2. ili 3. UFEU-a.

(4)

Osim toga, iz preispitivanja koje su proveli Sud i Opći sud jasno proizlazi da se brojne žalbe podnose u predmetima koji su već dvaput bili predmetom razmatranja, najprije od strane neovisnog žalbenog vijeća, a potom od strane Općeg suda, te da velik broj tih žalbi Sud odbija odnosno odbacuje zbog njihove očite neosnovanosti ili očite nedopuštenosti. Kako bi se Sudu omogućilo da se usredotoči na predmete koji zahtijevaju njegovu punu pozornost, potrebno je, radi osiguranja dobrog sudovanja, za žalbe u vezi s takvim predmetima uspostaviti postupak kojim Sud dopušta žalbu, u cijelosti ili djelomično, samo ako otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava Unije.

(5)

S obzirom na stalno povećanje broja predmeta koji se iznose pred Sud i u skladu s dopisom predsjednika Suda Europske unije od 13. srpnja 2018., u ovoj fazi prednost treba dati uspostavi gore navedenog postupka kojim Sud odlučuje treba li dopustiti žalbu. Razmatranje dijela zahtjeva Suda od 26. ožujka 2018. u vezi s djelomičnim prijenosom postupaka zbog povrede obveze na Opći sud trebalo bi se provesti u kasnijoj fazi, nakon izrade u prosincu 2020. izvješća o funkcioniranju Općeg suda predviđenog člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) 2015/2422. Podsjeća se na to da bi u tom izvješću posebnu pozornost trebalo pridati učinkovitosti Općeg suda te nužnosti i djelotvornosti povećanja broja sudaca na 56, uzimajući u obzir i cilj osiguravanja ravnopravne zastupljenosti spolova u Općem sudu kako je navedeno u preambuli Uredbe (EU, Euratom) 2015/2422.

(6)

Slijedom navedenog, potrebno je izmijeniti Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije, pritom osiguravajući punu terminološku usklađenost između odredaba tog protokola i odgovarajućih odredaba UFEU-a, te predvidjeti odgovarajuće prijelazne odredbe o postupanju s predmetima u tijeku na datum stupanja na snagu ove Uredbe,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Protokol br. 3 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 51. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 51.

Odstupajući od pravila utvrđenog u članku 256. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Sud zadržava nadležnost:

(a)

u postupcima iz članaka 263. i 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje država članica pokreće protiv:

i.

zakonodavnog akta, akta Europskog parlamenta, Europskog vijeća ili Vijeća, ili protiv propuštanja djelovanja jedne od tih institucija ili više njih, osim:

odluka koje donosi Vijeće na temelju članka 108. stavka 2. trećeg podstavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

akata Vijeća donesenih na temelju uredbe Vijeća o mjerama za zaštitu trgovine u smislu članka 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

akata Vijeća kojima Vijeće izvršava provedbene ovlasti u skladu s člankom 291. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

ii.

akta ili propuštanja djelovanja Komisije na temelju članka 331. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

(b)

u postupcima iz članaka 263. i 265. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje pokreće institucija Unije protiv zakonodavnog akta, akta Europskog parlamenta, Europskog vijeća, Vijeća, Komisije ili Europske središnje banke, ili protiv propuštanja djelovanja jedne od tih institucija ili više njih;

(c)

u postupcima iz članka 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koje država članica pokreće protiv akta Komisije koji se odnosi na nepostupanje u skladu s presudom koju je Sud donio na temelju članka 260. stavka 2. drugog podstavka ili članka 260. stavka 3. drugog podstavka Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”.

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 58.a

Osim ako Sud prethodno odluči da je treba dopustiti, nije dopuštena žalba protiv odluke Općeg suda koja se odnosi na odluku neovisnog žalbenog vijeća jednog od sljedećih ureda Unije ili jedne od sljedećih agencija Unije:

(a)

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo;

(b)

Ureda Zajednice za biljne sorte;

(c)

Europske agencije za kemikalije;

(d)

Agencije Europske unije za sigurnost zračnog prometa.

Postupak iz prvog stavka primjenjuje se i na žalbe protiv odluka Općeg suda koje se odnose na odluku neovisnog žalbenog vijeća uspostavljenog nakon 1. svibnja 2019. u okviru bilo kojeg drugog ureda ili agencije Unije, pred kojim se mora pokrenuti postupak prije nego što se može pokrenuti postupak pred Općim sudom.

Žalba se dopušta, u cijelosti ili djelomično, u skladu s detaljnim pravilima utvrđenima u Poslovniku, ako otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost ili razvoj prava Unije.

Odluka o tome treba li dopustiti žalbu mora biti obrazložena te se ona objavljuje.”.

Članak 2.

Predmeti koji su u nadležnosti Suda u skladu s Protokolom br. 3 kako je izmijenjen ovom Uredbom i koji su 1. svibnja 2019. u tijeku pred Općim sudom, ali u kojima pisani dio postupka na taj datum još nije zatvoren, dodjeljuju se Sudu.

Članak 3.

Postupak iz članka 58.a Protokola br. 3 ne primjenjuje se na žalbe povodom kojih je 1. svibnja 2019. postupak u tijeku pred Sudom.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 17. travnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA


(1)  Mišljenje od 11. srpnja 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu) i mišljenje od 23. listopada 2018. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 13. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 9. travnja 2019.

(3)  Uredba (EU, Euratom) 2015/2422 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. o izmjeni Protokola br. 3 o Statutu Suda Europske unije (SL L 341, 24.12.2015., str. 14.).